Henryk Sienkiewicz U PUSTINJI I PRAUMI Preveo Iso Velikanovi 1. Zna, Nella ree Stasio Tarkowski maloj Engleskinji da su juer doli redarstvenici i uhapsili enu nadzornika Smaina i njegovo troje djece: onu Fatimu koja je ve nekoliko puta dolazila u ured tvom i mom ocu. A mala, Nella kao slika lijepa, uzdigne svoje zelenkaste oi prema Stasiju i zapita napola u udu, a napola u strahu: Jesu li je odveli u zatvor? Ne, ali joj nisu dopustili da putuje u Sudan. Doao je inovnik koji e je nadzirati, da se ni za korak ne makne iz Port Saida. A zato? Stasio, koji je navravao etrnaestu godinu i koji je veoma volio svoju osmogodinju prijateljicu, ali je s njom postupao kao s malim djetetom, odgovori sa samosvjesnim izrazom na licu: Kad bude u mojim godinama, znat e sve to se dogaa, i to ne samo ono to se dogaa uzdu kanala od Port Saida do Sueza, ve i u itavom Egiptu. Zar nisi nita ula o Mahdiju? ula sam da je ruan i neuljudan. Djeak se saalno osmjehne. Da li je ruan, ne znam. Sudanci smatraju da je lijep. Ali rei za ovjeka koji je toliko ljudi poubijao da je neuljudan, to moe doista izustiti samo osmogodinja djevojica, kojoj suknjica see dovde, jedva do koljena! Tatica mi je tako rekao, a tatica to zna najbolje. On ti je to tako zato rekao jer drukije ne bi razumjela. Meni ne bi tako rekao. Mahdi je gori od itavog krda krokodila. Razumije li? Dobrog li izraza "neuljudan"! Tako se govori malim bebama. Ali opazivi kako se lice djevojice zamrailo, zauti, a zatim ree: Nella! Ti zna da ti nisam htio uiniti naao. Doi e vrijeme kad e i ti imati etrnaest godina. To ti sasvim pouzdano obeajem. Aha! odgovori ona i pogleda ga zabrinuto. A ako Mahdi prije toga upadne u Port Said i ako me prodere? Mahdi nije ljudoder. On ne prodire ljude, ve ih ubija, a nee ni upasti u Port Said. Ako to uini, pa sve da mu se prohtjedne i tebe ubiti, imao bi najprije sa mnom posla. Nakon ove tvrdnje Stasio tako znaajno mrknu da to nije moglo znaiti nita dobro za Mahdija, to Nellu sasvim umiri. Znam odvrati ona. Ti me ne bi dao. Ali zato ne putaju Fatimu iz Port Saida? Jer je Fatima Mahdijeva sestrina. Njezin mu Smain rekao je egipatskoj vladi u Kairu da e poi u Sudan, gdje boravi Mahdi, i da e isposlovati slobodu za sve Evropljane koji su pali u njegove ruke. Znai da je Smain dobar?

ekaj! Tvoj i moj tata, koji odlino poznaju Smaina, nemaju nikakva povjerenja u njega, pa su upozorili Nubar-pau da se ne pouzdaje u njega. Ali vlada je privoljela da se Smain poalje na put, i sada on, eto, boravi ve pola godine kod Mahdija. Sunji se ipak nisu vratili, ve je naprotiv stigla iz Kartuma vijest da mahdijevci s njima sve okrutnije postupaju, da je Smain iznevjerio, poto je od vlade izmamio novaca. Sasvim je preao na stranu Mahdija, koji ga je imenovao emirom. Pripovijedaju da je Smain bio zapovjednik topnitva u onoj stranoj bici kad je pao general Hicks; a vele da je on nauio mahdijevce kako se barata topovima, to oni, kao divljaci, prije nisu znali. Smain se zalagao da izvue enu i djecu iz Egipta. Kad je Fatima, koja je bila upuena u Smainove namjere, htjela potajno umaknuti iz Port Saida, uhapsila ju je vlada skupa s djecom. Razgovor se najednom prekine jer je Stasiova pozornost bila privuena jatom ptica koje su letjele od Echtumom-Faraga prema Menzaleh jezeru. Ptice su prilino nisko letjele. U prozranom se uzduhu moglo tono vidjeti nekoliko pelikana s uvuenim vratovima kako polako mau ogromnim krilima. Stasio poe odmah oponaati njihov let; zabaci glavu unatrag, stane mahati rairenim rukama po zraku i potri dosta daleko po nasipu. Gledaj! Eno i plamenaca! klikne odjednom Nella. Stasio se odmah zaustavi, jer su se doista iza pelikana, samo neto vie, vidjele dvije ptice, koje su nalikovale na dva velika purpurnocrvena cvijeta. Plamenci! Plamenci! Svako se vee vraaju u svoja gnijezda na otocima ree djeak. Ah, da imam puku! A zato bi pucao u njih? enske to ne razumiju. Hajdemo dalje, moda emo ih jo vie vidjeti. Nakon tih rijei prihvati on djevojicu za ruku pa pooe do prve kanalske luke u Port Saidu, a za njima pristane crnkinja Dinah, nekadanja dadilja male Nelle. Ili su pokraj ume koja dijeli vode Menzaleh jezera od kanala, kojim je ba u taj as prolazio veliki engleski parobrod. Parobrodom je upravljao kanalski pilot. Pribliavala se veer. Sunce je jo prilino visoko stajalo, ali se ve sklanjalo prema protivnoj obali. Nad slanom se vodom kanala pruao zlatan sjaj i mijeao se sa sjajem boja u paunskoj plaveti ustalasanih valova. Na arapskoj se obali protezala, dokle oko see, uta pjeana pustinja tmurna, kobna, mrtva. Izmeu ukoenog, staklenog neba i nepreglednog pijeska nije se vidio ni jedan trag ivoga bia. Dok je jo na kanalu vrio ivot, amci vrvjeli na sve strane, zvidanje parobroda nadaleko razlijegalo, a po Menzaleh jezeru treptala suncem obasjana jata galebova i divljih pataka, tamo na arapskoj obali kao da se prostirala zemlja smrti. Tek kad je sunce zapadajui postajalo sve crvenije, poee se pjeani krajevi ljubiasto prelijevati, kao ledina pod jesen u poljskim umama. Putem prema luci ugledae djeca jo nekoliko plamenaca, koje su njihove oi pratile sa smijekom. Tada izjavi Dinah da Nella mora kui. U Egiptu nakon dana, koji su i zimi obino vrui, dolaze veoma hladne noi. Budui da je na njeno Nellino zdravlje trebalo budno paziti, nije njen otac, gospodin Rawlison, doputao da se djevojica poslije zalaza sunca zadrava kod vode. Krenue zato prema gradu, gdje je na kraju, blizu kanala, stajala vila gospodina Rawlisona. Ba kad je sunce utonulo u more, prispjee oni pod krov. Ubrzo nakon toga stigne, na ruak pozvan, inenjer Tarkowski, Stasiov otac. Cijelo drutvo s Nellinom uiteljicom, Francuskinjom gospoom Olivier, sjedne za stol.

Gospodin Rawlison, jedan od ravnatelja Kompanije Sueskoga kanala, i Vladyslaw Tarkowski, inenjer iste kompanije, ivjeli su mnogo godina u najtjenjem prijateljstvu. Obojica bijahu udovci. Gospoa Tarkowska, roena Francuskinja, umrla je pri Stasiovu roenju, dakle pred vie od trinaest godina, a Nellina je majka umrla od suice u Heluanu, kad su djevojici bile tri godine. Oba su udovca stanovala u Port Saidu, u susjedstvu, a viali su se danomice u poslovnim stvarima. Zajedniki ih je udes jo vie zbliio i uvrstio ve prije sklopljeno prijateljstvo. Gospodin je Rawlison zavolio Stasija kao svoga roenog sina, a gospodin bi Tarkowski u svako doba poao i u vatru za malu Nellu. Iza svrenih dnevnih poslova najmiliji im otpoinak bijae razgovor o djeci, njihovom odgoju i budunosti. U razgovoru bi gospodin Rawlison obino hvalio odvanost i valjanost djeakovu, dok se gospodin Tarkowski oduevljavao njenou i aneoskim licem male Nelle. I jedno je i drugo bila istina. Stasio je bio malko umiljen i hvalia, ali je uio marljivo, a uitelji u engleskoj koli, koju je polazio u Port Saidu, smatrali su ga doista neobino nadarenim. A to se tie odvanosti i praktinosti, to je on naslijedio od oca, jer je gospodin Tarkowski posjedovao te vrline i njima je ponajvie imao zahvaliti svoj sadanji visoki poloaj. Godine 1863. borio se neprekidno jedanaest mjeseci na ratnom polju. Bio je ranjen, zarobljen i osuen na Sibir. Ali mu je polo za rukom da uzmakne iz dubine Rusije i pobjegne preko granice. Jednu je godinu prouavao hidrauliku, onda je dobio namjetenje na kanalu, a nakon nekoliko godina, kad su upoznali njegovu vrsnou, energiju i marljivost, ponudie mu visoko mjesto nadinenjera. Stasio se rodio na kanalu u Port Saidu, tu je odrastao i proveo gotovo etrnaest godina, pa su ga inenjeri, prijatelji njegova oca, nazivali zato sinom pustinje. Kasnije, kad je ve poao u kolu, pratio je kadto svoga oca ili gospodina Rawlisona, za vrijeme praznika i blagdana, na slubenim putovanjima koja su obavezno morali poduzimati od Port Saida ak do Sueza, nadzirui radnje oko nasipa i dubljega iskopavanja kanala. Djeak je poznavao svakoga inenjera i sve carinske inovnike, sve radnike, Arape i crnce. Zavlaio bi se u svaki kuti, znao bi osvanuti gdje mu se nitko nije nadao, odlazio bi na daleke izlete uzdu nasipa i vozio se ponekad prilino daleko amcem po Menzaleh jezeru. Vozio se na arapsku obalu, uzjahao tamo konja ili, u oskudici konja, devu ili magarca, pa se igrao "divljega jahaa" u pustinji rijeju, on je "dabrovao" kako ree gospodin Tarkowski, svuda i svagdje i provodio je svaki slobodan trenutak, kad nije imao kolskih dunosti, na vodi. Otac mu to nije branio, jer je znao da e veslanje, jahanje i stalan boravak na svjeem zraku jaati djeakovo zdravlje i razvijati u njemu smisao za praktino. A Stasio je doista bio vrst djeak i uzrasliji nego to obino bivaju djeaci njegovih godina. Dosta mu je bilo pogledati u oi i uvjeriti se da e prije pogrijeiti suvikom smionosti, negoli kukavtinom, ako doe u kakvu nepriliku. U etrnaestoj je godini bio jedan od najboljih plivaa u Port Saidu, a to nije bilo malo, jer Arapi i crnci plivaju kao ribe. Pucajui iz karabinke maloga kalibra na divlje patke i egipatske guske, dobio je sigurnu ruku i sigurno oko. Sanjario je kako bi jednoga dana poao u lov na velike ivotinje u sredinjoj Africi, pa je zato tako eljno sluao pripovijedanje Sudanaca, koji su radili na kanalu, a sukobili su se kadto u svom zaviaju s velikim grabeljivcima i debelokocima. Stasio je pri tome uio njihove jezike. Sueski je kanal trebalo uvijek popravljati, jer bi ga inae u godini dana zasuo pijesak s pustinja, to su se na obje strane prostirale. Veliko je Lessepsovo djelo trailo neprekidnu marljivost i budnu pozornost. Do dananjega su se dana kretali jaki strojevi, a tisue radnika, pod nadzorom vjetih

