GIMNAZIJA METKOVIĆ

G O D I Š NJ A K

Metković, MMXI/MMXII

Cambridge ESOL ispiti u Gimnaziji MetkovićPIŠE: ŽIVKA FRANKOVIĆ, PROF.

U metkovskoj Gimnaziji prije ne-koliko godina održana je dodjela

prvih diploma Cambridge ESOL (English For Speakers Of Other Languages, tj. Certifikat Europske unije za poznavanje engleskoga je-zika).Ovlašteni testni centar za cijelu Hrvatsku PJG Pitagora iz Splita izabrala je metkovsku Gimnaziju kao jednu od deset sudionika pilot projekta koji se provodi u suradnji s University of Cambridge ESOL, a uz odobrenje Ministarstva obra-zovanja Republike Hrvatske te u srpnju 2010. uspješno provela be-splatna probna testiranja među za-interesiranim gimnazijalcima koji su pokazali, kao i na državnoj ma-

turi, izvrstan uspjeh iz engleskoga jezika.

Prve diplome iz Cambridgea do-bili su bivši gi-mnazijalci: Mar-tin Šutalo, Ivan Sentić, Tomislav Ujdur i Domagoj Volarević, sada već uspješni stu-denti na hrvat-skim visokim uči-lištima i to iz ispi-

ta FCE ( First Certificate English).FCE je ispit za osobe koje su spo-sobne koristiti engleski jezik u pi-sanju i govorenju na naprednoj razini. FCE odgovara stupnju B2 prema CEFR-u (Zajedničkom eu-ropskom jezičnom referentnom okviru), a CAE (Certificate in Ad-vanced English) odgovara razini C1. Ovaj ispit koji testira sve četiri je-zične vještine- čitanje, pisanje, slu-šanje i govor odgovara višoj razini engleskoga jezika na hrvatskoj dr-žavnoj maturi. Po završetku probnih ispita pri-stupnici se upoznaju s rezultatima

ispita, kao i mogućnostima sudje-lovanja na sljedećem testiranju (koji nije besplatan, već se osobno plaća), a kojim se dobiva službeni certifikat. Cambridge ESOL diplome vrije-de cijeloga života i dokaz su zna-nja jezika na određenom stupnju te su priznate u cijelome svijetu što će mladim Metkovcima pruži-ti priliku upoznavanja sa standar-diziranim ispitima kakvi ih čekaju na državnoj maturi i u daljnjem školovanju, uz stjecanje dodatnih bodova iz poznavanja engleskoga jezika na nekim fakultetima i pred-nosti za studiranje u inozemstvu. Ove školske godine ponovno je provedeno probno digitalno testi-ranje u informatičkim kabinetima za maturante Gimnazije, i to od 1. prosinca 2011. Naših je 10 gi-mnazijalaca polagalo FCE razinu testa, a 19 maturanata CAE razinu. Uspješnost riješenosti testova bila je 37,5 % do 98%. Za pripremu i organizaciju ESOL ispita Škola je dobila službenu potvrdu.

Dragi naši,nakon nekog vremena ipak nas evo opet, na istom mjestu i u isto vrijeme. Neke stvari su se izmijenile, ali trud i želja da nastavimo s ovim projektom nas je ponukao da i ove godine zasučemo rukave i donesemo vam događaje koji su obilježili ovu školsku godinu. Te priče najbolje su i najsnažnije svjedočanstvo o bogatstvu kojim se ponosimo. Nadamo se da ćete uživati. Veliko hvala svima koji su uložili i najmanji trud da biste mogli čitati ovogodišnji Godišnjak Gimnazije Metković. Srdačno vas pozdravlja, vaše Uredništvo!

,,Samo je jedan kutak svemira koji sigurno možete promijeniti, a to ste vi sami. “Aldous Huxley

Sveučilište CambridgeCambridge1.jpg

Godina njemačkoga jezikaPIŠE: MARTINA MANENICA, 1. C SVJETLANA BEBIĆ, PROF.

U školama diljem Hrvatske ove se godine obilježava „Godina nje-mačkoga jezika“. Riječ je o kam-panji kojom se želi potaknuti na učenje njemačkoga jezika u Hr-vatskoj, posebice među mladim ljudima. Službeno su je otvorili veleposlanici Republike Njemač-ke dr. Bernd Fischer, Republike Austrije Jan Kickert te Švicarske Konfederacije Denis Knobel. Ve-leposlanici su ukazali na važnost učenja njemačkoga jezika koji je, između ostaloga, jedan od tri radna jezika Europske unije. Gimnazija Metković već je tri go-dine član velikog projekta u sklo-pu Goethe – Instituta i Njemačkog Veleposlanstva pod nazivom „ Partnerschule der Zukunft“ (Ško-la- partner za budućnost). U skla-du s tim, naše okupljalište za sve ljubitelje njemačkog jezika „Treff-punkt.de“ rado se odazvalo pozivu za obilježavanje ove školske godi-ne kao godine njemačkoga jezika.

Budući da su se naši učeni-ci već doka-zali kao vrlo k r e a t i v n e , o d g o v o r n e i na surad-nju spremne mlade osobe i ovaj su se put odazvali u ve-likom broju željni poka-

zati svoju kreativnost i ponuditi i Vama ugodne trenutke druženja. Povodom obilježavanja školske godine njemačkoga jezika u surad-

nji sa svojim profesoricama nje-mačkoga jezika: prof. Dragicom Nikolić, prof. Svjetlanom Bebić, prof. Monikom Ujdur Batinović, prof. Ivonom Šešelj te mladom pripravnicom Anom Bebić uče-

nici su tijekom ove školske go-dine proveli već niz projekata. Sudjelovali smo u međunarodnom projektu putem interneta „ Erinne-rungsorte“ ili „Mjesta sjećanja“ u kojem smo predstavili naš grad i sve lijepo što nam on i njegova okolica nudi. Izradili smo plakate koji promoviraju učenje njemačko-ga jezika. Prvi razredi izrađivali su božićne ukrase, a treći razredi su radili na projektu: „ Mjesec borbe protiv ovisnosti“ kojim su pomoću edukativnih plakata izrazili svoje stavove o ovisnostima te u skladu s time proveli i anketu o ovisnostima. Što se tiče projekata predviđenih

za širu javnost, tijekom ove škol-ske godine nudili smo niz zani-mljivih kulturnih događanja i iz drugog kuta Vam približili jedan svima nama blizak jezik kao što je to njemački jezik. Počeli smo s

‘Mjesecom njemačkog filma’ čija je realizacija započela s prvom veče-ri prikazivanja njemačkog filma 20. siječnja u prostorima Gimna-zije Metković. Lijepo je istaknuti i to da je sadašnji 3. b razred na samom početku večeri predstavio svoj kratki eko-film „Voda“ kojega su radili pod mentorstvom profe-sorica njemačkog jezika Svjetlane Bebić i Monike Ujdur Batinović. Ožujak je bio prepun sadržaja. Imali smo izložbu na inicijativu Goethe Instituta pod nazivom„ Musik + X“ . Izložba se sastojala od velikih plakata koji su prikazi-vali glazbu mladih i kulturu koja se pod utjecajem tih glazbenih vr-sta razvila među njima. Uz plakate smo imali priliku slušati izvedbe

raznih glazbenih grupa. I ove godine su provedeni FIT is-piti koje nam svojim programom svake godine nudi Goethe Institut . Osim ispita sudjelovali smo i u na-tjecanju pod nazivom „ Moj strip“ „Mein Comics“, a na tu temu je gospodin Ralf Kloetzke iz Goethe Instituta održao seminar u našoj školi. Također je u školi održano i županijsko natjecanje iz njemačko-ga jezika na kojemu se učenica Na-talija Tutavac, pod mentorstvom prof. Dragice Nikolić, uspjela pla-sirati na državno natjecanje. Uče-nica Lea Knežević iz 2. b razreda je sudjelovala u internet-natječaju PaSch mreže „Nastavi Benin dnev-nik“ „ Bennos Tagesbuch“. Još u prosincu je započeo novi pro-

jekt izrade slikovnica na njemač-kom jeziku. Jedan dio slikovnica oživljava hrvatsku kraljevsku po-vijest i stavlja je u kontekst bajki i pričica te običaja koji su vezani za naš kraj, a time smo željeli pota-knuti i našu užu, ali i širu javnost na sudjelovanje u stvaranju jednog od hrvatskih brandova. Drugi dio govori o ljubavi, prijateljstvu i to-leranciji, čime smo htjeli dati svoj glas borbi protiv svih vrsta diskri-minacije. Trud, rad i volja nastavnika nje-mačkog jezika i učenika Gimna-zije urodili su plodom. Naš rad na promoviranju i razvoju njemačkog jezika i kulture nastavlja se i dogo-dine.

Božićna predstava

PIŠE: Anđela Crnčević, 3. D

Kreativnost naših učenika zabilježena je i ovoga Božića. Još s prvim prosinačkim danima primijećen je pravi božićni duh. U suradnji s profesoricom Jagodom Krešić učenici su okitili božićno drvce te ukrasili hodnike i razredne kabinete.No, kako bi dodatno raspršili božićni duh, skupina učenika priredila je zanimljivu božićnu predstavu. Scenarij je napisala učenica 4. b razreda Petra Šiljeg, a sve pripreme su se vodile pod budnim okom profesorice Suzane Nižić.

Predstava, točnije mjuzikl, izvedena je zadnjeg dana prvog obrazovnog razdoblja. Zvuk zvona zadnjeg sata u obrazovnom razdoblju ispunio je školsku aulu do posljednjega mjesta.Svi su nestrpljivo željeli vidjeti što su njihovi školski prijatelji priredili. Okosnicu radnje mjuzikla čini rastanak prijatelja koji unosi nemir u cijelo društvo. Nemir nestaje kada prijatelji shvate da je iskreno prijateljstvo nit koja ih veže čitavoga života i, gdje god da se nalazili, uvijek će se vraćati jedni drugima, a pogotovo u vrijeme

ljubavi i mira- Božića. Glavni likovi koje su uprizorili Lea Knežević i Karlo Murtezani publiku su ugodno iznenadili svojim glumačkim, a pogotovo vokalnim sposobnostima. Glumce je glazbeno pratio mladi perspektivni glazbeni sastav, također sačinjen od učenika naše škole. Uz vesele taktove božićnih pjesama prigodno smo ispratili prvo, a ispunjeni pjesmom i dobrim duhom zaželjeli uspješnije sljedeće obrazovno razdoblje.

