i. izbori u znanstveno-nastavna, nastavna ... · web viewrepublika hrvatska sveuČiliŠte u zagrebu...

REPUBLIKA HRVATSKASVEUČILIŠTE U ZAGREBUFILOZOFSKI FAKULTETUl. Ivana Lučića 3, Zagreb

Klasa: 602-04/03-11/1Ur. br.: 3804-850-03-6Zagreb, 8. travnja 2003.

P O Z I V

_____________________________________________________________

Na osnovi članka 37. Statuta sazivam 9. sjednicu Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koja će se održati u ponedjeljak, 12. svibnja 2003. s početkom u 15,00 sati u Vijećnici fakulteta.

Za sjednicu predlažem sljedeći

DNEVNI RED:

1. Uručivanje Odluke Senata o potvrdi izbora u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora na vrijeme od pet godina prof. dr. sc. Smiljki Malinar.

2. Verifikacija zapisnika 8. sjednice Fakultetskog vijeća, održane 14. travnja 2003. i Izvanredne sjednice, održane 16. travnja 2003. (poseban prilog)

A. IZBORI U ZNANSTVENO-NASTAVNA, NASTAVNA, ZNANSTVENA I SURADNIČKA ZVANJA

3. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, na Katedri za estetiku u Odsjeku za filozofijuPristupnica: dr. sc. Nadežda Čačinovič ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 3. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 22

4. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor Hrvoja Klasića u istraživačko zvanje mlađeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest u Zavodu za hrvatsku povijestImenovani ispunjava uvjete iz članka 41. st. 2. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti.

str. 37

5. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, grana opća povijest, na Katedri za svjetsku povijest, na predmetu Svjetska povijest u 20. stoljeću, Odsjeka za povijestPristupnik: dr.sc. Tvrtko Jakovina ispunjava uvjete iz članka 89. stav 4. ZVU. str. 38

6. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor mr. sc. Siniše Habijanca u istraživačko zvanje asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za zapadnoslavenske jezike i književnosti na Odsjeku za slavenske jezike i književnosti.Imenovani ispunjava uvjete iz članka 41. st. 3. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti.

str. 41

7. Izvještaj stručnog povjerenstva za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje društvenih znanosti, polje znanost o književnosti, na Katedri za talijansku književnost u Odsjeku za talijanistiku.Pristupnica dr. sc. Tatjana Peruško ispunjava uvjete iz članka 89. stav 4. ZVU. str. 43

B. MIŠLJENJE FAKULTETSKOG VIJEĆA ZA IZBOR U ZVANJA PREDLOŽENIKA VISOKIH UČILIŠTA

8. Mišljenje stručnog povjerenstva za izbor dr. sc. Vesne Girardi Jurkić u naslovno znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje arheologija, za predmet Antička provincijalna arheologija na Filozofskom fakultetu u Puli Sveučilišta u Rijeci.

- dopuna izvještaja na temelju zahtjeva Fakultetskog vijeća od 14. travnja 2003. godine

Pristupnica ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 45

9. Mišljenje za izbor dr. sc. Nenada Smokrovića u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, predmet Filozofija uma, na Filozofskom fakultetu u RijeciPristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 2. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 53

10. Mišljenje za izbor dr. sc. Mladena Labusa u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, na Filozofskom fakultetu u RijeciPristupnik ispunjava uvjete iz čl. 74. stav 1. ZVU (pozitivno mišljenje Matičnog povjerenstva). str. 59

C. IZVJEŠTAJI O RADU ZNANSTVENIH NOVAKA

11. Izvještaj o radu Eveline Rudan, znanstvene novakinje u Odsjeku za kroatistiku na Katedri za hrvatsku usmenu književnost. str. 63

2

D. STJECANJE DOKTORATA ZNANOSTI

a) Izvještaji stručnih povjerenstava za odobrenje stjecanja doktorata znanosti izvan doktorskog studija

12. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Zdenke Turčinec za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje predložene teme pod naslovom Knjiga kao promicatelj ideologije u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, mentor: dr. sc. Aleksandar Stipčević, red. prof . str. 64

13. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Nevena Jovanovića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Problemi uspostave novolatinske stilistike na primjeru Marulićeva Evanđelistara, mentor prof.dr.sc. Darko Novaković. str. 66

14. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Josipa Miletića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Prilagođenost nastave hrvatskoga jezika učenicima srednjih trgovačkih, ekonomskih i upravnih škola. Mentor prof. dr. sc. Vlado Pandžić. str. 71

15. Izvještaj stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Jasne Gačić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i prihvaćanje teme pod naslovom Etimološka i leksikološka obradba kuhinjskih i kuharskih naziva romanskog (dalmatskog, mletačkog, talijanskog i drugih) podrijetla u Dalmaciji, mentor: prof.dr.sc. August Kovačec. str. 73

b) Izvještaji stručnih povjerenstava za ocjenu doktorskog rada

16. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Alke Domić-Kunić pod naslovom Plinijeva geografija i etnografija Ilirika. str. 76

17. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Maria Jareba pod naslovom Razvoj i djelovanje ustaškog pokreta od nastanka do travnja 1941. godine. str. 80

18. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada Vladimira Sokola pod naslovom Sistematizacija, periodizacija i kronologija materijalne kulture - naušnica u Hrvatskoj u srednjem vijeku. str. 82

19. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu disertacije mr. sc. Ane Kandare pod naslovom Sklonost doživljaju srama i krivnje u interpersonalnim odnosima i motivaciji.

str. 91

3

E. STJECANJE MAGISTERIJA I SPECIJALIZACIJE

a) Izvještaji stručnih povjerenstava za ocjenu magistarskog i specijalističkog rada

20. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Ankice Valenta pod naslovom Znanstveni časopisi kao sredstvo komunikacije fizičara Prirodoslovno matematičkog fakultet u Zagrebu od 1986. do 1996. godine. str. 95

21. Izvještaj stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Davida Šporera pod naslovom Poetika kulture i ideologija drame. str. 98

F. PREDMETI S VIJEĆA POSLIJEDIPLOMSKIH STUDIJA

Vijeće poslijediplomskih studija sa sjednice održane 28. travnja 2003. preporuča Fakultetskom vijeću prihvaćanje sljedećih predmeta (od točke 22. do 59.)

Izvještaj stručnog povjerenstva za stjecanje doktorata znanosti u doktorskom studiju i odobrenje predložene teme

22. Izvještaj stručnog povjerenstva o tome je li Izet Beširović ispunio sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija lingvistike i može li se odobriti tema pod naslovom Turcizmi u književnome djelu Skendera Kulenovića. Mentor: dr.sc. Josip Silić, red.prof. str. 101

Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta za stjecanje doktorata znanosti u doktorskom studiju

23. Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi je li Tvrtko Vuković ispunio sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija kroatistike i može li se odobriti tema pod naslovom Modeli prikazivanja kvorumaškoga pjesništva /Subjekt, svijet, tekst kao interpretativno iskustvo. Mentor: dr.sc. Cvjetko Milanja, red.prof.1. dr.sc. Vinko Brešić, red.prof.2. dr.sc. Cvjetko Milanja, red.prof.3. dr.sc. Josip Silić, red.prof.

24. Imenovanje stručnog povjerenstva koje će utvrditi je li Elena Stojanova ispunila

sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskog doktorskog studija kroatistike i može li se odobriti tema pod naslovom Kontrastivna tipologija u bugarskome i hrvatskom jeziku. Mentor: dr.sc. Josip Silić, red.prof.1. dr.sc. Josip Silić, red.prof.2. dr.sc. Ivo Pranjković, red.prof.3. dr.sc. Stjepan Damjanović, red.prof.

4

Prijedlozi za odobrenje sinopsisa za izradu magistarskih radova(znanstvenih i stručnih)

25. Ivana Alduka pod naslovom Salona u svjetlu novih epigrafskih nalaza, mentorica dr. sc. Jasna Jeličić-Radonić. str. 105

26. Ane Azinović pod naslovom Crkvena arhitektura srednjovjekovnog okruga Moravče, mentorica doc. dr. sc. Mirja Jarak. str. 106

27. Maje Bilić pod naslovom Jugoistočni dio Salone u svjetlu novijih istraživanja, mentor prof. dr. sc. Nenad Cambi.

str. 108

28. Morane Čaušević, pod naslovom Otok Krk na prijelazu iz kasnog Carstva u kasnu antiku, mentorica dr. sc. Branka Migotti. str. 109

29. Adnana Busuladžića pod naslovom Antičke svjetiljke iz zbirke Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, mentor dr. sc. Marin Zaninović, red. prof. u miru. str. 111

30. Mihaela Golubića pod naslovom Helenistička reljefna keramika iz Resnika u Kaštelima s posebnim osvrtom na konzerviranje i restauriranje, mentor prof. dr. sc. Zdenko Brusić. str. 113

31. Kristine Jelinčić pod naslovom Topografija rustičnih vila na otoku Braču, mentor prof. dr. sc. Robert Matijašić. str. 115

32. Ivana Jengića pod naslovom Srednjovjekovno graditeljsko nasljeđe na području Virovitičko-podravske županije, mentor dr. sc. Željko Tomičić. str. 117

33. Hrvoja Kalafatića pod naslovom Značajke rane kulture polja sa žarama u Posavini, mentorica prof. dr. sc. Nives Majnarić Pandžić. str. 119

34. Darka Komše pod naslovom Nugljanska i Vešanska peć u Istri – komparativna analiza epigravetijenske industrije, mentor doc. dr. sc. Ivor Karavanić.

str. 121

35. Siniše Krznara pod naslovom Učestalosti i distribucija dentalnih oboljenja kod antičkih ranosrednjovjekovnih populacija na istočnoj obali Jadrana, mentor dr. sc. Mario Šlaus. str. 123

36. Tina Lelekovića pod naslovom Reljefna terra sigilata s područja grada Vinkovaca, mentorica dr. sc. Janka Istenič. str. 125

37. Aleksandre Nikoloske pod naslovom Kult Kibele i Atisa – s posebnim osvrtom na materijal iz Republike Hrvatske, mentorica prof. dr. sc. Marina Milićević-Bradač. str. 127

5

38. Maria Novaka pod naslovom Antropološka analiza kasnosrednjovjekovne populacije iz Koprivna kraj Klisa, mentor dr. sc. Mario Šlaus. str. 129

39. Maje Pasarić pod naslovom Učestalost i distribucija cribrae orbitaliae u ranosrednjovjekovnim grobljima Dubravice, Radašinovci i Donje Polje-Sv.Lovre, mentor dr. sc. Mario Šlaus. str. 131

40. Tatjane Pintarić pod naslovom Andautonija u svijetlu novijih istraživanja, mentor dr. sc. Marin Zaninović, red. prof. u miru. str. 133

41. Tatjane Pleše Blažeković pod naslovom Odnos orijentalnih kultova i kršćanstva u kasnoj antici. Arheološki nalazi u sjevernoj Hrvatskoj, mentorica dr. sc. Branka Migotti. str. 135

42. Dalibora Šušnjića pod naslovom Kamene rukotvorine eneolitičkog razdoblja na području sjeverne Hrvatske, mentorica prof. dr. sc. Tihomila Težak-Gregl. str. 137

43. Jelene Jasenković pod naslovom Verbalni humor u zbirci Libro Dubaja Marusa Šime Vučetića, mentor prof.dr.sc. Branko Vuletić. str. 139(U povjerenstvo za ocjenu rada treba se imenovati član Odsjeka za psihologiju)

44. Zrinke Božić Blanuša pod naslovom Oblikovanje nacionalnog identiteta u hrvatskoj književnoj historiografiji, mentor prof.dr.sc. Vladimir Biti. str. 141(U povjerenstvo za ocjenu rada treba se imenovati član Odsjeka za sociologiju)

45. Veljka Dunjka pod naslovom Pedagoški roman na primjerima njemačke književnosti 20. st., mentor prof.dr.sc. Ivo Runtić. str. 143

46. Silve Zlatar-Kero pod naslovom Negativna utopija u engleskoj literaturi 20. stoljeća, mentorica doc.dr.sc. Ljiljana Ina Gjurgjan. str. 145

47. Zorana Podobnika pod naslovom Politika Sjedinjenih Američkih Država prema Republici Hrvatskoj 1991-1995, mentor prof.dr.sc. Radovan Vukadinović.(U povjerenstvo za ocjenu rada treba se imenovati član Odsjeka za sociologiju). str. 147

48. Svjetlane Lončarić pod naslovom Život njemačke manjine u Zagrebu nakon

1991. godine, mentorica dr.sc. Jadranka Grbić. str. 150 49. Zorke Renić pod naslovom Povijest knjižnica u Bjelovaru, mentor prof.dr.sc.

Aleksandar Stipčević. str. 152

50. Molba Ane Holjevac Tuković za promjenu teme Institucije središnjih republičkih tijela Republike Hrvatske 1945.-1963. u novu pod naslovom Institucije središnjih republičkih tijela Republike Hrvatske 1945.-1953., mentor dr.sc. Josip Kolanović. str. 154

51. Gerana-Marka Miletića pod naslovom Sociologijska relevantnost srednjih gradova u urbanizaciji Hrvatske: Primjer grada Kutine, mentor prof.dr.sc. Ivan Rogić.

str. 156

6

52. Antuna Barića pod naslovom Izvannastavne aktivnosti u obrazovanju od

opasnosti od zračenja u visokorizičnim područjima, mentorica prof.dr.sc. Vedrana Spajić Vrkaš. str. 158

53. Gabrijele Mihaljek pod naslovom Prijevod s njemačkog na hrvatski i s

hrvatskog na njemački jezik s osobitim obzirom na područje ekonomije, mentor dr.sc. Mirko Gojmerac. str. 159

54. Saše Slavić pod naslovom Prijevod s engleskog na hrvatski i s hrvatskog na

engleski jezik s osobitim obzirom na područje beletristike, mentorica mr.sc. Vera Andrassy. str. 160

55. Artimede-Josipe Budimir pod naslovom Morfosintaktičke i leksičke osobine

jezika venecijanske kancelarije na prijelazu s 15. u 16. stoljeće, mentorica prof.dr.sc. Smiljka Malinar. str. 161

56. Molba Saše Puzića za promjenu naslova Interkulturalno obrazovanje u

posttradicionalnom društvu: Izazovi razvoju europske dimenzije identiteta u novi naslov Interkulturalizam u posttradicionalnom društvu, za izradu magistarskog rada na Poslijediplomskom znanstvenom studiju sociologije.

57. Prijedlog Vijeća poslijediplomskog znanstvenog studija hrvatske povijesti da se

Tomislavu Pejiću imenuje novi mentor pri izradi magistarskog rada pod naslovom "Slavonstvo u Osijeku 1861.-1868.". Umjesto dostadašnje mentorice doc.dr.sc. Iskre Iveljić za novog mentora predlaže se doc.dr.sc. Mario Srecha.

58. Molba Eveline Rudan za imenovanje novog mentora pri izradi magistarskog rada

pod naslovom "Nadnaravna bića i pojave u usmenim predajama Istre". Umjesto dosadašnje mentorice dr.sc. Ljiljane Marks za novog mentora predlaže se prof.dr.sc. Stipe Botica.(Mentori su suglasni s molbom). Nastavni predmeti

59. Prijedlog za imenovanje mentora za stručnu praksu na Poslijediplomskom stručnom studiju glotodidaktike u akademskoj godini 2002/2003.:mr. sc. Vlasta Čeliković (Školska knjiga, Zagreb), Helena Čičko, prof. (Knjižnice grada Zagreba), Sanja Grbić, prof. (Algoritam, Zagreb), Bernadette Kenderić, prof. (Učiteljska akademija, Zagreb), Vera Krnajski, prof. (Ekonomski fakultet, Zagreb), Vlado Krušić (Učilište ZKM-a, Zagreb), prof. dr. sc. Nevenka Macolić (Učiteljska akademija, Zagreb), Marija Mrđan, prof. (Dječji vrtić Gajnice, Zagreb), Maja Rijavec, prof. (Dječje kazalište za učenje engleskog jezika), dr. sc. Sanja Šimek Seljan (Filozofski fakultet, Zagreb), dr. sc. Marko Tadić (Filozofski fakultet, Zagreb), mr. sc. Božena Tokić (Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb), Petra Turkulin (Anglo, Zagreb).

G. PRIZNAVANJE DIPLOMA

7

60. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Tonke Mrduljaš, stečene na Sveučilištu u Parmi. str. 163

61. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Alena Miletića, stečene na Filozofskom fakultetu Sveučiliša u Macerati.

str. 164

62. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti doktorske diplome Ante Periše, stečene na Sveučilištu u Beču. str. 165

63. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Svjetlane Penović, stečene na Uralskom državnom sveučilištu.

str. 168

64. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti doktorske diplome Majde Trobok, stečene na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. str. 169

65. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti magistarske diplome Nevena Petrovića, stečene na University of Lancaster - Central European University u Pragu. str. 170

66. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Tončice Radovčić, stečene na Sveučilištu Ludwig Maximilian u Münchenu.

str. 171

67. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Lene Sviličić, stečene na Fakultetu za strane jezike i književnosti Sveučilišta u Bologni. str. 172

68. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti doktorske diplome Inoslava Beškera, stečene na Università degli Studi di Milano. str. 174

69. Izvještaj o priznavanju istovrijednosti diplome Ivone Šetka, stečene na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru u svrhu nastavka naobrazbe u Republici Hrvatskoj. str. 175

70. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje istovrijednosti diplome Tanje Čajavec stečene na sveučilištu u Ljubljani. str. 176

71. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje istovrijednosti diplome Ivana Bujgera stečene na University of Auckland. str. 177

72. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti magistarske diplome Suzane Kunac, stečene na University College London, Development Planning Unit. str. 178

73. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome Tatjane Mamule stečene na University of Westminster u Londonu.

str. 179

8

74. Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome iz pedagogije Rose Marie Argudin-Leutarević, stečene na Freie Universität u Berlinu. str. 180

H. IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTVA

a) Imenovanje stručnih povjerenstava radi davanja mišljenja za izbor

75. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlja, za predmet Engleski jezik, na Visokoj školi u Varaždinu (Pristupnice: Snježana Husnjak Pavlek i Valentina Krebalj)1. mr. sc.Vera Andrassy, viši lektor2 .mr. sc. Jasna Zubak Bilinić, viši lektor3. mr. sc. Vesna Beli, viši lektor.

76. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u nastavno ili znanstveno-nastavno zvanje za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlja, za predmet Engleski jezik, na Katedri za strane jezike na Fakultetu organizacije i informatike u Varaždinu (Pristupnice: Natalija Ređep Medved i Andreja Kovačić)1.mr. sc. Nataša Pavlović, viši lektor2.mr. sc. Vesna Beli, viši lektor3.mr. sc. Lovorka Zergollern Miletić, viši lektor.

77. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača ili višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, za predmet Socijalna filozofija, na Visokoj elektrotehničkog školi s pravom javnosti u Varaždinu (Pristupnik: Blago Spajić)1. dr. sc. Žarko Puhovski, red. prof.2. dr. sc. Lino Veljak, red. prof.3. dr. sc. Borislav Mikulić, izv. prof.

78. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavač ili više za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana germanistika, za predmet Njemački jezik, na Visokoj elektrotehničkoj školi s pravom javnosti u Varaždinu (Pristupnici: Sanja Đolonga i Marija-Renata Vukalović1. dr. sc. Mirko Gojmerac, izv. prof.2. dr. sc. Stanko Žepić, red. prof.3. dr. sc. Zygfryd Eckardt Gehrmann, Učiteljska akademija u Zagrebu.

79. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor nastavnika u naslovno nastavno zvanje iz područja društvenih znanosti, polje informacijskih znanosti, grana komunikologija, za kolegij Umijeće komuniciranja, na Visokoj pomorskoj školi u Splitu ( Pristupnik : dr. sc. Boris Čupin )1. dr. sc. Vitomir Grbavac, red. prof. ( Agronomski fakultet u Zagrebu)2. dr. sc. Mario Plenković, red. prof. ( Grafički fakultet u Zagrebu )

9

3. dr. sc. Vladimir Mateljan, izv. prof.

80. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika za rad na programu istraživačke djelatnosti, za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlja, na Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje u Zagrebu (Pristupnica: dr. sc. Lana Hudeček1. dr. sc. Milica Mihaljević, znan.savj.2. dr. sc. Marko Samardžija, red. prof.3. dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.

81. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, grana pomoćne povijesne znanosti, za predmet Povijest veterinarske medicine i Uvod u veterinarstvo, na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu (Pristupnica: dr.sc. Vesna Vučevac-Bajt)1. dr.sc. Mira Kolar, red.prof.2. dr.sc. Zdenko Makek, red.prof., Veterinarski fakultet, Zagreb3. dr.sc. Mirjana Matijević Sokol, docent.

82. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, za predmet Pedagoška psihologija, na Učiteljskoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu (Pristupnica: dr. sc. Majda Rijavec)1. dr. sc. Vlasta Vizek-Vidović, red. prof.2. dr. sc. Predrag Zarevski, red. prof.3. dr. sc. Nikola Pastuović, red. prof. (Učiteljska akademija Sveučilišta u Zagrebu).

83. Imenovanje stručnog povjerenstva za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u naslovno nastavno zvanje predavača za znanstveno područje društvenih znanosti, polje sociologija, za predmet Sociologija turizma na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Splitu (Pristupnici: Vinko Bakija i Sanja Duknić)1. Miroslav Jilek, doc. 2. Vjekoslav Afrić, red.prof.3. Boris Vukonić, red.prof. (Ekonomski fakultet u Zagrebu).

b) Imenovanje stručnih povjerenstava za utvrđivanje uvjeta za stjecanje doktorata znanosti i odobrenje predložene teme

84. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Sanje Runtić za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Hibridnost i precrtavanje granica u suvremenom ženskom pismu američkih Indijanaca1. dr. sc. Stipe Grgas, red. prof. (Filozofski fakultet u Zadru)2. dr. sc. Sonja Bašić, red. prof. u miru3. dr. sc. Ljiljana Ina Gjurgjan, docent.

10

85. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta dr. sc. Tarika Muranovića za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Strukturalno određenje kulturoloških procesa 20. stoljeća – Fenomenološke osnove 1. dr. sc. Nadežda Čačinovič, red. prof.2. dr. sc. Gordana Škorić, docent3. dr. sc. Rade Kalanj, red. prof.

86. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Željka Holjevca za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Hrvatsko-mađarski odnosi 1860.-1873.1. dr.sc. Petar Korunić, red.prof.2. dr.sc. Božema Vranješ Šoljan, izv.prof.3. dr.sc. Iskra Iveljić, docent.

87. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr.sc. Zlatka Virca za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Gospodarska i društvena politika u Brodskoj imovnoj općini (1873.-1942.)1. dr.sc. Mira Kolar, red.prof.2. dr.sc. Filip Potrebica, red.prof.3. dr.sc. Zlata Živaković Kerže, znan.suradnik, Pedagoški fakultet, Osijek.

88. Imenovanje stručnog povjerenstva za utvrđivanje uvjeta mr. sc. Ivane Vidović-Bolt za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija i odobrenje teme pod naslovom Frazemi sa zoonimskom sastavnicom u poljskom i hrvatskom jeziku1. akademik Antica Menac2. dr. sc. Željka Fink-Arsovski, izv. prof.3. dr. sc. Neda Pintarić, izv. prof.

c) Imenovanje stručnih povjerenstava za ocjenu doktorskog rada

89. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Vesne Tudjine Gamulin, pod naslovom Ekleziološko-politološka misao Marka Antonija de Dominisa1. dr. sc. Neven Budak, red. prof.2. dr. sc. Ivan Golub, red. prof. (Katolički bogoslovni fakultet)3. dr. sc. Danilo Pejović, prof. emeritus4. dr. sc. Branko Despot. red. prof.5. dr. sc. Nikola Skledar, (Institut za društvena istraživanja).

90. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Bernarde Petrović pod naslovom Leksička sinonimija u hrvatskome jeziku. 1. dr. sc. Josip Silić, red. prof.2. dr. sc. Marko Samardžija, red. prof.3. dr. sc. Lada Badurina, doc. (Filozofski fakultet u Rijeci).

91. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada Srećka Ljubljanovića pod naslovom Zagrebačko vinogradarstvo od XII. do XVI. stoljeća1. dr.sc. Borislav Grgin, docent

11

2. dr.sc. Filip Potrebica, red.prof.3. dr.sc. Lelja Dobronić, znan.savjetnik, Zagreb.

92. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Krunoslava Matešića pod naslovom Uloga emocionalne inteligencije u stresnim stanjima i procesima.1. dr. sc. Vladimir Kolesarić, red. prof.2. dr. sc. Alija Kulenović, red. prof.3. dr. sc. Vladimir Takšić, doc. (Filozofski fakultet u Rijeci).

93. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada mr. sc. Dragutina Babića pod naslovom (Re)konstrukcija ruralnih lokalnih zajednica nakon ratnih sukoba – primjer zapadnog dijela Brodsko-posavske županije.1. dr. sc. Milan Mesić, red. prof.2. dr. sc. Stipe Šuvar, red. prof. 3. dr. sc. Ivan Lajić, viši znanstveni suradnik (Institut za migracije i narodnosti u Zagrebu).

93.1. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu doktorskog rada Tihane Brkljačić pod naslovom Razvoj modela za predviđanje davateljskog ponašanja1. dr. sc. Slavko Kljaić, red.prof. u miru2. dr. sc. Dean Ajduković, red.prof.3. dr. sc. Petar Tučinović, doc. (Filozofski fakultet Rijeka)

d) Imenovanje stručnih povjerenstava za ocjenu magistarskog rada

94. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Martine Blečić pod naslovom Autohtona kultura rimskodobne (peregrinske) Tarsatike.1. dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, red. prof.2. dr. sc. Nives Majnarić-Pandžić, red. prof.3. dr. sc. Dunja Glogović, znan. savjet (Institut za arheologiju, Zagreb)

95. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Koraljke Golub pod naslovom Predmetno pretraživanje u knjižničnim katalozima s web-sučeljem1. dr. sc. Tatjana Aparac Jelušić, red. prof. (Pedagoški fakultet u Osijeku)2. dr. sc. Daniela Živković, doc.3. dr. sc. Jadranka Lasić Lazić, red. prof.

96. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Maje Starčević pod naslovom »Hamlet« u Hrvatskoj: studija prevođenja 1. dr.sc. Boris Senker, red.prof.2. dr.sc. Zoran Kravar, red.prof.3. dr.sc. Vanja Matković, doc.

97. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Elvisa Burčula pod naslovom Ustaška nadzorna služba - osnivanje, organizacija i ustroj 1941.-1943.1. dr.sc. Božena Vranješ-Šoljan, izv.prof.2. dr.sc. Ljubo Antić, izv. prof.3. dr.sc. Filip Potrebica, red.prof.4.dr.sc. Mira Kolar, red.prof. (rezervni član).

12

98. Imenovanje stručnog povjerenstva za ocjenu magistarskog rada Midhata Spahića pod naslovom Bosansko društvo za vladavine kralja Stjepana Tomaša1. dr.sc. Tomislav Raukar, red.prof.2. dr.sc. Zdenka Janeković Roemer, docent3. dr.sc. Pejo Čošković (Leksikografski zavod, Zagreb).

99. Imenovanje stručnog povjerenstva za obranu magistarskog rada Mirne Kostović pod naslovom Kognitivni ishod i strukturna obilježja mozga djece adolescentske dobi s perinatalnim oštećenjem mozga.1. dr. sc. Meri Tadinac-Babić, izv. prof.2. dr. sc. Vladimir Kolesarić, red. prof.3. dr. sc. Vlatka Mejaški-Bošnjak, izv. prof. (Medicinski fakultet u Zagrebu).

I. PRIJEDLOZI ZA RASPIS NATJEČAJA I IMENOVANJE STRUČNIH POVJERENSTAVA

100. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovljem grana anglistika na Katedri za engleski jezik Odsjeka za anglistiku1. dr. sc. Dora Maček, red. prof.2. dr. sc. Damir Kalogjera, red. prof. u miru3. dr. sc. Mirjana Vilke, red. prof. u miru.

101. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika na Katedri za engleski jezik Odsjeka za anglistiku 1.dr. sc. Vladimir Ivir, red. prof.2. dr. sc. Damir Kalogjera, red. prof.3. dr. sc. Mirjana Vilke, red. prof. u miru.

102. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora iz područja humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti na Katedri za englesku književnost u Odsjeku za anglistiku.1. dr. sc. Janja Ciglar Žanić, red. prof.2. dr. sc. Sonja Bašić, red. prof. u miru3. dr.sc. Borislav Knežević, docent.

103. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje višeg lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika na Katedri za engleski jezik u Odsjeku za anglistiku1. mr. sc. Lovorka Zergollern Miletić, viši lektor2. mr. sc. Nataša Pavlović, viši lektor

13

3. mr. sc. Vesna Beli, viši lektor.

104. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana fonetika, na Katedri za estetsku fonetiku i ortoepiju hrvatskog jezika u Odsjeku za fonetiku1. dr.sc. Ivo Škarić, red.prof.2. dr.sc. Damir Horga, red.prof.3. dr.sc. Krunoslav Pranjić, professor emeritus.

105. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora, za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana germanistika, na Katedri za njemački jezik Odsjeka za germanistiku.1. dr. sc. Zrinjka Glovacki-Bernardi, red. prof. 2. dr.sc. Dora Maček, red. prof.3. dr. sc. Velimir Petrović, red. prof. Pedagoški fakultet u Osijeku.

106. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno- nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, grana muzeologija, na Katedri za muzeologiju u Odsjeku za informacijske znanosti 1. dr. sc. Tomislav Šola, red. prof.2. dr. sc. Miroslav Tuđman, red. prof.3. dr.sc. Aleksandar Stipčević (u miru).

107. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno- nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje informacijske znanosti, grana informatologija, na Katedri za opću informatologiju u Odsjeku za informacijske znanosti 1. dr. sc. Tomislav Šola, red. prof.2. dr. sc. Boris Aurer, professor emeritus (Fakultet organizacije i informatike, Varaždin)3. dr. sc. Alfred Žepić, red. prof. ( Fakultet elektrotehnike i računarstva u Zagrebu ).

108. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana klasična filologija na Katedri za grčki jezik i književnost u Odsjeku za klasičnu filologiju1. dr.sc. Milivoj Sironić, professor emeritus2. dr.sc. Darko Novaković, red.prof.3. dr.sc. Vladimir Vratović, red.prof. u miru.

109. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, grana opća povijest književnosti na Odsjeku za komparativnu književnost. 1. dr.sc. Zoran Kravar, red.prof.2. dr.sc. Dean Duda, docent3. dr.sc. Lada Čale-Feldman, viši znan. savjet. na Institutu za etnologiju i folkloristiku.

14

110. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u nastavno zvanje višeg lektora za znastveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, u Croaticumu – hrvatski za strance, Pripremnoj godini studija. 1. dr. sc. Marko Samardžija, red. prof.2. dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.3. dr. sc. Marija Znika, znanst. surad. (Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje).

111. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje na Katedri za hrvatski standardni jezik u Odsjeku za kroatistiku 1.dr. sc. Marko Samardžija, red. prof.2. dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.3. akademik Petar Šimunović (Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje).

112. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u nastavno zvanje lektora/lektorice ili višeg lektora/više lektorice za predmet Jezične vježbe pri Katedri za hrvatski standardni jezik u Odsjeku za kroatistiku.1. dr. sc. Marko Samardžija, red. prof.2. dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.3. dr. sc. Vlasta Rišner, doc. (Pedagoški fakultet, Osijek).

113. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za stilistiku hrvatskoga jezika u Odsjeku za kroatistiku1. dr. sc. Krunoslav Pranjić, red. prof. u miru2. dr. sc. Cvjetko Milanja, red. prof.3. dr. sc. Ivo Pranjković, red. prof.

114. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za raspis natječaja za znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje odgojne znanosti za predmete Didaktika I, II i Školska pedagogija 1.dr.sc. Vlatko Previšić, red. prof. 2. dr.sc. Nikša Nikola Šoljan, red.prof. 3. dr.sc. Marko Palekčić, red.prof. (Filozofski fakultet Zadar).

115. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, grana nacionalna povijest na Katedri za hrvatsku povijest, za predmet Hrvatska povijest u srednjem vijeku II, Odsjeka za povijest1. dr.sc. Nikša Stančić, red.prof.2. dr.sc. Filip Potrebica, red.prof.3. dr.sc. Franjo Šanjek, red.prof. (Katoličko-bogoslovni fakultet u Zagrebu).

116. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje

15

humanističkih znanosti, polje povijest, grana nacionalna povijest, na Katedri za hrvatsku povijest, za predmet Hrvatska povijest u 19. stoljeću, Odsjeka za povijest1. dr.sc. Tomislav Raukar, red.prof.1. dr.sc. Mira Kolar, red.prof.3. dr.sc. Stijepo Obad, red.prof. (Filozofski fakultet u Zadru).

117. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, grana opća povijest, na Katedri za staru povijest, za predmet Povijest Starog Istoka, Povijest Grčke i Rima, Stara povijest hrvatskih zemalja, Odsjeka za povijest1. dr.sc. Tomislav Raukar, red.prof.2. dr.sc. Nikša Stančić, red.prof.3. dr.sc. Nenad Cambi, red.prof. (Filozofski fakultet u Zadru).

118. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija za predmete Umjetnost renesanse i Osnove arhitketure na Odsjeka za povijest umjetnosti.1.dr. sc. Vladimir Marković, red. prof.2.dr. sc. Igor Fisković, red. prof.3.dr. sc. Ivo Babić, red. prof. Umjetničke akademije u Splitu.

119. Raspis natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje psihologija, na Katedri za psihologiju rada i ergonomiju u Odsjeku za psihologiju1. dr. sc. Vladimir Kolesarić, red. prof.2. dr. sc. Vlasta Vizek-Vidović, red. prof.3. dr. sc. Edvard Konrad, red. prof. (Filozofski fakultetu u Ljubljani).

120. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, na Katedri za francuski jezik u Odsjeku za romanistiku 1. dr.sc. Vojmir Vinja, red.prof. u miru 2. dr.sc. Nenad Ivić, red. prof.3. dr.sc. Vladimir Ivir, red.prof.

121. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana slavistika, na Katedri za ruski jezik na Odsjeku za slavenske jezike i kjniževnosti.1. dr. sc. Dubravka Sesar, izv. prof.2. dr. sc. Josip Užarević, red. prof.3. akademik Antica Menac.

16

122. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u nastavno zvanje višeg lektora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana slavistika na Katedri za ruski jezik na Odsjeku za slavenske jezike i književnosti.1. dr. sc. Željka Fink-Arsovski, izv. prof.2. dr. sc. Natalija Vidmarović, doc.3. akademik Antica Menac.

123. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje društvenih znanosti, polje znanost o književnosti, na Katedri za talijansku književnost u Odsjeku za talijanistiku 1.dr. sc. Sanja Roić, red. prof.2.dr. sc. Vera Glavinić, red. prof. Filozofski fakultet u Puli3.dr. sc. Smiljka Malinar, red. prof.

124. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u nastavno zvanje višeg predavača za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, grana anglistika, u Centru za strane jezike1. mr. sc. Marija Marušić, viši lektor2. dr. sc. Alka Krvavac, viši predavač3. mr. sc. Katarina Ivić Doolan, viši predavač (Ekonomski fakultet Zagreb).

125. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, znanstveno polje etnologija, na Katedri za opću etnologiju u Odsjeku za etnologiju1. dr. sc. Ivan Lozica, znanstv. savjetnik (Institut za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu)2. dr. sc. Božidar Jezernik, red. prof. (Filozofski fakultet u Ljubljani)3. dr. sc. Stipe Botica, red. prof.

126. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, grana teorija književnosti, na Katedri za teoriju i metodologiju proučavanja književnosti u Odsjeku za komparativnu književnost1. dr.sc. Pavao Pavličić, red.prof.2. dr.sc. Mirko Tomasović, red.prof. u miru3. dr.sc. Zoran Kravar, red.prof.

127. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje znanost o književnosti, grana filmologija, na Katedri za teatrologiju i filmologiju u Odsjeku za komparativnu književnost1. dr.sc. Boris Senker, red.prof.2. dr.sc. Hrvoje Turković, izv.prof., Akademija dramskih umjetnosti, Zagreb3. dr.sc. Pavao Pavličić, red.prof.

128. Raspis natječaja i imenovanje stručnog povjerenstva za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili redovitog profesora za znanstveno područje

17

društvenih znanosti, polje sociologija, za predmete Sociologija sela, Demografija i Sociologija prava, na Katedri za posebne sociologije u Odsjeku za sociologiju1. dr. sc. Ognjen Čaldarović, red. prof.2. dr. sc. Ivan Cifrić, red. prof.3. dr. sc. Srđan Vrcan, prof. emeritus (Pravni fakultet u Splitu)

J. NASTAVNI I OSTALI PREDMETI

129. Prijedlog Odsjeka za anglistiku za produženje ugovora sa švedskom lektoricom Shanti Wittmar, za ak.god. 2003/4.

130. Molba studenata III. godine kroatistike da im se odgodi usmeni dio ispita iz Starije hrvatske književnosti, da im uvjet za upis u VII. semestar bude samo položeni pismeni dio ispita iz Starije hrvatske književnosti. Odsjek za kroatistiku podržao je molbu studenata s napomenom da usmeni ispit moraju položiti prije ispita iz Novije hrvatske književnosti. str. 182

131. Prijedlog Odsjeka za povijest da studentima III godine studija (jednopredmetnim i dvopredmetnim) predmet Povijest Srednje i Jugoistočne Europe u 19. stoljeću nije uvjet za upis u IV. godinu.

Pročelnici odsjeka i predstojnici katedri

132. Prijedlog Odsjeka za povijest da se za predstojnike katedri za akademsku godinu 2003/2004., i 2004/2005. imenuju:- dr.sc. Damir Agičić, docent, Katedra za svjetsku povijest novog vijeka - dr.sc. Mirjana Matijević Sokol, docent, Katedra za pomoćne povijesne znanosti i metodiku nastave povijesti - dr.sc. Borislav Grgin, docent, Katedra za svjetsku povijest srednjeg vijeka.

132.1. Prijedlog Odsjeka za orijentalne studije i hungarologiju da se prof. dr. sc. Mislav Ježić imenuje za zamjenika pročelnika, umjesto dr. sc. Milke Jauk-Pinhak.

Gostovanja

133. Molba Odsjeka za povijest za odobrenje gostovanja prof.dr.sc. Daga Strpića i dr.sc. Dragutina Lalovića za održavanje predavanja u ljetnom semestru akadem. god. 2002/2003. u Zavodu za hrvatsku povijest.

18

Održavanje nastave na visokim učilištima

134. Molba dr. sc. Dore Maček, red. prof. za odobrenje održavanja nastave iz predmeta Povijest engleskog jezika na Filozofskome fakultetu u Zadru (ukupno 24 sata semestralno).

Vanjski suradnici

135. Molba Odsjeka za anglistiku za angažiranje vanjskih suradnika:a)

1. prof. dr. Sonie Bićanić za Moderni britanski roman ( 2 sata predavanja i 4 sata seminara tjedno).

2. prof. dr. Sonje Bašić za Američka književnost 20. stoljeća (2 sata predavanja i 4 sata seminara tjedno).

3. prof. dr. Damira Kalogjere za Sociolingvistiku ( 2 sata predavanja i 2 sata seminara tjedno).

4. prof. dr. Mirjane Vilke za Metodiku nastave engleskog jezika ( 4 sata seminara i 4 sata vježbi tjedno ).

b)1. Vlatka Broza kao za Uvod u skandinavske književnosti, ukupno 10 sati u ljetnom

semestru ( pod vodstvom prof. dr. Dore Maček ).2. Nataše Štoković za Norveške jezične vježbe (ukupno 40 sati u zimskom semestru).3. mr. sc Nataše Govedić za Seminar iz švedske književnosti, ukupno10 sati u ljetnom

semestru (pod vodstvom doc. dr. sc. Goranke Antunović, ).4. dr. sc. Ivana Matkovića za Američko društvo ( 2 sata predavanja i 2 sata seminara

tjedno).

Sudjelovanje u nastavi i održavanje nastave

136. Obavijest Odsjeka za anglistiku da će mlađi asistenti sudjelovati u izvođenju nastave u akad. god. 2002/2003.:1. Tamara Petrić, kolegij Uvod u studij književnosti (voditelj kolegija dr. sc. Tatjana Jukić)2. Maja Tančik, kolegij Uvod u studij književnosti (voditelj kolegija dr. sc. Tatjana Jukić)3. Sven Cvek, kolegij Uvod u studij književnosti (voditelj kolegija dr. sc. Ljiljana Ina

Gjurgjan)4. Jelena Šesnić, kolegij Uvod u studij književnosti (voditelj kolegija prof. dr. Sonja Bašić) 5. Vanja Polić, kolegij Uvod u studij književnosti (voditelj kolegija dr.sc. Borislav

Knežević)6. Iva Polak, kolegij Uvod u studij književnosti (voditelj kolegija dr.sc. Borislav Knežević)7. Ivan Lupić, kolegij Uvod u studij književnosti (voditelj kolegija prof. dr. Janja Ciglar

Žanić)8. mr. sc. Tomislav Brlek, kolegij Milton (voditelj kolegija prof. dr. Janja Ciglar Žanić)9. Mateusz Milan Stanojević, u proseminaru iz Uvoda u lingvistički studij (pod vodstvom

doc. dr. Višnje Josipović – Smojver).10. Nina Tuđman Vuković, u Jezičnom seminaru (pod vodstvom prof. dr. Milene Žic

Fuchs).11. Irena Zovko Dinković u Seminaru iz sintakse engleskog jezika (pod vodstvom prof. dr.

Milena Žic Fuchs). 12. Jelena Parizoska, u Jezičnom seminaru (pod vodstvom prof. dr. Vladimira Ivira).

19

13. mr. sc. Jasna Novak, kolegij Gramatičke vježbe i Seminar iz lingvistike švedskog jezika (pod vodstvom doc. dr. sc. Goranke Antunović).

137. Molba Odsjeka za anglistiku da se mr. sc. Veri Andrassy odobri održavanje nastave iz predmeta Kultura i civilizacija Velike Britanije.

138. Obavijest Odsjeka za povijest da će mr. sc. Ivica Šute, asistent sudjelovati u nastavi, 2 sata u akademskoj godini 2003/04. (seminar, izborni kolegij).

139. Molba Odsjeka za povijest da se dr. sc. Mariu Strechi, docentu odobri održavanje nastave iz predmeta Uvod u povijesne znanosti, u akademskoj godini 2003/2004.

K. DOPUSTI I SLOBODNE STUDIJSKE GODINE

140. Molba mr. sc. Hrvoja Potrebice, asistenta za odobrenje plaćenog dopusta od 8. do 29. svibnja 2003. godine, radi arheoloških istraživanja na lokalitetu Gradci u svrhu terenske nastave studenata arheologije.

141. Molba dr. sc. Davora Dukića, doc. za odobrenje plaćenog dopusta od 13. svibnja do 13. lipnja 2003., radi korištenja stipendije CEEPUS-a, na Filozofskom fakultetu sveučilišta u Ljubljani.

142. Molba dr.sc. Nade Grujić, red. prof. za odobrenje plaćenog dopusta od 9. do 16. lipnja 2003. radi izlaganja na simpoziju o renesansnoj arhitekturi na Sveučilištu Pariz IV, U.M.R. André Chastel, Inventaire général.

143. Molba dr. sc. Nede Pintarić, izv. prof. za odobrenje plaćenog dopusta od 13. svibnja do 20. svibnja 2003. radi odlaska u Litvu na međunarodnu konferenciju, gdje će se održati referat pod naslovom «Kruh u hrvatskoj, poljskoj i ruskoj frazematici.»

144. Molba dr.sc. Milana Mesića, red. prof. za odobrenje korištenja slobodne studijske godine u ljetnom semestru školske godine 2003/2004 te u zimskom semestru 2004/2005. str. 183______________

145. Prijedlog Odsjeka za povijest umjetnosti o promjeni čl. 6. stavak 12. Pravilnika o polaganju stručnog ispita učitelja i stručnih suradnika u osnovnom i srednjem školstvu. str. 184

146. Zaključci Vijeća studenata Filozofskog fakulteta sa sjednice od 1. travnja 2003.str. 185

147. Obavijesti dekana i prodekana.

148. Razno i postavljanje pitanja Upravi fakulteta.

Dekan

Prof. dr. sc. Neven Budak, v.r.

20

PRILOZI

21

REPUBLIKA HRVATSKASveučilište u ZagrebuFilozofski fakultetUl. Ivana Lučića 3, Zagreb

Imenovani od Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta na

sjednici od 16. travnja 2002. godine u Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata

natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog ili

redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje

filozofija, na Katedri za estetiku u Odsjeku za filozofiju, slobodni smo na

temelju uvida u dokumentaciju , podnijeti sljedeće

I Z V J E Š Ć E

Na natječaj objavljen u Vjesniku 26. rujna 2002. godine

prijavila se prof. dr. sc. Nadežda Čačinovič, dosadašnji redoviti profesor za

predmet Estetika na Katedri za estetiku u Odsjeku za filozofiju.

Biografski podaci

22

Dr. sc. Nadežda Čačinovič rođena je 1. travnja 1947. godine u Budimpešti.

Školovala se u Zürichu, Bernu, Beogradu, Murskoj Soboti i Ljubljani, gdje je i

maturirala. Studirala je filozofiju, komparativnu književnost, povijest umjetnosti

i lingvistiku u Ljubljani, Bonnu i Frankfurtu. Na Filozofskom fakultetu u

Ljubljani diplomirala je filozofiju i komparativnu književnost. Od 1972. živi u

Zagrebu, radeći najprije kao publicist i prevoditelj, a od 1976. kao asistent na

Katedri za estetiku u Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta. 1985. godine

obranila je na Sveučilištu u Zagrebu doktorsku disertaciju (Estetika njemačke

romantike), nakon čega je iste godine izabrana za docenta. 1990. godine

izabrana je za izvanrednog , a 1998. za redovitog profesora na istome Fakultetu.

Hrvatska je državljanka. Slobodnu studijsku godinu 1990/91. provela je kao

stipendijat DAAD-a u Berlinu. 1994. boravi nekoliko tjedana u Parizu kao

stipendijat francuske vlade. Od 1992. predstavlja Hrvatsku u izvršnom odboru

International Association for Aesthetics. Od 1995. do 1999. redovito gostuje kao

profesor na Jan van Eyck Postgraduate Centre u Maastrichtu. 1995. sudjeluje u

osnivanju te od tada predaje i u Centru za ženske studije (Zagreb). Predavala je

na Sveučilištu Kopenhagen, na New York University, na Univerzi u Ljubljani,

na Univerzitetu u Sarajevu, na Hochschule für Musik und darstellende

Kunst/Graz, na Central European University/Budimpešta. Godinu 2000. provodi

kao Visiting Fellow na Sveučilištu Yale, New Haven. Sudjeluje u

poslijediplomskoj nastavi na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te u radu IUC-a u

Dubrovniku. Referatima je sudjelovala na nizu međunarodnih simpozija i

kongresa. Vodila je magistarske i doktorske radove te projekte «Estetika» (1984-

89) i sada «Umjetnost u sustavu kulture». Član je Hrvatskog filozofskog društva.

Član je uredništva časopisa «Issues in Contemporary Culture and Aesthetics», u

izdanju Jan van Eyck Akademie Maastricht. Bila je član redakcije časopisa

«Filozofska istraživanja» i član redakcije časopisa «Kulturni radnik». Predaje na

engleskom, njemačkom i slovenskom, a prevodi i s francuskog, španjolskog i

ruskog.

Znanstvena djelatnost

23

Dr. sc. Nadežda Čačinovič objavila je ukupno sedam (7) knjiga. Od toga pet (5)

do izbora u sadašnje izvanje redovitog profesora: Subjekt kritičke teorije, Zagreb

1980; Pisanje i mišljenje, Zagreb 1981; Estetika njemačke romantike

(disertacija), Zagreb 1987; Estetika, Zagreb 1988; Ogled o pismenosti, Zagreb

1994, te dvije (2) nakon izbora: U ženskom ključu, Zagreb 2000, i, Doba slika u

teoriji mediologije, Zagreb 2001. Objavila je, nadalje, 22 znanstvena rada na

hrvatskom jeziku ( dva nakon izbora ) i 23 znanstvena rada na stranim jezicima (

sedam nakon izbora ). Vodila je projekt «Estetika» ( 1984-89 ) a sada vodi po

ugovoru s Ministarstvom znanosti i tehnologije RH znanstveni projekt

«Umjetnost u sustavu kulture». Ovdje ćemo prikazati knjige i samo nekoliko

znanstvenih radova objavljenih nakon izbora u zvanje redovitog profesora,

budući da već i to nadmašuje minimalne uvjete ( jedan znanstveni rad u časopisu

s međunarodnom recenzijom! ) za ponovni izbor.

Knjige

U ženskom ključu ( ogledi u teoriji kulture ), Centar za ženske studije, Zagreb

2000, 180 str. U ovoj knjizi sabrani su ogledi s područja filozofije kulture, sa

zajedničkom temom: socijalne konstrukcije «rodnog identiteta». Istražuje se

muško/ženska asimetrija sudjelovanja u «kulturama» i uzroci ove asimetrije.

Ugođaj knjige izražava adekvatno već uvodna rečenica: «Počinjem s vjerojatno

najpoznatijom rečenicom feminizma općenito, rečenicom iz Drugog spola

Simone da Beauvoir: 'Ženama se ne rađamo, ženama postajemo' ili, u

pojmovima naše teme: ženskost je socijalna konstrukcija». Knjiga ima četiri

dijela, prethode Uvod i Izdavačka povijest tekstova, a slijede Završna napomena

i Literatura. U prvome dijelu pokušava se raščistiti teorijski horizont kroz

probleme: kakva je sudbina ženstvenosti s obzirom na emancipaciju, identitet-

priznavanje-prepoznavanje, anhedonija ili strah od užitka, civiliziranje tijela,

postoji li ženska poetika/estetika, i, ženske kulturne inicijative. Drugi i treći dio

je svojevrsna konkretizacija prethodnih tema-problema: ženski glas ili o

japanskim spisateljicama, identitet i fikcija ili o pisanju pisama, dvostruka

emancipacija Rahel Varnhagen, te preko susreta s J.St. Millom, H. Arendt,

Simone de Beauvoir, L. Irigaray, L. Butler i Radom Iveković, sve do

24

pornografije i abortusa. Četvrti dio donosi napomene uz «čitanje klasika»

(gospođa de La Fayette, J. Austen, Emily i Charlotte Brontë, Stendhal, G. Eliot,

Tolstoj, Flaubert, W.M. Thackerey, H. James) «u ženskom ključu». U Završnoj

napomeni autorica kaže: «Smatram se feministkinjom i kada pišem o filozofiji i

estetičkim problemima, ali nisam uvijek zaokupljena činjenicom kako su žene

zbog svojeg spola bile izložene sustavnoj društvenoj nepravdi i kako se to još

uvijek događa. Ovdje skupljeni tekstovi polaze od rodne određenosti neke

pojave, teorije, djela. Skupljeni su kao primjeri tema koje se mogu, dapače,

moraju, čitati u ženskom ključu. Patchwork, sastavljanje krpica, već je dugo

feministička metafora za ženski posao. Htjela sam sačiniti knjigu u kojoj bi se

nalazilo raznih stvari za – različite čitateljice.»

Doba slika u teoriji mediologije, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb 2001, 74 str.

Knjiga predstavlja pokušaj iznalaženja «teorijskog okvira» za raspravu o onome

što se u svakodnevnom životu «poimenuje» kao «uloga medija», «razdoblje

slika», «informatička revolucija». Predmet mediologijskog pristupa ( pri čemu

se taj «neologizam» čuje iz «mediji» i «ideologija» ) su tzv. prijenosnici,

raznositelji informacija i materijalna podloga posredovanja kulture (uzete kao

«činjenice») općenito. Taj novi rječnik nadovezuje na raspravu o temama kao

što su priroda pamćenja i sjećanja, kulturna uvjetovanost «naših» spoznaja,

granice tehnološkog determinizma itd. Knjiga je raščlanjena ovako: Uvod;

Primijenjena mediologija: doba slike; Mediologija i vizualna kultura;

Mediologija i postmoderna; Dodatak; Ključni pojmovi; Literatura.

Znanstveni radovi

Učinci sekundarne oralnosti, u: Mediji i rat, Biblioteka mediji, Beograd 1999,

str. 311-321. Namjera je ovog teksta, kaže autorica, «da uz sve ograde», tj. ne u

metodskoj redukciji na mediologiju, «i kontekstualizaciju», uzimajući u obzir

kulturološku, estetsku, politološku, sociološku, psihološku i historijsku razinu

bitka, «i mimo empirijski provjerljivih zaključaka, upozori na okolnost koja je

možda uzrokom posebne djelotvornosti pa onda i štetnosti televizije i radija»,

prije svega u nekadašnjim socijalističkim državama. Provedena analiza

25

pokazuje: u post-socijalističkim zemljama danas umjesto složenih manevara i

strategija kombiniranja službene, potrošačke i disidentske kulture prevladavaju

potrošna dobra «uglavnom uvozne naravi i isto tako ( iako nepriznata ) potrošna

dobra domaće proizvodnje u nacionalističke i druge novoideologijske svrhe».

Kroz dijalog sa suvremenim autorima ( Habermas, Bell, Arendt, Assman,

Horowitz, Ong, Rorty, Geertz, Fussel, McLuhan, Mauss )autorica dolazi do

zaključka: «Odgovornost medija u nekoj konfliktnoj političkoj situaciji morat će

se, naravno, ponajprije tražiti sadržajnom analizom stereotipa, stvaranja slike

neprijatelja, nametanja specifičnog rječnika, monopoliziranja informacija itd.

Učinak takvoga postupanja ipak ovisi i o 'poruci' koju predstavlja sam medij, o

kontekstu u koji ulazi, tipovima pismenosti koje zatiče, tipovima izgradnje

osobnog identiteta. Ideje, slike, tehnologije transformiraju se u novom

kontekstu».

Pričam ti priču, u: Ispričati priču, izd. Muzeja suvremene umjetnosti, Zagreb

2001, str. 15-22. Ovaj rad predstavlja pokušaj analize narativne dimenzije,

njenog potiskivanja ali i ponovnog pojavljivanja u umjetnosti dvadesetog

stoljeća «Moderna», u najširem smislu, bila je, po autorici, iskustvo toga da

«neko umjetničko djelo može biti lijepo a da ne govori istinu i ne zastupa dobro.

Ljepota, istina i dobro ne pojavljuju se u neraskidivoj cjelini, a ljudski se rod

mora snaći u fragmentaciji». Već od razdoblja «romantičke krize» u osnovi su

moguće samo dvije strategije. Borbena: nadilaženje podjele, rušenje zidova,

stvaranje nove cjeline. Toj je strategiji i bilo dano ime «koje premošćuje

političko i umjetničko: avangarda». Druga je «u nešto tišem zahtijevanju istinske

autonomije svih područja života: sistem se umjetnosti mora razviti u svojoj

čistoći». Poruka je: «umjetnost vas neće nahraniti ali ne mora se opravdavati jer

je u izravnoj vezi s transcendencijom, s čistim formama». A specifična se

rascijepljenost moderne može opisati i «jezikom vizualnosti», kaže autorica,

«kao kolebanje između pouzdanog pogleda subjekta pasivne percepcije i aktivne

konstrukcije viđenoga, proizvedenoga svijeta. Subjekti se potvrđuju aktivnošću

ali i ispostavljaju relativnosti, žele čvrsto uporište ali ne žele biti osuđeni na

jedno mjesto. Avantura priče tek je počela».

A System of reference, ICCA ( = the issues in contemporary culture and

aesthetics ), Maastricht, 7/1998. str. 7-76. U horizontu pitanja kako učiti,

26

poučavati «filozofiju» ( na kao «sistem», nego kao dijalog različitih i stalno se

mijenjajućih viđenja «zbilje» ) i «estetiku» ( sa sviješću o nemogućnosti

«jedne», jedine estetike i o pluralizmu u samome pojmu umjetnosti ), a na tragu

«kritičke teorije» ( suprotstavljene «tradicionalnoj», «hladnoj/smirenoj,

kontemplativnoj, fundamentalističkoj i transcendirajućoj» «teoriji» kao

«filozofiji» ), autorica tu brani nužnost «sustava referencije» i, ujedno, «osobni

način» ( the personal mode, the personal touch of a particular identity ) u tome

sustavu. Polemički, ovdje se analizira zapravo «patologija teorijskog pristupa»

koji odustajući od sustavnosti izdvaja pojedine «filozofske uvide» iz konteksta.

Motiv je rada «opravdanje/opravdavanje izvođenja nastave» ( the legitimization

of the practice of teaching ) filozofije i estetike.

Found in Translation, ICCA, Maastricht, 12/2001, str. 137-141. Tekst je

raščlanjen u tri dijela ( i zapravo je fragment planiranog većeg manuskripta ):

What is lost/what is found; Defensive strategies (I): the Balkans; Defensive

strategies (II): a woman's voice? The case of Japanese writing. U tekstu se

analiziraju uvjeti mogućnosti komuniciranja između vremenski i prostorno

udaljenih kultura. Multikulturalnost se tu ne uzima kao «program», nego kao

«činjenica».

Erkenntnis und Erlebnis, Claude Levi-Strauss und Maurice Merleau-Ponty: Eine

Bemerkung und einiges dazu, u: Festschrift Heinz Paetzold, izd. R. Behrens/R.

Peplow, Hamburg 2002, str. 2-12. Rasprava pokušava , polazeći od jedne

primjedbe Levi-Straussa, u kojoj kritizira fenomenologijski postav ( jer ovaj

polazi od kontinuiteta življenoga i zbiljskoga ), suprotstaviti teoriju umjetnosti

Levi-Staussa i Merleau-Pontyja, i to na tlu danas aktualne problematike.

Argumentacija bi da s jedne strane naglasi neposrednu relevantnost umjetničkih

djela a s druge strane da pokaže kako se teorije mogu izgraditi samo na jasnoj

diferencijaciji između spoznatoga i doživljenoga.

Ocjenjujući disertaciju Nadežde Čačinovič komisija je istaknula: kandidatkinja

je pokazala veoma dobro poznavanje tekstova i literature, dala je analitički i

kritički prikaz, potvrdila svoju znanstvenu spremu za filozofijsko istraživanje i

interpretaciju. Sve ove kvalitete potencirano, naime produbljene vlastitim

27

teoretskim iskustvom, dolaze do izražaja u svim kasnijim radovima

kandidatkinje. Dr. sc. Nadežda Čačinovič danas je izgrađeni teoretik, koji teoriju

shvaća ponajprije kao «osobno viđenje», no viđenje koje svoju konsistenciju

zadobiva sustavom referencije, tj. svestranim respektiranjem teoretičkog,

praktičkog i poietičkog zbivanja u kontekstu onoga što se, doduše neprozirno, a

ipak čudesno samorazumljivo naziva «suvremenim svijetom».

Nastavna djelatnost

Dr.sc. Čačinovič djeluje izuzetno uspješno kao nastavnik već gotovo trideset

godina (1976. asistent, 1985. docent, 1990. izvanredni te 1998. redoviti

profesor ) na Katedri za estetiku ( danas i predstojnik ) u Odsjeku za filozofiju

Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a kao predavač i šire, u zemlji i inozemstvu.

Posebno se ističe interdisciplinarnom suradnjom. U okviru dodiplomske nastave

držala je predavanja i seminare o estetici Kanta, Hegela, Nietzschea, Crocea,

Hartmanna, Ingardena, o teoriji avangarde, «umjetnosti i povijesti», «umjetnosti

i mitu», estetici glazbe, kazališta, teoriji tragedije, estetičkom diskursu moderne,

o teoriji slike, odnosu ekspresije i imaginacije, estetičkoj terminologiji itd.

Predaje na poslijediplomskom studiju filozofije Filozofskoga fakulteta, a u

Interuniverzitetskom centru u Dubrovniku tri puta je predavala na kursu

«Marksizam i filozofija» i dva puta na kursu «Ludwig Wittgenstein i filozofija

kulture». U predanome radu sa studentima potaknula je na desetke uspješnih

diplomskih radova. Bila je uspješni mentor pristupnika pri izradi četiri

magistarska rada ( M. Mišković, S. Glavaš, M. Krivak, S. Alajbeg ) i sedam

doktorskih radova ( F. Lačević, M. Mišković, I.Barjašić, M . Labus, G. Škorić,

M. Priganica, L.G. Montgomery ). Predavala je i gostovala u inozemstvu. Prije

izbora u sadašnje zvanje: držala je referat na XII. Međunarodnom estetičkom

kongresu u Madridu (1992), predavanje na Univerzitetu u Kopenhagenu (1993),

predavanje na simpoziju Jan van Eyck Akademie, Maastricht (1993), referat na

konferenciji British Film Institute-a, London (1994), predavanje na simpoziju u

28

organizaciji Hochschule für Musik und darstellende Kunst, Graz (1994), ciklus

predavanja na Jan van Eyck Akademie, Maastricht (1994/95). S referatom je

sudjelovala na simpoziju Slovenskog estetičkog društva (1993). Na

interdisciplinarnim skupovima u organizaciji časopisa «Umjetnost i dijete»

sudjelovala je s izlaganjima (1994. i 1995.). Sudjelovala je u Zagrebu na

međunarodnom simpoziju Scheler-Gehlen-Cassireer (1994). Za vrijeme izbora u

sadašnje zvanje održala je referat na XIII. Međunarodnom estetičkom kongresu,

Lahti, Finska 1995, pod naslovom «Aesthetic Identity and Violent Acts». Nakon

izbora u sadašnje zvanje bila je 1999. godine u dva navrata «external examiner»

za doktorate na University Oxford (Ionna Kopsiafti, «Cassirer on Art», Justin

Burke, «Hegel's Aesthetics and the End of Art»). 1998. godine održala je na Jan

van Eyck Postgraduate Centre, Maastricht, ciklus predavanja «The Priviledged

Senses», a 1999. ciklus «Theories of Emotion». Godinu 2000. provela je kao

Visiting Fellow na Sveučilištu Yale. Za vrijeme boravka u SAD sudjelovala je

na konferencijama u Stanfordu, na NYU i na New School. Knjiga Estetika,

Naprijed, Zagreb 1988, ujedno je i udžbenik koji služi u dodiplomskoj i

postdiplomskoj nastavi.

Osobna kultura i široko obrazovanje, temeljito poznavanje struke, praćenje

suvremenih zbivanja i vlastita teoretska istraživanja čine dr.sc. Nadeždu

Čačinovič potpunoma izgrađenim nastavnikom s gotovo tridesetgodišnjim

iskustvom.

Stručna djelatnost

Dr. sc. Nadežda Čačinovič objavila je stotinjak recenzija. Prevodila je Adorna,

Horklheimeraa, Hegela, Blocha, Sartrea, Hockea, Flussera, J.L.Austina, J.St.

Milla. Pisala je komentare i predgovore uz prijevode, pregledne članke i

publicističke osvrte. Nakon Izbora u sadašnje zvanje objavila je predgovore uz:

H. Bergson, Stvaralačka evolucija, HAZU 1999; L. Irigaray, Ja/ti/mi, Ženska

infoteka, Zagreb 1999; E. Panofsky, Idea, Golden marketing, Zagreb 2002.

Kratka povijest pojma ekspresije, kao stručno-pregledni rad, objavljen je u

29

zborniku Ekspresionizam u hrvatskoj književnosti i umjetnosti, ur. C. Milanja,

Zagreb 2002.

Zaključak, mišljenje i prijedlog povjerenstva

Na temelju uvida u dokumentaciju i na osnovu svega izloženog utvrđujemo da

pristupnik ispunjava uvjete iz članka 42. stavka 4. i 7. Zakona o

znanstvenoistraživačkoj djelatnosti te da može biti po drugi put izabran u zvanje

znanstvenog savjetnika (kao trajno zvanje), da ispunjava uvjete članaka 74.

Zakona o visokim učilištima i članka 163. stavka 5. istoga Zakona te da može

biti ponovno izabran u zvanje redovitog profesora, koje zvanje tim reizborom

zadržava trajno), da ispunjava sve uvjete Rektorskog zbora visokih učilišta za

izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora, da daleko nadmašuje

minimalne uvjete za (ponovni) izbor u isto zvanje. Stoga predlažemo da se dr.sc.

Nadežda Čačinovič po drugi put izabere u zvanje znanstvenog savjetnika a

Fakultetskome vijeću Filozofskoga fakulteta da dr.sc. Čačinovič ponovno

izabere u znanstveno-nastavno zvanje redoviti profesor.

dr. sc. Branko Despot, redoviti profesor

dr.sc. Hotimir Burger, redoviti profesor

dr.sc. Lev Kreft, redoviti profesor, Filozofski

fakultet u Ljubljani

U Zagrebu, 14. veljače 2003.

Nadežda Čačinovič POPIS RADOVA

Knjige

1.Subjekt kritičke teorije, izd."Kulturni radnik",Zagreb 1980,90 str.

2.Pisanje i mišljenje , izd. Grafički zavod Hrvatske, Zagreb 1981, 156 str.

30

3.Estetika njemačke romantike, izd. Zavod za filozofiju/ Sveučilišna naklada, Zagreb 1987, 160 str,

4.Estetika, izd. "Naprijed",Zagreb 1988,180 str.

5.Ogled o pismenosti, izd. "Durieux", Zagreb 1994,65 str.

Nakon izbora u sadašnje zvanje

6.U ženskom ključu, Centar za ženske studije Zagreb 2000, 180 str.

7. Doba slika u teoriji mediologije, Jesenski&Turk, Zagreb 2001, 74.str.

Izvorni znanstveni radovi na hrvatskom jeziku (izbor tekstova koji nisu uključeni u navedene knjige)

1."Proza svijeta", Fil. istraživanja, 4/5 1981, str.43-50

2."Esteticizam", Kulturni radnik 2/1981, str.154-166

3."Umjetnost, rad, proizvodnja", Kulturni radnik, 2/1982, str.14o-148

4."Povijesnost svakodnevnog", u zborniku Estetika i svakodnevni život, Bgd.1982,str.15-19

5."O kulturnim potrebama ili kulturi koja nam je potrebna", Kulturni radnik.1/83, str.43-49

6."Bezvrijednost vrijednosti", "Kultura", Bgd. 1985, str.155-162

7."Umijeće izbjegavanja umjetnosti","Letopis Matice Srpske"432/5, Novi Sad 1983, str.553-56o

8."Lukacs u Heidelbergu", Fil.istraživanja 14/1985, str.455-460

9."Govore li umjetnička djela", Republika, 5/85, str.22-28

10."Umijeće, umnost i umjetnost", Naše teme,1-3, 1987, str.19-26

11."Post-moderna - predtekst ili kontekst?'. Zbornik III.programa RTZ, 21-22, 1988, str.41-46

12."Postmoderna kao paradoksalni -izam", u zborniku Postmoderna, Zagreb 1988, str.149-158

13."Slučaj Kierkegaard", Fil.istraživanja 23/1987, str.1269-1274

31

14."Klasicizam i revolucija", Fil.istraživanja 3o/1989, str.821-827

15. "Pojam vrijednosti i problemi njegovog interdisciplinarnog korištenja" "Pregled", Sarajevo 8-9/1989,str.565-582

16."Spoznaja i doživljaj","Filozofska istraživanja" 42/1991,str.603-610

17."Mit umjetnosti i svrgavanje subjekta", Akademija nauka i umjetnosti BiH, Posebna izdanja, Knjiga C (Filozofija i svijet života), Sarajevo 1991,45-5o 18. "Benjamin,pisac traktata", Akademija nauka i umjetnosti BiH, Posebna izdanja, Knjiga C (Filozofija i svijet života), Sarajevo 1991, 233-237

19."Slikovnost", Filozofska istraživanja 47/1992 (859-862)

20."Porijeklo umjetnosti; Croce, Adorno i Levi-Strauss", Filozofska istraživanja 46/1992)(661-668)


21.“Učinci sekundarne oralnosti” u Mediji i rat, Beograd 1999,str.311-321

22.“Pričam ti priču”, u: Ispričati priču, izd. Muzeja suvremene umjetnosti Zagreb, Zagreb 2001, 18-26

Izvorni znanstveni radovi na stranim jezicima

1."Dialektik der Aufklärung oder aufgeklärte Dialektik","Praxis", Zgb.2/3,1973, str. 253-27o

2."Lukacs in Heidelberg", u knjizi Georg Lukacs - Ersehnte Totalität, Bochum 1986. str.61-69

3."Der Fall Synthesis Phil., 2/1988, 10 str.

4."Klassizismus und Revolution", Synthesis Phil. 2/1989, 1o str. Kierkegaard",

5. "Schiller und die Folgen", u knjizi Herbert Marcuse-Eros und Emanzipation, Giessen 1989, 63-69

6."Zeichen und Bild in der Konstituirung des Subjekts", u zborniku The Subject In Postmodernism, Ljubljana 1990,10 str.

