◘ ANTE STARČEVIĆ (1823.-1896.)- ISTARSKI RAZVOD; VS. A. T. BRLIĆ- «Razvod istrianski od god. 1325.»; bez potpisa objavljuje članak «vek XVI-po Hervate»- sukob sa A. T. Brlićem- kao član društva za povestnice

◘ ŠIME LJUBIĆ- Historičar, izdavač izvora i arheolog iz Starog Grada na Hvaru- Na povijest ga potiče Petar Nisetić, najbolji dosadašnji dalmatinski starinar- Pisao razne književne i znanstvene članke u „Zori dalmatinskoj“ i u „La Dalmazia“- Zbirku pjesama „Narodne ljubezne pjesme“ posvetio Josipu Jelačiću- U Starom Gradu na Hvaru podigao čitaonicu i tu skupljao sve što je važno bilo na otoku- Zahtijevao da se hrvatski jeziku uvede u sudove i u zemaljski sabor- „Poviest narodne književnosti dalmatinske “ – ostalo u rukopisima- Imao pristup tajnom arhivu – ispisao sve do tada neizdane povelje dubrovačke i mnogo drugih koje su također važne za

jugoslavensku povijest- „Intorno la questione dalmatica“ – brošura upućena njegovim protivnicima, sastojala se od dva pisma N. Tommaseu koji se

izjasnio protiv sjedinjenja Dalmacije s Hrvatskom. Obradio je u ovoj brošuri i kako je Dalmacija došla pod mletačku vlast.- Među prvih 16 akademičkih članova- Formirao „Hrvatsko arkeologičko društvo“ koje je u vezi sa Arheološkim muzejom izdavalo časopis „Viestnik hrvatskoga

arkeologičkoga društva“- Njegov rad na histotijskom polju može se podijeliti na tri dijela:1) izdavanje izvora: „Listine o odnošaju između južnoga Slavenstva i mletačke republike“, „Addimenta“ – tu se prvi put spominje

hvarski knez i plemstvo, prevladavaju isprave o Hvaru, ali ima onih i o Braču, Korčuli i Lastovu2) Izdavanje samostalnih rasprava i djela: njegov biograf, Smičklas, tvrdi da se on prvi put javio „sa životopisom Petra

Hektorovića, “Povjesnička istraživanja o Hrvoju velikom bosanskom vojvodi i spljetskom hercegu“3) Izdavanje opće knjige o hrvatskoj povijesti: „Pregled hrvatske povijesti“ obuhvaća razdoblje od dolaska Hrvata na današnje

prostore do dolaska Ferdinanda V. na vlast- Bio je numizmatičar – „Opis jugoslavenskih novaca“, arheolog – „Arheologičke crtice“ tu je na temelju natpisa ukazao na

opstanak XI. rimske legije u Dalmaciji kao i postojanje oko Velebita grada Varvaria; „Rimska kola“ – prikazuje sačuvane ostatke rimske kočije

- Raspravu „O skeli splitskoj“ nije uspio završiti, svoj imetak nakon smrti ostavlja „Društvu javne dobrotvornosti“ u rodnom gradu

◘ EUGEN KVATERNIK - Historičar i publicist, sin Romualda Josipa Kvaternika- Bio u sjemeništu, ali ga napušta i posvećuje se učenju prava i državoprave nauke- Za vrijeme Bachovog apsolutizma zbog patriotizma ima problema sa vlasti, pa odlazi u Rusiju. Iz Rusije odlazi u Austriju gdje

je u arhivima proučavao stare spise i pisce.- Odlazi u Italiju, a onda u Pariz i tamo izdaje „La Croatie et la Confederation italiene“ i tako pokreće hrvatsko pitanje u

diplomatskom svijetu.- 1860. Listopadska diploma, vraća se u ZG i izdaje brošuru „Das hisotrisch-diplomatische..“ i „Politička razmatranja na

raskršću hrvatskog naroda“- Izabran za zastupnika u Hrvatskom saboru i bori se za samostalnost Hrvatske- Mađar Szalaya prisvaja Hrvatsku za Mađare, a Kvaternik protiv njega izdaje brošuru „Was ist die Wahrheit?“- „Politička razmatranja“ – političko-znanstvena rasprava koja je bila zabranjena i zbog koje je bio 6 tjedana u zatvoru.- Proučava i piše hrvatsku povijest: „Iztočno pitanje i Hrvati“, a na njegovu inicijativu izlazi i ogranak Stranke prava „Hrvat“,