Metkovski gimnazijalci osvojili brončanu plaketu na natjecanju „Ponos domovine 2012.“PIŠE: ANA BAJO, 4. C

„Ponos domovine“ je projekt na-stao s ciljem promidžbe Domovin-skoga rata, hrvatske povijesti, um-jetnosti, kulture, športa i istinskih ljudskih vrijednosti među hrvat-skim srednjoškolcima.

Projekt „Ponos domovine“ organi-zira se uz preporuku Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, a promotori ovog projekta su brojni hrvatski vrhunski športaši. Iako je još relativno nepoznat i u javnosti ne naglašavan projekt već tri godine se uzastopno održava.Sudjelovanje u ovom projektu ve-likodušno je prihvatila i Gimnazija Metković. Na školskom natjecanju održanom 11. travnja 2012. u dalj-nji krug natjecanja prošle su dvije ekipe Gimnazije Metković: „Bicep-si“ i „Jagoda“ obje pod vodstvom mentorice prof. Jagode Krešić. S izvrsnim rezultatima ostvarenim

na školskom natjecanju stigli su i u Split na polufinalno natjecanje na kojemu je ekipa „Biceps“ bila četvr-ta, a ekipa „Jagoda“ treća. Budući da su za prolazak u finale bile pred-viđene dvije ekipe, ni slutili nismo

da ćemo se već 1. svibnja naći u Zagrebu na finalnom natjecanju. Naime, prve dvije ekipe na po-lufinalnom natjecanju u Splitu bile su „Tigrovi“ i „Dugi Rat“ iz Omiša s istim brojem bodova pa je ekipa „Jagoda“ iz Metkovića također ostvarila sudjelovanje na finalnom natjecanju.Uz pomoć sponzora, posebice Grada Metkovića, i financijski nam je omogućeno sudjelovanje na finalnom n a t j e c a n j u projekta „Po-

nos domovine“.Okušavši se u brojnim sport-skim discipli-nama: skok u dalj u vojničkim čizmama, ga-đanje zračnom puškom, trčanje na 100 metara, vojni poligon, igra garotke, i po-kazavši iznimno znanje o Domo-vinskom ratu i hrvatskoj povijesti, ekipa „Jagoda“ predvođena Matom Obradovićem, Mirkom Jurkovi-ćem i Anom Bajo ostvarila je treće mjesto na finalnom natjecanju.

Proglašenje pobjednika simbolič-no je održano na Oltaru domovi-ne. Uz brončanu plaketu ekipa je nagrađena i Zagrebačkom ljetnom školom ekonomije i menadžmenta (ZŠEM) te vikendom u Lovranu. Također nam je pripala velika čast upoznati predsjednika Republike Hrvatske prof. dr. Ivu Josipovića te posjetiti Memorijalni centar Do-movinskog rata. Iz Zagreba smo se vratili bogatiji za još jedno iskustvo. Osjetili smo vojnički način života, stegu i spregu te još više zavoljeli svoju Hrvatsku i odlučili nastaviti promicati domoljubne vrijednosti.Velika hvala Gimnaziji Metković, prof. Jozi Jurkoviću, Gradu Metko-

vić, mentorici prof. Jagodi Krešić te svima onima koji su nam usadili klicu ljubavi prema domovini.

Govornička škola - Bjelolasica 2011.

PIŠE: JOSIPA ANKOVIĆ, 2. A

Tražiti dopuštenje ravnatelja jed-ne škole kako bi se otišlo u drugu školu udaljenu 500 km na planini bez snijega i zimskih radosti zvuči pomalo suludo, zar ne?

A kad saznate da se za školari-nu moglo kupiti dva „ajfonića“ ili „plazmicu“ za svoju sobu, a o broju krpica da se i ne spomi-nje – onda cijela priča zvuči još luđe. Ipak, ovo je učinila jedna šesnaestogodišnjakinja koja je odlučila ovladati najmoćnijim oružjem na svijetu- retorikom. „Bravo, djevojko!“ uskliknuo bi Ci-ceron, a Kvintilijan bi samo s odo-bravanjem kimnuo glavom. Njemu riječi zlata vrijede. Kao da je naše gore list jer šutnja je zlato. No, sudionica ove priče ne misli tako. Ona već dugo sanja o publi-ci koja je danima ushićena njenom izvedbom. Čime se naoružati za takvu školu? Hrabrošću? Odje-ćom? Šarmom? Podacima o veli-kim govornicima? Nagovoriti još dvije prijateljice? Za ovakvo ob-

razovanje sve je to bespotrebno! O Bjelolasici je jedino znala da je tamo bio nekakav Olimpijski cen-tar, da je negdje blizu Ogulina i da je nedavno veliko područje progu-

tao plamen. Dakle, ni kod njih nije sve ide-alno. Posljednja ulazi u spa-vaonicu sa grčem u želudcu, ali Barbara i Sarah su nasmiješene i jedva joj čekaju ispri-čati sve što su čule od svojih prijateljica o školi.

Ponovno prvašica! Sa svojim čopo-rom ulazi u sobu 201 s čijih se vrata smiješi raspored sati za početnike.

Obvezna nastava traje do 18 h kada počinje izborni dio. Odmah se pri-javljuje na Scenski nastup radosna što će netko o tome podučavati. Mentorica je fonetičarka. To joj baš i nije drago jer se nadala profeso-ru glume ili bar nekom poznatom glumcu.

U sobi 201 nema nikoga jer se svakog jutra zagrijavaju glasni-ce: „ jedan-ži-ži-ži, dva-ži-ži-ži, tri-ži-ži-ži...deset-ži-ži-ži!“ U skupini ih je dvanaest i mentori-ca ima vremena svakoga poslušati, uputiti na pogrješke, pohvaliti. Vri-jeme brzo prolazi i već počinje pre-davanje na temu: „Kako napisati dobar govor?“ Najprije se saznaje o vrstama govora, a onda se zajedno smiju lošim govornicima kojih se u Lijepoj Našoj našlo na pretek. Svi pomno slušaju mentoricu i tiskaju njene upute u koru debelog moz-ga. Sram nestaje u trenutku kada je Lovre naglas izrecitirao gaf svo-je profesorice iz hrvatskoga jezika. Iako nema školskog zvona zna se

da je sat gotov jer miris iz kuhinje svima draži nepce. Svakoga dana u isto vrijeme. Domaći uratci pisali su se bez odlaganja i prepisivanja. Svatko je za sebe iskapao metafore, antiteze, uspored-be , isisavao središnje misli, a onda marljivo plijevio ku-kolj, a plodonosno zrnje sla-gao na papir i učio napamet.

Svakome je bio cilj da se baš njego-vo ime nađe među 12 veličanstve-nih kojih će birati sudionici velikog završnog javnog nastupa pred cije-lom školom. Nitko nije zaboravio domaći uradak, niti mu ga je pas pojeo, nitko se nije nenadano raz-bolio, niti mu je umro predak, nit-

ko nije mislio da je srijeda četvrtak, ni četvrtak petak. Svi su bili na svojim mjestima u radosnom iščekivanju svog nastu-pa. Govor. Pljesak. Kritika. Nema ljutnje i žaljenja na usmenu ocje-nu, već se hrli na izbornu nastavu i jedva čeka ubrati još koje zrno

znanja. Ponovno učenje teksta, vježbanje glasnica, držanje tije-la, odnos prema publici, a trud se nagrađuje najviše organiziranim zabavnim druženjima koje sudio-nici sami smišljaju. Ako vam sad padaju na pamet „pijanke“ i „caj-ke“, na krivom ste putu. Na tim

zabavama sudionici doista uživaju u kreaciji natjecanja, demonstra-ciji vještina i hobija, smiješnim aktivnostima, stvaraju trajna pri-jateljstva jer jedni druge podrža-vaju, pomažu, potiču, nasmijavaju, hvale i dive se radu i kreacijama. Zgodna škola, zar ne?

Natjecanje iz pružanja prve pomoći Hrvatskoga crvenog križa

PIŠE: KATARINA PAVLOVIĆ, 4. C

Gradsko društvo Crvenog križa Metković već niz godina organizira natjecanje mladih Crvenog križa. U subotu 24. ožujka 2012. godine u Srednjoj školi Metković održano je ovogodišnje natjecanje. Na natjecanju su sudjelovale četiri ekipe pomlatka (osnovne škole) i tri ekipe mladeži (srednje škole) s područja djelovanja metkovskoga Crvenog križa. Natjecanje je započelo u 10,00 sati, a svečano ga je otvorila predsjedni-ca ogranka Nela Orlović.

Na natjecanju se provjerava teorij-sko znanje o međunarodnom po-kretu Crvenog križa i Crvenog po-lumjeseca kao i o međunarodnom humanitarnom pravu i ljudskim pravima. Iako je cijelo natjecanje osmišljeno kao ekipno natjecanje (5 članova + zamjena), svaki na-

tjecatelj teorijski dio rješava samo-stalno. Timski rad podrazumijeva samo praktični dio, tj. znanje i vje-

štine pružanja prve pomoći. Nakon više od dva sata provjerava-nja znanja i vještina, pobijedile su ekipe pod zaporkom „Maćuhice“ Gimnazije Metković i ekipa „Ivan-čice“ Osnovne škole „Stjepan Ra-dić“.Spomenute ekipe predstavljale su svoje škole i Gradsko društvo Cr-venog križa Metković na međužu-panijskom natjecanju. Ove godine čast grada-domaćina pripala je na-šem malom gradu Metkoviću. U organizaciji GD Crvenog križa Metković i Srednje škole Metko-vić 24. travnja 2012. u Metkoviću je održano Međužupanijsko na-tjecanje iz prve pomoći pomlat-ka i mladeži Hrvatskoga Crvenog

križa na kojem su se natjecale ekipe iz Dubrovačko-neretvanske i Splitsko-dalmatinske županije. Ekipa pomlatka iz OŠ Stjepana Radića Metković zauzela je de-veto mjesto, a ekipa mladeži Gi-mnazije Metković bila je četvrta.  Natjecanje je okupilo 24 ekipe od čega 14 ekipa pomlatka i 10 ekipa mladeži. Tijekom višesatnog natje-canja ekipe su pokazale teorijsko znanje vezano za pokret Crvenog križa, međunarodno humanitarno pravo, prava čovjeka i prava djece te teoretsko i praktično znanje u pru-žanju prve pomoći unesrećenima.  U kategoriji mladeži prvo mjesto pripalo je ekipi III. gimnazije Split, drugo Srednjoj školi Hvar, a treće SŠ Jure Kaštelan Omiš. U katego-riji pomlatka prvo mjesto osvojila je ekipa OŠ Kman iz Splita, drugo OŠ Josipa Pupačića Omiš, a treće OŠ Petra Hektorovića Stari Grad s otoka Hvara. Prvoplasirane ekipe iz obje kategorije stekle su pravo sudjelovanja na Državnom natje-canju koje se održalo 12. svibnja u Rijeci. 