inenjera, radilo je na produbljivanju njegova korita. Danas, kad je djelo dovreno, a strojevi usavreni, dosta je mnogo manji broj, ali i taj je jo uvijek znatan. Meu radnicima su prevladavali uroenici, ali nije nedostajalo ni Nubijaca, Sudanaca, Somalijaca i razliitih crnaca, koji prebivaju oko Bijeloga i Modrog Nila, tj. u krajevima koje je egipatska vlada zauzela prije Mahdijeva ustanka. Stasio je sa svima ivio u prijateljstvu, a kako je strane jezike neobino lako uio, kao to to obino biva u Poljaka, upoznao je mnogo jezika, ne znajui ni sam kako i kada. Roen u Egiptu, govorio je arapski kao pravi Arapin. Od Zanzibaraca, koji su ponajvie bili zaposleni kao loai strojeva, nauio je, po itavoj Africi proireni, ki-svahili jezik, a mogao se ak sporazumjeti i s crncima iz plemena Dinka i illuk koji ive nie od Faode na Nilu. Osim toga je vjeto govorio engleski, francuski i poljski, jer je njegov otac, pravi rodoljub, brino pazio da djeak zna svoj oinski jezik. Stasio je, dakako, smatrao taj jezik najljepim na svijetu i poduavao je poljski s uspjehom i malu Nellu. Jedino je nije mogao nauiti da mu ime Stasio ne izgovara "Steso". Kadto je izmeu njih radi toga dolazilo do nesuglasica, koje su, meutim, tek toliko trajale, dok se nisu djevojici oi napunile suzama. Tada bi je "Steso" molio za oprotenje i ljutio se sam na sebe. Ipak je imao runu naviku da s omalovaavanjem govori o njezinih osam godina i da im pretpostavlja svoju ozbiljnu dob i svoje iskustvo. Tvrdio je da djeak koji e skoro navriti etrnaestu godinu, iako ba nije posve odrastao, ipak nije vie dijete, ve je naprotiv sposoban za svakovrsna junaka djela, a osobito onda kada kroz njegove ile tee poljska i francuska krv. Nita nije are elio nego da mu se jednoga dana prui prilika za takva djela, a osobito kad bi time mogao zatititi Nellu. Oboje su izmiljali najrazliitije opasnosti; Stasio bi morao odgovarati na njezina pitanja; na primjer, to bi on uinio kad bi kroz prozor doao u kuu krokodil, dugaak deset metara ili korpion, velik kao pas. Oboje ni izdaleka nisu slutili da e grozna zbilja ubrzo nadmaiti sve njihove fantazije. 2. Kod kue su za stolom uli radosnu vijest. Gospoda Tarkowski i Rawlison bili su pred nekoliko nedjelja pozvani kao inenjeri vjetaci da pregledaju i ocijene radove, to su se izvodili u pokrajini El-Fajum, u okolici grada Medineta blizu Karoun jezera, na rijeci Jussef i na Nilu. Za taj posao je bilo potrebno otprilike mjesec dana. Budui da su boini blagdani bili blizu, obojica odluie da se ne rastanu od djece, ve da sa sobom povedu Stasija i Nellu u Medinet. Kad djeca ue tu novost, umalo ne iskoie iz koe od veselja. Dotad su poznavali gradove to lee uz kanal, i to Ismailiju i Suez, a s one strane kanala Aleksandriju i Kairo, gdje su posjetili velike piramide i sfingu. Ali to su bili kratki izleti, dok je za ekspediciju u Medinet-el-Fajum trebao itav dan puta eljeznicom uz Nil prema jugu, a onda od El-Wasta na zapad prema Libijskoj pustinji. Stasio je poznavao Medinet po pripovijedanju mladih inenjera i putnika, koji su polazili onamo u lov na razne vodene ptice, a i na pustinjske vukove i hijene. Znao je da je to velika oaza koja lei na lijevoj obali Nila, ali nije izvrgnuta poplavama jer ima svoj posebni vodeni sistem natapanja, koji ini Karounsko jezero, Bahr-Jussef i cijela mrea malih kanala. Oni, koji su vidjeli tu oazu, govorili su da taj kraj ini posebnu cjelinu, pa, mada pripada Egiptu, ipak je odijeljen od njega pustinjom. Samo rijeka Jussef vee, takorei, plavom, tankom

vrpcom taj kraj s dolinom Nila. Obilje vode, plodnost zemlje i bujna vegetacija, uinie od ovoga kraja zemaljski raj, a prostrane ruevine grada Krokodilopolisa mame stotine radoznalih putnika. Ali Stasio se najvie radovao obalama Karounskog jezera s jatima ptica i hajkama na vukove u pustinjskim breuljcima Guebel-el Sedmenta. No njegovi su praznici poinjali tek za nekoliko dana, a kako je pregled radova bio hitan, nisu oevi mogli gubiti vrijeme, pa se sloie da e odmah otputovati, a djeca e krenuti s gospoom Olivier nedjelju dana kasnije. I Nella i Stasio voljeli bi krenuti na put odmah, no Stasio se nije usudio to traiti. Poeli su umjesto toga ispitivati za razliite stvari o putu. S novim provalama radosti primie vijest da nee stanovati u neudobnim hotelima, to ih dre Grci, ve u atorima, to ih dobavlja Cookovo putniko drutvo. Tako obino rade putnici koji polaze iz Kaira na podulji boravak u Medinet. Cook daje atore, poslugu, kuhare, konje, magarce, deve, namirnice, vodie, pa putnik ne treba da se ni za to brine. To je dodue dosta skup nain putovanja, ali inenjeri Tarkowski i Rawlison nisu se morali na to obazirati, jer je sve trokove plaala egipatska vlada, koja ih je kao strunjake pozvala da prosude i pregledaju radove oko kanala. Nelli, koja je vie od iega na svijetu voljela jahati na devi, obea otac da e dobiti posebnu grbavu jahau devu, na kojoj e s gospoom Olivier ili s Dinahom, a kadto i sa Stasiom ii u oblinju okolicu pustinje i do Karounskog jezera. Gospodin Tarkowski obea Stasiju da e mu jednom nou dopustiti poi na vukove i da e, ako dobije dobru kolsku svjedodbu, dobiti pravu englesku puku i sav lovcu potreban pribor. Budui da je Stasio bio siguran da e imati dobre ocjene, poeo je odmah smatrati sebe posjednikom puke i obeavao je sam sebi da e s njom napraviti razna udesna i znamenita djela. Uz ovakve je planove i razgovore proao ruak. Najmanje oduevljena buduim putem je bila gospoa Olivier, koja se nije rado micala iz udobne vile u Port Saidu i koja se prestraila na pomisao da e nekoliko nedjelja prebivati u atoru, a osobito da e praviti izlete na devama. Imala je ve nekoliko puta prilike tako putovati, kako to obino ine od radoznalosti svi Europljani koji ive u Egiptu, a uvijek su ti pokuaji zavravali s neuspjehom. Jednom se deva prije vremena digla, dok jo nije pravo sjela u sedlo, i zbog toga se strovalila preko devine grbe na zemlju. Drugom ju je prilikom deva, nenavikla na lak korak, tako protresla te nije dva dana mogla doi k sebi. Rijeju, dok je Nella iza dvije ili tri vonje, to ih joj je dopustio gospodin Rawlison, tvrdila da nema nita ugodnije na svijetu, dotle su gospoi Olivier ostale samo neugodne uspomene u sjeanju. Govorila bi da je dobra vonja za Arape ili za takvu mrvicu kao to je Nella, koja se ne moe jae prodrmati od muhe to sjedi na devinoj grbi, ali da nije za ozbiljne osobe i ne ba osobito lake, koje imaju sklonost prema nesnosnoj morskoj bolesti. Ali to se tie Medinet-et-Fajuma bojala se i zbog drugih razloga. U Port Saidu, kao i u Aleksandriji, Kairu i u cijelom Egiptu, govorilo se samo o Mahdijevu ustanku i okrutnostima dervia. Gospoa Olivier, ne znajui tono gdje se Medinet nalazi, uznemirivala se nije li to suvie blizu mahdistima, pa napokon poe zapitkivati gospodina Rawlisona o tome. Ali on se samo nasmijei i ree: Mahdi opsjeda ovaj as Kartum, u kojem se brani general Gordon. Znate li vi, gospoo, kako je daleko od Medineta do Kartuma? Pojma nemam o tome. Tako po prilici kao odavde do Sicilije rastumai gospodin Tarkowski.

Tako po prilici potvrdi Stasio. Kartum lei tamo gdje se sastaje Bijeli Nil s Modrim. Od njega nas razdvaja ogroman prostor Egipta i cijela Nubija. Htjede jo dometnuti da e on biti uz nju sa svojom pukom pa makar Medinet bio blie onim zemljama koje je zahvatio ustanak, ali zauti sjetivi se da ga je otac ve vie puta ukorio radi ovakvog hvalisanja. Stariji ipak poee razgovarati o Mahdiju i o ustanku, jer je to bila najvanija stvar koja se ticala Egipta. Vijesti iz Kartuma bijahu loe. Divlje su ete opsjedale grad ve drugi mjesec; vlade, egipatska i engleska postupale su polagano. Pomo je na jedvite jade krenula i svi su se pribojavali da e uza svu slavu, junatvo i sposobnost Gordona ipak taj vani grad pasti uroenicima u ruke. Tako je mislio i gospodin Tarkowski, koji je sumnjao kako Engleska potajno eli da Mahdi otme Sudan Egiptu, pa da ga kasnije uzme Mahdiju i uini od tog ogromnog kraja engleski posjed. No ipak gospodin Tarkowski nije svoje sumnje izrazio gospodinu Rawlisonu, ne elei vrijeati njegove patriotske osjeaje. Potkraj ruka poe Stasio zapitkivati zato je engleska vlada zauzela sve zemlje koje lee juno od Nubije, tako: Kordofan, Darfur i Sudan sve do Albert-Nyanze, i time otela slobodu tamonjim iteljima. Gospodin Rawlison odlui da mu rastumai kako je to zato tako jer je egipatska vlada sve to je inila radila prema uputi Engleske, koja je protegla protektorat nad Egiptom i zapravo njime vladala kako je htjela. Egipatska vlada nije tamo nikome otimala slobodu ree ali ju je stotinama tisua, a moda i milijunima ljudi povratila. U Kordofanu, Darfuru i u Sudanu nije u posljednje vrijeme bilo neovisnih drava. Tek je ponegdje prisvajao kakav mali vladar sebi prava na neke zemlje i otimao ih silom protiv volje itelja. Uglavnom su te zemlje bile nastanjene plemenima arapskih crnaca, odnosno ljudima ijim je ilama tekla krv obaju plemena. Ta su plemena ivjela u neprekidnom ratu. Napadali su jedni druge i otimali konje, deve, rogato blago, a prije svega robove. Najgori bijahu trgovci, koji su polazili zbog slonove kosti i robova. Oni su u neku ruku inili poseban razred ljudi, kojemu su pripadale gotovo sve poglavice plemena i imuniji trgovci. Oni su zalazili duboko u unutranjost Afrike grabei svuda slonove kljove i hvatajui tisue ljudi i mukaraca, ena i djece. Tom su prilikom unitavali sela i naselja, pustoili polja, prolijevali rijeke krvi i bez milosra ubijali sve koji im se opirahu. Juni dijelovi Sudana, Darfura i Kordofana, kao i krajevi uz gornji Nil, opustjee sve do jezera, u nekim krajevima gotovo posvema. Ali arapske su se bande zalijetale sve dalje pa je ve cijela srednja Afrika postala zemljom suza i krvi. A evo je sada Engleska, koja posvuda progoni trgovce robova, privoljela da egipatska vlada zauzme Kordofan, Darfur i Sudan. To je bio jedini nain kako bi se oni grabeljivci prisilili da se okane te ogavne trgovine, i jedini nain da ih se zadri na uzdi. Nesretni crnci odahnue, napadi i grabe prestadoe, a ljudi poee ivjeti bar u kakvoj-takvoj sigurnosti. No, oito se ovakvo stanje stvari nije svialo trgovcima, pa se meu njima pojavio Mohamed-Ahmed, danas zvan Mahdi, koji je poeo pozivati u sveti rat, pod izlikom da u Egiptu propada prava Muhamedova vjera, te se svi slono latie oruja. I tako je planuo ovaj strani rat u kojem, barem zasad, vrlo loe prolaze Egipani. Mahdi je u svim bitkama potukao vladinu vojsku, zauzeo Kordofan, Darfur i Sudan. Njegove ete opsjedaju sada Kartum i prodiru na sjever sve do granica Nubije. A mogu li doprijeti i do Egipta? zapita Stasio.

Ne mogu odgovori gospodin Rawlison. Mahdi dodue navjeuje da e se zaratiti s cijelim svijetom, ali to je divljak koji nema ni o emu pojma. Egipat nee osvojiti nikada jer to ne bi dopustila Engleska. Ali ako ipak bude egipatska vojska potpuno poraena? Onda e doi engleska vojska koju jo nitko nikada nije pobijedio. A zato je Engleska dopustila Mahdiju da osvoji tolike zemlje? Kako zna da je dopustila? zapita gospodin Rawlison. Engleska se nikada ne uri, jer je vjena. Dalji razgovor prekine sluga crnac, koji najavi da je dola Smainova Fatima, pa moli da je sasluaju. ene se na istoku gotovo iskljuivo bave kunim poslovima, te rijetko izlaze iz harema. Samo siromanije polaze na trg ili rade po poljima, tako ene fellaha, tj. egipatskih seljana. Ali i one tada zastiru lice. Mada u Sudanu, odakle potjee Fatima, nije takav obiaj, i mada je ve prije dolazila u ured gospodina Rawlisona, ipak je njezin dolazak, osobito u to kasno doba i u privatnu kuu, izazvao uenje. Saznat emo neto novo o Smainu ree gospodin Tarkowski. Da odgovori gospodin Rawlison i uputi slugu da uvede Fatimu. Zaas ue visoka mlada Sudanka s posve nezastrtim licem, vrlo tamne puti, prekrasnih, premda divljih i malko mrkih oiju. Uavi padne niice, a kad joj gospodin Rawlison naloi da ustane, digne se, ali ostane na koljenima. Sidi ree blagoslovio Alah tebe, tvoje potomstvo, tvoj dom i tvoja stada! to eli? zapita inenjer. Samilost, spas i pomo u nesrei, gospodine! Zatvorena sam u Port Saidu i propast prijeti meni i mojoj djeci. Veli da si zatvorena, a ipak si mogla doi ovamo, i to jo nou. Dovedoe me amo redarstvenici, koji danju i nou uvaju moju kuu, pa znam da im je zapovjeeno da nam doskora poodsijecaju glave. Govori kao razumna ena! prihvati, slegnuvi ramenima, gospodin Rawlison. Nisi u Sudanu ve u Egiptu, gdje nikoga ne ubijaju bez suda. Moe, dakle, biti sigurna da ni vlas nee pasti s glave ni tebi ni tvojoj djeci. Ali ona ga poe moliti da se jo jednom zauzme za nju kod vlade i da joj izradi doputenje da otputuje k Smainu: Englezi su tako veliki kao ti, gospodine govorila je oni sve mogu. Vlada u Kairu misli da je Smain izdajica, ali to nije istina! Juer su bili kod mene arapski trgovci koji su doli iz Suakina, a prije su kupovali gumu i slonovu kost u Sudanu, pa mi javie da Smain lei bolestan u El-Faeru i da me zove da doem s djecom da ih blagoslovi... Sve si ti to samo izmislila, Fatima prekine je gospodin Rawlison. Ali ona se poe kleti Alahom da govori istinu, a zatim ree, ako ozdravi Smain, da e bez sumnje iskupiti sve kranske zarobljenike, a ako umre, onda e ona kao roakinja voe dervia lako moi dospjeti do njega i postii sve to bude htjela. Neka joj samo dopuste da ode, jer joj se srce u prsima stee od enje za muem. to je ona, nesretna ena, skrivila vladi i kedivu? Je li to njezina krivnja i moe li biti odgovorna zato to je roakinja dervia Mohameda-Ahmeda? Fatima nije smjela pred Englezima nazvati svoga roaka Mahdijem, jer to znai: otkupitelj svijeta. Znala je da ga egipatska vlada smatra buntovnikom i zlikovcem. Udarajui neprestano elom i zazivajui nebo za svjedoka svoje nevinosti i nesree, dade