„Odnošaji Hrvatske naprama kruni sv. Stjepana“, „Rieč u zgodno vrieme“- Sa svojim pouzdanicima kuje planove koji su dokrajčeni u rakovačkoj buni- Sam je udario temelje budućoj historiografiji o sebi, o njemu se dosta pisalo… Wurzbach napisao prvu opširnu Kvaternikovu biografiju na stranom jeziku koja je temeljena na tadašnjim austrijskim i češkim

novinama i časopisima koji su o njemu pisali.Prva njegova historiografija na hrvatskom bila je anonimna. Napisao ju je Jakov Radošević, a objavljena u „Knjizi za godinu

1880“ pod naslovom „Hervatska“ (Životopis Eugena Kvaternika)Nehajev napisao najopširniju studiju o Kvaterniku pod naslovom „Rakovica“Lj. Kuntić obrađuje cjelokupne Kvaternikove ličnosti i djelovanja.- Radio na djelu o hrvatskoj povijesti „Poviest Hrvata“, ali to djelo ostalo je u rukopisima- Povezao je politiku s poviješću, ne može se ubrojiti u znanstvene historičare jer je njegov način obrade hrvatske povijesti

suviše subjektivan.

◘ FRANJO RAČKI (1828. – 1894.) - Glavni hrvatski historiograf druge polovice 19.st.- Rođen u Fužinama, učio bogosloviju i filozofiju u Senju, studirao pov. FF, boravio u Beču, Rimu- Zanesen Ilirskim pokretom, piše rodoljubne pjesme, protkane hrvatskom povijesti, idejom bratstva, pozivanjem Hrvata na

borbu , djelovao u Saboru- Napisao Kratak pregled pravila češkog jezika – u predgovoru govori o zajedničkoj budućnosti svih Slavena- Bavio se crkvenom poviješću, proučavao glagoljske spomenike (Bašć. ploča)- U Rimu proučavao rukopise važne za jugoslavensku povijest, usporedo učio pomoćne pov. znanosti (naročito paleografiju) – F.

Šišić: Rački – naš prvi metodički obrazovan historik naučenjak- Prijateljevao sa Strossmayerom, obojica bili članovi Narodne stranke, Strossmayer se zalagao za njega kod kardinala Haulika- Na temelju povijesti želi probuditi misao o državnoj samostalnosti, preuzima zadaću da dokaže pravo Hrvatske i prema Ugarskoj i

prema Austriji, ističe da Rijeka, Dalmacija, Srijem pripadaju Hrvatskoj, zalagao se za nacionalnu i povijesno-političku individualnost (to se postiže putem federacije)...

- Piše u Prozoru (kasnije Obzor), Nevenu, Arkivu, bio stalan suradnik Vijenca, a 1864. osniva časopis Književnik – suradnici Jagić i Torbar te brojni znanstvenici koji podržavaju ideju o osnivanju Akademije

- 2.1.1866. otvorena JAZU (Rački predsjednik) – temelj jugoslavenska misao koju čini jedinstvo Hrvata i Srba- Knjiga Listovi jednoga antiunioniste - Hr ne bi trebala potpadat pod krunu Sv. Stjepana, nego bi trebala biti u zajednici

Jugoslavena – zbog takvog stava na meti pravaša- Njegov ukupni znanstveni rad dijeli se na: 1) objelodanjivanje izvora; 2) izdavanje radnji, rasprava, članaka i 3) prikazi i kritike1. Objelodanjivanje radnji - Djelovao kao Kukuljevićev učenik, bavio se srednjovjekovnim izvorima, a početno se posvetio narodno-crkvenoj povjestici –

pokazao se kao kritički istraživač izvorne građe i naš veliki medievist- Latinski i grčki izvori, glagoljski i ćirilički- Vjerovao da u Rimu leži zakopana prošlost svih naroda – rad u Vatikanskoj knjižnici- U Napulju: objelodanio neke povelje i isprave koje se tiči hrv. pov.- Starine – knjige u kojima priopćava izvore (4. Knjiga: popis župa zg županije: najstariji popis župa u Hr; ostale: Krešimir II,