Lidrano 2012.

PIŠE: ANDREA MATIĆ, 3. D

Literarno-dramsko-novinarski su-sreti poznatiji kao Lidrano i ove su godine oživjeli gimnazijske umjetničke duhove. Kao i uvijek

do sad, priča je započela pripre-mama za školsko natjecanje. Gi-mnaziju Metković predstavljala je jedna glumačka družina te dva pojedinačna scenska nastupa. Što se tiče „pojedinaca“, pred-stavnice su bile Josipa Anković (mentorica prof. Suzana Nižić) sa tekstom Zovem se Crvena Orhana Pamuka i Ivana Vekić (mentori-ca prof. Ivanka Ujdur) sa tekstom Kome danas ukrati identitet Marije Andrijašević. Za predstavu je ovaj put redateljsku palicu preuzela profesorica Ivanka Ujdur, a scena-rij po kojemu se radilo bilo je djelo perspektivnog studenta Dramske akademije u Zagrebu Ivana Peno-vića. Riječ je o drami zvučnog na-ziva Život na kredit, kredit na život. Mladi glumci i recitatori puni en-tuzijazma bacili su se na posao još u mjesecu studenom, a probe su

se odvijale u prostorijama škole, ali ponekad i na daskama Grad-skoga kulturnog središta čijim djelatnicima ovim putem zahva-

ljuju na suradnji i podršci. Glumci su, uz brojne pre-inake, uspjeli iznijeti svoj pogled na svijet u konač-nom djelu predstavlje-nom na „daskama koje život znače“ u Metkoviću na školskom natjecanju. U predstavi su učenici nastojali na tragikomi-čan način prikazati sliku

današnjeg društva u šaci nemilo-srdne birokracije. Osim banka-ra koji bezuspješno traži moral (Jakov Irnej Volarević) i iritantne

šefice (Lucija Bjeliš), prikazani su likovi tipični za naše društvo, kao npr. propali poslovni čovjek (Ante Marević), zatupjela udovica

(Ivana Vekić), nemoralni ulizica (Marin Curić), umirovljeni osiro-mašeni branitelj (Nikola Matić) i „sponzoruša“ (Lucija Markota). Općinski žiri oduševio se mladim glumcima pa se ova družina uspje-la plasirati na županijsko natjeca-nje koje se održalo u Dubrovniku. Ista stvar je za rukom pošla i pred-stavnicama u pojedinačnom scen-skom nastupu. Ipak, unatoč maksimalnom tru-du metkovski gimnazijalci nisu uspjeli ostvariti rezultat potre-ban za plasman na Državnom natjecanju „Lidrano 2012.“. Za utjehu su im ostale brojne po-hvale dubrovačkog stručnog žirija i pljesak oduševljene dubrovačke

publike što im je ujedno bio i poziv i motiv pokretač da ne odustaju od onoga što rade i da se vrate i sljede-će godine.

Sportska natjecanja

PIŠE: MARIN KRSTIČEVIĆ I ANTE MIJIĆ, 4. C

Kao i svake godine dosad, naša Gimnazija je i ove ponudila znatan broj sportskih događaja. Počevši sa

nogometom, pa preko rukometa i badmintona do stolnog tenisa, budući intelektualci su pokazali svoju sposobnost i na sportskim borilištima.Malonogometni turnir „Gimnazija Metković 2011.“ privukao je mnoštvo gledatelja na tribine dvorane. Oni koji su se tih jesenskih

srijeda našli u gimnazijskoj dvorani, mogli su svjedočiti maestralnim potezima pojedinaca, momčadskom duhu ekipa, te finalnom srazu malonogometnih velikana: 4c i d. U dramatičnoj završnici pred prepunim tribinama, 4d je po treći put osvojio naslov prvaka

malonogometnog turnira „Gimnazija Metković“ zahvaljujući iznimnim strijelcima Rajku

Rodinu, Mati Obradoviću i Mariju Kevi.Rukometaši su i ove godine opravdali postavljena očekivanja. Pomlađena ekipa, potpomognuta

tek pokojim iskusnijim igračem, pomela je konkurenciju na općinskoj razini, da bi na županijskom natjecanju osvojila zavidno treće mjesto.Naša badmintonska ekipa, koja

Natjecanja

Da je Gimnazija Metković svojevrsni rasadnik znanja, odavno je poznato. Hvale vrijedni rezultati nisu izostali ni ove godine. Evo i najistaknutijih. HRVATSKI JEZIKNa Županijskom natjecanju u poznavanju hrvatskoga jezika Katarina Jelaš (1.c; mentorica Petra Korda, prof.) osvojila je drugo mjesto. U kategoriji drugih razreda prvo mjesto osvojila je Ana Salacan (2.c; mentorica Ivanka Ujdur, prof.), drugo Sanja Hrgović (2.d; mentorica Lidija Puljan, prof.), a treće Monika Dragić (2.d; mentorica Lidija Puljan, prof.). Među trećašima najuspješnije su bile učenice 3.c Iva Poštenjak (2. mjesto) i Mira Knežić (3. mjesto) pod mentorstvom prof. Suzane Nižić. Na Državnom najtjecanju u Poreču Gimnaziju su predstavljale Katarina Jelaš (20. mjesto), Ana Salacan (12. mjesto) te Iva Poštenjak (13. mjesto) i Mira Knežić (13. mjesto). ENGLESKI JEZIKU kategoriji SŠ 4A Županijskog natjecanja iz engleskoga jezika najznačajniji rezultat ostvarile su učenice 4.a Nikol Andačić (1. mjesto) i Natalija Tutavac (2. mjesto) pod mentorstvom prof. Gordane Nikolić. NJEMAČKI JEZIKNa Županijskom natjecanju iz njemačkoga jezika, održanom u Gimnaziji, naši su učenici osvojili redom prva tri mjesta: Natalija Tutavac (4.a; mentorica Draga Nikolić, prof.), Ivo Rebac (4.c; mentorica Monika Ujdur Batinović, prof.) i Anđela Pehar (4.d; mentorica Svjetlana Bebić, prof.). Štoviše, na Državnom natjecanju u Makarskoj Natalija Tutavac plasirala se na visoko šesto mjesto.GEOGRAFIJANa Županijskom natjecanju iz geografije najuspješniji su bili drugaši, i to Monika Dragić (2.d; mentor Ivan Đerek, prof.) osvojivši prvo te Martin Cvitanović (2.?; mentor Ivan Đerek, prof.) osvojivši treće mjesto. MATEMATIKAI ove godine A kategorija je briljirala. Pod mentorstvom prof. Ljiljane Jeličić učenici prvih, drugih i trećih

razreda ostvarili su sljedeće rezultate. U kategoriji prvih razreda Martina Manenica osvojila je prvo, a Lucija Markota treće mjesto. Najuspješniji drugaši bili su Pero Skoko (1. mjesto), Josipa Rendulić (2. mjesto) i Klara Dominiković (3. mjesto). U kategoriji trećih razreda Mate Šimović osvojio je prvo, a Mira Knežić treće mjesto. Pod mentorstvom prof. Ljubice Jerković Luka Ćulić plasirao se na prvo, a Nikola Marić na treće mjesto u kategoriji četvrtih razreda. U B kategoriji najuspješniji je bio Ivan Krstičević (2.a; mentor Mirko Crnčević, prof.) koji je, osvojivši prvo mjesto u županiji, osvojio i 16. mjesto na Državnom natjecanju u Poreču. U kategoriji trećih razreda na treće mjesto plasirala se Andrea Matić (3.d; mentor Mirko Crnčević, prof.), a treće mjesto osvojile su i učenice 4.d Jelena Tutavac i Antonela Obad (mentorica Ljubica Jerković, prof.). FIZIKAMarljivo se pripremajući s mladim profesoricama, i mladi fizičari bili su uspješni. U kategoriji drugih razreda prvo mjesto osvojio je Pero Skoko (2.c; mentorica Angela Ćelić, prof.), dok u kategoriji trećih razreda posebno možemo istaknuti učenike 3.c Matu Šimovića (1. mjesto) i Josipa Mijića (2. mjesto) te njihovu mentoricu prof. Anu Dragović. Na treće mjesto plasirala se Antea Matić (3.d; mentorica Angela Ćelić, prof.) KEMIJAOve godine su „cekavci“ su pozorno slušali prof. Erica Totha. Ni rezultati nisu izostali. 1.c predstavljale su Martina Manenica (1. mjesto) i Nives Mustapić (3. mjesto). Najuspješnija drugašica bila je Josipa Vidović (2. mjesto), a trećašica Matea Sršen (1. mjesto), dok je među maturantima najbolji rezultat ostvario Marin Krstičević (3. mjesto). Osim toga, na Državnom natjecanju u Poreču Martina Manenica osvojila je izvrsno šesto mjesto. BIOLOGIJANa Županijskom natjecanju iz biologije Martina Manenica (1.c; mentorica Antonela Dragobratović, prof.) i Marija Markota (1.d; mentorica Marija