32

7."Der Mythos der Kontinuität", u: La Mitteleuropa negli anni venti: cultura e Societa, Gorizia 1992; izd. Istituto per gli incontri culturali Mittel-europei., str.119-125

8."Ocalenie chwili. Benjamin-sztuka i moda", u Drobne rysy w ciaglej katastrofie, Varšava 1993, Wydawnictwo instytutu kulturi, str.100-106

9."Modernity and Continuity", "Estetika", 4/1993, Nakladatelstvi akademie vrd Česke republiky, str.4-9

10."Bildlichkeit", Synthesis philosophica 13/1992(149-154)

11."And Next to Nature, Art", "Issues in Contemporary Culture and Aestetics", 1/1995, Maastricht, Jan van Eyck Akademie, str.48-56 12.“Deconstructed Europe: On Multiculturalism and Cosmopolitism”, ICCA, 3/1996 Maastricht 1996, str.74-82

13.“Inside the Picture”, ICCA, 4/1996 Maastricht 1996,str.81-85

14.“Do we live in One or Several Worlds”, ICCA,5/1997 Maastricht,1997,str.47-51

15.“Displacement”,ICCA,6/1997 Maastricht 1997, str.45-50

16.“The Case of Zagreb” u City Life. Essays on Urban Culture, ed.Heinz Paetzold, Maastricht 1997 ,str.39-44


17. “A System of Reference”, ICCA, Maastricht 7/1998,str.71-76

18. “The Art of Deconstructing Philosophy. Anthropology and the Origin of Art”, ICCA,8/1998, Maastricht,26-30

19. “Honour in Transition”, Parallax 13,Oct.-Dec.1999,str.73-76

20. “Found in Translation”,ICCA,12/2001 Maastricht,str.137-140

21. “Povod umenia:Croce, Adorno a Levi-Strauss”, u izboru tekstova hrvatskih filozofa Človek-demokracia-poznanie, Bratislava 2000

22. “Erkentnis und Erlebnis”, u Festschrift Heinz Paetzold, Hamburg 2001, str.2-10

23. “Stories with Pictures”, u Lier en Boog Series of Philosophy of Art and Art Theory, Volume17, Amsterdam 2002,str.94-96

33

Stručni radovi

Objavila stotinjak recenzija, prijevode Adorna, Horkheimera, Hegela, Blocha,Satrea, G.Hockea, V.Flussera, J.L.Austina,J.St.Milla komentare i predgovore, pregledne članke i publicističke osvrte. Slijedi izbor manjeg broja izbor karakterističnih tekstova

1."Stripovi pod klupom", UID, 5-6/199O, str.3o7-31o

2."Kaotičan napad", Fil.Istraživanja 2/1991, str.509-512

3.Prijevod i komentar J.L.Austin,"Kako djelovati riječima", Biblioarak, svibanj 1993, Zagreb

4. Prijevod i komentar Vilem Flusser,"Igra apstrakcija",Biblioarak svibanj l994,Zagreb

5."Dvostruka emancipacija Rahel Varnhagen", Novi Omanut-prilog židovskoj povijesti i kulturi 5/1994,Zagreb

6."Adorno:Izgradnja kritičke teorije", u Velikani naše epohe, Biblioteka Hrvatski radio,Zagreb 1994

7. "Derrida: Dekonstruktivizam: pismo je skrivena istina govora", u Velikani naše epohe, Zagreb 1994

8. "Estetika nasilja", UID 1/2, Zagreb 1995, str.35-38

9. “Slike,sjećanje i svijest”, “Vijenac”,8.veljače 1996

10. “Postmoderna-sudbina jednog pojma”, Frakcija,2/1996, Zagreb

11. “Čiji je Derrida i čemu još filozofija”, Frakcija, 3/1996


Predgovori uz

H.Bergson, Stvaralačka evolucija, HAUZ 1999

L.Irigaray, Ja/ti/mi, Ženska infoteka, Zagreb 1999

Emma Goldman,Anarhizam i drugi ogledi, DAF, Zagreb 2001

34

E.Panofsky, Idea, Golden marketing, Zagreb 2002

“Kratka povijest pojma ekspresije”, u zborniku

Ekspresionizam u hrvatskoj književnosti i umjetnosti, ur.C.Milanja, Zagreb 2002

Znanstvenoistraživački projekt

Po ugovoru s Ministarstvom znanosti i tehnologije RH vodi projekt “Umjetnost u sustavu kulture”

Predavanja i gostovanja u inozemstvu (posljednjih deset godina)

1.Referat na XII. Međunarodnom estetičkom kongresu, Madrid, rujan 1992 ("Modernity and Continuity")

2.Predavanje 8.rujna 1993 na Univerzitetu u Kopenhagenu ("Deconstructing Europe")

3.Predavanje na simpoziju "Art and Technology", Jan van Eyck Akademie Maastricht, 12.ožujka 1993 ("Next to Nature,Art..)

4.Referat na konferenciji British Film Institute-a, London: TURBULENT EUROPE: CONFLICT,IDENTITY AND CULTURE ("The Effect of Secondary Orality"),srpanj 1994

5.Predavanje na simpoziju "Das aufgesprengte Kontinuum" u organizaciji Hochschule fur Musik und darstellende Kunst, Graz: "Musik, Mythos, Geschichte", 8.listopada l994

6.Ciklus predavanja "The Interface between the Verbal,the Visual and the Written" na Jan van Eyck Akademie Maastricht, školska godina 1994/95

1. Referat na XIII. Međunarodnom estetičkom kongresu, Lahti , Finska 1995 (“Aesthetic Identity and Violent Acts”, objavljen u Practical Aesthetics,ed.Martti Honkanen University Helsinki 1997)

2.


1999.bila u dva navrata “external examiner” za doktorate na University Oxford (Ionna Kopsiafti,”Cassirer on Art”; Justin Burke, “Hegel’s Aesthetics and the End of Art”)

1998 održala na Jan van Eyck Postgraduate Centre, Maastricht ciklus predavanja “The Priviledged Senses”, a 1999 ciklus “Theories of Emotion”

35

Godinu 2000 provela kao Visiting Fellow na Sveučilištu Yale. Za vrijeme boravka u SAD sudjelovala na konferencijama u Stanfordu, na NYU i na New School.

Izbor kolegija s dodiplomske nastave: vodila sam seminare o estetici Kanta, Hegela, Nietzschea, Crocea, Hartmanna, Ingardena, o teoriji avangarde, "umjetnosti i povijesti", "umjetnosti i mitu", estetici glazbe, kazališta, teoriji tragedije, estetičkom diskursu moderne, predavala sam o teoriji slike, odnosu ekspresije i imaginacije, estetičkoj terminologiji , estetici audiovizuelnih medija, teoriji emocija..

Sudjeluje redovno u poslijediplomskoj nastavi Odsjeka za filozofiju

Mentorstvo uspješno obranjenih magistarskih i doktorskih radnji

Magistarske

Milan Mišković, "Fenomenološko-aksiološka estetika Pavla Vuk-Pavlovića", 1989

Sanda Glavaš, "Događaj i mogućnost čovjeka-umjetnika", 1990

Marjan Krivak,”Filozofijsko tematiziranje postmoderne”,1998

Slavica Alajbeg, “Gadamerova hermeneutika i njezino značenje za suvremenu estetiku”, 2000

Mentorstvo doktorskih disertacija

Fatima Lačević, "Suvremena jugoslovenska estetska misao i transcendiranje estetskog mišljenja u djelu Danka Grlića",1989

Milan Mišković,"Filozofsko tumačenje književnog umjetničkog djela",1990

Ilija Barjašić, “Problem etičkoga u estetici Franje Markovića”, 1998

Mladen Labus, “Ontološki temelji suvremene umjetnosti”, 1998

Gordana Škorić, “Problem metafore u djelu Ernesta Grassija”,1998

Mirsad Priganica, “ Sepstvo kao iskustvo jezika”, 2000

Lynne Germaine Montgomery, “Filozofijska konstrukcija braka”, 2002

36

Dr. sc. Damir Agičić, docent Dr. sc. Drago Roksandić, izv. prof.Dr. sc. Tvrtko Jakovina, asistent

Zagreb, 8. travnja 2003.Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakultetaSveučilišta u Zagrebu

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na sjednici od 10. ožujka 2003. (Odluka Klasa: 640-03/03-02/6, Broj: 3804-160-03-1 od 18. ožujka 2003.) imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za izbor znanstvenog novaka Hrvoja Klasića u istraživačko zvanje mlađeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest u Zavodu za hrvatsku povijest Odsjeka za povijest (bez javnog natječaja).

Vijeću podnosimo sljedeće

I Z V J E Š Ć E

Hrvoje Klasić rođen je 6. prosinca 1972. godine u Sisku. Osnovnu je školu i gimnaziju završio u Sisku, a jednopredmetni studij povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Upisan je na poslijediplomski studij hrvatske povijesti novog vijeka. Kao student sudjelovao je 1992. i 1994. na Dubrovačkoj medievističkoj radionici. Nakon diplomiranja zaposlio se u sisačkoj gimnaziji. Sudjelovao je na dva seminara nastavnika povijesti Hrvatske i Štajerske (1997. i 1998.). Kao muzejski pedagog u Gradskom muzeju u Sisku pohađao je nekoliko seminara i organizirao brojne tribine i javna predavanja, te bio član uredništva Godišnjaka Gradskog muzeja.

Od 1. siječnja 2003. zaposlen je kao znanstveni novak na projektu Hrvati i slavenske integracijske ideologije u 19. i 20. stoljeću (br. 130785).

Hrvoje Klasić objavio je dosad dva znanstvena rada i nekoliko prikaza u znanstvenim i stručnim časopisima. U članku «Društveni život u Sisku u vrijeme Drugog svjetskog rata» (Časopis za suvremenu povijest, 32/2000, br. 3, str. 527-544) na temelju Hrvatskih novina, sisačkog tjednika koji je izlazio u razdoblju 1925.-1945., Klasić je dao pregled najvažnijih glazbenih, sportskih, kulturnih i drugih događaja vezanih uz svakodnevni život stanovnika Siska u ratno doba. U svome drugom znanstvenom tekstu («Antisemitizam u Sisku na prijelazu stoljeća 1897.-1903.», Godišnjak Gradskog muzeja Sisak, II/2001., str. 175-197)) kolega Klasić bavi se pitanjima položaja židovskog stanovništva u Sisku u jednom kratkom, ali zbivanjima prepunom, razdoblju. U ovim se svojim tekstovima pokazao kao ozbiljan i temeljit mladi istraživač.

Smatramo da su na temelju gore napisanog ispunjeni svi zakonski uvjeti za njegov izbor u zvanje mlađeg asistenta. Stoga predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da Hrvoja Klasića izabere izvan natječajnog postupka u istraživačko zvanje mlađi asistent za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, grana nacionalna povijest u Zavodu za hrvatsku povijest Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Stručno povjerenstvo:

dr. sc. Damir Agičić, docent .......................................................

dr. sc. Drago Roksandić, izv. prof........................................................

dr. sc. Tvrtko Jakovina, asistent...................................................

37

Stručno povjerenstvo1. Dr. sc. Mira Kolar, red. prof.2. Dr. sc. Marijan Maticka, izv. prof.3. Dr. sc. Damir Agičić, docent.

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Predmet: Izbor dr.sc.Tvrtka Jakovine u istraživačko zvanje višeg asistenta.

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici od 10. veljače 2003. godine imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata natječaja za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, za predmet Svjetska povijest u 20. stoljeću, na Katedri za svjetsku povijest u Odsjeku za povijest. Podnosimo nakon uvida u materijale slijedeće

Izvješće

Na natječaj objavljen u Vjesniku 20. veljače 20203. prijavio se samo dr. sc. Tvrtko Jakovina.

Dr. sc. Tvrtko Jakovina rođen je u Požegi 2. ožujka 1972. U Požegi je završio osnovnu i srednju školu. Jednopredmetni studij povijesti završio je 1996. godine, obranivši diplomski rad "Američki građanski rat (1861.-1865.) u suvremenom hrvatskom tisku".

Kao exchange student završio je ljetni semestar 1992/1993. godine na University of Kansas, a od lipnja do kolovoza 1996. pohađao je seminar "Law in American History" koji je organizirala United States Information Agency i Boston College. Poslije toga završava poslijediplomski program Američkih studija na Katholike Universiteitu Leuven u Belgiji, te mu je poslijediplomski rad pod naslovom "The American communist Ally" priznalo stalno povjerenstvo za priznavanje diploma Senata Sveučilišta u Zagrebu 1998. potpunu istovrijednost te diplome s domaćom diplomom i akademski stupanj magistra znanosti. Pola godine je radio 1998. u Institutu društvenih znanosti "Ivo Pilar", a nakon toga prelazi na mjesto asistenta na Katedri za svjetsku povijest, predmet Svjetska povijest 20. stoljeća, Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, gdje predaje kolegije o hladnom ratu, povijesti SAD-a i Titove Jugoslavije. Kolegije o povijesti SAD-a predaje i studentima poslijediplomskog programa Američkih studija. U rujnu 1999. vodio je proseminar hrvatske povijesti za polaznike 28. Zagrebačke slavističke škole u Dubrovniku.

Dr. sc. T. Jakovina je akademsku godinu 2000./2001. proveo na Georgetown University kao Fuldbrightov stipendist te je u više američkih arhiva istraživao odnose Sjedinjenih američkih država i Titove Jugoslavije/Hrvatske od 1945. do 1963. godine. Doktorirao je 16.

38

prosinca 2002. s radnjom "Utjecaj SAD-a na društveni i politički život u Hrvatskoj 1945.-1955."

Dr. sc. T. Jakovina je još kao student od 1996-1997. obnašao dužnost akademskog koordinatora Međunarodne udruge studenata povijesti (ISHA - International Students of History Association), te je osnivač hrvatskog ogranka ISHA-e. Tu je udrugu predstavljao u Beču u studenom 1996. kao i na savjetovanju UNESCO-a o visokom školstvu. Sudjelovao je na više studentskih konferencija koje je organizirala ISHA: Utrecht 1994., Mainz 1995., Beč 1996., Bruxelles 1996., Wroclaw 1997., Pula 1997., Helsinki 1998., Heidelberg 1999. Dr. sc. T. Jakovina je suradnik Cold War International History Projecta iz Washingtona koja je imala konferencije u Washintonu, Garmischu i Zagrebu.

Sudjelovao je i u radu međunarodnog skupa o poljsko-hrvatskim odnosima u rujnu 2001. u Dubrovniku, te u rujnu 2002. o povijesti detantea u Dobbiacu u Italiji. Predavanje o Titovoj Jugoslaviji i SAD-u 1945.-1955. održao je u Woodrow Wilson Centru u Wachingtonu u svibnju 2001.

Dr. sc. T. Jakovina uključivao se u proseminare za nastavnike povijesti u Rijeci, Pazinu, Hercegovcu, Zagrebu i Šibeniku, a predstavljao je Hrvatsku na skupovima Vijeća Europe o nastavi povijesti u Vilniusu, Bruxellesu, Bledu i Sinai. Jedan je od autora povijesnih udžbenika za treći i četvrti razred opće gimnazije: "Povijest 3" (Zagreb, 2000), i "Povijest 4" (Zagreb, 1999).

Surađuje s Obrazovno-znanstvenim programom HRT-a za povijest te redakcijom kulture "Vjesnika".

Dr. sc. T. Jakovina objavio je knjigu "Socijalizam na američkoj pšenici" (Zagreb, 2002., izd. Matice Hrvatske). Napisao je i četiri izvorna znanstvena rada: 1. Američki komunistički saveznik? Vanjskopolitički odnosi SAD-a i Jugoslavije od 1955-1963., (Radovi, 31, 1998., 81-108.); 2. Što je značio Nixonov usklik "Živjela Hrvatska", (Društvena istraživanja, 1999., br. 2-3, 347-371); "Život u limenci s crvima. Kako su živjeli i doživljavali Titovu Jugoslaviju? /američki diplomati/ (Historijski zbornik, 54, 2001., 159-186), 4. Od Tita do Badingera. Periodizacija povijesti DFJ/FNRJ/SFRJ 1945.-1991. (Zbornik Hrvati i Poljaci. Narodi daleki i bliski, Zagreb, 2003., 1213-137.)

Objavio je 25 stručnih članaka i prikaza, te prijevod rada Amy Schmidt "Hrvatska i zapadni saveznici" (Časopis za suvremenu povijest, 34, 2002., 71-91.)

Objavio je i više članaka u sv. 1, 2. i 5 u Hrvatskoj enciklopediji, gdje je i vanjski urednik za hrvatsku povijest 19. i 20. st.

Više radova dr. sc. T. Jakovine nalazi se u tisku.

S obzirom na gore rečeno dr. sc. Tvrtko Jakovina ispunjava uvjete iz čl. 89. Zakona o visokim učilištima. On je magistrirao 1998., a doktorirao 2002. te je zaposlen od 1999. kao asistent na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. S obzirom na velik broj objavljenih radova (jedna knjiga, četiri znanstvena rada i velik broj stručnih članaka), te što odgovorno obavlja poslove u nastavi i u radu sa studentima

predlažemo

39

da se dr. sc. Tvrtko Jakovina izabere u suradničko zvanje višeg asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest, za predmet Svjetska povijest u 20. st., na Katedri za svjetsku povijest u Odsjeku za povijest.


_______________________________(Dr. sc. Mira Kolar, red. prof.)

_______________________________(Dr. sc. Marijan Maticka,izv.prof.)

_______________________________(Dr. sc. Damir Agičić, docent)

40

Filozofski fakultet Sveučilišta u ZagrebuOdsjek za slavenske jezike i književnostiZagreb, Ivana Lučića 3

Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta u Zagrebu

Predmet: Izbor mr. sc. Siniše Habijanca u istraživačko zvanje asistenta

Na sjednici Fakultetskoga vijeća Filozofskoga fakulteta, održanoj 14. travnja 2003., imenovani smo u stručno povjerenstvo za izbor u istraživačko zvanje asistenta (bez javnoga natječaja) na Odsjeku za slavenske jezike i književnosti. U skladu s odredbama Zakona o visokim učilištima podnosimo Vijeću sljedeći

IZVJEŠTAJ

Mr. sc. Siniša Habijanec rođen je 1972. u Zagrebu, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Studij opće lingvistike i fonetike završio je 1997. godine. Od 14. srpnja 1997. zaposlen je na Filozofskom fakultetu kao znanstveni novak na projektu Istraživanje zapadnoslavenskih jezika (voditeljica: prof. dr. sc. Dubravka Sesar).

Završivši trogodišnji poslijediplomski (doktorandski) studij slovakistike u redovnom roku, mr. sc. Siniša Habijanec obranio je 2. listopada 2002. godine magistarski rad pod naslovom Razvoj prozodijskoga sustava slovačkoga jezika (mentor: prof. PhDr. Pavol Žigo, CSc.) s jednoglasnom pozitivnom ocjenom osmeročlane komisije.

Znanstveni i stručni rad: Tijekom proteklih godina mr. sc. Siniša Habijanec istakao se svojim angažmanom na nekoliko područja. Njegov je magistarski rad rezultat sustavnoga bavljenja poredbenom slavenskom akcentologijom i prozodijskim pitanjima s osobitim obzirom na slovački jezik koji je proteklih desetljeća uz rijetke iznimke bio zanemarivan u slavističkim istraživanjima hrvatskih jezikoslovaca. Posebno je važno istaknuti da je Siniša Habijanec jedini suradnik koji se u okviru projekta Istraživanje zapadnoslavenskih jezika bavi slovačkim jezikom i ujedno jedini mladi stručnjak za to područje u hrvatskoj filologiji. Sudjelovao je na inozemnom međunarodnom znanstvenom skupu - znanstvenoj konferenciji “Kvantiteta u slovačkom književnom jeziku i slovačkim narječjima”, održanoj u Budmericama u Slovačkoj 2001. godine. Referat pod nazivom “Kvantiteta riječi sa sufiksom –ár/-áreň u riječima tipa strojár/strojáreň”, izložen na spomenutom skupu, bit će objavljen u zborniku s konferencije. Surađivao je na pripremi opsežne monografije slovačkoga kroatista Jána Jankoviča “Hrvatska književnost u slovačkoj kulturi II. (1939-1948)”.

41

Na stručnom se planu vrlo aktivno posvetio književnom i stručnom prijevodu, čime je prekinuo dvadesetogodišnju stanku u izdavanju prijevoda iz slovačke književnosti. U izdanju Meandra objavio je 2002. godine prijevod novele suvremenoga slovačkoga prozaika Dušana Mitane “Patagonija”, a u tisku je roman “Moje rodno groblje” istoga autora, također u izdanju Meandra.Trenutno priprema doktorsku disertaciju, a njegova bi suradnja na znanstveno-istraživačkom projektu trebala rezultirati i prvim jezičnim udžbenikom (gramatikom) za studente slovakistike.

Nastavni rad: Održavajući seminare iz kolegija “Slovačka gramatika I – Fonologija”, mr. sc. Siniša Habijanec preuzeo je dio nastavnih obveza na studiju slovačkoga jezika i književnosti u ljetnom semestru akademske godine 2001./2002. Akademske godine 2002./2003. uz kolegij “Slovačka gramatika I – Fonologija” preuzima i kolegije “Proces jezične standardizacije“ na prvoj godini studija te “Slovačka gramatika II – Morfologija i tvorba riječi” na drugoj godini studija. Usporedno sa znanstvenim napredovanjem i kompletiranjem studija (trenutačno su studenti upisani na prve dvije godine studija) mr. sc. Siniša Habijanec preuzet će i druge nastavne obaveze iz jezične teorije na studiju slovačkoga jezika i književnosti.

Zaključak: Iz svega izloženoga proizlazi da se mr. sc. Siniša Habijanec potvrdio kao kvalificiran znanstveni istraživač i aktivan stručnjak na području slovačke i šire slavenske filologije te kao perspektivan pedagog. Rezultati njegova rada u cijelosti opravdavaju izbor u više istraživačko zvanje te stoga

predlažemo

Fakultetskom vijeću da mr. sc. Sinišu Habijanca izabere u istraživačko zvanje asistenta (bez javnog natječaja) u Odsjeku za slavenske jezike i književnosti.


1. dr. sc. Dubravka Sesar, red. prof.

2. dr. sc. Neda Pintarić, izv. prof.

3. dr. sc. Natalija Vidmarović, doc.

U Zagrebu, 25. travnja 2003.

42

Stručno povjerenstvo za izboru suradničko zvanje višeg asistentana Katedri za talijansku književnost u Odsjeku za talijanistiku

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta na sjednici od 10. ožujka 2003. godine imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za izbor u suradničko zvanje višeg asistenta na Katedri za talijansku književnost. Vijeću podnosimo slijedeći

IZVJEŠTAJ

Na natječaj objavljen u „Vjesniku“ 20. veljače 2003. prijavio se jedan kandidat, dr. Tatjana Peruško, znanstveni asistent na Katedri za talijansku književnost u Odsjeku za talijanistiku.

Tatjana Peruško rođena je 1966. godine u Puli, a osnovnu i srednju školu završila je u Bujama. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirala je Talijanski jezik i književnost i Komparativnu književnost i diplomirala 1990. godine s radnjom iz suvremene talijanske književnosti pod naslovom Il grottesco: confronti teorici ed esempi nelle novelle di Dino Buzzati. Iste je godine nagrađena Rektorovom nagradom za najbolje studente Sveučilišta. Godine 1991. upisala je poslijediplomski studij smjera Književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Naslov magistra iz područja književne znanosti stekla je 1995. godine obranivši magistarsku radnju Narativne tehnike u suvremenom talijanskom romanu: između metanarativnosti i neofigurativnosti (tiskano kao knjiga u nakladi MD 2000. godine). Talijanski kulturni Institut u Zagrebu dodijelio joj je za 1998. godinu godišnju nagradu za prevođenje. Tatjana Peruško je 21. veljače 2003. godine obranila doktorsku diseratciju Poetički modeli fantastične novele u talijanskoj književnosti od Scapigliature prema modernizmu i stekla naziv doktora znanosti iz područja filologije. Dr. Tatjana Peruško je udana i majka jednog djeteta.Dr. Tatjana Peruško radi od 1991. kao znanstveni novak u Odsjeku za talijanistiku, na Katedri za talijansku književnost, a od 1998. godine izabrana je u suradničko zvanje asistenta za znanstveno područje humanističkih znanosti (filologija) na istoj Katedri i Odsjeku. Surađivala je na nekoliko znanstvenih projekata: „Teorijsko istraživanje talijanske književnosti“, „Poetički i žanrovski modeli u talijanskoj književnosti: preobrazba tradicije u modernoj i suvremenoj recepciji“, a trenutno surađuje na projektu „Subjekt, identitet, drugotnost“. Od Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske dobila je 1998. godine potporu za samostalni poticajni projekt pod naslovom: „Antologija teorijskih tekstova o fantastici“.Dr. Tatjana Peruško sudjeluje u nastavi talijanske književnosti u Odsjeku od 1991. godine, od 1998. redovito, održava uvodni i pregledni seminar uz kolegij prof. dr. Mladena Machieda „Terijsko proučavanje talijanske književnosti“ i seminar „Čitanje proznih tekstova“ za studente prve godine studija, a u akademskim godinama 2001/2 i 2002/3 održala je i izborni seminar za studente četvrte godine studija.Na temelju izloženih podataka smatramo da će kandidatkinja na Natječaju za višeg asistenta dr. Tatjana Peruško svojim znanstvenim, nastavnim i stručnim iskustvom i kvalitetama i dalje jednako stručno i savjesno obavljati zadatke i dužnosti na Katedri za Talijansku književnost u Odsjeku za talijanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu te, u zaključku, dajemo

43

MIŠLJENJE

da dr.Tatjana Peruško ispunjava sve uvjete za izbor u zvanje višeg asistenta jer udovoljava svim propisima i uvjetima Zakona o visokim učilištima (čl. 89 stavka 4):

- stekla je znanstveni stupanj doktora znanosti- sudjeluje u znanstveno-istraživačkom radu - objavila je knjigu, 10 znanstvenih i 15 stručnih radova, prevela 5 knjiga i 12 proznih

i pjesničkih radova s talijanskog jezika i sudjelovala u radu četiri međunarodna skupa.

Predlažemo stoga Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da dr. Tatjanu Peruško izabere u suradničko zvanje višeg asistenta na Katedri za talijansku književnost u Odsjeku za talijanistiku.

U Zagrebu, 18.4.2003.

Stručno povjerenstvo: …............................. Dr. Sanja Roić, red. prof. ....................................... Dr. Mladen Machiedo, red. prof. ...................................................... Dr. Morana Čale, docent.

44

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA ARHEOLOGIJU

Ivana Lučića 3, Zagreb

Predmet: Izbor dr. sc. Vesne Girardi Jurkić u naslovno

znanstveno-nastavno zvanje docenta. -

VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA

ZAGREB

Na svojoj sjednici 19.ožujka 2002. Naslov nas je izabrao u stručno povjerenstvo za

davanje mišljenja o izboru dr. sc. Vesne JURKIĆ GIRARDI u naslovno nastavno zvanje

docenta, izvanrednog ili redovnoga profesora za znanstveno područje humanističkih

znanosti, polje arheologija za predmet Antička provincijalna arheologija. Vidi k tome

dodatni dopis Filozofskoga fakulteta u Puli Sveučilišta u Rijeci od 1. srpnja 2002, klasa:

602-04/02-01/197, Urbroj: 2168-380/2-02/02, također za davanje dotičnog mišljenja

temeljem natječaja u "Glasu Istre" od 7. lipnja 2002, budući spomenuta ustanova nema to

zakonsko pravo. Na osnovi uvida u dokumente kandidatkinje dr. Girardi Jurkić podnosimo

slijedeće izvješće:

Životopis

Rođena je 1944. u Zagrebu, a od 1948. živi u Puli. Studij arheologije i engleskog

jezika diplomirala je s odličnim uspjehom 1968. Postdiplomski studij upisala je 1970. i naše

joj je Vijeće stupanj magistra arheologije priznalo 1979. U travnju 2000. doktorirala je s

temom "Kultovi u procesu romanizacije antičke Istre". Za kustosa u antičkom odjelu

Arheološkog muzeja Istre zaposlila se 1968., a 1979. imenovana je ravnateljem istog

Muzeja. 1986. imenovana je muzejskim savjetnikom. U svojoj ustanovi razvila je zamjernu

45

istraživalačku i publicističku djelatnost. Pored toga vrši sustavnu muzejsko-pedagošku i

općekulturnu djelatnost u Puli i Istri. U svrhu usavršavanja bila je na studijskim boravcima u

Francuskoj arheološkoj školi u Ateni (1971.), u Ravenni (1972.), Akvileji, Tarantu i

drugdje. Vršila je brojna arheološka i zaštitna istraživanja u Puli i Istri. Predavala je na

brojnim stručnim kongresima u zemlji i inozemstvu. Uređivala je brojne publikacije i knjige:

"Histria historica", "Histria archeologica", "Jadranski zbornik", "Istra kroz stoljeća". Vršila

je brojne stručne i društvene funkcije na lokalnom i republičkom nivou. Dobitnik je brojnih

nagrada i priznanja kao arheolog i muzejski radnik. 1992. imenovana je za ministra kulture i

prosvjete u Vladi Republike Hrvatske, a 1994. imenovana je za veleposlanika naše zemlje u

UNESCO-u u Parizu. U tome je svojstvu organizirala niz zapaženih izložbi i nastupa naše

zemlje u Francuskoj, Portugalu, Njemačkoj, Italiji i Austriji. Posebno treba podvući njena

nastojanja i zaslugu da su na ograničenu svjetsku listu spomenika pod egodom Uneska ušli i

naši spomenici: povijesna jezgra Trogira, arhitektonski sklop bazilike Eufrazijane u Poreču i

katedrala sa gradskom jezgrom u Šibeniku. Od 1996 - 2000. redovni je predavač na

Diplomatskoj akademiji Ministarstva vanjskih poslova RH s kolegijima iz kulturno

povijesne baštine i njene institucionalne funkcije u državnim i međudržavnim odnosima. U

vrijeme Domovinskog rata vršila je veliku i važnu djelatnost u organizaciji zaštite i

spasavanja spomenika evakuacijom i drukčije iz ugroženih područja, te je vršila

međunarodnu djelatnost u svrhu te zaštite. Od 1994. je voditelj Međunarodnog istraživačkog

centra za arheologiju Međunarodnog središta hrvatskih sveučilišta u Istri u suradnji s

Odsjecima za arheologiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu i Zadru. Pokrenula je

međunarodni časopis "Histria Antiqua", do sada 7 brojeva, u kojem se objavljuju priopćenja

međunarodnih skupova stručnjaka u Puli, što ih organizira u okviru spomenutog Centra.

Razmjenom sa brojnim ustanovama u zemlji i posebno u inozemstvu stvorila je

specijaliziranu bogatu arheološku knjižnicu Centra sa arheološkom školom u Medulinu. U

toj školi i naši studenti sudjeluju praktičnim radom na terenskim istraživanjima. Od 1.

siječnja 2001. Vesna Girardi Jurkić opet je djelatnik Arheološkog muzeja Istre u Puli u

svojstvu voditelja Antičke zbirke Muzeja te voditelja Međunarodnog istraživačkog centra za

arheologiju Sveučilišta u Zagrebu, Pula-Medulin.

Znanstveno pedagoški rad

46

U svojoj molbi kandidatkinja je priložila bibliografiju svojih radova koja iznosi 324

jedinice znanstvenih i stručnih radova završno sa 2001. godinom. Pored toga donijela je

naslove 51 rada koji su u tisku ili rukopisu. Od tiskanih radova znanstveni radovi u užem

smislu iznose oko sedamdeset naslova, ostalo su sintetički članci šireg arheološko

povijesnog značenja, te stručni članci, proslovi, prikazi, recenzije, novinski i popularni

članci. Znanstvena tematika koju autorica obrađuje u svojoj opsežnoj publicistici su rezultati

njenih vlastitih istraživanja na području Istre. To su lokaliteti poput samoga grada Pule,

antičke Pole, i njene povijesne jezgre sa nizom topografskih istraživanja, što ih je osobno

vodila i došla do vrijednih rezultata za naše poznavanje urbanizma ove važne antičke rimske

kolonije, njenih mozaika, skulptura, stambenih inzula i drugog. Zatim tu su istraživanja

antičkih ladanjskih zgrada (villae rusticae) u Červar Portu, Medulinu i drugdje. Važni su

njeni konzervatorski zahvati koji su važan dio kulturno arheološke ponude histarskoga

nasljeđa. Tu su zatim važna istraživanja i Nezakciju, središtu starih Histra (danas Vizače kraj

Pule), koja su uvelike proširila naše poznavanje ovoga važnoga središta stare Histrije. To su

istraživanje kapitolija, koja su dala važna otkrića za poznavanje razvitka Nezakcija i njegove

predrimske faze. Iskapala je i istraživala dio malog rimskoga kazališta u Puli, kao i dijelove

amfiteatra. Rimske nekropole u Puli, Buzetu i Medulinu. Otkrila je i konzervirala

ranokršćanske mozaike u Puli. Sva svoja istraživanja je promptno objavljivala i učinila ih

dostupnim stručnoj i drugoj zainteresiranoj javnosti. Nije moguće u okviru ovoga sažetoga

izvješća potanje raščlaniti sve ove radove, ali oni se kreću u širokom rasponu od urbanizma,

ladanjske arhitekture, gospodarstva do religijskih i umjetničkih ostvarenja ove antičke

populacije. Brojni su radovi što ih je dr. Girardi Jurkić posvetila istarskim kultovima, koji se

izdvajaju svojom šarenom slikom od klasičnih božanstava grčko-rimskoga panteona do onih

domaćih istarskih božanstava. Pisala je o kontinuitetu ovih kultova i njihovoj vezanosti uz

pojedine predjele Histrije. Obrađivala je kultove Atisa, Velike Majke (Magna Mater),

domaćih božanstava Tere Histrije, Eje, Sentone, Ike, Trite i drugih. Objavila je niz

spomenika natpisne građe. Treba izdvojiti njenu doktorsku disertaciju u kojoj je obradila,

sve do trenutka njena pisanja, poznate kultove histarskoga poluotoka i njihove spomenike u

svim aspektima, natpisa, kipova, reljefa i drugih materijala. Obradila je domaće kultove,

zatim one rimskih božanstava od Jupitera, Junone, Neptuna, Minerve, Merkura, Venere,

Herkula, Fortune, Salus Augusta, Silvana, Libera, Dioniza, Prijapa, Veste, Terrae Matris,

Bonae Deae, Romae i Augusta, Lune, Viktorije, Flore, Sola, Erosa i Genija i Mana. Zatim je

47

prikazala kultove grčko-orijentalnio-rimskih božanstava poput Here, Posejdona, Apolona,

Izide, Asklepija, Nemeza, Mitre, Magnae Matris, Atisa, Dioskura, Sabazija, Aheloja, Hator,

satira, fauna, Menada, Sfinge, Atlasa, Tritona, Nereida, Meduze i Gorgone. Ova opsežna

studija obuhvaća 494 stranice računalnoga sloga + 47 tabla slika i dokumentacije i

predstavlja nezaobilazni tekst za svakoga tko će se baviti ovim problemom u Histriji, pa i

šire. Svaki je spomenik uklopljen u svoju društveno povijesnu sredinu, raščlanjen i

kronološki određen. Tako smo dobili svojevrsnu enciklopediju kultova antičke Istre, što je

rezultat višegodišnjega rada i vlastitih terenskih i kabinetskih istraživanja. Jedna vrsna

sinteza, koja je rezultat cjelovitoga poznavanja arheologije i topografije ovoga područja i

šire. Katalog ove disertacije olakšat će posao svakome istraživaču ove problematike, bilo da

ga promatra kritički ili ga vrednuje kao priručnik u svome radu na sličnoj problematici.

Nadajmo se da će se ovo djelo uskoro tiskati i time postati dostupno stručnoj i drugoj

kulturnoj javnosti.