se u pla i poe tuno naricati, kako to ine ene na istoku, kad izgube mua ili sina. Zatim se opet baci licem na zemlju, zapravo na sag kojim bijae pod pokrit i ekae utei. Nella, koja je ve bila malko pospana potkraj ruka, razbudi se posve, a kako je bila dobra srca, prihvati oca za ruku i ljubei je nekoliko puta uze moliti za Fatimu: Pomozi joj, tatice! Pomozi joj! Fatima pak, jamano razumijevajui engleski, oglasi se posred jecanja ne miui lice od saga: Blagoslovio te Alah, rajski cvijete, naslado Omajeva, zvijezdo bez ljage! Mada je Stasio u dui bio velik protivnik mahdista, ipak je i njega ganula molba i Fatimin bol. A povrh toga se i Nella zauzimala za nju, a on je napokon uvijek pristajao uz ono to je Nella htjela, pa se iza kratkoga vremena oglasi kao da govori za sebe, ali tako da ga uju svi. Da sam ja vlada, dopustio bih Fatimi da ode. No budui da ti nisi vlada odgovori mu gospodin Tarkowski bolje e uiniti da se ne mijea u ono to nije za tebe. I gospodin Rawlison bio je milosrdna srca, pa je shvaao Fatimin poloaj, no u njezinim ga rijeima taknue neke stvari, koje su mu se inile istom lai. Imajui gotovo svaki dan veze s carinom u Izmailiji, dobro je znao da u posljednje vrijeme nisu kanalom prolazili nikakvi tovari gume ni slonove kosti. Trgovina je tom robom skoro posvema zapela. A i arapski se trgovci nisu mogli vraati iz El-Fasera, grada koji se nalazi u Sudanu, jer mahdisti ve spoetka nisu k sebi putali trgovce, a one koje su mogli uhvatiti, oplijenili bi i zadrali u ropstvu. Bilo je zato gotovo sigurno da je pripovijest o Smainovoj bolesti la. No budui da su Nelline oice neprestano molei gledale u taticu, ree on nakon stanke, da ne rastui djevojicu, Fatimi ovo: Fatima, pisao sam ve vladi prema tvojoj molbi, ali bez uspjeha. A sada sluaj. Sutra u s ovim ovdje inenjerom, to ga ti gleda, krenuti u Medinet-el-Fajum. Usput emo se zadrati jedan dan u Kairu, jer kediv eli da se s nama porazgovori o kanalima to vode od Bahr-Jussefa, i dat e nam upute. Za vrijeme razgovora potrudit u se da mu spomenem tvoju stvar i da ishodim njegovo pomilovanje za tebe. Ali uiniti ne mogu vie nita i ne obeajem. Fatima se digne i ispruivi obje ruke u znak zahvalnosti uzvikne: Dakle sam spaena! Nemoj Fatima! odgovori gospodin Rawlison. Nemoj govoriti o spasenju, jer sam ti ve rekao da smrt ne prijeti ni tebi ni tvojoj djeci. A hoe li kediv ipak dopustiti da otputuje, to ne jamim, jer Smain nije bolestan, ve je izdajica koji je pokupio vladine novce i ne misli na otkupljivanje Mohamed-Ahmedovih zarobljenika. Smain je nevin, gospodine, on lei u El-Faeru ponavljala je Fatima no ako je on doista vladu iznevjerio, onda evo prisiem pred tobom, koji si moj dobrotvor, da u, ako mi dopustite da otputujem, dotle moliti Mohameda-Ahmeda dok ne izmolim vae zarobljenike. Dakle dobro! Obeavam ti jo jednom da u se kod kediva zauzeti za tebe. Fatima se pone klanjati. Hvala ti, Sidi! Ti ne samo da si moan ve si i pravedan. A sada te jo molim, dopusti nam da ti sluimo kao robovi.

U Egiptu ne moe nitko biti rob odgovori gospodin Rawlison sa smijekom. Posluge imam dosta, a tvoje usluge ne trebam ni zato jer emo, kako ti rekoh, svi otputovati u Medinet i moda emo tamo ostati sve do Ramazana. Znam, gospodaru, jer mi je to rekao nadglednik Kadigi, a ja sam, saznavi to, dola ne samo da te zamolim za pomo ve i da ti reknem da su dva ovjeka moga dangalskog plemena, Idris i Gebhr, vodii deva u Medinetu i da e udariti pred tobom elom o zemlju, u znak potovanja im doe, rtvujui na tvoju zapovijed sebe i svoje deve. Dobro, dobro odgovori direktor ali to je Cookov posao, a ne moj. Fatima, poljubivi ruke obojici inenjera i djeci, izie blagosiljajui osobito Nellu. Dva su gospodina neko vrijeme utjela, a tada ree Rawlison: Jadna ena... ali lae, kako samo na istoku znaju lagati, ak se i u njezinim rijeima zahvalnosti osjeaju neka laljiva usta. Bez sumnje odgovori gospodin Tarkowski ali je opet istina da vlada nema prava zadravati je u Egiptu, bio Smain izdajica ili ne bio, jer ona nije odgovorna za mua. Vlada ne doputa sada ni jednom Sudancu da otputuje bez posebnog doputenja u Suakin ili u Nubiju, dakle odredba ne pogaa samo Fatimu. U Egiptu ih ima mnogo, jer dolaze ovamo zbog zarade, a meu njima ih ima i prilian broj koji pripadaju dangalskom plemenu, to jest onome iz kojega potjee Mahdi. Tako su, na primjer, iz tog plemena, osim Fatime i Kadigija, i ona dva vodia deva u Medinetu. Mahdisti zovu Egipane Turcima i ratuju s njima, ali i meu ovdanjim bi se Arapima nalo mnogo Mahdijevih pristaa koji bi rado utekli k njemu. Meu njih treba uraunati sve fanatike, sve stare pristae Arabi-pae i mnogo ljudi iz najsiromanijih slojeva. Oni zamjeraju vladi to se potpuno podvrgla engleskom utjecaju, tvrdei da zbog toga trpi i vjera. Tko zna koliko ih je ve uteklo preko pustinje zaobilazei obini morski put preko Suakina, pa je zato vlada, saznavi da i Fatima hoe umaknuti, naloila da je uvaju. Samo e se za nju i za njenu djecu jer su u srodstvu sa samim Mahdijem moda moi dobiti u zamjenu zarobljenici. Zar su doista u Egiptu nii slojevi skloni Mahdiju? Mahdi ima pristaa ak i u vojsci, koja se moda ba zbog toga tako loe bori. Ali kako mogu Sudanci pobjei kroz pustinju? Ta to su tisue milja? A ipak su tim putem dopremali robove u Egipat. Mislim da Fatimina djeca ne bi podnijela takav put. Zato ga hoe skratiti i krenuti morem do Suakina. Svakako je to nesretna ena. Na tome se razgovor zavrio. Dvadeset sati nakon toga "nesretna ena" brino se zakljuala u kui sa sinom nadglednika Kadigija. aputala mu je namrtenih obrva i tmurnog pogleda: Kamise, sine Kadigijev, evo ti novci! Jo e danas poi u Medinet i predat e Idrisu ovaj spis, to ga je na moju molbu njemu napisao sveti dervi Ballali... Djeca ovih mehendija dobra su, ali ako ne dobijem doputenje za put, onda nema drugog naina. Znam da me nee izdati... Zapamti da i tvoj otac takoer potjee od dangalskog plemena u kojem se rodio veliki Mahdi. 3. Obadva su inenjera otputovala sutradan nou u Kairo, gdje su morali posjetiti engleskog veleposlanika i doi na audijenciju potkralju. Stasio je raunao da e ih to zadrati dva

dana i pokazalo se da mu je raun bio valjan, jer je treega dana naveer primio od oca, ve iz Medineta, ovaj brzojav: "atori su spremni. Krenite im zaponu tvoji praznici. Obavijesti Fatimu po Kadigiju da nismo nita mogli za nju isposlovati..." Slian je brzojav primila i gospoa Olivier, koja je odmah zapoela uz pomo crnkinje Dinah spremati sve potrebno za put. im to djeca vidjee, obradovae im se srca. Ali odjednom se dogodi neto, to je poremetilo sva predvianja, pa je moglo i posvema sprijeiti putovanje. Onaj dan, kad zapoee Stasiovi zimski praznici, a uoi polaska na put, ugrize gospou Olivier korpion dok je drijemala popodne u vrtu. Ove otrovne ivotinje nisu u Egiptu obino jako opasne, ali ovaj je put ujed mogao biti izuzetno poguban. korpion je puzao po gornjem naslonu platnenoga stolca i ubo gospou Olivier u vrat, ba u asu kad ga je pritisnula glavom, a kako je prije toga bolovala od vrbanca, prijetila je opasnost da e se bolest obnoviti. Pozvae smjesta lijenika, koji je meutim doao tek nakon dva sata jer je bio zaposlen na drugom mjestu. Vrat, a i lice bili su ve nateeni, a iza toga se javila groznica s poznatim znacima otrovanja. Lijenik izjavi da uz ovakve prilike ne moe biti govora o putovanju i naloi da bolesnica legne u postelju. Tako je djeci prijetila mogunost da e praznike provesti kod kue. Nella je, osobito u prvim trenucima, vie mislila na boli svoje uiteljice, negoli na propale radosti u Medinetu. Samo bi se u zakucima znala rasplakati na pomisao da nee vidjeti oca prije no to proe nekoliko tjedana. Stasio nije odmah shvatio ovaj sluaj pa je ponajprije odaslao brzojav ocu, a zatim i pismo s pitanjem to da ine. Odgovor je doao za dva dana. Gospodin se Rawlison najprije sporazumio s lijenikom i doznavi od njega da je najvea opasnost ve prola, pa da se ne bi moglo gospoi Olivier dopustiti da otputuje iz Port Saida jedino zbog straha da se ne bi povratio vrbanac, on je odredio da se u prvom redu pazi na nju. Tek zatim dopusti djeci da krenu na put s Dinahom. Ali budui da Dinah, uza svu privrenost prema Nelli, ne bi znala to e i kamo e na eljeznici i u hotelima, za vrijeme puta trebao je biti Stasio voa i blagajnik. Lako je shvatiti kako je bio ponosan na tu svoju ulogu i kakvim je vitekim arom jamio maloj Nelli da joj ni vlas nee pasti s glave, kao da je put u Kairo i u Medinet doista spojen s kakvim potekoama ili opasnostima. Sve su pripreme jo prije bile zavrene pa zato djeca krenue istog dana kanalom do Izmailije, a od Izmailije eljeznicom do Kaira, gdje su trebali prenoiti, a sutradan krenuti u Medinet. Polazei iz Izmailije, vidjee jezero Timsah koje je Stasio ve otprije poznavao jer ga je inenjer Tarkowski u slobodnim trenucima strastven lovac vodio kadto sa sobom u lov na vodene ptice. Put je dalje vodio uzdu Vadi-Tumilata, tik uz kanal slatke vode koji vodi od Nila do Izmailije i Sueza. Taj je kanal prokopan jo prije Sueskoga, jer inae radnici, koji su provodili u ivot veliko Lessepsovo djelo, ne bi imali vode za pie. No taj je prokop imao jo i drugu korisnu stranu. Kraj, koji je prije bio jalova pustinja, nanovo je procvjetao jer je kroz njega tekla snana i ivotvorna struja slatke vode. Djeca su mogla kroz vagonski prozor s lijeve strane vidjeti i iroki pojas zelenih livada po kojima su pasli konji, deve i ovce, te obraena polja, koja su se prelijevala kukuruzom, prosom, halfom, i jo nekim drugim travama za hranu raznovrsnoj stoci. Nad obalom su se kanala vidjeli zdenci; u obliku velikih tokova optereenih vedrima, ili u obliku obinih ermova. Radini felasi vodu su provodili po njivama ili razvozili u buradi na kolima, u koja su bili upregnuti bivoli. Nad zimskim se itom talasali golubovi, a kadto bi prhnula itava jata prepelica. Uz obalu kanala