Volarević, prof.) osvojile su drugo i treće mjesto. U kategoriji drugih razreda pod mentorstvom prof. Marije Volarević najuspješnije bile su učenice 2.c Ana Salacan (1. mjesto) i Matea Milanović (3. mjesto). U kategoriji trećih razreda prvo mjesto osvojila je Mira Knežić (3.c; mentorica Marija Volarević, prof.), a treće Matija Mateljak (3.b; mentorica Antonela Dragobratović, prof.). Najistaknutija maturantica bila je Mia Prović (4.d; mentorica Antonela Dragobratović, prof.) koja je osvojila prvo mjesto. Gimnazija je ove godine definitivno u znaku biologije. Na Državnom natjecanju u Poreču Mira Knežić osvojila je prvo mjesto. INFORMATIKANa Državnom natjecanju u Primoštenu Luka Ćulić (4.c; mentorica Sanja Goluža) plasirao na

sedmo mjesto u kategoriji Osnove informatike dok se Pero Skoko (2.c; mentor Marinko Zubac) plasirao na jedanaesto mjesto u kategoriji Algoritmi. POVIJESTPod mentorstvom prof. Zorana Vidovića u kategoriji prvih razreda najuspješniji bili su Nikolina Šimunović (2. mjesto) i Jure Antunović (3. mjesto), a učenica 2.c Josipa Vidović osvojila je treće mjesto. NA Državnom natjecanju u Dubrovniku Nikolina Šimunović plasirala se na 11. mjesto. LOGIKANaši najbolji “kilkeraši” pod mentorstvom prof. Senke Rodin predstavljali su Gimnaziju na Međužupanijskom natjecanju iz logike u Splitu. Najznačajnijie rezultate ostvarili su Antonela Obad, učenica 4.d (4. mjesto), Luka Ćulić, učenik 4.c (13. mjesto), i Ana Batinović, učenica 3.c (14. mjesto).

Tjedan ljubavi 4. a razreda

PIŠE: IVANA ŠEPUT, 4. A

Sredinom travnja, kada su matu-ranti već puni briga oko državne mature i upisa na željene fakultete, 4. a razred odlučio je unijeti malo veseloga duha i pozitivne energije u našu Gimnaziju.

Ovoga tjedan osmijesi su okupirali svaki kutak naše Stare dame.Budući da se cijeli razred s odušev-ljenjem prihvatio rada na projektu,

sve je teklo s lakoćom.Svaki dan smo iznenađivali naše prijatelje nečim novim i veselim. I zato, jer se ljubav dijeljenjem množi, mi smo ovaj tjedan mnogo toga podijelili. Dijelile su se male poruke s pozi-tivnim mislima, šarena srca, balo-ni, čokoladice, pa čak i zagrljaji. Naš cilj je bio izmamiti osmjehe na lica naših prijatelja i profesora te pokazati svima kako je lako biti sretan. Nije li nešto najljepše zabo-raviti na svakodnevne brige i jed-nostavno biti sretan?!Sve maturante „oduševila“ je nasta-va subotom stoga smo i nju iskori-stili za provedbu još jedne akcije.

Pod parolom „U zdravom tijelu- zdrav duh- u zdravom okolišu“ očistili smo smeće oko naše škole.Dobrom raspoloženju ovoga tje-dan pridonijela je i glazba u kojoj smo uživali za vrijeme velikih i malih odmora.Ovaj tjedan izmamili smo osmjehe na mnoga lica i širili ljubav i dobre vibracije. Nama maturantima ovo su po-sljednji dani u Gimnaziji i drago nam je da smo ih uspjeli barem malo uljepšati.Mission completed: Gimnazija se zagrlila!

Tjedan gladi u Gimnaziji Metković

PIŠE: PETRA ŠILJEG, 4. B

Originalno zamišljen kao projekt u kojem bi svaki razred imao svoj tjedan i mogućnost da uredi školu po želji, tjedan 4. b razreda produ-žio se na tri,a projekt u cijelu mali akciju za pomoć onima kojima je ona najpotrebnija. Marljivi i angažirani učenici rado

su prihvatili prijedlog Ružice Boš-ković i Lucije Sršen da tjedan koji bi trebao biti „njihov“ pretvore u podsjetnik da nas izvan Gimnazije čeka svijet, ne tako bezazlen i jed-nostavan. U ponedjeljak 26. ožujka profesori i učenici su se našli zatečeni plaka-

tima koji su, naoružani statistič-kim podatcima, mudrim izrekama i savjetima, vrebali sa panoa i vrata svakog kabineta.U maštovite, ali i potresne postere, uloženo je mnogo školskoga mate-rijala, no i mnogo truda i energije. Maturanti su se pobrinuli da ne

možemo izbjeći slike gladne, iz-mučene djece ili očajnih ljudi koji ne mogu prehraniti svoju obitelj te da nam se te slike stalno vrte pred očima kako ne bismo zaboravili, barem taj tjedan.Istina da su u početku komentari bili negativni i pomalo sebični, no 4b razred se nije dao pokolebati. Uslijedile su pripreme za drugu etapu projekta- čitanje potresnih priča o gladi na školskom razglasu i postavljanje kutije za donaciju.No, i tu su naišli na prepreke koje su uz pomoć profesorice Senke Ro-din opet savladali i tako se projekt produžio i na dane prije i poslije Uskrsa. Bila je to ispravna odluka koja je

upotpunila blagdansko ozračje.Najveće razočaranje organizato-rima bio je gotovo nikakav oda-ziv na prikazivanje filma „The end of poverty“održanog 30. ožujka u 13:30 u školskoj čitaonici.Spoznaja da nisu uspjeli doprijeti do svojih vršnjaka obeshrabrila je skupinu mladih boraca za pravdu. Svejedno nisu odustajali i već slje-dećega dana hodnici su brujali o projektu. Bio je to neočekivani obrat koji je vratio nadu u dobrotu drugih. Do-kazala je to i činjenica da se kutija za priloge savijala od težine nov-čića u njoj. Učenici su sav prihod donirali udruzi Kolajna ljubavi, udruzi koja pomaže siromašnima

u domovini i svijetu. Tri tjedna su brzo proletjela i ma-turanti su barem malo uspjeli skre-nuti pozornost na nesretne u svije-tu. Učenici Gimnazije su se zapitali kako oni mogu pomoći.Odgovor njima, ali i svima nama je jednostavan. S vremena na vrijeme zaboravite na sitne luksuze i taj no-vac darujte nekome kome je zaista potreban. Vi nećete ni osjetiti,a ne-kome će značiti mnogo.Zastanite na trenutak i sjetite se ko-liko ste sretni što ste tu gdje jeste!Hvala 4. b razredu na ovoj lekciji i hvala im što su pokazali da nikad nismo premladi da bismo pota-knuli na promjene.

Maturalno putovanje …..Pozdrav z České republiky

PIŠU: MAJA MAREVIĆ I MIHAELA OBŠIVAČ, 4. C

Naše sedmodnevno putovanje u Češku, ili bolje rečeno, dugo očeki-vani provod s razrednom ekipom zaokružio je bezbrižno ljeto i pot-

puno nas odmaknuo od gimnazij-ske torture koja nas je čekala od-mah nakon povratka.Napustivši naš mali grad, euforič-

no smo krenuli u najbolji srednjoš-kolski provod. Putovanje je počelo jednog ljetnog popodneva. Pozdravivši se s rodi-teljima koji su nas uzbuđeno došli ispratiti, zakoračili smo u najveću avanturu naših mladih života. U društvu prijatelja iz razreda i naših profesora putovanje je proletjelo. U rano jutro ušli smo u kulturnu prijestolnicu Austro- Ugarske-slavni i veličanstveni Beč. Cijenjeni vodič nam je priskrbio iscrpne informacije koje su nam trebale dočarati svu ljepotu Beča. No, nas je fasciniralo samo ono što smo mogli okom vidjeti, a to je bio veličanstveni Schönbrunn i pro-strani cvjetni vrt koji ga je okruži-

kontinuirano iz godine u godinu postiže sve bolje rezultate, ovaj je put uspjela ostvariti značajan rezultat na županijskom natjecanju u Dubrovniku gdje su se plasirali na drugo mjesto.Spomenimo za kraj i stolnotenisače

koji su, pod vodstvom profesora Šprlje, na županijskom natjecanju postigli izrazit uspjeh osvojivši treće mjesto.Nemali broj sudionika ovogodišnjih sportskih priredbi ove godine završava svoje

srednjoškolsko obrazovanje. Ostaje samo nada da će i buduće generacije postizati rezultate dostojne ovih. Zahvaljujemo svim sudionicima koji su predstavili Gimnaziju Metković u najljepšem svjetlu.

vao. Odmah smo se brže-bolje po-brinuli da ovjekovječimo trenutak našim fotoaparatima.

Prepričavajući „doživljaje“ nastavi-li smo putovanje.Pred samim ulazom u Prag naš je autobus neočekivano zastao. Bez ikakvih informacija napustili smo dotadašnje „prebivalište“ te zauzeli pozamašan prostor polja s kukuru-zima. O tomu nećemo pričati bu-dući da ‘’sve što se dogodi u kukuru-zima, ostaje u kukuruzima!’’.Vozač autobusa se vratio po nas nakon petnaestak minuta, objaš-njavajući nam kvar drugog auto-busa komu su naši vozači solidar-no priskočili u pomoć. I potom je uslijedio dugo željeni ulazak u Prag!Prvo odredište, po planu i progra-mu, bio je Top Hotel gdje smo se, umorni od putovanja, smjestili.Naše druženje, pjesma i svirka ispred hotela u kasnim noćnim satima doveli su do neugodnog susreta s osiguranjem hotela koje nam je jasno i precizno objasnilo pravila ponašanja u hotelu. No, to je bila „sitna riba“ u usporedbi sa

„jezikovom juhom“ koju nam je poslužila naša najdraža prof. Jago-da. Usprkos sramoti i pozamašnoj od-šteti, danas se sa smiješkom sjeća-mo lumpovanja te znamenite prve noći našeg maturalca.

