godiŠnje izvjeŠĆe o konkurentnosti hrvatske...

GODIŠNJE IZVJEŠĆE O KONKURENTNOSTI

HRVATSKE

2006.

GODIŠNJE IZVJEŠĆE O KONKURENTNOSTI HRVATSKE

Izvješće je sastavljeno u suradnji s Institutom za međunarodne odnose

Nacionalno vijeće za konkurentnost Zagreb, lipanj 2007.

2006.

GospodarstvoDarko Marinac Podravka, predsjednik Uprave mr. Željko Čović Pliva, predsjednik UpraveFranjo Luković Zagrebačka banka, predsjednik Upravemr. Božo Prka Privredna banka Zagreb, predsjednik Upravemr.sc. Goran Radman predsjednik Microsofta za jugoistočnu Europu dr.sc. Mladen Vedriš Sonder, predsjednik UpraveIvan Vidaković IBM Hrvatska, glavni direktorŠime Klarić Udruga vlasnika obiteljskih pansiona

Splitsko-dalmatinske županije, predsjednik

SindikatiKrešimir Sever Nezavisni hrvatski sindikati, predsjednikAna Knežević Savez samostalnih sindikata Hrvatske,

predsjednicaBoris Kunst Udruga radničkih sindikata Hrvatske,

predsjednikVilim Ribić Matica hrvatskih sindikata javnih i državnih

službi, dopredsjednik

Tajništvo Nacionalnog vijeća za konkurentnostdr.sc. Mira Lenardić glavna tajnicaMartina Hatlak istraživač-suradnikJadranka Pepelugoski-Gable stručna suradnica

Vlada RH Damir Polančec

Vlada RH, potpredsjednik za gospodarstvoprof.dr.sc. Dragan Primorac Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa,

ministar Ivan Šuker Ministarstvo financija, ministar Branko Vukelić Ministarstvo gospodarstva, rada i

poduzetništva, ministarZdenko Mičić Ministarstvo mora, turizma, prometa i

razvitka, državni tajnik za turizam

Znanost i obrazovanjeprof.dr.sc. Aleksa Bjeliš Sveučilište u Zagrebu, rektorakademik Daniel Rukavina Sveučilište u Rijeci, rektorprof.dr.sc. Slavko Krajcar Fakultet elektrotehnike i računarstvaprof.dr.sc. Slavica Singer Ekonomski fakultet Osijek

Institucije Nadan Vidošević Hrvatska gospodarska komora, predsjednik

Članovi Nacionalnoga vijeća za konkurentnost

Poštovani,

Posljednjih pet godina Nacionalno vijeće za konkurentnost analizira i uspoređuje s drugima osnove hrvatskih go-spodarskih potencijala te predlaže politike i mjere za jačanje sposobnosti konkuriranja na globalnom tržištu, kao i podizanja gospodarskog rasta i životnog standarda svih građana Hrvatske. U cijelom tom razdoblju Vijeće se služilo rezultatima Svjetskog gospodarskog foruma o rangiranju konkurentnosti zemalja u svijetu, tj. Izvješćem o global-noj konkurentnosti. Godine 2006. Hrvatska je uključena i u Godišnjak o konkurentnosti Međunarodnog instituta za razvoj menadžmenta (International Institute for Management Development, IMD), koji također mjeri konkurent-nost zemalja u svijetu – njih šezdesetak. Rezultati Godišnjaka omogućuju upotrebu znatno više novih pokazatelja korisnih za međunarodnu usporedbu te služe kao kvalitetan rezervni izvor tumačenja nalaza Svjetskog gospo-darskog foruma, što predstavlja novu kvalitetu ovogodišnjeg Izvješća o konkurentnosti Hrvatske.

Što ovogodišnji nalazi Izvješća o konkurentnosti Hrvatske govore? Hrvatska se danas nalazi na svojevrsnoj prekretnici zbog koje je važno kvalitetno sagledati i ocijeniti vlastitu konkurentsku poziciju i sposobnost na-predovanja. Zašto? Hrvatska kao zemlja sprema se na ubrzano uključenje u Europsku uniju, i u tom procesu bitno je da su svi ključni sudionici u kreiranju i provedbi gospodarske politike i razvoja upoznati s realnošću i svjesni nužnosti ubrzanih promjena u područjima bitnim za konkurentsko izrastanje Hrvatske. Pri tome je važan i pogled unaprijed, jer na promicanje konkurentnosti na nacionalnoj razini i razini poduzeća treba gledati kao na jedinstven “prozor” prilika. Većina makroekonomskih pokazatelja statističke prirode u ovom izvješću – od produktivnosti, inflacije, smanjenja deficita javnog sektora do rasta društvenog proizvoda, pokazuje da se Hr-vatska kreće u dobrom smjeru. S druge strane, još su vidljiva ograničenja koja umanjuju naše konkurentske spo-sobnosti i izglede za napredovanje i to prvenstveno na područjima tzv. mekih pokazatelja kao što su korupcija, pravosuđe, funkcioniranje javne uprave, kompetentnost menadžmenta, kapacitet usvajanja novih znanja, teh-nologija i inovacija, zbog kojih su potrebne žurne, duboke i ambicioznije promjene.

Poruka ovogodišnjeg izvješća je jasna: ključ napretka Hrvatske nalazi se u rukama svih nas i u našoj sposobnosti da partnerskim pristupom kreiramo takve konkurentske snage i okruženje koji će nam omogućiti priključivanje skupini 40 najkonkurentnijih zemalja svijeta.

Očekujemo stoga da najšira stručna, politička i opća javnost prepozna poruke Izvješća te da ih one potaknu u daljnjim diskusijama, rješenjima i provedbi u život - jer dugoročno gledano, gospodarski napredak male zemlje kakva je Hrvatska u osnovi ovisi o sposobnosti da proizvodi i prodaje robu i usluge na tržištima diljem svijeta odnosno njezinoj produktivnosti. U tome moramo svi sudjelovati. Stoga je važno biti konkurentan te provoditi takve razvojne politike i mjere koje će stvoriti uvjete za rast produktivnosti u sljedećim desetljećima.

Na kraju, zahvalio bih članovima Vijeća, istraživačima, savjetnicima i suradnicima na njihovu doprinosu izradi ovog dokumenta.

S poštovanjem,

Darko MarinacPredsjednik Nacionalnoga vijeća za konkurentnost

SAŽETAK 1. KONKURENTNOST

1.1. Globalna konkurentnost Hrvatske1.2. Poslovna konkurentnost Hrvatske

2. REZULTATI KONKURENTNOSTI

2.1. Gospodarski rast i zaposlenost2.2. Kvaliteta života

3. MEĐUPROIZVODI KONKURENTNOSTI

3.1. Izvoz 3.2. Produktivnost3.3. Cijene i troškovi3.4. Investicije

4. FAKTORI KONKURENTNOSTI

4.1. Obrazovanje i stručno usavršavanje4.2. Poduzetničko okruženje4.2.1. Financijski sustav4.2.2. Kvaliteta države, javne uprave i pravosuđa4.3. Kvaliteta poslovnog sektora4.3.1. Ocjena kvalitete poslovnog sektora4.3.2. Poduzetništvo i osnivanje novih poduzeća4.3.3. Kvaliteta, inovacije i istraživanje i razvoj4.4. Infrastruktura i okoliš4.4.1. Fizička infrastruktura4.4.2. Informacijsko telekomunikacijska infrastruktura4.4.3. Zdravstvo i zaštita okoliša

5. SIMULACIJA TRI SCENARIJA NAPRETKA KONKURENTNOSTI HRVATSKE

6. ZAKLJUČCI I PREPORUKE

6

11

1115

18

1821

23

23262932

37

374043475252555860606264

67

69

SADRŽAJ

Godišnje izvješće NVK6

SAŽETAK

1. Indeks globalne konkurentnosti Svjetskoga gospodarskog foruma (World Economic Forum, WEF) mjeri spo-sobnost konkurentskog rasta zemalja. Globalna konkurentnost Hrvatske znatno se poboljšala i to za 13 mjesta u protekle dvije godine popela se sa 64. na 51. mjesto. Prema indeksu poslovne konkurentnosti, koji mjeri faktore konkurentnosti u neposrednom okruženju poduzeća, Hrvatska se također popravila vrativši se 2006. sa 70. na 55. poziciju, koju je ostvarila 2002. godine. Ohrabrujuća su poboljšanja koja su rezultat djelomice objektivnih pomaka u poslovnom okruženju i pomaka na razini poduzeća, a djelomice s usko s tim povezanim optimizmom poslovne zajednice. Glavnina poboljšanja odnosi se na područja inovacija, makroekonomije i obrazovanja, a manji dio na institucionalne reforme. Tome je pogodovalo i relativno zaostajanje zemalja u regiji, u kojima se događa “reformski zamor”. Bitna je značajka da Hrvatska zaostaje iza novih članica EU-a iz Srednje Europe (EU 6) uz vrlo sličnu strukturu konkurentskog zaostajanja.

Budući da Hrvatskoj predstoje intenzivne aktivnosti na pridruživanju Europskoj uniji, moguće je očekivati daljnje poboljšanje naše konkurentske pozicije temeljem poboljšanja kvalitete institucionalnog sustava i povećane atraktivno-sti za inozemna ulaganja. Ne nastavimo li provoditi reforme koje trebaju omogućiti oslobađanje domaćih poduzetničkih potencijala na razini regija i poticanje suradnje domaćeg i inozemnog kapitala, ta će poboljšanja u pozicioniranju na svjetskoj rang listi biti privremena.

2. U proteklih pet godina Hrvatska je ostvarila razmjerno zadovoljavajuću stopu gospodarskog rasta, koja je u prosjeku usporednih zemalja. No, odgovor na pitanje je li ta stopa održiva u srednjem i dugom roku nije jedno-stavan. Izvješće upozorava kako se ne događa znatnije poboljšanje onih faktora konkurentnosti koji bi osigura-vali održiv ubrzani gospodarski rast.

Ohrabruje postupno smanjenje još uvijek visoke nezaposlenosti. No, i dalje je niska sposobnost stvaranja no-vih radnih mjesta i time slaba iskorištenost ljudskih potencijala. Općenito, ljudski potencijali predstavljaju najvažniji faktor konkurentnosti Hrvatske, koji se još uvijek nedovoljno koristi. Kvaliteta života u Hrvatskoj jednaka je našoj razini razvijenosti. No, neuravnotežena demografska situacija sputava budući rast i uvećava fiskalno opterećenje te dodatno zaoštrava pitanje dugoročne održivosti dosadašnjeg gospodarskog rasta.

3. Rast i razina izvoza predstavljaju jedan od najlošijih aspekata konkurentnosti Hrvatske. Lošiji trend rasta izvoza roba do sada se kompenzirao rastom izvoza turističkih usluga, koji je posljednjih godina usporen. U strukturi hrvatskoga izvoza vrlo je nizak udio složenijih proizvoda, a promjene strukture tehnološke složenosti izvoza vrlo su spore, što otvara pitanje uzrokuje li sporiji rast izvoza usporavanje gospodarskog rasta. Budući da su slabosti izvoza samo odraz dubljih problema u pogledu troškova, obrazovanosti, kvalitete i tehnologije, nedovoljan rast izvoza upućuje na strukturne probleme naše konkurentnosti. U tom smislu problem se ne može riješiti isključivo sektorski, politikom poticanja izvoza. Za to su potrebne dublje i šire strukturne promjene.

4. Rast produktivnosti u Hrvatskoj bio je na prosjeku usporednih zemalja. No, za razliku od većine tih zemalja, Hrvatska bilježi vrlo slab rast zaposlenosti, što znači da se rast produktivnosti ostvaruje bez novog zapošljavanja. Porast produktivnosti koncentriran je na pet sektora - trgovinu, poljoprivredu, prijevoz, skladištenje i veze, in-dustriju i ugostiteljstvo. Problem nominalno visokih plaća relativno je ublažen visokim rastom produktivnosti.

5. Većina inputa ima konkurentne cijene i ne predstavljaju povećano konkurentsko opterećenje u odnosu na nama usporedne zemlje. Iznimno visoke cijene korištenja širokopojasnog Interneta zabrinjavaju jer se time izravno usporava proces usvajanja i širenja te ključne infrastrukture gospodarstva zasnovanog na znanju.

Proces ujednačenja razine cijena u Hrvatskoj i usporednim zemljama znači da se prostor za konkurentnost ute-meljen na nižim troškovima materijalnih inputa sužava, pa odlučujuće postaju konkurentske prednosti u kvali-teti, stručnosti, inovacijama, razvoju, dizajnu i znanju.

6. Ukupna investicijska ulaganja u odnosu na BDP zadovoljavaju i Hrvatska je prema tom kriteriju trenutačno na vrhu ljestvice usporednih zemalja. Međutim, u Hrvatskoj je znatno veći udjel građevinskih investicija, a znatno manji udjel investicija u prerađivačku industriju nego u usporednim zemljama, što nije u skladu s potrebom restrukturiranja hrvatskoga gospodarstva prema djelatnostima intenzivnim znanjem i tehnologijom. Također, veći dio porasta zaduženosti odnosi se na potrošnju i povećanje životnog standarda, a manje na investicije koje će donijeti rast izvoza.

Godišnje izvješće NVK 7

Slično tome, ukupna razina inozemnih investicija relativno je jednaka razini u usporednim zemljama. Ohrabrujuće je postupno širenje ulaganja u druge sektore i time povezano širenje broja zemalja ulagača. No, zbog njihove snažne orijentacije na domaće tržište, utjecaj inozemnih ulaganja na domaće gospodarstvo i dalje je bez opti-malnih učinaka.

7. Kvalitetu potražnje, ponude i prilagođenosti obrazovnog sustava potrebama konkurentnosti domaća su poduzeća izrazito nepovoljno ocijenila i po tome je Hrvatska vrlo nisko plasirana u odnosu na usporedne zem-lje. No, ohrabruje da se značajno povećao udio stanovništva od 15-24 godine koje se obrazuje, te je došlo do ekspanzije visokog obrazovanja. U području reforme obrazovanja učinjeni su značajni koraci. U sljedećoj fazi potrebno je usmjeriti se na drugu generaciju reformi, koje bi vodile povećanju kvalitete obrazovanja i njegove prilagođenosti potrebama konkurentnosti, kao i poticanju većih ulaganja u obrazovanje, posebice gospodar-stva.

8. Poduzetničko okruženje u Hrvatskoj još uvijek je manje slobodno nego u usporednim zemljama. Također, Hrvatska zaostaje u reguliranju tržišnog natjecanja. Istodobno, stabilne cijene i tečaj, uz poboljšano stanje javnih financija, osiguravaju stabilnost poslovnih očekivanja. Porezno opterećenje relativno je veliko u odnosu na nama usporedne zemlje, te se više opterećuje potrošnja, a manje dohodak i dobit.

9. Hrvatska ima još uvijek nerazvijeno tržište kapitala, koje igra vrlo malu ulogu u osnivanju i razvoju poduzeća. Bankarski je sustav zdrav i postaje sve konkurentniji, međutim, još uvijek je više okrenut stanovništvu, a manje poslovnom sektoru, čime pridonosi rastu cijena nekretnina. Dinamičan rast potrošačkih kredita u Hrvatskoj vrlo je sličan rastu u drugim usporednim zemljama novim članicama EU-a, a zaduživanje stanovništva u Hrvatskoj znatno je veće u odnosu na BDP nego u usporednim zemljama, čime se povećava mogući rizik pretjeranog zaduživanja.

10. Kvaliteta državnih institucija, koje trebaju osiguravati neutralnost poslovanja, stabilnost i poštovanje ugovo-ra, još je uvijek jedna od najvećih, ako ne i najveća slabost konkurentnosti Hrvatske. Ohrabruje da se u posljednje dvije godine postupno poboljšava ocjena kvalitete javne uprave i pravosuđa, što potvrđuje i više “tvrdih” pokaza-telja. No, sudeći prema međunarodnim podacima o lakoći poslovanja, potreban je znatno veći napor za poboljšanje kvalitete pružanja javnih usluga poduzetnicima, pojednostavljenju regulatornog okvira i uklanjanju korupcije.

11. U svim dimenzijama kvalitete poduzeća Hrvatska stoji lošije od EU 6. Iznimka je ocjena vlastite kontrole međunarodne distribucije, pri čemu je naša bolja pozicija u osnovi odraz slabije uključenosti u međunarodne in-dustrijske lance, a ne odraz međunarodne konkurentnosti domaćih poduzeća. Ohrabruje da u većini dimenzija kvalitete poduzeća dolazi do znatnih poboljšanja. Upravljanje ljudskim resursima je i dalje nerazvijeno, a odnos radnika i menadžera još uvijek ne zadovoljava.

12. Hrvatska bilježi najveći postotak stanovništva u Europi koje je voljno i sposobno ući u poduzetništvo. Više od polovice poduzetnika ulazi u nov posao zbog poslovne prilike - što je vrlo ohrabrujuće, jer je do sada većina to činila iz nužde. No, prema tom kriteriju Hrvatska je još uvijek znatno lošija od usporednih zemalja. Vrlo dobar poduzetnički potencijal nailazi pri realizaciji na mnoge prepreke - o tome govori i položaj Hrvatske prema stopi “novih” poduzetnika, u donjoj polovici ljestvice zemalja uključenih u istraživanje. Uz to, događa se znatan rast stope osnivanja novih poduzeća, što je vrlo dobar trend, naročito s obzirom na naše do sada veliko zaostajanje.

13. Hrvatska ima vrlo malen udio visokotehnoloških djelatnosti u dodanoj vrijednosti. Ta strukturna karakteristika samo djelomice objašnjava nizak inovacijski kapacitet poduzeća, jer je inoviranje danas prisutno u svim sektori-ma. Inozemna ulaganja nisu izvor stjecanja novih tehnologija, koju naša poduzeća pribavljaju prvenstveno putem licencija. Istraživanje i razvoj u gospodarstvu koncentrirano je u nekoliko tehnološki intenzivnih poduzeća. Hr-vatska ima podjednake ukupne izdatke u istraživanju i razvoju kao EU 6 te nešto višu razinu izdataka poslovnog sektora, ali je zaposlenost u istraživanju i razvoju u poslovnom sektoru znatno niža nego u usporednim zemljama. Ohrabruje da je posljednjih nekoliko godina počeo razvoj inovacijske politike u Hrvatskoj sa svrhom poticanja no-vih tehnološki zasnovanih poduzeća. Taj proces vođenja inovacijske politike u idućim godinama treba posebno osnažiti i ubrzati.

14. Ukupna kvaliteta fizičke infrastrukture na razini je usporednih zemalja. U pogledu prometne infrastrukture lošija je ocjena kvalitete željeznice. Cestovna infrastruktura je znatno bolje ocijenjena od one u EU 6, zahvaljujući dinamičnoj izgradnji autocesta.


15. Prema razvijenosti infrastrukture informacijskih i komunikacijskih tehnologija (ICT) Hrvatska se nalazi na ra-zini usporednih zemalja. No, prema stupnju korištenja ICT-a nalazi se na posljednjem mjestu u grupi usporednih zemalja. Razlog je poglavito vrlo malen udio stanovništva koje koristi širokopojasni Internet. Istodobno, usporava se rast domaće ICT industrije unatoč njenoj visokoj profitabilnosti, te usporava rast broja računala i broja korisnika Interneta. To su zabrinjavajući trendovi, koje treba dublje analizirati jer se radi o ključnom aspektu naše globalne integracije i rasta gospodarstva zasnovanog na znanju.

16. Relativni izdaci za zdravstvo u Hrvatskoj su jednaki izdacima u EU 15 uz očekivani životni vijek stanovništva na razini usporednih zemalja. Ocjena problema onečišćenja u Hrvatskoj slična je onoj u usporednim zemljama, ali je odnos prema okolišu poslovnog sektora lošiji, kao što je lošija i kvaliteta ekoloških propisa. Istodobno, započete aktivnosti zaštite okoliša obećavaju znatno poboljšanje stanja, uključujući gorući problem sređivanja statusa odlagališta.


1 Pristup konkurentnosti i konceptualni okvir Izvješća oslanjaju se, kao i u Izvješću 2002. i 2004., na filozofiju i pristup irskog Nacionalnog izvješća o konkurentnosti. Vidi http://www.forfas.ie/ncc/reports/ncc_annual_04/index.html

2 Struktura ovogodišnje piramide donekle je pojednostavljena u odnosu na onu iz Izvješća o konkurentnosti Hrvatske 2004.

Što su konkurentnost i piramida konkurentnosti1 ?

Konkurentnost je sposobnost zemlje da postigne na svjetskom tržištu uspjeh koji omogućuje bolji životni stan-dard za sve. Ona je rezultat mnogih čimbenika, a naročito konkurentnosti na razini poduzeća i povoljne poslovne okoline koja potiče uvođenje novih proizvoda i procesa te investicije. Svi ti čimbenici u međusobnu djelovanju vode povećanoj produktivnosti, višem dohotku i održivom razvoju.

Konkurentnost na razini nacionalnog gospodarstva nije isto što konkurentnost na razini poduzeća. Na mikrora-zini konkurentnost se obično izjednačava s tržišnim uspjehom poduzeća, odnosno s dinamikom tržišnog udjela i pozicioniranjem na ljestvici kvalitete. Na makrorazini, konkurentnost je širi pojam koji obuhvaća rast, kvalitetu života i produktivnost.

U dugom roku konkurentnost je u osnovi pitanje povećanja produktivnosti odnosno razine efikasnosti i kvalitete proizvodnje i usluga i to je dugoročno ključna odrednica standarda života. No, konkurentnost također ovisi o troškovima i sposobnosti poduzeća da konkuriraju na inozemnim i domaćem tržištu. U kratkom roku, kretanja cijena, troškova, plaća i valutnog tečaja značajno utječu na konkurentnost domaćih poduzeća bez obzira na razinu produktivnosti. Dugoročno povećanje konkurentnosti moguće je samo putem suradnje poslovne zajednice, vlade i društva. Konkurentno sposobna domaća poduzeća najbolja su osnova za socijalno pravedno društvo i punu zaposlenost. U tom pogledu konkurentnost je ideja koja ujedinjuje sve društvene grupe. Okvir koji se koristi za strukturiranje analize konkurentnosti u ovom izvješću jest tzv. piramida konkurentnosti2 (slika 1). Rezultati konkurentnosti odražavaju se u dosadašnjem gospodarskom rastu, koji osigurava povećanje zaposlenosti i, u krajnjoj liniji, po-dizanje kvalitete života. Istodobno, konkurentnost upućuje na to koliki je potencijal za ostvarenje dugoročnog gospodarskog rasta i to putem učinaka i potencijala za rast na nižim razinama piramide. Na nižoj razini nalaze se međuproizvodi konkurentnosti – izvoz, produktivnost, troškovi i investicije. To su ekonomske veličine koje pokazuju učinke temeljnih faktora konkurentnosti i koje u međusobnom djelovanju znatno određuju rezultate konkurentnosti – gospodarski rast, zaposlenost i kvalitetu života. Također, to su ključni pokazatelji održivosti gospodarskog rasta i relativno su lako mjerljivi, ali nisu temeljni činitelji nacionalne konkurentnosti.

Temeljne činitelje konkurentnosti čine obrazovanje, poduzetničko okruženje, kvaliteta poslovnog sektora, in-frastruktura i okoliš. Te je faktore teže mjeriti, ali oni su osnova za djelovanje razvojnih politika koje će rezulti-rati povoljnim učincima na višim razinama piramide.

Slika 1. Piramida konkurentnosti

IMD - Indeks svjetske konkurentnosti

GCI - Indeks globalne konkurentnosti

BCI - Indeks poslovne konkurentnosti

WB - Indeks lakoće poslovanja Svjetske banke


Struktura ovog izvješća prati strukturu i logiku piramide konkurentnosti počevši od makroekonomskih rezulta-ta, preko međuproizvoda do temeljnih faktora konkurentnosti. Pokazatelji pojedinih međunarodnih institucija u različitoj mjeri “zahvaćaju” piramidu konkurentnosti. Najveći obuhvat ima procjena konkurentnosti prema metodologiji Svjetskoga gospodarskog foruma i IMD-a, koja gotovo potpuno obuhvaća piramidu konkurent-nosti. Rangiranje poduzetničkog okruženja Svjetske banke djelomice zahvaća i kvalitetu poslovnog sektora - financijske institucije.

Stoga prvi dio Izvješća usporedno prikazuje rezultate rangiranja Hrvatske sa strane spomenutih institucija. Drugi dio odnosi se na rezultate konkurentnosti prema makroekonomskim pokazateljima gospodarskog rasta i zaposlenosti. Uz to, analiziraju se institucionalni aspekti važni za konkurentnost kao što su lakoća poslovanja, ekonomska sloboda i percepcija konkurentnosti. U trećem dijelu ocjenjuju se međuproizvodi konkurentnosti, odnosno produktivnost, plaće, cijene i troškovi. Četvrti dio Izvješća analizira koliko je Hrvatska poboljšala stanje temeljnih faktora konkurentnosti - obrazovanja, poduzetničkog okruženja, kvalitete poslovnog sektora, infrastrukture i okoliša.