ozbiljno su etale rode i dralovi. U daljini, nad glinenim kolibama felaha, uzdizale su se kao perjanice kronje datulovih palmi. Naprotiv, prema sjeveru, od eljeznike pruge protezala se prava pustinja koja nije bila nimalo slina onoj to se prostirala s druge strane Sueskog kanala. Ona je izgledala kao ravno morsko dno s kojega je nestalo vode, a ostao samo nabrani pijesak; ovdje je opet pijesak bio vie ut, kao nasut u velike gomile, postrance pokrivene dbunovima sivoga bilja. Izmeu tih gomila, koje su se ponegdje dizale kao visoko gorje, leale su prostrane doline, posred kojih su se od vremena do vremena mogle vidjeti karavane kako putuju. S prozora vagona mogla su djeca vidjeti natovarene deve kako idu u dugom nizu, jedna za drugom, pjeanim prostorom. Pred svakom je devom iao Arapin u crnom plastu i s bijelim turbanom na glavi. Mala se Nella sjeti slika iz Biblije, to ih je kod kue gledala, a koje prikazuju izraeliane kako ulaze u Egipat u vrijeme Josipovo. Bile su ba ovakve. Naalost nije mogla dobro promotriti karavanu jer su s te strane vagona uz prozore sjedila dva engleska asnika i zastirala joj pogled. Tek to je to rekla Stasiju, obrati se on veoma ozbiljna lica asnicima i ree poloivi prst uz eir: Dentlmeni, ne biste li dali mjesta ovoj maloj gospoici koja eli vidjeti deve? Oba asnika prihvatie s istom ozbiljnou prijedlog i jedan od njih ne samo da je dao mjesta znatieljnoj Nelli ve ju je podigao i postavio na sjedalo uz prozor. A Stasio zapoe predavanje: Ovo je stara zemlja Goshen koju je faraon dao Josipu za njegovu brau izraeliane. Neko, jo u starom vijeku, protjecao je tuda kanal slatke vode, pa je ovaj novi samo pregradnja staroga. Ali kasnije je ovaj propao i kraj je opustio. Sada zemlja opet postaje plodna. Kako to dentlmen znade? zapita jedan asnik. U mojim se godinama takve stvari znaju odvrati Stasio a osim toga nam je nedavno profesor Sterling predavao o Vadi-Tumilatu. Mada je Stasio vrlo vjeto govorio engleski, ipak je njegov poneto drukiji naglasak svratio pozornost drugoga asnika, koji zapita: A zar mali dentlem nije Englez? Gospoica Nella je mala. Nad njom mi je njezin otac povjerio pasku na putu, a ja nisam Englez, ve Poljak i sin inenjera na kanalu. asnik se nasmijei uvi odgovor estokoga djeaka i ree: Veoma tujem Poljake. Pripadam konjanikoj pukovniji koja se u doba Napoleona vie puta borila s poljskim ulanima i ta predaja je na diku i ponos cijele pukovnije.1 Drago mi je to sam vas upoznao odgovori Stasio. Razgovor se dalje lako razvijao pa su se asnici dobro zabavljali. Pokazalo se da obojica putuju takoer iz Port Saida u Kairo, gdje se trebaju sastati s engleskim veleposlanikom i primiti konane upute o dugotrajnom putu koji ih je doskora ekao. Mlai je bio vojni lijenik, a onaj koji je razgovarao sa Stasiom, kapetan Glen, trebao je prema odredbi svoje vlade putovati iz Kaira preko Sueza u Mombassu i primiti upravu cijeloga kraja, to se vee uz tu luku i prua ak i u nepoznatu zemlju Samburu. Stasio, koji je vrlo rado itao putopise o Africi, znao je da Mombassa lei nekoliko stupnjeva iza ekvatora i da su zemlje dalje od obale, mada se ubrajaju u sferu engleskih interesa, zapravo slabo poznate, posvema divlje, pune slonova, irafa, nosoroga, bivola i raznih vrsta antilopa na koje nailaze uvijek ekspedicije: i vojnike, i misionarske, i trgovake. Iz dna je srca zavidio

kapetanu Glenu i obeavi da e ga posjetiti u Mombassi i poi s njim u lov na lavove ili bivole. Dobro, ali molim da doete s ovom malom gospoicom odgovori smijui se kapetan Glen i pokae na Nellu koja je ba taj as otila od prozora i sjela uz njega. Gospoica Rawlison ima oca odgovori Stasio a ja sam samo na putu njezin zatitnik. Nato se ivahno okrene drugi asnik i zapita: Rawlison? Nije li to jedan od direktora na kanalu, pa ima i brata u Bombayu? U Bombavu ivi moj stric odgovori Nella diui uvis svoj prsti. Tvoj je, dakle, stric oenjen mojom sestrom. Ja se zovem Clary. Onda smo roaci i doista se radujem to sam te naao i upoznao, mala mila ptiice. I doista se lijenik obradovao. Pripovijedao je da se odmah nakon dolaska u Port Said raspitivao za gospodina Rawlisona, ali mu u uredu ravnateljstva rekoe da je otputovao. Izrazio je svoje aljenje to brod, kojim e krenuti s Glenom u Mombassu, polazi iz Sueza ve za nekoliko dana pa zato nee moi skoknuti u Medinet. Zamoli samo Nellu da pozdravi oca i obea da e joj pisati iz Mombasse. Oba se asnika sada stadoe zabavljati s Nellom pa je Stasio ostao malko postrance. No zato su se na svim postajama viale mandarine, svjee datule, pa ak i izvrsna medovina. Osim Stasija i Nelle iskoristila je tu zgodu i Dinah, koja se, pored svih svojih dobrih strana, odlikovala i neobinom lakomou. Tako je djeci brzo proao put do Kaira. Na rastanku poljubie asnici ruice i glavicu Nelli, a Stasiju stisnue desnicu. Tom prilikom kapetan Glen, kojemu se vrlo svidio odluni djeak, ree napola u ali, a napola ozbiljno: Sluaj, djeae! Tko zna gdje se, kada i u kakvim prilikama moemo jo sresti. Ali zapamti da se uvijek moe osloniti na moju pomo. Na isti nain! odgovori Stasio naklonivi se vrlo dostojanstveno. 4. Gospodin Tarkowski kao i gospodin Rawlison, koji je vie od svoga ivota volio svoju malu Nellu, veoma se obradovae dolasku djece. Mladi je par takoer radosno pozdravio oeve, ali se odmah poee ogledavati po atorima, koji su iznutra bili ve potpuno ureeni i pripravljeni za dolazak milih gostiju. Vidjee da su atori krasni, dvostruki, podstavljeni jedni plavim, a drugi crvenim flanelom, prostrti ohom i prostrani kao velike sobe. Drutvo, kojem je stalo do dobroga suda visokih inovnika Kanalske kompanije, uloilo je sav trud da im bude dobro i udobno. Gospodin se Rawlison na poetku pobojavao hoe li dulji boravak pod atorom nakoditi Nellinom zdravlju, pa ako je na to ipak pristao, uinio je to samo zbog toga to su se u sluaju nepogode uvijek mogli preseliti u hotel. Ali sada, pregledavi sve tono na mjestu, uvjerio se da e dani i noi provedeni na svjeem zraku sto puta vie prijati njegovoj jedinici, negoli boravak u zaguljivim sobama gradskih hotela. Usto je bilo i prekrasno vrijeme. Medinet, ili El-Medine, opasan pjeanim breuljcima Libijske pustinje, ima klimu mnogo bolju od Kaira i ne zove se zalud "zemljom rua". Zbog zatienoga poloaja i obilja vlage u zraku nisu tamo noi ni izdaleka tako hladne kao u drugim dijelovima Egipta. Zima je upravo divna, a sa studenim poinje ba najbujniji razvoj vegetacije. Datulove palme,

masline, kojih u Egiptu inae ima malo, smokve, narane, mandarine, ogromni ricinusi, ipci i razliite druge june biljke, pokrivaju tu divnu oazu kao kakva uma. Vrtovi kao da su zapljusnuti nekim ogromnim talasom bagrema, jorgovana i rua, pa nou svaki daak vjetra donosi njihov omamljujui miris. Tu ovjek die punim pluima i "ne umire mu se", kako kazuju domai itelji. Slinu klimu ima s druge strane Nila poloeni Heluan, samo znatno vie prema sjeveru, mada mu nedostaje ova bujna vegetacija. Ali Heluan je gospodina Rawlisona podsjeao na tragine dogaaje. Tamo je umrla Nellina majka. Zato je volio izabrati Medinet. Gledajui sada u sjajno lice djevojice, obea sam sebi da e tu doskora kupiti zemljite s vrtom, podii udobnu englesku kuu i u tom blagoslovljenom kraju provesti sve godinje odmore, a kad dovri slubovanje kod kanala, moda e se ak tu i stalno nastaniti. Bili su to ipak planovi za daleku budunost. U meuvremenu su se djeca vrzla kao muhe, elei jo prije ruka pregledati sve atore, pa magarce i deve, najmljene od Cooka. No utvrdili su da su ivotinje bile na dalekom panjaku i da e ih moi vidjeti tek sutra. Zato se Stasio i Nella obradovae kad uz ator gospodina Rawlisona ugledae Kamisa, sina Kadigijeva, svoga dobrog znanca iz Port Saida. On nije pripadao Cookovoj posluzi i gospodin je Rawlison bio zauen kad ga je sreo u El-Medini, ali budui da ga je ve prije uzimao za nosaa sprava, primio ga je i sada. Ruak bijae izvrstan, jer se stari Kopt, dugogodinji kuhar u Cookovom drutvu, htio iskazati svojim umijeem. Djeca su pripovijedala o poznanstvu to ga sklopie na putu s ona dva asnika, to je osobito zanimalo gospodina Rawlisona iji brat Rikard, oenjen sestrom doktora Claryja, prebiva ve mnogo godina u Indiji. Kako je taj brak bio bez djece, stric je vrlo volio svoju malu neakinji, koju je poznavao samo po fotografijama, i raspitivao se za nju znatieljno u svakom svom pismu. Oba je oca takoer zanimao poziv kapetana Glena upuen Stasiu da posjeti Mombassu. Djeak je posve ozbiljno shvaao taj poziv i vrsto sebi obeavao, da e jednom morati pohoditi svoga novog prijatelja s one strane ekvatora. Tek mu je gospodin Tarkowski morao rastumaiti da engleski inovnici nikada ne ostaju dugo u slubi u istom mjestu, a to zbog ubitane afrike klime i da e, dok on Stasio odraste, kapetan biti ve na desetom mjestu, ili ga uope i nee vie biti na svijetu. Poslije ruka izae cijelo drutvo pred atore, gdje je sluinad postavila platnene stolce, koji se dadu rastvarati, a za stariju gospodu priredila je sifone sa sodom i brendi. Bila je ve no neobino topla, a budui da je ba bio utap, bilo je svijetlo kao po danu. Bijeli su se zidovi gradskih zgrada sjali zeleno, zvijezde su se iskrile na nebu, a po zraku se rastapao miris rua, bagrema i heliotropa. Grad je ve spavao. U nonoj su se tiini samo kadto uli otri glasovi dralova, aplji i plamenaca, koji su letjeli iznad Nila prema Karounskom jezeru. Odjednom se zauje duboki lave psa, koji je iznenadio Stasija i Nellu, jer se inilo kao da dopire iz atora koji jo nisu posjetili, a koji je sluio za spremanje sedla, orua i raznih putnih potreptina. To mora da je ogroman pas. Hajde da ga vidimo! ree Stasio. Gospodin se Tarkowski pone smijati, a gospodin Rawlison strese pepeo s cigare i ree takoer kroz smijeh: Well! Nita ne pomae, to ga zatvorismo. A zatim se obrati djeci:

Sutra je, zapamtite, Badnjak i taj je pas trebao biti iznenaenje koje je gospodin Tarkowski odredio za Nellu, ali budui da je iznenaenje poelo lajati, prisiljen sam ga ve danas navijestiti. Nella se, uvi to, zaas uspne na koljena gospodinu Tarkowskom i obgrli ga oko vrata, a onda skoi ocu na koljena: Tatice, kako sam sretna! Kako li sam sretna! Zagrljajima i poljupcima nije bilo kraja ni konca; napokon Nella, naavi se na svojim nogama, poe zavirivati u oi gospodinu Tarkowskom: Mister Tarkowski... to je, Nella? Kad ve znamo da je tamo, mogu li ga onda ve danas vidjeti? Znao sam klikne s hinjenom ogorenou gospodin Rawlison da se ta mala muha nee zadovoljiti samo s novou. A gospodin se Tarkowski obrati Kadigijevu sinu i ree: Kamise, dovedi psa! Mladi Sudanac iezne iza kuhinjskog atora i zaas se pojavi vodei ogromnu ivotinju. Nella se trgne. Oj! klikne hvatajui oca za ruku. Stasio se naprotiv ushiti: Ali to je lav, a ne pas! Zove se Saba, to znai lav odgovori gospodin Tarkowski. Pripada pasmini mastifa, a to su najvei psi na svijetu. Ovom su tek dvije godine, ali doista je ogroman. Ne boj se, Nella, jer je krotak kao janje. Samo smiono. Pusti ga, Kamise! Kamis pusti ogrlicu za koju je drao psa, a ovaj, osjetivi da je slobodan, poe mahati repom, umiljavati se gospodinu Tarkowskom, s kojim se ve prije bio dobro upoznao, i od radosti zalaje. Djeca su zadivljeno promatrala pri mjeseini njegovu krupnu okruglu glavu s objeenim lalokama, debele ape, krupni lik koji podsjea na lava svojom plavoutom dlakom. Jo nikada u ivotu ne vidjee takvo to. S ovakvim bi psom ovjek bez opasnosti mogao proi cijelom Afrikom klikne Stasio. Zapitaj ga bi li mogao privesti nosoroga ree gospodin Tarkowski. Saba dodue ne bi mogao odgovoriti na to pitanje, ali je zato mahao sve radosnije repom i tako se srdano pritiskivao uz njih da se Nella odjednom prestala pred njim bojati i poela ga milovati po glavi. Saba, mili, dragi Saba. Gospodin se Rawlison nagne nad njim, digne mu glavu prema licu djevojice i ree: Saba, pogledaj ovu gospoicu. To je tvoja gospodarica! Nju e sluati i uvati, razumije li? Vau! oglasi se Saba, koji je zaista razumio o emu se radi. I razumio je jo bolje nego to su oni mogli oekivati, jer je, dok mu se glava nalazila skoro u istoj visini s licem djevojice, oblizao u znak potovanja svojom irokom jeziinom njezin nosi i obraze. To je izazvalo sveopi smijeh. Nella je morala poi pod ator da se umije. Vrativi se za etvrt sata, ugleda Sabu koji je poloio ape Stasiju na ramena tako da se djeak sagibao pod tim teretom. Pas ga je nadvisivao za itavu glavu. Bliilo se vrijeme poinka, ali je mala izmolila jo pol sata zabave, da se bolje upozna s novim prijateljem. Poznanstvo je polo glatko, jer ju je gospodin Tarkowski doskora