Kada bismo htjeli spomenuti zna-menitosti grada Praga, zasigurno bismo spomenuli astronomski sat sa specijalnim mehanizmom i brojčanikom koji pokazuje relativ-ne položaje Sunca, Mjeseca i poje-dine planete. Također, u pamćenje nam se ure-zala kuća poznatog pisca- Franza Kafke, kojega smo, ne tako rijetko, spominjali na satima hrvatskoga jezika. Ostali smo zapanjeni ljepotom gradića Karlsteina kao i ogromnim Karlovim mostom, jednim od sim-bola češke prijestolnice. Možda ste očekivali detaljan opis svih znamenitosti koje smo posje-tili, no najljepše znamenitosti koje su ostale urezane u našem sjećanju

zasigurno su scene, događaji i pro-vodi s ekipom na popularnim mje-stima na koja zalazi češka mladež, kao na primjer: Karlovy Lazne, Očko Club, Beer Factory. Iako iscrpljeni od ranog ustajanja i obvezama pretrpanog dana nismo

ni pomišljali o noćnom odmoru. Čim bi se spustila noć, a profesori klonuli u udobnim naslonjačima, druženja po hotelskim sobama su

započinjala. Ta mala noćna dru-ženja i nestašluci su stvorili tako divne i tople uspomene kojih ćemo

se, zasigurno, čitav život rado pri-sjećati. Sutradan smo, još uvijek sneni, ra-zgledavali središte grada i uživali ispijajući kavu na poznatom praš-kom trgu - Karlovo náměstí.Navečer smo, podijelivši se u dva broda, plovili Vltavom večerajući i nazdravljajući uz famoznu Beche-

rovku. Nošeni mirisom Vltave i blagim povjetarcem osjećali smo se kao zvijezde starih filmova. Pri mimoilaženju naših dvaju brodo-va, začuli bi se poznati hrvatski hitovi što je doprinijelo već uža-renoj atmosferi. Kada smo ugle-dali profesorice Jagodu, Moniku, Ljubicu i profesora Totha kako se

njišu uz ritam i kako uživaju pje-vajući s nama, sreći nije bilo kraja. Osjetili smo, nakon dugog i teškog razdoblja, da oni nas zapravo vole i sva ona ljutnja iz školskih klupa je ostala na dnu Vltave. Zadnja večer našeg putovanja nas je odvela u Graz, gdje nas je doče-kao manji, ali ljepše uređen Etap Hotel Graz. Znajući da nas sutra očekuje po-vratak kući, večer je protekla u priči, laganoj glazbi i pregrštu za-grljaja.Ujutro smo krenuli kući. Bilo je to SAVRŠENO maturalno putovanje! Pišući ovo u nama se pojavila nostalgija. No, to nije ništa novo, budući da ju osjetimo svaki put kad čujemo stihove : ‘’ Ispred mene DJ, iza ruši se sve, oko mene su svi ludi samo ne ti...’’.

Jednodnevni izlet u Split

PIŠE: DORA IVIĆ, 2. A

Nakon gotovo dvije godine, i često bez ikakvih primisli da ćemo prije maturalnog putovanja otići igdje, naši profesori su nas iznenadili. Odlučili su nas povesti na jednod-nevni izlet u Split. S oduševljenjem smo prihvatili prijedlog i krenuli na taj put. Izlet je bio dogovoren za subotu 14. travnja. Krenuli smo vrlo rano (po mom mišljenju). U normalnim okolnostima to i nije tako rano, ali za skupinu gimnazijalaca koji dan-noć borave nad knjigom, kidaju živce i provode besane noći zbog

škole kojupohađaju, dobro bi došao koji sat sna viška.Dva autobusa prepuna djece željne novih znanja i kultura krenula su za Split. Naše prvo odredište bila je Makarska gdje smo protegnuli noge i popili jutarnju kavu.U Split smo stigli oko podne. Svr-

ha našeg izleta bila je da utvrdimo znanje iz likovne umjetnosti pa smo najprije posjetili Arheološki

muzej. Ispred muzeja nas je dočekala prof.

Jagoda koja kao da je jedva doče-kala da dozna koliko smo upoznati s gradivom iz njenoga predmeta. Zainteresirani učenici mogli su pogledati izloške u muzeju te ih napokon doživjeti onako kako tre-ba. Neke su u potpunosti zaintrigi-rali sarkofazi, brojni niski i visoki reljefi, bȉste te nadgrobni napisi

iz burne povijesti Dioklecijanova grada. No, određena skupina „in-telektualaca“ je smatrala da je obi-lazak muzeja gubljenje vremena, jer ipak oni sve znaju, pa su ga od-lučili zamijeniti obližnjim kafićem.Nakon Arheološkog muzeja po-sjetili smo Dioklecijanovu palaču. Napokon smo se našli oči u oči s palačom s kojom nas prof. Jagoda „muči“ već danima. Izgledalo je kao da nam se car Dioklecijan ruga negdje iz mračnih prostora današ-nje katedrale sv. Dujma jer zna ko-liko nam je trauma stvorio njegov mauzolej, peristil, četvera ulazna vrata u njegovu palaču te osmero-kutne kule pored vrata. Bez obzira

na sve to, bilo je jako uzbudljivo šetati podrumima rimskog cara. Imala sam osjećaj da sam dio drev-

ne povijesti.Čak ni kiša nam nije uspjela po-kvariti dobro raspoloženje koje je vladalo dok smo čekali autobus za nastavak obilaska grada. Nadaleko poznata splitska Riva je toga dana izgledala čarobno. Zahvaljujući svom kišnom odijelu i presijavanju duginih boja po starom kamenu mogli potpuno doživjeti sve njene čari.Nakon toga uslijedilo je ono što smo svi s nestrpljenjem čekali- od-lazak u trgovački centar Joker. No, ono što ću napisati o našem slo-bodnom vremenu mogu izreći re-čenicom iz poznatog filma: „What happens in Vegas, stays in Vegas“ ;)Završna postaja našeg jednodnev-nog izleta bio je splitski HNK. Na repertoaru se nalazila predstava Tko se boji Virginije Wolf? Samo dva čina bila su dovoljna da me glumačka postaja obori s nogu. Sama tematika djela, glumci, igra svjetlosti i sjene očaravala me iz minute u minutu. Shvatila sam da nas naša škola poučava da jednog dana postanemo intelektualci koji će zaista uživati u odlasku u kazali-šte. Kad je predstava završila, me-đusobno smo pretresali dojmove.

IZ UČENIČKE PERSPEKTIVE

Gimnazija kroz oči zbunjenog prvaša

PIŠE: KRISTIJAN HARAK, 1. D

Gimnazija je stvarno jedna predivna građevina u kojoj ti nikako ne može biti dosadno i u koju jedva čekaš ući i zabavljati se. Sve je tako lagano, nasmiješeni profesori dijele petice, prijatelji su uvijek raspoloženi za

druženje,a pokatkad nešto i naučimo. Sve je divno i opušteno. Ma koga ja zavaravam!„ Što sam ja Bogu skrivio?“, bilo je moje jedino pitanje nakon otprilike mjesec dana provedenih u ovoj školi. Tek sam tada uvidio

da sam baš zaglibio. Prolazili su dani, a ja sve mrzovoljniji, neispavan i jednostavno razočaran. Svaki je početak težak, ali ovaj mi se dosad činio nepremostivim. „Zar je moguće da se nitko osim mene ne žali? Je li ovo samo meni predstavlja problem?“, neprestano sam vrtio ista pitanja nadajući se nekom jednostavnom odgovoru. Nakon nekog vremena shvatio sam da je taj nepremostivi problem upravo u meni.Gimnazija će ti pružiti isto koliko i ti njoj. Uz malo truda, volje i redovitog rada sve se moglo stići. S vremenom sam se priviknuo. U školu sam počeo dolaziti s osmjehom na licu- napokon. Sebe sam pronalazio u nekim predmetima, a druge predmete shvaćao kao kaznu za svoja ‘’loša djela’’. Prijatelji su bili uvijek tu da me oraspolože, pomognu mi i zabave na svojevrstan način. Naše male vragolije, šale i razmirice su činile da zaboravljam probleme s, na primjer, prvom a deklinacijom ili jednadžbom sa dvije nepoznanice. Uz njih je sve

izgledalo ljepše. Bližio se i zimski odmor, a meni je po prvi puta netko iz razreda nedostajao. Ta lica su mi brzo prirasla srcu, znao sam da odmor ne će biti isti bez njih. Za sve se „pobrinulo“ naše Ministarstvo pa smo nakon samo dva tjedna ponovno bili zajedno u školskim klupama. Skoro je kraj školske godine i, nećete vjerovati, preživio sam. Još sam uvijek u Gimnaziji. Naviknuo sam se na tempo rada naših profesora koji nam uvijek žele najbolje i zato nas ponekad „muče“. Možda sam i sazrio. Možda shvaćam da je ovo ulaznica za uspješnu budućnost. Štogod bilo, uživam u svojim školskim danima, u druženju sa svojim prijateljima. S nestrpljenjem čekamo neku glupost iz profesorskih redova da se slatko, „osvetnički“ nasmijemo. Nestrpljivo čekamo rezultate testova, završne ocjene, maturu (koja je još daleko)...Radujem se svakom novom danu jer je izazov. Izgleda da se moja smrtna kazna ipak pretvorila u oslobađajuću presudu u kojoj sam itekako izvukao ljepši kraj.

Mišljenja su bila podijeljena. Neki su bili oduševljeni, neki razočarani, a nekolicina se čak uspjela naspava-ti tijekom ta dva sata u kazalištu. S vremenom nas je umor svladao. Oko 22 sata smo krenuli prema našem rodnom gradu. Koliko god da smo se lijepo proveli,

ipak smo se svi radovali našim obiteljima, domovima i krevetima. Nije zaludu ona stara izreka: Svuda pođi,ali doma dođi.

► U školu idemo da nismo kod kuće! Naši roditelji kažu da su najmirniji kad smo u školi jer smo tamo sigurni. Ja se ne bih složila s tim jer škola nije baš najsigurnije mjesto za naše živce i samopouzdanje, ali je svejedno ovo više nego dobar odgovor na pitanje zašto moramo pohađati školu. ► Naši prijatelji su, također, bitan razlog zbog kojih se ustajemo u cik zore. Onako neispavanima odmah nam uljepšaju dan! Zezamo se, pjevamo i odmah nam je zabavno gdje se god nalazili! ► Jedan od važnijih razloga za odlazak u školu je i popodnevna kava. Tko od nas ne uživa u ispijanju omiljenog napitka na jednoj od sunčanih terasa popularnog Carpea, Amadeusa?!► Ne smijemo zaboraviti spomenuti restorane i omiljene kioske brze prehrane, kao Ham- Ham, Njam- njam. Često sama pomisao na opojne

mirise nezdrave hrane skrati muke prva tri sata..► Tu su i rođendani- kada spajamo ono najdraže - prijatelje i hranu! I život je odmah ljepši!