Treba spomenuti i radove koje je autorica posvetila povijesti antičke Histrije od

njene protohistorije, preko cvatuće antike do kasne antike i ranog kršćanstva. Zatim rasprave

o umjetničkom nasljeđu, mozaicima, kiparstvu, urbanizmu. Spomenimo i desetke izložbi

koje je organizirala u zemlji i inozemstvu iza kojih su ostali vrsni katalozi, koji također na

svoj način obrađuju bogato spomeničko nasljeđe ovoga poluotoka. Zatim tu su deseci

tekstova koje možemo označiti divulgacijom svoje struke u pozitivnom smislu u vlastitoj

sredini, koja se time obogaćuje kulturološki i spoznajno. To su novinski članci koji često

imaju karakter preliminarnih objava rezultata istraživanja, nastupi na televiziji, javna

predavanja i drugo. Redovito sudjelovanje na znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu

priopćenjima koja su tiskana i time reprezentirala našu struku u dotičnim krugovima i

zemljama. Kao vrsni znalac glavnih europskih jezika Girardi Jurkić je mnogo puta bila

ambasador naše arheologije i kulture izlažući svoje znanstvene rezultate i domete

ravnopravno sa svojim europskim kolegama.

Izbor iz bibliografije radova – minimalni uvjeti za izbor u znanstveno-nastavno zvanje

48

1. Rasprostranjenost kulta Magnae Matris na području Istre u rimsko doba. Histria

Archaeologica, sv. 3/1, Pula 1972, str. 41-76 tab. 8, karta 1, sl. 12.

Rad obrađuje pojavu i povijest kulta Magnae Matris u Rimskom carstvu, epigrafičke

i skulptorske nalaze s područja Istre, te postavlja pretpostavke razvitka kultnih mjesta.

Implementacija kulta Magnae Matris na temelju autohtonih kultova plodnosti (Eia, Sentona).

2. Nadgrobni spomenici kao komponenta lociranja antičkih nekropola grada Pule i okolice,

Jadranski zbornik, sv. 9, Pula-Rijeka 1975, 309-334, plana 2, crteža 1, tab. 8, sl. 25.

Lociranje i rasprostranjenost antičkih nekropola grada Pule, utvrđeno na temelju

epigrafičkih i grobnih nalaza, te pisanih vrela i dostupnih arhivskih zapisa putopisaca.

3. Prilog topografiji antičke Pule. Istraživanje dijela rimske inzule na Usponu Frana

Glavinića br. 6, Pula 1977, str. 7-112, 6 priloga, 13 tabli (Posebno izdanje «Histria

archaeologica»)

Rad obrađuje zaštitno istraživanje na području rimske inzule u centralnoj gradskoj

jezgri, sjeverno od slavoluka Sergijevaca. Istraženi nalaz utvrđuje postojanje rimskog

objekta u tri građevinske faze od 1. do 4. st. s podnim crno-bijelim mozaikom u prizemlju,

popravljanim u nekoliko faza. Otkrivena je pripadajuća rimska zidana odvodna kanalizacija

ispred stambene zgrade, koja je vodila do glavne kanalizacije u ulici Sergijevaca

(decumanus). Opsežan katalog keramičkog, staklenog i željeznog materijala.

4. Scavi in una parte della villa rustica romana a Cervera Porto presso Parenzo. Campagne

1976-1978, Atti del centro di ricerche storiche, Rovigno-Trieste 1979, str. 263-298, plana

2,tab. 3, sl. 14.

Prilog utvrđuje zamljopisni i povijesni položaj rimske gospodarske vile. Obrađen je

nalaz rimske opekarske peći, jedine sačuvane u Istri. Na temelju stratigrafije arhitektonskih

ostataka sitnog arheološkog materijala utvrđene su četiri faze objekta i korištenja vile od 1.

do 6. st.

5. Građevinski kontinuitet rimskih gospodarskih vila u zapadnoj Istri od antike do

bizantskog doba, Histria Historica, sv. 4/2, Pula 1981, 77-106, karte 2, sl. 13, tlorisi 6.

Rad obrađuje građevinski i tipološki kontinuitet rimskih vila na bazi rezultata

objavljenih iskapanja i istraživanja na zapadnoj obali Istre (Katoro, Sipar, Červar, Sorna,

49

Brijuni, Vižula i dr.), te njihovu naseljenost i transformaciju od gospodarskih i

rezidencijskih vila u naselja zbijenog tipa kasne antike od 1. do 6. st.

6. Autohtoni kultovi i njihov odnos prema grčkoj i grčko-rimskoj religiji u antičkoj Istri,

Jadranski zbornik, sv. 12, Pula-Rijeka 1985, 273-286, sl. 3, crtež 1.

U prilogu se obrađuju autohtoni antički kultovi Istre i to 90% ženskih (Eia, Ika,

Sentona, Iutosika, Iria, Histria, Leucitica i dr.) i jedno muško božanstvo: Melosok. Utvrđuje

se sličnost s grčko-rimskim bogovima, njihovu rasprostranjenost i uporedno štovanje s

oficijelnim rimskim panteonom od 1. do 4. st.

7. Antički hramovi na forumu u Nezakciju, Histria Antiqua, sv. 2, Pula 1996. 81-90, sl. 134,

tlorisa 2.

Rad obrađuje povijest istraživanja hramova u Nezakciju (1920, 1940/41., 1978-

1982.). Opis gabarita nalaza triju hramova (A,B,C), određuje se periodizacija izgradnje

svakog objekta s datacijom od 1. do 3. st. kada se završava kapitolij. Predložena dedikacija

hrama A autohtonoj Eji.

8. Dva centra carskog kulta rimske Istre, Histria Antiqua,sv. 4, Pula 1998 str. 23-36 sl. 9,

crteža 4.

U radu su prezentirani kultni centri antičke Istre (tradicijski histarski kultni centri i

antičke urbane sredine, rezidencijska ruralna kultna središta, kultne pojave, kapitolijska

kultna središta u Puli, Nezakciju i Poreču, njihova arhitektonska koncepcija i duhovnost).

Posebna pozornost na duhovnu kulturu Nezakcija u protoantici i antici, te carskom kultu na

kapitolijima u Nezakciju i Puli.

9. Periodizacija izgradnje antičkog foruma u Puli, Histria Antiqua, sv. 5, Pula 1999, 11-19,

sl. 4. tlorisa 2.

Rad obrađuje stratigrafiju izgradnje na rimskom forumu u Puli od 6. st. pr. Kr. do 1.

st.: građevine u suhozidu, velika rimska forumska bazilika iz doba Republike 50. g. pr. Kr.,

prvi hram (oktostil) posvećen Herkulu (?), kapitolijska jedinstvena koncepcija foruma s tri

hrama u doba Augusta (Augustov, Jupiterov, Dijanin). Sredinom 1. st. pr. Kr. na forumu se

gradi objekt s tzv. Agripininom kućom, u 2. st. preuređuje se jugoistočni dio foruma i gradi

četverokutna bazilika.

50

10. Istria in the Roman and Late Roman period, : The Magic of Istria, Pula 2000, str. 31-42,

sl. 5.

U posebnom poglavlju je obrađena povijest Istre od 177. g. pr. Kr., pada Nezakcija i

osvajanja Rimljana do bizantskog razdoblja. Sintetski prikaz političkih prilika, gospodarskog

stanja, materijalne i duhovne kulture.

11. Najznačajnije nekropole i groblja u prapovijesnoj antičkoj i ranosrednjovjekovnoj Istri,

Histria Antiqua, sv. 8, Pula 2002, str. 11-36, sl. 6, tlorisa 26.

Temeljem sagledavanja bitnih značajki prapovijesnih, antičkih i kasnoantičkih

nekropola i groblja, utvrđuje se neposredan položaj uz naselja i gradove kao i

rasprostranjenost i tipologija: Picugi, Beram, Limska gradina, vrčin, Pula, Nezakcij –

prapovijest; Pula, Nezakcij, Burle kod Medulina, Funtana i Pintorija kod Buzeta – antika;

Dvigrad, Mejice, Gočan, Žminj – srednji vijek

Zaključak i prijedlog

Iz ovoga sažetog izvješća nastojali smo u glavnim crtama orisati znanstveni i stručni

lik kandidatkinje. Po opsegu i rezultatima svoga rada ona je poznato i priznato ime svoje

struke kako u zemlji tako i u inozemstvu (vidi priložene materijale molbi). Djelatno

sudjeluje u kulturnom i društvenom životu svoje sredine doprinoseći obogaćenju toga života

na kvalitetan način. Sabravši dakle sve poznato i priznato u njenom radu možemo zaključiti

da dr. sc. Vesna Girardi Jurkić ispunjava uvjete za izbor u docenta prema članu 74. stavku 1.

Zakona o visokim učilištima na temelju brojnih radova tiskanih u zemlji i inozemstvu, ima

pedagoški rad, rad u projektima u kojima sudjeluju studenti, te sudjelovanje na brojnim

međunarodnim znanstvenim skupovima. Mišljenja smo da u nekoj doglednoj budućnosti

kandidatkinja može prijeći i u više zvanje.

Povjerenstvo stoga predlaže Vijeću Filozofskoga fakulteta u Zagrebu da dr. sc.

Vesnu Girardi Jurkić, muzejsku savjetnicu izabere u naslovno znanstveno-nastavno zvanje

docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje arheologija za predmet:

Antička provincijalna arheologija.

51

S poštovanjem,

Povjerenstvo:

1. Dr. sc. Marin Zaninović, red. prof. u miru

2. Dr. sc. Mirjana Sanader, izv. prof.

3. Dr. sc. Marina Milićević Bradač, izv. prof.

52

SVEUČILIŠTE U ZAGREBUFILOZOFSKI FAKULTETODSJEK ZA FILOZOFIJU

Na temelju odluke Fakultetskog vijeća od 9. prosinca 2002. kojom smo imenovani za članove Stručnog povjerenstva za davanje mišljenja ispunjava li predloženik Filozofskog fakulteta u Rijeci uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, predmet Filozofija uma, dajemo sljedeće MIŠLJENJE I PRIJEDLOG

Na natječaj što ga je 24. rujna 2002. raspisao Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci, a koji je objavljen 20. listopada 2002. u Novom listu, javio se samo jedan pristupnik: doc. dr. sc. Nenad Smokrović. Ustanova koja je raspisala natječaj zatražila je od Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu mišljenje ispunjava li predloženik uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta ili više u spomenutom području i polju te za spomenuti predmet.

ŽIVOTOPISNI PODACI O PREDLOŽENIKUDr. sc. Nenad Smokrović rodio se 22. listopada 1949. u Rijeci, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je filozofiju i sociologiju 1975. godine, a iduće godine zaposlio se kao nastavnik u Građevinskoj školi u Rijeci. Od 1980. godine asistent je na Ekonomskom fakultetu u Rijeci. Poslijediplomski studij smjera filozofije završio je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, obranivši 17. rujna 1986. magistarski rad pod naslovom Habermasova rekonstrukcija historijskog materijalizma. Doktorsku disertaciju pod naslovom Logika i prirodno zaključivanje obranio je 15. srpnja 1996. na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, stekavši naslov doktora filozofijskih znanosti. Doktorat je nostrificiran na Filozofskom fakultetu u Zagrebu kao doktorat humanističkih znanosti iz područja filozofije. Na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci izabran je 1997. godine za docenta (predmeti Filozofija racionalnog djelovanja i Antropologija i psihologija menadžmenta). Na novoosnovanom Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci zasnovao je 1998. godine stalni radni odnos s nepunim radnim vremenom od 50%, zadržavši isto znanstveno-nastavno zvanje i preuzevši nastavu iz predmeta Uvod u logiku i Filozofija uma (a od akad. godine 2000/2001. i predmet Povijest filozofije IV). Danas je djelatan na oba fakulteta i nalazi se u kumulativnom radnom odnosu. Nositelj je kolegija Poslovno odlučivanje na poslijediplomskom studiju Menadžment Ekonomskog fakulteta u Rijeci. Od 2001. godine obnaša i dužnost pročelnika Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta u Rijeci.

ZNANSTVENA DJELATNOSTDr. sc. Nenad Smokrović objavio je do izbora u sadašnje zvanje 6 znanstvenih radova s međunarodnom recenzijom, više od 5 znanstvenih radova u znastvenim časopisima i zbornicima (ovom povjerenstvu poznata su dva rada objavljena u tom razdoblju u Zborniku radova Ekonomskog fakulteta u Rijeci, koji imaju sva obilježja izvornih znanstvenih radova i zaslužuju visoku stručnu ocjenu, ali ih pristupnik nije uvrstio u popis radova: «Individualna i kolektivna racionalnost», 1992, te «Teorije pune racionalnosti», 1994), najmanje jedan stručni rad, te uredio dva znastvena zbornika. Nakon izbora u zvanje docenta objavio je 4 znanstvena rada s međunarodnom recenzijom, jedan znanstveni rad u časopisu bez

53

međunarodne recenzije, jedan stručni rad, uredio jedan znanstveni zbornik, te priredio za tisak jednu autorsku knjigu.Radove objavljene od 1986. do izbora u zvanje docenta bez iznimke obilježava visoka razina vrsnoće. S iznimkom rasprave o Habermasovu pojmu evolucije, koja se tematski smješta u sferu socijalne filozofije, svi Smokrovićevi radovi kreću se u području analitičke filozofije, sežući od logike do epistemologije te specifičnih područja filozofijske analize kao što su teorija uma i teorija racionalnosti.Tu skupinu radova mogu ilustrirati dva rada, koja izdvajamo kao karakteristična. Prvi nosi naslov «Misao, jezik i svijet» (Filozofska istraživanja, 7/1987, str. 175-184) i predstavlja jedan od prvih pristupnikovih izvornih radova. Autor se bavi kritičkom rekonstrukcijom Putnamove kritike realističke pozicije i alternativne teorije internog realizma. Na temelju minuciozne analize autor uvjerljivo argumentira svoj zaključak prema kojemu Putnamova teorija istine ne predstavlja originalan doprinos, već je ona komponirana iz različitih teorijskih elemenata, Peirceova pragmatizma, koherentizma i Dummettova intuicionizma. Važnost Smokrovićeva zaključka o eklektičkom karakteru Putnamove koncepcije mora se promatrati u kontekstu tadašnje tendencije nekritičke recepcije toga svojedobno precjenjivana autora. U tom smislu se ovaj rad može među inime vrednovati i kao doprinos očuvanju digniteta naše filozofijske kulture.Izvorni članak «Intencionalizam i racionalnost» (objavljen na engleskom jeziku u časopisu Acta Analytica, 14/1995, str. 101-111) posvećen je obrani racionalističkih teza posredstvom kritike pokušaja S. Sticha da intencionalnost razdvoji od racionalnosti. Polazeći od Davidsonove i Dennettove teorije racionalnosti, ali i od Quinea, autor veoma uvjerljivo pokazuje zašto je Stichov pokušaj promašen, te se na taj način meritorno uključuje u međunarodnu diskusiju koju je Stich pokrenuo. Superiorna analitička moć koju Smokrović demonstrira i u ovom radu ukazuje na to da se on oblikovao u zrela i kompetentna stručnjaka za teorijsku filozofiju, sposobnoga da se ravnopravno i mjerodavno uključi u aktualne međunarodne rasprave.I drugi pristupnikovi radovi u tom razdoblju zaslužuju jednoznačno pozitivnu valorizaciju.Nakon izbora za docenta pristupnik je nastavio istraživački rad u području teorijske filozofije, usredotočivši se u prvom redu na problematiku racionalnosti te na odnos racionalnoga i intuitivnoga. Rezultat toga je nekoliko veoma vrijednih radova, kao i niz zapaženih nastupa na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima.Radove u ovom razdoblju može reprezentirati, primjerice, izvorni članak «Što su logičke intuicije?» (na engleskom, Synthesis Philosophica, br. 29-30, 2000, str. 85-97). Polazeći od Cohenove teorije logičkih intuicija, autor traga za prihvatljivim odgovorima na teškoće koje obilježavaju tu teoriju. Problematičnost Cohenove teorije leži u njezinim odredbama intuicije kao naivne i impulzivne, a priori opravdane i neposredne; neodržive su, međutim, i odredbe intuicije kao nečega s onu stranu razlikovanja analitičkoga od sintetičkoga i kao nečega što se ne odnosi na istinitost odnosno neistinitost iskaza. Komparirajući Cohenovu koncepciju s Rawlsovom i Danielsovom, Smokrović daje naznake mogućeg rješenja evidentiranih teškoća, koje upućuje na nužnost eliminacije naivnih intuicija. Ovaj rad zaslužuje jednaku ocjenu kao i već vrednovani članak «Intencionalizam i racionalnost».Izvorni članak pod naslovom «Semantički naturalizam i normativnost» (također na engleskom jeziku, Croatian Journal of Philosophy, 2/2002, str. 71-81) polazi od problematiziranja odnosa riječi ili operatora i normativnosti u klasičnoj semantičkoj teoriji. Za razliku od normativista koji ustraju na uvjerenju da je značenje intrinzično i nesvodljivo normativno, zastupnici naturalističkog pristupa semantici pokušavaju pomiriti tradicionalni pristup značenju s naturalističkim svjetonazorom tako što naturaliziraju normativni karakter značenja. Autor se posebno bavi razmatranjem naturalističkih strategija argumentacije, u

54

prvom redu Horwichovom revizionističkom strategijom, uvjerljivo dokazujući kako ona ne može ponuditi valjan odgovor na normativistički izazov. Na temelju kritičke komparacije naomativističkog i naturalističkog pristupa Smokrović će oprezno formulirati svoj zaključak prema kojemu teorija normativnosti posjeduje stanovite prednosti u odnosu na konkurentsku teoriju. Možemo zaključiti da je to još jedan vrijedan prilog međunarodnim raspravama u području teorijske filozofije.Jednaka ocjena važi i za pristupnikove izvorne radove «Zaključuju li ljudi racionalno?» (na slovenskom jeziku, Analiza, 1/1997, str. 13-29, vrijedan prilog problematiziranju ljudske racionalnosti), «'Zadatak izbora' i podjela teorija racionalnosti» (Filozofska istraživanja, 19/1999, str. 505-515, vrhunski izvedeno problematiziranje različitih koncepcija racionalnosti, utemeljeno na kreativnom prožimanju epistemologije, filozofije psihologije i teorije uma) i «U čemu se sastoji sposobnost zaključivanja» (Agora, 2/1998, str. 89-101, također kvalitetno elaboriran prilog logičkoj i epistemologijskoj dimenziji teorije zaključivanja). Posebnu pohvalu zaslužuje i Smokrovićev urednički i autorski doprinos zborniku tekstova iz područja umjetne inteligencije i kognitivne teorije Računala, mozak i ljudski um (ICR, Rijeka 2001, uredio zajedno s N. Miščevićem, također i autor poglavlja «Računarska metafora i problem racionalnosti»). Ta je knjiga važan doprinos produbljenu (u ovom slučaju filozofijski utemeljenu) razumijevanju fenomena koji bitno obilježavaju buduće perspektive čovječanstva.Ipak, najvažniji pristupnikov rad je knjiga koja se nalazi u tisku. Ona nosi naslov Priroda prirodnog zaključivanja. Stručnom povjerenju dostavljena je potvrda Hrvatskog filozofskog društva da je uredništvo Biblioteke «Filozofska istraživanja» na temelju pozitivnih recenzija doc. dr. Berislava Žarnića i prof. dr. Nenada Miščevića prihvatilo rukopis knjige za objavljivanje te osiguralo sredstva za tu svrhu. Uvidom u rukopis knjige ovo povjerenstvo je ustanovilo da se ona temeljito razlikuje od istoimene doktorske disertacije te da se može smatrati novim djelom (iako je očigledno da je disertacija osnova na kojoj je Smokrović preispitivao i iznova elaborirao svoje koncepcije).Na preko dvadeset autorskih araka (podijeljenih u deset osnovnih poglavlja) Smokrović tematizira prirodu prirodnog zaključivanja, prirodu kognitivnih djelatnosti prosječna ljudskog bića. Kognitivne sposobnosti koje su u ovom kontekstu važne uključuju procese formiranja, održavanja i promjene vjerovanja, te, u nešto manjoj mjeri, procese donošenja odluka. Prva skupina kognitivnih sposobnosti obično se skupno naziva zaključivanjem. Da bi se, pak, izbjeglo terminologijsku zbrku, autor naziva zaključivanje u užem smislu, dakle procese kojima na temelju postojećih vjerovanja dolazimo do deduktivnog ili induktivnog zaključka, inferenciranjem. Sposobnost odlučivanja temelji se na procesima koji omogućuju donošenje odluka, izbor među danim alternativama. Ove su kognitivne sposobnosti i djelatnosti predmet intenzivnog interesa različitih znanstvenih područja, od filozofijske epistemologije i filozofije uma do kognitivnih znanosti, poglavito kognitivne psihologije. Premda svako od ovih znanstvenih područja ima u pogledu zaključivanja i odlučivanja svoja specifična pitanja i probleme, postoji veliko područje od zajedničkog interesa..Takva su, primjerice, pitanja: Jesu li ljudi racionalni? Kako možemo odrediti jesu li racionalni? Ako jesu, treba li racionalnost shvatiti kao savršenu, ograničenu ili tek minimalnu? Može li se racionalnost poboljšati? Odgovorima na ova i druga s njima povezana pitanja moguće je, argumentira Smokrović, pristupiti na dva načina. Jedan je onaj koji polazi od tvrdnje kakvi ljudi trebaju biti da bi bili racionalni, dakle od normativne, a time i idealizirane perspektive. Drugi je onaj koji polazi od zbiljskih ljudskih kognitivnih sposobnosti. Ocjenjujući stanje na suvremenoj znanstvenoj sceni, Smokrović će ustanoviti da je filozofija primarno, premda ne i isključivo, zainteresirana za normativnu stranu problema i određenje udjela normativnosti u

55

kognitivnom ponašanju. Kognitivna je psihologija, s druge strane, primarno, premda opet ne i isključivo, zainteresirana za opisni i objašnjavalački aspekt kognitivne problematike. Naglašavajući formulaciju "primarno, premda ne i isključivo", autor hoće skrenuti pažnju na činjenicu da u posljednjih petnaestak godina filozofi u velikoj mjeri uvažavaju rezultate psihologijskih istraživanja i u skladu s time korigiraju neke svoje početne stavove i proširuju svoje interese. Isto tako, psiholozi su sve manje neosjetljivi na filozofski pristup i tematiku. Svaki od dva navedena područja naglašava sebi svojstven aspekt kognitivne djelatnosti i svaki od tih aspekata na drugačiji način valorizira zaključivanje i odlučivanje, odnosno njihovu racionalnost. Tako će tradicionalniji filozofijski pristup naglasiti one aspekte kognitivnih sposobnosti koji ohrabruju optimističku valorizaciju ovog dijela kognicije, dok će psihologijski pristup uglavnom izvući na vidjelo one aspekte koji pobuđuju krajnji pesimizam.. Neka vrsta paradoksalnosti prisutna je, uvjeren je autor, u samoj prirodi kognitivnih sposobnosti koje zovemo zaključivanjem i odlučivanjem. Psihologijsko-kognitivistički uvidi zbog svojih razočaravajućih rezultata predstavljaju nezaobilazan izazov za sve one autore koji su, unatoč tomu, skloni naglasiti i zastupati optimističniju i vedriju stranu kognitivnih sposobnosti. Recentna teorijska scena (čijim se vrsnim poznavateljem autor iskazuje) stoga se dijeli na dva osnovna tabora, na one koji potaknuti eksperimentalnim rezultatima zastupaju pesimističnu sliku ljudske racionalnosti i na one koji joj se suprotstavljaju dodjeljujući racionalnosti uzvišeniji status. Zastupnike oba tabora naći ćemo danas kako među filozofima tako i među psiholozima. Teorije koja iskazuje optimizam u pogledu ljudske racionalnosti imaju na svojoj strani filozofijsku tradiciju. Teorije koje su pesimistične u pogledu racionalnosti imaju, pak, na svojoj strani suvremena znanstvena istraživanja. Od Aristotela pa nadalje logika se tradicionalno uzimala za standard racionalnosti. Poimanje logike se, međutim, značajno mijenjalo. Aristotelov diktum ‘ljudi su racionalna bića’ izriče upravo tvrdnju da smo racionalni zato što smo u stanju zaključivati prema standardima silogističke logike. S novovjekovljem i s razvojem matematike standard se ponešto mijenja u smjeru matematičkog modela. Za Descartesa zaključivanje je metodično i odvija se od jednostavnog ka složenom. Kriterij jednostavnosti i složenosti je za njega ne-problematičan. S Pascalom, Leibnizom i Logikom Port Royala ideal zaključivanja postaje računanje, koje se treba odvijati sukladno matematičkim zakonitostima. Ovdje se prvi put eksplicira princip koji je kasnije označen kao ought implays can. Od tvrdnje da zaključivanje treba biti matematičko spomenuti filozofi prelaze na tvrdnju da zaključivanje jest ili može biti matematičko. Devetnaesto stoljeće, koje je u logici određeno autorima poput Boola, Milla, Fregea i drugih, razdoblje je nagle ekspanzije logičke znanosti. Entuzijazam izazvan razvojem logike postaje i entuzijazam u pogledu ljudskih kognitivnih sposobnosti tj. ljudske racionalnosti. Na temelju minucioznih analiza raznih aspekata problematike (od kojih su ovdje u svrhu ilustracije prikazani samo neki aspekti) Smokrović predlaže jednu plauzibilnu teoriju zaključivanja, koja ima obilježja originalne teorije i o kojoj će se, sasvim sigurno, ozbiljno raspravljati u stručnim krugovima.Knjiga se može ocijeniti kao značajan doprinos filozofijskom tematiziranju epistemologijskih, psihologijskih i logičkih dimenzija fenomena zaključivanja.Pristupnik je referetima sudjelovao na trinaest međunarodnih znanstvenih skupova (u Ljubljani, Bledu, Celju, Dubrovniku, Racktensburgu i Rijeci) te na velikom broju domaćih skupova. U pravilu su svi njegovi referati bili zapaženi i na razini vrsnoće koja obilježava i njegove znanstvene radove. Također sudjeluje i u realizaciji znanstveno- istraživačkog projekta Racionalnost Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta u Rijeci (glavni istraživač doc. dr. Boran Berčić) koji financira Ministrastvo znanosti i tehnologije Republike Hrvatske. Bio je i glavni urednik riječkoga znanstvenog časopisa Agora.

56

U cjelini se Smokrovićev znanstveni rad može ocijeniti veoma visokom ocjenom. Riječ je o jednom od intelektualno najkreativnijih (premda ne i najplodnijih) predstavnika analitičke filozofije u Hrvatskoj, o filozofijskom piscu koji je stekao zavidnu međunarodnu afirmaciju i od kojega možemo očekivati i nove misaone proboje.

NASTAVNI RADPristupnik posjeduje dugogodišnje nastavno iskustvo. Na visokoškolskoj razini sudjeluje u nastavi preko 22 godine, od toga samostalno izvodeći nastavu punih jedanaest semestara. Vrstan predavač i savjestan nastavnik, dr. Smokrović je na Ekonomskom fakultetu u Rijeci izradio program za dva nova predmeta na dodiplomskom i za jedan predmet na poslijediplomskom studiju, koji su studiju ekonomije dali humanističku dimenziju i dokazali da je filozofija korisna za i obrazovanje sposobnih menadžera. Gostovao je i na poslijediplomskom studiju Medicinskog fakulteta u Rijeci. Sudjelovao je i u izradi nastavnog programa studija filozofije na Filozofskom fakultetu u Rijeci, a posebno na izradi programa za predmet Filozofija uma. Valja spomenuti da je u nastavi izvršio značajne inovacije u metodičkom i didaktičkom pogledu (uključujući tu i inovacije u predmetima Uvod u logiku te Povijest filozofije IV), koji su nedvojbeno pridonijeli afirmaciji riječkog studija filozofije u nacionalnim i međunarodnim okvirima. Pod njegovim se vodstvom izrađuje nekoliko diplomskih radova prve generacije apsolvenata studija filozofije u Rijeci.U cjelini se dr. Smokrović afirmirao kao sposoban i vrijedan sveučilišni nastavnik, te je s pravom i više negoli zasluženo među kolegama i studentima stekao znatan ugled.

STRUČNI RADDr. sc. Nenad Smokrović objavio je nekoliko stručnih radova, sudjelovao u populariziranju filozofije, bio voditelj jednoga međunarodnog znanstvenog skupa, a trenutno veoma uspješno obavlja dužnost pročelnika Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta u Rijeci. Zapažena je i njegova aktivnost u stručnim udrugama, posebice na planu promicanja analitičke filozofije.Stručni rad dr. Smokrovića može se ocijeniti primjerenim liku sveučilišnog nastavnika i akademski angažiranog građanina.

ZAKLJUČAK I PRIJEDLOG

Imajući u vidu da je pristupnik dr. sc. Nenad Smokrović:

-objavio veći broj znanstvenih i stručnih radova, od toga najmanje deset radova u časopisima

s međunarodnom recenzijom,

-bio voditelj kolegija na poslijediplomskom studiju,

-bio voditelj međunarodnoga znanstvenog skupa,

-uveo nekoliko novih predmeta, izradio programe tih predmeta, te sadržajno i metodički

unaprijedio visokoškolsku nastavu na oba fakulteta na kojima djeluje,

-referatima sudjelovao na većem broju međunarodnih znanstvenih skupova,

57

predlažemo da se on izabere u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora za

znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija, predmet Filozofija uma, na

Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci.

U Zagrebu, 10. ožujka 2003. Članovi Stručnog povjerenstva:

Prof. dr. sc. Lino Veljak

Prof. dr. sc. Goran Švob

Prof. dr. sc. Mario Radovan, Filozofski fakultet u Rijeci

58

dr.sc. Gordana Škorić, docentdr.sc. Nadežda Čačinovič, red.prof.dr.sc. Nenad Smokrović, docent(Filozofski fakultet u Rijeci)

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Na temelju čl. 17 Statuta Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci a na prijedlog Fakultetskog vijeća od 24. rujna 2002. dekan istog fakulteta je 1. listopada 2002. donio Odluku o raspisivanju natječaja za izbor jednog nastavnika u znanstveno-nastavnom zvanju docenta ili višem za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija. Na natječaj raspisan u “Novom listu” 20.10.2002. prijavio se dr.sc. Mladen Labus.

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na sjednici od 9. prosinca 2002. imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za davanje mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženika za izbor u znanstveno-nastavno zvanje. Razmotrivši materijale priložene prijavi podnosimo Vijeću ovaj

I Z V J E Š T A J

Biografski podaci Mladen Labus rođen je 06.06.1950. godine u Zagrebu. Državljanin RH. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1976. godine filozofiju kao prvi (A) i sociologiju kao drugi (B) predmet. Iz područja humanističkih znanosti, polje filozofija na istom fakultetu magistrirao je 1986. s temom “Materijalistička teorija umjetnosti Waltera Benjamina”, a 1998. obranio disertaciju pod naslovom “Ontološki temelji suvremene umjetnosti”. Znanje stranih jezika: engleski i njemački.

Od 1980. zaposlen je u Zavodu za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a godine 1986. stječe stupanj znanstvenog asistenta. Više godina sudjeluje u nastavi na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. U inozemstvu je bio na kraćim studijskim boravcima

Od 1996.g. bio je profesor filozofije, logike, sociologije, politike i gospodarstva na Gornjogradskoj gimnaziji i Prvoj privatnoj gimnaziji u Zagrebu, a od 1999.g. zaposlen je u Institutu za društvena istraživanja Sveučilišta u Zagrebu.

Znanstvena djelatnostPristupnik je godine 1980. izabran za asistenta pripravnika, potom asistenta, a 1986.

godine, nakon magisterija, za znanstvenog asistenta na Zavodu za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. U Institutu za društvena istraživanja Sveučilišta u Zagrebu 1999. godine izabran je u istraživačko zvanje višeg asistenta, a u srpnju 2001. u znanstveno-istraživačko zvanje znanstvenog suradnika za područje humanističkih znanosti, polje filozofije. Godine 1986. obranio je vrlo zanimljiv magistarski rad pod naslovom “Materijalistička teorija umjetnosti Waltera Benjamina” (humanističke znanosti, polje filozofija). Rad je objavljen u knjizi Materijalistička teorija umjetnosti Waltera Benjamina, Zavod za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb,1986. 83. str.

59

Disertaciju iz humanističkih znanosti, polje filozofija pod naslovom “Ontološki temelji suvremene umjetnosti”obranio je 1998. godine. Objavljena je u knjizi Umjetnost i društvo (Ontološki i socio-antropološki temelji suvremene umjetnosti), 259 str., a predstavlja originalni doprinos suvremenoj teoriji umjetnosti.

Znanstveni člancia) područje humanističke znanosti, polje filozofijaRadovi “Estetička vrijednost i moderna umjetnost”(2000) i Tehnička svijest i estetički bitak” (2002) dijelovi su disertacije, objavljeni u III. i IX. poglavlju knjige Umjetnost i društvo. Radovi koji pristupnika kvalificiraju za izbor u zvanje: 1. U tekstu Ontologija umjetnosti Romana Ingardena (Dometi, br.4, (14) 1981.,4-11) Labus istražuje fenomenologijski inspiriranu ontologiju umjetnosti R. Ingardena, urazlikovanje realnih i estetskih predmeta kao intencionalnih tvorevina u području vrijednosnog bitka, vrsno ispitujući dosege takve pozicije u analizi prikazivačkog i apstraktnog slikarstva.2. Članak Marksovo mišljenje slobode (Dometi, br.8, (15), 1982., 51-59) analizira budućnosni karakter slobode kao procesa stvaranja slobodna života zasnovanog na Marxovoj ontološkoj inverziji cjelokupne tradicionalne metafizike. Otkrivajući ontološko-antropološku bit slobode autor uvjerljivo ukazuje na značenje pojma stvaralaštva i osebujnost umjetničkog djela, kao i mogućnost da ono postane supstitut otuđene ljudskosti. 3. u članku Dijalektički spleen Waltera Benjamina (Dometi,br.8 (16), 1983.,7-13) pristupnik znalački ukazuje na bitne elemente Benjaminovog tumačenja historijske promjenjivosti određenih oblika umjetnosti konstituiranih u različitim načinima proizvodnje života, kritički se osvrćući na njegov djelomičan redukcionizam u razumijevanju estetičkih tvorevina. 4. Pristupnik se u radu Umjetnost kao utopijsko proizvođenje svijeta erosom (u zborniku: Umjetnost i revolucija. Spomenica Danku Grliću (1923-1984), Zagreb, Naprijed,1989.,str. 192.-202.)- nasuprot disciplinarnom estetičkom pristupu umjetnosti, zalaže za poziciju egzistencijalne ontologije umjetnosti. Detaljno i s širokim poznavanjem problematike argumentira svoj stav u odnosu na suprotstavljena stajališta koja su bitno obilježavala diskusije u estetici i filozofiji umjetnosti 20. stoljeća. b) područje društvenih znanostipolje sociologija1. Vrijednosti u hrvatskom društvu (Sociologija sela, 38(2000), 1/2 (147/148), Zagreb, Supplement:169-204.). U članku se istražuju vrijednosti koje su karakteristične za novu paradigmu tranzicijskih društava. 2. Vrijednosne orijentacije u hrvatskom društvu (Sociologija sela, 38 (2000), (147/148), Zagreb, Suppplement:169-204). Rad se bavi vrijednosnim orijentacijama kao dijelu istraživanja o religijskim promjenama.Oba rada i teorijski osvjetljavaju pojam vrijednosti, koji je značajan i u filozofiji - i to prije svega u estetici, kao što smo pokazali i u prikazu rada o estetici R. Ingardena. Utoliko su relevantni i u ovom izboru.