Osnovna usporedba podataka za Hrvatsku provedena je s razinom “starih” članica EU 15, te sa skupinom EU 6 (osim Litve i Letonije)3. Ta skupina zemalja odabrana je za usporedbu jer su one za Hrvatsku “prirodna” referenca, kako ekonomska tako i institucionalna. Osim toga, usporedba sa EU 6 je važna jer je njihova razina konkurentnosti dostižan izazov za Hrvatsku. U nekim slučajevima u usporedbe su uključene i nove članice EU-a – Bugarska i Rumunjska.

3 Te su dvije zemlje isključene iz analize jer za njih ne postoje podaci prema IMD metodologiji.


Rang Ocjena

2006. 2005. Promjena 2006. 2005. Promjena (%)

Sve zemlje 4,25 4,21 0,8%

Prosjek EU 64 36 33 -3 4,65 4,63 0,4%

Prosjek EU 155 19 18 -1 5,22 5,19 0,6%

Estonija 25 26 1 5,12 5,03 1,8%

Češka 29 29 0 4,74 4,76 -0,4%

Slovenija 33 30 -3 4,64 4,62 0,4%

Slovačka 37 36 -1 4,55 4,48 1,6%

Mađarska 41 35 -6 4,52 4,50 0,4%

Poljska 48 43 -5 4,30 4,38 -1,8%

Hrvatska 51 64 13 4,26 4,01 6,2%

Rumunjska 68 67 -1 4,02 3,98 1,0%

Bugarska 72 61 -11 3,96 4,04 -2,0%

Izvor: The Global Competitiveness Report 2005, 2006, World Economic Forum

1. KONKURENTNOST

1. 1. Globalna konkurentnost Hrvatske ►��Zamjetno je poboljšanje globalne konkurentnosti Hrvatske zahvaljujući najvećim pomacima u makroeko-

nomiji, višem obrazovanju, tržišnoj efikasnosti i inovacijama

Prema Indeksu globalne konkurentnosti Hrvatska se 2006. u odnosu na 2005. godinu pomaknula za 13 mjesta. To je poboljšanje naročito važno u okviru naše regije, koja je ukupno zabilježila relativno nazadovanje. Tako su zemlje EU 6 u prosjeku malo poboljšale ocjenu, ali su zbog poboljšanja prosjeka za sve zemlje pale u prosjeku za tri mjesta. Također, malo poboljšanje ocjene za prosjek EU 15 znači prosječan gubitak za jedno mjesto (tablica 1).

Tablica 1: Rang i ocjena globalne konkurentnosti, 2005. i 2006.

Globalna konkurentnost

Indeks globalne konkurentnosti Svjetskoga gospodarskog foruma računa se agregiranjem velikog broja indikatora, pri čemu anketni indikatori imaju udjel oko dvije trećine, a statistički indikatori oko trećine. Indeks se temelji na 9 faktora: institucije, fizička infrastruktura, makrostabilnost, zdravlje i osnovno obra-zovanje, više obrazovanje i izobrazba, efikasnost tržišta, tehnološka spremnost, sofisticiranosti poduzeća i inovacije. Gospodarski razvoj je dinamičan proces koji teče u fazama i stoga ključni faktori ovise o fazi u kojoj se zemlja nalazi. Zemlje mogu biti u fazi u kojoj su glavni izvor konkurentnosti faktori kao što su sirovine i jeftin rad ili efikasnost ili inovacije. Za nerazvijene zemlje najveći ponder u konačnom indeksu (50%) imaju osnovni faktori. Za srednje razvijene zemlje (uključujući Hrvatsku), najveći ponder imaju faktori efikasnosti, dok za najrazvijenije zemlje, osim znatne važnosti prvih dvaju faktora, i treći, inovacijski, dobiva znatan ponder (30%). Slika pokazuje udjele pojedinih faktora u tri skupine zemalja. Hrvatska se nalazi u skupini zemalja koje svoj rast temelje ponajviše poticanjem efikasnosti. Tablica u nastavku pokazuje pojedine činitelje (stupove) koji čine tri skupine faktora.

STUPOVI FAKTORI

1. Institucije

Osnovni faktori2. Infrastruktura

3. Makroekonomija

4. Zdravlje i osnovno obrazovanje

5. Više obrazovanje i izobrazba

Faktori efikasnosti6. Tržišna efikasnost

7. Tehnološka spremnost

8. Poslovna sofisticiranostInovacijski faktori

9. Inovativnost


Rast pokretanosnovnim faktorima

4 EU 6 – nove članice EU-a (Češka, Mađarska, Estonija, Poljska, Slovenija, Slovačka). 5 EU 15 – stare članice EU-a.

Faktori efikasnosti

Osnovni faktori

Inovacijski faktori


Hrvatska je u svim područjima globalne konkurentnosti postigla pozitivne pomake, a najveći relativni pomak 2006. u odnosu na 2005. godinu bio je u inovacijama, makroekonomiji, višem obrazovanju i tržišnoj efikasnosti. U području zdravstva i osnovnog obrazovanja nije bilo poboljšanja ocjena (slika 2).

Za napredak u području inovacija zaslužne su povoljnije anketne ocjene izdataka za istraživanje i razvoj, sura-dnje industrije i sveučilišta te broja znanstvenika i inženjera. Poboljšanje pozicije makroekonomije posljedica je povećanja stope štednje te promjene metodologije izračuna javnog duga, u koji su u prethodnim godinama bila uključena i državna jamstva. Poboljšanje tržišne efikasnosti proizlazi iz poboljšanja anketnih ocjena tržišnog natjecanja, određivanja plaća prema rezultatima rada te raspoloživosti rizičnog kapitala.

Zabrinjava činjenica da mnoge promjene nabolje nisu izravna posljedica reformskih promjena, dok je poboljšanje u području kvalitete institucija unatoč započetim reformama marginalno. No, znatne su pozitivne promjene u području obrazovanja i u području tržišne efikasnosti, koje daju vidljive učinke.

Slika 2: Promjene broja mjesta Hrvatske prema pojedinim područjima Indeksa globalne konkurentnosti, 2005. - 2006.

Tehnološka spremnost


►��Hrvatska zaostaje za novim članicama EU-a iz Srednje Europe (EU 6) uz vrlo slično strukturno zao-stajanje

U svim faktorima globalne konkuretnosti primjetan je i nadalje znatan zaostatak Hrvatske za EU 6. Istodobno, struktura zaostajanja Hrvatske za EU 15 prema područjima vrlo je slična strukturi zaostajanja EU 6 (slika 3). To upućuje da su te zemlje prirodna “referentna točka” za procjenu konkurentskog napredovanja odnosno zao-stajanja Hrvatske, te da su nam slični problemi u pogledu konkuretnosti.

Slika 3: Usporedba Hrvatske i EU prema pojedinim stupovima konkurentnosti

Izvor: The Global Competitiveness Report 2006-2007, World Economic Forum

EU 15=100

OSNO

VNI F

AKTO

RI

FAKT

ORI E

FIKA

SNOS

TI

Više

obr

azov

anje

iiz

obra

zba


U pogledu provedbe Lisabonske strategije6 Hrvatska je u znatno boljem položaju u odnosu na usporedne zemlje. Na temelju podataka koje prikuplja, za Indeks globalne konkurentnosti, Svjetski gospodarski forum je ocijenio sposobnost zemalja EU-a za provedbu Lisabonske strategije7. Za većinu od osam elemenata Lisabonske strate-gije Hrvatska zaostaje za prosjekom EU 25 za samo jedan bod, uz nešto manji zaostatak za mrežne industrije (telekomunikacije, energija) i liberalizaciju, a veći za financijske usluge i održivi razvoj (slika 4). Ukupno, Hrva-tska je znatno bolje plasirana od Rumunjske i Bugarske, te čak nešto bolje od Poljske. U usporedbi s Rumunjskom bolje su ocjene za svih osam elemenata, osim za kvalitetu poduzeća i socijalnu uključenost.

Slika 4: Ocjena konkurentnosti Hrvatske temeljem Lisabonske strategije

Izvor: The Lisbon Review 2006, Measuring Europe’s Progress in reform, World Economic Forum, 2006

Potvrda prethodno danih ocjena nalazi se i u rezultatima rangiranja konkurentnosti zemalja koje je proveo IMD, tj. u IMD-ovu Indeksu svjetske konkurentnosti8. Hrvatska je 2006. prvi put uključena u tu rang listu. U Godišnjaku svjetske konkurentnosti IMD-a za 2007. godinu plasirana je na 53. mjesto od 61 zemlje i regije. Ne-posredno ispred Hrvatske su Argentina i Poljska, a iza Indonezija i Venezuela. Zašto je Hrvatska tako nisko plasirana prema tom mjerenju svjetske konkurentnosti? U uvodu je napomenuto da nema usvojenog jedinstvenog kriterija što bi konkurentnost kao kompozitni indikator trebala uključivati. Objašnjenje je, dakle, uglavnom u razlici u metodologiji koja u osnovi potvrđuje naše jakosti odnosno slabosti koje prema metodologiji IMD-a imaju nešto veće značenje. Prvo, podindeksi “tržišna efikasnost” i “poslovna sofisticiranost” prema metodologiji WEF-a pripadaju u dvije različite grupe s različitim ponderima, dok se prema metodologiji IMD-a tim indikatorima daje jednaka težina i ulaze u jednu kategoriju “poslovna efikasnost”. Budući da je upravo u te dvije grupe Hrvatska vrlo loša, naš je položaj relativno lošiji prema metodologiji IMD-a nego WEF-a. Drugo, metodologija WEF-a uključuje znatno više indikatora infrastrukture, institucionalnog okruženja i zdrav-stva koji se odnose na faktore izvan poduzeća i u kojima je Hrvatska razmjerno povoljno rangirana.

Treće, razlike proizlaze i iz upotrebe znatno više “tvrdih” indikatora u slučaju metodologije IMD-a, a manjeg korištenja kvalitativnih anketnih indikatora percepcija. U slučaju metodologije WEF-a faktori “ozračja” igraju nešto važniju ulogu u ocjenama percepcije nego prema IMD metodologiji. Ako se podaci WEF-a korigiraju za tu očekivanu nešto veću varijabilnost, tada su razlike između dvaju indeksa značajno manje. Godine 2007. Hrvatska ne bilježi realnu promjenu mjesta na ljestvici konkurentnosti IMD-a u odnosu na 2006., a jedino je u području infrastrukture zabilježen mali pozitivni pomak za jedno mjesto. Usporedne zemlje EU 15 istodobno bilježe pozitivan pomak prema svim ostalim podindeksima osim infrastrukture, a skupina EU 6 manji

6 Lisabonska strategija usvojena je na sastanku Europskog vijeća u ožujku 2000. godine, s ambicioznim ciljevima da EU do 2010. postane najdinamičnije i najkonkurentnije gospodarstvo svijeta, uz održiv razvoj temeljen na znanju, otvaranjem većeg broja kvalitetnih radnih mjesta, uz očuvanje socijalne kohezije i okoliša. Nažalost, tako široko i ambiciozno postavljene ciljeve nije pratila i odgovarajuća politička volja za primjenu reformskih mjera. Godine 2004. izvršena je revizija strategije koja danas predstavlja osnovni okvir razvoja i “vlasništvo” je svih 25 članica EU.

7 The Lisbon Review 2006, Measuring Europe’s Progress in reform, World Economic Forum, 20068 Indeks svjetske konkurentnosti IMD-a je rang lista elitnog kluba najutjecajnijih zemalja za svjetsko gospodarstvo te razvijenih zemalja s raspoloživom međunarodno

usporedivom statistikom. Uključuje 52 zemlje i 8 velikih regija i objavljuje se neprekidno od 1989. godine. Indeks se objavljuje u Godišnjaku svjetske konkurentnosti IMD-a. Godišnjak uključuje čak 239 pokazatelja, od čega je 126 čvrstih statističkih pokazatelja koji čine oko 2/3 “težine” konačnog rangiranja te 113 pokazatelja iz ankete poduzetnika. Konačni indeks sastoji se od 20 podfaktora, svaki s istim ponderom (5%), grupiranih u 4 osnovna faktora konkurentnosti: ekonomska uspješnost, efikasnost vlade, poslovna efikasnost, infrastruktura. Dodatne informacije na: www.imd.ch/wcc.


Izvor: IMD World Competitiveness Yearbook, 2006, 2007

pad zbog pogoršanja ocjena efikasnosti vlade. Podindeks s najboljim rangiranjem 2007. je infrastruktura (43.), slijede ekonomska uspješnost i efikasnost vlade (oba podindeksa na 55. mjestu), a prema poslovnoj efikasnosti Hrvatska je posljednja na listi (slika 5). Sličan odnos između “poslovne efikasnosti” i ostalih faktora zabilježen je i za EU 6, ali na znatno povoljnijoj razini. Time se u osnovi potvrđuje ocjena dobivena iz analize podataka WEF-a da je priroda naših konkurentskih slabosti i prednosti slična zemljama Srednje Europe, ali na nižoj razini.

Slika 5: Usporedba ranga Hrvatske, EU 6 i EU 15 prema kriterijima konkurentnosti IMD-a

Na osnovi svega rečenog bitno je istaknuti da, unatoč metodološkim razlikama, postoje velike sličnosti u vred-novanju aspekata hrvatske konkurentnosti prema indeksima WEF-a i IMD-a. Tako prema oba indeksa Hrvatska relativno bolje stoji u pogledu infrastrukture nego kvalitete poduzeća, a efikasnost države je relativno niska. Uz to, prema oba indeksa slaba je efikasnost na razini poduzeća i u kvaliteti poslovnog okruženja, kao i činiteljima tržišne konkurencije.

2007.

2006.



9 Godine 2005. Svjetski gospodarski forum je proveo korekciju metodologije s obzirom na promjene strukture anketnog uzorka. Stoga izravna usporedba bez korekcije nije korektna.

Indeks poslovne konkurentnosti Svjetskoga gospodarskog foruma polazi od mikroekonomskog pristupa, oslanja se gotovo isključivo na anketne podatke i zasniva se na dva podindeksa: kvaliteti poslovnog sektora i kvaliteti poslovnog okruženja. Detaljnije: www.wef.org

Takvi pozitivni pomaci poslovne konkurentnosti Hrvatske promatrani, s druge strane, kroz prizmu rezultata rangiranja IMD-a 2006. godine, omogućuju dublje sagledavanje i tumačenje pravog stanja poslovne konkurent-nosti Hrvatske. Naime, poslovna efikasnost Hrvatske ocijenjena prema IMD-u najniža je od svih zemalja. Faktor “poslovna efikasnost” u metodologiji IMD-a relativno je najsličniji faktoru “tržišna efikasnost” WEF-a, gdje je Hrvatska također loše rangirana - na 68. mjestu. Budući da oba faktora mjere kvalitetu poduzeća i neposred-nog okruženja, takve loše ocjene obiju metodologija jasno upućuju na nisku mikroekonomsku konkurentnost Hrvatske. Premda je prema metodologiji WEF-a naša poslovna konkurentnost poboljšana, riječ je o povratku na mjesto iz 2002. godine. Bez obzira na razlike u metodologijama, indeksi WEF-a i IMD-a potvrđuju da je bitno ograničenje konkurentnosti Hrvatske u faktorima mikroekonomske konkurentnosti odnosno u faktorima poslovne (IMD) ili tržišne efikasno-sti (WEF). To su faktori neposrednog okruženja poduzeća koji blokiraju proces tržišne utakmice ili ga bitno uspo-ravaju ili deformiraju. Budući da indeksi lakoće poslovanja mjere upravo te aspekte hrvatske konkurentnosti koji se prvenstveno odnose na institucionalno okruženje, u nastavku ćemo sažeto iznijeti i njihove ocjene.

1.2 Poslovna konkurentnost hrvatske

► Poslovna konkurentnost Hrvatske se 2006. poboljšala i vraća se na početno 55. mjesto iz 2002 Prema indeksu poslovne konkurentnosti Hrvatska bilježi znatno poboljšanje relativne pozicije u posljednje dvije godine (slika 6). Nakon korekcije zbog promjene metodologije9, Hrvatski se položaj poboljšava - sa 70. mjesta 2004. godine dolazi 2006. na 55. mjesto, jednako kao 2002. godine. Taj oporavak položaja Hrvatske upućuje na mogućnost daljnjeg poboljšanja s obzirom na promjene koje se događaju na pojedinim područjima vezanim uz kvalitetu poslovnog okruženja te poslovanje i strategije poduzeća koja posluju u zemlji.

Slika 6: Indeks poslovne konkurentnosti


►��Niska pozicija Hrvatske prema lakoći poslovanja se poboljšava, no veliki je jaz između konkurentnosti i liberalnosti poslovnog okruženja

Prema Indeksu lakoće poslovanja Svjetske banke pozicija Hrvatske je znatno poboljšana pomakom sa 134. mje-sta 2005. na 124. mjesto 2006. (slika 7). No, ima li se u vidu da je od usporednih zemalja najlošije plasirana Poljska zauzela 75., a Rumunjska visoko 49. mjesto, tada naše mjesto izgleda bitno drugačije.

Lakoća poslovanja je važan element poslovne ili tržišne efikasnosti koji čini komponentu obaju indeksa konku-rentnosti. Time se u osnovi potvrđuje zaključak iz oba indeksa prema kojem je “prohodnost” tržišnog mehaniz-ma u Hrvatskoj još na niskoj razini u usporedbi s drugim zemljama u regiji i šire. Niska pozicija Hrvatske sugerira da su prepreke poduzetništvu, razvoju i zatvaranju poduzeća još uvijek visoke.

Slika 7: Rangiranje Hrvatske prema Indeksu lakoće poslovanja Svjetske banke

Izvor: The World Bank, Doing Business 2006, 2007, http://www.doingbusiness.org

Razlika između relativno povoljnog ranga temeljem konkurentnosti i lošijeg ranga temeljem kvalitete poslovnog okruženja daleko je najveća u slučaju Hrvatske. Prema indeksima konkurentnosti Hrvatska je rangirana između 51. i 59. mjesta, dok je prema indeksima liberalnosti poslovnog okruženja rangirana na 124. mjesto. Slika 8 jasno pokazuje koliki je jaz Hrvatske u ta dva rangiranja. Hrvatska bi konkurentnost mogla biti biti znatno bolja ako bi se popravila kvaliteta poslovnog okruženja, jer nedovoljno kvalitetno poslovno okruženje nepovoljno djeluje na gospodarski rast, uključujući privlačenje izvozno orijentiranih stranih investicija.


Izvori: The World Bank, Doing Business 2006, 2007, http://www.doingbusiness.org; The Global Competitiveness Report 2005, 2006, World Economic Forum; IMD World Competitiveness Yearbook, 2006, 2007

Slika 8: Rang Hrvatske u odnosu na usporedne zemlje prema indeksima konkurentnosti i lakoće poslovanja

Ukratko, ohrabrujuće je relativno poboljšanje pozicije Hrvatske na indeksima WEF-a posljednje dvije godine. To je djelomice odraz objektivnih poboljšanja u poslovnom okruženju, poboljšanja na razini poduzeća kao i usko s tim povezanim optimizmom poslovne zajednice. Istodobno, ta poboljšanja još nisu znatniji kvali-tativni pomak, već djelomice povratak na našu prijašnju relativnu poziciju. Tome je pogodovalo i relativno zaostajanje zemalja u regiji, u kojima se, čini se, događa “reformski zamor”. Budući da Hrvatskoj predstoje intenzivne aktivnosti za pridruživanje Europskoj uniji, moguće je očekivati daljnje poboljšanje naše konkurentske pozicije temeljem poboljšanja kvalitete institucionalnog susta-va i povećane atraktivnosti za inozemna ulaganja. Međutim, ne nastavi li se s reformama za oslobađanje domaćih poduzetničkih potencijala na razini regija i poticanje suradnje domaćeg i inozemnog kapitala, ta će poboljšanja biti privremena.


2. REZULTATI KONKURENTNOSTI

2.1. Gospodarski rast i zaposlenost

►��Solidan gospodarski rast Hrvatske u prosjeku je usporednih zemalja, visoka nezaposlenost postupno se smanjuje - no, i nadalje je sposobnost stvaranja novih radnih mjesta niska, a stoga i iskorištenost ljudskih potencijala slaba

Ključna mjera uspjeha gospodarstva jest rast bruto društvenog proizvoda (BDP), zaposlenosti i životnog stan-darda građana. U dugom roku, te su tri kategorije usko povezane s konkurentnošću. Rast hrvatskoga gospo-darstva iznad 4% u posljednjih 5 godina predstavlja razmjerno solidan rezultat, a naročito ohrabruje oporavak rasta u posljednje dvije godine (slika 9). U 2007. godini predviđa se rast od 4,7%, dakle nastavak dosadašnjeg trenda10. On je jednak prosjeku u novim članicama EU-a, ali je rast u baltičkim zemljama, Slovačkoj, Rumunjskoj i Bugarskoj znatno brži nego u Hrvatskoj. Također, prema procjenama Svjetske banke rast će u Hrvatskoj u % 2007. biti sporiji od rasta u 8 od 10 novih članica EU-a11.

Slika 9: Prosječna realna stopa rasta BDP-a Hrvatske i usporednih zemalja, 2001. - 2007.*

10 Izvor: Ekonomski Institut, Croatian Economic Outlook Quarterly, siječanj 2007. 11 the World Bank “EU8+2”, Regular Economic Report; Croatia Supplement, siječanj 2007.

* procjena za 2007.Izvor: Eurostat; Državni zavod za statistiku

Donedavno vrlo visoka nezaposlenost u Hrvatskoj sporo se, ali postojano smanjuje. Anketna stopa nezapo-slenosti smanjena je sa 16% 2000. godine na manje od 12% 2006. godine. Nastavak tog trenda značio bi pad ispod 10% već u 2010. godini (slika 10). Time se nezaposlenost u Hrvatskoj približila razini u EU 15, što još nije zadovoljavajuće, ali je znatno bolje od stanja početkom 2000.

Izvor: Eurostat; Državni zavod za statistiku

Slika 10: Stopa nezaposlenosti, %

2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008.


Poželjno je da smanjenje nezaposlenosti prati povećanje zaposlenosti, jer bi to jamčilo “zdrav” gospodarski rast. Međutim, rast i razina zaposlenosti vrlo su niski. Stopa zaposlenosti izražena kao udjel u ukupnoj popula-ciji 2006. godine bila je tek 35%, znatno ispod stope zaposlenosti u EU 15 (47%) i u EU 6 (44%) (tablica 2). To govori da je iskorištenost ljudskih potencijala u Hrvatskoj vrlo niska.

Tablica 2: Odabrani pokazatelji zaposlenosti i nezaposlenosti

Hrvatska EU 15 EU 6

Radna snaga, % populacije, 2005. 40,6 49,7 47,7

Zaposlenost, % populacije, 2006. 34,9 47,2 43,8

Zaposlenost s nepunim radnim vremenom, 2006. 10,1 16,4 5,8

Stopa nezaposlenosti, 2006. 11,8 6,5 9,0

Dugoročna nezaposlenost, % radne snage, 2005. 7,2 2,7 5,9

Zaposlenost u javnom sektoru, % ukupne zaposlenosti, 2005. 34,4 19,4 22,6

Izvor: Baza podataka IMD World Competitiveness Yearbook, 2007

Unatoč razmjerno dinamičnom gospodarskom rastu, zaposlenost u Hrvatskoj nije povećana (slika 11), što je u suprotnosti s većinom usporednih zemalja. Primjerice, Slovenija, Slovačka i Bugarska bilježe godišnji rast zapo-slenosti veći od 1%, a Estonija čak 2%. Problem nezaposlenosti odnosno niske zaposlenosti u Hrvatskoj izrazito je kompleksan i neće ga riješiti samo visoke stope gospodarskog rasta, već i restrukturiranje gospodarstva, modernizacija sustava obrazovanja te puna primjena Nacionalnog akcijskog plana za poticanje zapošljavanja. Taj je problem ključ za razumijevanje prirode našega gospodarskog rasta te zaslužuje daljnje istraživanje.

Slika 11: Prosječna stopa rasta zaposlenosti 2001. – 2006., %

►��Sadašnji gospodarski rast plaća se visokim vanjskim zaduženjem

Gospodarski rast u posljednjih nekoliko godina prati rast zaduživanja prema inozemstvu (slika 12). Prema Izvješću HNB-a “brzi rast bankarskih plasmana omogućio je ostvarenje visokog rasta BDP-a na osnovi rasta domaće potražnje i pogoršanja odnosa u platnoj bilanci12”. Vanjski dug Hrvatske potkraj 2006. godine dostigao je 28,3 milijarde eura ili 84,5% procijenjenog BDP-a.