Bašć.ploča, povijest hrv-sloven seljačke bune iz 1573., uskočki rat)- Isprave o uroti bana P.Zrinskoga i kneza K.Frankopana – uz Bogišićevo izdanje izvora, glavni izvor za to pitanje- Sakupljanje povjesne građe o hrvatskim vladarima do 12.st., dotad slabo obrađeno – put u Dalmaciju Zbirka Documenta –

biograf F.Račkog, T. Smičiklas: Documenta-najljepši cvijet rada našeg Račkog- Posljednji prilog u Starinama: 21. Knjiga, 1892.g. – Oporuka Marka Marulića- S Jagićem i Črnčićem objelodanio Hrvatske pisane zakone – Vinodolski, Kastavski, Veprinački i Trsatski- Započeo Scriptiones rerum croatorum – o svim piscima važnim za hrvatsku srednjovjek. pov. - Thomas Archidiacouns... – djelo velike vrijednosti, pitanje kojim se izvorom koristio- Zbornik ili Codex diplomaticus – dovršio Smičiklas2. Izdavanje radnji, rasprava, članaka, biografija i nekrologa - Još kao student napisao Sredotočje povjestice (o važnosti vjere i crkve), zanimao se za život Ćirila i Metodija i vrijeme u kojem su

živjeli (Nabožne misli na dan sv. Ć. i M.) – početak ozbiljnog znanstvenog rada- Pisao o Rusima u Carigradu, o Slavenstvu (Nacrt jugoslavjonskih povjestij do IX stoljetja ), o slavenskim apostolima (životopisi),

o crkvenoj povijesti, glagoljskoj crkvenoj književnosti- Nije bio izučeni historičar, tvrdi: ''Ne treba paziti na to kako se piše, već što se piše''- Dokazao da je glagoljica starija od ćirilice i da ju je izumio sv. Ćiril (općeprihvaćeno)- Izdavao radove i u Katoličkom listu (pisao o biskupima, saborima, molitvenicima), Narodnim novinama (između ostalog, članak o

Šafařiku)- Djelo Bogomili i Patareni - prijelomnica u tumačenju Crkve bosanske: zasnovao "bogumilsku hipotezu", po kojoj je Crkva

bosanska nastala pod utjecajem dualističkih heretičkih učenja iz Bugarske i Makedonije- Iznosi da se Tomislav okrunio između 914. I 925., ali da nije primio krunu od Bizanta Tomislav prvi hr.kralj, a ne Stjepan

Držislav (po T.Arhiđakonu)- Rad od velike važnosti Povjestnik Ivan Lučić Trogiranin, biografija Ruđera Boškovića i dr. Slavenskih znanstvenika- Biela Hrvatska i biela Srbija – dokazuje gdje je pradomovina Hr. i Srb., pobija K. Porfirogeneta- Narod – o imenu Hrvat, o etnografskim odnosima u Hr (2 narodnosti: hrvatska i romanska≈Bizant. vlast u Dalm.- Rasprava Nacrt hrvatske historiografije od 1835 do 1885

3. Pisanje prikaza i kritika- Prvi prikaz u bečkom teološkom časopisu- Kritičar: blag i pozitivan, uvijek poštuje slobodu mišljenja- On je pravi otac hrvatske moderne kritičke historiografije...

◘ ANTE KUZMANIĆ(1807-1879)- Split - Zadarski jezično-kulturni krug- 1.1.1844 „zora dalmatinska“- 1848. osniva „društvo slavjanske lipe u dalmaciji“- cilj: sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom- članovi samo Slaveni iz

Dalmacije i Austrije- Treba pisati onako kako se govori u pučkim govorima u Dalm, Lici i Slav.- Zalaže se za „slavjansko-dalmatinski jezik“, kasnije ga naziva hrvatski, i ikavicu- Središte kulturnog života treba biti u Dalmaciji

-Rijeka-1870. dolazi pod vlast Ugarske, Rijeka industrijski jača ali dolazi i do mađarizacije

◘ IVAN GIOVANNI KOBLER( RIJEKA) - studirao pravo, radio kao sudac i savjetnik ministra- dugi niz godina proučavao gradski arhiv i pregledavao biblioteke i arhive u Trstu, Ljubljani, Beču…- njegovo djelo: Memorie per la storia… koja ima tri velika sveska, u 5 dijelovaPrvi svezak: obuhvaća tri dijela do 1300. godine, prvi dio iznosi najstariju pov Rijeke, keltsko razdoblje, rimsko gospodarstvo, doba Gota i Bizantinaca, Franaka i Hrvata te o dukatu Meraniji- drugi dio: iznosi crkvene prilike i stvari(Trsatska biskupija, kaptol na Rijeci, crkve, samostani)- treći dio: povijest predjela na Kvarneru: Cres, Lošinj, Krk, te i primorskim mjestima: Vinodol, Trsat, Sušak, Grobnik te brojnim dugimaDrugi svezak.-obuhvaća četvrti dio( od 1300. do 1776.)- položaj Rijeke kroz 14.,15.,16. stoljeće u odnosu na susjedne krajeve iznosi unutrašnje stanje grada, te govori o trgovini, novcu i gradskom statutuTreći svezak: peti dio( od 1776. do 1848/9)- pitanje inkorporacije rijeke ugarskoj kruni i autonomiji, Rijeka pod francuskom vladavinom, opis događaja i raznih patricijskih obitelji- opsežan pothvat, ali je djelo manjkavo te je Kobler imao prougarski stav, na njega nisu djelovali lirski pokret i izbjegava govoriti konkretno o Hrvatima