Sudjelovanje na znanstvenim projektimaU Institutu za društvena istraživanja Sveučilišta u Zagrebu surađivao je 1976. godine

kao vanjski suradnik na istraživačkom projektu Vrijednosne orijentacije omladine, a u Referalnom centru Sveučilišta u Zagrebu na znanstvenom istraživanju Bibliometrijska analiza znanstvenih časopisa.

Od 1978. , u okviru Odjela za filozofiju, psihologiju i sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, bio je istraživač na znanstvenom projektu Problemi filozofije i aktualni problemi suvremene filozofije, a od 1980. u okviru novoosnovanog Zavoda za filozofiju istog fakulteta.

60

Od 1999. sudjeluje na projektima Instituta za društvena istraživanja Sveučilišta u Zagrebu.

Sudjelovanje (aktivno) na međunarodnim znanstvenim skupovima:1. Tehnološki i društveni aspekti informacija i komunikacija, Zagreb, 1978.2. Distanz und Beziehung (Mitmenschlichkeit als Problem dialogischen Philosophierens seit Feuerbach), IUC, Dubrovnik, 1982.3. Martin Heideggers Denken und Handeln, IUC, Dubrovnik, 1989.

Iz navedenoga je vidljivo je da je pristupnik dr.sc. Mladen Labus, nakon diplome 1976. godine, kontinuirano aktivan u znanstvenom radu i sudjelovanju na projektima na više područja i polja znanosti. Riječ je o predanom znanstveniku posvećenom prije svega istraživanjima europske, posebice njemačke estetike i filozofije umjetnosti prošlog stoljeća, u čemu je postigao zapažene rezultate. Radovi su dobro utemeljeni, a napisani su - što ih dodatno odlikuje - stilski izražajnim jezikom.

Nastavna djelatnost

Pristupnik do sada nije biran u nastavna ili znanstveno-nastavna zvanja. No, nakon magisterija i izbora u znanstvenog asistenta 1986., a po odobrenju ZNV-a Filozofskog fakulteta u Zagrebu, sudjelovao je u izvođenju tri kolegija s područja estetike i filozofije umjetnosti na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu: Umjetnička teorija Waltera Benjamina, Ontologija umjetnosti Romana Ingardena i Ontologija umjetnosti Martina Heideggera. Nadalje, od 1991.-1995.g. predavao je kolegij Uvod u filozofiju kao opći predmet za desetak studijskih grupa Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

U višegodišnjem raznovrsnom iskustvu sudjelovanja u izvođenju nastave (predavanja i seminari) pristupnik se istakao svojim zalaganjem i sposobnošću prenošenja znanja.

Stručna djelatnostObjavio tri stručna rada iz područja estetike i filozofije umjetnosti.

1. Eksperiment nove glazbe (1979). Rad razmatra oglede o estetici glazbe Zofie Lisse, prije svega ističući pojam eksperimenta u njezinom razumijevanju pojma nove glazbe.2. Iluminacije Waltera Benjamina (1981). U članku se uspješno pokazuje posebno značenje uvida W. Benjamina za razumijevanje moderne umjetnosti a utoliko i njegovo mjesto u filozofiji umjetnosti.3. Bibliografija knjiga i članaka Danka Grlića objavljenih od 1951.-1986. (1989). Članak predstavlja najopsežniju bibliografiju jednog od najznačajnijih hrvatskih filozofa prošlog stoljeća, koji se bavio područjem estetike i filozofije umjetnosti, te čini temelj za daljnje proučavanje njegovih djela.

Član je Hrvatskog filozofskog društva, tajnik kojega je bio u razdoblju od 1981.-1983. godine.

Pristupnik je obnašao funkciju znanstvenog tajnika i urednika Biblioteke Zavoda za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Sada obnaša dužnost glavnog urednika novopokrenute biblioteke “Znanost i društvo” Instituta za društvena istraživanja Sveučilišta u Zagrebu.

Tom djelatnošću pristupnik je stekao vrsno stručno organizacijsko iskustvo, svakako potrebno i u obavljanju znanstveno-nastavne djelatnosti. Uz to, njegov cjelokupni stručni rad nadopuna je znanstvenog rada.

Zaključak, mišljenje i prijedlog povjerenstva

Na temelju iznesenog stručno povjerenstvo zaključilo je da je riječ o pristupniku koji ispunjava sve propisane uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta na

61

temelju čl. 42. Zakona o znanstvenoistraživačkoj djelatnosti (NN-pročišćeni tekst 59/96), čl.74. Zakona o visokim učilištima (NN-pročišćen tekst 59/96), minimalne uvjete Rektorskog zbora visokih učilišta (NN-94/96) i minimalne uvjete za izbor u znanstvena zvanja (NN-38/97) znanstvenog područnog vijeća za humanističke znanosti.

Zaključak se temelji na slijedećim činjenicama:- Pristupnik ima stupanj doktora znanosti, devet objavljenih znanstvenih radova od kojih ga za izbor kvalificira šest /uvjet su najmanje tri znanstvena rada (2+1)/. Napominjemo da je pristupnik već 2001. izabran u zvanje znanstvenog suradnika iz istog znanstvenog područja i polja.- Pristupnik zadovoljava potrebna dva uvjeta Rektorskog zbora: a) preko 4 godine je sudjelovao u izvođenju nastave na dodiplomskom studiju (uvjet je najmanje jedna akademska godina) i niz godina je radio na znanstveno-istraživačkim projektima u raznim svojstvima (uvjet da je radio na znanstvenoistraživačkim projektima u zvanju znanstvenog novaka ili istraživača)b) održao je tri priopćenja na međunarodnim znanstvenim skupovima, od kojih dva iz polja filozofije (uvjet su dva, od kojih jedno na međunarodnom skupu)

Stoga predlažemo da se dr.sc. Mladen Labus izabere u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje filozofija.

U Zagrebu, 26. veljače 2003. Članovi povjerenstva :

_________________________ dr.sc. Gordana Škorić, docent. __________________________ dr.sc.Nadežda Čačinovič, red.prof.

__________________________ dr.sc. Nenad Smokrović, docent (Filozofski fakultet u Rijeci)

62

Odsjek za kroatistikuFilozofskog fakuteta Sveučilišta u ZagrebuProf. dr. sc. Stipe Boticavoditelj projekta 130756

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu

Predmet: Godišnje izvješće o radu znanstvene novakinje Eveline Rudan

Evelina Rudan radi kao znanstvena novakinja od 15. ožujka 2000. godine na projektu “Novi zapisi hrvatske usmene književnosti (obrada i valorizacija)” koji se vodi pri Ministarstvu znanosti i tehnologije Republike Hrvatske, pod brojem 130756. Izvršila je sve predviđene obveze na poslijediplomskom studiju “Književnost” i priprema magistarski rad.U trećoj godini rada na projektu novakinja je, kao što je i predviđeno:- nastavila sa stručnom obradom građe koja se arhivira od 1986. i zajedno s mentorom obavljala konzultacije sa studentima o terenskim istraživanjima- išla na terenska istraživanja (u sklopu projekta i u svrhu izrade magistarskoga rada):

Glavani, Šaini, Pula, Lanišće, Savičenta (Svetvinčenat), Barat; Kanfanar- sudjelovala na Kijevskim književnim suretima, posvećenima Dinku Šimunoviću s

radom: O predaji u Dugi i kazivačkoj situaciji u mladosti - dva aspekta usmenoga u Šimunovićevoj prozi

- sudjelovala na Međunarodnom slavističkom kongresu u Zadru (listopad, 2002) s izlaganjem pod naslovom: Štrige su žive, a vile već odavno mrtve

- sudjelovala u radu 31. seminara Zagrebačke slavističke škole (Dubrovnik, 26. kolovoza do 7. rujna 2002.), kao tajnica Škole i radila kao lektorica (teme književnoga lektorata: novija hrvatska proza, veze usmene i pisane književnosti na primjerima konstruiranja ženskih identiteta likova)

- sudjelovala u radu uredništva Zbornika Zagrebačke slavističke škole 2002.- sudjeluje u pripremi ovogodišnjega Zbornika Zagrebačke slavističke škole (2003.)- i nadalje obnaša dužnost tajnice Zagrebačke slavističke škole

Znanstvena novakinja Evelina Rudan je odgovorno, marljivo i stručno izvršila sve predviđene zadatke te molim Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta da primi ovo izvješće o godišnjem radu kandidatkinje.

U Zagrebu, 15. travnja 2003. ------------------------------ / prof. dr. Stipe Botica / Voditelj projekta “Novi zapisi hrvatske usmene književnosti”

63

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučiliššta u Zagrebu

Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu održanoj 15. svibnja 2002. godine izabrani smo u Stručno povjerenstvo za utvrđivanje zadovoljava li mr.sc. Zdenka Turčinec uvjete propisane Zakonom o visokim učilištima čl.51, stavak 1 za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija te o podobnosti predložene teme za doktorsku disertaciju pod naslovom Knjiga kao promicatelj ideologije u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Stručno povjerenstvo u sastavu prof. dr.sc. Aleksandar Stipčević, dr. sc. Aleksandra Horvat i prof.dr.sc. Jadranka Lasić Lazić ustavilo je da je pristupnica predala Naslovu molbu i svu potrebnu dokumnetaciju (životopis, ovjerene preslike fakultetske i magistarske diplome , sinopsis disertacije, popis radova i same radove). Nakon što je pregledala tu dokumentaciju Stručno povjerenstvo upućuje Naslovu ovo

I z v j e š ć e

1. Pristupnica ima akademski stupanj magistra znanosti znanstvenog polja informacijske znanosti;

2. Pristupnica je objelodanila dva izvorna znanstvena rada iz tematike disertacije; 3. Stručno povjerenstvo je ustanovilo da će u predloženoj temi biti obrađen vrlo

važan i dosad slabo poznati aspekt uloge knjige u promicanju ustašte ideologije u NDH. Pristupnica je u sinopsisu disertacije naznačila sadržaj i metodologiju buduće doktorske disertacije. Istraživanja će biti usmjerena na vrlo plodnu izdavačku djelatnost (oko 3000 naslova knjiga, velik broj članaka u časopisima i novinama, neobjelodanjena arhivska građa), na angažiranost pojedinih književnika, znanstvenika, publicista i novinara u promicanju ustaške ideologije. Napominjemo da su u harvatskoj znanstvenij literaturi vrlo rijetke ovakve analize, ne samo za razdoblje NDH, već i za razdoblja prije i poslije II. svjetskog rata. S obzirom na dosadašnji rad pristupnice na istraživanju fenomena knjige u NDH uvjereni smo da će njezin rad biti značajni doprinos upoznavanja društvene funkcije knjige u burnim godinama II. svjetskog rata u Hrvatskoj.

4. Stručno povjerenstvo konstatira ad je Filozofski fakultet u Zagrebu ov-lašten za područje informacijskih znanosti s obzirom da u njemu postoji Odsjek koji pokriva to znanstveno polje.

5. Isto tako Stručno povjerenstvo konstatira da će predložena tema za dok-

torsku disertaciju bez sumnje biti originalni autorski rad pristupnice.

Zaključak i prijedlog

Pristupnica zadovoljava sve uvjete potrebne za prijavu doktorske disertacije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te stoga Stručno povjerenstvo predlaže Fakultetskom

64

vijeću da prihvati ovo izvješće i da pristupnici odobri daljnji postupak za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskog studija.


dr.sc. Aleksandar Stipčević, red.prof. u miru predsjednik povjerenstva

dr.sc. Aleksandra Horvat, izv.prof. član povjerenstva

dr.sc. Jadranka Lasić Lazić, red.prof. član povjerenstva

U Zagreb, 25. travnja 2003.

65

Dr. sc. Darko Novaković, red. prof.Dr. sc. Olga Perić, izv. prof.Dr. sc. Mate Križman, red. prof.Zagreb, 14. travnja 2003.

Predmet: mr. sc. Neven Jovanović –izvještaj o ispunjavanju uvjeta za stjecanjedoktorata znanosti izvan doktorskoga studija

FAKULTETSKOMU VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU

Na sjednici održanoj 17. siječnja 2003. izabrani smo u povjerenstvo koje će utvrditi

zadovoljava li mr. sc. Neven Jovanović uvjete propisane člankom 51. Zakona o visokim

učilištima za stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskoga studija i može li mu se odobriti

predložena tema pod naslovom: Problemi uspostave novolatinske stilistike na primjeru

Marulićeva Evanđelistara, s prof. dr. sc. Darkom Novakovićem kao mentorom. Podnosimo

sljedeći

I Z V J E Š T A J

Neven Jovanović rođen je u Zagrebu 22. rujna 1968. Maturirao je na Klasičnoj

gimnaziji u Zagrebu, gdje je upisao i studij klasične filologije na Filozofskom fakultetu te

diplomirao 1993. Na istom je fakultetu upisao poslijediplomski studij književnosti i 1998.

obranio magistarski rad pod naslovom "De consolatione" Nikole Modruškog. Radio je kao

profesor latinskoga jezika na osnovnim školama Pantovčak i Petar Zrinski (1993-1994), te

na XV. gimnaziji u Zagrebu u okviru programa Međunarodne mature (International

Baccalaureate; 1993-1995). Od 1994. zaposlen je na Odsjeku za klasičnu filologiju

Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, i to isprva kao mlađi asistent na Katedri za latinski jezik i

rimsku književnost, a od 1999. kao asistent. Od 1994. do 1998. držao je Vježbe iz latinske

deskriptivne gramatike 1 i 2 te Latinski proseminar 1 i 2. Od akademske godine 1998/99.

vodi Vježbe iz latinske deskriptivne gramatike 2, Latinski proseminar 2, Prijevodne vježbe 2

i Književni seminar 2. U suradnji s Centrom za jezike Filozofskoga fakulteta i s Pravnim

fakultetom Sveučilišta u Zagrebu održavao je od 1995. do 1998. jednosemestralni tečaj

Latinski za pravnike (za studente prava koji u srednjoj školi nisu slušali latinski). Uključen je

u znanstvenoistraživački projekt Neolatina Croatica (glavni istraživač prof. dr. Darko

Novaković).

66

Mr. sc. Neven Jovanović objavio je 15 znanstvenih radova, 13 stručnih radova i 15

prijevoda, od kojih pet kao zasebne knjige. U središtu je njegova znanstvenoga interesa

nacionalni latinitet, u rasponu od XIII. do XIX. stoljeća. Iz razdoblja humanizma pozornost

je posvetio Mateju Andreisu ("Epithalamium Mateja Andreisa. Žanrovski okvir i struktura

djela", Umjetnost riječi, Zagreb, 38, 1994, br. 1, str. 57-64; "Jedan rani humanistički

epitalamij", Forum, Zagreb, 33, 1994, br. 9-10, rujan-listopad 1994, str. 717-727), no

nadasve Nikoli Modruškom i Marku Maruliću. Od prvoga, koji je bio temom njegova

magistarskoga rada, priredio je editio princeps djela De consolatione (Hrvatska književna

baština 1, ur. Dunja Fališevac, Josip Lisac, Darko Novaković, Zagreb 2002, str. 55-251).

Marulića je proučavao s tekstološkoga motrišta ("Moja Muza, Mnemozina: iz komparativne

konkordancije Marulića, Bunića i Andreisa", Colloquia Maruliana 7, Split 1998, str. 75-94;

"Pogled u konkordanciju Marulićevih latinskih pjesama", Colloquia Maruliana 9, Split,

2000, str. 381-408; "Vindiciae Marulianae", ibid. str. 409-418), ali i kao pojedinačni

interpretativni izazov ("Izricanje neizrecive riječi: interpretacija Hymnus ad Deum Marka

Marulića", Colloquia Maruliana 10, Split, 2001, str. 113-135; "Ter tužnih konsolaj:

Marulićeva Utiha nesriće i Pseudo-Senekina konzolacijska zbirka De remediis fortuitorum",

Colloquia Maruliana 11, Split, 2002, str. 413-442). Vrlo se plodno Jovanović bavio i

jednim od najslabije proučenih razdoblja hrvatskoga latinizma, koje obaseže posljednjih

desetak godina XVIII. stoljeća i prvu polovicu XIX. ("Rastić čita satire", Dani hvarskog

kazališta XXIII: Hrvatska književnost uoči preporoda, Split, 1997, str. 291-305;

"Pjesnikovanje Antuna Molnara oko 1848.", Dani hvarskog kazališta XXIV: Hrvatska

književnost uoči preporoda, Split, 1998; "Dijalozi Alonika Skaligera i književna djelatnost

Nikole Škrlca Lomničkog", Nikola Škrlec Lomnički (1729-1799), sv. 2, Zagreb, 2000, s.

113-130; "Nikola Škrlec Lomnički o senatu i kontroli izvršne vlasti: Čedne želje i zaključci

Hrvatskog sabora 1790." Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu 50 (6), 2000, str. 1027-1051;

"Sjeverozapadni prolaz: pismo Nikole Škrlca Mártonu Györgyju Kovachichu", u Nikola

Škrlec Lomnički 1729-1799, Zagreb, 2001, Pravni fakultet, Hrvatska akademija znanosti i

umjetnosti, Hrvatski državni arhiv, Filozofski fakultet. sv 3, str. 77-97).

Kandidat je priredio i nekoliko velikih dvojezičnih izdanja, ponajviše za ediciju sabranih

djela Nikole Škrlca Lomničkog (Nikola Škrlec Lomnički (1729-1799), sv. 1, Zagreb, 1999,

466 str.; sv. 2, Zagreb, 2000, str. 363-623; sv. 3, Zagreb, 2001, str. 185-721). Zajedno s

Tamarom Tvrtković objavio je udžbenik Latinski za pravnike – Latinitas Iuridica (Zagreb,

1998). Samostalno je preveo Uvod u političku ili nacionalnu ekonomiju Johannesa Henfnera

67

(Zagreb, 1995), Osnove cjelokupne financijalne znanosti Antuna Ferdinanda Albelya

(Zagreb, 1996), a zajedno s Margaretom Gašparović i Majom Rupnik Statistiku Europe

Adalberta Adama Barića (sv. 1-2, Zagreb, 2001-2002). Pred neposrednim je izlaskom

njegov prijevod Metodičke upute za sudbeni postupak po običajnom pravu slavnog

kraljevstva Ugarske Ivana Kitonića (300 str.).

U disertacijskom nacrtu kandidat predlaže podjelu na pet poglavlja. U uvodnome

namjerava iznijeti povode rada, obrazložiti važnost problema, te naznačiti plan i svrhu djela.

Drugo poglavlje bit će posvećeno povijesti i aktualnoj poziciji stilistike, "poluautonomne

discipline" na razmeđi lingvistike i znanosti o književnosti. Uz kratku povijest stilistike XX.

stoljeća autor namjerava prikazati različite vrste stilistika i različite nacionalne (jezične)

stilističke "škole"; posebnu pozornost obratit će tomu kako stilistiku oblikuju i predstavljaju

sveučilišni priručnici i udžbenici reprezentativni za današnju stilističku "vulgatu", kako to

čine programi stilistike kao akademskog predmeta na različitim sveučilištima, a kako

specifično angloamerički žanr akademske "čitanke". U uspostavi operativnog pojmovnika

važno mjesto zauzima definicija historijske stilistike, stilističke podvrste koju autor drži

bitnom za istraživanje Evanđelistara, pa stoga kani podrobno ispitati kako su historijska

stilistika i njezine metode određene u općim stilistikama, uputiti na primjere historijske

stilistike u praksi i prikazati teoriju i praksu historijske stilistike u Hrvatskoj. U završnom

dijelu drugoga poglavlja kandidat će razmotriti latinsku stilistiku kao granu historijske

stilistike, uz prikaz i kritiku glavnih smjerova u antičkoj latinskoj filologiji, kršćanskoj i

medievalnoj latinistici. Na temelju takva uvida pokušat će definirati polazišta za historijsku

stilistiku humanističkoga latinskog kao "prostora susreta tradicijom ovjerene usmenosti (iz

perioda antičkog Rima) i interiorizirane pismenosti (tijekom tisuću godina od propasti

Rimskog Carstva)"

Treće poglavlje posvećeno je historijskostilističkom istraživanju Marulićeva

Evanđelistara. Nakon pregleda glavnih dosadašnjih stilističkih analiza Marulićeva

latinskoga i hrvatskoga opusa te primarne faktografije (dužina, struktura, kronologija,

izdanja, tekstološki problemi), kandidat namjerava izložiti strategiju i načela svojeg

istraživanja. U središtu njegova interesa bit će makrostruktura Evanđelistara (princip

gradnje knjiga i dionica unutar knjiga, posebna mjesta i poglavlja); Evanđelistar kao

persuazivni tekst: stilistika pragova i argumentacijske strukture; didaktički diskurz u

Evanđelistaru i njegova pozicija na razmeđi usmenosti i pismenosti; varijacije na

68

makrostilističkoj i mikrostiličkoj razini i problem prikazivanja njihove dinamike: binarnost

kao dominanta gradnje Evanđelistara (alegoreza, antitetičnost, periodi, paralelizmi,

kontaktni sinonimi) i tendencije oprečne toj dominanti.

Četvrto poglavlje ispituje Evanđelistar u kontekstu, procjenjujući koliko stilske

dominante uočene u trećem poglavlju imaju obilježja individualnosti. U tu svrhu kandidat

poseže za opsežnim usporedbama Evanđelistara i triju Marulićevih proznih tekstova:

Institucije, Dijaloga o Herkulu i Života svetog Jeronima. U drugom dijelu poglavlja,

naslovljenom "Dalje od Marulića", autor supostavlja Evanđelistar i Erazmov Enchiridion

militis Christiani odnosno Derridaovu De la grammatologie.

Peto poglavlje sabire rezultate istraživanja, a slijede ga Prilozi, Bibliografija i Kazala.

U obnovi interesa za novolatinske studije, kakva je vidljiva od sedamdesetih godina

prošloga stoljeća naovamo, stilistika je ostala po strani. Problem opisa stila pojedinoga

autora obično je potisnut obuhvatnijim razmatranjem o njegovu konceptu imitacije, što u

praksi znači njegovim izborom uzornoga antičkog autora. Iako su rasprave o

"ciceronijanizmu" ili "vergilijanizmu" dovele i do vrlo zanimljivih zaključaka, njihova je

vrijednost za interpretaciju individualnoga opusa ograničena. To osobito vrijedi za

novolatinske književnike goleme i raznovrsne produkcije, među koje nesumnjivo pripada

Marulić. Kao što Giovanni Pico della Mirandola u Govoru o čovjekovu dostojanstvu (Oratio

de dignitate hominis) s lakoćom rekreira kanonski Ciceronov stil, a u dometnutim tezama

rabi kruti skolastički latinitet, tako i između Marulićevih Parabola ili Starozavjetnih ličnosti

s jedne strane, i propovijedi O Kristovu posljednjem sudu ili Poslanice papi Adrijanu VI. s

druge, postoji golema stilska razlika. Ona je i do sada bila uočavana u Marulićevoj filologiji,

ali nije bilo pokušaja da se strogo pojmovno fiksira.

Evanđelistar je nedvojbeno najbolji izbor Arhimedove točke za stilistički opis Marulićeve

latinske ostavštine, i kad je riječ o opsegu, i kad je riječ o mjestu na kronološkoj ljestvici, i

kad je riječ o njegovoj pragmatičkoj dimenziji. Kao jedno od dvaju međunarodno

najpoznatijih Marulićevih djela, Evanđelistar je također dostatno reprezentativan da bi

ilustrirao poteškoće koje izaziva uspostava novolatinske stilistike.

Mr. sc. Neven Jovanović dosadanjim je radom u struci, osobito nizom radova o latinskoj

ostavštini Marka Marulića, pokazao visoku filološku kompetenciju. Na temelju takve

prosudbe i uvidom u priložene dokumente, povjerenstvo jednodušno utvrđuje:

69

1. mr. sc. Neven Jovanović ima akademski stupanj magistra društvenih,

humanističkih i teoloških znanosti iz područja filologije;

2. ima više objavljenih znanstvenih radova;

3. predložena disertacijska tema znanstveno je relevantna;

4. Filozofski fakultet ovlašten je povesti postupak u vezi s disertacijom.

Stručno povjerenstvo stoga predlaže Fakultetskom vijeću da prihvati prijavu disertacije

mr. sc. Nevena Jovanovića Problemi uspostave novolatinske stilistike na primjeru

Marulićeva Evanđelistara.

dr. sc. Darko Novaković, red. prof.

dr. sc. Olga Perić, izv. prof.

dr. sc. Mate Križman, red. prof.

70

Stručno povjerenstvo za provjeru uvjetamr. sc. Josipa Miletića za pristupanje izradbi i obrani disertacije izvan doktorskoga studija i prihvaćanje predložene teme

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA

Imenovani na sjednici Fakultetskog vijeća održanoj 10. veljače 2003. u Stručno povjerenstvo koje će provjeriti zadovoljava li mr. sc. Josip Miletić uvjete propisane člankom 51. (stavak 1.) Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradbi i obrani disertacije izvan doktorskoga studija te može li se prihvatiti tema disertacije pod naslovom Prilagođenost nastave hrvatskoga jezika učenicima srednjih trgovačkih, ekonomskih i upravnih škola, podnosimo Vijeću ovo

IZVJEŠĆE

Mr. sc. Josip Miletić rođen je 7. svibnja 1970. u Zadru. Diplomirao je 1997. na Odsjeku za hrvatski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Zadru. Godine 1998. upisao je dvogodišnji poslijediplomski studij iz kroatistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te u veljači 2002. obranio magistarski rad pod naslovom Promjene nazivlja u novom hrvatskom kaznenom zakonodavstvu. Iste je godine na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu magistrirao na studiju Teorija i politika marketinga. Zaposlen je od 1997. na Filozofskom fakultetu u Zadru. Radi na znanstvenoistraživačkom projektu Hrvatsko pravno nazivlje (glavni istraživač prof. dr. sc. Mile Mamić). Na Odsjeku za hrvatski jezik i književnost Filozofskog fakulteta u Zadru predaje nastavni predmet Metodika nastave hrvatskoga jezika. Na Visokoj učiteljskoj školi u Zadru predaje nastavni predmet Povijest hrvatskoga standardnog jezika. Za disertaciju je mr. sc. Josip Miletić predložio temu Prilagođenost nastave hrvatskoga jezika učenicima srednjih trgovačkih, ekonomskih i upravnih škola. U preglednom i iscrpnom sinopsisu disertacije najavljuje da će pokloniti posebnu pozornost istraživanju prilagođenosti (prikladnosti) nastave hrvatskoga jezika stručnim potrebama polaznika tih škola. Ispitivat će (anketirati, intervjuirati) mnoge učenike, nastavnike i posebice osobe (nezaposlene i zaposlene) koje su završile te škole radi što bolje spoznaje problematike. Istražit će obilježja pojedinih zanimanja te će nastojati nedvojbeno odrediti specifične stručne potrebe. Izvršit će pomnu raščlambu programskih sadržaja (učiva) stručnih i općih nastavnih predmeta. Posebnu će pozornost posvetiti svezama pojedinih programskih sadržaja s problematikom nastave hrvatskoga jezika. Iznijansirano će raščlaniti program nastave hrvatskoga jezika u srednjim trgovačkim, ekonomskim i upravnim školama te ga usporediti s programima nastave hrvatskoga jezika za ostale srednje škole. Očekuje da će usporedba pokazati

71

nevelike razlike, što će biti dostatno za neprijeporan zaključak da tijekom izradbe nastavnih programa nije bilo značajne pozornosti specifičnim stručnim potrebama. Nakon sustavnih istraživanja pomnjivo će odrediti specifične stručne potrebe učenika srednjih trgovačkih, ekonomskih i upravnih škola za prikladnim sadržajima (učivom) i svrhovitim metodama učenja hrvatskoga jezika. Najavljuje da će u disertaciji odlučno ponuditi više načina prevladavanja uočenih slabosti i nedostataka izradbe nastavnih programa (uskladbe nastavnih osnova) te obilje poticajnih rješenja za poboljšanje nastave hrvatskoga jezika da bi mogla zadovoljiti potrebe učenika tih škola u pripremanju za buduća zanimanja. Sve što je pristupnik jezgrovito usustavio u sinopsisu i dodatnim obrazloženjima daje čvrst temelj pretpostavci da će napraviti vrijedan znanstveni rad. Cjelovita obradba teme Prilagođenost nastave hrvatskoga jezika učenicima srednjih trgovačkih, ekonomskih i upravnih škola nedvojbeno je važna za hrvatsku znanost. Zaključujemo: Pristupnik mr. sc. Josip Miletić ispunjava uvjete iz članka 51. (stavak 1.) Zakona o visokim učilištima jer ima akademski stupanj magistra znanosti iz znanstvenoga područja humanističkih znanosti, polje jezikoslovlje, te pet godina istraživačkoga rada na visokome učilištu. Stoga Vijeću predlažemo da se mr. sc. Josipu Miletiću:dopusti stjecanje doktorata znanosti izvan doktorskoga studija,da se prihvati predložena tema disertacije Prilagođenost nastave hrvatskoga jezika učenicima srednjih trgovačkih, ekonomskih i upravnih škola ida disertaciju piše pod vodstvom mentora prof. dr. Vlade Pandžića.

Stručno povjerenstvo: _____________________________ dr. sc. Vlado Pandžić, red. prof. ______________________________ dr. sc. Josip Silić, red. prof.

_______________________________ dr. sc. Stjepko Težak, red. prof. u miru

Zagreb, 15. ožujka 2003.

72

Dr. sc. Goran Filipi, red.prof. – Puladr.sc. Maslina Ljubičić, izv.prof. – Zagrebdr.sc. August Kovačec, red.prof. – Zagreb

Vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 13 siječnja 2003. imenovalo nas je u povjerenstvo koje će podnijeti izvješće zadovoljava li mr. sc. Jasna Gačić uvjete propisane člankom 51. stavkom 1. Zakona o visokim učilištima za pristupanje izradbi i obrani disertacije izvan doktorskog studija te može li se prihvatiti tema disertacije pod naslovom Etimološka i leksikološka obradba kuhinjskih i kuharskih naziva romanskog (dalmatskog, mletačkog, talijanskog i drugih) podrijetla u Dalmaciji i mentor prof.dr. August Kovačec. Nakon što smo temeljito pregledali svu pristiglu dokumentaciju podnosimo sljedjeće

I Z V J E Š Ć E

1. Iz dokumentacije je evidentno da Jasna Gačić ima znanstveni stupanj magistra znanosti, tj. da je 29. lipnja 1977. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu stekla akademski stupanj ''magistar iz područja lingvistike s osobitim obzirom na romansku lingvistiku''.

2. Povjerenstvo zaključuje da pristupnica mr.sc. Jasna Gačić ima najmanje jedan znanstveni rad u časopisu s priznatom međunarodnom recenzijom, a tiče se tematike disertacije. Riječ je o članku na talijanskom jeziku Stratificazioni adriatiche e il triestino koji je izišao u koparskom znanstvenom časopisu Annales, Ser. Hist. Sociol. u br. I. 2002. godine. U članku autorica razglaba o talijansko-hrvatsim jezičnim doticajiman području srednje Dalmacije. Rad je nastao na temelju autoričinih terenskih istraživanja. Autorstvo ovoga rada nije sporno.

3. Predložena tema pod naslovom Etimološka i leksikološka obradba kuhinjskih i kuharsih naziva romanskog (dalmatskog, mletačkog, talijanskog i drugih) podrijetla u Dalmaciji obradila bi jedno područje romansko-hrvatskih jezičnih doticaja koje do sada nije bilo sustavnije obrađeno. Riječ je o kuhinjskoj/kuharskoj terminologiji romanskog podrijetla u Dalmaciji. Kao uvodni dio pristupnica predviđa povijesno-zemljopisni prikaz regije u kojoj je leksička građa prikupljena – tj je dio bitan kako bi se osvijetlili razlozi prisutnosti stanovitih romanskih jezičnih slojeva iz starije (latinski, dalmatski) ili novije jezične povijesti Dalmacije (mletački, dalmatinskomletački, toskanski, tršćanski, južnotalijanski).

Proučavanje romanskih elemenata istočnih jadranskih obala dugo je vremena u žarištu zanimanja mnogih jezikioslovaca. Pristupi tematici mijenjaju se prema trenutnim postignućima romanistike – od mladogramatičarskih istraživanja pa do strukturalističkih pristupa. Zajedničko svim istraživanjima je promatranje problema na temelju teorije jezika u doticajima. U novije doba tematici se pristupa i sociolingvistički. Pristupnica namjerava prikaz romanskih jezičnih slojeva započeti balkanskolatinskim jezičnim stratumom koji je na području Dalmacije najstariji. Taj jezični sloj ne tretira se kao poseban jezik već kao skupinu različitih i nejedinstvenih (premda u mnogočem povezanih)

73

inačica koje su razvijale svoj glasovnim, morfološki i sintaktički sustav u povezanosti s najbližim srodnim govorima (Muljačić). Latinski se dio Balkana može podijeliti na dva tipa: primorski i kontinentalni.

Prema Ž. Muljačiću i pojam dalmatski jezik pokriva ''ukupnost autohtonih romanskih varijeteta'' koji su se u ranom srednjem vijeku govorili u gradovima bizantske Dalmacije, te po selima nekih otoka sjevernoga i srednjega Jadrana. Dalmatski je jezik u većim centrima izumro već u XI stoljeću, a u Dubrovniku se sačuvao među dvo/trojezičnim plemstvom sve do druge polovice XV. stoljeća. Krčka inačica (veljotski) izumrla je na ustima zadnjeg govornika, Tone Udaine Burbura, 1889. godine. Taj je govor detaljno opisao M. Bartoli i objavio u opsežnoj monografiji 1906. godine.

Od idioma Italije pristupnica će se pozabaviti talijanskim standardnim jezikom, dalmatinskomletačim, mletačkim i tršćanskim govorom. Mletački je idiom tijekom dugoga niza godina služio kao koine (lingua franca) mediteranskih obala, pa je kao takav veoma značajan za tematiku koja se predlaže. Autorica će dosljedno uzimati u obzir odstupanja koje dalmatinskomletački pokazuje u odnosu na svoje ishodištem, lagunarni mletački. U obradbi teme mr. Jasna Gačić posebnu će pozornost posvetiti tršćanskome obliku mletačkoga dijalekta kao bitnom jeziku davatelju što se tiče terminologije kojom će se baviti.

Do građe koja bi bila obrađena pristupnica je došla na dva načina:a. vlastitom anketom 1994. godine u mjestima Bobinje, Diklo-Zavala, Dubrovnik,

Kaštela, Nerežišće, Postire, Preko, Primošten, Račište, Selce, Silba, Split, Šibenik, Vis, Vodice, Vrisnik i Zavala.

b. Ekscerpiranjem raznih rječnika, stručnih (dijalektalnih) i literarnih revija i časopisa. Za predloženi će rad od velike koristi biti dva rječnika. Prvi je napisao L. Miotto, Vocabolario del dialetto veneto-dalmata, 1991. koji predstavlja b ogat izbor podataka o dalmatinskomletačkome i do sada je to najsustavniji leksički repertoar toga idioma. Drugi bitan rječnik kojim će se pristupnica koristiti je Vinjin Jadranske etimologije (1998., do sada samo knj. I.) koji dopunjava Skokov etimologijski rječnik hrvatskoga jezika. Od literature koristit će se i svim dostupnim dijalektološkim repertoarima za čakavsko i mletačko govorno područje (npr. Boerio, Moguš,…).