Izvor: Eurostat; Državni zavod za statistiku

12 Hrvatska narodna banka (2006), analiza inozemne zaduženosti Republike Hrvatske, Zagreb, 11. travnja 2006.; http://hnb.hr/aktualno/h-analiza-inozemne-zaduženosti-rh.pdf


Prema omjeru inozemnog duga u odnosu na BDP, Hrvatska se premjestila iz srednjezaduženih u visokozadužene zemlje. Prema udjelu ukupnog vanjskog duga u odnosu na izvoz roba i usluga Hrvatska se svrstava u skupinu srednje zaduženih zemalja. No, prema oba kriterija nalazi se u najlošijem položaju u odnosu na grupu EU 6, Rumunjsku i Bugarsku (slika 12), što znači da je naša makroekonomska osjetljivost na promjene na svjetskom tržištu kapitala najviša u regiji.

Slika 12: Pokazatelji zaduženosti Hrvatske i usporednih zemalja, kraj 2005.

Izvor: Hrvatska narodna banka, Analiza inozemne zaduženosti Republike Hrvatske, Zagreb, 11. travnja 2006.

Ohrabrujuće je da su mjere koje je HNB poduzeo tijekom 2006. godine usporile rast inozemnog duga banaka13. Krhka osnova našega gospodarskog rasta upozorava da je potrebno što brže stimulirati i oslobađati nove izvore rasta, prvenstveno u poduzetničkoj inicijativi, izvozu i izravnim stranim investicijama.

Kako se više od 90% aktive bankarskog sektora nalazi u vlasništvu banaka s inozemnim kapitalom, to je zaduživanje bankarskog sektora u inozemstvu bilo uglavnom kod matičnih banaka osnivača. Većina novo-stvorenog kreditnog potencijala na osnovi inozemnog zaduživanja bila je usmjerena na odobravanje kredi-ta stanovništvu, tj. povećanje potrošnje. Kako ističe HNB, “mijenjanje strukture klijenata banaka u pravcu povećanja udjela stanovništva stoga utječe na smanjenje investicija14”. Pored toga, dinamika kojom inozemni dug Hrvatske u proteklih nekoliko godina raste nije ekonomski održiva.

Ekonomska politika Hrvatske nije uspjela smanjiti rast zaduživanja. Mjere Hrvatske narodne banke koje su imale svrhu smanjiti kreditnu ekspanziju, nisu imale velikog utjecaja na kretanja na financijskom tržištu. U siječnju 2007. HNB je uvela mjeru kojom izdaje obvezatne mjenice po stopi od 0,75% onim bankama čiji krediti premaše limit od 12%. Banke će morati kupiti mjenice u iznosu od 50% povećanja kredita iznad limita. Za nadati se da će ta mjera biti učinkovitija od dosadašnjih u smanjenju rasta zaduživanja.

13 dr. sc. Željko Rohatinski, guverner Hrvatske narodne banke u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju 5. siječnja 2007. godine. 14 Hrvatska narodna banka, Analiza inozemne zaduženosti Republike Hrvatske, Zagreb, 11. travnja 2006.; http://hnb.hr/aktualno/h-analiza-inozemne-zaduženosti-

rh.pdf

Inozemni dug / izvoz roba iusluga


2.2. Kvaliteta života Ulaganja u zdravstvo, socijalnu zaštitu, osobnu i poslovnu sigurnost znače u pravilu i veće fiskalno opterećenje. To znači da je u kratkom i dijelom srednjem roku kvaliteta života donekle suprotstavljena poslovnoj konku-rentnosti. Osim toga, osobnu kvalitetu života čini i veća sigurnost zaposlenja i prava iz radnog odnosa, što većina indeksa poslovnog okruženja nepovoljno ocjenjuje. Istodobno, zdravo i obrazovano stanovništvo koje ima zajamčena prihvatljiva minimalna socijalna prava predstavlja dugoročnu osnovu konkurentnosti. Nacio-nalno vijeće za konkurentnost Hrvatske opredijelilo se za europski razvojni model koji ima u osnovi povećanje kvalitete života, integraciju i uključenost svih društvenih skupina u gospodarski život. Taj društveni model pre-dstavlja povoljan okvir za razvitak konkurentnosti temeljen na znanju, tehnologiji i stimulativnom poslovnom okruženju. Konkurentnost temeljena na pogoršanju elemenata kvalitete života stvara dugoročne socijalne troškove koji često mogu poništiti prethodne gospodarske uspjehe.

►��Kvaliteta života u Hrvatskoj jednaka je razini njezine razvijenosti, ali neuravnotežena demografska situa-cija sputava budući rast i uvećava fiskalno opterećenje

Pozicija Hrvatske na ljestvici globalne konkurentnosti Svjetskoga gospodarskog foruma (WEF) u skladu je s razi-nom gospodarske razvijenosti mjerene bruto domaćim proizvodom preračunatim prema kupovnoj moći valuta. Istodobno, naša razina gospodarske razvijenosti u osnovi je sukladna kvaliteti života mjerenoj dvama indeksima – Indeksom ljudskog razvoja UNDP-a15 te Indeksom kvalitete života koji koristi Economist Intelligence Unit16 (tablica 3). No, razine gospodarske razvijenosti, konkurentnosti i kvalitete života nisu u svim zemljama jednake. Primjerice, Estonija je na ljestvicama konkurentnosti i poslovnog okruženja znatno bolje plasirana nego prema gospodar-skoj razvijenosti, dok su pokazatelji kvalitete života znatno lošiji. Odnos između ta tri tipa indeksa vrlo je složen i odražava različite modalitete rasta i društveno-ekonomskih promjena. Ubrzani rast ili “hvatanje priključka” za razvijenim zemljama često dovodi do nejednakosti između tih indeksa koja se može ponekad čak smatrati poželjnom. Malo povoljnije ocjene kvalitete života nego indeksa konkurentnosti i gospodarske razvijenosti Hr-vatske upućuju na razmjernu uravnoteženost ukupnog razvoja, ali i njegovu nešto sporiju dinamiku u odnosu na zemlje koje ubrzano “hvataju priključak” s razvijenim zemljama.

Tablica 3: Hrvatska u međunarodnim usporedbama prema indeksima razvijenosti, konkurentnosti i kvalitete života

15 Indeks ljudskog razvoja UNDP-a objavljuje se svake godine, od 1990. kao šire definirano blagostanje nego je to uobičajeno putem BDP-a. Prate se tri dimenzije razvoja: duljina života i zdravlje, obrazovanje i životni standard. Ipak, nije sveobuhvatan, jer ne mjeri primjerice nejednakost ili ljudska prava. U 2004. godini Hrvatska je zauzela solidnu 44. mjesto na listi 177 zemalja. Šire o tome na: http://hdr.undp.org/hdr2006/statistics/

16 Indeks kvalitete života EIU ima sljedeće komponente: 1. Materijalno blagostanje BDP-a po stanovniku, ppp USD; 2. Zdravlje, očekivani životni vijek, 3. Politička stabil-nost i sigurnost: Rangiranje EIU Economist 4. Obiteljski život stopa razvoda 5. Društveni život: za znatno pohađanje crkve ili članstvo u sindikatu 6. Klima i geografija: prosječna nadmorska visina 7. Sigurnost zaposlenja - stopa nezaposlenosti, 8. Političke slobode 9. Spolna ravnopravnost: Odnos plaća muškaraca i žena. Šire o tome vidi http://www.economist.com/media/pdf/QUALITY_OF_LIFE.pdf

BDP per capita (PPP)

Anketna ocjena kvalitete života

(IMD)

Indeks ljudskog razvoja (UN)

Indeks kvalitete života (Econom.

Intellig. Unit)

Globalna konku-rentnost (WEF)

Slovenija 28 29 27 27 33

Češka 34 20 30 34 29

Mađarska 36 36 35 37 41

Estonija 37 34 40 68 25

Slovačka 39 32 42 45 37

Poljska 43 51 37 48 48

Hrvatska 47 35 44 49 51

Bugarska 55 50 54 57 72

Rumunjska 56 53 60 58 68

Ukupno zemalja 125 55 177 111 125

Izvor: The Global Competitiveness Report 2005, 2006, World Economic Forum; IMD World Competitiveness Yearbook 2006, 2007; UNDP (2006); EIU (2005)


Rast stanovništva i demografska uravnoteženost važan su faktor gospodarskog rasta. U Hrvatskoj omjer izdržavanog stanovništva i radne snage jednak je onome u EU 15 i znatno nepovoljniji nego u EU 6 (tablica 4). S obzirom na naš znatno manji dohodak po stanovniku u odnosu na EU 15 taj je relativno jednak omjer izdržavanog stanovništva u odnosu na radnu snagu velik fiskalni teret. Uz to, u Hrvatskoj je udio starijeg stanovništva veći nego u skupini EU 6, a to uz nisku stopu zaposlenosti dodatno povećava porezno opterećenje. Ta demografska neuravnoteženost odnosno negativni demografski trendovi nisu dobra osnova za dugoročni rast. Tako se predviđa da bi se stanovništvo u Hrvatskoj do 2050. moglo smanjiti za 1/5, tj. na samo 3,7 milijuna stanovnika17. To će zahtijevati daljnju provedbu Nacionalne populacijske politike, a to će imati značajan dodatni fiskalni efekt.

Tablica 4: Demografski podaci i ravnopravnost spolova

Ukratko, u proteklih pet godina Hrvatska je ostvarila relativno zadovoljavajuću stopu gospodarskog rasta, koja je u prosjeku usporednih zemalja. Odgovor na pitanje je li ta stopa održiva u srednjem i dugom roku, nije jednostavan.

Postupno smanjivanje još uvijek visoke nezaposlenosti ohrabruje. No, i nadalje je niska sposobnost stvaranja novih radnih mjesta i stoga slaba iskorištenost ljudskih potencijala.

Općenito, ljudski potencijali predstavljaju najvažniji faktor konkurentnosti Hrvatske, koji je i dalje uvelike neiskorišten.

Kvaliteta života u Hrvatskoj jednaka je razini njezine gospodarske razvijenosti. No, neuravnotežena demo-grafska situacija sputava budući rast i uvećava fiskalno opterećenje te još više zaoštrava pitanje dugoročne održivosti dosadašnjeg rasta.

Hrvatska EU 15 EU 6

Udjel stanovništva mlađeg od 15 godina u ukupnoj populaciji, % 2005. 15,9 16,9 15,8

Udjel stanovništva starijeg od 65 godina u ukupnoj populaciji, % 2005. 16,9 15,8 14,0

Omjer stanovništva do 15 i iznad 64 godine i radno sposobnog stanovništva, % 48,7 48,7 42,5

Izvor: IMD World Competitiveness Yearbook, 2006.

17 Izvješće o siromaštvu, nezaposlenosti i socijalnoj isključenosti, Zagreb : Program Ujedinjenih naroda za razvoj, 2006.


3. MEĐUPROIZVODI KONKURENTNOSTI

U okviru “piramide konkurentnosti” međuproizvodi konkurentnosti su izvoz, produktivnost, troškovi i inve-sticije. Ti faktori oslikavaju izravne učinke kvalitete osnovnih faktora konkurentnosti, ali istodobno određuju rezultate nacionalne konkurentnosti i ključni su za održivost gospodarskog rasta.

3.1. Izvoz

►��Hrvatska zaostaje u izvozu, koji obilježava iznimno visok udio usluga, njihov vrlo slab rast, te vrlo nizak udio složenijih proizvoda

Za održanje dinamike gospodarskog rasta u postojećim makroekonomskim okvirima nužno je povećati udio izvoza u BDP-u Hrvatske. Međutim, cilj povećanja udjela izvoza roba i usluga na 65% BDP-a do 2014. godine, postavljen u dokumentu Vijeća «55 preporuka za povećanje konkurentnosti Hrvatske», za sada se ne ostvaruje. U posljednje četiri godine udio izvoza u BDP-u stagnira, uz manje promjene u njegovoj strukturi.

Zaostajanje Hrvatske u izvozu naročito je uočljivo u odnosu na usporedne zemlje. U posljednje dvije godine jedino Hrvatska i Rumunjska nisu povećale udio izvoza roba i usluga u BDP-u, dok su ostale usporedne zemlje izrazito izvozno orijentirane (slika 13). To je djelomice rezultat znatno većeg udjela izvozno orijentiranih izra-vnih inozemnih ulaganja u tim zemljama, posebice u Slovačkoj, Češkoj i Mađarskoj. Vrlo nisko učešće izvoza Hrvatske u BDP-u naročito zabrinjava ako se ima u vidu relativna veličina naše zemlje u odnosu na veće zemlje nove članice EU-a.

Slika 13 : Izvoz roba i usluga 2002. – 2006., % BDP-a

Izvor: Državni zavod za statistiku; Eurostat

Vrlo nizak udio robnog izvoza u BDP-u bio je do sada kompenziran visokim udjelom izvoza usluga, posebice turističkih, koji je pridonosio i rastu ukupnog izvoza. Međutim, nakon velikog porasta izvoza usluga 2003. go-dine, u posljednje 3 godine taj je rast znatno usporen. Istodobno u Poljskoj, Mađarskoj, Češkoj i Rumunjskoj rast izvoza usluga bio vrlo dinamičan, dok Mađarska izvozom usluga ostvaruje znatno veći prihod (više od 10 milijardi eura) od Hrvatske (slika 14).


Hrvatska EU 15 EU 6

Prihodi od turizma, % BDP, 2005. 19,4 2,8 4,4

Izvoz komercijalnih usluga, % BDP, 2006. 24,88 19,30 11,22

Izvoz komercijalnih usluga, stopa rasta u USD, %, 2006. 7,6 9,4 11,3


Slika 14 : Izvoz usluga: Hrvatska i usporedne zemlje

Izvor: Eurostat

Izvoz složenih proizvoda, koji uključuje strojeve, električne uređaje, vozila (osim brodova), instrumente i preciz-ne uređaje, osigurava stabilniju tržišnu poziciju i veću dodatnu vrijednost općenito. Udio tih skupina proizvoda u hrvatskom izvozu i dalje je vrlo nizak, naročito kad se usporedi s udjelom u usporednim zemljama (slika 15). U pogledu strukture izvoza, Hrvatska se nalazi u skupini zemalja znatno nižih troškova rada, dok su nam jedinični troškovi rada među najvišima u Europi (šire o tome u poglavlju 3.3).

Slika 15: Udjel najsloženijih proizvodnih skupina* u izvozu u EU, 2000. i 2006. godine, %

2000.

2006.

* strojevi, električni uređaji, vozila (osim brodova), instrumenti i precizni uređajiIzvor: Eurostat; baza podataka COMEXT ; vlastiti izračun

Hrvatska je prema udjelu turizma u BDP-u i udjelu usluga u izvozu vodeća zemlja18 prema rangiranju IMD-a, no prema dinamici rasta izvoza usluga lošija je od usporednih zemalja (tablica 5).

Tablica 5: Izvoz usluga

18 Rezultati rangiranja konkurentnosti zemalja, IMD, “World Comeptitiveness Yearbook”, 2007.


Iako se struktura hrvatskog izvoza u EU mijenja u smjeru porasta udjela složenih proizvoda, to nije slučaj s ukup-nim izvozom. Udio nešto šire definiranih skupina proizvoda srednje i visoke tehnologije već više godina stagnira na razini od oko 40% ukupnog hrvatskog izvoza, a posljednjih godina čak bilježimo smanjenje.

Slika 16: Udio odabranih djelatnosti u ukupnom hrvatskom izvozu 2003. - 2006.

Izvor: Državni zavod za statistiku

►��Zbog vrlo spore promjene strukture tehnološke složenosti hrvatskog izvoza, postavlja se pitanje hoće li nedovoljna dinamika rasta izvoza dovesti do usporavanja gospodarskog rasta

Nakon smanjenja deficita robne razmjene u 2004. godini, posljednje se dvije godine ovaj deficit ponovno povećao. Istodobno, pogoršao se deficit bilance tekućih transakcija - sa 4,9% BDP-a 2004. godine povećao se na 7,7% 2006. godine (slika 17).

Slika 17: Kretanja trgovinskog deficita i deficita tekućih transakcija



Ukratko, rast i razina izvoza predstavljaju jedan od najlošijih aspekata konkurentnosti Hrvatske. Lošiji trend rasta izvoza roba do sada je kompenzirao rast usluga od turizma, ali i on je počeo bilježiti sporiji rast.

U strukturi hrvatskoga izvoza vrlo je nizak udio složenijih proizvoda. Vrlo su spore promjene strukture tehnološke složenosti izvoza, a sve to otvara pitanje hoće li spori rast izvoza donijeti usporavanje gospodar-skog rasta.

Budući da je izvoz samo odraz dubljih problema u pogledu troškova, obrazovanosti, kvalitete i tehnologije, slab izvoz upozorava na strukturne probleme naše konkurentnosti. U tom smislu problem se ne može riješiti isključivo sektorski, politikom poticanja izvoza.

3.2. Produktivnost

►��Rast produktivnosti je u prosjeku usporednih zemalja, ali uz znatno slabiji rast zaposlenosti te vidljivu koncentraciju visokog rasta produktivnosti u trgovini, poljoprivredi, prijevozu, skladištenju i vezama, in-dustriji i ugostiteljstvu

Produktivnost rada u Hrvatskoj kreće se na gotovo jednakoj razini kao i prosjek EU 6 - malo manje od 14.000 eura po zaposlenom. Rast produktivnosti od 12% je na razini prosjeka usporednih zemalja. No, relativno visok rast produktivnosti ostvaren je uz vrlo nizak rast zaposlenosti koji je, s iznimkom Mađarske, najniži u odnosu na usporedne zemlje (slika 18).

Slika 18: Zaposlenost, realni BDP i produktivnost, ukupni porast 2003.–2006.,%

Izvor: Eurostat; Državni zavod za statistiku; vlastiti izračun


Produktivnost u Hrvatskoj najviše je porasla u trgovini, poljoprivredi, prijevozu, skladištenju i vezama, indu-striji i ugostiteljstvu, a najmanje u javnoj upravi i financijskom posredovanju (slika 19). Produktivnost u trgovini snažno je rasla samo do 2003. godine, vezano za velik napredak domaćih i stranih supermarketa. Nasuprot tome, iznadprosječni rast proizvodnje i produktivnosti zabilježen je u industriji koja se restrukturira i znatno pridono-si formiranju domaćeg proizvoda. Također, rast produktivnosti zamjećuje se u ugostiteljskom sektoru, u kojem se ostvaruje zamjetna investicijska aktivnost. To bi trebao biti dobar nagovještaj oživljavanja izvoza turističkih usluga i produžavanja turističke sezone. Visoki rast produktivnosti u poljoprivredi odražava prvenstveno stalni pad zaposlenosti zbog smanjenja broja individualnih poljoprivrednika i restrukturiranja većih poduzeća. No, slab rast investicija u tim sektorima govori da je rast produktivnosti utemeljen uglavnom na povećanju efikasnosti bilo dužim radom, smanjenjem zaposlenost ili boljom organizacijom.

Slika 19: Produktivnost u različitim djelatnostima u Hrvatskoj 2000. - 2005., indeksi, 2000=100

2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005.

Slovenija 11.129 11.808 12.501 12.991 13.427 13.887

Hrvatska 7.643 8.116 8.685 8.911 9.576 10.129

Mađarska 4.050 4.844 6.048 6.492 6.940 7.660

Slovačka 3.220 3.427 3.798 4.155 4.745 5.370

Rumunjska 1.733 1.819 1.623 1.989 2.269 2.975

Bugarska 1.375 1.493 1.590 1.689 1.804 1.927

Izvor: Eurostat; Državni zavod za statistiku, vlastiti izračun

►�� Visoke nominalne plaće ublažavaju visok rast produktivnosti

Konkurentnost većine hrvatskih proizvoda zasniva se na prednostima u troškovima rada, a ne na tehnološkoj složenosti (šire u poglavlju 3.1.). To znači da je za našu konkurentnost važna i visina troškova rada. Godišnja bruto plaća 2005. godine u Hrvatskoj bila je nešto viša od 10.000 eura. Ta je razina plaća niža samo od razine u Sloveniji, a znatno viša nego u drugim usporednim zemljama (tablica 6).

Tablica 6: Godišnja bruto plaća u odabranim zemljama, EUR

Izvor: Državni zavod za statistiku; vlastiti izračun

Financijsko posredovanje, poslovanjenekretninama, iznajmljivanje iposlovne usluge


Ukratko, rast produktivnosti u Hrvatskoj bio je u prosjeku usporednih zemalja. No, za razliku od većine tih zemalja Hrvatska bilježi vrlo slab rast zaposlenosti, što znači da se rast produktivnosti ostvaruje bez novog zapošljavanja.

Porast produktivnosti koncentriran je na pet sektora - trgovinu, poljoprivredu, prijevoz, skladištenje i veze, industriju i ugostiteljstvo.

Problem visokih plaća relativno je ublažen visokim rastom produktivnosti.

Izvor: Državni zavod za statistiku; vlastiti izračun

S aspekta konkurentnosti trošak rada je važno mjeriti u odnosu na produktivnost rada. Visoka cijena rada može biti sasvim konkurentna ako isti rad ostvaruje vrlo visoku produktivnost. No, nominalno niska razina plaća uz još nižu produktivnost neće biti konkurentna na svjetskom tržištu. Posljednje dvije godine rast produktivnosti u Hrvatskoj bio je znatno veći od rasta realnih bruto plaća. To je smanjilo jedinične troškove rada odnosno trošak rada u odnosu na njegovu produktivnost. Tako je između 2000. i 2006. godine realni jedinični ukupni trošak rada smanjen za 6,9% (slika 20). Smanjenje jediničnih troškova rada najviše je u pet sektora koji bilježe i najveći rast produktivnosti.

Slika 20: Kretanje plaća, produktivnosti i jediničnog troška rada, 2000. - 2006.


3.3. Cijene i troškovi

Troškovna i cjenovna konkurentnost rezultat je razine ulaznih troškova proizvodnje, poreznog opterećenja po-slovanja te stupnja u kojem se potiče tržišno natjecanje odnosno poslovno okruženje.

►��Cijene se približavaju razini u EU čime se sužava prostor za konkurentnost zasnovanu na nižim cijenama inputa, dok su pri tom cijene električne energije, plina i goriva relativno povoljne u odnosu na EU-u

U Hrvatskoj, ali i u svim novim članicama EU-a događa se približavanje razine cijena, kako međusobno tako i u Europskoj uniji (slika 21). To govori da je proces približavanja EU u Hrvatskoj na djelu znatno prije samog priključenja. Istodobno, taj trend pokazuje da je prostor naših proizvođača za poboljšanje konkurentnosti te-meljem nižih cijena inputa sve uži.

Cijena električne energije u Hrvatskoj izrazito je povoljna u usporedbi s EU 15, a od usporednih zemalja jedino je u Estoniji i Češkoj cijena niža nego u Hrvatskoj (tablica 7). Čak i kad se cijena korigira prema paritetu kupovne moći valuta, ostaje niža nego u EU 15.

Slovenija

Poljska

Hrvatska

Bugarska

Rumunjska

Estonija

Izvor: Eurostat

Slika 21: Razina cijena u Hrvatskoj i usporednim zemljama u odnosu na EU 25=100

Tablica 7: Cijene električne energije za industrijske potrošače 2006.19

€/kWh ppp**/kWh

Bez poreza S uključenim porezima Bez poreza S uključenim porezima

Hrvatska 0,0731 0,0896 0,1139 0,1397

Slovenija 0,1125 0,1349 0,1507 0,1808

Slovačka 0,1233 0,1470 0,2148 0,2562

Češka 0,1069 0,1272 0,1790 0,2132

Mađarska 0,1000 0,1191 0,1789 0,2161

Poljska 0,0841 0,1087 0,1522 0,1968

Estonija 0,0621 0,0933 0,1030 0,1215

EU 6* 0,0982 0,1217 - -

Rumunjska 0,1001 0,1349 0,2016 0,2399

Bugarska 0,0542 0,0649 0,1406 0,1648

EU 15 0,1235 0,1549 - -

EU 25 0,1211 0,1579 - -

* Neponderirani prosjek** PPP = paritet kupovne moćiIzvor: Eurostat, http://epp.eurostat.ec.europa.eu/extraction/evalight/EVAlight.jsp?A=1&language=en&root=/theme8/nrg/nrg_pc_205 19 Prikazane cijene električne energije odnose se na industrijske potrošače, kategorija IA u 2006. godini. To su potrošači čija je godišnja potrošnja 30 MWh, maksimalna

potražnja 30kW, a godišnje opterećenje 1000 sati. Prosjeci za EU 15 i EU 25 ponderirani su, dok je prosjek za odabranih 6 novih država članica neponderiran.


€/GJ Cijena izražena u paritetu kupovne moći (ppp)

Bez poreza S uključenim svim porezima Bez poreza S uključenim svim porezima

Hrvatska 6,69 8,44 10,42 13,14

Slovenija 7,31 9,73 9,80 13,04

Slovačka 7,30 8,70 12,72 15,17

Češka 7,66 9,12 12,83 15,27

Mađarska 7,85 9,26 14,05 16,57

Poljska 6,91 8,43 12,52 15,27

Estonija 3,17 3,74 5,26 6,20

EU 6 6,7 8,16 - -

Rumunjska 5,88 7,00 11,84 14,09

Bugarska 4,64 5,56 12,03 14,43

EU 15 8,81 10,15 - -

EU 25 8,66 10,7 - -

Izvor: Eurostat, http://epp.eurostat.ec.europa.eu

20 Prikazane su cijene plina u drugom polugodištu 2006. godine za industrijske potrošače kategorije I3-1, s godišnjom potrošnjom 41860 MJ, faktorom opterećenja 200 dana, 1600 sati. Prosjeci za EU 15 i EU 25 ponderirani su, dok je prosjek za odabranih 6 novih država članica neponderiran.