► Budući da šećer uvijek dolazi na kraju, tako i posljednji argument za odlazak u školu - zaljubljenost. Svi imamo neku tajnu simpatiju koju pogledima pratimo po školskim hodnicima i često nam to postane najveći razlog ulaska u školu s osmijehom. Istina, u našoj školi su muškarci manjina pa time i u prednosti jer imaju više izbora, no možda se i varam. Možda je njima čak i teže? Sve u svemu, postoji mnogo dobrih razloga za odlazak u školu za koju mislimo da nam predstavlja vječnu muku. Budimo realni, zar ne bi bilo dosadno bez nje?

Jedan dan u 3. c razredu

PIŠE: MATEA SRŠEN, 3. C

Zašto idemo u školu

PIŠE: DORIS MARIĆ, 4. A

Počeo je novi radni tjedan. Još je-dan ponedjeljak. Svi su isti... Razočaranje cijele mase zbog nikad ostvarenih planova i obećanja da-nih u petak. Imali smo cijeli vikend. Sad imamo samo 1-20 minuta, ovi-sno o tome tko se kada otkotrljao iz kreveta i koji je vozač danas na redu. Zvonilo je za početak sata. Dok se profesorica namješta, ulazi par za-kašnjelih, uglavnom onih koji žive 10 metara od škole. Ostali „prokli-nju“ one s želučanim tegobama, glavoboljama, alergijama i ponov-

no se bavimo statistikom preosta-lih paćenika za odgovaranje kemi-je, sociologije i njemačkog.Marija ili Duka su obično za to vrijeme na ploči, razmišljaju. Šuš-ka se s jedne strane o predrasu-dama, dok se s moje strane vode rasprave o ugljikovoj skupini. Nakon prvog sata raspravlja se ili o društvenim dostignućima pre-ko vikenda ili se svađamo tko će se javiti. Vraćamo se na još jedan sat matematike i nastojimo izgle-dati što usredotočeniji, jer svako uočeno razmišljanje na višim ra-zinama dovodi do mukotrpne pu-stolovine rješavanja nekog zadatka. „Samo da me danas ne pita, a za srijedu ću sve naučit!“ Još jedan od rituala predviđen za ponedjeljak. Pravdanja su se ispucala odmah prvi sat, vjerojatno jedina nedjelja navečer kad nikoga nije bilo briga za kemiju. Na početku slijede prav-danja onih sretnika koji nisu bili na prethodnim satima. I tako je pro-fesor hrabro zgrabio imenik i kre-nuo prebirati listove. Dok je prva

„žrtva“ odgovarala, ostatak razreda je već nagađao o slijedećem mogu-ćem „fasovanju“. Tu i tamo se čulo pokoje „Neće biti“ ili „Je, i što još“ što je izazvalo uobičajen smijeh kod onih uspješno neotvorenih. Napokon je prošao i veliki odmor, a u kabinetu 12 sada se razmjenju-ju ostaci marendi. U slučaju da taj dan financijski niste bili u moguć-nosti nešto pojesti, tu je Zoran s 30 dag salame i pola litre mlijeka. Danas radimo uvod u fiziologiju biljaka, što je zapravo ponavljanje nekad naučenih pojmova. To izgle-da otprilike ovako: crtanje i boja-nje „smilea“ na LSD-u, češljanje ili 0.facebook. Jednoličnih 45 min uz pokoje neprimjerene komentare Buljubašić i Cvitanović koji razbiju monotoniju sata. Njemački. Što sad? Uzaludno se nudi piće onom tko se dobrovolj-no javi , ali to je očito preslab mo-tiv pokretač za naš razred. Malo zabušavanja na početku, možda pokoja nova stvar. Probam s pri-čama o „nemilosrdnim gadovima“, ali opet dobijem jako ignoriranje.

Dnevnik se na kraju ipak otvo-rio i podijeljene su razne ocjene. Kako se nastavni dan bližio kraju, tako nam se javljala i utjeha da još trebamo preživjeti sociologiju. Kao da je neka viša sila shvatila očaj koji vlada razredom, saznali smo da je profesorica odsutna. Povijest, od-nosno sat razredne, pretvorio se u veliku vrištaonicu i odjednom nas je sve obasjalo zubato sunce. E sad, sjetili smo se da su nam veli-ke šanse da po n-ti put imamo psi-hologiju umjesto tog zadnjeg sata pa smo odlučili, kao neki pobunje-nici, suptilno izaći iz škole bez da ikoga išta pitamo. Najlakše se pra-viti lud. Kad smo i posljednji dio plana razradili, jedino što je preo-stalo bilo je prositi za kavu i sjeti-ti se da si nekad davno častio ne-koga pa je red da ti izađe u susret. U svim tim pregovorima prošao je sat. Plan je skovan i sad se lak-še diše. S većinskim zadovoljstvom približili smo se za jedan dan vi-kendu i novim planovima.

Kako preživjeti Gimnaziju?! – savjeti za mlađe generacije

PIŠE: DORIS MARIĆ, 4. A

„Jedva čekam otići iz ove škole“ – rečenica je koja se može čuti više puta dnevno po školskim hodni-cima. Međutim, tu rečenicu ne iz-govaraju samo maturanti, nego sve češće i oni niži razredi koji su tek započeli svoj učenički staž i nisu još u potpunosti iskusili sve „čari“ gimnazijskog života.

Zašto je to tako? Zar ne proživlja-vamo svoje najljepše godine upra-vo u školskim klupama?Kada školu počnemo doživlja-vati kao zatvor, profesore kao diktatore,a knjige nam počnu „sku-pljati prašinu“, tada je trenutak da se zapitamo postoji li lakši način na koji bismo odigrali, trenutno, jed-

nu od najvažnijih uloga u našim ži-votima. Prije bacanja na osmišlja-vanje taktika poput laganja i mar-kiranja, moraš imati na umu da si u ovu školu došao da učiš. Možda vam sada smiješno zvuči ona pro-fesorova izjava: „Vi ste budući in-telektualci“, no na kraju četvrtog razreda doista ćete se tako osjećati.

Napokon ćete dobiti odgovor na ono pitanje koje se tri godine činilo kao retoričko: Zašto meni ovo tre-ba u životu? Trebate shvatiti da su i profesori samo ljudi i da i oni griješe. Slijedi nekoliko savjeta koje donosim da bih olakšala život budućim genera-cijama intelektualaca:- Budući da je „halo-efekt“ neizbje-žan, iskoristite ga!Pokažete li se prvih dana kao mar-ljiv, odgovoran i uzoran učenik, ta-kvim će vas smatrati do kraja vašeg školovanja. Stoga, pripazite kakav utisak stvarate o sebi.- Lijepa riječ svaka vrata otvara!Kada se neispavani dovučete u ško-lu u 7:29, zadnje što želite je vidje-ti lice profesora iz svojih noćnih mora. No, nabacite osmijeh i po-zdravite. Vas ne košta ništa, a nje-mu možda znači mnogo.- Kad se male ruke slože, sve se može!Ako već mislite da su vam profeso-ri neprijatelji, onda je najbolji na-

čin „borbe“ protiv njih postizanje dobrih rezultata. Djelujte kao slož-na razredna zajednica, podupirite se i međusobno si pomažite.- Čuvajte se mita: „Možete što ho-ćete, samo budite mirni“Eh, to uglavnom znači da ipak mo-rate slušati ili, ako ništa drugo, ba-rem glumiti da vas zanima nastav-na jedinica jer će inače svaki poku-šaj prepisivanja domaćeg uratka iz matematike završiti oduzimanjem istoga.- Budi svoj!Posljednje i najvažnije je ostati vje-ran sebi, svojim ciljevima i stavo-vima. Škola je samo sredstvo koje vam pomaže da ostvarite svoj ži-votni cilj. Ne sramite se truditi, učiti jer prije ili poslije svi „frajeri“ će shvatiti da je upravo učenje je-dino što trebaju čini da bi ostvarili rezultate.I još nekoliko usputnih savjeta:- ako nisi u dobrim odnosima s knjigama, nećeš biti ni s profesori-com iz hrvatskoga jezika

- „sakupi dva datuma“ do sata li-kovne umjetnosti pa ćeš vidjeti što slijedi J- bez obzira koliko se trudio do-kazati mu da nećeš nikada trebati IUPACOVOM nomenklaturom napisati 2,3- dietil-propanol, njega će ipak samo zanimati jesi li naučio- ne žali se kako iz njemačkoga je-zika znaš samo rječnik iz područja hrane i pića. To su ipak osnovne životne potrebe, a intelektualac u Europskoj uniji moraš biti čak i ako te zadesi glad.- Vježbaj matematiku redovito! To nije lagano ni veselo gradivo ka-kvim ga tumači profesorica Ljubi-ca.- Ne boj se upitati bilo što jer svi su uvijek spremni da ti pomognu. Profesor Dodig ti je i profesor, i ro-ditelj, ali i prijatelj jer je nedavno (tako on tvrdi J) imao 17 godina.

