10

PUŽICA: Magarče, ne samo da si dobar! Jednom ćeš postati i jako poznat! Ako sam dobro razumjela proroka Zahariju, onda bi ti mogao biti onaj koji će Spasitelja svijeta nositi u Jeruzalem!

MAGARAC: Što je to Spasi-telj svijeta?

PUŽICA: To je onaj koji će se za nekoliko dana roditi u Betlehemu. Kad postane

velik, bit će pomalo sličan tebi: dobar, nosit će teret svih ljudi, a oni će ga ismi-javati. Reci, zar nećeš poći vidjeti ga?

MAGARAC: Kako da ne! (Zamišljeno) Kad ću ga ja možda jednom nositi...

Prizor 4.Prizor 4.PRIPOVJEDAČ: S vremenom

se Sofija prilično umorila. Već odavno je izgubila polet onoga prvog dana. Činilo joj se da svakim danom postaje sve spori-ja. Uto začu iza sebe neki pakostan smijeh.

HROMI: (Pomalo ironično) Nas dvoje odgovaramo jedno drugome - ti sa svojom puzavom nogom, a ja sa štakama. Mi ionako ništa ne vrijedimo!

PUŽICA: Ej, pazi malo! Ne vrijeđaj me! Što želiš reći? Zašto mi ne bismo ništa vrijedili?

Prizor 1.Prizor 1.PRIPOVJEDAČ: U dalekoj

zemlji Izraelu živjela je prije dvije tisuće godina jedna pužica. Zvala se Sofija. Bila je vrlo mudra. Pročitala je sva proro-čanstva starih proroka i znala ih je sve napamet. Čvrsto je vjerovala da će doći netko tko će sve ponovno učiniti dobrim. Vjerovala je da će doći

Spasitelj. Pužica je čekala i čekala. U svom dugom životu vidjela je tolike pa-tnje i nevolje, da ih skoro nije više mogla podnijeti. Sada se nadala nekome tko bi joj sve to skinuo s leđa. Kao i svi stariji, tako je i pužica postala osjetlji-va na promjene vremena. Jednoga je dana u svojim udovima osjetila bol kao nikad dotad...

PUŽICA: Osjećam nešto neo bično. Čini mi se da je došlo vrijeme. Čini mi se da dolazi Spasitelj svije-ta. Kako ono reče prorok Mihej? Rodit će se u Betle-hemu. Dakle, krenut ću na put! Želim biti među prvima koji će pozdraviti Spasitelja!

PRIPOVJEDAČ: I tako pužica krenu na put, polagano i zamišljeno, ali ispunjena čvrstom nadom. Naje-dnom se ispred nje stvori neki vuk: čupave dlake, zelenih sjajnih očiju i ogromne njuške iz koje su virili oštri zubi. Vuk stade mrko i oštro režati na pužicu:

VUK: Zar se ti mene uopće ne bojiš?

PUŽICA: Zašto bih te se bojala?

VUK: (Zastrašujuće) Zato što sam zao.

PUŽICA: Tko ti je rekao da si zao?

VUK: Ljudi.PUŽICA: Zašto su ti rekli da

si zao?

VUK: Zato što jedem ovce.PUŽICA: A zašto su ljudima

potrebne ovce?VUK: Zato što ih vole jesti!PUŽICA: Aha, vrlo zanimlji-

vo! Tebi kažu da si zao, jer činiš isto što i oni!?

VUK: Nikada nisam o tome razmišljao, ali čini se da je tako!

PUŽICA: Onda ti nisi zloče-stiji od ljudi!

VUK: Dobro, ali što mogu uči niti da me ljudi više ne mrze?

PUŽICA: Nitko ne može pro-tiv toga ništa učiniti. Ali ja znam - uskoro će doći netko tko nas sve voli!

VUK: Tko je to?PUŽICA: Netko koga već du-

go čekam. Rodit će se u Bet lehemu, pod jednom ve li-kom zvijezdom. Idem tamo k njemu! Hoćeš li i ti poći?