◘ IVAN KRSTITELJ TKALČIĆ (ZAGREB ) - studirao teološke studije, bio kapelan i proučavao rimske starine u Sisku- objavljivao pjesme u vjerskim časopisima, pisao historijsku pripovijest, opisao progon kršćana za vrijeme Dioklecijana, biskupovanje sv. Kvirina i javni i privatni život Rimljana-bio arhivar i knjižničar JAZU- podržavali ga Rački i Stossmayer, ali ne i Mihalović- član Nezavisne Narodne stranke- potpredsjednik hrvatskog Arheološkog društva- prijatelj sa Đurom Deželićem, Augustom Šenoom, Milivojem Šrepelom i drugima- OPUS: članci i radnje iz hrvatske povijesti uopće: bavio se poviješću Slavenskog bogoslužja, nabrajao župe i biskupije sa slavenskim jezikom, životopis svetih apostola, povijest toplica u Varaždinu, opisuje razdoblje u HR od 1290. do 1301. godine, kao i povijest raznih crkava i samostana, povijse progona vještica te rad zagrebačkog biskupa Mikulića- rasprave i djela :A) O gradu Zagrebu: bavio se povijesnim crticama Zagreba, životom, osnutkom, upravom, običajima, trgovinom, biskupijom.. neka od djela: «Zagreb», «Zagreb do XVI. Vieka», «Zastava grada Zagreba i njezina boja» i drugoB) O zagrebačkoj biskupiji i crkvi: dokazuje osnivanje zagrebačke biskupije od strane kralja Ladislava, rasprava «Preporos biskupisjke zagrebačke u XIII. vieku-kratki opis povijesti biskupije od 1093. do početka 13. stoljeća te pomoć koju joj je pružio biskup Stjepan II, također opisuje bunu zagrebačke biskupije u 14. vijeku, objavio brojne životopise( Adam Baričević, arhiđakon Ivan), navodi kronološki sve zagrebačke biskupe, Izdanja «Povijesti Hrvata»: «hrvatska povjestnica» izlazi u arcima u školskom časopisu-kratko iznošenje povijesti Hrvata od dolaska do njegovog vremena: Rački uputio brojne primjedbe, djelo se sastoji od 4 odjeka. U njima se govori o: Ilirima, Keltima, Rimljanima( uvod), seobi Slavena, pokrštenju Hrvata, važnosti Ludovika Posavskog, i opisuje brojne vladare( 1. odsjek), personalna unija Hrvatske i Ugarske od Kolomana do Andrije II.( 2. odsjek), prikaz Hrvatske pod Anžuvincima i vladanje Žigmunda( 3. odsjek), borbu raznih knezova za prijestolje i bezvlađe(4. odsjek). Također govori o vjeri i ustroju države- izdavanje izvora: ponovno opisuje povijest biksupije, nabraja knezove, zbornik «liber statutorum»-4 dijela, govore o pravima, običajima, listama papa, kraljeva i drugo + sve teme koje sam gore napisala( vjera, zg, )Kritike i polemike: kritizirao i polmizirao sa brojnim autorima neistomišljenicima( Slavko Perok-kronološki netočan, Bojničić-zastava Zg ne treba biti plave boje i drugi)Rukopisne radnje: «Cisterciti u hrvatskoj»-po njegovom mišljenju nastavak benediktinaca

- Tkalčić je građu sabirao u Dalmaciji, Sloveniji, najbolji historičar grada Zagreba, radove temelji na vjerodostojnim izvorimaUKRATKO TEME RADA: Rad zahvaća hrvatsku crkvenu i svjetovnu političku povijest. Njegovi članci radovi i djela obuhvaćaju povijest zagrebačke biskupije i crkve, kaptola, te životopise i djela njgeovoh istaknutih predstavnika. Također istraživao je povijest slavenskog bogoslužja i samostana u Hrvatskoj te prošlost Zagreba i opću hrvatsku historiografiju. Opisao povijest progona vještica i djela mu uglavnom zahvaćaju srednji vijek naše povijesti.