Gimnazijalka - mlada nada metkovskoga radija

PIŠE: MARTINA MANENICA, 1. C

Još od najranijeg djetinjstva bila sam fascinirana književnim djeli-ma. U gradskoj knjižnici sam pro-vodila sate. Kao polaznica 5. razre-da osnovne škole posudila sam ro-man Silvije Šesto Stipančić ‘Tko je ubio Pašteticu?’, zanimljivu suvre-menu priču koja govori o djeci u medijima. Svima koji su ikad pro-čitali dobar roman poznat je osje-ćaj opčinjenosti koji se javlja nakon

čitanja. S tim likovima, njihovim razmišljanjima, problemima nosi-mo se nekoliko dana, stvari iz real-nosti gledamo s njihova stajališta- na neko vrijeme postajemo oni. Tako sam i ja zamišljala da ću ne-kad voditi dječju emisiju na radiju. Nisam ni sanjala da će mi se baš ta ‘knjiška fantazija’ ostvariti (opet je vjerojatnije od poziva za Hogwarts) . Nekoliko gostovanja na lokalnom

radiju, u ulozi sportašice i ekologi-nje, bilo je dovoljno da mi ponude rad na emisiji za mlade ‘8.sat’. Emi-sija je bila prilagođena učenicima od 1. razreda osnovne do 4.razreda srednje škole. Budući da sam tada bila tek 6. razred, za srednjoškolce su bile zadužene Andrea Manenica (tada učenica SS Metković) i Me-lani Tolj (tada učenica Gimnazije Metković). Prvih par emisija obi-lježilo je mnogo priprema, poku-šaja, ponavljanja, pozitivne treme i laganog stresa. S vremenom smo se opustile i uživali u tih trideset minuta koje smo imale za naša na-klapanja o tinejdžerskim temama, školi, prijateljstvima i glazbi svakog subotnjeg popodneva. Često smo ostajale pričati i družiti se poslije.

Cijelo to vrijeme Melani me polako uvodila u svijet Gimnazije. O školi je govorila entuzijastično, tek rijet-ko bi spomenula napor i stres. Osjetila sam da je upravo to škola za mene. Budući da je obje djevoj-ke čekala matura, morale su se po-svetiti školi i ostala sam sama.

Snašla sam se dosta dobro, no do-sadilo mi je samoj i sljedeće godine pridružila mi se nova voditeljica, tada učenica OŠ Stjepana Radića, Marija Bošnjak. Krenuo je novi projekt zvučnog naziva ‘Teenoteka’. Tema dana, upoznavanje razreda,

„fejsoteka“, talenti u Teenoteci, do-maća i strana top lista, samo su neke od rubrika kojima smo oku-pirale eter, sada u jutarnjem termi-nu. Uvijek smo se mogle osloniti na Meku i Juru. Rado su nam po-magali bilo u novinarskom ili u tehničkom smislu. Vesela atmosfe-ra, razgovori, upoznavanje novih ljudi i nove ideje ispunjavali su su-

botnja jutra prošle dvije godine. Bilo je odličnih emisija u kojima se nije dalo ni naslutiti da smo ama-terke, ali i onih gdje je sve vrvjelo smijehom, simpatičnom nespret-nošću i spontanošću. No, Marija je nastavila školovanje van grada, a mene je čekala Gimnazija. Iako sam to jako voljela, pripremanje Teenoteke je iziskivalo previše vre-mena. Prešla sam na jednostavniju formu. I dalje sam subotom u ete-ru, ali kao voditeljica. Radio je iz-vrstan način za stjecanje iskustva i samopouzdanja.Budući da sam sada ponosna gimnazija lka, voditeljske obveze su pale u drugi plan, no još uvijek mogu reći da uspijevam i na školskom i na „ra-dijskom“ planu. Štoviše, gimnazij-ski program se savršeno nadopu-

njuje s mojim poslom. Imam prili-ku primijeniti znanje stečeno u školskim klupama. Zahvaljujući izrazito „sretnom“ spletu okolnosti mogu reći da sam zadovoljna svo-jim odabirom škole koja me zaista kvalitetno podučava za uspješan budući život.

Adio Gimnazijo !

PIŠE: LUCIJA SRŠEN, 4. B

Još jedna generacija odbrojava po-sljednje dane u Gimnaziji…Prošle su četiri duge, duge godine otkako smo prvi put kročili u ovu ustanovu.Puni uzbuđenja, zna-tiželje, straha, nadobudno smo punili prve klupe i uporo bilježili svaku riječ. Kako je vrijeme od-micalo, stizale su i prve ocjene. Prve ocjene značile su i prve suze. U prvom razredu četvorke su uče-nike tjerale u plač. Trojke su se odmah sljedeći dan ispravljale. Situacija je bila napeta, ipak smo svi došli kao najbolji predstavnici osnovnih škola i, kao takvi, nismo naviknuli na ‘’prosječne’’ ocjene. Neki učenici nisu uspjeli pratiti ritam većine pa su napustili školu vrlo rano. Neki nisu uspjeli proći razred. Nitko od nas nije očekivao da će biti potrebno uložiti toliko napora, utrošiti toliko vremena da bismo postigli kakve-takve rezul-tate. To je prva stvar koju smo ov-dje naučili: potrebno je uložiti trud da bi se postigao rezultat. Ne prola-zi pametan nego vrijedan!U drugom razredu već smo znali što nas čeka. Uzbuđenja više nije bilo, kao ni straha. Prve klupe nisu bile tako gusto popunjene kao u prvom razredu. Rijetko tko je vo-dio bilješke na satu. Nije više bilo prolijevanja suza zbog ocjena. Naj-češća rečenica postala je: ‘’Važno da je pozitivno!’’ Moglo bi se reći da smo u drugom razredu naučili

biti skromni. Treći razred. Već smo svi u ‘’teš-kom’’ pubertetu i misli nam zao-kuplja sve osim škole. Dopušta-mo si jedinice koje ćemo ispraviti NIKAD. Za loše ocjene krivimo profesore, određene predmete ‘’preskačemo’’ izmišljajući razne isprike. No, na svu sreću naša dra-ga Gimnazija pobrinula se i za to. Nekoliko roditeljskih sastanaka i dovedeni smo u red. Ponovno počinje panika. Vremena je malo, a predmeta za ispravak mnogo. Umorni su profesori, umori smo i mi, ali ocjene treba ispraviti. Nau-čili smo da ne treba sve ostaviti za zadnji tren.

Nakon uspješno završenog i tre-ćeg razreda napokon postajemo maturanti! Isprepadani državnom maturom, već mnogo zreliji i oz-biljniji, četvrtu godinu za redom ulazimo u školu.Umorni od sve-ga, a opet puni života, počinjemo praviti raspored učenja i među-sobno se dogovarati oko odgova-ranja određenih predmeta. Što se

prije nečega „riješimo“ , više ćemo se moći posvetiti maturi. Ne po-navljamo dosadašnje greške. Ne ostavljamo sve za zadnji tren, ne kupujemo svaki dan nove biljež-nice iz matematike. Odrastamo.Postajemo odgovorni ljudi jer to je ono što je Gimnazija napravila od nas. Mnogo je vremena prošlo od dana kada smo prvi put „pro-kleli“ ovu ustanovu do dana kada će nam biti žao što ju moramo na-pustit. Gimnazija od nas nije na-pravila samo poželjne kandidate za razne fakultete, već nas je naučila i timskom radu, pomogla nam da postanemo kreativni i da realizira-mo svoje ideje. Iako smo još uvijek

buntovnici i nerijetko ‘’izvodimo’’ gluposti (npr. pilići na glavama), Gimnazija je uvijek nalazila razu-mijevanje za naše ‘’ludorije’’. Uvijek smo mogli tražiti savjet, svi su nam izlazili u susret. Tu smo upoznali prijatelje za cijeli život. Iako je u početku bilo dosta nesuglasica, sve su to divni ljudi bez čije nazočnosti ništa ne bi bilo isto. Svatko od njih

poseban je na svoj način i svakoga smo imali priliku bolje upoznati. Bez obzira na to što ćemo se usko-ro raspršiti na sve strane, svi ćemo sa sobom nositi uspomenu na svoj razred i imat ćemo dodatan razlog za sreću kad se ponovno budemo vraćali kući, u svoj rodni grad.I baš sad, kad smo sa svima ‘’izišli na zelenu granu’’ moramo ići. Svi krećemo u nepoznato. Svi ćemo pokušati ostvariti svoje ciljeve i

trudit ćemo se da u tome uspijemo. Neki će u tome uspjeti, a neki ne, ali i to je dio života, dio odrasta-nja. Iz svake pobjede, ali i iz svakog poraza izlazimo jači i pametniji (kristalizirana inteligencija). Nikad ne znamo koji će nam put donijeti sreću zato ne smijemo odustajati. Izdržali smo osamnaest godina, a to nije malo. Hvala Gimnaziji na svemu što je učinila i što čini za nas. Iako smo često bili ‘’neraspo-

loženi’’, nikad nam to nije zamje-rila. Mi smo samo broj, još jedna generacija koja odlazi. Nadamo se da smo imali nekog utjecaja na nju, kao što je ona imala na nas. Ne znam hoćemo li biti zaboravljeni, ali mi sigurno zaboravit nećemo nikad! Tko zna, možda generacija 2011./2012. jednoga dana i hoće promijeniti svijet.Adieu!

Norijada 2012.

18. 5. maturanti Gimnazije Metko-vić proslavili su svoj zadnji nastav-ni dan. Četiri godine su proveli u našoj školi. Zajedno smo se smijali, ali i plakali, markirali nastavu, mo-

lili za ocjene i ljutili se međusobno. No, sve je to ostalo u prošlosti. Sada kreću u svijet odraslih i stvaraju si neki novi život. Nadamo se da nam ništa ne zamjeraju isto kao što ni

mi njima ne zamjeramo. Svaka ge-neracija je ostavila svoj trag pa tako i ova 2011./2012. Sretno, maturanti!