posjeo na njegova lea. Bojei se da ne padne, naloi Stasiju, da povede psa za ogrlicu. Pojahala je nekoliko koraka, a onda pokua i Stasio uzjahati neobinog konja, ali Saba naglo sjedne na stranje noge pa se Stasio iznenada nae na pijesku pokraj pseeg repa. Djeca su ve trebala poi na poinak kad se izdaleka, na mjeseinom rasvijetljenom trgu, pojavie dva bijela lika namjerivi prema atoru. Dotada mirni Saba poe gluho i prijetei reati, te ga je Kamis na zapovijed gospodina Rawlisona morao opet prihvatiti za ogrlicu. Ona dvojica, odjevena u bijele burnuse, stadoe pred atorom. Tko je to? zapita gospodin Tarkowski. Vodii deva oglasi se jedan doljak. Ah! Idris i Gebhr? to elite? Doli smo upitati hoete li nas sutra trebati? Ne. Sutra i prekosutra su veliki sveci, za vrijeme kojih ne dolikuje ii na izlete. Doite prekosutra ujutro! Hvala, efendija! A imate li dobre deve? zapita gospodin Rawlison. Bismillah! odgovori Idris. Prave hegin (jahae) s debelim grbama i krotke kao haga (ovce). Inae nas ne bi najmio Cook. Ne tresu li jako? Moete, gospodaru, poloiti aku graha svakoj na hrbat i ni zrnce nee spasti u najbrem trku. Kad pretjeruje, onda pretjeruje, ba po arapski! ree smijui se gospodin Tarkowski. Ili po sudanski! dometne gospodin Rawlison. Idris i Gebhr stajali su kao dva bijela stupa, promatrajui pozorno Stasija i Nellu. Mjesec je osvjetljivao njihova vrlo tamna lica, koja su na mjeseini izgledala kao od mjedi salivena. Bjeloonice im ispod turbana svjetlucahu zelenkasto. Laku no! ree gospodin Rawlison. Nek Allah bdije nad vama, efendija, nou i danju! To rekavi, naklonie se i odoe. Pratilo ih je podmuklo, kao daleka grmljavina, rezanje Sabe, kojemu se jamano ne svidjee ova dva Sudanca. 5. Narednih dana nije bilo nikakvih izleta. Ali zato je naveer na Badnjak, kad se na nebu pokazala prva zvijezda, zasjalo u atoru gospodina Rawlisona stotinama svjeica drvce, odreeno za Nellu. Bor je ovdje dodue zamjenjivala tuja, odsjeena u nekom medinetskom vrtu, no pored svega toga Nella je meu njenim granicama nala mnotvo poslastica i divnu lutku, koju je otac za nju naruio iz Kaira, a Stasio svoju eljenu englesku puku. Od oca je dobio i naboje, lovaku opremu i sedlo za jahanje na konju. Nella se nije mogla snai od sree, a Stasio, mislei da onaj koji ima pravu puku mora imati i tome odgovarajuu ozbiljnost, nije se ipak mogao uzdrati pa izabravi as kad oko atora nije nikoga bilo obie ga na rukama naokolo. Tu je vjetinu, mnogo provoenu u koli u Port Saidu, izvodio upravo savreno, pa je vie puta zabavljao time Nellu, koja mu je iskreno zavidjela na toj majstoriji.

Novi je prijatelj nadmaio sva oekivanja. Odmah se prvog dana nauio pruati apu, aportirati rupce, koje nije ipak bez otpora davao; shvatio je da lizanje Nellina lica jezikom ne dolikuje psu dentlmenu. Nella ga, drei prste na nosiu, pouavae u razliitim vjetinama, a on je, udarajui repom, na taj nain izjavljivao da slua s dolinom panjom i da ih prima k srcu. Za vrijeme etnje po pjeanom gradskom trgu, rasla je Sabina slava svaki sat sve vie, pa je kao svaka slava poinjala dobivati neprijatnu stranu, jer su ga pratile cijele ete arapske djeurlije. Spoetka su se drali podalje, a zatim, okuraeni krotkou "grdosije", pribliavahu se sve vie, a napokon su opsjedali atore tako da se nitko nije mogao slobodno kretati. A budui da svako arapsko derite od jutra do mraka sisa eernu trsku, vuku se zbog toga za djecom itave legije muha, koje same po sebi dosauju, a i opasne su jer prenose zarazu egipatske upale oiju. Sluinad je radi toga pokuavala rastjerati djecu, no Nella ih je titila, pa je najmlaoj djeci davala i "helou", tj. slatkie, ime je stekla njihovu naklonost, ali su se time, dakako, jo vie poveale njihove ete. Nakon tri dana zapoee zajedniki izleti; jednom uskotranom eljeznicom, koje su u velikom broju sagradili Englezi u Medinet-el-Fajumu, drugi put na magarcima, kadto i na devama. Tom se prilikom vidjelo da su hvale, to ih je Idris iskazivao tim ivotinjama, bile pretjerane, jer je ne samo grahu, ve i ljudima bilo teko uzdrati se na sedlima. No bilo je u tim pohvalama i istine. Deve su doista bile "hegin", tj. jahae, a kako su bile hranjene durrom (tamonjim kukuruzom), imale su debele grbe i bile su voljne za trku, te ih je trebalo zaustavljati. Sudanci Idris i Gebhr stekoe uza sav divlji sjaj svojih oiju povjerenje i naklonost drutva, i to velikom uslunou i neobinom briljivou oko Nelle. Gebhr je uvijek imao okrutan i pomalo zvjerski izraz lica, ali Idris, opazivi brzo da je ta mala osoba oko u glavi cijelog drutva, izajvljivae svakom zgodom da mu je do nje vie stalo nego do vlastite due. Gospodin se Rawlison domiljao da Idris nastoji preko Nelle doprijeti do njegova depa, ali znajui istovremeno da na svijetu nema ovjeka koji ne bi morao zavoljeti njegovu jedinicu, bio mu je ipak zahvalan i nije alio napojnica. Za pet je dana drutvo posjetilo ruevine starodrevnog Krokodilopolisa, koje se nalaze nedaleko od grada. Tu su neko Egipani tovali boga zvanoga Sebak, koji je imao ljudski lik, a krokodilsku glavu. Naredni je izlet bio do piramida Hanara i ostataka labirinta, a najdui na devama do Karounskog jezera. Sjeverna je njegova obala prava pravcata pustinja na kojoj, osim ruevina nekadanjih egipatskih gradova, nema ni traga ivotu. No zato se prema jugu prua plodan kraj, a obale, obrasle crnicom i trskom, vrve pelikanima, plamencima, apljama, divljim guskama i patkama. Tek je ondje Stasio doekao priliku da se iskae preciznou svojih hitaca. Hici su bili takvi da se iza svakoga inilo kao da se uje zaueno mljaskanje Idrisa i arapskih veslaa, a ptice, to su padale u vodu, pratili su stalno poklici; bismillah i maallah! Arapi su vjerovali da na suprotnoj, pustinjskoj obali ima mnogo vukova i hijena i da se sigurno mogu loviti ako se meu pjeane gomile podmetne mrtva ovca. Zbog toga provedoe gospodin Tarkowski i Stasio dvije noi u pustinji uz ruevine Dime. Ali im su lovci otili, prvu ovcu ukradoe beduini, a druga je primamila samo jednog epavog akala, kojega je oborio Stasio. Lov se morao odgoditi jer je obojici inenjera dospjelo vrijeme da pou na pregledavanje vodenih radova, to su se provodili uz Bahr-Jussef kod El-Lahuma, jugoistono od Medineta.

Rawlison je samo ekao na dolazak gospoe Olivier. Na nesreu prispije mjesto nje pismo od lijenika, koji je javljao da se iza ugriza povratio stari vrbanac i da bolesnica nee due vremena moi krenuti iz Port Saida. Poloaj je bio doista zabrinjavajui. Voziti sa sobom djecu, staru Dinah, atore i svu sluinad bijae nemogue, ako ne zbog drugog razloga, a to ve i zato, to su inenjeri morali danas biti ovdje, a sutra ondje, a moglo im se naloiti da pou ak do velikog Ibrahimovog kanala. Zato gospodin Rawlison odlui ostaviti Nellu pod paskom stare Dinah, Stasija i konzularnog talijanskog agenta i mjesnog guvernera s kojim se bio ve prije upoznao. Nelli obea, jer joj je bilo ao rastati se s ocem, da e s gospodinom Tarkowskim iz svakoga oblinjeg mjesta skoknuti u Medinet ili ako bude togod to je vrijedno vidjeti da e pozvati djecu k sebi. Povest emo Kamisa ree kojega emo u tom sluaju poslati po vas. Dinah nek bude uvijek uz Nellu, a budui da Nella radi s njom to joj se svidi, zato ti, Stasio, pazi na obje. Moete se pouzdati, gospodine odgovori Stasio da u paziti na Nellu kao na roenu sestru. Ona ima Sabu a ja puku, pa neka tkogod pokua uiniti joj ita naao!... Ne radi se o tome ree gospodin Rawlison. Saba i puka jamano vam nee trebati. Ti budi tako dobar i pripazi samo da se ne premori, a istodobno pripazi da se ne prehladi. Molio sam konzula da odmah zovne iz Kaira lijenika ako se bude osjetila nezdravom. Kamisa emo to je mogue ee slati ovamo s porukama. Guverner e vas takoer obilaziti. Uostalom, nadam se da naa odsutnost nee dugo potrajati. Ni gospodin Tarkowski nije krtario s opomenama Stasiju. Rekao mu je da Nella ne treba njegove obrane, jer u Medinetu, kao uope u cijeloj provinciji El-Fajum, nema ni divljaka ni divlje zvjeradi. Misliti o neem takvom bilo bi smijeno i nedostojno djeaka koji e doskora navriti etrnaestu godinu. Neka zato samo vodi brigu i neka pazi, a na svoju ruku neka ne poduzima nita, a najmanje s Nellom, pogotovu ne na devama na kojima putovanje ipak umara. Ali Nella, uvi to, tako se rastui da ju je gospodin Tarkowski morao utiavati. to vie! ree milujui joj kosicu. Jahat ete na devama, ali s nama ili k nama kad po vas poaljemo Kamisa. A mi sami zar ne smijemo na izlete ba nikakve, ba ni ovolicke? zapita djevojica. I poe na prstiu pokazivati kako malene izlete eli. Napokon tatice pristadoe pod uvjetom da ti izleti budu na magarcima a ne na devama, i ne do ruevina gdje ovjek lako moe pasti u kakvu jamu, ve putovima do oblinjih polja i do vrtova, to se nalaze iza grada. Djecu je bio duan uvijek pratiti dragoman s drugom Cookovom eljadi. Nato otputovae oba starija gospodina, ali nisu ili daleko, tek u Hamaret-el-Maktu, pa su se poslije deset sati vratili na noenje u Medinet. To se ponavljalo nekoliko dana uzastopce dok ne pregledae najblie radove. Zatim, kad ih je posao vodio u udaljenija mjesta, ali ne i u predaleke krajeve, dolazio je nou Kamis i ranim bi jutrom vodio Stasija i Nellu u ona mjestanca u kojima im roditelji htjedoe pokazati kakvu zanimljivost. Djeca su vei dio dana provodila s oevima, a predveer bi se vraala u Medinet pod atore. No bilo je dana kad Kamis uope nije dolazio. Tada bi Nella sa enjom oekivala glasnika pored svega drugovanja sa Stasiom i Sabom, u kojem je otkrivala sve novije odlike. Iza nekog vremena oevi se vratie u Medinet. Nakon dva dana otputovae ponovo, upozorivi da ovaj put odlaze na dulje vrijeme i da e po svoj prilici doprijeti do Beni-Suefa, a onda da e u El-Fahen, gdje poinje istoimeni kanal i prua se daleko uzdu Nila prema jugu.