VUK: Kako ne! Ako misliš da me on ne mrzi, onda ću doći i ja!

Prizor 3.Prizor 3.PRIPOVJEDAČ: Pužica Sofija na-

s tavi sama ići svojim pu tem. Voljela je tako, jer je mogla razmišljati o svim tim starim prorocima, koje je poznava-la... Usred jed ne livade sretne nekog magarca.

PUŽICA: Možeš li mi reći je li ovo put do Betlehema?

MAGARAC: (Naivno) Mene ne smiješ pitati. Ja sam glup.

PUŽICA: Tko kaže da si glup?MAGARAC: Pa, ljudi.PUŽICA: Vjeruješ li ti sve što

ti ljudi kažu?MAGARAC: (Iskreno) Da,

vjerujem.PUŽICA: Onda si malo naivan. Znaš, ljudi če-sto miješaju glupost i dobrotu. Već sam čula kako se dobre ljude naziva glupima i kako ih se ismijava. Ah, svu-gdje isto!MAGARAC: Ako mi-sliš da sam dobar, a ne glup, onda mi je drago!

BOŽIĆNI IGROKAZBOŽIĆNI IGROKAZ S PUŽICOM SOFI JOM DO JASLICA!S PUŽICOM SOFI

LIKOVI:Pripovjedač (uz mikrofon, u

pozadini)Pužica (na leđa joj, poput

naprtnjače, staviti obliko-vanu kućicu od tvrdoga kartona; na glavu čvrsti “rajf” za kosu, na koji se pričvrste ticala)

Vuk (tamna odjeća, pričvrš-ćene uši i rep)

Magarac (siva odjeća, pričvrš-ćene uši i rep)

Hromi (sa štakama)Pastir (s pastirskim štapom i

frulom)Svi glumci gestama dočara-vaju svoje likove, dok Pripo-vjedač čita o njima.

POZORNICA:- Pojedini prizori usmjerava-

ju se na pravac koji vodi k jaslicama;

- Napraviti i postaviti vatri-cu, betlehemsku zvijezdu i jaslice (igrokaz se može izvoditi i u crkvi, gdje su već postavljene jaslice).

Prizor 2.Prizor 2.

BOZigrok.indd 10 23. 11. 05, 12:16:28

11

HROMI: Ja sam hrom, a ni ti nisi puno brža od mene.

PUŽICA: Zar i ti misliš da vrijedimo samo ako smo brzi?

HROMI: Pa nisam baš tako mislio. Ali ovako hromog kao što sam ja nitko ni za što ne treba.

PUŽICA: Pa nisi baš za utr-kivanje, no možda možeš pripovijedati priče, pisati pisma. Mogao bi tješiti žalosnu djecu, popravljati lutke ili svirati frulu?

HROMI: Što ti sve pada na pamet! A ja sam dosad uvijek samo mislio kako ne mogu trčati... Nikad nisam pomišljao na ono što mogu.

PUŽICA: Tako se mnogi ponašaju. I ja se ponekad pitam, dok putujem, zašto baš ja moram biti tako spora. (Zamišljeno) Tada poželim da sam golubica.

HROMI: Kamo ideš?PUŽICA: Tražim Spasitelja ko-

jega nam Bog šalje. Tražim Spasitelja, koji sve patnje svijeta uzima na se.

HROMI: (Ushićeno) I ja mo-ram k njemu! Molit ću ga da me ozdravi!

PUŽICA: Bilo bi veće čudo da ga moliš da te nauči kako i hrom možeš biti sretan čovjek.