Cijene eurosupera u Hrvatskoj su nešto više od prosjeka EU 6, a dizel goriva na gotovo jednakoj razini (tablica 9).

Tablica 9: Cijene goriva - siječanj 2007. godine

eurosuper , €/l dizel , €/l

Hrvatska 1,044 0,965

Slovenija 0,970 0,930

Slovačka 0,812 0,831

Češka 1,028 1,024

Mađarska 1,150 1,039

Poljska 0,953 0,956

Estonija 0,812 0,831

EU 6 0,954 0,935

Rumunjska 1,014 1,002

Bugarska 0,828 0,828

EU 15 1,1656 1,052

EU 25 1,0820 0,998

Izvor: ADAC, Tanken in Ausland, www.adac.de, 15. siječnja 2007.

Cijena plina u Hrvatskoj nominalno je znatno niža nego na razini prosjeka EU 15 te je približna prosjeku uspo-rednih zemalja, nominalno i prema paritetu kupovne moći valuta (tablica 8).

Tablica 8: Cijene plina za industrijske potrošače - druga polovina 2006. godine20


Lokalni poziv Nacionalni poziv Poziv u SAD

Hrvatska 0,36 0,36 5,57

Slovenija 0,26 0,26 1,40

Slovačka 0,59 1,21 2,97

Češka 0,93 1,08 1,97

Mađarska 0,47 0,47 3,36

Poljska 0,31 0,31 3,83

Estonija 0,25 0,25 2,56

EU 6 0,47 0,60 2,68

Rumunjska 0,35 0,64 2,62

Bugarska 0,16 0,76 2,13

EU 15 0,35 0,69 1,88

EU 25 0,35 0,76 2,13

Izvor: Eurostat; za Hrvatsku, Rumunjsku i Bugarsku - Cullen International, 2006.

Tablica 11. Cijena širokopojasnog pristupa Internetu, 2006. u €

2048/256 kpbs, flat rate = neograničeni promet

Hrvatska 55

EU 4* 44,5

Slovenija 26

Slovačka -

Češka 39

Mađarska 59

Poljska 54

Rumunjska 35

Bugarska 25

EU 9** 39,8

Njemačka 20

Francuska 70

Nizozemska 30

Španjolska 39

Portugal 54,5

Grčka 30

Švedska 45

Irska 30

Finska 40

* Slovenija, Češka, Mađarska, Poljska

** Njemačka, Francuska, Nizozemska, Španjolska, Portugal, Grčka, Švedska, Irska, FinskaIzvor: http://en.wikipedia.org/wiki/Broadband_Internet_access_worldwide#Croatia

►��Velike su razlike između cijena domaćih i stranih telefonskih poziva, a cijena korištenja Interneta je među najvišima u Europi

Cijena lokalnog i nacionalnog poziva u Hrvatskoj razmjerno je niska. Jedino Slovenija i Poljska imaju niže cije-ne za obje kategorije. Međutim, cijena poziva iz Hrvatske u SAD je znatno viša nego u usporednim zemljama. Hrvatska sa cijenom širokopojasnog pristupa Internetu u iznosu od 55 € nalazi se u grupi zemalja sa najvišom cijenom u EU (tablica 10 i 11).

Tablica 10: Cijena telefona – fiksnog, 2005. godine, €/10 min razgovora


Dakle, većina inputa u Hrvatskoj ima konkurentske cijene koje su na razini usporednih zemalja i ne predstavljaju posebno konkurentsko opterećenje, osim međunarodni pozivi i cijena Interneta (slika 22). To posljednje je po-trebno razmotriti kako bi se ocijenilo u kojoj je mjeri to rezultat još uvijek nedovoljne konkurencije na hrvatskom tržištu telekomunikacija. Posebno zabrinjava visoka cijena korištenja Interneta, koji bi već trebao biti ključna infrastruktura i stanovništva i korporativnog sektora, a čije se širenje time znatno usporava.

Slika 22: Cijene osnovnih inputa u odnosu na zemlje EU-a

Izvor: Preračunato iz podataka prikazanih u tablicama 7-11.

Ukratko, većina inputa ima cijene na razini usporednih zemalja, koje ne predstavljaju posebno konku-rentsko opterećenje u odnosu na usporedne zemlje. Iznimno visoke cijene korištenja širokopojasnog Inter-neta zabrinjavaju, jer se time izravno usporava proces usvajanja i širenja te ključne infrastrukture na znanju utemeljenog gospodarstva.

Istodobno, dolazi do procesa ujednačenja cijena s onima u nama usporednim zemljama, što znači da se prostor za konkurenciju temeljem nižih troškova materijalnih inputa sužava i da odlučujući postaju neki drugi faktori konkurentskih prednosti - kvaliteta, stručnost, dizajn, znanje.

3.4. Investicije

►��Zadovoljava ukupan udio investicijskih ulaganja u odnosu na BDP, ali je struktura nepovoljna, što je po-sebno uočljivo u odnosu na usporedne zemlje

U posljednje četiri godine (od 2003.) bruto ulaganja u fiksni kapital čine više od 28% BDP-a Hrvatske. Stopa investicija u Hrvatskoj i dalje je razmjerno visoka, to jest viša nego u usporednim zemljama, ali i znatno veća od stope štednje (slika 23). Taj nesrazmjer veći je od 5% BDP-a gotovo cijelo desetljeće.

Ta relativno zadovoljavajuća razina ukupnih investicija nije praćena jednako zadovoljavajućom sektorskom strukturom. Nešto ispod trećine investicija odnosi se na građevinarstvo (cestogradnja, stanogradnja i trgovački centri) i poslovanje nekretninama (slika 24) što je rezultat ne samo javnih investicija u ceste i drugu infra-strukturu već i velikog rasta zajmova stanovništva koje ulaže u stanogradnju. Spomenute su investicije svakako važne za rast, ali one neposredno ne osiguravaju istodobno povećanje efikasnosti. Smanjuje se udio investicija u prerađivačku industriju, a investicije u turizmu stagniraju ispod 5% ukupnih investicija.


Slika 24: Hrvatska: sektorska struktura investicija – prema namjeni investicija 2001.-2005., %


Slika 23: Domaća ulaganja i štednja u % BDP-a u Hrvatskoj i usporednim zemljama

Izvor: Državni zavod za statistiku; baza podataka IMD

Prijevoz, promet, skladištenje ikomunikacije


Prema usporednim zemljama, Hrvatska ima najmanji udio prerađivačke industrije u ukupnim investicijama u industriji, a najviši udio ostvaruje građevinarstvo (slika 25).

Slika 25: Sektorska struktura investicija u Hrvatskoj i usporednim zemljama, 2005. godine

Izvor: Eurostat; DZS

Hrvatska Slovenija Mađarska Slovačka* Bugarska Rumunjska

Inozemna izravna ulaganja, mil. USD 1547,8 -88,3 5113,7 535,7 2297,9 6639,1

u inozemstvo -236,8 -628,8 -1322,0 -23,6 -316,2 9,3

u zemlju 1784,5 540,5 6435,7 559,3 2614,1 6629,8

Inozemna izravna ulaganja u % od BDP-a 4,1 -0,3 4,7 1,7 8,6 6,7

u inozemstvo -0,6 -1,8 -1,2 -0,1 -1,2 0,0

u zemlju 4,8 1,6 5,9 1,8 9,8 6,7

Inozemna izravna ulaganja per capita (USD) 340,9 -44,8 506,3 99,2 295,3 304,7

u inozemstvo -52,2 -319,2 -130,9 -4,4 -40,6 0,4

u zemlju 393,1 274,4 637,2 103,5 336,0 304,3

*podaci za IIU, stanovništvo i BDP za 2003. godinu

Izvor: IMF-IFS, prosinac 2006; WDR i web stranica HNB-a

►��Relativno je zadovoljavajući iznos inozemnih ulaganja - uz rast na čak 2,8 milijardi eura u 2006. godini prisutna je i rastuća reinvestirana dobit

U 2005. godini inozemna ulaganja u Hrvatskoj bila su relativno povoljna (tablica 12). Velika inozemna akvizicija potkraj godine podigla je vrijednost izravnih stranih ulaganja u Hrvatsku na povijesno najvišu razinu od 2,8 mi-lijardi eura u 2006. godini. Istodobno, zamjetan je rast uloge reinvestirane dobiti, koja je 2006. godine iznosila znatnih 700 milijuna eura. Porast reinvestiranja rezultat je dugoročnog trenda koji pokazuje visoku profitabil-nosti inozemnih ulaganja koja su uglavnom orijentirana na domaće tržište (slika 26).

Tablica 12: Inozemna izravna ulaganja odabranih zemalja 2005. godine


Slika 26: Izravna inozemna ulaganja u Hrvatsku, 2001. – 2006. (mlrd €)

Međutim, bitno drugačija slika dobije se uključenjem portfeljnih ulaganja. Zbog složenosti transakcija svake godine dolazi do korekcija te preraspodjele između tih dviju kategorija ulaganja i tek u cjelini daju cjelovitu sliku inozemnih ulaganja. Iz slike 27 možemo zaključiti kako strana ulaganja u Hrvatskoj imaju izrazite međugodišnje oscilacije jer su vezana za pojedina velika preuzimanja, a samo u manjoj mjeri uz ulaganja u nove proizvodne kapacitete.

Slika 27: Izravna i portfeljna neto inozemna ulaganja u Hrvatsku, 2001. – 2006. (mlrd €)

Izvor: Hrvatska narodna banka


►��Izravna strana ulaganja postupno se šire i u druge sektore, prisutna je i diverzifikacija zemalja ulagača, ali utjecaj inozemnih ulaganja na domaće gospodarstvo još uvijek ne zadovoljava

U strukturi ulaganja povećao se udio ulaganja u financijski sektor, koji zajedno s trgovinom čini više od 60% izravnih inozemnih ulaganja u Hrvatsku (slika 28). No, ipak dolazi do određene diverzifikacije ulaganja, što je povoljan trend koji može voditi povećanom ulaganju i u izvozno orijentirane sektore. Tendencija diverzifikacije inozemnih ulaganja vodi povećanju broja zemalja ulagača. Dok je prije gotovo 60% ulaganja bilo iz Austrije i Njemačke, u posljednje četiri godine čak osam zemalja ima udio od 5 ili više posto. To je pozitivan trend, jer vodi većoj konkurenciji među ulagačima.


Slika 28: Inozemna ulaganja u Hrvatsku prema sektorima, %


Dosadašnja ukupna inozemna ulaganja u Hrvatsku nisu rezultirala značajnijim porastom izvoza ili zaposlenosti, nego su uglavnom orijentirana na aktivnosti na domaćem tržištu i povećanje potrošnje. Promjene u strukturi ulaganja ostvarenih 2005. godine predstavljaju nastavak tog trenda, bez obzira na postupno širenje investicija na druge sektore i diverzifikaciju zemalja ulagača.

Ukratko, ukupan udio investicijskih ulaganja u odnosu na BDP zadovoljava i trenutačno je prema tom kri-teriju Hrvatska na vrhu liste usporednih zemalja. Znatno je nepovoljnija struktura investicija, u kojoj prev-ladavaju javne investicije i ulaganja stanovništva u stanogradnju. Većina zaduživanja stanovništva podiže razinu životnog standarda, ali nemaju investicijski karakter i imaju slabe učinke na dugoročni rast. U odnosu na usporedne zemlje posebno je uočljiv velik udio investiranja u građevinarstvo i malen udio u industriju.

Slično tome, ukupan iznos inozemnih investicija relativno je jednak onom u drugim zemljama. Ohrabruje postupno širenje ulaganja u druge sektore i s time povezano povećanje broja zemalja ulagača. No, zbog njihove snažne orijentacije na domaće tržište utjecaj inozemnih ulaganja na domaće gospodarstvo i dalje ne zadovoljava.


4. FAKTORI KONKURENTNOSTI

Osnovni faktori konkurentnosti jesu obrazovanje i stručno usavršavanje, poduzetničko okruženje, kvaliteta po-slovnog sektora, te infrastruktura i okoliš. Ti su faktori ključni za konkurentnost na razini poduzeća. Za razliku od “međuproizvoda” konkurentnosti - produktivnosti, izvoza, investicija, troškova i cijena - osnovne faktore konkurentnosti je teže izravno mjeriti i uspoređivati. No, budući da čine neposrednu okolinu poduzeća, to je go-spodarskom politikom moguće na njih relativno lakše djelovati nego na faktore koji su smješteni više u piramidi nacionalne konkurentnosti.

4.1. Obrazovanje i stručno usavršavanje

Kontinuirano obrazovanje i stručno usavršavanje sve su važnija osnova rasta razvijenih gospodarstava, čiji se rast temelji na znanju kao što su software, dizajn, globalna koordinacija i drugo. Taj tip gospodarstava počiva na poduzećima koja kontinuirano ulažu u obrazovanje zaposlenih.

►��Još uvijek je niska kvaliteta potražnje, ponude i prilagođenosti hrvatskoga obrazovnog sustava potrebama konkurentnosti, no ohrabruje povećanje udjela stanovništva od 15-24 godine koje se obrazuje.

Ocjena ponude i potražnje za stručno obrazovanom radnom snagom u Hrvatskoj vrlo je slaba, slabija u odnosu na EU 15 i EU 6. Taj problem Hrvatske još je naglašeniji jer visoko obrazovanje nije prilagođeno potrebama konkurentnosti i na znanju utemeljenog gospodarstva, premda je kvaliteta samog obrazovanja u Hrvatskoj u odnosu na EU 6 relativno bolja (tablica 13).

Tablica 13: Ocjena potražnje, ponude, kvalitete i prilagođenosti obrazovanja u Hrvatskoj i EU 6

ANKETNA VARIJABLA EU 6 Hrvatska

Potražnja za stručnim usavršavanjem

Izobrazba osoblja kao prioritet kompanija 91 63

Usavršavanje osoblja 83 71

Raspoloživost (ponuda) kvalitetne radne snage

Raspoloživost financijskih stručnjaka 80 62

Raspoloživost višeg menadžmenta 76 64

Raspoloživost kvalitetne radne snage 85 69

Raspoloživost inženjera 83 82

Prilagođenost obrazovnog sustava na znanju utemeljenom gospodarstvu

Sukladnost visokog školstva potrebama konkurentnog gospodarstva 87 57

Sukladnost obrazovnog sustava potrebama konkurentnog gospodarstva 81 59

Naglasak na prirodne znanosti u školama 99 70

Kvaliteta obrazovanja

Kvaliteta škola za menadžment 88 82

Kvaliteta obrazovnog sustava 91 83

Kvaliteta javnih škola 97 92

Kvaliteta obrazovanja u matematici i fizici 104 100

Izvor: The Global Competitiveness Report 2006-2007, World Economic Forum; IMD World Competitiveness Yearbook, 2006

EU 15=100


Slika 29: Udio učenika i studenata u dobi 15-24 god. u ukupnoj populaciji te dobi, 2004. godine

Izvor: DZS; Eurostat

►��Relativno umjerena, ali ipak znatna ekspanzija visokog obrazovanja sve više zaoštrava problem vlastite efikasnosti, kvalitete i ulaganja

Povećanje udjela mlade generacije koja se obrazuje posebno je zahvatilo visoko obrazovanje, gdje broj stude-nata postojano raste. Tako se broj studenata povećao na više od 130.000, a broj onih koji diplomiraju približava se brojci od 20.000. Uz to, 2005. godine prvi se put vrlo značajno povećao broj magistara. Međutim, usporede li se naši podaci s europskim kretanjima, ova ekspanzija višeg obrazovanja u Hrvatskoj relativno je sporija (slika 29 i 30).

Napomena: korištena Nacionalna standardna klasifikacija obrazovanja – razina 5 i 6Izvor: Eurostat; Državni zavod za statistiku

Sporija ekspanzija visokog obrazovanja u Hrvatskoj u usporedbi s EU 6 otvara mogućnost poboljšanja kvali-tete visokog obrazovanja. Premda se veliki nesklad između ukupnog broja studenata i onih koji diplomiraju smanjuje, što upućuje na određeno poboljšanje efikasnosti obrazovnog sustava, Hrvatska je u tom pogledu još uvijek na vrlo niskoj razini (slika 31).

Slika 30: Udio studenata u ukupnoj populaciji, %


Slika 31: Udio broja diplomiranih studenata u ukupnom broju studenata, %

Izvor: Državni zavod za statistiku; Eurostat

U protekle dvije godine reforma obrazovanja je znatno napredovala. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa pokrenulo je 2004. opsežne i dugoročne reforme svih razina obrazovanja. Treba izdvojiti uspješan projekt uvođenja Hrvatskoga nacionalnog obrazovnog standarda za osnovnu školu (HNOS), uvođenja državne mature u srednje škole i reformu visokog obrazovanja prema postavkama bolonjskog procesa te prihvaćanje Strategije i akcijskog plana obrazovanja odraslih. Međutim, podizanje kvalitete i prilagođavanja obrazovnih sadržaja bit će znatno duži i teži proces, koji zahtijeva značajne promjene tradicionalne kulture. Važan element u tom procesu je i preispitivanje ukupnih ulaganja, koja su niža u odnosu na usporedne zemlje.

Važno je istaknuti da je potrebno nastaviti poduzete aktivnosti i istodobno pripremati drugu generaciju reformi, koje bi bile prvenstveno usmjerene na kvalitetu obrazovanja i njegovu prilagođenost zahtjevima konkurentnosti i na znanju utemeljenog gospodarstva.

Aktivnosti reforme obrazovanja u razdoblju 2004. – 2006. Pripremljen je temeljni strateški dokument: Plan razvoja sustava odgoja i obrazovanja 2005. – 2010., kojim su određena posebna prioritetna područja, s naglaskom na poboljšanje poduke i uvjeta rada u školama i razvijanje navike cjeloživotnog učenja sukladno potrebama tržišta rada. • Tijekom 2004. godine osnovana je Agencija za znanost i visoko obrazovanje sa zadaćom vrednovanja ustanova i programa u sustavu znanosti i visokoga obrazo-

vanja. • Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja osnovan je 22. listopada 2004. • Agencija za strukovno obrazovanje ustrojena je 13. siječnja 2005. Agencija provodi osuvremenjivanje i prilagodbu strukovnoga obrazovanja potrebama tržišta

rada. • Agencija za obrazovanje odraslih ustrojena je 25. svibnja 2006. • Zavod za školstvo RH (osnovan 2002.) preustrojen je u Agenciju za odgoj i obrazovanje 13. srpnja 2006. Ostvaruju se ciljevi zacrtani u Planu razvoja predškolskog obrazovanja (povećanje broja upisanih u predškolske programe sa sadašnjih 43% na 60%) te je otvoreno je 15 novih dječjih vrtića.Od rujna 2006. Hrvatski nacionalni obrazovni standard za osnovnu školu (HNOS) uvodi se u sve osnovne škole sa svrhom rasterećenja učenika od općih informacija, poduke usmjerene prema stjecanju trajnih i primjenjivih znanja, sposobnosti i umijeća. Rasterećenje je osobito vidljivo u smanjenju broja sati hrvatskoga jezika, mate-matike i prirode i društva, te učenjem stranog jezika od prvoga razreda. Vlada RH odlučila je produljiti obvezno školovanje sa 8 godina osnovnoga obrazovanja na srednjoškolsko obrazovanje (11-12), jer Hrvatska ima jedno od najkraćih obveznih školovanja u Europi. Uvođenje državne mature planirano je za učenike gimnazija od školske godine 2008./2009., a za učenike ostalih četverogodišnjih srednjoškolskih programa godinu dana poslije. Uveden je trajni sustav nacionalnih ispita radi usporedbe i unapređivanja kvalitete rada u srednjim školama.Agencija za odgoj i obrazovanje provela je prvo međunarodno vrednovanje kvalitete obrazovanja u sklopu programa PISA (Programme for International Student Asses-sment), projekta testiranja učenika u dobi od 15 godina OECD-a. Godine 2006. Agencija je u suradnji s partnerima provela analizu tržišta rada čiji je rezultat smanjenje broja strukovnih sektora sa 32 na 14. Protekle dvije godine smanjen je broj strukovnih zanimanja sa 330 na 199, a konačni je cilj smanjiti broj zanimanja na oko 150. Uspješno je zaključena prva faza provedbe bolonjskoga procesa: preustroj studijskih programa, uvođenje priznavanja inozemnih visokoškolskih kvalifikacija te izgra-dnja sustava jamstva kvalitete. Protekle dvije godine osnovana su četiri veleučilišta, a u tijeku je i osnivanje Sveučilišta u Puli. Ministarstvo je pripremilo Strategiju obrazovanja odraslih te Akcijski plan provedbe Strategije obrazovanja odraslih, koje je Vlada RH usvojila 25. studenoga 2004. Vlada RH donijela je Uredbu o osnivanju Agencije za obrazovanje odraslih (NN, 59/06).

Izvor: Pregled postignuća Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, siječanj 2004. – travanj 2007., Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa http://www.mzos.hr


Ukratko, kvalitetu potražnje, ponude i prilagođenosti obrazovnog sustava potrebama konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva domaća su poduzeća izrazito nepovoljno ocijenila i po tome je Hrvatska nisko plasirana u odnosu na usporedne zemlje. Ohrabruje da se znatno povećao udio stanovništva od 15-24 godine koje se obrazuje te da je došlo do ekspanzije visokog obrazovanja, koje je u omjerima novih ze-malja članica EU-a još uvijek slabog intenziteta. To u osnovi predstavlja prednost, jer bi trebalo olakšati rješavanje problema efikasnosti i kvalitete visokog obrazovanja.

U području reforme obrazovanja učinjeni su značajni koraci. U sljedećoj fazi potrebno je usmjeriti se na drugu generaciju reformi, koje bi vodile povećanju kvalitete obrazovanja i njegove prilagođenosti potre-bama konkurentnosti, te potaknuti veća ulaganja u obrazovanje.

4.2. Poduzetničko okruženje

Poduzetničko okruženje može znatno utjecati na gospodarski rast i konkurentnost. U ovom dijelu razmatra-mo utjecaj stupnja tržišne i trgovinske liberalizacije, utjecaj državne regulative te utjecaj financijskog sustava na konkurentnost. Dobro odmjereno reguliranje poslovnog okruženja može uvelike unaprijediti proces tržišne utakmice. Istodobno, loša poslovna regulativa povećava administrativne troškove i često otežava ulazak novih konkurenata.

►��Poduzetničko okruženje u Hrvatskoj još uvijek je znatno manje slobodno nego u usporednim zemljama i zaostaje u reguliranju konkurencije

Poslovno okruženje u Hrvatskoj znatno je manje liberalno nego u usporednim zemljama (tablica 14). Najveće je zaostajanje u pogledu pravnog i regulativnog okvira koji bi poticao konkurenciju, stupnja monopoliziranosti nacionalnog tržišta, kontrole cijena, uvoznih barijera i ograničenja stranim ulagačima.

Tablica 14: Liberalnost poslovnog okruženja u Hrvatskoj i u EU 6


Pravni i regulativni okvir kao poticaj konkurentnosti 100 52

Utjecaj kontrole cijena 96 78

Utjecaj protekcionizma na poslovanje 87 60

Učinkovitost politike konkurencije 83 67

Sloboda stjecanja kontrole stranaca nad domaćim društvima 98 73

Ograničenja stranog vlasništva 95 86

Monopoliziranost tržišta 84 69

Uvozne barijere (anketa) 95 83

Intenzitet lokalne konkurencije 93 91


Rezultati istraživanja stupnja liberalizacije tržišta i trgovine Hrvatske21 i usporednih zemalja govore da je u svim usporednim zemljama stupanj liberalizacije trgovine dostigao razinu razvijenih tržišnih gospodarstava. Ista je ocjena i liberalizacije cijena, osim za Hrvatsku i Sloveniju, gdje infrastrukturne usluge još nisu posve liberali-zirane. Znatno manji napredak vidljiv je u pogledu politike konkurencije, gdje je Hrvatska dostigla najmanju razinu u skupini usporednih zemalja (slika 32). To znači da i dalje postoje iznimke kojima se tolerira monopolna aktivnost, a regulativom štite dominantna poduzeća od ulaska nove konkurencije na tržište. Ocjena je nepro-mijenjena u odnosu na prethodno razdoblje, što uz usporedbu ocjene s drugim zemljama govori da Hrvatska ima prostora za stvaranje konkurentskijih uvjeta poslovanja.

21 EBRD svake godine mjeri stupanj liberalizacije poslovnog okruženja bivših socijalističkih zemalja. “Transition report” za 2006. godinu ocjenjuje na skali od 1 do 4+ stupanj u kojem se tržišno i trgovinsko okruženje približilo onome u industrijaliziranim tržišnim gospodarstvima.