U posebnom će se poglavlju mr. sc. Jasna Gačić temeljitije pozabaviti svim jezicima davateljima koristeći se metodom usporedbe kojom bi trebala doći do preciznijih stratifikacija pojedinih slojeva u jeziku primatelju, a dakako i do pouzdanijih etimologijskih rješenja. Etimologija je vrlo važan čimbenik u predloženome radau. U glavnom dijelu predložena rada bit će sustavno obrađeni prikupljeni romanizmi i to ponajprije etimološki – u posebnom će se poglavlju mr. sc. Jasna Gačić temeljitije pozabaviti svim jezicima davateljima koristeći se metodom usporedbe kojom bi trebala doći do preciznijih stratifikacija pojedinih slojeva u jeziku primatelju, a dakako i do pouzdanijih etimologijskih rješenja. Etimologija je vrlo važan čimbenik u predloženome radu, dok će posebna pozornost j biti usmjerena i analizi mehanizama prilagodbe tih novih elemenata sustavima jezika primatelja. Lingvistička bi analiza bila slojevita. Promatrat će se značenjske promjene koje su riječi romanskoga podrijetla iz područja terminologije kojom se tema bavi pretrpjele postupkom prilagodbe čakavskim jezičnim ustrojstvima. Pristupnica bi se posvetila i studiju dubleta s kojima raspolaže za iste ili različite lokalitete – što bi

74

moglo otkriti različitu stratifikaciju elemenata iz jezika davaoca. Temeljitom raščlambom romanizama pokušat će se utvrditi najvažniji jezik davatelj, vjerojatno dalmatinskomletački.

Predloženi bi rad trebao sustavno upotpuniti prazninu koja za sada postoji u ovom području romanistike – do sada su naime obrađene brodograđevina, ribarska, pomorska, graditeljska i ornitonimijska terminologija, dok se kulinarstvom nešto sustavnije bavila jedino dr. Ljerka Šimunković.4. Filozofski fakultet u Zagrebu ovlašten je za područje kojemu pripada tema predloženog

doktorskog rada mr. Jasne Gačić.5. Predloženi mentor dr.sc. August Kovačec, redoviti profesor Filozofskog fakulteta u

Zagrebu, međunarodno je priznat jezikoslovac, autor više kapitalnih djela s područja romanske lingvistike, mentor mnogim danas već priznatim romanistima (među njima i mnogim talijanistima, pa njegova sposobnost da bude voditeljem predloženoga rada nije upitna.

Zbog svega navedenog Povjerenstvo drži da mr.sc. Jasna Gačić zadovoljava sve uvjete propisane Zakonom o visokim učilištima za pristupanje izradbi i obrani disertacije izvan doktorskog studija pa Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

P R E D L A Ž E

da prihvati temu Etimološka i leksikološka obradba kuhinjskih i kuharskih naziva romanskog (dalmatskog, mletačkog, talijanskog i drugih) podrijetla u Dalmaciji mr. sc.Jasne Gačić i mentora prof.dr. Augusta Kovačeca i uputi pristupnicu na daljnji postupak.

Dr.sc. Goran Filipi, red. prof., Filozofskog fakulteta u Puli

Dr. sc. Maslina Ljubičić izv. prof., Filozofski fakultet u Zagrebu

Dr. sc. August Kovačec, red. prof., Filozofski fakultet u Zagrebu

Zagreb, svibanj 2003.

75

ODSJEK ZA ARHEOLOGIJUFILOZOFSKOG FAKULTETASVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Zagreb, 30. travnja 2003.

FAKULTETSKOM VIJEĆUFILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Na sjednici održanoj 10. veljače 2003. godine Fakultetsko vijeće imenovalo nas je u Stručno povjerenstvo za ocjenu disertacije mr. sc. ALKE DOMIĆ KUNIĆ pod naslovom Plinijeva geografija i etnografija Iirika, pa istom Vijeću podnosimo skupno

IZVJEŠĆE

Disertacije mr. sc. Alke Domić Kunić ima ukupno 386 stranica teksta s uobičajenim znanstvenim aparatom za tu vrstu radova. Tekst disertacije počinje općim Uvodom, poslije kojeg slijedi poglavlje o piscu Pliniju Starijem Plinije i njegovo doba. Nakon ovih općih razmatranja dolazi poglavlje Predrimsko doba – vjesti o Podunavlju i onda kronološkim redom poglavlja o dolasku Rimljana u ove krajeve: Doba osvajanja – širenje rimskog posjeda; Doba Julio-Klaudijevaca – uspostava rimske uprave: Doba Flavijevaca – prvi procvat provincije. Tekst završava Zaključnim razmatranjem i raznim Dodacima: popis Plinijevih izvora, Popis antičkih literarnih izvora, Popis literature, Popis ilustracija. Na kraju je dodan sažetak na engleskom jeziku i autoričin životopis.

U Uvodu autorica govori o općim namjerama svog rada i općenito o Pliniju Starijem koji čini okosnicu disertacije. Donosi Plinijev opis Dalmacije i Panonije i kratak komentar tih odlomaka. Pri tom je ukratko opisala književnost Plinijeva vremena i njegovo mjesto u književnom, ali i političkom životu Rima,.

Predrimsko doba – vijesti o Podunavlju (str. 21-69). U ovom se poglavlju autorica vraća u prošlost prije Plinija i nastoji prikazati koji su narodi ovdje živjeli prije dolaska Rimljana i kakva je bila njihova materijalna kultura. Opisano je Doba prije dolaska Kelta (str. 21-54), gdje se govori o Panoniji u protohistorijsko vrijeme i objašnjava razliku u upotrebi termina «ilirski» i «ilirički». Prikazuje nam prve informacije o Panoniji kod Hekateja iz Mileta, potom znanje kod Herodota, naročito o Jantarnom i Kositrenom putu Kao izvori navode se još Aristotel i Apolonije Rođanin. Opisuje materijalnu kulturu stanovništva, s naglaskom na Glasinac kod Sarajeva i dodaje kronologiju grčke kolonizacije na Jadranu, kao i njezine utjecaje na razvoj etničkih zajednica u Dalmaciji. Nakon toga slijedi Doba keltske prisutnosti (str. 54-69) gdje se opisuje dolaza Kelta u jugoistočnu Europu i Panoniju, izvještaji o njima od Teopompa i Strabona do Polijena, te se daje pregled najvažnijeg keltskog materijala u Panoniji (Velika kod Požege na primjer).

76

Doba osvajanja – širenje rimskog svijeta (str. 70-152) govori o prvim prodorima Rimljana prema Panoniji, kao i o pritjecanju znanja iz ovog dijela svijeta u Rim. Uvod čini poglavlje Kontakt između Italije i panonsko-jadranskog područja do rimskog osvajanja (str. 70-95), gdje je riječ o prvim kontaktima između Apeninskog poluotoka i istočne obale Jadrana u prapovijesti, potom u protohistoriji. Govori o trgovačkom putu dolinom Neretve u unutrašnjost, te putu od Akvileje, preko Senja, prema Japodima; kao i da Rimljani nakon osvajanja Norika shvaćaju važnost Panonije i Siska. Autorica je spomenula i robe koje su u Panoniji mogle zanimati Rimljane: poljoprivredni proizvodi, drvo i naročito stoka (čuvena panonska goveda). Slijedi Osvajanje panonsko –iliričkog područja i širenje rimskih spoznaja (str. 95-152). Autorica opisuje način na koji su spoznaje o unutrašnjosti iza istočne jadranske obale dolazile do Rima preko ratova: prvo ratova protiv Teute, zatim u ratu protiv Demetrija Hvaranina, potom u histarskim ratovima i kroz treći makedonski i drugi ilirski rat. Uslijedili su ratovi protiv Panonaca i Skordiska. Nakon toga riječ je o izgledu Panonije u vrijeme dolaska Rimljana, potom o nastavku rimskog napredovanja krajem 2. i početkom 1. st.pr.Kr. U međuvremenu Delmati se dižu na rat i tu se govori o njihovom zauzeću Salone te o Cezarovom prokonzulatu u Iliriku i njegovim problemima s Delamatima. Slijedi opis Oktavijanova pohoda na Ilirik, kao i razlozi za njega, te faze rimskog napredovanja. Zaključuje s pregledom ratova protiv Delmata i njihovim porazom, sažetkom o Oktavijanovom djelovanju prema Pliniju Starijem (Naturalis Historia 3.25). Nakon ovih pohoda događa se sukob s Markom Antonijem, Oktavijanova pobjeda i njegovo konsolidiranje države (sada s titulom August). No, nije sve mirno i autorica ovo poglavlje završava ustancima u Panoniji i prvim panonskim ratom (13.g.pr.Kr.) koji je završio osvojenjem cijele Posavine i Podravine.

Doba Juli-Klaudjevaca – uspostava rimske uprave (str. 153-240) kompleksno je poglavlje koje nastoji razriješiti neke od najvećih nedoumica u poznavanju romanizacije Panonije. Odlomak Geografske i etnografske karakteristike Panonije (str. 153-189) pruža pregled antičkih izvora i znanja o Panoniji od Posidonija iz Apameja do Strabona, Apijana, Plinija i Diona Kasija. Slijedi zamljopsini opis Panonije pune močvara i gustih hrastovih šuma, a ukratko govori o kasnijim naporima da se melioriraju močvare, naročito za vrijeme cara Proba u 3. st. pos. Kr. Govori se o klimi, kao i kulturama koje su ovdje uspijevale, te o problemu početka uzgoja vinove loze. Nakon toga autorica raspravlja o podjeli Ilirika na geografske cjeline prema antičkim autorima, kao i o kasnijoj podjeli Panonije na Gornju i Donju. Veliki dio odlomka posvećen je opisu etničkih zajednica u Iliriku, koje se grubo mogu podijeliti na keltske i ilirske. Govori o Keltima: Bojima, Tauriscima, Skordiscima; zatim o Panoncima: Andizetima, Jasima, Breucima i njihovim područjima; zatim o Dezitijatima, koje Plinije stavlja u Dalmaciju, Oserijatima, Ditionima i Pirustima. Ukratko je opisana društvena organizacija Panonaca i njihov način života i ratovanja prema antičkim izvorima, te tijek romanizacije Panonaca. Završava prikazima Delmata i Panonaca u rimskoj ikonografiji. Nakon ovog slijedi odlomak Uspostava rimske vlasti (str. 189-240). Počinje povijesnim podacima o prijelazu Ilirika u carske ruke nakon Tiberjeve vojne, o problemu konstituiranja Ilirika kao provincije, te o problemu podjele Ilirika na dvije provincije Dalmaciju i Panoniju. Opisuje Podunavlje u Augustovo vrijeme i onda slijedi detaljan prikaz Panonskog rata (Bellum Batonianum). Posljedice rata i pacifikacija Ilirika tema su idućeg odlomka. S pacifikacijom dolazi ustanovljavanje granica rimskog carstva i romanizacija unutar granica. Autorica govori o novačenju domaćih mladića u rimske pomoćne čete i mornaricu, te o vojničkim diplomama, o vojnoj upravi u Iliriku u Augustovo vrijeme i o prefektima etničkih zajednica, o uspostavljanju cestovne mreže i o aktivnosti Publija Kornelija Dolabele u gradnji cesta u Dalmaciji. Počinje se uvoditi rimska državna

77

organizacija i municipalitet. Slijedi pobuna legija u Panoniji 14.g.pos.Kr. i spoznaje o rimskim legijama u Panoniji u Tiberijevo vrijeme. Malo se zna kako se vladanje Gaja Cezara Kaligule odrazilo u Panoniji, dok je Klaudijevo doba prekretnica za provinciju: autorica naglašava da se tada Rimljani šire sve do Dunava i utvrđuju dunavsku granicu. zajedno s tim traje urbanizacija i municipalizacija provincije. U Neronovo doba sve je mirno pa, iako vojnici iz Panonije sudjeluju u građanskom ratu koji je uslijedio nakon Neronova ubojstva, u samoj je Panoniji sve mirno.

Doba Flavijevaca – prvi procvat provincije (str. 240-289). Pravi gospodarski i politički uspon Panonija doživljava za vrijeme Flavijevaca, a to je i vrijeme kad je pisao Plinije Stariji. Odlomak Vespazijanovo doba – opće ozračje i gorući problemi (str. 240-248) govori dolasku Vespazijana na vlast (uz pomoć panonskih legija) i daje opće značajke njegova vladanja: sređivanje financijskog stanja u državi, reforma vojske, oporavljanje svih provincija, pa i Dalmacije i Panonije. U odlomku Vespazijanovo djelovanje u iliričkim provincijama (str. 248-288) autorica detaljno govori o tome kako se Vespazijanova vlast očitovala u Panoniji. Prvo je dala opis vojne situacije u provinciji: kako je teklo raspuštanje nekih legija i osiguranje granica (dok Dalmacija postaje provncija intermis), te novačenje vojske iz redova domaćeg stanovništva. zatim govori o urbanizaciji i municipalizaciji provincije i napominje da postoje razlike izmeu romaniziranog zapadnog dijela Panonije i slabo romaniziranog istočnog dijela. Poseban dio čini urbanistička slika Panonije u Vespazijanovo vrijeme. Daje se pregled današnjih spoznaja o rimskim naseljima na temelju izvora i arheoloških istraživanja. Autorica poimence raspravlja o sljedećim rimskim gradovima i naseljima: Petoviju, Agua Viva (Petrijanec kod Varaždina), Aque Iasae, Joviji (Ludbreg), Lentuli (Virje?), Seroti (kraj Virovitice), Bolenciju (Orešac), Mursi, Certisi Cibali, Emoni, Praetorium Latobicorum, Neviodunumu, Andautoniji, Sisciji i siscijskom ageru, Ad Praetorium, Urbasu, Marsoniji, Ad Basantem (kraj Županje), Sirmiju, Taurunumu (Zemun). Nakon toga govori o cestovnoj mreži kroz Panoniju, kao i cestama koje su je spajale s provincijom Dalmacijom. Gospodarska vezanost Panonije na provinciju Dalmaciju vidi se u pregledu gospodarstva na području današnje Bosne, gdje se govori o rudarstvu u Bosni rimsko vrijeme, o rimskim naseljima u dolini Lašve, Sarajevskom polju, porječju Vrbasa i Drine. Odlomak završava kraćim zaključkom o Vespazijanovu vladanju u Panoniji.

Zaključna razmatranja (str. 290-310). Autorica kaže da je dala povijest Panonije od početka antike do Plinijevih dana s posebnim obzirom na dijelove iz Plinijeva Prirodoslovlja i pojedine vidove romanizacije. Govori o romanizaciji kao složenom procesu koji se ne može jednoznačno objasniti daje pojedine elemente romanizacije: dodjela rimskog građanskog prava, uključivanje domaće elite u upravni život provincije, naseljavanje veterana, promjena u onomastičkoj formuli, proces urbanizacije i municipalizacije, promjene vezane uz materijalnu kulturu, promjene u duhovnoj kulturi. To su sve elementi koji isprepleteni čine ono što nazivamo romanizacijom. Autorica je nakon toga dala kratak pregled zbivanja u Panoniji nakon flavijevskog vremena i nakon Plinija Starijeg – kako je provincija ponovo procvala za vrijeme Trajana i Hadrijana, kako ponovo počinju ratovi za vrijeme Marka Aurelija, te kako zemlja polako propada nakon vremena Severa do kasne antike. Zaključuje odlomkom o Pliniju starijem i njegovim geografskim znanjima.

Poseban dio disertacije čine Dodaci, to jest sav znanstveni aparat primjeren ovakvom radu. Tu je detaljan popis Plinijevih izvora, grčkih i latinskih autora kojima se služio, zatim povijest rimske geografije od Aleksandra makedonskog, povijest rimskih karata (Agripina karta, Tabula Peutingeriana), te izvori o Damaciji i Panoniji. Posebno su popisi: A – grčkih

78

izvora, B – latinskih izvora, kojima se autorica služila. Tu su dani svi tekstovi u izvorniku i prijevodu složeni abecedno po imenu autora. Slijedi Popis ilustracija i 51 slikovni prilog (karte fotografije) Popis skraćenica, te Popis literature s 570 bibliografskih jedinica. Cijeli tekst zaključuje sažetak na englesom jeziku i autoričin životopis.

U disertaciji je mr. sc. Alka Domić Kunić dala cjelokupan pregled rimskih znanja o Panoniji do vremena Plinija Starijeg, pregled Plinijevih spoznaja, kao i cjelkupnu povijest prvo rimskog poznavanja Panonije, potom rimskog osvajanja Pannije i napokon romanizacije Panonije i njezinog uključivanja u rimski svijet. Kombinirajući književne izvore i arheološki materijal pokušala je dati cjelovitu sliku rimske Panonije u Plinijevo vrijeme. Kritički se osvrnula na Plinijeve podatke i na izvore kojima se služio, nastojeći razlučiti ono što je on sam mogao znati i što je njegovo vrijeme znalo, od zastarjelih i nepouzdanih podataka koje je rimski pisac pročitao u svojim izvorima i takve nam ih prenio. Ova je disertacija zbirka antičkih spoznaja Dalmaciji i Panoniji, ali i zbirka naših znanja – trenutnog stanja istraživanja rimske Panonije i svega što o njoj možemo reći. Po navedenim problemima može se vidjeti i u kojem bi pravcu morala ići sljedeća istraživanja i koje su još nepoznanice pred arheolozima i povjesničarima starog vijeka. Iz svega što je navedeno o sadržaju i tematici disertacije može se vidjeti da je riječ o opsežnom i temeljitom radu, pa stoga predlažemo Vijeću Filozofskog fakulteta u zagrebu da prihvati ocjenu disertacije mr. sc. Alke Domić Kunić pod naslovom PLINIJEVA GEOGRAFIJA I ETNOGRAFIJA ILIRIKA i da je uputi na postupak obrane.


dr. sc. Mirjana Sanader, red. prof.,predsjednik povjerenstva

dr. sc. Marina Zaninović, red. prof. u miručlan povjerenstva

dr. sc. Marina Milićević-Bradač, izv. prof.član povjerenstva

79

dr. sc. Ivo Goldstein, red. prof.dr. sc. Ljubomir Antić, izv. prof. u mirovinidr. sc. Marijan Maticka, izv. prof.

Predmet: ocjena doktorske disertacije Maria Jareba Razvoj i djelovanje Ustaškog pokreta od nastanka do travnja 1941. godine

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 13. siječnja 2003. imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu doktorske disertacije Marija Jareba Razvoj i djelovanje Ustaškog pokreta od nastanka do travnja 1941. godine. Na temelju donesene odluke i odredbi čl. 50 Zakona o visokim učilištima podnosimo Vijeću sljedeći

IZVJEŠTAJ

Doktorska disertacija Maria Jareba Razvoj i djelovanje Ustaškog pokreta od nastanka do travnja 1941. godine cjelovito obrađuje temu o kojoj se do sada u historiografiji vrlo mnogo pisalo, ali nikada na tako sustavan način. Ona uspješno odgovara na istraživačka pitanja na koji je način djelovao i razvijao se Ustaški pokret od nastanka početkom tridesetih godina 20. stoljeća do travnja 1941. godine, odnosno do uspostave Nezavisne Države Hrvatske. Obradivši velik broj arhivskih fondova u zemlji i inozemstvu te konzultirajući niz bibliografskih jedinica, kandidat je pokušao ustanoviti kada je formalno nastao pokret, analizirao je njegovu unutrašnju organizaciju i razvoj te vanjske utjecaje. U sustavnoj kompoziciji Mario Jareb postepeno odgovara na ta istraživačka pitanja.

Rukopis ima 448 kompjuterski prelomljenih stranica od čega je temeljni tekst na prvih 429, potom slijedi popis upotrijebljenih izvora i literature.

Uvodno kandidat daje osnovne obavijesti dosadašnjim istraživanjima povijesti Ustaškoga pokreta u razdoblju kojim se bavi, odnosno daje kratak kritički prikaz literature i izvora (3-23).

U drugom velikom poglavlju (49-135) Jareb se bavi korijenima Ustaškoga pokreta – djelovanjem Hrvatske stranke prava, Ante Pavelića i hrvatske političke emigracije od 1918. do uvođenja šestojanuarske diktature (u siječnju 1929) (24-28).

Treće veliko poglavlje nosi naslov «Nastanak i počeci djelovanja Ustaškog pokreta» (49-135). Slijedeći kronološki razvoj, kandidat se bavi uspostavom diktature i odlaskom Ante Pavelića u emigraciju, potom počecima rada na organiziranju buduće ustaške organizacije u Italiji. Mario Jareb je pokazao kako se Ustaški pokret javlja tek početkom tridesetih, pobijajući u literaturi i memoaristici često ponavljane teze da taj trenutak valja tražiti već početkom 1929. godine. Treće potpoglavlje u ovoj cjelini (81-117) nosi naslov «Pojava ustaškog imena 1930. godine – program, karakter, ustroj i metode djelovanja Ustaše, hrvatske revolucionarne organizacije». To je pokušaj prvog sustavnog prikaza programatskih stavova pripadnika ustaškog pokreta. Iako je o toj temi potrebno još istraživati pa i pisati, Jarebova obilna dokumentacija pokazuje da su temeljna ishodišta pokreta u beskompromisnom zalaganju za hrvatsku državnu neovisnost i inspiriranost idejama talijanskog fašizma.

80

Četvrto veliko poglavlje jest jedno od središnjih – nosi naslov “Djelovanje Ustaškog pokreta u Europi i domovini od 1930. do atentata u Marseillesu” (136-240). U njemu se obrađuje obavijesno-promidžbena aktivnost pokreta, daje pregled ustaškog tiska, knjiga i brošura; potom se govori o vojno-terorističkoj djelatnosti, logoru Janka Puszta (u Mađarskoj) i logorima u Italiji, o ustaškom djelovanju u drugim evropskim zemljama. Jareb prikazuje i Velebitski ustanak te zaključuje da on sam po sebi nije bio osobito važan, ali su kasnija ustaška promidžba i posve neprimjerene reakcije jugoslavenskih vlasti te njihova pretjerivanja znatno pripomogli stvaranju svojevrsnog mita o tom događaju. Poglavlje se zaključuje prikazom pokušaja atentata na kralja Aleksandra (kraj 1933) i atentatom u Marseillesu.

Peto veliko poglavlje (“Razvoj i djelovanje organizacija Hrvatskog Domobrana u Sjevernoj i Južnoj Americi”, 241-290) po svojoj dužini i ukupnoj važnosti za ovu temu ne zaslužuje zasebno poglavlje, ali ono jest po nečemu važno: radi se o prvom sustavnom prikazu djelovanja Ustaškog pokreta u SAD, o čemu se u literaturi, pogotovo domaćoj, vrlo malo pisalo.

Prijelomni trenutak u razvoju Ustaškog pokreta jest atentat u Marseillesu 1934. Od tog trenutka mnogo se mijenja unutar pokreta, kao i u njegovu domaćem i međunarodnom okruženju. Tom je razdoblju posvećeno šesto veliko poglavlje (291-401), sve do uspostave NDH u travnju 1941. godine.

Na koncu slijedi zaključak (420-429).Kandidat je ovim tekstom pokazao da je izrastao u zrelog istraživača.

Baveći se temom o kojoj je u proteklim desetljećima mnogo pisano, koja je bila predmet intenzivnog političkog interesa i historiografske manipulacije, Mario Jareb je, dosljedno koristeći suvremenu historiografsku metodologiju, ne upadajući u mnoge zamke jednostranosti ili pristranosti (kojih su žrtva bile generacije historičara), uspio zadržati distancu odmjerenog promatrača.

Mario Jareb je marljivim, sustavnim i iscrpnim radom dao značajan doprinos jednoj od vrlo osjetljivih tema hrvatske povijesti prve polovine 20. stoljeća. Stoga povjerenstvo na temelju izloženog predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da prihvati pozitivnu ocjenu doktorske disertacije Maria Jareba Razvoj i djelovanje Ustaškog pokreta od nastanka do travnja 1941. godine te da time omogući nastavak postupka.


dr. sc. Ivo Goldstein, red. prof.predsjednik povjerenstva

dr. sc. Ljubomir Antić, izv. prof. u miroviničlan povjerenstva

dr. sc. Marijan Maticka, izv. prof.član povjerenstva

81

Dr. sc. Željko Tomičić, znan. savj.Dr. sc. Igor Fisković, red. prof.Dr. sc. Miljenko Jurković, red. prof.

Fakultetsko vijećeFilozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu održanoj

14. travnja 2003. imenovani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu doktorske disertacije

Vladimira Sokola pod naslovom Sistematizacija, periodizacija i kronologija materijalne

kulture - naušnica u Hrvatskoj u srednjem vijeku te Vijeću podnosimo sljedeće

i z v j e š ć e

Doktorska disertacija Vladimira Sokola obuhvaća 370 stranica kompjutorski

složenog teksta s proredom 1,5. Bilješke s referentnom literaturom teku kroz tekst, dok se

određen broj pojavljuje ispod teksta. Disertacija je komponirana u dva dijela. Prvi dio u

kojemu se obrazlaže teza sastoji se od Uvoda (6.-7.) i deset poglavlja (8.-205.). Drugi dio s

podnaslovom Sistematizacija osnovnih oblika naušnica u Hrvatskoj u srednjem vijeku sadrži

dva poglavlja (206.-346.) te Pogovor (347.) i Literaturu s Kraticama (348.-369.). Disertacija

je opremljena s 4 zemljopisne karte, 16 planova grobalja s podplanovima, 4 table naušnica

po fazama razvoja, 1 tablom tipova grobne arhitekture, 3 table relativnih odnosa nakitnih

skupina, 1 tablom horizonata ukapanja u prvom dijelu, kao i s 32 table reprezentativnih

primjeraka naušnica i s 30 karata njihova rasprostiranja u drugom dijelu.

V. Sokol u svojoj doktorskoj disertaciji obrađuje materijalnu kulturu - artes minores

- na prostoru dijela ranosrednjovjekovne Hrvatske (primorske ili dalmatinske) između

Jadranskog mora i sjevernih obronaka Dinarida prema rijeci Savi, koji se najvećim dijelom

poklapa s područjem rimske provincije Dalmacije. Groblja, njih ukupno šesnaest, koje ovdje

obrađuje u najužem smislu, V. Sokol je odabrao na temelju njihove objave u stručnoj

literaturi, a osobno je obavio položajna rekognosciranja na terenu. Također je obavio i

izravni uvid u nalaze u odgovarajućim muzejskim institucijama u kojima se čuvaju ili izlažu.

Odabir je obavljen temeljem stupnja njihove obrade, odnosno, bitno je bilo da razmatrana

groblja pri objavi posjeduju geodetske planove s ucrtanim grobovima i opisanim grobnim

82

cjelinama. Općeniti problem pri istraživanju ove problematike predstavlja činjenica da su

mnoga važna groblja samo djelomično publicirana i da ne posjeduju prateću nacrtnu

dokumentaciju. Od šesnaest grobalja uzetih u obzir za razmatranja u ovoj disertaciji, a to su:

Kašić - Maklinovo brdo, Stankovci, Nin - Ždrijac, Biljane Donje - Trljuge, Glavice -

Gluvine kuće, Kašić - Grede, Kašić - Mastirine, Biljane Donje - Begovača, Bribir - Vratnice,

Knin - Spas, Prijedor - Gomjenica, Petoševci, Mahovljani, Radun, Lopuška Glavica i

Grborezi u cjelini je objavljeno ukupno dvanaest. Potom su, također u cijelosti, objavljena

još dva groblja ali većim dijelom oštećena zemljanim radovima. S nepotpunom

dokumentacijom - nedostaju grobne cjeline ili njihov dio – obavljena su još dva groblja. To

je tek dio od ukupno stotinjak nalazišta koje je autor, prema priloženom popisu, u užem

smislu uzeo u obzir.

Prvi dio doktorske disertacije V. Sokol započinje poglavljem Povijest istraživanja s

obzirom na sistematizaciju, periodizaciju i kronologiju materijalne kulture, uz poseban osvrt

na naušnice (8.-29.) u kojemu donosi iscrpan uvid u dosadašnju arheološku literaturu

počevši od prvih istraživača (L. Maruna) pa preko onih (Lj. Karaman, Z. Vinski, J. Korošec,

D. Jelovina, J. Belošević) čija su istraživanja i mišljenja tijekom više desetljeća bila

dominantna u arheološkoj literaturi do suvremene generacije arheologa (M. Zekana, R.

Jurića, T. Burića), ali s posebnim osvrtom na njihov doprinos u užem smislu sistematizaciji i

periodizaciji materijalne kulture - naušnica. Uvodeći nas u spomenutu problematiku V.

Sokol u poglavlju Pregled nekropola i materijalne kulture prema stanju istraživanja (30.-

53.) obrađuje prostorne, vremenske i kulturne osobine te donosi pregled materijalne kulture

prema stanju istraživanja odabranih šesnaest grobalja s njihovim osnovnim podacima. Ti

podaci su dokumentirani prilozima, odnosno s tri zemljopisne karte od kojih dvije prikazuju

Hrvatsku u IX. i X. st., a na trećoj je utvrđen položaj šesnaest izabranih i u disertaciji

analiziranih grobalja. Autori istraživanja, koje V. Sokol navodi, materijalnu građu otkrivenu

u tim grobljima atribuirali su u rani i kasni srednji vijek, u vremenskom rasponu od VII. do

XV. stoljeća. Nakon ovih uvodnih poglavlja u kojima se iznosi predmet istraživanja u

doktorskoj disertaciji V. Sokol u trećem poglavlju Stratigrafska istraživanja nekropola i

podjela materijalne kulture po skupinama (54.-104.) najprije obrazlaže svoju metodologiju

kojom je pristupio analizi grobalja. Upozorava da kronološko rješavanje i periodizacija

materijalne kulture srednjega vijeka u Primorskoj Hrvatskoj do najsjevernijih padina

Dinarida i dolina rijeka Sane i Vrbasa, te njezina korelacija s razvojem grobalja, predstavlja

složen problem i da raniji istraživači nisu postavili dovoljno čvrstih uporišta. Mnogobrojna

83

razmatranja, hipoteze i zaključci ranijih istraživača često su puta znali unijeti zabunu u već

definiranu građu, pa se tako nalazi ista građa zavisno od autora datirana u raspone IX.-XI.,

VIII.-XI. ili čak VIII.-XII. stoljeće. Tome su pridonijele i povremene nedovoljno kvalitetne

objave ali i neobjavljivanje istraživanih groblja i temeljne građe. Takvi materijali,

objavljivani su često bez prateće osnovne dokumentacije tlocrta, nacrta ili karakterističnih

presjeka. Metodološki pristup V. Sokola osnovnoj problematici u ovoj disertaciji bio je

obaviti opći uvid u raspoloživu građu i u njoj pokušati pronaći pojave i zakonitosti koje bi

mogle dati rezultate, uzimajući u obzir ranija razmišljanja i teze. Shodno tome, pristupio je

horizontalnoj i vertikalno-stratigrafskoj analizi groblja i to prvenstveno naušnica koje iznose

blizu 80% svih nalaza.

Tim analizama V. Sokol dobio je diferencirane skupine nakitnih artefakata -

naušnica - zajedničkih, homogenih osobina unutar skupine: vanjskog oblika, tehnike izrade,

vrste materijala, a smještenih u određenim dijelovima nekropola koje s drugim takvim

skupinama na istom groblju daju međusobne relativno-kronološke odnose. Zamijećena

differentia specifica jest i njihov smještaj u također vrlo jasno izdiferenciranim tipovima-

oblicima podzemne grobne komore, pri čemu je nositelj kronologije sam njezin oblik, dok se

miješani način suhog slaganja kamena s pločama ili uslojenim redovima nije pokazao kao

element analize jer je ovisan o lokalnom tlu. Kao jednu od neizbježnih metoda razlučivanja

koju V. Sokol primjenjuje jest utvrđivanje arheološkog prisustva drugih, u znanstvenom

smislu poznatih kulturnih skupina: karantansko-köttlachske, bjelobrdske, staromađarske,

moravske, odnosno karolinških, kasnoavarskih, "pilinskih", komanskih i drugih artefakata.

Temeljem toga izrađena je tablica relativnih odnosa skupina naušnica u grobljima te su iste

međusobno komparirane, čime je V. Sokol dobio različite faze razvoja nakita, a to je

također potvrdilo jasnije izdvajanje groblja istih osobina u posebne horizonte ukapanja. Uz

svako od spomenutih šesnaest grobalja, V. Sokol je priložio geodetski snimak - plan groblja,

najprije gdje je bilo potrebno i izvorni istraživačev te novi sa svojom analizom materijalne

kulture na njoj prema skupinama koje je vlastitom analizom utvrdio. Planove je dopunio

koloriranim oznakama i grafičkim prikazima svake pojedine skupine

U četvrtom poglavlju Horizonti nekropola, nacrt faza materijalne kulture - naušnica,

te tipovi arhitekture grobne komore (105-131) V. Sokol iznosi nacrt tri uočena horizonta

groblja s njihovim osobinama koje se očituju u razvojnim fazama materijalne kulture -

naušnica te tipova arhitekture grobne komore. To su Prvi ili Rani (Poganski), Drugi ili

Srednji (Kristijanizirani) i Treći ili Kasni horizont i daje njihovu apsolutnu dataciju do koje

84

je došao naprijed iznesenom metodologijom rada. Ove horizonte V. Sokol apsolutno datira

ovako: Prvi ili Rani (Poganski) traje od oko 800.-850./870. godine (najkasnije do 870.) i

predstavljaju ga groblja tip Nin-Ždrijac i Zagreb-Velika Gorica. Drugi ili Srednji

(Kristijanizirani) horizont traje od oko 850./870.-1080./1100. godine (od 1080. počinju se

napuštati). Izraziti predstavnici tog horizonta su groblja tip Kašić - Grede, Mravince. Treći

ili Kasni horizont počinje oko1080./1100. godine i traje do oko1450. godine s grobljima tip

Ivinj (iza 1450. počinje napuštanje vrlo velikog broja groblja pred turskim provalama).