Prizor 5.Prizor 5.PRIPOVJEDAČ: Ponekad je

Sofija putovala noću pod zvjezdanim nebom. Tada je razmišljala o osobito lijepim stvarima. Osim toga, ni u kom slučaju nije smjela propustiti trenutak kada će se velika zvijezda pojaviti na nebu. Jedne noći ugleda vatricu. Tu bi mogli biti ljudi, pomislila je. Željela je opet s nekim porazgovarati. (Čuje se frula na kojoj u daljini pa-stir svira ili samo zvižduće neku tužnu pjesmu.) Uto začu neko pjevanje. Bila je to vrlo tužna pjesma, koju je pjevao jedan mladi pastir.

PUŽICA: Zašto pjevaš usred noći? I zašto ti je pjesma tako tužna?

PASTIR: Zato što me je strah.PUŽICA: Čega se bojiš?PASTIR: Bojim se tame i

noći.PUŽICA: Više se ne trebaš

bojati tame. Ubrzo će se pojaviti jedna zvijezda koja će svojim sjajem za-sjeniti sve ostale zvijezde. Tada će se netko roditi - jedno Svjetlo u tami.

PASTIR: Ne razumijem što govoriš.

PUŽICA: Ni ja. To je jedno drevno proročanstvo. Teško se može shvatiti. Ali kad pomislim na to proročanstvo, nestane moga straha.

(Pojavljuje se zvijezda, koju pričvršćenu na šta-pu iznad jaslica podiže jedan skriveni glumac)

PASTIR: (Razgleda oko-lo.) Čini mi se da je postalo malo svjetlije.

PUŽICA: Pa nije ni čudo! Pastiru, pastiru! Pogle-daj na nebo! Eno je, velika zvijezda! (Poka-zuje na zvijezdu. Divi se.) Gledaj samo kako je velika i sjajna! I kako dug rep ima... Kako

S PUŽICOM SOFI JOM DO JASLICA!I JOM DO JASLICA!

samo svijetli... Pojavila se Betlehemska zvijezda!

PASTIR: Rekla si Betlehemska zvijezda?

PUŽICA: Da, zašto?PASTIR: (Pokazuje u smjeru

jaslica.) Pogledaj, dolje je Betlehem. Odmah tu do-lje. Dođi, pokazat ću ti!

PUŽICA: Dragi Bože! Pastiru, vrti mi se od silne radosti! Srce će mi iskočiti. Molim te, uzmi me u svoju ruku! Nosi me ovaj zadnji dio puta. Tako ćemo brže stići k Djetetu.

Prizor 6.Prizor 6.PRIPOVJEDAČ: Nježno je pastir uzeo Sofiju na ruku. Osjetio je kako njezino malo

srce kuca. Da bi ju malo smi-rio, pjevao je jednu pjesmu. (Pastir pjevuši jednu pjesmu i polako hoda prema jasli-cama, drže ći pužicu na ruci) Onda osjeti da se ona povu-kla u svoju kućicu. Sada moli, pomisli on. U samom Betlehemu nije bilo teško pronaći kućicu. Zvi jez da je stajala iznad jed-ne štale. Pastir spusti Sofiju opet na zemlju (Pastir ispušta njenu ruku). U štalu neka uđe sama!, po mislio je, jer konačno je došao njoj toliko iščekivani trenutak (Pužica se odvaja od pastira i polako ide prema jaslicama). Sofija je stigla na cilj svoga pu-tovanja. Sasvim polagano upu- zala je preko praga i ugledala čudo svete noći. Vidjela je ono o čemu je godinama sanjala. I bilo je baš onako kako su prore-kli stari proroci. (Ostali likovi se također pojavljuju i idu prema jaslicama.) Vidjela je Dijete, nje govu Majku i njegova oca. Vidjela je i sve one ljude i živo-tinje, koje je pozvala na svom dugom putu do Betlehema. (Sa svih strana dolaze svi sudionici igrokaza te zajedno zapjevaju neku božićnu pje-smu. Vrlo je prikladna “Rodio se Bog i čovjek”, koja se lako može popratiti odgovarajućim kretnjama.)

Prevela i priredila: s. Valerija Kovač

BOZigrok.indd 11 23. 11. 05, 12:17:12