1. ARazrednica: Angela Ćelić, prof.

1. Jure Antunović2. Ivan Begović3. Toni Bogdan4. Antea Čović5. Dragana Dalmatin6. Nora Franičević7. Nikola Jurković8. Ivana Kolovrat9. Maja Kovačević10. Daria Kraljević11. Lara Laskač12. Suzana Matić13. Sara Matuško14. Roko Medak15. Hrvoje Obradović

16. Maja Raguž17. Miljenka Raguž18. Ana Raič19. Mario Raič20. Mihovil Roglić21. Nikolina Šetka22. Lucija Šiljeg23. Mirko Šiljeg24. Bojan Šutalo25. Iva Vekić26. Ana Vladimir27. Marino Vladimir28. Domagoj Volarević29. Ana Zonjić

1. BRazrednica: Svjetlana Bebić, prof.

1. Stipe Baćilo2. Ana Barbir3. Marija Brečić4. Blaž Bulum5. Andrea Dominiković6. Antonio Galov7. Antonio Ilić8. Katarina Ivanković9. Anamarija Jakić10. Roberto Jerković11. Darka Jukić12. Nikola Jurković13. Lea Kaleb14. Nikolina Knežević15. Anamaria Krtalić

16. Lara Leontenko17. Lucija Leontenko18. Ante Manenica19. Hrvoje Maslać20. Borna Nikolić21. Josipa Nikolić22. Veronika Paponja23. Roko Petrov24. Andrijana Plećaš25. Marko Popović26. Ana Prkačin27. Antonija Stanić28. Petra Ujdur29. Tin Ujdur

1. CRazrednica: Gordana Nikolić, prof.

1. Luka Anković2. Ivan Bajo3. Ljubo Bebić4. Matej Erceg5. Ivan Glavinić6. Šime Gustin7. Alen Hazirović8. Hrvoje Ilić9. Jure Jakić10. Katarina Jelaš11. Karla Jurković12. Mario Konjevod13. Ines Leženić14. Martina Manenica15. Lucija Markota

16. Nives Mustapić17. Ana Nikolić18. Antonia Obrvan19. Mateo Obšivač20. Ivan Pavlović21. Petra Polić22. Zvonimir Radić23. Anamarija Raguž24. Anamarija Raguž25. Lucija Rajič26. Katarina Šprlje27. Sara Zovko

1. DRazrednik: Mirko Crnčević, prof.

1. Drago Babić2. Tihana Barbir3. Anja Bilan4. Davor Bilić5. Ines Borovac6. Marin Brčić7. Marin Curić8. Marijeta Dadić9. Doris Đugum10. Kristijan Harak11. Iva Jerkić12. Daniela Jurić13. Dolores Krstičević14. Petra Lasić15. Mate Marević

16. Marin Marić17. Marija Markota18. Ivan Matić19. Kristijan Novaković20. Antonio Obradović21. Nevena Sršen22. Barbara Stanković23. Nikolina Šimunović24. Martin Šutalo25. Linda Tomas26. Ante Tošić27. Marija Vidović28. Ivana Vrnoga

2. ARazrednik: Josipa Antunović, prof.

1. Josipa Anković2. Martin Barbir3. Matea Bartulović4. Darko Dramac5. Dora Ivić6. Andrea Jerković7. Vana Jogunica8. Ana Jurković9. Kristina Kale10. Matea Kolovrat11. Josip Konjevod12. Ivan Krstičević13. Filip Leontenko14. Ante Marević15. Ana Markota

16. Nikola Mijoč17. Marija Mustapić18. Matea Mustapić19. Dora Parmać20. Mihovil Pavlinović21. Petra Pavlović22. Matea Petrović23. Diana Sentić24. Marija Šimunović25. Petra Šimunović26. Ivana Šutalo27. Lucija Zovko28. Tomislava Žilić29. Martina Živkušić

2. BRazrednica: Ana Dragović, prof.

1. Iva Alilović2. Andrea Barbir3. Anđelina Bošković4. Katarina Bunoza5. Marta Dugandžić6. Klara Gavran7. Šime Jerković8. Ivana Kežić9. Lea Knežević10. Jela Korica11. Ana Krešić12. Renata Krvavac13. Matea Lukanović14. Andrea Manenica15. Jure Manenica

16. Darija Marković17. Nikoleta Mateljak18. Marko Matičević19. Bernard Matić20. Valentino Medić21. Zdenka Nikolić22. Marko Puljić23. Ana Rakić24. Matej Rodin25. Lidija Šanje26. Josip Vego27. Kristina Zovko

2. CRazrednik: Marinko Zubac, prof.

1. Zorana - Tereza Andačić2. Marija Bajo3. Antonia Barišić4. Tea Batinović5. Klara Dominiković6. Martin Goluža7. Anamarija Jarak8. Marko Jurić9. Antonija Jurković10. Anica Knežević11. Sunčica Kosović12. Mara Majić13. Iva Marenić14. Matea Milanović15. Ivana Mostarac

16. Ana Obad17. Antonia Obšivač18. Kristina Paponja19. Martina Perutina20. Narci Prović21. Josipa Rendulić22. Ana Salacan23. Pero Skoko24. Miro Sršen25. Andrea Tadić26. Ante Tomić27. Iva Trogrlić28. Josipa Vidović29. Domagoj Zovko

2. DRazrednica: Ivona Šešelj, prof.

1. Ivana Bebić2. Kristijan Bjelopera3. Sonja Božić4. Martin Cvitanović5. Katarina Čarapina6. Bariša Doko7. Monika Dragić8. Nikolina Dugandžić9. Sanja Hrgović10. Dino Jelavić11. Dora Jerković12. Nikola Katić13. Monika Klarić14. Božena Krešić15. Ilija Krešić

16. Ivan Luka Majić17. Blaž Martić18. Dijana Maslać19. Jure Maslać20. Marko Matuško21. Mateo Mustapić22. Milena Pačić23. Lora Pavlović24. Matea Perlić25. Mate Sršen26. Benjamin Šutalo27. Kristina Tolić28. Teo Vučković

3. ARazrednica: Sanja Goluža, prof.

1. Maja Bilić2. Maja Maria Brajković3. Martina Crnčević4. Ivana Ćorić5. Ivana Doko6. Ivana Gakić7. Ivana Herceg8. Ana Jurica9. Ivana Jurković10. Marin Ljuban11. Ana Markotić12. Martina Martinović13. Antonio Matić14. Martina Matić15. Matea Matić

16. Dino Milić17. Božo Mustapić18. Marin Obad19. Martina Obradović20. Ivan Paradžik21. Anđela Parmać22. Ivana Sršen23. Lukrecija Sršen24. Ana Stanković25. Ivana Vidović26. Matea Vladimir27. Paula Volarević28. Nikolina Vujnović

3. BRazrednica: Antonela Dragobratović, prof.

1. Lara Bebić2. Renato Beidenegl3. Kristina Blažević4. Slaven Dodig5. Tea Jelčić6. Matea Jerkić7. Josip Kiridžija8. Tomislava Krstičević9. Lea Leontenko10. Maja Maslać11. Matija Mateljak12. Tadija Matić13. Ana Mijić14. Luka Mustapić15. Martina Obad

16. Mia Obad17. Matea Popović18. Vlaho Prović19. Nela Sršen20. Anđelina Šiljeg21. Nikola Šutalo22. Matea Talajić23. Antonija Taslak24. Ana Vidović25. Marija Volarević26. Nikolina Vukasović

3. CRazrednik: Dragan Dodig, prof.

1. Ana Batinović2. Ana Boras3. Ines Buljubašić4. Marija Cvitanović5. Doris Čamo6. Ivana Dominiković7. Nikolina Kadijević8. Marija Knežević9. Mira Knežić10. Iva Leženić11. Duje Mateljak12. Glorija Medak13. Marina Menalo14. Josip Mijić15. Karla Mikulić

16. Karlo Murtezani17. Iva Poštenjak18. Matea Sršen19. Josipa Šiljeg20. Mate Šimović21. Zoran Šimović22. Marija Tadić23. Kristina Volarević24. Ante Zovko

3. DRazrednica: Senka Rodin, prof.

1. Anđela Crnčević2. Ivan Dragobratović3. Ivan Ilić4. Nikolina Ivanković5. Bartul Jakić6. Kristina Jerković7. Ivana Jovanović8. Karla Jurković9. Ena Ključe10. Filip Knežević11. Marta Knežević12. Tea Lacku13. Božanela Lukanović14. Martina Marić15. Andrea Matić

16. Nikola Matić17. Iva Mijoč18. Anđelko Obradović19. Gloria Odak20. Ivana Perić21. Petra Popović22. Ana Previšić23. Jelena Rendulić24. Danijel Šilić25. Senka Toplak26. Ivana Vekić27. Jakov - Irnej Volarević28. Antea Zec29. Iva Zonjić

4. ARazrednica: Draga Nikolić, prof.

Nikol Andačić Doris Babić Matia Barbir Marija Batinović

Andrija Bunoza Marin Curić Ante Daničić Doria Gabrić

Stela Gabrić Karmela Kapetanović Matea Korda Petra Krstičević

Božan Krvavac Magdalena Krvavac Antea Maleta Doris Marić

4. BRazrednica: Ljubica Jerković, prof.

Iva Batinović Ivana Blažević Antoneta Bogdan Ružica Bošković

Ana-Marija Buljubašić Doris Crnčević Magdalena Crnčević Martina Crnčević

Ivan Dodig Marina Dominiković Stanko Glavinić Luka Golemac

Karmela Jelčić Anamarija Krešić Antonela Marević Srećko Marić

Ana Martinović Dino Obradović Katarina Pavlović Ivona Pehar

Matea Prkačin Ivana Prović Andrea Sentić Ivana Šeput

Natalija Tutavac Stipe Volarević Ante Vuletić Jelena Žderić

Pero Matić Gabrijela Mustapić Andrea Pavlović Antonio Perleta

Franjo Josip Primorac Gabrijela Primorac Ante Sršen Lucia Sršen

Petra Šiljeg Anamaria Šutalo Matea Tolić Lucija Vidović

Marija Žužul

4. CRazrednica: Monika Ujdur Batinović, prof.

Ana Bajo Marino Barišić Josip Batinović Lucija Bjeliš

Stipe Buljubašić Ante Cindrić Mario Crnčević Luka Ćulić

Petra Galić Marijana Ilić Mario Kevo Dijana Knežević

Katarina Konjevod Marin Krstičević Maja Marević Nikola Marić

Martina Matuško Ante Mijić Katarina Milanović Marko Milošević

Ina Nikolić Mihaela Obšivač Mirjana Pehar Marija Perak

Mario Petković Nikolina Previšić Ivo Rebac Goran Rodin

4. DRazrednica: Jagoda Krešić, prof.

Jakov Barbir Ana Dominiković Ivana Dragić Kristina Falak

Emanuela Glavinić Mateja Ilić Antonia Jurković Lidija Jurković

Mirko Jurković Nikolina Jurković Viktorija Kiridžija Ivana Krešić

Nikolina Krešić Darko Krndelj Zvonimir Nikolić Antonela Obad

Mate Obradović Mirna Obradović Anđela Pehar Josip Perić

Nikica Previšić Mia Prović Rajko Rodin Josip Šetka

Lovre Šiljeg Karmen Tošić Jelena Tutavac Dominik Udženija