EU 15=100


Slika 32: Stupanj liberalizacije tržišta i trgovine Hrvatske i usporednih zemalja

Izvor: Transition Report 2006, EBRD

►��Stabilne cijene i poboljšano stanje javnih financija stabilan su okvir makroekonomskog okruženja Hrvatske.

Stabilnost tečaja i niska inflacija ključni su faktori stabilnog makroekonomskog okruženja Hrvatske (tablica 15). Provedena je znatna fiskalna konsolidacija i u 2006. godini deficit konsolidirane opće države iznosio je 3,0%, od-nosno dvostruko je manji nego 2003. (slika 33). Fiskalna konsolidacija provodi se u većini usporednih zemalja, pri čemu su u Estoniji i Bugarskoj javne financije čak u suficitu. Mađarska ima velik, a Slovačka i Rumunjska umjerene probleme fiskalnog konsolidiranja.

Zaustavljen je rast udjela javnog duga u BDP-u i smanjeni nepovoljni makroekonomski utjecaji deficita javnog sektora. Uz to, planira se daljnja fiskalna decentralizacija, te porez na dohodak u cijelosti postaje prihod jedini-ca lokalne uprave, a porez na dobit u cijelosti prihod države.

Tablica 15: Stabilnost tečaja i inflacija u Hrvatskoj i usporednim grupama zemalja

Hrvatska EU 15 EU 6

Stabilnost tečaja prema SDR prosjeku 2003. - 2005., 2005. 0,02 0,03 0,06

Inflacija, %, 2005. 3,3 2,2 2,8

Izvor: IMD World Competitiveness Yearbook, 2006

Slika 33: Bilance opće države (neto posudbe)

Izvor: Eurostat; Ministarstvo financija Republike Hrvatske


Ukupni javni dug znatno je veći u odnosu na inozemstvo nego u odnosu na domaći sektor (tablica 16). Fiskalna politika uspjela je posljednje tri godine znatno smanjiti proračunski deficit i u povećanoj mjeri ga financirati na domaćem tržištu. Očekuje se da bi usvojeni Državni proračun s deficitom od 2,8 posto bruto domaćeg proizvoda te daljnje približavanje Europskoj uniji trebali značiti čvršću kontrolu rashoda javnog sektora i domaće potrošnje financirane iz tih izvora22.

Tablica 16: Javni dug i proračun Hrvatske u odnosu na usporedne zemlje, %

22 dr. sc. Željko Rohatinski, guverner Hrvatske narodne banke, u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju, 5. siječnja 2007. godine.

Izdaci opće države Domaći javni dug Strani javni dug

Mađarska 49,2 (2005.) 42,0 15,8

Slovenija 46,4 19,0 5,4

Hrvatska 43,0 23,8 19,5

Češka 42,4 (2005.) 21,3 3,8

Poljska 41,6 (2005.) 33,5 12,0

Slovačka 40,3 (2005.) 15,6 14,0

Bugarska 37,2 6,0 18,7

Estonija 31,6 0,2 1,4


►��U odnosu na usporedne zemlje Hrvatska ima veliko porezno opterećenje putem poreza na potrošnju i so-cijalnih doprinosa zaposlenih, dok je opterećenje dohotka i dobiti relativno manje

Porezni prihodi države čine u Hrvatskoj znatno veći udio nego u usporednim zemljama novim članicama EU-a. Ujedno je naše ukupno porezno opterećenje nešto više od prosjeka EU 15. Hrvatska iznimno malo prikuplja poreza na kapital i imovinu, a nizak je i udio izravnih poreza od poduzetnika i osobnih poreza. Iznimno je velik udio poreza na proizvode i usluge, čak 20% BDP-a, što u usporednim zemljama u prosjeku iznosi 12%. Gotovo su jednake nepovoljne brojke za stope obveznog socijalnog doprinosa (tablica 17).

Tablica 17: Porezno opterećenje Hrvatske u odnosu na usporedne grupe zemalja

Hrvatska EU 15 EU 6

Prikupljeni porezi na kapital i imovinu, % BDP-a, 2004. 0,4 2,1 0,8

Prikupljeni porezi od poduzetnika, % BDP-a, 2004. 2,1 3,2 3,4

Prikupljeni osobni porezi, % BDP-a, 2004. 3,8 10,1 5,2

Stopa obveznog socijalnog doprinosa na teret poslodavca, % dohotka, 2005.

18,2 27,4 31,3

Efektivna stopa poreza na dohodak, %, 2005. 20,0 24,3 25,0

Standardna stopa PDV-a, 2004. 22,0 19,4 21,8

Realni porez na dobit, 2006. 4,1 5,1 5,5

Obvezni izdaci za socijalnu zaštitu, % BDP-a, 2004. 14,2 10,3 12,7

Stopa obveznog socijalnog doprinosa na teret dohotka radnika, % dohotka, 2005.

20,0 13,6 13,5

Porezni prihodi, % BDP-a, 2004. 41,5 40,0 34,8

Porezi na robe i usluge, % BDP-a, 2004. 20,1 12,1 12,5


Takva struktura poreznog opterećenja stimulativna je za poduzetnike, ali izravno podiže ionako visoku cijenu rada. U osnovi, time se stimulira rast produktivnosti, ali ne i zaposlenosti. Istodobno, porezna je osnova vrlo uska i ne obuhvaća imovinu, kao ni poreze kojima bi se znatnije opterećivali npr. zagađivači okoliša. Naime, opterećenje zagađivača počelo je uvođenjem naknade na uvoz i proizvodnju vozila, guma za vozila i e-otpada, naknade za ambalažu te naknada pri registraciji vozila.


4.2.1. Financijski sustav

►��Nedovoljno je razvijeno tržište kapitala koje ima snažniju ulogu u formiranju i razvoju poduzeća

Prema svim pokazateljima razvijenosti financijskog tržišta Hrvatska zaostaje za prosjekom EU 6 (tablica 18). Zaostatak za EU 6 naročito je značajan u pogledu investicijskog rejtinga i prometa na tržištima kapitala. Ipak, realne kratkoročne kamatne stope su niske, blizu razine EU 6. Razlika između aktivnih i pasivnih kamatnih stopa je znatna, premda je taj podatak nepouzdan jer se odnosi uglavnom na kredite bez valutnih klauzula.

Tablica 18: Pokazatelji razvijenosti tržišta kapitala u Hrvatskoj i usporednim skupinama zemalja

Hrvatska EU 15 EU 6

Indeks tržišta kapitala, %, 2005. 28 30 52

Broj domaćih kompanija na burzama 145 593 123

Investicijski rizik, Euromoney, 1-100, 2005. 60 90 68

Kreditni rejting (Institutional Investor 1-100) 56 89 69

Tržišna kapitalizacija vrijednosnica, % BDP-a, 2004. 32 89 30

Tržišna kapitalizacija vrijednosnica, mlrd USD, 2004. 11 677 25

Promet na tržištima kapitala, USD per capita, 2004. 111 20.945 797

Razlika kamatnih stopa, 2005.* 9,48* 2,27 4,05

Realne kratkoročne kamatne stope 1,16 0,32 0,89

Broj stanovnika na jedan bankovni ured, 2005. 4241 2600 5831

* nepouzdan podatakIzvor: The Global Competitiveness Report 2006-2007, World Economic Forum; IMD World Competitiveness Yearbook, 2006

Ukratko, poduzetničko je okruženje u Hrvatskoj još uvijek znatno manje slobodno nego u usporednim zemljama. Također, Hrvatska zaostaje u reguliranju konkurencije. Istodobno, stabilne cijene i tečaj uz poboljšano stanje javnih financija osiguravaju stabilnost poslovnih očekivanja.

Oporezivanje države je veliko u odnosu na nama usporedne zemlje. Za razliku od usporednih zemalja, u nas se uglavnom opterećuju potrošnja i zaposleni, a relativno manje dohodak i dobit.

Sofisticiranost financijskog tržišta te raspoloživost rizičnog (venture) kapitala vrlo su niske, a mogućnosti fi-nanciranja putem tržišta kapitala slabe (tablica 19). Istodobno, poslovni sektor relativno je visoko zadužen i nedostaju mu vlastita sredstava. U ukupnoj neto imovini investicijskih i mirovinskih fondova ulaganja u kor-porativni sektor čine svega 17,3% dok zbirni udio ulaganja u državne papire u strukturi neto imovine tih dviju grupa fondova čini 57,3% 23.

23 dr. sc.Željko Rohatinski, Financijska tržišta i monetarna politika (Zagrebačka burza, Rovinj, 2006.).



Tok gotovine kao osnova za samofinanciranje 83 47

Zaduženost poslovnog sektora 84 57

Tržište kapitala kao izvor financiranja kompanija 67 51

Lakoća pristupa tržištu kapitala 84 64

Sofisticiranost financijskog tržišta 77 64

Raspoloživost venture kapitala 81 68

Lakoća kreditiranja 84 78

Pristup lokalnoj burzi 82 79

“Zdravlje” bankarskog sektora 86 83

Promjena dostupnosti kredita 104 93


►��“Zdrav” bankarski sustav postaje sve više konkurentan, ali je još uvijek više okrenut stanovništvu, a manje poslovnom sektoru

Godine 2005. i 2006. znatno su poboljšane ocjene kvalitete bankarskog sektora. Bankarski sustav je razmjerno zdrav i dobra je promjena dostupnosti kredita. Ključni pokazatelj konkurencije u bankarskom sustavu, razlika kamata na kredite i depozite, neprekidno se smanjuje (slika 34).

Slika 34: Razlika između kamatnih stopa na kredite i depozite, 2002. - 2006.


Nakon što je u lipnju 2003. godine iznos ukupno odobrenih kredita sektoru stanovništva od strane hrvatskih banaka po prvi puta premašio iznos odobrenih kredita poduzetničkom sektoru, trend bržeg rasta plasmana na-stavljen je i tijekom 2005. i 2006. godine. Krediti odobreni poduzetničkom sektoru do 2005. godine rasli su po nižoj stopi, što ograničava rast gospodarske aktivnosti (slika 35). Tijekom 2006. godine zamjetan je dinamični rast kreditiranja poduzetnika.

Tablica 19: Pokazatelji odnosa financijskog i korporativnog sektora

EU 15=100


Slika 35: Kunski i devizni krediti poslovnih banaka poduzećima i stanovništvu


U Hrvatskoj, udio kredita odobrenih (nefinancijskim) poduzećima u ukupnim kreditima znatno je viši nego u drugim usporednim zemljama (slika 36). Sve veća orijentiranost hrvatskih banaka na kreditiranje sektora stanovništva upućuje na značajan strukturni problem u našem financijskom sustavu.

Slika 36: Udio kredita nefinancijskim poduzećima u ukupno odobrenim kreditima nefinancijskim poduzećima i stanovništvu

Izvor: Izračun NVK

Od sredine 2003. godine u Hrvatskoj je počeo rast cijena nekretnina, pa su iznosi kredita koje uzima stanovništvo za kupnju stanova u Hrvatskoj sve veći. Godišnji porast cijena nekretnina veći je od porasta prosječnih neto plaća zaposlenih, tako da raste prosječna kreditna zaduženost stanovništva. Taj je porast još relativno malen, naročito u usporedbi s drugim zemljama24.

Uvođenje Hrvatskog registra obveza po kreditima d.o.o. (HROK) kojim se prikupljaju, obrađuju i razmjenjuju informacije o svim kreditnim obvezama klijenata-potrošača i urednosti njihova podmirivanja, poboljšat će sta-bilnost financijskog sustava.

Kreditna ekspanzija usmjerena k stanovništvu nije jedinstven hrvatski fenomen, već u osnovi regionalan. Po-rast kredita stanovništvu gotovo je jednak onome u Sloveniji, malo sporiji nego u Češkoj i Slovačkoj, ali brži nego u ostalim zemljama (slika 37).

24 Prema anketi o potrošnji kućanstava u Hrvatskoj koju provodi Državni zavod za statistiku, udio otplate zajmova i kredita s kamatama povećan je s prosječnih 4,86% ukupno upotrijebljenih sredstava kućanstava 2003. godini na prosječnih 5,15% 2005. godine.


Slika 37: Kretanje ukupno odobrenih kredita sektorima nefinancijskih poduzeća i stanovništva (2004Q4=100)

Napomena: Podaci o odobrenim kreditima za Austriju, Italiju i Njemačku odnose se na kredite koje su njihove banke odobrile korisnicima s područja cijele eurozone, a podaci za ostale zemlje odnose se isključivo na kredite odobrene u zemlji

Izvor: Izračun NVK-a

►��Zaduživanje hrvatskoga stanovništva u odnosu na BDP znatno je veće nego u usporednim zemljama.

Hrvatska ima znatno veću zaduženost nego usporedne nove članice EU-a, a pogotovo se to odnosi na stanovništvo koje je više nego dvostruko zaduženo u odnosu na usporedne zemlje (slika 38). Najviši per capita iznos kreditnih obveza prema bankama po osnovi kreditiranja stanovništva krajem 2006. godine imao je prosječan Hrvat (2.863 EUR), slijedi prosječan Slovenac (2.732 EUR), Čeh (1.924 EUR), Mađar (1.879 EUR) te Slovak (1.279 EUR). Radi se o opreznim procjenama, jer ne uključuju obveze stanovništva prema leasing društvima, čija imovina iznosi 6,2% ukupne imovine sektora financijskih posrednika.

Slika 38 : Odnos neto novoodobrenih kredita stanovništvu i BDP-a, prosjek 2006. godine, %

Izvor: Izračun NVK-a

Ukratko, Hrvatska ima nerazvijeno tržište kapitala koje igra vrlo malu ulogu u osnivanju i razvoju poduzeća. Istodobno, bankarski sustav je “zdrav” i postaje sve konkurentniji. Međutim, još uvijek je više okrenut stanovništvu, a manje poslovnom sektoru, čime doprinosi napuhavanju cijena nekretnina.

Boom potrošačkih kredita u Hrvatskoj vrlo je sličan drugim usporednim zemljama novim članicama EU-a. No, zaduživanje stanovništva u Hrvatskoj znatno je veće u odnosu na BDP nego u usporednim zemljama, čime se povećava mogući rizik pretjeranog zaduživanja.


4.2.2. Kvaliteta države, javne uprave i pravosuđa

►��Institucionalne prepreke poslovanju još su uvijek velike u odnosu na usporedne zemlje

Kvaliteta državnih institucija koje trebaju osigurati neutralnost u poslovanju, stabilnost i poštivanje ugovora predstavlja još uvijek jednu od najvećih, ako ne i najveću slabost za poboljšanje konkurentnosti Hrvatske. To je posebno izraženo u odnosu na usporedne zemlje nove članice EU-a, iza kojih Hrvatska zaostaje ponajviše u sljedećim kategorijama: raširenost birokratskih prepreka poslovanju, pravičnost pravosuđa, zavisnost javnih službi od političkog utjecaja, slaba efikasnost carine, sudstvo koje nije nezavisno kao i ukupno slaba efikasno-sti pravnog sustava (slika 39). Osim toga, zabrinjava nedovoljna pouzdanost policijskih usluga te korupcija u pravosuđu te donošenju propisa i proračuna.

Slika 39: Najproblematičniji institucionalni faktori za poslovanje u Hrvatskoj i usporednoj grupi zemalja 2006. godini


►��Iako je percepcija korupcije i nadalje nepovoljna, većina ocjena korpucije od strane poslovnog okruženja se poboljšava

Prema indeksu Transparency International-a u Hrvatskoj je došlo do pogoršanja percepcije korupcije u poslje-dnje tri godine (slika 40). Hrvatska je vrlo nisko rangirana, a od usporednih zemalja niže je rangirana samo Rumunjska. Posebno zabrinjava trend pogoršanja percepcije učestalosti korupcije, koji je suprotan onome u drugim zemljama u regiji.

Visok stupanj korupcije otežava efikasno funkcioniranje tržišne konkurencije, sprečava produktivno poduzetništvo i proizvodi visoke društvene troškove Čini se da dosadašnje aktivnosti suzbijanja korupcije ne daju rezultate. Sto-ga je nužno analizirati uzroke takvom stanju i na znatno drugačiji način promisliti što se može učiniti kako bi se suzbio taj problem koji izravno onemogućuje pravednu tržišnu utakmicu. Ohrabruje da su u većini institucional-nih faktora koji sprečavaju tržišno poslovanje ocjene u posljednje dvije godine bolje (slika 41).

EU 15=100

100


Slika 40: Indeks percepcije korupcije 2001. - 2006.

Napomena: Viši indeks označava niži stupanj korupcijeIzvor: http://www.transparency.org

Slika 41: Trendovi u ocjeni institucionalnih faktora koji sprečavaju poslovanje


Zahvaljujući sve učinkovitijem rješavanju sudskih predmeta, broj neriješenih predmeta je 2006. prepolovljen u usporedbi s 2004. godinom (slika 42). Gotovo cijelo to smanjenje ostvareno je na općinskim sudovima, smanjenjem sa 986 tisuća neriješenih predmeta 2005. godine na 551 tisuću 2006. Na trgovačkim sudovima, najvažnijim za poduzetnike, broj neriješenih predmeta u dvije je godine prepolovljen, najviše zbog rasterećenja sudova od predmeta ovrha (slika 43). Daljnje smanjenje otežava sporo smanjenje broja neriješenih privrednih sporova.


Slika 42: Kretanje broja predmeta u sudovima

Izvor: Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske

Slika 43: Kretanje broja predmeta u sudovima

Ovrhe

Izvor: Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske

►��Premda su najveće slabosti u pogledu lakoće poslovanja vrlo velike u samo nekoliko područja, radikal-no poboljšanje neće se postići promjenama u jednom ili dva administrativna područja, već poboljšanjem ukupnih institucionalnih osnova poslovanja

Pozicija Hrvatske nije loša za sve faktore lakoće poslovanja koje prati Svjetska banka. U pogledu plaćanja poreza i prisilne naplate potraživanja, u Hrvatskoj je stanje čak bolje nego u EU 15 i jednako stanju u EU 6. U pogledu zatvaranja poduzeća, vanjske trgovine i zapošljavanja radnika stanje nije znatno slabija nego u EU 6.

Zaostajanja su koncentrirana u četiri područja (slika 44). Prvo, najlošija situacija je u segmentu dozvola za izgra-dnju. Osim toga, administrativni teret neopravdano je velik jer je broj procedura dvostruko veći nego u EU 15. Dru-go, vrlo je loša situacija u pogledu zaštite ulagača od namjernog neefikasnog poslovanja (zaključivanja štetnih ugovora), jer je slaba obveza izvještavanja o takvim poslovima, kao i mogućnosti dioničara da sudski utužuju nesavjesne menadžere. Treće, problematika dobivanja kredita zbog nepostojanja (u vrijeme istraživanja) kre-ditnih registra. Četvrto, i nadalje je loše ocijenjen upis vlasništva zbog predugog vremena potrebnog za upis u zemljišne knjige.


Slika 44: Relativna pozicija Hrvatske i EU 14* prema pojedinim elementima lakoće poslovanja

Napomena: Viša pozicija znači lošije stanje * nije uključen LuksemburgIzvor: Doing Business 2006, The World Bank

Položaj Hrvatske se, zbog poduzetih reformi, ali i promjene ekspertne ocjene, 2006. godine popravio za 10 mje-sta i to posebno u području plaćanja poreza i ubrzanja vanjskotrgovinske procedure te, u nešto manjoj mjeri, ubrzanja osnivanja poduzeća (tablica 20). Za sada ubrzanje upisa vlasništva s više od 900 na manje od 400 dana nije utjecalo na rang Hrvatske, koja je i uz to poboljšanje pri dnu ljestvice.

Tablica 20: Rang Hrvatske i EU-a prema pojedinim elementima indeksa lakoće poslovanja

Hrvatska2005.

Hrvatska2006.

EU 62006.

EU 142006.

Lakoća poslovanja 134 124 51 32

Osnivanje ind. poduzeća sa 50 radnika 112 100 81 44

Procedure (broj) 12 10 8 7

Vrijeme (dani) 49 45 36 20

Trošak (% nacionalnog dohotka per capita) 13 12 12 6

Min. kapital (% dohotka per capita) 23 21 67 34

Dozvole za izgradnju skladišta 171 170 87 48


Vrijeme (dani) 278 278 234 175

Trošak (% nacionalnog dohotka per capita) 1234 1164 89 83

Zapošljavanje radnika 131 130 92 98

Indeks težine zapošljavanja 61 61 26 33

Indeks rigidnosti radnog vremena 40 40 60 53

Indeks težine otkazivanja 50 50 38 38

Indeks rigidnosti zapošljavanja (prosjek navedenog) 50 50 42 41

Trošak rada povrh dohotka (% dohotka) 17 17 29 27

EU 14


Hrvatska2005.

Hrvatska2006.

EU 62006.

EU 142006.

Trošak otkaza (tjedni obveze isplate) 39 39 26 39

Upis vlasništva 109 109 62 60


Vrijeme (dani) 956 399 143 47

Trošak (% vrijednosti nekretnine) 5 5 3 5

Dobivanje kredita 117 117 36 32

Indeks pravne zaštite 5 5 6 6

Indeks kreditnih informacija 0 0 4 5

Obuhvat javnog registra (% odraslih) 0 0 1 14

Obuhvat privatnog registra (% odraslih) 0 0 26 46

Zaštita investitora (kontrola menadžera) 156 156 72 63

Transparentnost transakcija poduzeća 2 2 4 6

Samostalnost direktora u transakcijama 5 5 5 5

Mogućnosti dioničara za pokretanja tužbe 2 2 7 6

Indeks zaštite investitora (prosjek navedenog) 3 3 5 6

Plaćanje poreza 72 58 88 68

Broj plaćanja 39 39 26 17

Vrijeme (sati) 232 196 355 222

Ukupna porezna stopa (% dobiti) 37 37 48 53

Vanjska trgovina 140 92 70 32

Broj dokumenata za izvoz 9 7 7 5

Broj dana za izvoz 35 26 18 11

Trošak izvoza (US$ po kontejneru) ,, 1250 1103 885

Broj dokumenata za uvoz 15 9 8 6

Broj dana za uvoz 37 18 20 12

Trošak uvoza (US$ po kontejneru) ,, 1250 1171 942

Prisilna naplata potraživanja 28 28 57 32

Broj procedura 22 22 27 24

Vrijeme (dani) 561 561 721 416

Trošak (% duga) 10 10 13 12

Zatvaranje posla 76 80 60 19

Vrijeme (godine) 3,1 3,1 3,9 1,5

Trošak (% imovine) 14,5 14,5 14,3 9,0

Stopa povrata vrijednosti (%) 28,4 28,9 36,5 71,0

Napomena: Kod pokazatelja bez jedinice mjere osnova je ekspertska ocjena od 1-5Izvor: Doing Business 2005 i 2006; The World Bank

Projekt “Uređena zemlja” ima za svrhu ubrzati upis nekretnina, racionalizirati i uskladiti podatke iz dvaju sustava, poboljšati usluge korisnicima te otkloniti pre-preke u provedbi učinkovitog hipotekarnog sustava. Projekt je prvih pet godina usredotočen na odabrana prioritetna zemljopisna područja (www.zikprojekt.hr). Njime se provodi digitalizacija podataka i omogućen je pristup putem Interneta. Zemljišnoknjižni podaci su dostupni na internetskoj stranici www.pravosudje.hr, a katastarski podaci na stranici www.katastar.hr.

Na razini Hrvatske vrijeme za upis kupoprodaje smanjeno je na prosječno 25 dana (sa čak 150 dana 2000.), a u Zagrebu sa 834 dana (2000.) na 65 dana 2006. Broj godišnje riješenih predmeta povećan je sa 376 tisuća 2003. godine na 571 tisuća 2006. Tako je broj neriješenih predmeta smanjen sa 323 tisuće 2003. na 214 tisuća 2005., te na kraju 2006. godine na 149 tisuća. Stanje neriješenih zemljišnoknjižnih predmeta na općinskom sudu u Zagrebu smanjeno je sa gotovo 130 tisuća potkraj 2003. na manje od 55 tisuća potkraj 2006. To je postignuto jer se broj riješenih predmeta utrostručio.


S obzirom na poduzete reforme, može se očekivati blago poboljšanje pozicije Hrvatske u narednim godina-ma. No, potrebno je znatnije poboljšanje, koje se ne može postići promjenama u samo nekoliko područja, već ukupnim preispitivanjem institucionalnih osnova poslovanja. Jedan mali doprinos sigurno može dati uvođenje HITROREZ-a, kojim Vlada planira postići zadati cilj smanjenja regulative za 40% sredinom 2007. godine.

Ukratko, kvaliteta državnih institucija koje trebaju osiguravati neutralnost u poslovanju, stabilnost i poštovanje ugovora predstavlja još uvijek jednu od većih slabosti za poboljšanje konkurentnosti Hrvatske. Ohrabruje da se posljednje dvije godine postupno poboljšava ocjena kvalitete javne uprave i pravosuđa, što potvrđuje i više “tvrdih” pokazatelja. Istodobno, sudeći prema međunarodnim podacima o lakoći poslo-vanja, za popravljanje stanja treba uložiti znatno veće napore.