Zato se djeca iznenadie kad je treega dana oko jedanaest sati izjutra doao Kamis u Medinet. Prvo ga je susreo Stasio, koji je poao na panjak gledati deve. Kamis je razgovarao s Idrisom i samo je Stasiju usput rekao da je doao po njega i po Nellu, pa da e zaas doi k atorima, da im javi kamo e prema odredbama starijih krenuti. Djeak potri odmah s tim dobrim glasom k Nelli, koju je naao kako se pred atorom igra sa Sabom. Sluaj! Doao je Kamis! vikne jo izdaleka. A Nella poe smjesta skakutati drei noice jednu do druge, kako to ine djevojice preskakujui ue. Idemo! Idemo! Da, idemo i to daleko! A kuda? zapita razgrui ruicama kosu, to joj padae na lice. Ne znam. Kamis je rekao da e zaas doi ovamo i kazati nam. A kako zna da je daleko? uo sam kad je Idris govorio da e on s Gebhrom odmah krenuti s devama. To znai da emo se voziti eljeznicom i da emo tamo, gdje su tvoj i moj tata, nai deve a odande emo ii na nekakve izlete. Kosa je zbog neprekidnog poskakivanja pokrila i opet ne samo oi, ve i cijelo Nellino lice, a noge joj odskakivahu od zemlje kao da su od kauuka. etvrt sata iza toga doe Kamis i pokloni im se. Khagane (gospodiiu) ree Stasiju krenut emo za tri sata, prvim vlakom. Kamo? U El-Gharak-el-Sultani, a odande skupa sa starijom gospodom na devama u Vadi-Rajan. Stasiju zakuca srce od radosti, ali ga u isti as iznenadie Kamisove rijei. Znao je da je Vadi-Rajan prostrani kraj pjeanih breuljaka, to se diu u Libijskoj pustinji juno i jugozapadno od Medineta, ali su gospodin Tarkowski i gospodin Rawlison odlazei rekli da idu ba na suprotnu stranu, prema Nilu. to se to dogodilo? zapita Stasio. Zar moj otac i gospodin Rawlison nisu u Beni-Suefu, ve u El-Gharaku? Tako se dogodilo odvrati Kamis. Ali oni rekoe da im piemo u El-Fahen. U ovom pismu pie stariji efendija zato su u El-Gharaku. I asak je traio pismo, a zatim uzvikne: Oh, Nabi! (proroe), ostavio sam pismo u torbi kraj vodia deva. Odmah u potrati, dok ne odu Idris i Gebhr. I potri k vodiima deva, a djeca se poee s Dinah spremati na put. Budui da je to trebao biti dalji izlet, spremila je Dinah nekoliko haljinica, malko rubenine i toplije odijelo za Nellu. Stasio se sam pobrinuo za sebe, a osobito nije zaboravio na englesku puku i na naboj, u nadi da e u pijesku Vadi-Rajana nabasati na vukove i na hijene. Kamis se vratio tek za jedan sat, sav u znoju, zadihan, pa u prvi as nije mogao progovoriti. Nisam vie zatekao vodie deva ree trao sam za njima, ali uzalud. No to ne smeta nita, jer emo i pismo i starije efendije zatei u El-Gharaku. Zar e i Dinah putovati s nama? Nego to? Moda je bolje da ostane. Starija gospoda nisu je spomenuli.

Ali na odlasku rekoe da Dinah uvijek mora pratiti gospoicu pa e i sada poi s nama. Kamis se nakloni poloivi ruku na srce i ree: Pourimo se, jer e inae otii vlak. Stvari su bile spremne, pa na vrijeme stigoe na postaju. Udaljenost od Medineta do Gharaka ne iznosi vie od trideset kilometara, ali eljeznica koja spaja ta mjesta ide polagano i vrlo esto staje. Da je Stasio bio sam, bez sumnje bi vie volio putovati na devama, negoli eljeznicom, jer je izraunao da e Idris i Gebhr, budui da su krenuli dva sata prije vlaka, prije njih stii u El-Gharak. Ali za Nellu bi to bio predalek put pa mali zatitnik, shvaajui vrlo ozbiljno opomene obojice roditelja, nije htio djevojicu izloiti prevelikom umoru. Uostalom vrijeme im je prolo brzo, pa se i ne obazree pravo, a ve su stigli u Gharak. Mala postaja, s koje Englezi obino prave izlete u Vadi-Rajan, bijae potpuno pusta. Zatekoe samo nekoliko prekrivenih ena s koarama mandarina, dva nepoznata beduina s devama, pa Idrisa i Gebhra sa sedam deva, od kojih jedna bijae jako natovarena. Ali gospodinu Tarkowskom i gospodinu Rawlisonu ne bijae ni traga. Idris im ovako razjasni njihovo odsustvo: Starija gospoda pooe u pustinju podii atore, to su ih dovezli iz Etsaha, a nama naloie da krenemo za njima. A kako emo ih nai meu breuljcima? zapita Stasio. Poslali su vodie koji e nas povesti. Rekavi to, pokae na beduine. Stariji se od njih nakloni, protare prstom jedino oko to ga je imao, i ree: Nae deve nisu tako debele, ali nisu sporije od vaih. Za jedan emo sat biti tamo. Stasio se obraduje to e no provesti u pustinji, ali Nella osjeti neko razoaranje, jer je bila uvjerena da e u Gharaku nai oca. ef postaje, pospani Egipanin u crvenom fesu i s tamnim naoarima, priblii se i ne imajui drugoga posla poe promatrati evropsku djecu. To su djeca onih "inglezi", koji su jutros poli s pukama u pustinju ree Idris smjetajui Nellu na sedlo. Budui da je sedlo bilo prostrano te imalo oblik nosiljke, samo bez krova, Stasio sjedne uz Nellu predavi puku Kamisu. Dinah se posadi iza Kamisa, a drugi uzjahae na svoje deve i krenue. Da je ef postaje malo dulje za njima gledao, moda bi se zaudio to su oni Englezi, koje je spomenuo Idris, poli ravno prema ruevinama na jug, a ovi pak namjerie odmah prema Talei, na suprotnu stranu. Ali ef se jo prije toga vratio kui, jer toga dana nije vie ni jedan vlak dolazio u Gharak. Bilo je pet sati poslije podne. Vrijeme krasno. Sunce je ve prelo na ovu stranu Nila i spustilo se nad pustinju tonui u zlatnom i purpurnom crvenilu, to je plamtjelo na zapadnoj strani neba. Zrak je bio tako zasien ruiastim sjajem da su se oi stiskale od njegova obilja. Polja poprimie ljubiasti odsjaj, a zato su udaljeniji breuljci, odbijajui se otro o pozadinu zapadnog rumenila, bili kao isti ametist. Svijet vie nije izgledao stvarao, inio se kao da je igra nadzemaljskih svjetala. Dok su putovali zelenim i obraenim krajem, vodio je beduin karavanu umjerenim korakom, ali kad je pod nogama deva zakripao tvrdi pijesak, sve se odjednom promijenilo. Jalla! Jalla! vrisnue odjednom divlji glasovi.

Istovremeno zauje se zamah udarca i deve, preavi iz kasa u trk, pojurie kao vjetar, bacajui nogama pijesak i pustinjski ljunak. Jalla! Jalla!... Kas deva truska jae; trk, kojim te ivotinje rijetko kada jure, jae ljulja pa se djeca najprije zabavljahu tim mahnitim tempom. Ali je poznato da prejako ljuljanje prouzrokuje vrtoglavicu. Ubrzo, kako brzina nije prestajala, poe se maloj Nelli vrtjeti u glavi i magliti pred oima. Stasio, zato jurimo tako? povie, obrativi se svome prijatelju. Mislim da su devama dopustili da se suvie zalete, pa ih sada ne mogu zustaviti odvrati Stasio. Ali opazivi da je lice djevojice ve malko problijedjelo, poe vikati na beduine da uspore trk. Njegovo je vikanje imalo samo tu posljedicu da su se opet zauli poklici "Jalla!" i da su ivotinje jo poveale svoju brzinu. Djeak je u prvi mah mislio da ga beduini nisu uli, ali kad na ponovni povik nije bilo nikakva odgovora i kad Gebhr, koji je iza njih jahao, nije prestao ibati devu, na kojoj je on s Nellom sjedio, pomisli da se nisu deve zahuktale ve da se ljudi, iz nekog njemu nepoznatog razloga, tako ure. Padne mu na pamet da su moda poli krivim putem pa da sada, nadoknaujui izgubljeno vrijeme, jure od straha da ih ne grde starija gospoda to su stigli prekasno. Ali malo kasnije razabere da to ne moe biti, jer bi se gospodin Rawlison vie razljutio zbog nepotrebnog Nellina umora. to to dakle znai i zato ne sluaju njegove zapovijedi? U djeakovu se srcu poe skupljati gnjev i bojazan za Nellu. Stoj! krikne iz sve snage okrenuvi se prema Gebhru. uti! urlikne mjesto odgovora Sudanac. I jurili su dalje. No pada u Egiptu oko est sati pa se veernje rumenilo brzo ugasi. Uskoro uspne se na nebo veliki, crven od odraza zapadnog rumenila, mjesec i rasvijetli pustinju blagim svjetlom. U tiini se ulo samo zadihano soptanje deva i muklo, brzo udaranje njihovih nogu po pijesku, a kadto udaranje tapova. Nella je bila ve tako umorna da ju je Stasio morao podravati na sedlu. Svaki je as zapitkivala hoe li uskoro stii i jamano ju je samo krijepila nada da e doskora ugledati oca. No uzalud se oboje ogledavahu naokolo. Proao je sat, pa drugi: ni atora ni ognjita nije bilo nigdje na vidiku. Tada Stasio razabra da su ih oteli... 6. A gospoda Rawlison i Tarkowski doista oekivahu djecu, ali ne meu pjeanim breuljcima Vadi-Rajana, kamo nisu ni trebali ni htjeli putovati, ve na posve drugoj strani, u gradu El-Fahenu, kraj istoimenog kanala gdje su pregledavali radove dovrene potkraj godine. Udaljenost izmeu El-Fahena i Medineta iznosi oko etrdeset pet kilometara. A kako nema direktne veze i jer treba putovati preko El-Vaste, to skoro podvostruava put, gospodin Rawlison, pregledavajui red vonje je ovako proraunavao:

Kamis je preksino krenuo govorio je Tarkowskome i stigao u El-Vastu na vlak koji polazi iz Kaira: u Medinetu je dakle bio jutros. Djeca su se spremila na put za jedan sat. Da su krenuli oko podneva, morali bi ekati na noni vlak koji ide uzdu Nila, a kako nisam dopustio da Nella putuje nou, krenut e danas ujutro i stii e ovamo im zae sunce. Da! ree gospodin Tarkowski. Kamis mora malko otpoinuti, a Stasio uvijek kojeta kombinira, no kad se radi o Nelli, moemo se u nj pouzdati. Uostalom, ja sam poslao i kartu da se ne krene nou na put. Valjan je on djeak i potpuno se pouzdajem u njega odgovori gospodin Rawlison. Dodue, moram priznati da se i ja pouzdajem. Stasio uza sve svoje razliite mane ima valjan znaaj i nikada ne lae, jer je odvaan, a samo kukavice lau. Ne moe se rei da mu nedostaje energije, a ako s vremenom stekne mirno rasuivanje, mislim da e se znati snai u svijetu. Zacijelo. A to se tie rasuivanja, jesi li ti bio drukiji u njegovim godinama? Moram priznati da nisam odgovori smijui se gospodin Tarkowski ali moda nisam bio tako pun samopouzdanja kao on. To e ve proi. Meutim, budi sretan to ima takvog djeaka. A ti to ima tako slatko i milo stvorenje kao to je Nella. Neka je Bog blagoslovi! odgovori ganut gospodin Rawlison. Dva prijatelja stisnue ruke jedan drugome, a zatim sjedoe da pregledaju nacrte i proraune radova. U tom im je poslu prolo vrijeme do veeri. Oko est sati, kad je ve pala no, dooe na postaju i idui po peronu nastavie razgovor o djeci. Krasno je vrijeme, ali je hladno oglasi se gospodin Rawlison. Je li Nella ponijela toplo odijelo? Stasio e se ve sjetiti na to, a i Dinah takoer. Ipak mi je ao to nismo sami poli u Medinet mjesto to smo ih dali ovamo dopremiti. Sjeti se da sam ba to predlagao. Znam, i da ne moramo odavde putovati dalje na jug, ja bih bio pristao. No izraunao sam da bi nam put mnogo vremena oduzeo, pa bismo krae vrijeme bili s djecom. Uostalom, moram ti priznati da mi je Kamis predloio da ih ovamo dopremimo. Rekao je da jako ezne za njima i da bi bio sretan kad bih ga poslao po njih dvoje. Ne udim se to ih je zavolio... Dalji im razgovor prekinue signali najavljujui dolazak vlaka. Ubrzo se pojavie vatrene oi lokomotive, a u isti as se zauje zadihana sapa i zviduk. Niz rasvijetljenih vagona proe uzdu perona, zadre i stane. Nisam ih vidio ni na jednom prozoru ree gospodin Rawlison. Moda sjede unutra i zacijelo e odmah izii. Putnici poee izlaziti, ali ponajvie Arapi, jer El-Fahen nema osim lijepih palminih i bagremovih gajeva nita to bi bilo vrijedno vidjeti. Djeca nisu doputovala. Kamis ili nije stigao na vlak u El-Vasti oglasi se prizvukom zlovolje gospodin Tarkowski ili je nakon nonoga puta zaspao, pa e doi tek sutra. Moe biti odgovori uznemiren gospodin Rawlison ali mogue je da je jedno od njih oboljelo. U tom bi sluaju Stasio brzojavio. Tko zna, moda emo u hotelu nai brzojav.