◘ IBRO IGNATIJVIĆ TKALEC (KARLOVAC) -plemić, studirao filozofiju i pravo-zastupao ideju austroslavizma, Jelačićev pristaša, osuđuje licemjernost mađarske revolucije-mnogo je putovao, prima talijansko državljnastvo-djelo»Jugenderinnerungen aus Kroatien»-jedno od najboljih memoarskih djela naše knjiž, ocrtao povijest svoje obitelji, opisao kulturne ,socijalne i političke prilike u Hrv krajem 18. st. i početkom 19. st., opisivao je i svoj život, no taj je dio vjerojatno spalio

◘ NATKO NODILO (SPLIT) -školovao se u Splitu, bio je svećenik i profesor, prijateljevao sa Pavlinovićem-član Narodne stranke( njezin «apostol»), zalagao se za ujedinjenje Hrvatske i Dalmacije-urednik političkog lista «II Nazionale»( njegovim uredništvom započeo veliki narodni preporod u Dalmaciji, protivnik Nikola Tomasseo kojeg je verbalno porazio, često bio sudski optuživan, bio u dalmatinskom saboru, bio dekan filozofskog fakulteta i rektor sveučilišta, profesor povijesti-Srbi =Hrvati(jedan narod), član JAZU-pisao eseje liberalno-demokratske tendencije, historijski rad u 3 djela( 1. Radnje i djela iz opće historije 2. Radnje i djela iz narodne historije 3. Izdavanje izvora)Radnje i djela iz opće historije : piše o Egiptu( klimi, političkim i socijalnim uvjetima, danas zastario) govori o ljudskim rasama, raspravlja o papinskoj državi-zauzima liberalan stav, papinska država nije legitimna u tom se sukobljava sa Antonom Franchijem, djelo «Historija srednjeg vijeka za narod hrvatski i srpski»- tri sveska(1. svezak-propast zapadnorimske države, koji su razlozi, barbarski Germani, Slaveni i Turci, 2. svezak-stanje Istočnog carstva, vladavina bizantskih careva, bavi se i germanskim državama i Francima, 3. svezak-vladavina Justinijanovih nasljednika, Franačkom i djelomice Arapima)Raprave i djela iz narodne povijesti: «Stara vjera Srba i Hrvata»-nastoji dokazati zajedničku mitologiju Srba i Hrvata, djelo traži slavensku potvrdu u političkom i vjerskom zajedništvu S i HIzdavanje izvora: objavio brojne kronike i anale, temeljio građu na postojećoj literaturi, vladao grčim, latinskim, francuskim, talijanskim i ruskim jezikom

◘JANKO KOHARIĆ(1877-1905)-Tovarnik- Tematski naginjao kulturnoj historiji, pozitivist- Prihvaća pozitivistički nauk o prirodno-društvenim zakonima- H.T. Buckle utemeljitelj prorodnoznanstvene teorije- Historičar pomoću sociologije shvatiti vječne historijske zakone- Protivnik klerikalizma i borac za jedinstvo Hrvata i Srba- Student N. Nodila

◘VALTAZAR (BALTAZAR) BOGIŠIĆ(1834-1908)- Cavtat- Pravnik i pravni historičar, bavoio se etnografijom i poviješću- Doktor filozofije i doktor prava- Suradnik u Dvorskoj carskoj biblioteci u Beču- Na njegovu ideju utemeljena (1867) slavenska biblioteka u Odesi (biblioteka za sve Slavene u koju bi se sakupilo sve vezano za

Slavene)- Spada u krug znanstvenih suradnika koji su preteča JAZU- Rački ga nastoji dovesti u Zg (prvo na pravoslavnu akademiju, zatim na zg sveuč.)- Jaaaaako puno putovao, mislim da nema smisla sve to spominjati- 1872. povjereno mu sastavljanje općeg građanskog zakonika za kraljevinu CG- završen 1888. („opći imovinski zakonik za

knjaževinu CG“)- Najviše se bavio pravom Južnih Slavena, pisao na 6 jezika- I sv. „Pisanih zakona“- pregled cijele pravne povijesti južnih Slavena- Zajedno s Račkim skuplja zbirku isprava o Zrinsko-frankopanskoj uroti- Nije uspio izdati „Dubrovački statut“- Proučavao narodno slavensko, a posebno južnoslavensko pravno shvaćanje , ustanova i običaja