Indeks lakoće poslovanja Svjetske banke detaljnije mjeri područje mikroekonomske konkurentnosti i to po-sebno kvalitete institucionalnog okruženja za tržišnu utakmicu. Prema Indeksu lakoće poslovanja došlo je do poboljšanja pozicije Hrvatske sa 134. mjesta 2005. na 124. mjesto 2006. godine. Međutim, u odnosu na nama usporedne zemlje Srednje Europe to je relativno loša pozicija.Premda su najveće slabosti u lakoći poslovanja vrlo značajne u samo nekoliko područja, do radikalnog poboljšanja neće doći promjenama u jednom ili dva administrativna područja, već poboljšanjem ukupnih institucionalnih osnova poslovanja.

4.3. Kvaliteta poslovnog sektora

Konkurentnost Hrvatske razmjerno je niska ne samo zbog poslovnog i ukupnog društvenog okruženja, nego i zbog nedovoljne razvijenosti i kvalitete sektora poduzeća, koje su osnovni nositelji nacionalne konkurentnosti. Kvaliteta poduzeća je višedimenzionalan pojam koji je vrlo teško mjeriti, no vrlo gruba aproksimacija kvalitete poduzeća moguća je putem anketnih ocjena WEF-a i IMD-a.

4.3.1. Ocjena kvalitete poslovnog sektora

►��U svim dimenzijama kvalitete poduzeća, osim kontrole međunarodne distribucije, Hrvatska stoji lošije nego EU 6

Međusobne razlike u ocjeni kvalitete pojedinih dimenzija poduzeća vrlo su male, što upućuje na to da su sve komponente konkurentnosti poduzeća usko povezane (tablica 21). Kvaliteta korporacijskog upravljanja lošija je u odnosu na EU 6 prvenstveno zbog slabog rada nadzornih odbora i općenito niske efikasnosti upravljanja vrijednošću dionica.

U odnosu na EU 6 poduzetnost hrvatskih menadžera ocijenjena je znatno lošije u odnosu na menadžere iz no-vih zemalja članica EU-a, koji se pak ocjenjuju poduzetnijim od menadžera u EU 15. S druge strane, hrvatska poduzeća bolje kontroliraju svoju međunarodnu distribuciju uglavnom zbog slabije uključenosti u međunarodne podugovaračke mreže. Istodobno, naš menadžment nema dovoljno jako međunarodno iskustvo uglavnom zbog slabije orijentiranosti poduzeća na međunarodna tržišta. Domaća poduzeća su orijentirana na kupce, ali je to pr-venstveno orijentacija na domaće tržište. To je istodobno uzrok i posljedica vrlo slabe prilagodljivosti poduzeća na tržišne promjene.


Tablica 21: Ocjena različitih dimenzija kvalitete poduzeća Hrvatske i EU 6


Efikasnost nadzornih odbora prema menadžmentu 85 58

Efikasnost upravljanja vrijednošću dionica 91 64

Efikasnost upravnih/nadzornih vijeća 89 84

Kvaliteta korporacijskog upravljanja - prosjek 88 69

Pozicija na lancu vrijednosti - izvozni faktori 80 63

Sofisticiranost proizvodnog procesa 78 66

Priroda konkurentske prednosti - faktori 67 69

Efikasnost malih i srednjih poduzeća 87 69

Efikasnost velikih korporacija sukladno međunarodnim standardima 91 72

Opća kvaliteta poduzeća - prosjek 85 70

Kredibilitet menadžera 82 61

Međunarodno iskustvo višeg menadžmenta 83 62

Profesionalnost ili nepotizam menadžmenta 87 75

Poduzetnost menadžera 105 78

Nagrađivanje menadžera prema rezultatima 83 84

Kvaliteta menadžera – prosjek 88 72

Prilagodljivost poduzeća tržišnim promjenama 95 54

Širina međunarodnih tržišta 80 57

Regionalna prodaja 91 70

Efikasnost marketinga u poduzećima 94 78

Razvijenost marketinga 84 79

Naglasak na zadovoljstvo kupaca 99 80

Orijentacija na kupce 86 80

Kontrola međunarodne distribucije 80 88

Kvaliteta marketinga - prosjek 89 73


►��Premda su poboljšanja u većini dimenzija kvalitete poduzeća znatna, upravljanje ljudskim resursima je nedovoljno nerazvijeno, a odnos radnika i menadžera još uvijek loš

U većini dimenzija kvalitete poduzeća, posljednje se dvije godine ocjena poboljšava (slika 45). Jedino profesio-nalnost kao kriterij izbora menadžera ne bilježi trend rasta te je i dalje znatno prisutan nepotizam, što je odraz niske ukupne kvalitete menadžmenta.

Prema anketnim ocjenama, radnici u znatnoj mjeri trpe zlostavljanje, odnosi između poslodavaca i radnika su znatno opterećeniji konfliktima nego u EU 6, a menadžment slabo delegira ovlasti na niže rukovodne razine (slika 46). Istodobno, osobne vrijednosti radnika nisu jednake korporativnim. Problemi u lošem upravljanju nisu rezultat zakonodavnih prepreka, jer je sloboda menadžera da određuju plaće prema rezultatima rada viša nego u EU 15, premda još nije na razini EU 6.

EU 15=100


Slika 45: Ocjena promjena u više dimenzija kvalitete poduzeća, 2002. - 2006.

Izvor: The Global Competitiveness Report, 2002, 2003, 2004, 2005, 2006, World Economic Forum

Slika 46: Anketna ocjena kvalitete upravljanja ljudskim resursima u Hrvatskoj i u EU 6


Ukratko, u svim dimenzijama kvalitete poduzeća, osim kontrole međunarodne distribucije, Hrvatska stoji lošije u odnosu na EU 6. Naša bolja pozicija u kontroli međunarodne distribucije u osnovi je odraz naše sla-bije uključenosti u međunarodne industrijske lance i poslovne mreže.

Ohrabruje da u većini dimenzija kvalitete poduzeća dolazi do značajnih poboljšanja. Međutim, upra-vljanje ljudskim resursima i dalje je nedovoljno razvijeno, a odnos radnika i menadžera još uvijek je nezadovoljavajući.

EU 15=100


4.3.2. Poduzetništvo i osnivanje novih poduzeća

Jačanje malih i srednjih poduzeća važan je faktor poboljšanja konkurentnosti Hrvatske. Srednja i mala poduzeća čine nužan dio industrijske strukture generirajući nove proizvode, zaposlenost i fleksibilnost. Stvaranje novih poduzeća bitno je obilježje dinamičnog gospodarstva, upućujući na stupanj obnavljanja ekonomske strukture i diverzifikaciju gospodarstva.

►��Hrvatska je zemlja s najvećim postotkom stanovništva koje je voljno i sposobno ući u poslovno ulaganje i koje to uvelike čini iz nužde

Prema podacima GEM25 projekta, sa 6,4% “nastajućih” i 2,5% “novih” poduzetnika, Hrvatska je među zemljama s najdinamičnijim poduzetništvom (slika 47). Ta stopa “ranih” poduzetnika od 8,9% predstavlja porast sa 6,1% u 2005. Vrlo visoki postotak stanovništva koje je voljno i sposobno krenuti u poslovni pothvat predstavlja vrlo do-bar potencijal koji, čini se, nije dovoljno iskorišten jer je prema stopi “novih” poduzetnika, Hrvatska smještena u donjoj polovini zemalja. Istodobno, prema stopi “starih” poduzetnika odnosno pojedinaca čiji je poduzetnički posao stariji od 42 mjeseca, Hrvatska je u donjoj trećini zemalja.

Slika 47: Anketni udio poduzetnika u radno sposobnoj populaciji 2006. prema tipu poduzetnika

Izvor: GEM 2006, London Business School and Babson College

Poduzetništvo nastaje iz povoljne komercijalne ili tehnološke prilike ili iz nužde, jer su pojedinci prisiljeni ulaziti u nova ulaganja zbog toga što je njihova prijašnja aktivnost bila neuspješna. Upravo udio poduzetnika koji ulažu iz prilike odnosno iz nužde predstavlja važan dopunski indikator koji oslikava prirodu poduzetništva u zemlji.

Udio poduzetništva “zbog (tržišne) prilike” povećan je u Hrvatskoj sa 49% na 54%, što ohrabruje (slika 48). No, u usporedbi s drugim zemljama, taj je udio nizak. Primjerice, u Češkoj je broj poduzetnika “iz prilike” dvostruko veći nego “iz nužde”, u Mađarskoj trostruko, a u Sloveniji čak sedam puta veći. Naravno, visoki postotak “poduzetnika iz nužde” ima i svoju dobru stranu, jer to znači da ljudi ne čekaju da problem njihove nezaposlenosti riješi netko drugi, npr. država, nego se sami bore s tim problemom i pronalaze rješenja.

25 Globalno Izvješće o poduzetništvu (Global Enterpreneurship Monitor - GEM) predstavlja međunarodni pregled poduzetničke aktivnosti. GEM 2006 klasificira poduzetničku aktivnost u tri grupe: “zastajuće”, “nove” i “stare” poduzetnike. Detaljnije vidjeti na: http://www3.babson.edu/ESHIP/research- publication/upload/GEM_2006_Glo-bal_Report.pdf


Slika 48: Omjer poduzetništva “iz prilike” prema poduzetnicima “iz nužde”

Izvor: GEM 2006, London Business School and Babson College

►��Premda Hrvatska zaostaje za usporednim zemljama u osnivanju novih poduzeća, vidljivo je hvatanje priključka - povećava se stopa osnivanja poduzeća

Stopa osnivanja novih poduzeća predstavlja znatno pouzdaniji indikator poduzetničke aktivnosti. Po tome je Hrvatska još uvijek iza usporednih zemalja, ali čini se da dolazi do svojevrsnog hvatanja priključka premda je jaz još uvijek velik. Posljednjih pet godina znatno se povećala stopa osnivanja poduzeća, sa 1,0% 2000. na 4,8% 2005. godine (tablica 22). Povećanje stope osnivanja novih poduzeća u Hrvatskoj je vrlo ohrabrujuće, ali u od-nosu na usporedne zemlje u tom pogledu ta je stopa još uvijek znatno niža (tablica 23).

Tablica 22: Stopa osnivanja poduzeća u Hrvatskoj, 2000. - 2005., %

2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005.

Broj registriranih poduzeća 156 825 159 211 162 087 165 659 172 141 180 378

Indeks, 2000=100 100.0 101.5 103.4 105.6 109.8 115.0

Stopa osnivanja poduzeća, % 1.0 1.5 1.8 2.2 3.9 4.8

Izvor: Statistički ljetopis RH 2000-2006, DZS, www.dzs.hr

2000. 2001. 2002. 2003. 2004.

Slovačka 10.1 14.9 15.0 8,8 n.a

Estonija 11.2 13.0 11.5 15.5 n.a

Mađarska 12.4 12.7 14.5 10,3 n.a.

Češka - 12.5 10.0 10,1 n.a.

Litva 11.3 11.5 10.3 9,2 n.a

Rumunjska 10.9 11.5 12.6 16.7 19.0

Letonija 16.2 10.2 21.8 10,2 n.a.

Slovenija 6.4 6.5 7.1 6.6 n.a.

Hrvatska 1.0 1.5 1.8 2.2 3.9

Izvor: Schrör, H. (2005): Business Demography in Europe results from 1997 to 2002; EUROSTAT Statistics in Focus: Industry, Trade and Services, 36/2005; a za 2003.-2004. Business Demography - Birth Rates, EUROSTAT, April 2006.

www.http://epp.eurostat.ec.europa.eu

Tablica 23: Stopa osnivanja poduzeća u novim članicama EU-a 2000.-2004., %

2005.

2006.


Poduzetništvo je složen fenomen koji zavisi od kulturnog i socijalnog naslijeđa nekog društva koje definira sklo-nost poduzetništvu, ali i sustava obrazovanja te poticajnih mjera koje olakšavaju poduzetničke aktivnosti. Mi-nistarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva je kroz različite aktivnosti tijekom 2006. godine poticalo razvoj poduzetništva, a u 2007. godini nastavlja s provedbom započetih aktivnosti i programa.

Razvitak sustava potpore poduzetništvu

Portal otvorena-vrata.hr projekt je Vlade RH čija je osnovna svrha poduzetnicima, studentima, učenicima i svim zainteresiranim građanima prikazati poticajne i razvojne projekte iz sfere poduzetništva, a treba se razviti u osnovnu postaju servisa online usluga na jednome mjestu.Projekti Poduzetna Hrvatska i Poslovni navigator nastali su suradnjom Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva te Agencije SAD-a za međunarodni razvoj (USAID) sa svrhom poticanja privatnog poduzetništva u Hrvatskoj. Poduzetna Hrvatska pruža potporu ulaganjima i kreiranju regionalnih garancijskih fondova. Poslovni Navigator je interaktivni portal koji pomaže u poslovanju i investicijskim projektima pružanjem raznovrsnih informacija.Program poticaja malog i srednjeg poduzetništva donesen je 2004. godine, a pokriva sljedeća područja:• promocija poduzetništva,• konkurentnost – mjere za tehnološki razvoj (inovacijski klasteri, poticanje novih tehnologija) i uklanjanje administrativnih prepreka,• izgradnja poduzetničke infrastrukture (sufinanciranje poduzetničkih zona, agencija, “inkubatora” i tehnoloških parkova),• obrazovanje i konzalting poduzetnika i poticanje poduzetništva ciljanih skupina,• mjere za razvoj obrtništva i zadrugarstva.Program razvoja poduzetničkih zona 2004. – 2007. godine postavio je za cilj razvoj poduzetničkih zona u blizini svakog većeg naselja uz povoljne uvjete za izgradnju proizvodnih pogona. Cilj je povećati broj poduzetničkih proizvodnih zona sa stotinu 2006. na oko 400 te preokrenuti udio proizvodnih djelatnosti sa 20% na 80%. Uz povećanje iznosa godišnjih poticaja na 300 milijuna kuna, planirano je povećanje broja novozaposlenih osoba u poduzetničkim zonama sa 3 na 10 tisuća na godinu. Hrvatska agencija za malo gospodarstvo (HAMAG) osnovana je temeljem Zakona o poticanju razvoja malog gospodarstva (NN 29/02) za poticanje osnivanja i ulaganja malog poduzetništva, prvenstveno davanjem garancija za ublažavanje kreditnih uvjeta kod banaka te kreditiranje, odnosno subvencioniranje kamata po kreditima. Akcijski plan zapošljavanja 2005. – 2008. usvojen je u prosincu 2004. U provedbi je većina ključnih mjera za poticanje zapošljavanja, posebice aktivne i preventi-vne mjere za nezaposlene osobe u smislu savjetovanja, izrade plana povratka u svijet rada, odnosno sufinanciranja zapošljavanja, posebice u malim poduzećima i obrtništvu, putem poticanja poduzetništva.

Izvor: http://www.otvorena-vrata.hr; http://www.poslovni-navigator.hr; http://www.mingo.hr/; http://www.hamag.hr

Ukratko, Hrvatska bilježi najveći postotak stanovništva u Europi koje je voljno i sposobno ući u poslovno ula-ganje. To je vrlo dobar potencijal koji u realizaciji nailazi na brojne prepreke. Rezultat je smještaj Hrvatske u donjem dijelu ljestvice prema stopi “novih” poduzetnika, a prema stopi “starih” poduzetnika odnosno pojedinaca čiji je poduzetnički posao stariji od 42 mjeseca, Hrvatska je u donjoj trećini zemalja. Više od polovice poduzetnika ulazi u novi posao zbog poslovne prilike, što je vrlo ohrabrujuće, ali još uvijek znatno iza usporednih zemalja.

Također, znatno se povećava stopa osnivanja novih poduzeća, što je vrlo dobar trend, naročito ako se ima u vidu naše veliko zaostajanje.


4.3.3. Kvaliteta, inovacije i istraživanje i razvoj

Kvaliteta predstavlja sposobnost poduzeća za dostizanje svjetskih standarda kvalitete proizvoda, usluga ili pro-cesa na postojećoj tehnologiji. Inovacija predstavlja uvođenje novih proizvoda, usluga ili procesa na tržište. Istraživanje i razvoj odnose se na investiranje u nove proizvode, usluge i procese ili ideje odnosno znanje. Boljim zadovoljavanjem potražnje, inovacije i istraživanje i razvoj mogu povećati prihode poduzeća, povećati produktivnost i povisiti kvalitetu života.

►��Udio visokotehnoloških djelatnosti u dodanoj vrijednosti vrlo je malen

Prema udjelu visokotehnoloških djelatnosti u zaposlenosti, Hrvatska je pri dnu ljestvice zemalja EU-a i iza većine novih članica EU-a (slika 49). Dok u EU 15 od ukupnog broja zaposlenih 42% radi u visokotehnološkoj industriji i uslugama, u Hrvatskoj je taj udio samo 27%. Ta strukturna karakteristika našega gospodarstva znatno umanjuje važnost istraživanja i razvoja za ukupnu domaću industriju.

Slika 49: Udio tehnološki intenzivnih djelatnosti u ukupnoj zaposlenosti 2006. godine, %

Izvor: Eurostat

►��U usporedbi s EU 6, u Hrvatskoj je nizak inovacijski kapacitet poduzeća, slična je kvaliteta istraživanja i razvoja, velike razlike u uvozu tehnologije, relativno viša ukupna ulaganja i slična ulaganja poslovnog sektora u istraživanje i razvoj

Ocjena inovacijskog kapaciteta hrvatskih poduzeća znatno je niža nego u EU 6. To je rezultat nižeg udjela aktivno-sti u srednje - i visokotehnološkim sektorima (slika 49) kao i nižeg stupnja konkurencije između poduzeća koja su znatno više orijentirana na domaće tržište nego u novim članicama EU-a (vidi 3.1. Izvoz i 4.2. Poduzetničko okruženje).

Ocjena kvalitete i ponude lokalnih istraživačko-razvojnih organizacija slična je onoj u novim članicama EU-a (ta-blica 24). Međutim, velike su razlike u načinu stjecanja tehnologije. U novim članicama EU-a inozemne investi-cije predstavljaju vrlo važan izvor novih tehnologija, za razliku od Hrvatske, gdje te investicije nisu još značajan izvor tehnologije, prvenstveno zbog njihove niske izvozne orijentacije. Stoga, domaća poduzeća stječu tehno-logiju prvenstveno putem licencija.

Znanjem intenzivne financijske usluge (NACE 61, 62, 70, 71, 74)

Znanjem intenzivne visokotehnološke usluge (NACE 64, 72, 73)


Tablica 24: Ocjene inovacijskog kapaciteta Hrvatske i EU 6


Vlastiti inovacijski kapacitet poduzeća vs licencije 81 66

Apsorpcija tehnologije u poduzećima 96 83

Tehnološka suradnja poduzeća 81 69

Lokalna ponuda usluga istraživanja i izobrazbe 87 86

Kvaliteta znanstveno-istraživačkih institucija 86 81

FDI kao izvor novih tehnologija 106 87

Stjecanje nove tehnologije putem licencija 92 100


Ukupni izdaci za istraživanje i razvoj u Hrvatskoj bili su 2005. na razini 1% BDP-a, što je malo iznad prosjeka EU 6 (0,84%), ali znatno ispod EU 15 (1,95%)(tablica 25). Navedeni je udio za Hrvatsku najniži u posljednjih 5 godina – u razdoblju od 2000.-2005. godine udio u istraživanju i razvoju kretao se između 1,07-1,23% što znači izostaje trend rasta.

Tablica 25: Ulaganja u istraživanja i razvoj 2005. godine

Ukupni izdaci za IR, % BDP-a

Izdaci posl. sektora za IR, % BDP-a

Zaposlenost u IRna 1000 st.

Zaposlenost u IRu posl. sektoru na

1000 st

Prosjek EU 15 1,95 1,26 5,81 3,45

Slovenija 1,49 0,91 4,31 2,16

Češka 1,42 0,92 4,25 2,17

Hrvatska 1,00 0,41 1,87 0,47

Estonija 0,94 0,42 3,24 1,04

Mađarska 0,94 0,41 2,30 0,73

Prosjek EU 6 0,84 0,43 2,79 1,02

Poljska 0,57 0,18 2,01 0,37

Slovačka 0,51 0,25 2,67 0,65

Bugarska 0,49 0,12* 2,02* 0,28*

Rumunjska 0,39* 0,21* 1,54* 0,76*

* prosjek je izračunat kao jednostavni prosjek zadnjih raspoloživih podataka. Izvor: Baza podataka IMD World Competitiveness Yearbook, 2007

Pored toga, zaposlenost u istraživanju i razvoju čini samo 1,9 promila stanovništva, što za usporedne zemlje EU 6 iznosi 2,8, odnosno 5,8 (EU 15). Zaposlenost u istraživanju i razvoju u poslovnom sektoru čini manje od 0,5 promila populacije, što je izrazito nisko prema usporednim zemljama. U poslovnom sektoru zaposleno je u istraživanju i razvoju u Hrvatskoj ukupno 2.100 osoba, od čega samo 700 istraživača, koncentriranih u nekoliko većih znanstveno-intenzivnih djelatnosti kao što su farmaceutika, telekomunikacije, petrokemija i elektroteh-nika.

EU 15=100


►��Započet je razvoj inovacijske politike u Hrvatskoj

Slaba inovativnost gospodarstva zahtijeva ne samo formiranje slobodnog i konkurentnog poslovnog okruženja, već i razvoj poticajnog sustava za rizična ulaganja. U tom smislu pripremljen je temeljni strateški dokument “Znanstvena i tehnologijska politika Republike Hrvatske 2006.–2010.”. Od 2004. do lipnja 2006. donesene su odluke o financiranju 20 projekata iz programa RAZUM kroz komercijalne i kondicionalne kredite. Daljnje istraživačko-razvojne aktivnosti na tim projektima financirane su kroz bespovratna sredstva. Donošenjem Zako-na o rizičnim fondovima u siječnju 2006. stvoreni su preduvjeti i za taj oblik financiranja u Hrvatskoj.

Hrvatski institut za tehnologiju – HIT d.o.o. osnovan je 3. ožujka 2006. za pružanje financijske i savjetodavne potpore tehnološki utemeljenom i inovativnom poduzetništvu, posebice pri uspostavi start-up i spin-out tvrtki pri čemu su glavni kriteriji inovativnost i razvoj novih tehnologija.

Veliki izazov i mogućnost za daljnji razvoj inovacijske politike može se očekivati pristupanjem Hrvatske Europskoj uniji.

Ukratko, Hrvatska ima vrlo malen udio visoko tehnoloških djelatnosti u dodanoj vrijednosti, te tako ta strukturna karakteristika samo dijelom objašnjava niski inovacijski kapacitet poduzeća. Inozemna poduzeća nisu izvor stjecanja nove tehnologije, koju hrvatska poduzeća pribavljaju prvenstveno putem li-cencija. Istraživanje i razvoj u gospodarstvu koncentrirano je u nekoliko tehnološki intenzivnih poduzeća. Hrvatska ima relativno viša ukupna ulaganja u istraživanje i razvoj u odnosu na EU 6 i slična ulaganja poslovnog sektora, ali zaostaje u broju istraživača općenito i posebno u privatnom sektoru.

U posljednjih nekoliko godina počeo je razvoj inovacijske politike u Hrvatskoj sa svrhom poticanja novih tehnološki zasnovanih poduzeća.

4.4. Infrastruktura i okoliš

Razvijenost infrastrukture utječe na konkurentnost zemlje na više načina. Dobra fizička infrastruktura smanjuje zastoje u prometu, čime se snižavaju troškovi, a povećava produktivnost i privlačnost za inozemne investicije. Razvijena informacijsko telekomunikacijska infrastruktura postaje nužan preduvjet za uključivanje zemlje u glo-balne industrijske i poslovne mreže.

4.4.1. Fizička infrastruktura

►��Ocjena ukupne kvalitete fizičke infrastrukture na razini je EU 6

Ocjena ukupne kvalitete infrastrukture Hrvatske na razini je EU 6. U Hrvatskoj je vrlo loša ocjena kvalitete željeznice i vodnog transporta, ali i planiranje razvoja infrastrukture, što je slaba točka i u EU 6 (slika 50). Hrvatska znatno zaostaje i u pogledu energetske kao i distribucijske infrastrukture, dok je opskrba strujom zadovoljavajuća, a cestovna infrastruktura znatno je bolja nego u zemljama EU 6.

Iako u pogledu gustoće osnovne cestovne mreže26 Hrvatska sa 1,068 km izgrađenih autocesta 2006. te plani-ranih 93 km u 2007. godini zaostaje za obje skupine zemalja (tablica 26), nalazi se među zemljama s najvećim odnosom dužine autocesta i populacije.

26 Uključuje sve kategorije cesta


Slika 50: Anketna ocjena kvalitete fizičke infrastrukture Hrvatske i EU 6


Tablica 26: Gustoća željezničke i cestovne mreže* Hrvatske i usporednih zemalja

Hrvatska - rang Hrvatska EU 15 EU 6

Gustoća željezničke mreže, 2003. 22 0,05 0,06 0,07

Gustoća cestovne mreže, 2003. 38 0,51 1,69 1,32

* Izraženo u km duljine po km² površineIzvor: IMD World Competitiveness Yearbook, 2006

Ukratko, ukupna kvaliteta fizičke infrastrukture na razini je usporednih zemalja. Unutar prometne infra-strukture, loša je ocjena za kvalitetu željeznice.