U podjeli odnosno periodizaciji - u užem smislu - naušnica, koju je autor raščlanio u

petom poglavlju Razvoj materijalne kulture u užem smislu - “artes minores”, Faze razvoja

materijalne kulture - naušnica (132.-164.) izdiferencirano je postojanje posve odijeljenih

grobalja sva tri horizonta te u njima jasno relativno kronološki definiranih skupina

materijalne kulture-naušnica i pratećih oblika arhitekture grobne komore. Za rasprostiranje

naušnica kandidat utvrđuje, što je vrlo važno, da nije regionalno ograničeno, već su one

rasprostranjene na području cijele ranosrednjovjekovne hrvatske države: od Istre, Like,

Ravnih kotara, rijeka Neretve i Bosne, Posavine, savsko-dravskog međurječja do

Međimurja, odnosno budućeg Bekšinskog arhiđakonata. Tako autor konstatira da se svugdje,

na ovdje netom spomenutom prostoru, kao i periodične smjene sustava ukapanja često

izazvanih značajnim društvenim (političkim) procesima. Tako npr. masovnim primanjem

kršćanstva sredinom IX. stoljeća, ili formiranjem personalne unije s Ugarskom 1102.

godine, kojoj prethodi crkvena reformna organizacija u Hrvatskoj na saboru 1076. godine, a

čija je vjerojatna posljedica veliko premještanje ukapanja s groblja bez na groblja sa

crkvenim objektom. Moguće je i očito je, misli autor, da je bila potaknuta izvana, iz Rima,

jer do sličnog je procesa npr. došlo u Mađarskoj, gdje se velika groblja bez sakralnog

objekta - tip Halimba / Majs u približno isto vrijeme također napuštaju. Autoru se čini, na

primjeru groblja Bled-Pristave II. kako se sličan proces odvijao i u Sloveniji. Takav razvoj

prostorne organizacije groblja stvorio je V. Sokolu čvrste kronološke okvire u koje je bilo

moguće smjestiti grobni fundus u tri jasno određena stratuma, ili tzv. horizonta. Razvoj

dijela prisutne materijalne kulture, one koja je određena duhovnošću vremena u kojem se

nalazila (tako u poganskom I. horizontu nalazi keramike, ikonografski prikazi na jelenskim

rogovima, drugi predmeti iz poganske kategorije “poputbine” na drugi svijet, poput obola i

sl.), djelomično je korespondirao s karakterom horizonata ukopavanja. Isto tako Sokol

utvrđuje da u značajnim, ili čak pretežnim vremenskim odsječcima, te interakcije nije bilo.

Tako npr. osobina nakita, posebno naušnica kao najbrojnijih nalaza nema veze s

85

prevladavajućim kršćanstvom (ikonografijom) kasnijega doba. Na prstenju međutim,

ponekad, iako rijetko, susreće se znak križa, ili se s pokojnikom položio križ koji je nosio

oko vrata za života, uglavnom u sjevernom bjelobrdskom prostoru, ali još uvijek bez

stilskih, odnosno temporalnih znakova kao i naušnice.

Ta tri vremenski odvojena sloja / horizonta ukopavanja rasprostiru se, kako je V.

Sokol naznačio u tablici, kroz čitavi rani i kasni srednji vijek. Statistički bi tip grobišta bez

crkve svojim brojem prevladavao nad onim vremenski usporednim grobljima smještenim uz

sakralne objekte, što je inače bitna osobina organizacije pokopavanja umrlih u čitavom

kršćanskom razdoblju. U ranom srednjem vijeku, u jadransko-panonskom prostoru od toga

se značajno odstupalo iz razumljivih razloga prvobitne crkvene organizacije u

novopokrštenim krajevima. Između ostalog, tu je bila jasna nemogućnost trenutne izgradnje

složene crkvene i slične infrastrukture. Kandidat konstatira kako od početka XII. stoljeća

takvih (masovnih) izuzetaka više neće biti i sva će groblja biti napuštena i premještena uz

staro, ili novoizgrađeno crkveno zdanje. Autor je, nadalje, mišljenja da izgradnjom

predromaničkih crkava hrvatskih magnata u njima dolazi do ukopavanja članova velikaševe

uže obitelji, no u početku to su vrlo malobrojni i ekskluzivni ukopi koji iz raznih razloga u

kasnome srednjem vijeku mogu postati i vrlo brojni. Potkraj kasnoga srednjega vijeka u

jednom kraćem razdoblju javljaju se brojna groblja s kamenim pločama i stećcima mahom

bez crkvenog objekta, no one dolaskom Turaka prestaju postojati i same po sebi zapravo

predstavljaju jednu relativno izdvojenu pojavu.

U tom smislu starohrvatsku materijalnu kulturu - naušnice, unutar spomenuta tri

horizonta ukopavanja i prostorne organizacije groblja, V. Sokol mogao je podijeliti u četiri

faze, koje ćemo u nastavku izložiti. Za Prvu fazu utvrđuje da se ujedno poklapa s Prvim

horizontom ukopavanja i organizacije groblja. U njoj prevladavaju prilozi a ne nalazi u

grobovima, koji su pretežno u funkciji poputbine za “drugi svijet”, a vodeći artefakti u

smislu te nekršćanske duhovnosti su keramičke posude kao recipijenti za hranu pokojniku.

Ti nalazi-prilozi tako snažno određuju prvu fazu i s njom horizont ukapanja, da se može

reći: dok je polaganja keramike u grobovima, dotad je i trajanje toga horizonta i faze.

Dalje se autoru neće vremenski (djelomično) preklapati faze i horizonti. Tako se prema

Sokolu II. i III. faza poklapa s Drugim horizontom, a IV. faza s Trećim horizontom.

U tom daljem razvoju V. Sokol uočava promjenu duhovnosti koja masovnim

pokrštavanjem pučanstva postaje kršćanska. Autor naglašava da posve i zauvijek nestaje

keramike iz grobova, a tipološki gledano, predmeti sada nađeni uz pokojnike isključivo su

86

tradicionalni i funkcionalni (uporabni) dijelovi svakidašnje nošnje, u što uobičajeno spada i

nakit.

Stanovite manje promjene u kronološkom razvoju grobne arhitekture, kao i pojave različitih

tipova naušnica većih proporcija, omogućile su, nadalje, da autor drugu fazu razvitka, tj.

promjene materijalne kulture - nakita stratigrafski podijeli u tri posebne grupe. Tako u

Drugom horizontu, u II. fazi V. Sokol nalazi tri grupe koje i apsolutno kronološki datira: I.

grupu u treću četvrtinu IX. stoljeća, potom II. grupu u četvrtu četvrtinu IX. i početak X.

stoljeća, te III. grupu, uglavnom u X. stoljeće.

U svom VI. poglavlju Arhitektura grobne komore - tipovi (165.-175.) V. Sokol

analizira oblike, tj. tipove podzemne grobne arhitekture u korelaciji s odgovarajućim općim

skupinama naušnica u grobljima. Tako utvrđuje tipove arhitekture grobne komore prema:

obliku, materijalu, načinu odnosno tehnici izrade i stratigrafskom položaju. Podzemnu

grobnu komoru autor dijeli na: A1) prosti ukop, A2) prosti ukop s više kamenova naokolo i

datira je oko 800.-850./870.; B1) drveni lijes pravokutne forme, B2) suhozidni, pločasti

kameni lijes pravokutne forme, B3) suhozidni, višeslojni kameni lijes pravokutne forme oko

800.-850.-900./925.); C1) elipsoidni, ovalne forme pločasti suhozid; C2) elipsoidni, ovalne

forme višeslojni suhozid (oko 900.-1150.); D1, D2, E1, E2 trapezni, pravokutni (višeslojni

suhozid, ili ploče) s datacijom od oko 1150. - 1450. Uz to pojavljuju se sporadično i drugi

oblici grobova kao npr. žare, zidane grobnice, sarkofazi.

Iz okvirno utvrđene kronologije različitih formi podzemne komore - kamenog lijesa

može se zaključiti da one nisu u posebnoj, užoj ovisnosti prema pojedinom horizontu, fazi ili

grupi, kako je izneseno. Također, pojedini tipovi nose izričito regionalne osobine, a u tom

smislu najizrazitiji je elipsoidni oblik s preklopnicama, čiji je osnovni prostor rasprostiranja

između rijeka Zrmanje i Neretve, ali i nešto šire. Za prvi horizont ukapanja i prvu fazu

materijalne kulture autor je mišljenja kako se ipak može, “en général”, reći da prevladava

prosti ukop u zemlju od Panonije do Jadrana i tek se ponegdje pojavljuje podzemna

arhitektura od drvenih dasaka-lijesa, ili suhozidnog pravokutnika od više redova kamena ili

ploča (djelomično ili češće bez poklopca) s obično popločanim dnom. U kasnijim

horizontima i fazama prevladavaju regionalni tipovi (kao Primorje i Istra), ali i izvan

Jadranskog prostora najčešći prosti ukop. Čvršće teritorijalne granice pojedinih tipova

postavlja ovisno o stupnju istraženosti pojedinih prostora ili regija.

Pregledom najbrojnijih artefakata materijalne kulture Hrvata u ranome srednjem

vijeku, naime nakita-naušnica, zatim prostorne organizacije grobišta s razvojnom

87

tipologijom arhitekture podzemne grobne komore (ona nadzemna - stećci više je u domeni

povijesti umjetnosti), kronološki određene kroz tri horizonta ukapanja i oblikovno kroz

četiri faze tvarnih nalaza, V. Sokol je nastojao definirati one njezine temeljne osobine

pomoću kojih je mogao najjasnije sagledati značajan dio zbivanja jednog dugog vremenskog

razdoblja koje zovemo hrvatskim ranim i kasnim srednjim vijekom.

Na temelju rezultata koji su proizišli iz analiza kroz prethodnih šest poglavlja kao

opće zaključke autor donosi razmatranja na temu mjesta i obreda, te opće duhovnosti vezane

uz način pokopavanja i prostorne organizacije grobalja u Hrvata (176.-179.), odnose vrsta

grobova i grobne arhitekture (180.-190.), načina pokopavanja (191.-195.) i međusobnih

odnosa groblja - horizonta ukopavanja i crkve kao ogled uz opću tipologiju rane sakralne

arhitekture (196.-205.).

U drugom dijelu doktorske disertacije s podnaslovom Sistematizacija osnovnih

oblika naušnica u Hrvatskoj u srednjem vijeku (206.-346.) kroz dva poglavlja (Grobni nalazi

i prilozi nakitnog tipa - naušnica i Starohrvatske naušnice, osnovni oblici nositelji

kronologije te vremenski i prostorni raspored tipova) autor sintetizira spoznaje do kojih je

došao analizom starohrvatskog nakita u prvom dijelu disertacije te izdvaja trideset osnovnih

oblika koji su ujedno nositelji kronologije. Za svaki određeni oblik naušnice određuje njegov

terminološki, vremenski i prostorni okvir. Treba naglasiti da je posebno važan doprinos V.

Sokol dao pri izradi terminologije nazivlja satrohrvatskih naušnica. Naime, ujednačio je

nazivlje koje je do sada bilo neprecizno i nejasno, jer su autori za iste pojedine oblike

koristili više naziva. V. Sokol je primijenio uobičajenu srednjoeuropsku metodologiju

opisivanja oblika, zadržavajući dio postojećeg nazivlja (npr. jednojagodne, dvojagodne,

trojagodne naušnice) i po istom principu stvarajući nova imena za preostale oblike. Tako je

predložio ove nazive: naušnice “omega” (““) tipa, proste karičice s pseudo “S” petljom i

kvačicom, proste karičice s tanjim obručem i spiralnim završetkom-stošcem, grozdaste

filigranske naušnice, naušnice sa stiliziranim klasom, proste karičice tanjeg obruča i petlje i

kvačice, naušnice antikizirajućeg tipa “nasuprotnih pupoljaka”, filigranske antikizirajuće

sljepoočničarke s tri obruča na karici, naušnice antikizirajućeg “cvjetnog ” tipa,

trojagodne naušnice-sljepoočničarke “zvonastih kalota”, grozdaste fino lijevane naušnice,

filigranske naušnice s “bademastom” jagodom, jednojagodne prave male naušnice glatkih

jagoda, četverojagodne filigranske naušnice-sljepoočničarke, jednojagodne filigranske

naušnice-sljepoočničarke glatkih jagoda s filigranskim spojnim vijencem kalota i krajevima,

jednojagodne naušnice-sljepoočničarke s filigranski bogato urešenom jagodom,

88

jednojagodne naušnice-sljepoočničarke glatkih jagoda, dvojagodne filigranske naušnice-

sljepoočničarke, proste veće karike ravnih otvorenih krajeva, jednojagodne naušnice

okruglih jagoda bez naglašenog spoja s petljom, trojagodne naušnice okruglih jagoda bez

naglašenog spoja, jednojagodne sljepoočničarke s bikoničnom jagodom između dvije petlje,

trojagodne sljepoočničarke s bikoničnim jagodama između tri petlje “Y” oblika, naušnice od

pletene tanke kovine, karike “S” oblika, naušnice (sljepoočničarke) s tri koljenca, filigranske

naušnice s tri (jednim) koljenca, naroskane filigranske naušnice, trojagodne filigranske

naušnice jednakih okruglih jagoda i trojagodne filigranske naušnice okomite veće srednje

jagode. V. Sokol je također rezimirajući rezultate uočio da niti jedan razmatrani tip naušnica

ne traje duže od stotinjak godina, odnosno tri generacije.

Doktorska disertacija V. Sokola doprinos je poznavanju vrlo složenog pitanja

sistematizacije, periodizacije i kronologije materijalne kulture hrvatskog srednjeg vijeka,

osobito zbog naprijed iznesene metodologije kojom se služio. Ta je metodologija

utemeljena u arheološkoj vertikalnoj i horizontalnoj stratigrafiji, kao i drugim arheološkim i

interdisciplinarnim metodama. Rezultati koji su dobiveni predstavljaju novi pogled, ali i

rješenje osobito kronoloških pitanja, koji omogućavaju da se pojedini oblici artefakata

sistematiziraju, vremenski periodiziraju i na kraju apsolutno kronološki datiraju. Autor je

također utvrdio određene zakonitosti u razvoju arhitekture grobne komore. Tu je arhitekturu

razdijelio u pet osnovnih i više drugih podskupina, za koje je ustanovio da pravilno

koreliraju s pojedinim oblicima naušnica. V. Sokol, nadalje, konstatira kako su najmlađi

oblici nakita i grobne komore suvremeni poznatom obliku nadzemnih spomenika - pločama i

stećcima. Sve te ukupne rezultate komparirao je sa sakralnim građevinama koje je nalazio na

određenom broju grobalja, te na njima ustanovio dva osnovna građevinska sloja, stariji i

mlađi, koji se pravilno izmjenjuju s uvijek istim oblicima naušnica, a u određenom smislu i s

arhitekturom podzemne grobne komore.

U skladu s iznesenim pozitivno ocjenjujemo doktorsku disertaciju Vladimira Sokola

Sistematizacija, periodizacija i kronologija materijalne kulture - naušnica u Hrvatskoj u

srednjem vijeku i predlažemo Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u

Zagrebu da odobri pristupanje kandidata obrani doktorske disertacije u sklopu postupka za

stjecanje akademskog stupnja doktora znanosti.


89

Povjerenstvo:

Dr. sc. Željko Tomičić, znan. savj.predsjednik povjerenstva

Dr. sc. Igor Fisković, red. prof.član povjerenstva

Dr. sc. Miljenko Jurković, red. prof.član povjerenstva

90

Odsjek za psihologijuFilozofski fakultet u ZagrebuSveučilište u Zagrebu

Fakultetsko vijećeFilozofski fakultet u Zagrebu

Na sjednici Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Zagrebu održanoj 9. prosinca 2002. godine imenovani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu doktorskog rada mr.sc. Ane Kandare pod naslovom Sklonost doživljaju srama i krivnje u interpersonalnim odnosima i motivaciji. Proučivši priloženi tekst rada, podnosimo Vijeću ovo

IZVJEŠĆE

1. Formalna svojstva

Doktorski rad mr.sc. Ane Kandare sastoji se od ukupno 154 stranice teksta i 24 stranice popisa literature s 416 bibliografskih jedinica. Rad je podijeljen u 7 poglavlja (Uvod, Cilj, Metoda, Rezultati, Rasprava, Zaključci i Literatura). Unutar teksta nalazi se 39 tablica i 2 slike.

2. Opis sadržaja doktorskog rada

U opširnom Uvodu rada u pet potpoglavlja relativno sažeto se daje pregled najvažnijih pojmova, teorija i istraživanja povezanih sa središnjom temom ove disertacije. Ističe se važnost emocija u ljudskoj egzistenciji kao i činjenica da je područje istraživanja emocija do 1980-tih godina bilo razmjerno zanemareno. Bitne pozitivne promjene nastaju tek onda kada je u znanstvenoj psihologiji ojačao kognitivni pristup i kada je oslabio restriktivni utjecaj biheviorizma. Autorica se opravdano priklanja suvremenom (Reeve, 2001) multidimenzionalnom subjektivno-biološko-funkcionalno-socijalnom određenju pojma emocija i posvećuje se raspravi pozicije pojma emocija unutar općeg biološko-evolucijskog i kognitivno-kulturalnog pristupa. Nakon evaluacije dobrih i loših strana ovih pristupa opredjeljuje se za kompromisno, sintetsko, stajalište u kojemu naglašava da emocija predstavlja važan adaptacijski podsustav (Plutchik, 1980) i neku vrstu kompleksne psihobiološke kognitivno-motivacijsko-emocionalne konfiguracije (Smith i Lazarus, 1990). U skladu sa svojim interesom za adolescenciju dio uvoda autorica posvećuje opisu najvažnijih čimbenika ontogenetskog razvoja emocija. Posebna pozornost pridana je definiranju složenih emocija samosvjesnosti. U tu skupinu emocija ubrajaju se i emocije srama i krivnje kao posebne vrste evaluativnih emocija koje nužno uključuju internalni skup standarda, pravila i ciljeva u odnosu na koje sami sebe procjenjujemo. Autorica argumentirano podcrtava poteškoće u pojmovnoj distinkciji ovih emocija kod laika, ali i kod mnogih profesionalnih psihologa. Pri tome prihvaća stajalište H. Lewis (1971) i J. Tagney (1990) o tome da je jedna od najbitnijih razlika između ovih dviju emocija u tome što krivnja (engl. guilt) predstavlja usmjerenost samo na neke određene prijestupe ili na

91

negativnu evaluaciju specifičnog ponašanja, dok se emocija srama (engl. shame) ponajprije odnosi na negativnu evaluaciju globalnog pojma o sebi (Ja-pojam ili engl. self). Primjerena pozornost posvećena je i kritičkoj raspravi psihometrijskih osobitosti mjerenja srama i krivnje, i kao emocionalnih stanja, i kao tzv. afektivnih dispozicija ili sklonosti. Nakon pregleda najvažnijih pristupa opredjeljuje se za uporabu metode scenarija koji ispituju sklonost sramu i krivnji u odnosu na specifične situacije (Tagney i sur., 1989). U skladu s izabranim područjem interesa veći dio uvoda odnosi se na opis slijedećih varijabli: empatije, emocije ljutnje, suočavanja sa stresom, socijalne podrške i usamljenosti. Uz definiranje temeljnih pojmova sažeto i korektno se navode i odgovarajuće teorije unutar kojih je moguće izvesti hipoteze o mogućim relacijama emocija srama i krivnje s ovim varijablama. Dobro je dokumentirana i činjenica o nedovoljnoj istraženosti prirode emocija samosvjesnosti kao i njihovih relacija s važnim srodnim fenomenima. Vrlo su oskudne empirijsko istraživačke informacije o relacijama srama i krivnje s empatijom, ljutnjom i agresijom, a istraživanja o odnosu emocija samosvjesnosti i transakcijskih procesa suočavanja sa stresom (Lazarus, 1966; 1991) gotovo da i nema u suvremenoj psihologiji. Takva su istraživanja još i rjeđa unutar nekih važnijih razvojnih razdoblja kao što je to na primjer adolescencija. Valja napomenuti da ovo istraživanje predstavlja drugo sustavno psihološko istraživanje emocija srama i krivnje u Hrvatskoj. U prvom istraživanju ista je autorica (Kandare, 2001) istraživala odnos ovih emocija i osobitosti psihološke prilagodbe kod studenata. U posebnom potpoglavlju autorica se ograničava na pokušaj provjere nekih hipoteza izvedenih iz suvremene funkcionalističke teorije emocija samosvjesnosti (Barrett i Campos,1987; Mascolo i Fisher, 1995). U završnom dijelu Uvoda, svi argumenti za opravdanost ovog istraživanja konvergiraju ka formuliranju vlastitog radnih hipoteza o relaciji srama i krivnje i uvodno diskutiranih varijabli. Provjera hipoteza izvedenih iz ove funkcionalističke teorije, uz namjeru da se proširi stupanj spoznaja o kompleksnim emocijama srama i krivnje, ujedno je i opći cilj ovog istraživanja. U skladu s tim ciljevima operacionalizirana su i četiri uža problema. Ti se problemi odnose na ispitivanje relacije sklonosti doživljaja srama i krivnje i 1) eksternalizacije okrivljavanja i ljutnje, njenog izražavanja i kontrole; 2) stilova suočavanja; 3) empatije, pozitivnih aspekata empatije i osobne uznemirenosti; 4) pokazatelja interpersonalnog funkcioniranja, usamljenosti i percepcije socijalne podrške. Vodeći računa o polaznom teorijskom okviru i dosadašnjim istraživanjima konzistentno su formulirane i odgovarajuće hipoteze. Poglavlje o Metodi započinje kratkim opisom uzorka sudionika istraživanja (n=439 učenika riječkih srednjih škola; od kojih 71.1% djevojaka), te navođenjem standardnog postupka skupnog prikupljanja podataka u školama kao i detaljnim opisom šest upitnika i ljestvica za mjerenje željenih varijabli. Upitnik sklonosti doživljavanja srama i krivnje za adolescente (TOSCA-A; Tagney, Wagner i Gramzow,1989) preveden je i prilagođen za ovo istraživanje. Zanimljivo je navesti da je autorica obavila prijevod na iznimno korektan način tražeći suglasnost čak 5 nezavisnih i kompetentnih prevoditelja. Ostalih pet instrumenata tj. ljestvica za mjerenje empatije, suočavanja, socijalne podrške i ljutnje već su prije korišteni na našoj populaciji. Važno je istaknuti da su svi mjerni instrumenti podvrgnuti faktorskim analizama, a izračunati su i koeficijenti unutarnje konzistencije. Rezultati su pokazali da su sve faktorske strukture u skladu s faktorskim strukturama koje navode i drugi naši autori, a da su koeficijenti konzistencije u granicama prihvatljivih (od 0.67 za subskalu empatije do 0.95 za subskalu emocije ljutnje). Nakon provedene faktorske analize glavnih komponenata i rotacije u Varimax poziciju te ekstrakcije prema Scree-testu detaljnije su navedeni i podaci koji potvrđuju očekivanu trofaktorsku strukturu (sklonost krivnji, sklonost sramu i sklonost eksternalizaciji okrivljavanja) TOSCA-A ljestvice. U sklopu daljnje statističke obrade, nakon provjere normalnosti distribucija Kolmogorov-Smirnovljevim testom, a u skladu s

92

postavljenim problemima, izračunati su Pearsonovi koeficijenti korelacije za ciljane blokove varijabli kao i multiple stupnjevite regresijske analize. Na temelju takvih analiza pokazalo se da je većina postavljenih hipoteza dobila i empirijsku potvrdu. Naime, u odgovoru na 1. postavljeni problem rezultati pokazuju da je sklonost doživljaju srama pozitivno povezana sa sklonošću eksternalizacije okrivljavanja, s ljutnjom kao stanjem, sa spremnošću za izražavanje ljutnje verbalno i fizički, s ljutnjom kao trajnom sklonošću izražavanja ljutne, kao i s izražavanjem ljutnje prema van i prema unutra, a da je negativno povezana s kontrolom ljutnje prema van i prema unutra. Za razliku od toga sklonost doživljaju krivnje značajno je negativno povezana sa sklonošću eksternalizacije okrivljavanja kao i sa svim negativnim aspektima ljutnje (osim s osjećajem ljutnje i sa sklonošću reakciji ljutnje s kojima ne postoji statistički značajna povezanost). Uz to krivnja je pozitivno povezana s kontrolom ljutnje prema van i prema unutra. Slične rezultate dobili su i drugi autori pokazujući da osobe sklone sramu relativno češće pokazuju nekonstruktivne načine izražavanja ljutnje (Tagney i sur., 1992) kao neku vrstu izražavanja iracionalnog obrambenog odgovora na realne ili zamišljene prijetnje self-u. Sukladno rezultatima Baumeistera i sur. (1994) sklonost doživljaju krivnje pozitivno je povezana s kontrolom ljutnje odnosno s većom vjerojatnošću da će se uključiti u konstruktivna ponašanja poput poduzimanja direktnih korektivnih akcija za učinjenu pogrešku. Potvrđena je i hipoteza vezana uz 2. problem, tj. pojedinci skloni sramu više koriste izbjegavanje kao neefikasni stil suočavanja, dok je sklonost doživljavanju krivnje, značajno pozitivno povezana s problemu i emocijama usmjerenim suočavanjem. Kod 3. problema pokazalo se da je sklonost sramu značajno pozitivno povezana s osobnom uznemirenošću kao i sa subskalom empatije, dok s maštom, preuzimanjem perspektive druge osobe i empatičnom brigom nema značajne povezanosti. Za razliku od toga sklonost krivnji značajno je pozitivno povezana sa sva tri pozitivna aspekta empatije, dok značajno negativno korelira s osobnom uznemirenošću, kao negativnim aspektom empatije. Ove rezultate podupiru i druga istraživanja (Hoffman, 1982; Tagney,1991). U odgovoru na 4. problem pokazalo se da je sklonost doživljaju srama pozitivno korelirana s usamljenošću, a značajno je negativno povezana s percepcijom socijalne podrške. Za razliku od toga sklonost doživljaju krivnje značajno je pozitivno povezana s percepcijom socijalne podrške, a negativno je korelirana sa stupnjem usamljenosti. Sram, čini se, “motivira” interpersonalno izbjegavanje ili povlačenje što može dovesti i do usamljenosti, dok krivnja motivira akcione tendencije interpersonalnog približavanja kojemu je cilj ispravljanje učinjene pogreške i poboljšavanje odnosa. S tim su u skladu i rezultati nekih prethodnih istraživanja (Baumeister i sur., 1994; Kandare, 2001). Čini se da osobe sklone krivnji općenito bolje interpersonalno funkcioniraju u odnosu na osobe sklone sramu.

U Općoj raspravi autorica ističe da je, u skladu s funkcionalističkom teorijom emocija samosvjesnosti (Mascola i Fisher, 1995), potvrđeno da su sa sklonosti sramu i krivnji povezane različite motivacijske akcijske tendencije. No, ovim je istraživanjem pokazano i da se sram, osim što podupire reakciju izbjegavanja, vezuje i uz ljutnju. Taj podatak inače nije naveden u originalnoj funkcionalističkoj teoriji, ali je u skladu s najnovijim rezultatima drugih autora koji su također pristaše iste teorije (Tagney i Dearing, 2002). U daljnjoj raspravi ističe se da "...sram i krivnja nisu jednako "dobre" i adaptivne emocije..." što je naizgled u neskladu s funkcionalističkim stajalištem. Drugim riječima, ovim je istraživanjem potvrđena adaptivna funkcija krivnje (povezana je s empatijom, pozitivnim aspektima strategija suočavanja i s boljom kvalitetom socijalnih odnosa), dok je adaptivna funkcija emocije srama ozbiljno dovedena u pitanje (povezana je s ljutnjom, osobnom uznemirenošću, suočavanjem tipa izbjegavanja i s lošijom kvalitetom socijalnih odnosa).

93

Nije na odmet istaknuti da su ti rezultati u skladu s prethodnim istraživanjima (Kandare, 2001) koje je pokazalo da je sram, za razliku od krivnje, povezan s lošom interpersonalnom prilagodbom. Na završetku rasprave, uz teorijski značaj ovog istraživanja, posebice se naglašavaju mogućnosti neposredne primjene dobivenih spoznaja na rad s djecom i adolescentima u obitelji, školi i u društvu općenito.

3. Ocjena i zaključak

Uzimajući u obzir sve relevantne aspekte u cjelini se može prosuditi da ovo istraživanje mr.sc. Ana Kandare predstavlja evidentan doprinos proširivanja spoznaja u ovom, relativno novom i kompleksnom, području psihološkog istraživanja složenih emocija samosvjesnosti. Uz to rezultati ovog rada doprinose i provjeri valjanosti funkcionalističke teorije emocija samosvjesnosti (Mascolo i Fisher, 1995). No, kao i svakom empirijskom znanstvenom istraživanju, i ovom se istraživanju mogu uputiti neke kritike i sugestije za moguća poboljšanja u metodologiji. Ponajprije se to odnosi na potrebu posvećivanja veće pozornosti kvalitetnijoj kontroli mogućeg utjecaja varijable spola u ovakvim nacrtima istraživanja; na primjenu najnovijih statističko-matematičkih postupaka analize strukturalnih modela te na povećanje stupnja jasnoće i sustavnosti u pisanju ponekad previše "mozaički" izloženog teksta.

No, u cjelini, pozitivni empirijski i teorijski značaj ovog istraživanja nadilazi moguće kritike i prigovore. Naime, treba poći od činjenice da sustavnija znanstvena istraživanje emocija, a posebice vrlo složenih socijalnih i «moralnih» emocija srama i krivnje predstavljaju relativno novo područje istraživanja u svijetu. Kod nas je ovo jedno od pionirskih istraživanja ovakvog tipa. Treba navesti i još neke dobre strane ovog istraživanja: korektnu primjenu korelacijskog nacrta istraživanja u prvim pokušajima eksplorativno-deskriptivnih opisa novog i vrlo složenog područja znanstvenog interesa; istraživanje može dati značajan doprinos u razjašnjavanju pojmovnih i empirijskih distinkcija između emocija srama i krivnje; valja istaknuti i važnost proučavanja emocija srama i krivnje u razvojno iznimno dinamičnom razdoblju - adolescenciji, prvi puta u svijetu istraživane su relacije varijabli srama i krivnje i strategija suočavanja sa stresom; prikupljeni su podaci koji daju podosta afirmativnih podataka za održivost funkcionalističke teorije emocija samosvjesnosti, itd.

Stoga, stručno povjerenstvo pozitivno ocjenjuje doktorski rad mr. sc. Ane Kandare i preporuča Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta da odobri nastavak propisanog postupka.


dr. sc. Zvonimir Knezović, izv. prof predsjednikdr.sc. Predrag Zarevski, red. prof., člandr.sc. Majda Rijavec, izv.prof., član

94

Dr. sc. Aleksandra Horvat, izv. prof.Dr. sc. Jadranka Lasić-Lazić, red. prof.Akademik Vladimir Paar

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Na sjednici Fakultetskoga vijeća održanoj 10. ožujka 2003. godine imenovani smo u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskog rada ANKICE VALENTA pod naslovom Znanstveni časopisi kao sredstvo komunikacije fizičara Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu od 1986. do 1996. godine. Temeljem te odluke podnosimo Vijeću sljedeći

I Z V J E Š T A J

Magistarski rad Ankice Valenta pod naslovom Znanstveni časopisi kao sredstvo komunikacije fizičara Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu od 1986. do 1996. godine obuhvaća 138 stranica teksta i navodi 143 bibliografske jedinice korištene literature. Rad se sastoji od šest dijelova naslovljenih: Uvod, Teorijske osnove knjižnične znanosti, Izdanja i ustanove prirodoslovnih društava, Vrednovanje znanstvenih postignuća, Knjižnice i zbirke časopisa i Zaključak.

U Uvodu pristupnica govori o poznatim klasifikacijama znanosti od Aristotelove i Baconove do novijih klasifikacija rađenih za potrebe sveučilišta, pa se posebno osvrće na one koje su dosad prihvaćala sveučilišta u Hrvatskoj 1979., 1989. i 1994. godine. Prikazuje ukratko promjene u načinu znanstvenog komuniciranja kroz povijest. U dijelu naslovljenom Teorijske osnove knjižnične znanosti govori najprije o razlozima zbog kojih nastaje časopis kao posebna vrsta publikacije, prikladna za komunikaciju znanstvenika okupljenih u učenim društvima u 17. st. Prvi se časopisi često slabo razlikuju od knjiga u više svezaka, a urednici su često ujedno i autori svih ili većine objavljenih priloga. Dalje se osvrće na suvremenu IFLA-inu definiciju serijskih publikacija i prikazuje uobičajenu podjelu te vrste publikacija na periodičke publikacije, koje uključuju i časopise, osobito znanstvene, novine, nizove publikacija i godišnjake, kontinuacije i pseudoserijske publikacije. Posebno raspravlja o uobičajenoj, ali i nedovoljno utvrđenoj podjeli publikacija po sadržaju na primarne, sekundarne i tercijarne, da bi pokazala da ne postoje jednoznačno prihvaćeni kriteriji po kojima bi se određena vrsta publikacija mogla uvijek smatrati sekundarnom ili tercijarnom. Među sekundarne publikacije svrstava časopise sažetaka i kazala, kao sadržajno posebnu vrstu časopisa, koji su namijenjeni brzom i iscrpnom obavještavanju znanstvenika o novo objavljenoj građi iz njihova područja. Tercijarnim časopisima smatra one koji koriste podatke iz primarnih i sekundarnih publikacija, uobličene tako da mogu služiti specifičnim potrebama određene skupine korisnika. Opisuje identifikacijske sustave koji se rabe za časopise, poput CODEN-a i ISSN-a, a koji pomažu u jednoznačnom utvrđivanju naslova časopisa i njegovoj lakšoj i bržoj identifikaciji i pronalaženju. Uvođenje recenzije i prosudbe djela po citiranosti radova u njemu i njegove citiranosti u drugim radovima omogućilo je

95

kontrolu kvalitete sadržaja, a time i ubrzalo razvitak znanosti. Detaljno opisuje Science Citation Index (SCI) i Current Contents (CC).

U trećem dijelu Izdanja i ustanove prirodoslovnih društava pristupnica ukratko navodi razloge nastanka i početak rada prirodoslovnih društava u 19. st., a detaljnije prikazuje nastanak i djelovanje Hrvatskoga prirodoslovnog društva i ustanova koje je ono osnovalo, te posebno njegovih glasila i izdanja. Na isti način opisuje izdanja Jugoslavenske odnosno kasnije Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, posebno ona iz područja fizike. Ovaj dio rada završava prikazom 28 tekućih časopisa iz podruučja prirodoslovlja čije izlaženje podupire Ministarstvo znanosti i tehnologije.

U četvrtom dijelu Vrednovanje znanstvenih postignuća usredotočuje se na bibliometrijsku analizu kao pomagalo u vrednovanju doprinosa znanstvenika određenom znanstvenom području. Pritom polazi od Potterove definicije bibliometrije kao proučavanja i mjerenja načina objavljivanja svih oblika pisane komunikacije i njihovih autora. Bibliometriju pristupnica smatra dijelom knjižnične znanosti. Pristupnica zatim izlaže rezultate vlastitih mjerenja znanstvenog doprinosa 34 znanstvenika (u rangu docenta i višem) Fizičkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u razdoblju od 1986. do 1996. godine. Podatke je prikupila iz autorskih popisa radova, osobnih mrežnih stranica, Hrvatske znanstvene bibliografije, kataloga Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, baza podataka i objavljenih publikacija, poput spomenica, pregleda radova itd. Analizirani su isključivo radovi objavljeni u znanstvenim časopisima. Pokazano je da su u jedanaestogodišnjem obuhvaćenom razdoblju promatrani znanstvenici objavljivali u 107 časopisa, od kojih je gotovo 73% citirano u publikaciji SCI. U tom su razdoblju u prosjeku objavili 17 radova odnosno 1,55 rad godišnje. Od 1992. dalje smanjuje se broj radova objavljenih u domaćim časopisima, što pristupnica smatra izravno povezanim s odlukom da se za izbor u zvanja uzimaju u obzir samo časopisi indeksirani u publikacijama SCI i CC. Kako zbog malog broja radova koji se nude za objavljivanje, ti časopisi ne mogu ažurno izlaziti, pa zbog toga niti ne mogu biti uvršteni u publikacije kao što su SCI i CC, pristupnica zaključuje da se radi o zatvorenom krugu, koji će biti teško prekinuti i da su domaći znanstveni časopisi sučeljeni s mogućnosti prestanka izlaženja. Posebno se osvrće na nejednako vrednovanje radova nastalih suautorstvom, ali i ističe da je broj tih radova općenito u porastu, što dokazuju i rezultati njezinog ispitivanja, koji pokazuju da je samo 5,38% radova od ukupnog broja analiziranih radova rad samo jednog autora. Ti su radovi pretežno iz područja filozofije znanosti i metodike nastave fizike. Više od polovice promatranih radova nastalo je u suautorstvu sa stranim znanstvenicima. Ovaj dio rada pristupnica završava zaključkom u kojemu navodi da se pojedine znanstvene discipline ne mogu jednako vrednovati, jer pripadnici jedne znanstvene zajednice dobro razumiju paradigmu svoje zajednice, ali ne i one drugih zajednica. Također, primjenom samo jedne metode ne mogu se procijeniti i kvaliteta i kvantiteta rada te njegova vrijednost.