Hajdemo! Ali u hotelu nije ekao na njih nikakav glas. Gospodin se Rawlison sve vie uznemirivao. Zna to se jo moglo dogoditi? ree gospodin Tarkowski. Ako je Kamis vrijeme prespavao, nije to priznao djeci pa je tek danas doao k njima i rekao im da tek sutra krenu na put. Pred nama e se izgovarati da nije razumio nae odredbe. No svakako u brzojaviti Stasiju. A ja fajumskom guverneru. I zaas su dva brzojava odaslana. Nije dodue jo bilo razloga da se ovjek uznemiruje, ali su ipak inenjeri loe proveli no oekujui odgovor i rano ih je jutro zateklo ve na nogama. Odgovor je guvernerov doao tek oko deset sati i glasio ovako: "Ispitao na postaji. Djeca otputovala juer u Gharek-el-Sultani." Lako je pogoditi kakvo je zaprepatenje i gnjev spopao oba oca na tu nenadanu vijest. Neko su vrijeme gledali jedan u drugoga kao da ne razumiju rijei brzojava, a zatim gospodin Tarkowski, kako je bio nagao ovjek, udari akom po stolu i ree: To je Stasiova ideja, ali ja u ga oduiti od takvih iznenaenja. Nisam to oekivao od njega odgovori Nellin otac. Ali zaas zapita: No, a to je s Kamisom? Ili ih nije zatekao pa ne zna gdje su, ili je otputovao s njima. I ja tako mislim. Za jedan sat krenue u Medinet. U atorima saznadoe da nema ni vodia deva, a na postaji im potvrdie da je Kamis otputovao s djecom u El-Gharak. Stvar je bivala sve nejasnija i mogla se razbistriti tek u El-Gharaku. Tek se na postaji poela otkrivati grozna istina. ef postaje, onaj pospani Egipanin s tamnim naoarima i crvenim fesom, ispripovjedi im da je vidio djeaka od oko etrnaest godina i osmogodinju djevojicu sa starom crnkinjom kako su odjahali u pustinju. Ne sjea se je li deva bilo osam ili devet, ali je primijetio da je jedna bila natovarena kao za vrlo dalek put, a dva su beduina takoer imala velike tovare uz sedla a sjea se jo, da mu je jedan od vodia deva, neki Sudanac, dok je gledao karavanu, rekao da su to djeca Engleza koji su malo prije otputovali u Vadi-Rajan. Jesu li se ti Englezi vratili? zapita gospodin Tarkowski. Jesu. Jo su se juer vratili s dva ubijena vuka odgovori glavar i zaudio sam se to se ne vraaju s djecom. Ali ih nisam pitao za razlog jer to nije moja briga. Rekavi to, poe na svoje mjesto. Dok je pripovijedao, lice je gospodina Rawlisona postalo bijelo kao papir. Gledajui odsutnim pogledom u prijatelja skine eir, digne ruku na oznojeno elo i zaljulja se kao da e pasti: Rawlisone, budi mukarac! povie gospodin Tarkowski. Oteli su nam djecu. Treba ih spasiti. Nella! Nella! ponavljao je nesretni Englez. Nella i Stasio! Stasio nije kriv. Domamie ih oboje podmuklo ovamo i ugrabie ih. Tko bi znao zato. Moda radi otkupnine. Kamis je bez sumnje u zavjeri. I Idris i Gebhr takoer.

Sjetio se to je kazivala Fatima, da oba Sudanca pripadaju plemenu Dangala, iz kojega potjee i Mahdi, a da je iz istoga plemena i Kadigi, Kamisov otac. Sjetivi se toga, zamre mu na asak srce u prsima, jer shvati da su djeca moda ugrabljena, ne zbog otkupnine, ve poradi zamjene za Smainovu porodicu. Ali to e uiniti od njih pripadnici kobnoga proroka? Ne mogu se sakriti u pustinji ili gdjegod na obali Nila, jer bi u pustinji svi poumirali od gladi i ei, a na obali bi ih bez sumnje uhvatili. Jedino mogu poi s djecom ak do Mahdija. I ta misao ispuni gospodina Tarkowskoga zaprepatenjem. Ali energini bivi vojnik brzo doe k sebi i poe milju prebirati sve to se dogodilo, a u isti je as traio nain za spas. Fatima razmiljao je nije imala razloga da se osveuje ni nama ni naoj djeci, pa ako su ugrabljena, uinjeno je to jamano zato da ih mogu izruiti Smainu. Nikako im dakle ne prijeti smrt. I to je jo srea u nesrei, no zato ih eka straan put koji e moda biti za njih poguban. I odmah saopi te misli prijatelju, pa doda: Idris i Gebhr, kako su ljudi divlji i glupi, misle da su mahdijevci ve blizu, a meutim je Kartum, dokle je Mahdi dopro, dvije tisue kilometara daleko odavde. Taj put moraju prevaliti uz Nil i ne smiju se udaljavati od rijeke, jer e inae popadati i deve i ljudi od ei. Poi odmah u Kako i zatrai od ministra da se poalju brzojavi na sve vojnike posade i da se odaalje potjera lijevo i desno uz rijeku. Obeaj eicima, koji se nalaze uz obalu, veliku nagradu ako uhvate bjegunce. Po selima neka zaustave svakoga tko se priblii po vodu. Na taj nain moraju Idris i Gebhr pasti u ruke vlasti, a mi emo doi do svoje djece. Gospodin je Rawlison ve postao hladnokrvan. Putujem ree. Hulje su zaboravile da je Wolseleyeva engleska vojska, koja hrli u pomo Gordonu, ve na putu i da e im presjei put do Mahdija. Nee umai. Ne mogu umai! Ovaj as aljem brzojav naem ministru, a onda smjesta putujem. to ti kani? Brzojavit u da mi daju dopust i ne ekajui odgovor, krenut u za njihovim tragom, uz Nil u Nubiju. Tada se moramo sastati, jer u i ja uiniti isto to iz Kaira. Dobro, a sada na posao! 7. U to su vrijeme deve jurile kao vihor po pijesku sjajnom od mjeseine. Spustila se duboka no. Mjesec, spoetka velik i crven, problijedi i digne se visoko. Udaljeni pustinjski breuljci pokrie se srebrnom parom, koja se, ne zastirui ih, prometnula u svijetle oblike. Pokadto bi iza peina, razasutih tu i tamo, dopirao alobni lave akala. Opet proe jedan sat. Stasio obuhvati rukom Nellu, nastojei joj ublaiti neprijatno truskanje zbog mahnitoga jurenja. Djevojica je sve ee zapitkivala zato tako ure i zato se ne vide ni atori ni tatice. Stasio napokon odlui rei joj istinu, koju je ionako prije ili kasnije morala saznati. Nella ree svuci rukavicu i spusti je neopazice na zemlju. Zato, Stasio? A on je stisne uza se i odgovori joj nekim za nj neobinim ganuem: Uini to ti kazujem!

Nella se jednom rukom drala Stasija, bojei ga se pustiti, ali je sada pomogla sebi na taj nain da je poela zubima svlaiti rukavicu sa svakoga prsta posebno a napokon je, skinuvi je posve, spusti na zemlju. Za koji tren baci i drugu! oglasi se Stasio ponovo. Ja sam svoje bacio, ali tvoje e se lake vidjeti jer su svijetle. I videi da ga djevojica gleda upitnim pogledom, ree: Nemoj se uplaiti, Nella!... Ali vidi... moda, uope neemo sresti ni tvog ni mog oca... i da su nas ovi gadni ljudi ugrabili. Ali se ne boj... jer ako je tako, poi e za nama potjera. Stii e i jamano e nas oteti. Zato sam ti rekao da baci rukavice, kako bi nam potjera ula u trag. Mi meutim ne moemo nita drugo uiniti, ali u ja ve poslije neto smisliti. Zacijelo u neto smisliti, samo se ne boj i pouzdaj se u mene... Ali Nella saznavi da nee vidjeti taticu i da hrle nekamo daleko u pustinju, poe drhtati od straha i plakati, stiui se uz Stasija i jecajui ispitivati zato su ih ugrabili i kamo ih vode. On ju je tjeio kako je znao i to gotovo istim rijeima kojima je njegov otac tjeio gospodina Rawlisona. Kazivao je da e i roditelji sami poi za njima u potjeru i da e obavijestiti sve posade uzdu Nila. Napokon je uvjeri da je on nee nikada ostaviti, dogodilo se to mu drago i da e je uvijek braniti. Ali tuga i enja za ocem bijahu vee od samoga straha pa djevojica dugo nije prestajala s plaem. Tako su jurili, oboje duboko nesretni, sred jasne noi po blijedom pustinjskom pijesku. Stasiju se ipak stezalo srce, ne samo od tuge i bojazni, ve i od stida. Za ovo to se dogodilo nije dodue on bio kriv, ali se zato sjetio svoje hvalisavosti koju je otac tako esto korio. Prije bijae uvjeren da nema poloaja u kojem on ne bi znao sebi pomoi; smatrao se nekim nepobjedivim junakom i spremnim da izazove cijeli svijet. A evo sada je shvatio da je samo malen djeak s kojim svatko moe uiniti to mu se prohtije i da evo sada juri protiv svoje volje na devi, a to samo zato to tu devu straga tjera poludivlji Sudanac. To ga je jako titilo, a nije vidio nikakvog naina kako da se tomu opre. Morao je sam sebi priznati da se naprosto boji i ovih ljudi, i ove pustinje, i onoga to se jo moe dogoditi njemu i Nelli. No ipak je obeavao iskreno, ne samo njoj, ve i sebi, da e bdjeti nad njom i da e je braniti, pa makar to bilo i uz rtvu svoga vlastitog ivota. Nella, umorna od plaa i mahnite trke, koja je ve est sati trajala, napokon zadrijema, a na asove je i potpuno tonula u san. Stasio, znajui da se ovjek moe na mjestu ubiti ako padne s deve koja neprekidno juri, privee je uza se uzicom koju je naao na sedlu. No nakon nekog mu se vremena priinilo da trk deva pomalo malake, mada su sada jurile preko glatkoga i mekog pijeska. U daljini su se nazirali sablasni breuljci, a po ravnici se poele javljati, u pustinji uobiajene, none prikaze. Mjesec je na nebu sjao sve bljee, a pred njima se javljahu udni ruiasti oblaci, puui nisko, potpuno prozrani, satkani samo od mjeseine. Stvarali su se ne zna se zato i pomicali se naprijed, kao da ih goni laki vjetar. Stasio vidje kako su najprije glave beduina i deve poprimile ruiasti sjaj, a zatim taj sjaj obuhvati cijelu karavanu. Oblaci su kadto poprimali plavkastu boju i tako je to bilo sve do breuljaka. Uz breuljak se brzina deva usporila. Sada su se naokolo vidjele peine, koje su strale iz pjeanih gomila ili su bile porazbacane po pijesku u divljem neredu. Tlo je postajalo kamenito. Prevalie nekoliko udubina posutih kamenjem, nalik na isuena korita rijeka. Na mahove bi im zagraivale put provalije, koje su morali obilaziti. ivotinje poee

oprezno koraati, prebirati nogama kao da pleu po suhim i tvrdim dbunovima, od jerihonskih rua. Njima bijahu obilno pokriti pjeani breuljci i peine. Pokadto bi se spotakla koja deva. Bilo je krajnje vrijeme da im se dade odmor. Beduini se zaustavie u dubokoj provaliji i siavi sa sedla latie se razvezivanja tereta. Idris i Gebhr povedoe se za njihovim primjerom. Poee pokrivati deve, poputati zaprege, skidati zalihu hrane i traiti ravni kamen da zapale vatru. Drva ni suhoga gnoja, to ga upotrebljavaju Arapi, nije bilo pri ruci, ali Kamis, Kadigijev sin, natrga jerihonskih rua i sloi veliku hrpu od njih, pa je potpali. Neko vrijeme, dok su Sudanci bili zabavljeni devama, naoe se nasamo Stasio, Nella i dadilja, stara Dinah. No Dinah je bila zastraenija od djece i nije mogla izgovoriti ni rijei. Samo zamota Nellu u topli al, sjedne uz nju na zemlju te jecajui pone cjelivati njene ruice. Stasio zapita odmah Kamisa to to sve znai i to se dogodilo, ali on, smijui se, samo mu pokae svoje bijele zube i ode dalje traiti jerihonske rue. Idris, kad ga je isto to zapitao, odgovori jednom rijeju: "Vidjet e" i zaprijeti mu se prstom. Kad je napokon usplamtjela vatra od rua, koje su se vie arile negoli gorjele, okruie je svi osim Gebhra, koji se zadrao jo uz deve, i ponu jesti kukuruznu lepinju te sueno ovnujsko i kozje meso. Djeca, izgladnjela dugim putem, jela su takoer, premda su se Nelli sklapale oi od pospanosti. U mutnom svjetlu vatre pojavi se tamnoputi Gebhr i sijevajui oima digne uvis dvije male svijetle rukavice. ije je ovo? zapita. Moje odgovori snenim i umornim glasom Nella. Tvoje, mala zmijo? sikne kroz stisnute zube Sudanac. Oznauje put da tvoj otac zna kamo da poe za nama u potjeru? I govorei to udari je korbaem, stranim arapskim biem koji presijeca i devinu kou. Nella, iako je bila umotana u debeli al, cikne od boli i straha, ali Gebhr ne dospije da je drugi put udari, jer je u taj as skoio Stasio kao divlja maka, udario ga glavom u prsa i onda ga zgrabio za grkljan. To se tako neoekivano dogodilo da je Sudanac pao nauznak, a Stasio na njega i obojica se poela prevrtati po pijesku. Djeak je bio za svoje godine neobino jak, no ipak je Gebhr bio brzo s njime gotov. Najprije otrgne njegove ruke od svoga grla, a onda ga okrene licem prema zemlji i pritisnuvi mu peu vrat uz zemlju, poe korbaem ibati njegova lea. Vrisak i Nelline suze, koja je, hvatajui divljaka za ruke, molila da Stasiju oprosti, ne bi nita pomogle da nije Idris neoekivano doao u pomo djeaku. Bio je od Gebhra stariji, mnogo jai i od poetka bijega iz Gharak-el-Sultanija svi su sluali njegove zapovijedi. On istrgne korba iz bratovih ruku i bacivi ga daleko vikne: Nosi se, glupane! Na mrtvo u ime isprebijati ovoga korpiona! odgovori Gebhr kripei zubima. Ali ga nato Idris uhvati za ogrta na prsima i pogledavi ga u oi poe govoriti prijeteim, premda tihim glasom: Plemenita2 je Fatima zabranila, da se djeci nanosi ikakva nepravda, jer su se oni zauzeli za nju... Iibat u ga! ponovi Gebhr. A ja ti velim da nee ni na jedno od njih dignuti korba. Ako to uini, odbrojat u ti za svaki udarac deset udaraca. I poe drmati njime kao palminom granom, a onda doda jo ovo:

Ova su djeca vlasnitvo Smainovo pa ako koje od njih ne prispije ivo, sam e te Mahdi (nek mu Bog produi dane u vjenost) dati objesiti. Razumije li, glupane? Mahdijevo je ime proizvodilo na sve njegove sljedbenike tako velik dojam da je Gebhr odmah spustio glavu i uzeo ponavljati kao u bojazni: Alah akbar!... Alah akbar!3 Stasio se pretuen digne, znajui da bi njegov otac, kad bi ga u taj as mogao vidjeti i uti, bio na nj ponosan, jer ne samo to je bez promiljanja skoio u obranu Nelle, ve i sada, mada su ga udarci korbaa pekli kao vatra, nije mislio na svoju bol, ve je naprotiv poeo tjeiti djevojicu i ispitivati je jesu li je zaboljeli udarci. A zatim ree: to sam dobio, dobio sam, ali vie te nee napasti. Ah, da sam imao kakvo oruje. Mala ga djevojica obujmi objema rukama oko vrata i, vlaei mu obraze suzama, pone ga uvjeravati da je nije jako boljelo i da ne plae od bola, ve samo od tuge zbog njega. No Stasio primakne usta k njenom uhu i ree apui: Nella, ne zato to me je istukao, ve zato to je tebe udario, kunem se da mu neu oprostiti. Tako se svrio ovaj dogaaj. Nakon nekog vremena rasprostrijee ve izmireni Gebhr i Idris ogrtae po zemlji i legoe na njih, a Kamis se doskora povede za njihovim primjerom, beduini prosue devama durre, a zatim uzjahae na dvije slobodne deve i otioe prema Nilu. Nella nasloni glavicu na koljena stare Dinah i usne. Vatra se ugasila i doskora se ulo samo drobljenje durre meu devinim zubima. Na nebu se uspee mali oblaii, koji su na asove skrivali mjesec, ali no bijae svijetla. Iza peina se ulo neprestano, tuno cviljenje akala. Nakon dva sata vratie se beduini s devama, koje su nosile konate vree pune vode. Potaknuvi vatru, sjedoe i oni na pijesak i latie se jela. Njihov dolazak probudi Stasija, koji je prije bio zadrijemao, a probudi i dva Sudanca i Kamisa, Kadigijeva sina. Tada se uz ognjite povede ovaj razgovor: Moemo li krenuti? zapita Idris. Ne, jer se moramo odmoriti i mi i nae deve. Nije li vas netko vidio? Nitko. Doli smo do rijeke izmeu dva sela. Samo su izdaleka zalajali psi. Po vodu e trebati uvijek ii oko ponoi i grabiti je na pustim mjestima. Samo da proemo prvi "challal" (katarakt), dalje su ve rjea sela i sklonija proroku. Za nama e zacijelo poi potjera. Nato se Kamis osovi i poduprijevi rukama lice ree: Mehendije e najprije ekati djecu u El-Fahenu, cijelu no i do sljedeeg vlaka, onda e poi u Fajum, a odande u Gharak. Tamo e tek razabrati to se dogodilo i onda se moraju vratiti u Medinet da poalju rijei, koje lete po bakrenoj ici u gradove nad Nilom i da odaalju jahae na devama, koji e za nama poi u potjeru. Sve e to potrajati barem tri dana. Prije toga ne trebamo muiti deve i moemo mirno "piti dim" iz naih ibuka. Rekavi to, izvue iz vatre gorui pruti jerihonske rue i zapali njime lulu, a Idris poe od zadovoljstva mljaskati prema arapskom obiaju. Dobro si to udesio, Kadigijev sine ree ali se moramo posluiti vremenom i otputovati za tri dana i tri noi to dalje prema jugu. Tek u onda mirnije disati, kad prijeemo pustinju izmeu Nila i Kharge (velika oaza zapadno od Nila). Dao Bog, da deve izdre!

Izdrat e oglasi se jedan beduin. A govore ljudi dometne Kamis da se vojska Mahdijeva (Bog ga poivio) pribliuje i Asuanu. Tada Stasio, koji nije ni jedne rijei od toga razgovora preuo, a zapamtio je i ono to je prije toga govorio Idris Gebhru, ustane i ree: Mahdijeva je vojska pred Kartumom. La! La! (ne, ne) zanijee Kamis. Ne sluajte njegove rijei odgovori Stasio jer on nema samo tamnu kou, ve mu je i mozak takav. U Kartum ete, makar svaka tri dana kupovali nove deve i jurili kao danas, stii za mjesec dana. A ne znate jo ni to, nee li vam presjei put vojska, i to ne egipatska, ve engleska... Te rijei izazvae jak dojam pa Stasio, videi to, nastavi: Prije nego to stignete izmeu Nila i velike oaze, svi e pustinjski putovi biti zakreni nizom vojnikih straa. Ha! Rijei po bakrenoj ici tre bre od deva. Kako ete se provui? iroka je pustinja odgovori jedan beduin. Ali se vi morate drati Nila. Moemo prijei na drugu stranu. I dok nas budu traili s ove strane, bit emo s one. Rijei koje lete po bakrenoj ici doi e u gradove i sela s obje strane rijeke. Mahdi e nam poslati meleka (anela), koji e zatvoriti oi Englezima i Turcima (Egipanima), a nas e zastrti krilima. Idrise ree Stasio ne obraam se Kamisu, ija je glava kao prazna tikva, ni Gebhru, koji je podmukli akal, ve tebi. Znam da nas hoete odvesti Mahdiju i izruiti nas Smainu. Ali ako to radite radi novca, onda znaj da je otac ove male djevojice bogatiji od svih Sudanaca zajedno. Pa ta onda? prekine ga Idris. ta onda? Vratite se, veliki mehendija nee aliti novaca, a ni moj otac. Ili e nas predati vladi, koja e nas dati objesiti. Nee, Idrise. Visjet ete samo onda ako vas uhvate u bijegu. A do toga e pouzdano doi. No ako se sami vratite, nee vas nikakva kazna stii, a osmi toga ete se obogatiti za itav ivot. Ti zna da bijelci iz Evrope uvijek dre rije. Dajem ti dakle rije u ime oba mehendije da e biti ovako kako kaem. I Stasio doista bijae siguran da e njegov otac i gospodin Rawlison sto puta radije odrati obeanje to ga je on sada dao, negoli da ih izvrgavaju oboje, a osobito Nellu, stranom putu i jo stranijem ivotu meu divljim i bijesnim Mahdijevim hordama. Zakucalo mu je srce oekujui odgovor Idrisa, koji se zadubio u misli, pa nakon duge stanke ree: Veli da e nam otac male djevojice i tvoj dati mnogo novaca? Tako je. A hoe li nam sav njihov novac moi otvoriti rajska vrata, koja e otvoriti jedan Mahdijev blagoslov? Bismillah! viknue nato oba beduina u jedan glas s Kamisom i Gebhrom. Stasio izgubi svaku nadu, jer je znao, iako su ljudi na istoku lakomi i potkupljivi, kad pravi musliman gleda oima vjere, onda nema na svijetu blaga koje bi ga dovelo u kunju.

Idris pak, ponukan poklikom, nastavi i jamano ne vie zato da odgovori Stasiju, ve s namjerom da stekne jo vee priznanje i pohvalu drugova: Mi smo sretni da pripadamo onome plemenu koje je rodilo svetoga proroka, ali plemenita Fatima i njezina djeca njegov su rod i veliki ih Mahdi ljubi. Kad damo dakle tebe i malu djevojicu njemu, on e vas zamijeniti za Fatimu i njene sinove, a nas e blagosloviti. Znaj da i ona voda, kojom se on svako jutro prema propisima Kurana umiva, lijei bolesti i brie grijehe, a koliko vrijedi tek njegov blagoslov! Bismillah! ponovie Sudanci i beduini. Ali Stasio, hvatajui se posljednje slamke spasa, ree: Uzmite mene, a beduini nek se vrate s malom djevojicom. Za mene e dati Fatimu i njene sinove. Jo e sigurnije dati za vas dvoje. Nato se djeak obrati opet Kamisu: Tvoj e otac odgovarati za tvoja nedjela. Moj je otac ve u pustinji, na putu k proroku odvrati Kamis. Uhvatit e ga i objesiti. Idrisu se uini zgodnim da u taj as ohrabri svoje drugove: Oni jastrebi ree koji e iskljuvati meso s naih kostiju, moda se jo ne izlegoe. Znamo to nam prijeti, ali mi nismo djeca i odavna poznajemo pustinju. Ovi ljudi (i pokae na beduine) bili su mnogo puta u Berberiji i znadu za takve putove kojima prolaze samo gazele. Tamo nas nee nitko nai i nitko nas nee progoniti. Moramo dodue skretati po vodu do Bahr-el-Jussefa, a kasnije do Nila, ali to emo initi nou. Zar mislite moda da uz rijeku nema Mahdijevih prijatelja? Ali ja ti velim da ih ima, to dalje na jug tim vie, da se late maa u obrani prave vjere. Oni e nam sami dopremati vodu, jelo, deve i zavest e potjeru. Zaista, mi znamo da je do Mahdija jo dalek put, ali znamo i da e nas svaki dan pribliiti ovjoj koi, na koju kleca sveti prorok u molitvi. Bismillah! poviu drugovi po trei put. I vidjelo se da je ugled Idrisov meu njima znatno porastao. Stasio razabra da je sve izgubljeno, pa da barem Nellu sauva od srdbe Sudanaca ree: Poslije est sati dosadanje vonje mala je gospoica ostala jedva iva. Kako moete misliti da e izdrati ovoliki put? A ako umre, umrijet u i ja. S kime ete onda doi pred Mahdija? Sada Idris nije naao odgovora. Opazivi to, Stasio nastavi: Fatima i njezina djeca moraju vau glupost platiti ivotom? No Sudanac se ve bio sabrao pa odgovori: Vidio sam kako si spopao Gebhra za grlo. Alaha mi, ti si lavlje tene i nee umrijeti, a ona... I pogleda u Nellu koja je spavala naslonjena na koljena stare Dinah, pa dovri nekim udno blagim glasom: Njoj emo saviti gnijezdo na devinoj grbi kao ptiici, da ne osjeti nikakva umora i da uzmogne putem spavati ovako mirno, kako sada spava. Rekavi to, prie k devi i skupa s beduinima poe sterati sjedalo za djevojicu. Mnogo su kod toga posla govorili, malo se prepirali, ali napokon nainili s pomou ueta i pokrivaa iz bambusovih tapova neto kao duboku, nepominu koaru, u kojoj je mogla Nella sjediti ili leati, a iz koje nije mogla ispasti. Iznad toga sjedala, tako prostranog da se i Dinah mogla na njemu smjestiti, razapee platneni krov.

Eto vidi ree Idris Stasiju ni prepelija se jaja ne bi razbila na ovome. Stara e ena putovati s gospoicom, da je slui danju i nou... Ti e sjesti sa mnom, ali ako hoe moe jahati i uz nju, i paziti na nju. Stasio se obradovao to je postigao barem toliko. Razmiljajui o poloaju, uvjerio se da e ih po svoj prilici uhvatiti jo prije nego to stignu do prvog katarakta, i ta ga misao ohrabri. Meutim, prije svega je bio pospan, pa odlui da se jakim uetom svee uz sedlo, a kako nee morati drati Nellu, spavat e nekoliko sati. No je bivala sve bljea i akali prestadoe zavijati po provalijama. Karavana je trebala odmah krenuti, ali Sudanci, videi zoru, pooe iza peine udaljene nekoliko koraka i tu prema propisima Kurana poee jutarnje umivanje, sluei se pijeskom umjesto vode, koju su odluili uvati. Zatim zapoee izgovarati prvu jutarnju molitvu. Sred duboke su se tiine izrazito ule njihove rijei: "U ime milosrdnoga i milostivog Boga, hvala budi Gospodu, vladaru svijeta, milosrdnim i milostivim na dan suda. Tebe potujemo i priznajemo. Tebe molimo za pomo. Povedi nas putem onih kojima ne odrie dobroinstva i milosti, a ne stazama grenika, koji navukoe na sebe tvoj gnjev i koji lutaju. Amen." 8. No je blijeda. Ve ljudi htjedoe uzjahati deve, kad odjednom ugledae pustinjskog vuka, kako podvita repa protra provalijom sto koraka od karavane i dokopavi se suprotne visoravni potri uz sve znakove straha, kao da bjei pred nekim neprijateljem. U egipatskim pustinjama nema zvijeri koje bi se vuci bojali, pa je zato ovaj prizor jako uznemirio Arape. to bi to moglo biti? Zar ve dolazi potjera? Jedan se beduin uspne brzo na