Cestovna infrastruktura je znatno bolje ocijenjena nego u zemljama EU 6 premda u pogledu gustoće cestovne mreže Hrvatska znatno zaostaje za obje skupine zemalja.

EU 15=100


4.4.2. Informacijsko telekomunikacijska infrastruktura

IT infrastruktura postaje temeljna infrastruktura na znanju utemeljenoga gospodarstva te temelj rasta i global-ne integracije modernih gospodarstava. Sukladno tome, razvijenost te infrastrukture postupno gubi sektorski karakter i postaje jedno od temeljnih područja ocjene razvijenosti i preduvjet poboljšanja nacionalne konku-rentnosti.

►��Mogućnosti pristupa i infrastruktura ICT-a su na razini usporednih zemalja, ali prema korištenju ICT-a Hrvatska je na posljednjem mjestu

Indeks digitalnih mogućnosti Međunarodne organizacije za telekomunikacije predstavlja novi međunarodno usporedivi kompozitni pokazatelj razvijenosti ICT infrastrukture, kao i njenog korištenja. Prema agregatnom indeksu (DOI), a unutar Europe, Hrvatska je plasirana na 28. mjesto od 40 europskih zemalja. U skupini uspo-rednih zemalja Hrvatska je posljednja, a ispred Bugarske i Rumunjske. Takva pozicija Hrvatske je dominatna zbog vrlo niskog stupnja korištenja ICT-a u odnosu na sve usporedne zemlje (slika 51) odnosno zbog vrlo niskog udjela korisnika Interneta, posebno širokopojasnog.

INDEKS DIGITALNIH MOGUĆNOSTI (DOI) polazi od pretpostavke kako bi u idealnom svijetu digitalna mogućnost značila da sve stanovništvo ima lak pristup ICT-u po povoljnim cijenama, da su sva kućanstva opremljena ICT uređajima te da svi koriste širokopojasni Internet. U skladu s tim DOI mjeri tri dimenzije ICT-a: mogućnosti, infrastrukturu i korištenje. MOGUĆNOSTI mjere pristup ICT-u i može li si stanovništvo priuštiti pristup. Indikatori koji se koriste jesu: postotak stanovništva koji ima mobilni telefon, cijena pristupa Internetu i cijena korištenja mobitela kao udio dohotka po stanovniku. INFRASTRUKTURA uključuje udio domaćinstava s fiksnom linijom, s računalom, s pristupom Internetu, broj pretplatnika mobitela i pretplatnika mobilnog Interneta na 100 stanovnika.KORIŠTENJE uključuje udio pojedinaca koji koriste internet, udio pretplatnika fiksnog širokopojasnog u ukupnom broju internetskih pretplatnika i udio mobilnih širokopojasnih pretplatnika u ukupnom broju mobilnih pretplatnika.Ta je kategorizacija stupnjevita, dakle, pojedina se kategorija nadograđuje na prethodne. Za pristup infrastrukturi, korisnik mora biti pokriven uslugom i mora si je moći priuštiti. Korištenje ovisi o infrastrukturi i uređajima za pristup. Konačno, kada su zadovoljeni uvjeti za pristup, korisnici teže višim razinama kvalitete kroz širokopojasni pristup.Indeks digitalnih mogućnosti računa se kao prosjek sve tri grupe podindeksa.

Izvor: World Information Society Report 2006, ITU, Geneva

Slika 51: Indeks digitalnih mogućnosti 2004.-2005.

Izvor: World Information Society Report 2006, ITU, Geneva


►��Broj računala i korisnika Interneta stagnira manje nego u usporednim zemljama

Prema broju računala i korisnika Interneta Hrvatska je bolja samo od Bugarske i Rumunjske, a znatno zaostaje za Slovenijom, Češkom i Estonijom (slika 52). To u osnovi potvrđuje uzroke vrlo niskog rangiranja Hrvatske pre-ma Indeksu digitalnih mogućnosti ITU-a.

Slika 52: ICT indikatori za Hrvatsku i usporedne zemlje, na 1000 stanovnika

Izvor: Baza podataka IMD World Competitiveness Yearbook, 2007; podaci ITU Ženeva

Hrvatska ICT industrija u pogledu snage i raširenosti još uvijek zaostaje za usporednim zemljama (tablica 27). Broj zaposlenih nalazi se na nešto više od 40% prosjeka EU 15 i na razini je Slovačke. Prema broju zaposlenih u ICT industriji Hrvatska se nalazi u rangu Poljske, ali iza ostalih promatranih novih članica EU-a.

Tablica 27: Indikatori razvijenosti ICT industrije Hrvatske i usporednih grupa zemalja

Hrvatska EU 15 EU 6

Broj ICT Tvrtki (na 1000 stanovnika), 2003. 0,3 1,5 1,5

Broj zaposlenih u ICT industriji (na 1000 stanovnika), 2003. 5,3 13,0 10,6

Prosječni prihod po ICT tvrtki (mil. EUR), 2003. 2,3 2,9 0,9

Izvor: Eurostat

Hrvatska ICT industrija ostvarila je znatniji napredak u razdoblju 1999. - 2004., ali je posljednjih godina, slično kao i kod korištenja ICT-a, primjetan trend usporavanja rasta uz trend smanjenja broja zaposlenih. S druge stra-ne, rast prihoda, premda se usporava, još uvijek je na zadovoljavajućoj razini (slika 53).

2005.

2006.


Slika 53: Indikatori razvoja hrvatske ICT industrije 1999. - 2004.

Izvor: Analiza hrvatske ICT industrije 1999 – 2004., IDC Adriatics, Zagreb, 2006.

U usporedbi s ostatkom gospodarstva, hrvatska ICT industrija rasla je brže i snažnije. Međutim, prema ostva-renom prihodu po ICT tvrtki Hrvatska se nalazi ispred svih zemalja EU 6 i ostvaruje 81% prosjeka EU 15, ali sa 4,5 puta manje tvrtki. To potvrđuje visoku koncentraciju u hrvatskoj ICT industriji, ali i veličinu i profitabilnost tržišta.

Ukratko, mogućnosti pristupa i infrastruktura ICT-a Hrvatske nalaze se na razini usporednih zemalja. No, prema stupnju korištenja ICT-a Hrvatska je na posljednjem mjestu u skupini usporednih zemalja. Razlog je poglavito vrlo nizak udio stanovništva koje koristi širokopojasni Internet.

Istodobno, usporava se rast domaće ICT industrije unatoč njezinoj visokoj profitabilnosti, te stagnira broj računala i broj korisnika Interneta.

To su zabrinjavajući trendovi i treba ih dublje analizirati, jer se radi o ključnom aspektu naše globalne inte-gracije i rasta gospodarstva utemeljenog na znanju.

4.4.3. Zdravstvo i zaštita okoliša

►��Relativni izdaci za zdravstvo su na razini EU 15 uz očekivani životni vijek koji je na razini EU 6

Osnovni problem sustava zdravstvene zaštite sastoji se u tome što troškovi zdravstva neprekidno rastu zbog novih lijekova i tehnologija liječenja te starenja stanovništva, a očekuje se pravodobna i kvalitetna zdravstvena zaštita dostupna svima, kao “stečeno pravo”, odnosno civilizacijska tečevina.

Prema osnovnim podacima trajanja života i statistikama smrtnosti, stanje zdravstva u Hrvatskoj odgovara razini razvijenosti. Očekivano trajanje života u Hrvatskoj jednako je onome u usporednim zemljama novim članicama EU-a. Udio izdataka za zdravstvo u BDP-u smanjen je sa 10,2% BDP-a 2000. godine na manje od 9% 2005. go-dine, što je na razini prosjeka EU 15 (tablica 28). To je ostvareno mjerama financijske kontrole najznačajnijih troškova zdravstva.


Tablica 28: Odabrani indikatori zdravstva Hrvatske i usporednih zemalja

Hrvatska EU 15 EU 6

Ukupni izdaci za zdravstvo, % BDP-a, 2003. 8,90 8,87 6,93

Broj stanovnika na jednog liječnika, 2005. 566 310 336

Broj stanovnika na jednu medicinsku sestru, 2005. 114 127 144

Očekivani životni vijek, 2004. 75 79 75


Prema podacima iz Nacionalne strategije zdravstva usvojene 2006. godine, u Hrvatskoj djeluje 2,63 liječnika na 1000 stanovnika, odnosno 1 liječnik na 1000 stanovnika manje nego u Europskoj uniji. Zaostatak za Europskom unijom prema broju medicinskih sestara na 1000 stanovnika iznosi gotovo 60%, uz trend povećanja te razlike. Ključni dio strategije je predstavljanje ideje o tzv. paketu zdravstvenih usluga, koji će se jamčiti svima, dok će dio troškova medicinske pomoći, izvan vitalnih potreba, pokrivati dobrovoljno zdravstveno osiguranje. Za to je potrebno zadovoljiti najvažnije pretpostavke: cjelovita informatizacija i modernizacija, partnerstvo, transpa-rentnost, menadžment te održanje jedinstva sustava uz decentralizaciju.

►��Ocjena problema onečišćenja u Hrvatskoj slična je onoj u novim članicama EU-a, ali su lošiji ekološki pro-pisi te odnos poslovnog sektora prema okolišu

Ocjena problema onečišćenja u Hrvatskoj slična je onoj u novim članicama EU-a (tablica 29). Hrvatska nema velikih „vidljivih“ industrijskih zagađivača, a pozitivan je i stav prema ekološkim zakonima. Međutim, lošiji su odnos poslovnog sektora prema okolišu i kvaliteta ekoloških propisa, unatoč sličnoj ocjeni važnosti ekoloških propisa kao čimbenika konkurentnosti.

Tablica 29: Ocjena problema zaštite okoliša u Hrvatskoj i EU 6


Problemi onečišćenja 80 83

Utjecaj zdravstvenih problema na poslovanje 84 81

Utjecaj ekoloških nepogoda na poslovanje 81 81

Utjecaj kvalitete zraka i vode na poslovanje 90 89

Odnos menadžmenta prema zdravlju, sigurnosti i okolišu 74 59

Održivi razvoj kao prioritet kompanija 91 67

Zaštita ekosustava od strane poslovnog sektora 86 73

Strogost ekoloških propisa 85 72

Jasnoća i stabilnost ekoloških propisa 86 72

Ekološki propisi kao čimbenici konkurentnosti 97 95

Izvor: The Global Competitiveness Report , 2006, World Economic Forum; IMD World Competitiveness Yearbook, 2006

Istodobno, započete aktivnosti zaštite okoliša obećavaju znatno poboljšanje stanja te sređivanje statu-sa odlagališta. Godine 2002. osnovana je Agencija za zaštitu okoliša. Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, kao izvanproračunski fond, osnovan je 2003. godine. Cilj Fonda je osiguranje dodatnih sredstava za financiranje aktivnosti u području očuvanja, održivog korištenja, zaštite i unapređivanja okoliša. Za 2006. godinu za te je aktivnosti izdvojeno oko 0,25% BDP-a. Strategija gospodarenja otpadom donesena je 2005. godine i utvrđuje precizne strateške ciljeve i dinamiku njihova ostvarivanja.

EU 15=100


U Hrvatskoj se čak 89% komunalnog otpada 2000. godine odlagalo, dok je u Austriji taj udio 28,5%, a u Danskoj 5%. Još je veći problem to što su dvije trećine aktivnih odlagališta u kategoriji «dogovornih» ili «divljih», što znači da nemaju dozvole niti su predviđeni prostornim planiranjem27. U razdoblju do 2025. godine planiraju se potpuno zatvaranje nelegalnih odlagališta, sanacija svih odlagališta te smanjivanje broja službenih odlagališta s gotovo 190 na oko 20, uz osposobljavanje približno jednakog broja većih županijskih centara te 4 regional-na centra za gospodarenje otpadom. To će omogućiti dostizanje ciljanih kvota recikliranja. Predviđa se gotovo potpuni obuhvat stanovništva organiziranim skupljanjem komunalnog otpada, porast recikliranja i obrade i veliko smanjenje odlaganja otpada.

Prema osnovnim podacima trajanja života i statistikama smrtnosti, stanje zdravstva u Hrvatskoj odgovara razini razvijenosti. Osnovni je problem sustava zdravstvene zaštite to što troškovi zdravstva neprekidno ra-stu zbog novih lijekova i tehnologija liječenja te starenja stanovništva, a očekuje se pravodobna i kvalitetna zdravstvena zaštita dostupnu svima, kao “stečeno pravo”, odnosno civilizacijska tečevina.

Ocjena problema onečišćenja u Hrvatskoj slična je onoj u usporednim zemljama, ali je odnos prema okolišu od strane poslovnog sektora lošiji, kao i kvaliteta ekoloških propisa.

Istodobno, započete aktivnosti zaštite okoliša obećavaju znatno poboljšanje stanja uključujući gorući pro-blem sređivanje statusa odlagališta.

27 Nivelacija katastra odlagališta u RH, konačno izvješće, APO, siječanj 2005.


5. SIMULACIJA TRI SCENARIJA NAPRETKA KONKURENTNOSTI HRVATSKE

►��Koliko brzo treba trčati kako bi se stajalo na mjestu, a koliko za napredak?

Ovogodišnje Izvješće daje djelomice vrlo ohrabrujuću, a djelomice zabrinjavajuću sliku konkurentnosti Hrvatske. Posljednje tri godine dogodio se niz pozitivnih pomaka, kako institucionalnih tako i fizičkih u smislu infrastruk-ture, investicija i obrazovanja, koje prati, ali i potiču gospodarski rast. No, većina tih pomaka nije u području samog poslovnog procesa odnosno tržišnog mehanizma. Rezultati analize pokazuju da u Hrvatskoj postoji velik raskorak između relativno loše kvalitete neposrednog poslovnog okruženja i relativno boljih rezultata konku-rentnosti. No, to također znači da su mogućnosti poboljšanja naše konkurentnosti kvalitetnim institucionalnim reformama iznimno velike, dapače najveće u usporednoj grupi zemalja.

Kako bi se kvalitetne institucionalne reforme provele i primijenile, potrebna je značajna politička volja i s time povezan društveni konsenzus. Budući da je teško precizno ocijeniti koliki je kapacitet političke volje za promje-nama i postoji li znanje i svijest o tome kako te promjene provesti, važno je dobiti sliku o stupnju potrebne mo-bilizacije. U tom smislu Nacionlano vijeće za konkurentnost je provelo simulaciju odnosno sagledalo tri moguća scenarija napretka konkurentnosti Hrvatske u sljedećih 3-5 godina.

Prvi scenarij predstavlja nastavak dosadašnjeg povoljnog trenda poboljšanja konkurentske pozicije u posljednje tri godine. Taj scenarij stoga nazivamo trend.

Drugi je scenarij vrlo optimističan i za sljedećih pet godina predviđa dvoje: a) dostizanje prosjeka novih članica EU-a (EU 6) u svim varijablama Indeksa globalne konkurentnosti u kojima Hrvatske zaostaje za tom grupom; b) smanjenje za polovicu zaostajanja za prosjekom EU 15 u svim varijablama Indeksa globalne konkurentnosti u kojima je Hrvatska ispred prosjeka EU 6, a iza EU 15. Taj smo scenarij stoga nazvali optimistički.

Do trećeg scenarija došlo se anketiranjem članova Nacionalnoga vijeća za konkurentnost, koji su ekspertski procijenili poziciju Hrvatske u sljedećih 3-5 godina za svaku od varijabli koje čine Indeks globalne konkurentno-sti Svjetskoga gospodarskog foruma. Imajući u vidu načela i principe rada članova Vijeća, te njihovu društvenu funkciju, uzeli smo da su ocjene članova realno optimistične. Stoga scenarij pretpostavlja ekspertno poznavanje kapaciteta političke volje, znanja i svijesti potrebnih za značajne promjene konkurentnosti hrvatskoga gospo-darstva.

U takvoj razradi scenarija nije predviđen četvrti scenarij, koji bi značio zaostajanje Hrvatske odnosno gubljenje dosadašnjeg tempa poboljšanja u odnosu na druge zemlje. Međutim, realno je imati u vidu kako je i taj scenarij moguć.

U tablici 30 dan je prikaz rezultata simulacije ocjene globalne konkurentnosti Hrvatske pomoću sva tri sce-narija28. Polazište su rezultati globalne konkurentnosti Hrvatske ostvareni 2006. godine i utemeljeni su na metodologiji rangiranja Svjetskoga gospodarskog foruma.

Tablica 30: Tri scenarija konkurentskog napredovanja Hrvatske

28 Iscrpni rezultati prema sve tri simulacije nalaze se u Krešimir Jurlin (2006), Detaljna simulacija elemenata Indeksa globalne konkurentnosti Hrvatske prema tri scena-rija.

Rezultati WEF-a 2006.1. scenarij

trend2. scenarij

optimist3. scenarij

realni optimist

Rang globalne konkurentnosti 51. 44. 29. 43.

Ocjena globalne konkurentnosti* 4.26 4.41 4.76 4.44

* skala od 1-7, pri čemu 1 je najslabija, a 7 najbolja ocjena

Nastavak trenda Hrvatsku dovodi do 44. pozicije odnosno do poboljšanja za 7 mjesta u odnosu na rang iz 2006. godine ili u prosjeku za 0,15 poena na skali WEF ocjene od 1-7. To je pozicija koju danas zauzima Kuvajt, odmah iza Indije.


Optimistični scenarij Hrvatsku dovodi na 29. poziciju Indeksa globalne konkurentnosti, što predstavlja radikal-no poboljšanje za 22 mjesta odnosno u prosjeku za 0,5 poena na skali WEF ocjene od 1-7. To je pozicija koju danas zauzima Češka i to odmah iza Španjolske.

Procjena utemeljena na realnom optimizmu Hrvatsku dovodi do gotovo jednake pozicije kao i nastavak trenda. Prema tom scenariju Hrvatska bi zauzela 43. poziciju, koju danas zauzima Južnoafrička Republika, koja je od-mah ispred Cipra.

Prema scenariju trenda i realnog optimizma Hrvatska bi i dalje bila iza većine naprednih zemalja Srednje Europe (EU 6), osim Poljske i eventualno Češke. U optimističnom scenariju Hrvatska se pridružuje skupini najboljih zemalja iz skupine EU 6 kao što su Estonija i Slovenija.

Najvažniji zaključak tih simulacija jest da nema razlike u procjenama scenarija realni optimist i scenarija trend. To znači da je pri sadašnjem stanju političke volje, znanja i svijesti o potrebama za promjenama vrlo teško očekivati znatnije poboljšanje konkurentske pozicije Hrvatske.

Ukratko, želi li Hrvatska osjetnije poboljšati svoju konkurentsku poziciju i time osigurati veći rast, bolju kvalitetu života i veću zaposlenost, potrebno je pronaći i aktivirati znatno veće izvore političke volje, znanja i svijesti o potrebnim promjenama.


6. ZAKLJUČCI I PREPORUKE

1. Trenutačni gospodarski rast zadovoljava, ali je održivost u srednjem i dugom roku upitna

Stopa gospodarskog rasta od oko 4% posljednjih nekoliko godina smatra se zadovoljavajućom jer je jednaka prosjeku novih članica EU-a. Međutim, Hrvatska je tek 2005. godine uspjela dostići razinu BDP-a iz 1989. go-dine (slika 54). Primjetno je kako je Estonija sve do 1999. godine imala gotovo jednako kretanje BDP-a kao i Hrvatska, nakon čega je slijedio intenzivan rast BDP-a koji je Estoniju do 2006. godine doveo na 2. mjesto u odnosu na usporedne zemlje. Postavlja se pitanje je li moguće ubrzanje gospodarskog rasta Hrvatske ili barem dugoročna održivost sadašnjih stopa s obzirom na činitelje naše konkurentnosti

Slika 54: Kretanje razine BDP-a (1989=100)

Izvor: Transition Report 2006, EBRD

Analiza pokazuje da je problem održivosti dosadašnjih i oslobađanje novih izvora gospodarskog rasta realan i ključan problem. Na to upućuju tri važna aspekta.

Prvo, premda se još uvijek visoka nezaposlenost postupno smanjuje, sposobnost stvaranja novih radnih mjesta i dalje je vrlo niska, a to, uz nisku tehnološku razinu, upozorava na vrlo veliku neiskorištenost ljudskih poten-cijala Hrvatske.

Drugo, kronično nizak rast izvoza vrlo je zabrinjavajuća strukturna značajka našeg gospodarstava, koja Hrva-tsku izdvaja od zemalja novih članica EU-a. Za malo otvoreno gospodarstvo izvoz nije sektorsko pitanje, već pro-blem ukupnog ustroja gospodarskog mehanizma i ključno pitanje konkurentnosti. U tom smislu mjere poticanja izvoza, ma koliko potrebne i opravdane, imaju očita ograničenja ako ne dolazi do dubljih unutrašnjih promjena uvjeta poslovanja.

Treće, premda su učinjeni brojni koraci u institucionalnim reformama, dokumentirani i u ovom izvješću, imajući u vidu dubinu našeg zaostajanja, posebno u smislu “prohodnosti” mehanizma konkurencije i tržišta, pomaci su još nedovoljni. U tom pogledu realna svijest o stupnju našeg institucionalnog, tehnološkog i gospodarskog zaostajanja još nije dovoljno prisutna.

Dosadašnji relativno zadovoljavajući gospodarski rast uvelike se temeljio na ulaganju u infrastrukturu, rastu vanjskog duga i zaduživanja stanovništva, umjesto na privatnim investicijama i izvozu. To upućuje na potrebu promjene izvora rasta hrvatskoga gospodarstva i kvalitativnih pomaka u institucionalnom sustavu gospodar-stva. U tom pogledu potrebno je shvatiti da je proces institucionalne, gospodarske i tehnološke modernizacije zemlje znatno duži i zahtjevniji nego što se čini iz perspektive usuglašavanja naših zakona s kriterijima EU-a (acquis communitaire).


2. Globalna konkurentnost Hrvatske se poboljšava, ali su poboljšanja poslovne efikasnosti nedovoljna

Dimenzije našeg rasta i “hvatanja priključka” s razvijenom Europom na mikro i makro razini najbolje se mogu sagledati kroz analizu konkurentnosti. U tom pogledu ovogodišnje izvješće daje djelomice vrlo ohrabrujuću, a djelomice i zabrinjavajuću sliku. U pogledu Indeksa globalne konkurentnosti, koji analizira mogućnost pojedi-nog gospodarstva da postigne održiv gospodarski rast u srednjem i dugom roku, naša se pozicija popravila. To pokazuje da je protekle tri godine došlo do čitavog niza poboljšanja, kako institucionalnih tako i fizičkih u smi-slu infrastrukture, investicija i obrazovanja, koja prate, ali i potiču gospodarski rast. No, većina tih pomaka nije se dogodila u području samog poslovnog procesa odnosno tržišnog mehanizma, već u području institucionalne i fizičke infrastrukture. To svakako ohrabruje, a više «tvrdih» i «mekih» indikatora potvrđuje ta poboljšanja.

Međutim, poboljšanja koja se očituju u realnom funkcioniranju tržišnog mehanizma na mikrorazini, koja osigu-ravaju lakoću poslovanja, proces otvaranja, rasta i zatvaranja poduzeća, još su uvijek nedovoljna. Poboljšanja na području mikroekonomije omogućila su povratak Hrvatske na poziciju iz 2002. godine. To je djelomice rezul-tat sporijeg napredovanja novih zemalja članica EU-a, u kojima se nakon priključenja Europskoj uniji događa svojevrsni “reformski zamor”. No, realno gledajući, naša je pozicija još uvijek vrlo niska.

To je posebno vidljivo u indeksu IMD-a, gdje je Hrvatska iznimno loše plasirana upravo zbog velikih slabosti u pogledu poslovne konkurentnosti, koji je jedan od četiri osnovna faktora indeksa IMD-a. Osim toga, pozicija Hrvatske prema Indeksu lakoće poslovanja Svjetske banke 2006. godine, premda bolja nego prethodne godine, još je uvijek slabija od pozicije svih novih članica EU-a. Uzroci naše nezadovoljavajuće poslovne konkurentnosti leže poglavito u problemima na području tržišta proizvoda, kvalitete poduzeća, menadžmenta, odnosa posloda-vaca i radnika, financiranja korporativnog sektora, te mnogih faktora koji osiguravaju lakoću poslovanja. Uz to, zabrinjava činjenica da je proces tržišne konkurencije u Hrvatskoj znatno otežan pogoršavanjem korupcije, te je taj trend pogoršanja suprotan onome u usporednim zemljama. Rezultat jaza između relativno zadovoljavajuće globalne (makro) i nezadovoljavajuće mikrokonkurentnosti jest to što Hrvatska u odnosu na usporedne zem-lje ima najveći raskorak između konkurentnosti i liberalnosti poslovnog okruženja. Istodobno, to znači da su mogućnosti poboljšanja naše konkurentnosti kvalitetnim institucionalnim reformama iznimno velike, odnosno najveće u usporednoj grupi zemalja.

Simulacija scenarija poboljšanja u pojedinim elementima naših slabosti pokazuje kako se radikalni pomaci neće moći postići promjenama u jednom ili dva administrativna područja, već poboljšanjem ukupnih institu-cionalnih osnova poslovanja. To znači da ne smijemo gajiti iluzije o “brzim rješenjima”. Razvoj, modernizacija i poboljšanje konkurentnosti duboki su društveni procesi koji zadiru u sve sfere gospodarstva i nisu ograničeni samo na državu ili poslovni sektor. Budući da Hrvatskoj predstoje intenzivne aktivnosti na pridruživanju Europskoj uniji, moguće je očekivati daljnje poboljšanje naše konkurentske pozicije temeljem poboljšanja kvalitete institucionalnog sustava i povećane atraktivnosti za inozemna ulaganja. Međutim, ne nastavimo li provoditi reforme koje trebaju omogućiti oslobađanje domaćih poduzetničkih potencijala na razini regija i poticanje suradnje domaćeg i inozemnog kapi-tala, ta će poboljšanja ostati cikličke prirode.

3. Prisutno je pitanje održivosti rasta produktivnosti i to zbog spore promjene izvozne, tehnološke, troškovne i obrazovne strukture. Nužno je ubrzati strukturne promjene kako se ne bi ugrozio srednjoročni i dugoročni rast gospodarstva.

Analiza konkurentskih prednosti i slabosti izražena kroz produktivnost, izvoz, investicije, troškove i cijene po-kazuje značajan rast produktivnosti od 2000. godine. Povećanje efikasnosti postignuto je u osnovi pri uglavnom nepromijenjenoj izvoznoj, tehnološkoj, troškovnoj i obrazovnoj strukturi gospodarstva.


Konkurentske prednosti i slabosti Hrvatske s aspekta ključnih faktora konkurentnosti

Faktori konkurentnosti Prednosti konkurentnosti

Slabosti konkurentnosti

Produktivnost Visoki rast produktivnosti. Vrlo malen ili nulti rast zaposlenosti.

Troškovi i cijene Većina materijalnih proizvodnih inputa ima konkurentske cijene.

Visoki jedinični troškovi rada; opća ra-zina cijena približava se prosjeku EU-a,

čime se sužava prostor za konkurentnost zasnovanu na nižim cijenama inputa; cijene Interneta su među najvišima u

Europi.

Izvoz

Veliko zaostajanje u izvozu; vrlo nizak udio izvoza složenijih proizvoda; vrlo spora promjena strukture tehnološke

složenosti izvoza.

Investicije

Zadovoljavajući ukupan udio ulaganja u odnosu na BDP; relativno zadovoljavajući udio inozemnih ulaganja uz rastuću ulogu reinvestiranja i postupno širenje ulaganja

u druge sektore te s time povezana diverzi-fikacija zemalja ulagača.

Vrlo nepovoljna tehnološka i namjen-ska struktura investicija; orijentacija

inozemnih ulaganja na domaće tržište ima ograničene tehnološke učinke na

domaće gospodarstvo.

Osnovano se postavlja pitanje održivosti dosadašnjeg rasta produktivnosti bez dubljih strukturnih promjena. Poboljšanje produktivnosti koje se temelji na povećanoj efikasnosti na razini poduzeća temeljno je za tržišno gospodarstvo. No, gospodarski rast podrazumijeva strukturne promjene koje zahtijevaju dublje institucio-nalne i tehnološke promjene. Kako bi se osigurala ta tzv. dinamička efikasnost tržišnog mehanizma odnosno poduzetnička ulaganja u nove proizvode i usluge i u nova tržišta, promjene bi trebale ići u tri smjera.

Prvo, u smjeru strukturnih institucionalnih reformi koje bi trebale zatvoriti jaz između relativno bolje ukupne konkurentnosti i znatno lošije kvalitete poslovnog okruženja. Potrebno je izgraditi poslovno okruženje koje će osigurati lakoću poslovanja i tržišnu utakmicu.

Drugo, u smjeru ubrzanja promjene tehnološke strukture gospodarstva temeljem domaćeg poduzetništva, znatno većeg privlačenja izvozno orijentiranih inozemnih investicija i javnih programa koji potiču obrazovnu i tehnološku modernizaciju. U tom pogledu iznimno je važno iskoristiti priključenje Europskoj uniji, te pristupne i strukturne fondove za jačanje primarnih faktora konkurentnosti. To zahtijeva znatno bolju koordinaciju do sada odvojenih politika kao što su politika poduzetništva, politika obrazovanja, inovacijska politika s politikom privlačenja inozemnih investicija i svim programima koje sufinancira EU. Potrebno je znatno bolje strateško promišljanje tih područja i politike provedbe nego što je uobičajeno u rutinskom djelovanju Vlade. Pretpristupni ekonomski program Hrvatske je u tom smjeru vrlo važan dokument čiji je administrativni i institucionalni aspekt pridruživanja potrebno dopuniti razvojno ekonomskim.

Treće, razviti sustav promocije izvoza temeljem programa “Hrvatska izvozna ofenziva” koji planira uvođenje sljedećih programa: ustroj Informacijskog centra za izvoznike, osnivanje Centra za industrijski dizajn, ustroj fondova rizičnog kapitala za mlade brzorastuće tvrtke koje imaju znatan potencijal i mogućnost izvoza, sufi-nanciranje komercijalizacije inovativnih proizvoda i osnivanje hrvatskog Centra za certifikaciju i dobivanje CE znaka. U Hrvatskoj je potrebno proširiti shvaćanje kako su kvaliteta, izvoz i inovativnost temelji sigurne gospo-darske budućnosti.


4. Sloboda poslovnog okruženja slabija je nego u usporednim zemljama novim članicama EU-a. Nastavak aktivnosti na unapređenju kvalitete i slobode poslovnog okruženja ključan je sljedeći korak u postizanju uvjeta za daljnji održivi gospodarski rast.

Poslovno okruženje u Hrvatskoj još uvijek je znatno manje slobodno nego u usporednim zemljama. Istodobno, znatno je zaostajanje u reguliranju konkurencije. S druge strane, stabilne cijene i tečaj omogućili su stabilnost poslovnih očekivanja kao i pridonijeli poboljšanju stanja javnih financija. Ukupno porezno opterećenje veće je nego u usporednim zemljama i uglavnom zahvaća potrošnju, a u odnosu na usporedne grupe zemalja Hrvatska relativno manje opterećuje dohodak i dobit te je u tom smislu nužno daljnje diverzificiranje izvora poreza.

Hrvatsko financijsko tržište relativno je nerazvijeno i pretežito je ograničeno na bankarski sustav. Tržište ka-pitala je nerazvijeno i ima vrlo malu ulogu u formiranju i razvoju poduzeća. Bankarski sustav je zdrav i postaje sve konkurentniji, ali još uvijek je više okrenut stanovništvu, a manje poslovnom sektoru. Dapače, ekspanzija potrošačkih kredita, u čemu je Hrvatska vrlo slična novim članicama EU-a, prijetnja je rastom cijena nekretnina i nosi određene rizike. U slučaju Hrvatske ta je osjetljivost još veća jer je i zaduživanje stanovništva znatno veće u odnosu na BDP nego u usporednim zemljama.

U odnosu na usporedne zemlje velike su institucionalne prepreke poslovanju, posebno one na području rada pravosuđa i javne uprave. Ohrabrujuće je što na tom području dolazi posljednje dvije godine do postupnog poboljšanja, što potvrđuje i više “tvrdih”, odnosno statističkih pokazatelja.

Kako bi se poboljšala kvaliteta i sloboda poslovnog okruženja, potrebno je usmjeriti aktivnosti u sljedeća tri strateška smjera.

Prvo, poboljšati koordinaciju monetarne i fiskalne politike kako bi se osigurala daljnja stabilnost makroeko-nomskog okvira kao važnog faktora kvalitete poslovnog okruženja.

Drugo, unaprijediti kvalitetu javnog sektora kao važnog servisa za poduzeća smanjenjem administrativnih pre-preka i povećanjem učinkovitosti i transparentnosti rada javne uprave. Uvođenje unutarnje revizije i kontrole u ministarstvima, projekti HITRO.HR, “One Stop Shop” i “Hitrorez”, kao i ostale mjere opisane u Izvješću kojima se reformira pravosuđe, predstavljaju aktivnosti u dobrom smjeru. Treće, razmotriti kako povećati ulogu tržišta kapitala u financiranju poduzeća te povećati ulogu banaka u finan-ciranju korporativnog sektora.

5. Hrvatska počinje zaostajati za usporednim zemljama u području poslovnih aktivnosti zasnovanih na In-ternetu. Što učiniti?

U ocjeni kvalitete ukupne fizičke infrastrukture Hrvatska je na razini prosjeka usporednih zemalja novih članica EU-a. Zabilježena su znatna poboljšanja u cestovnoj infrastrukturi, a slabija u modernizaciji željeznica. No, čini se kako usko grlo infrastrukture sve više postaje ICT infrastruktura. Prijašnje prednosti Hrvatske u razvijenoj telekomunikacijskoj infrastrukturi u odnosu na EU 6 nestaju, a rast broja računala i broja korisnika Interneta kao i ukupan rast ICT industrije je usporen. Premda su pokrenuti važni projekti internetizacije uprave kao što su HITRO.HR, HITRONet, e-PDV, e-KATASTAR, e-REGOS, te nekoliko projekata u pravosuđu (e-Izvadak, e-Oglasna ploča, e-Sudska praksa), te aktivnosti još uvijek nisu dovoljne za razinu potreba gospodarstva utemeljenog na znanju. Kako je ICT infrastruktura u osnovi tržišna aktivnost, ali sa snažnim eksternim odnosno mrežnim efekti-ma, posebno je potrebno strateški pristupiti pitanju širenja i korištenja Interneta.

Prvo, potrebno je s aspekta politike konkurencije razmotriti je li učinjeno sve kako bi se osigurala pravedna i oštra tržišna konkurencija u području telekomunikacija i internetskih usluga. Drugo, potrebno je razviti više privatno-javnih programa kojima bi se stimuliralo korištenje i uvođenje novih tipova javnih i privatnih poslovnih usluga zasnovanih na Internetu.

Treće, potrebno je razmotriti koji su najbolji načini podizanja obrazovanosti zaposlenih i mlađih za korištenje ICT kao i za uvođenje lokalnih građanstvu prihvatljivih aplikacija zasnovanih na Internetu, fiksnom ili mobilnom.


6. Značajne su do sada poduzete aktivnosti na reformi obrazovanja. Potrebno je nastaviti s njima i pripre-

mati drugu generaciju reformi koje bi bile prvenstveno usmjerene na kvalitetu obrazovanja i njegovu prilagođenost zahtjevima konkurentnosti i gospodarstva utemeljenog na znanju.

Ocjene domaće poslovne zajednice upućuju na nisku kvalitetu potražnje, ponude i prilagođenosti obrazovnog sustava potrebama konkurentnosti. Ohrabruje što se znatno povećao udio stanovništva od 15-24 godine koje se obrazuje. No, vrlo je nizak udio stanovništva koje sudjeluje u programima cijeloživotnog obrazovanja. Po-sljednjih nekoliko godina došlo je do relativno umjerene, ali ipak značajne ekspanzije visokog obrazovanja. To zaoštrava problem efikasnosti i kvalitete visokog obrazovanja, kao i pitanja reforme i ukupnih ulaganja u obrazovanje.

Podizanje kvalitete i prilagođavanja obrazovnih sadržaja bit će znatno trajniji i teži proces, jer zahtijeva značajne promjene tradicionalne kulture, posebno u visokom školstvu. Potrebno je nastaviti s aktivnostima na reformi obrazovanja i pripremati drugu generaciju reformi koje bi bile prvenstveno usmjerene na kvalitetu obrazovanja i njegovu prilagođenost zahtjevima konkurentnosti i na znanju utemeljenog gospodarstva.

S aspekta konkurentnosti, najvažniji prioriteti su:

Prvo, modernizacija sveučilišta mora iz usko sektorskog problema prerasti u problem od šireg znanstveno-tehnološkog, ekonomskog i poslovnog interesa. Jedan od važnih nacionalnih ciljeva mora postati podizanje kvalitete hrvatskih sveučilišta. U novim uvjetima sveučilišta moraju postati ne samo izvori širenja znanja kroz svoju tradicionalnu ulogu učilišta, već i mjesta generiranja novih istraživanja i korištenja odnosno komercijali-zacije znanja. Internacionalizacija visokog obrazovanja u Europi je velika šansa za razvoj naših sveučilišta. Po-trebno je težiti da u primjerenom roku barem jedno hrvatsko sveučilište uđe među prvih 100 sveučilišta u Europi. U tom pogledu potrebno je stvoriti prostor kojim bi se poticali i sufinancirali novi inovativni programi sveučilišta i pojedinih fakulteta, a koji vode povećanju kvalitete i internacionalizaciji visokog obrazovanja.

Drugo, stalno stručno usavršavanje treba postati briga ne samo javnih institucija već i svih poduzeća koja imaju dugoročnu strategiju poslovanja. U tom smislu potrebno je razvijati svijest o tome kako je naš jedini resurs znanje zaposlenih te da se taj resurs mora kontinuirano obnavljati. U tom smislu potrebno je na radikalno nov način promisliti koji bi za Hrvatsku bili najpogodniji programi javno-privatnog partnerstva kojima bi se poticalo ulaganje poduzeća u stručno usavršavanje.

7. Velik jaz između potencijalnog i stvarnog poduzetništva upozorava na probleme u mehanizmu osnivanja, rasta i zatvaranja poduzeća

Hrvatska je među europskim zemljama uključenim u istraživanje GEM-a zemlja s najvećim postotkom stanovništva koje je voljno i sposobno ući u poslovno ulaganje. Unatoč tome, postotak onih koji redovito posluju nalazi se u zadnjoj trećini liste sa 42 zemlje. Osim toga, veliki postotak potencijalnih poduzetnika ulazi u poslovne aktivno-sti iz nužde, a ne zbog poslovne prilike.

Premda u pogledu obujma poduzetničke aktivnosti dolazi do postupnih pomaka, ukupan broj poduzeća znat-no je manji nego u usporednim zemljama, a to govori da je hrvatsko poduzetništvo još slabo razvijeno. Taj je zaključak sukladan studijama koje mjere lakoću poslovanja, a koje upućuju na probleme u mehanizmu osnivanja, rasta i zatvaranja poduzeća.

Poduzetništvo je složen fenomen i najbolje se razvija u stabilnom i otvorenom poslovnom okruženju koje jamči poštovanje ugovora i slobodu poslovanja. U tom smislu obujam i tip poduzetništva treba biti logična posljedica kvalitete poslovne okoline, obrazovanosti stanovništva, orijentacije financijskog sustava i drugih faktora. U tom su smislu najbolji programi poticanja poduzetništva promjene u svim područjima o kojima ovisi poduzetništvo. Stoga je posve opravdano sagledati učinkovitost dosadašnjih vladinih programa za neposredno promicanje hr-vatskog poduzetništva.


8. Istraživanje i razvoj (IR) koncentrirano je u nekoliko poduzeća, dok je u ostalom gospodarstvu inovativna aktivnost vrlo ograničena. Javni sustav istraživanja i razvoja relativno je razvijen, započete promjene idu u ispravnome smjeru. Hrvatska treba razviti sve elemente inovacijske politike.

Vrlo malen udio visoko tehnoloških djelatnosti u dodanoj vrijednosti Hrvatske predstavlja važno ograničenje snažnijeg razvoja IR-a. Velik je jaz između relativno razvijenog sektora javnog istraživanja i razvoja, uske kon-centracije poslovnih IR-a u nekoliko poduzeća i velikog broja inovacijski potpuno neaktivnih poduzeća.

Kvaliteta istraživanja i razvoja je slična kao i u drugim zemljama novim članicama EU-a. Ukupna ulaganja u istraživanje i razvoj kao i ulaganja poslovnog sektora relativno su veća nego u EU 6, dok je udio zaposlenosti u istraživanju i razvoju u ukupnoj zaposlenosti manji nego u EU 6. U novim članicama EU-a inozemne investicije igraju važnu ulogu u uvozu tehnologije. U Hrvatskoj, zbog uglavnom domaće orijentacije inozemnih investicija, ocjena je da je njihov doprinos uvozu tehnologije znatno manji. Hrvatska poduzeća su zato i dalje orijentirana na kupnju tehnologije putem licencija.

Započete promjene u javnom sektoru istraživanja i razvoja idu u ispravnome smjeru. Hrvatska treba proširiti fokus svoje inovativne politike s potpore samo novim tehnološki zasnovanim poduzećima na sufinanciranje inovacijskih projekata postojećih poduzeća. Izgradnja svih elemenata inovacijske politike trebala bi se znat-no ubrzati nakon pristupanja Europskoj uniji. Također, jačim uključivanjem u Okvirni program EU-a naš će se istraživačko-razvojni sustav uvelike internacionalizirati. U tom je smislu potrebno razmotriti kako iskoristiti fondove EU-a za promicanje domaće inovativne aktivnosti, širenje i difuziju programa kvalitete te inovacijske strategije na razini regija.


Literatura, baze i izvori podataka

•55 preporuka za povećanje konkurentnosti Hrvatske, Nacionalno vijeće za konkurentnost, Zagreb, 2004. http://www.konkurentnost.hr/dokumenti/119___NVK%2055%20Preporuka.pdf

•Analiza hrvatske ICT industrije 1999 – 2004, IDC Adriatics, Zagreb, 2006. www.idc.si/summaries/croictind_cro.pdf

•Analiza inozemne zaduženosti Republike Hrvatske, Hrvatska narodna banka, Zagreb, 2006.http://www.hnb.hr/aktualno/h-analiza-inozemne-zaduzenosti-rh.pdf

•Balance of Payments Yearbook 2005, IMF 2005.http://www.imf.org/external/data.htm

•Business Demography in Europe – results from 1997 to 2002, Schrör, H. (2005 Eurostat, Statitics in Focus 36/2005. http://epp.eurostat.ec.europa.eu/cache/ITY_OFFPUB/KS-NP-05-036/EN/KS-NP-05-036-EN.PDF

•Doing Business in 2006: Creating Jobs, The World Bank, 2006. http://www.doingbusiness.org•Doing Business in 2007: How to Reform, The World Bank, 2007. http://www.doingbusiness.org•Financijska tržišta i monetarna politika, Željko Rohatinski, Zagrebačka burza, Rovinj 2006. •Global Enterpreneurship Monitor 2006, Global Summary Results, GEM Consortium: London Business School,

Babson College, 2007. http://www3.babson.edu/ESHIP/research- publication/upload/GEM_2006_Global_Report.pdf

•Godišnje izvješće o konkurentnosti Hrvatske 2002, Nacionalno vijeće za konkurentnost, Zagreb, 2003. http://www.konkurentnost.hr/dokumenti/NVK_God_izvjesce.pdf

•Godišnje izvješće o konkurentnosti Hrvatske 2004, Nacionalno vijeće za konkurentnost, Zagreb, 2005. http://www.konkurentnost.hr/dokumenti/GIK_2004_HR.pdf

•Human Development Report 2006, Beyond scarcity: Power, poverty and the global water crisis, UNDP, New York, 2006. http://hdr.undp.org/hdr2006/statistics/

•IMD World Competitiveness Yearbook 2006, Institute for Management Development, Lausanne, 2006. http://www01.imd.ch/wcc/yearbook/

•IMD World Competitiveness Yearbook, 2007, Institute for Management Development, Lausanne, 2007. http://www.imd.ch/research/challenges/TC043-07.cfm

•Innovation capabilities in seven candidate countries: an assessment, Volume 2.8, Radosevic, Slavo i Tomasz, Mickiewicz (2003), Enterprise Directorate – General, European Commission. Brussels.

•Izvješće o društvenom razvoju, Hrvatska 2006 - Neumreženi: Lica socijalne isključenosti u Hrvatskoj, UNDP, Zagreb, 2006. http://www.undp.hr/upload/file/130/65076/FILENAME/WEB_hrvatska_verzija.pdf

•Maastrichtski kriteriji i uključivanje sive ekonomije – slučaj Hrvatske, Lovrinčević, Marić i Mikulić, Privredna kretanja i ekonomska politika, br. 106, EIZ 2006.

•Nacionalni akcijski plana za poticanje zapošljavanja, Vlada Republike Hrvatske, zagreb, 2004. www.strategija.hr/lgs.axd?t=16&id=201

•Opinion on Croatia’s Application for Membership of the European Union, Bruxelles, Commission of the Eu-ropean Communities (2004), European Commission (2004), Croatia: Stabilization and Association Report, Brussels, ožujak.

•Plan razvoja sustava odgoja i obrazovanja 2005. – 2010,. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Repu-blike Hrvatske, Zagreb, 2005. www.strategija.hr/lgs.axd?t=16&id=202

•Reforma pravosuđa, Pregled stanja – 2006. i aktivnosti u 2007., Ministarstvo pravosuđa Republike Hrva-tske, Zagreb, 2007. http://www.pravosudje.hr/Download/2007/04/16/REFORMA_PRAVOSUDJA___pregled_stanja_i_aktivnosti_u_2007.pdf

•Reforms in Lisbon Strategy Implementation, Economic and Social Dimensions, Proceedings, ur. Višnja Samardžija, IMO, FES, Zagreb, 2006.

•Report on the Implementation of the European Charter foe Small Enterprises in the Countries of the Western Balkans, Brussels, European Commission (2004).

•Siromaštvo, nezaposlenosti i socijalna isključenost, UNDP, Zagreb, 2006. http://www.undp.hr/upload/file/104/52134/FILENAME/Siromastvo,%20nezaposlenost%20i%20socijalna%20iskljucenost.pdf

•Statistički ljetopis RH (2006.), Državni zavod za statistiku RH, Zagreb.•Strategija gospodarenja otpadom, Ministastvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva Republike

Hrvatske, Zagreb, 2005. http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/2005/2398.htm •Strategija obrazovanja odraslih, Vlada Republike Hrvatske, Zagreb, 2004. http://www.hzpou.hr/strani-

ce/3/17-100.pdf•Supply of Services in Monitoring the Telecommunications Services Sector and Related Aspects in South East

Europe, Report 2 Country Comparative Report (26. lipnja 2006.) http://www.cullen-international.com/documents/cullen/cipublic/studies/balkan/report3comparative.pdf


•The Economist Intelligence Unit’s quality-of-life index, The World in 2005, EIU 2005. http://www.economist.com/media/pdf/QUALITY_OF_LIFE.pdf

•The Global Competitiveness Report 2003-2004, World Economic Forum New York, Oxford University Press, 2003. http://www.weforum.org/en/initiatives/gcp/Global%20Competitiveness%20Report/index.htm

•The Global Competitiveness Report 2004-2005, World Economic Forum New York, Oxford University Press, 2004., http://www.weforum.org/en/initiatives/gcp/Global%20Competitiveness%20Report/index.htm



•The Lisbon Review 2006, Measuring Europe’s Progress in Reform, World Economic Forum, 2006. www.weforum.org/pdf/gcr/lisbonreview/report2006.pdf

•Transition report 2006: Finance in transition, EBRD 2006. http://www.ebrd.com/pubs/econo/6813.htm•Transparency International 2006 Annual Report http://www.transparency.org/publications/publications/

ar_2006•World Information Society Report 2006, ITU, Geneva, 2006. http://www.itu.int/osg/spu/publications/worl-

dinformationsociety/2006/wisr-summary.pdf•Znanstvena i tehnologijska politika Republike Hrvatske 2006. – 2010., Ministarstvo znanosti, obrazovanja i

športa Republike Hrvatske, Zagreb, 2006. http://www.hatz.hr/politika2010.pdf


Suradnici

Znanstveno-istraživačke podloge za ovaj dokument izradila je skupina istraživača i vanjskih suradnika Instituta za međunarodne odnose (IMO) u Zagrebu:

dr.sc. Krešimir Jurlin, IMO, koordinator istraživačkog projektadr.sc. Ana-Maria Boromisa, IMOSaša Cerovac, HNBdr.sc. Nevenka Čučković, IMOmr.sc. Jakša Puljiz, IMOdr.sc. Višnja Samardžija, IMOdr.sc. Sanja Tišma, IMOmr.sc. Davor Galinec, HNB

NakladnikNacionalno vijeće za konkurentnost

Za Nakladnikadr.sc. Mira Lenardić

Copyright ©Nacionalno vijeće za konkurentnost 2007.

Izvršni urednicidr.sc. Mira Lenardićdr.sc. Slavo Radoševićdr.sc. Krešimir Jurlin

Recenzentiprof.dr.sc. Vladimir GligorovVladimir Kreačić

Tehnička pripremaMartina Hatlak

LektoricaMirjana Paić-Jurinić

Grafički dizajndizajn studio MIT

Tisak i uvezIBL d.o.o. Osijek

godiŠnje izvjeŠĆe o konkurentnosti hrvatske...

Documents