U petom dijelu rada naslovljenom Knjižnice i zbirke časopisa pristupnica prati nastanak pojedinih knjižnica za fiziku na Sveučilištu u Zagrebu od 19. st. do danas. Posebno opisuje nastanak, prostor, zbirke i usluge današnje Središnje knjižnice za fiziku, nastale objedinjavanjem knjižnica Fizičkog zavoda (utemeljena 1876.), Zavoda za teorijsku fiziku (osnovane 1920.) i Zavoda za povijest, filozofiju i sociologiju znanosti (osnovane 1961.). U njezinoj se zbirici još uvijek čuvaju primjerci pojedinih časopisa iz 18. i 19. st. Od 2002. godine knjižnica je pretplaćena i na elektroničke naslove. Fizičari su upućeni i na zbirke, usluge i službe Nacionalne i sveučilišne knjižnice, knjižnice Instituta Rudjer Bošković i

96

Instituta za fiziku. Prikazan je i tematski podsustav Prirodoslovlje, dio projekta Sustav znanstvenih informacija RH, utemeljen 1995. godine, u kojemu danas sudjeluju 24 knjižnice. Pristupnica opisuje i nove načine znanstvenoga komuniciranja, baze podataka s cjelovitim tekstovima, arhive e-otisaka, koji se koriste za brzu komunikaciju i razmjenu članaka, pa i onih još neobjavljenih, te digitalne časopise u kojima su referencije uz pojedine članke hipervezama povezane s bibliografskim bazama podataka. Također ističe da je digitalna tehnologija omogućila znanstvenicima da sami objavljuju znanstvene radove i upravljaju cijelim postupkom objavljivanja, raspačavanja, pa i recenziranja radova, što je ozbiljno ugrozilo moć koju su dosad imali izdavači časopisa. Sukob te dvije zajednice još traje, a njegov je ishod zasad nepredvidiv.

Zaključak, ocjena i prijedlog

Magistarski rad Ankice Valenta pod naslovom Znanstveni časopisi kao sredstvo komunikacije fizičara Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu od 1986. do 1996. godine prikazuje načine znanstvenog komuniciranja fizičara i promjene koje su se u komuniciranju dogodile nakon uvođenja digitalne tehnologije. Opisuje nastanak časopisa, kao osnovnog i donedavno najbržeg sredstva znanstvenog priopćavanja i navodi poznate podjele časopisa po sadržaju i obliku. Opisuje časopise sažetaka i kazala, a posebno govori o publikacijama Science Citation Index i Current Contents. Govori o radu udruga i ustanova koje su u Hrvatskoj objavljivale glasila i izdanja iz područja fizike, kao i o knjižnicama iz tog područja. Poseban dio rada čini samostalno istraživanje pristupnice o radovima koje su pripadnici znanstvene zajednice fizičara u nas objavili u razdoblju od 1986. do 1996. godine. Istraživanjem su obuhvaćeni radovi 34 znanstvenika Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. Pokazano je da ti znanstvenici pretežno objavljuju u inozemstvu, da je visok postotak radova (gotovo 73%) citiran u publikaciji Science Citation Index te da je u porastu broj radova objavljen u suautorstvu. Pokazano je također da se sve manji broj radova objavljuje u domaćim časopisima. Držimo, međutim, da su rezultati mogli biti uspoređeni i s kojim drugim sličnim istraživanjem rađenim u svijetu na populaciji fizičara, jer bi tada bili sumjerljivi, a samo bi istraživanje moglo biti osnov za pouzdanije zaključke.

S obzirom, međutim, da se radi o samostalnom, iako po opsegu skromnom istraživanju, te na činjenicu da je vidljivo da pristupnica pomno prati nova zbivanja u području znanstvenog komuniciranja u fizici, kao i suvremenu relevantnu literaturu, predlažemo Vijeću da prihvati pozitivnu ocjenu njezina rada i uputi je u daljnji postupak obrane.

Članovi Stručnog povjerenstva:

Dr. sc. Aleksandra Horvat, izv. prof.

Dr. sc. Jadranka Lasić-Lazić, red. prof.

Akademik Vladimir Paar

97

Filozofski fakultet Sveučilišta u ZagrebuPoslijediplomski znanstveni studij književnosti


Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Predmet: Ocjena magistarskoga rada David Šporera pod naslovom Poetika kulture i ideologija drame

Budući da smo odlukom Fakultetskoga vijeća na sjednici održanoj 10. ožujka 2003. imenovani u stručno povjerenstvo za ocjenu magistarskoga rada Davida Šporera pod naslovom Poetika kulture i ideologija drame, podnosimo Vijeću sljedeći

IZVJEŠTAJ

Magistarski rad Davida Šporera obaseže 172 stranice i podijeljen je u tri poglavlja: I. Akademski sistem mode (1-41), II. Tekst i povijest (42-106), III. Moć i subverzija (107-164). Na kraju se nalazi Literatura (165-172) koja obuhvaća 140 bibliografskih jedinica na engleskom, francuskom i hrvatskom jeziku. Tema rada je teorijski diskurz novoga historizma i kulturalnog materijalizma, dviju srodnih teorijskih pozicija koje u angloameričkoj sredini, definitivno od početka 1980-ih, zauzimaju veoma utjecajno mjesto u strukturi književnoteorijskoga i književnohistoriografskog znanja. Šporer sustavno analizira njihovu genezu, položaj i ključna obilježja, kao i veze s književnoteorijskim i filozofskim pozicijama u rasponu od nove kritike do francuskih poststrukturalističkih strujanja. Budući da su osamdesete godine prošloga stoljeća vrijeme oblikovanja, ekspanzije i dominacije novoga historizma i kulturalnog materijalizma na angloameričkoj književnoteorijskoj pozornici, kandidat najveću pozornost posvećuje upravo tekstovima, raspravama i polemikama u tom desetljeću, ali prati i položaj spomenutih teorijskih smjerova u 1990-ima, odnosno njihovu kanonizaciju, pretvaranje u nove «škole» književne povijesti, otvaranje drukčijih tema u dodiru s rodnim i postkolonijalnim studijima. Naslov rada istodobno okuplja njihove središnje probleme: projekt poetike kulture i analizu ideologije, uglavnom u dramskim tekstovima elizabetinskog razdoblja, posebice Shakespeareovim.U prvom poglavlju Akademski sistem mode kandidat obrađuje proces imenovanja i samoimenovanja novih teorijskih smjerova, odnosno analizira situaciju u kojoj su termini «novi historizam» i «kulturni materijalizam» kao prepoznati i definirani oblici kritičke prakse započeli cirkulirati književnoteorijskim tržištem. Upućuje na američku (Greenblatt, Montrose i dr.) i britansku varijantu (Dollimore, Sinfield i dr.), na frekventan kritički prigovor njihovu «eklekticizmu», na veze s marksističkom tradicijom od Gramscija do Williamsa, kao i na logiku razvitka književnoteorijskoga tržišta koje, posebice u Americi, nakon recepcije dekonstrukcije, kontinuirano i često nekritički proizvodi novu teorijsku robu koja svoje mjesto ne nalazi samo u akademskoj i intelektualnoj zajednici, nego i u lokalnim medijima, nacionalnim novinama i magazinima poput Wall Street Journalua ili Newsweeka. Posebnu pozornost Šporer posvećuje opisu metodoloških postupaka, odnosno konstrukciji minimalnog metodološkog konsenzusa koji bi omogućio definiranje novog historizma i kulturalnog materijalizma kao koherentnih paradigmi i primjećuje sustavni nedostatak kriterija u prepoznavanju i svrstavanju diskurza koji se zanimaju raznorodnim predmetima od Shakespearaea i renesanse do Ronalda Regana. Tako ga metodološki manjak vodi do

98

analize takozvanog problemskog zaokreta prema povijesti u strukturi književnoteorijskoga znanja, do problema politizacije književnokritičke djelatnosti, utjecaja dekonstrukcije, sistemskoga «otpora teoriji» i epistemološke «cijepne podloge» na koju se primaju novi historizam i kulturalni materijalizam.Drugo poglavlje Tekst i povijest obrađuje ideju retrofleksije, novohistoričke/kulturalnoimaterijalističke «tehnike čitanja», kao i raznorodne ideje koje se uglavnom okupljaju oko ishodišnoga okvira o «tekstualizaciji povijesti» i «povijesnosti teksta» ili pak odnos teksta i konteksta u različitim režimima moći i istine, u pokušaju da se pokaže kako književni tekstovi nisu samo društveno proizvedeni nego i «društveno proizvodni». Šporer podrobno prikazuje rasprave o elizabetinskoj drami i kazalištu, koji su svojevrsno rodno mjesto ključnih ideja i privilegirana analitička građa, te niz teorijskih intervencija, od dekonstrukcije do Althussera, koje su pripremile teren za interpretaciju u okviru «kulturalnog pantekstualizma», odnosno «poetike kulture». Posebno naglašava politiku parcijalnih reduktivnih čitanja književne teorije koja se u nedostatku sustavnijeg epistemološkog projekta poigrava povijesnim kuriozitetima i spaja raznorodne prakse. Iako po namjeri i ideji «poetike kulture» nalikuju strukturalistima i semiotičarima, novi su historisti zbog nepostojanja konzistentnog programa daleko od sistematičnosti uvida strujanja koja su proizvela «obrat k jeziku».Treće poglavlje Moć i subverzija posvećeno je Foucaultovu utjecaju, odnosno shvaćanju moći što ga Greenblatt i ostali preuzimaju od toga francuskog teoretičara, prerađuje i koriste. Njihovo čitanje Foucaulta urodilo je polemikom (tzv. «subversion – containment debate»), u kojoj izbijaju ključne odrednice novog historizma i kulturalnog materijalizma, njihova međusobnog odnosa, ali i odnosa prema književnosti i kulturi, posebice kad je riječ o ideološkoj i političkoj funkciji književnih tekstova u kontekstu razmatranja odnosa književnosti i vlasti u engleskoj renesansi. Da bi objasnio uloge i pozicije u toj debati i opisao Foucaultov ulog, Šporer pažljivo iščitava njegov opus i sustavno interpretira njegovu ideju o odnosa znanja i moći. Zatim upućuje na recepciju i upotrebu Foucaulta u Greenblatovu ogledu «Invisible Bullets» (prva je verzija objavljena 1981.), vjerojatno najčuvenijem i najkontroverznijem novohistorističkom tekstu u kojemu autor propituje istodobno generiranje subverzivnih uvida u ortodoksnim tekstovima, njihovu integraciju i nadziranje u režimu moći, kao i na teorijske intervencije koje su zatim uslijedile u raspravi o pojmovima «subverzije» i «integracije» (Montrose, Porter, Fox-Genovese, Lentricchia, Graff, Sinfield, Dollimore itd.), odnosno «integracijske hipoteze». Budući da je pojam «subverzije» olako iskorišten u raspravi kao mjesto razlikovanja novog historizma (subverzija integrirana u sistem) i kulturalnog materijalizma (subverzija kao otpor sistemu), Šporer pomno interpretira priloge u diskusiji, upućuje na razlike i sličnosti te zaključuje kako razlika nije toliko u opredjeljivanju za ili protiv subverzije, odnosno u zagovaranju ili opovrgavanju dominantne ideologije, koliko u interpretacijskom ulogu koji uočava kontradikcije i napetosti u dominannom diskurzu i vladajućoj ideologiji, i omogućuje preispisivanje književnih tekstova kao subverzivnih, unatoč mogućim prisvajanjima.Magistarski rad Davida Šporera o novom historizmu i kulturalnom materijalizmu vrijedan je doprinos kritičkom promišljanju suvremene književne teorije, posebice njezina mjesta, veza i utjecaja u diskurzu suvremene humanistike, i to od teorije historiografskoga diskurza preko teorije kulture do poststrukturalističke filozofije. Problemski dobro postavljen i analitički sustavno izveden, Šporerov magistarski rad nudi kvalificirani uvid u područje utjecajnoga književnoteorijskog i književnohistoriografskog znanja koje je, sa stajališta njegove recepcije i utjecaja, uglavnom ostalo izvan interesa domaće struke. Određene teze i naglaske u interpretaciji raspravit ćemo prilikom obrane rada, pa stoga predlažemo Vijeću da prihvati

99

naš pozitivan izvještaj i uputi kandidata Davida Šporera na daljnji postupak u stjecanju stupnja magistra znanosti.

dr. sc. Boris Senker, red. prof. dr.sc. Dean Duda, doc.dr. sc. Lada Čale Feldman, viša zn. sur. (IEF u Zagrebu)

100

Vijeće poslijediplomskih studijaFilozofski fakultetIvana Lučića 310000 Zagreb

Svojom nas je odlukom (Klasa: 643-02/03-03/1, Ur. broj: 3804-560/2341-03-1) od 17. ožujka 2003. Fakultetsko vijeće imenovalo u stručno povjerenstvo koje će utvrditi "je li Izet Beširović ispunio sve uvjete predviđene programom Poslijediplomskoga doktorskog studija lingvistike i može li se odobriti tema pod naslovom Orijentalizmi u književnom djelu Skendera Kulenovića (mentor: dr. sc. Josip Silić, red. sveuč. prof.)". Proučivši priloženu dokumentaciju, podnosimo vam ovaj

IZVJEŠTAJ

I. U uvodu odgovaramo na prijedlog Fakultetskoga vijeća da "razmotrimo

predloženi naslov teme, tj. termin 'orijentalizmi'". U razgovoru smo s predloženikom (Izetom Beširovićem) došli do zaključka da se termin "orijentalizam" zamijeni terminom "turcizam". U skladu s time tema bi doktorskoga rada glasila "Turcizmi u književnom djelu Skendera Kulenovića". II. Predloženik je Izet Beširović položio sve ispite predviđene programom Poslijediplomskoga znanstvenog studija lingvistike s prosječnom ocjenom 4,1. Obranio je kvalifikacijski rad "Funkcionalnost orijentalizama u poeziji Skendera Kulenovića" i time stekao uvjete za upis na doktorski studij. U tisku mu se nalaze dvije rasprave: "Orijentalizmi u bosanskome jeziku" i "Funkcionalnost orijentalizama u poeziju Skendera Kulenovića". (Rasprave će biti tiskane u sarajevskome časopisu "Izraz".) Tuzlanska je izdavačka kuća "Bosanska riječ" pristala da mu tiska cjelovit kvalifikacijski rad ("Funkcionalnost u poeziji Skendera Kulenovića"). Sarajevski ga je Institut za jezik izabrao za jednoga od suradnika na projektu "Govor Maglaja i Tešnja i okolice". Suradnja je već u tijeku. Sa svojim se mentorom (dr. sc. Josipom Silićem) dogovorio da mu tema doktorske disertacije bude "Turcizmi u književnom djelu Skendera Kulenovića". - Iz izloženoga se vidi da je stekao sve uvjete da može pristupiti njezinoj izradi. III. Doktorska će se disertacija "Turcizmi u književnom djelu Skendera Kulenovića" pozabaviti turcizmima kao jednom od bitnih sastavnica bosanskoga standardnog jezika, bez koje bosanski standardni jezik ne bi bio ono što jest - samostalan u okviru drugih standardnih jezika novoštokavske provenijencije. Cilj je disertacije da se na korpusu književnoumjetničkoga stila razdoblja Skendera Kulenovića pokaže: prisutnost leksika turskoga podrijetla u bosanskome jeziku i čime je ta prisutnost uvjetovana; proces posudbe i prilagodbe na svim razinama jezika: fonološkoj, morfološkoj, sintaktičkoj i leksikološkoj; kako su i koliko prihvaćeni u bosanskome jeziku i koje je njihovo mjesto u govornoj kulturi. Usprkos brojnim radovima o turcizmima koji su se pozabavili njihovim prikupljanjem i klasificiranjem ostalo je još dosta pitanja koja treba razriješiti. To su, prije svega, pitanja integriranja i pravopisna pravila bosanskoga standardnog jezika te u vezi s time odnos "stare" i "nove" pravopisne norme prema njima. U tome području ima neujednačenih rješenja, kolebljivosti, a ponegdje i ekstremnih stavova.

101

U prvome će dijelu biti prikazane opće značajke turcizama i teorijske postavke jezičnoga posuđivanja. Bit će objašnjena interferencija arapskoga, perzijskoga i turskoga u bosanskome jeziku. Posebna će pozornost biti posvećena putu posuđenica iz arapskoga i perzijskoga jezika u bosanski jezik te turskomu kao posredniku na tome putu. U drugome dijelu bit će dana lingvistička obrada turcizama na razinu fonologijje, morfologije, sintakse i leksikologije. Pritom će se pokazati kolik je stupanj prilagođenosti turcizama u bosanskome jeziku. U trećemu će se dijelu pokazati kako je uporaba turcizama u bosanskome jeziku i u idiomima narodnih govora zastupljena. Upravo će na uporabnoj vrijednosti i klasifikaciji turcizama biti predstavljen specifičan odnos bosanskoga jezika kao sustava i kao standarda. U četvrtome dijelu bit će govora o funkcionalnosti turcizama u književnome djelu Skendera Kulenovića, o tome kako ih je doživljavao, kakvo im je mjesto dao u svojemu izrazu, kako je njima postizao emocionalno-ekspresivne nijanse svojega teksta te o tome kako je njima progovorio o načinu života, kulturi, psihologiji i filozofiji svojega naroda. Kontrastivnim će se i statističkim metodama razmotriti pitanja jezika u kontaktu na odabranu književnoumjetničkome funkcionalnom stilu te odnos lingvističkih čimbenika pri jezičnome posuđivanju. Analizi će biti podvrgnuto cjelokupno pjesničko stvaralaštvo Skendera Kulenovića, eseji "Iz smaragda Une", komedije "Djelidba", "Večera" i "A šta sad", zbirke pripovjedaka "Gromovo đule" i "Divanhana" te roman "Ponornica".


Stručno povjerenstvo:dr. sc. Ivo Pranjković, predsjednikdr. sc. Josip Silić, član dr. sc. Vesna-Muhvić Dimanovski, član

102

Izet BeširovićDubrave 21175000 TuzlaBosna i Hercegovina

Znanstveno područje: humanističke znanostiZnanstveno polje: jezikoslovlje

Sinopsis doktorskoga radaTurcizmi u književnome djelu Skendera Kulenovića

Orijentalizmi zauzimaju posebno mjesto u bosanskome standardnom jeziku. Oni su u nj ulazili stoljećima, i to različitim intenzitetom. Danas su oni posebna odlika bosanskoga standardnog jezika, njegov nezamjenjiv leksički fond. Bez njih bosanski standardni jezik ne bi bio ono što on jest - samostalan u okviru drugih standardnih jezika novoštokavske provenijencije. Cilj je doktorskoga rada "Orijentalizmi u književnom djelu Skendera Kulenovića" na odabranu korpusu književnoumjetničkoga stila razdoblja Skendera Kulenovića pokazati: prisutnost leksika orijentalnoga podrijetla u bosanskome jeziku i čime je ta prisutnost uvjetovana; proces posuđivanja i prilagodbe orijentalizama na svim jezičnim razinama bosanskoga jezika: fonološkoj, morfološkoj, sintaktičkoj i leksičkoj; kako su i koliko prihvaćeni u bosanskome jeziku i koje je njihovo mjesto u govornoj kulturi; njihovu brojnost i klasifikaciju; njihovu ulogu u književnome djelu Skendera Kulenovića. Rad će imati tri dijela. U prvome će dijelu biti prikazane opće karakteristike orijentalnih jezika i teorijske postavke jezičnoga posuđivanja. Bit će objašnjena interferencija arapskoga, perzijskoga i turskoga u bosanskome jeziku. Iako su po svojemu podrijetlu i po svojemu unutarnjem ustrojstvu potpuno različiti, duboko su upućeni jedni na druge. Posebna će pozornost biti posvećena putovanju posuđenica iz arapskoga i perzijskoga jezika u bosanski te osmanskomu turskom kao posredniku na tome putovanju. Arapski je naime jezik mnogo bliži hebrejskomu nego turskomu ili perzijskomu, koji pripadaju uraloaltajskoj (turkijskoj), odnosno indoeuropskoj skupini jezika. Osmanski je turski doživio dvije reforme alfabeta: na specifičan je način prilagođen i arapskomu i latinskomu pismu. Još je specifičniju prilagodbu doživio perzijski prema arapskome jeziku. To je razlog zašto su arapski leksik u perzijskoj verziji arapskoga alfabeta i farsizmi u prilagođenome arapskom alfabetu stvorili niz problema pri uzajamnoj interferenciji. U drugome dijelu bit će dana lingvistička obrada orijentalizama na razini fonologije, morfologije, sintakse i leksika. Tada će se vidjeti kolik je stupanj prilagođenosti orijentalizama u bosanskome jeziku. U klasifikaciji orijentalizama otkrit će se raslojenost jezika u istoga autora u zavisnosti od teme, vremena, lika i autorskoga teksta. Vidjet će se da je njihova uporaba u bosanskome standardnom jeziku i, posebno, u idiomima narodnih govora vrlo zastupljena. Upravo će na uporabnoj vrijednosti i klasifikaciji orijentalizama biti predstavljen specifičan odnos bosanskoga jezika kao sustava i kao standarda. U trećemu dijelu bit će riječi o funkcionalnosti orijentalizama u književnome opusu Skerndera Kulenovića. Stilska će analiza otkriti da je Skender Kulenović izvanredno dobro

103

osjećao njihovu vrijednost. On im je znao naći pravo mjesto u svome izrazu. Njima je on postizao emocionalno-ekspresivne nijanse svoga teksta i progovorio o načinu života, o kulturi, o psihologiji i o filozofiji svoga naroda. U tako će se strukturiranu radu kontrastivnim i statističkim metodama promotriti pitanja jezika u kontaktu na odabranu književnoumjetničkome funkcionalnom stilu, odnos lingvističkih i sociolingvističkih čimbenika pri jezičnome posuđivanju i funkcionalnost orijentalizama u bosanskome standardnom jeziku. Analizi će biti podvrgnuto cjelokupno pjesničko stvaralaštvo Skendera Kulenovića, eseji "Iz smaragda Une", komedije "Djelidba", "Večera", "A šta sad?", zbirke pripovjedaka "Gromovo đule" i "Divanhana" te roman "Ponornica".

U Tuzli, 17.12.2002. Mentor: Voditeljica Poslijediplomskoga Kandidat: znanstvenog studija lingvistike dr. sc. Josip Silić dr. sc. Vesna Muhvić-Dimanovski Izet Beširović

104

Fakultetsko vijeće Ivan AldukFilozofskog fakulteta A. Starčevića 146 Sveučilišta u Zagrebu 21 210 SolinIvana Lučića 310 000 Zagreb Sinopsis magistarskog rada SALONA U SVJETLU NOVIH EPIGRAFSKIH NALAZA Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: arheologijaGrana: epigrafija

Posljednjih nekoliko godina Konzervatorski odjel iz Splita proveo je konzervatorske radove na sjevernim salonitanskim bedemima i nekoliko zaštitnih arheoloških istraživanja unutar zaštićene zone antičke Salone, današnjeg Solina. Tijekom tih radova pronađen je veći broj nadgrobnih spomenika i natpisa koji su bili upotrebljeni kao spolia.Cjeloviti ili fragmentirani ti nam nalazi bacaju novo svjetlo na život glavnog grada velike rimske provincije Dalmacije.

Pri novim istraživanjima nađeni su bolje ili lošije sačuvani pisani spomenici iz sve tri važne epigrafske grupe: nadgrobni natpisi, civilni i vojni, javni građevinski natpisi te sakralni spomenici (žrtvenici, zavjetni natpisi).Čitajući, nadopunjavajući nesačuvano, rekonstruirajući pojedine natpise i interpretirajući ih morat ćemo djelomično obraditi bedeme istočne Salone u koje je bila ugrađena većina ovdje predstavljenih epigrafskih nalaza. Bedemi su popravljani i u kasnoj antici, u vremenu od Teodozija do Justinijana, pa je tada u njih stigao i velik broj naših natpisa, najčešće iz salonitanskih nekropola.Cilj rada je obraditi i interpretirati sve u najnovijim arheološkim radovima pronađene natpise. Metodologija takve obrade razrađena je u brojnim međunarodnim korpusima rimskih natpisa, pa ćemo je primijeniti u ovom radu. Bit će izrađen i potpun katalog svih natpisa popraćen ilustracijama. Nastojat će se odrediti i radionice u kojima su natpisi nastali; dosadašnja saznanja govore u prilog domaćih radionica i domaćeg kamena pa ćemo nastojati uključiti u ovaj rad i takve konkretne analize.

Struktura radaU uvodu će biti pisani arheološki radovi iz kojih natpisi potječu. Svi će nalazi natpisa, dakako, biti točno locirani i grafički predočeni. Slijedit će obrada pojedinih natpisa razvrstana u tri osnovne grupe. Nakon nadopune i čitanja svakoga natpisa bit će raspravljano o podacima koje natpis pruža: onomastičkima, etničkima, socijalnima, kultnima i kronološkima. Raspravit će se mogućnosti koje natpisi eventualno pružaju o vremenu rekonstrukcije ili nadogradnje bedema. radu će biti priključen katalog natpisa i zaključak o svemu obradom postignutom.Solin, 15.04.2003. mentor voditeljica poslijediplomskog kandidat

studija arheologije

dr. Jasna Jeličić-Radonić prof. dr. Nives Majnarić Pandžić Ivan Alduk

105

Fakultetsko vijećeFilozofskoga fakulteta Ana AzinovićSveučilišta u Zagrebu Nikole Tesle 8Ivana Lučića 3 10 000 Zagreb10 000 Zagreb

Sinopsis magistarskoga rada

CRKVENA ARHITEKTURA SREDNJOVJEKOVNOG OKRUGA MORAVČE

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: arheologijaGrana: srednjovjekovna arheologija

UVOD: Magistarski rad pod predloženim naslovom tematizirat će zelinski kraj u razdoblju srednjeg vijeka. Na odabir teme potaknula su me arheološka istraživanja kapele Sv. Petra u Novome Mjestu kraj Sv. Ivana Zeline, koja sam vodila kao djelatnik Hrvatskog restauratorskog zavoda, a u sklopu obnove kapele. Prije svega istražit će se povijesni i arheološki kontekst nastanka kapele kao i njeno mjesto u široj perspektivi geografske regije.

TEORIJSKA PODLOGA: Polazno djelo o spomenicima zelinskog kraja, u srednjem vijeku poznatom pod imenom Moravče, svakako je «Po starom Moravču» L. Dobronić. U radu će se u znatnoj mjeri koristiti primarni izvori (povijesni izvori i arhivska građa) u kojima se nalaze važni podaci o srednjovjekovnim crkvenim građevinama. Radom Hrvatskog restauratorskog zavoda i Konzervatorskih odjela Ministarstva kulture na spomenicima kulture tijekom proteklih 10-ak godina, što uključuje konzervatorsko-restauratorska i povijesna istraživanja, upotpunjeni su podaci i iznesene neke nove relevantne činjenice o spomenicima kulture starog Moravča. Načelno se može reći da na zelinskom području postoji veći broj sakralnih spomenika građenih u doba razvijenog i kasnog srednjeg vijeka.

UŽE PODRUČJE RADA: Arheološka istraživanja kapele Sv. Petra u Novome Mjestu bit će okosnica rada. S obzirom da su istraživanja potvrdila važnost kapele od 14. do 16. st., pokušat će se povući paralele s ostalim spomenicima kulture starog Moravča u tom periodu. Od sakralnih objekata obradit će se ž. c. Svih Svetih u Bedenici, ž. c. Sv. Ivana Krstitelja u Sv. Ivanu Zelini, kapela Sv. Jurja u Psarjevu Gornjem, kapela Sv. Helene u Heleni, kapela Sv. Jurja u Rakovcu, kapela Sv. Marije Magdalene u Bisagu te sakralni objekti koji se spominju u izvorima, ali nisu sačuvani u svom izvornom obliku ili su u potpunosti nestali – ž.c. Sv. Trojstva u Glavnici – Moravču, kapela Sv. Apostola u Psarjevu Gornjem, kapela Sv. Barbare u Barbarišću, kapela Sv. Andrije u Lazu, kapela Sv. Nikole u Donjoj Zelini, kapela Sv. Petra u Kašini, kapela Sv. Jurja u Planini, kapela Sv. Mateja Stubičkog te ž.c. Sv. Petra i Pavla u Bistrici, preteča prošteništa Marije Bistrice.U radu će biti dodirnuta i profana arhitektura te evidentirana arheološka nalazišta, što će omogućiti kompleksnije sagledavanje mjesta crkvene arhitekture u općem razvoju

106

geografske regije. Tako će se obraditi posjedi, sela i trgovišta 13. do 16. st., te postojeći stari gradovi i utvrde, kao i oni u tragovima i nestali.

CILJEVI ISTRAŽIVANJA: Detaljnom analizom provjerit će se postojeće datacije spomenutih spomenika, izdvojiti elementi za revidiranje podataka, eventualno dati prijedlozi za nove datacije odnosno novi podaci u prilog postojećih datacija. Na temelju novijih istraživanja cjelovito će se predstaviti crkvena arhitektura zelinskog područja.

METODOLOŠKI POSTUPCI: U radu će biti korišteni različiti metodološki postupci. Pored analize postojećih povijesnih izvora i povijesne, arheološke i povijesno – umjetničke literature o zelinskom području, u radu će biti korišteni podaci vezani uz konzervatorsko – restauratorske radove na pojedinim spomenicima, posebno podaci proizašli iz vlastitih arheoloških i konzervatorskih istraživanja.

STRUKTURA RADA: U uvodnom poglavlju dat će se geografski, arheološki i povijesni opis kraja. Predstavit će se svi spomenici XIII. do XVI st. otkriveni u Starom Moravču. Bit će prikazana novija arheološka istraživanja sakralnih objekata Starog Moravča, s posebnim naglaskom na kapelu Sv. Petra u Novome Mjestu i na njezino značenje u okviru sakralne arhitekture regije. Među prilozima spominjemo detaljni popis spomenika kulture XIII. do XVI. st., ilustracije, crteže i fotografije te karte.

07. veljače 2003.

Mentor Voditelj studija Kandiat

doc. dr. sc. Mirja Jarak prof. dr. sc. Nives Majnarić Pandžić Ana Azinović

107

Fakultetsko vijeće Maja BilićFilozofskog fakulteta Istarska 5Sveučilišta u Zagrebu 21000 SplitIvana Lučića 310000 Zagreb


JUGOISTOČNI DIO SALONE U SVJETLU NOVIJIH ISTRAŽIVANJA

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: arheoogijaGrana: antička arheologija

Salona, metropola rimske provincije Dalmacije, odavno je privlačila pozornost istraživača, a prva arheološka iskopavanja započinju daleke 1804. godine. Najreprezentativniji dijelovi grada ujedno su i najbolje sačuvani, istraženi i proučeni dok preostale dijelove Salone još uvijek skrivaju obrađene površine.Centar današnjeg grada Solina prekriva jugoistočni dio urbs orientalis-a – istočnog proširenja Salone. Na tom su području u drugoj polovici prošlog stoljeća u nekoliko navrata vršena zaštitna arheološka istraživanja. Ona su pokazala da se taj do grada sastojao od urbanih zona u kojima su pronađeni ostaci bazilike, termi i stambenog kompleksa i izoliranih sterilnih zona bez ikakvih nalaza. Nažalost, ona nisu objavljena u potpunosti, već samo kao prethodne informacije i sažetci.U najnovijim zaštitnim iskopavanjima, izvedenim prilikom izgradnje poslovnog centra u jugoistočnom dijelu Salone, koje je vodila Jagoda Mardešić iz Arheološkog muzeja u Splitu, pronađen je dio arhitektonskog kompleksa i unutar njega sitni nalazi: keramika, kockice mozaika, staklo i mramorne ploče. Upravo ta najnovija iskopavanja bit će predmetom ovom magistarskom radu, te će ih povezati s prijašnjim istraživanjima i uklopiti u postojeću urbanističku sliku tog dijela Salone.

Metodologija je klasična arheološka: valoriziraju se novi, neobjavljeni arheološki nalazi, određuju se po tipu i vremenu izrade i upotrebe i uklapaju u dosada poznate podatke o jugoistočnom dijelu Salone.

Struktura radaU uvodu ću navesti cilj rada i tada preći na pojedine sektore istraživanja, odrediti njihov točan položaj, međusobne odnose i karakteristike pojedinih sektora viđene u arheološkim nalazima. Dalje ću pristupiti definiranju arhitekture, određivanju tipologije. Sitni nalazi iz najnovijih iskopavanja, podijeljeni u podgrupe oslikat će detaljnije sadržaj i značenje pojedinih sektora. Svim time doći će se do interpretacije urbanističke cjeline jugoistočne Salone i njezinog odnosa prema gradskim bedemima i rijeci Jadro. Zaključno oglavlje će rezimirati postignute rezultate.mentor voditeljica postdiplmskog studija kandidat

arheologijeprof. dr. sc. Nenad Cambi prof. dr. sc. Nives Majnarić-Pandžić Maja Bilić

108

Fakultetsko vijeće Morana Čaušević

Filozofskog fakulteta Stran 2

Sveučilišta u Zagrebu 51513 Omišalj

Ivana Lučića 3

10 000 Zagreb

Sinopsis magistarskog rada

OTOK KRK NA PRIJELAZU IZ KASNOG CARSTVA U KASNU ANTIKU

Administrativni i crkveni odnosi kroz arheološke izvore

Znanstveno područje: humanističke znanosti

Polje: Povijesne znanosti

Grana: Arheologija

Tema rada, odnosno područje koje svojim radom želim istražiti, nametnula se pri

dugogodišnjem sudjelovanju na arheološkim istraživanjima na otoku Krku, u prvom redu na

ranokršćanskom lokalitetu Mirine kod Omišlja.

Ključna pitanja, koja su se pojavila kao osnova rada, odnose se na nekoliko glavnih

smjernica kasnoantičkog života, odnosno razdoblja koje mu neposredno prethodi. Razdoblje

kasne antike slabo je zastupljeno u istraživanjima spomenutog područja, iako nam je danas

poznato više lokaliteta koja bi tome periodu svakako pripadala.

Područje rada obuhvaća prostor Kvarnera i uže otoka Krka u razdoblju prelaska

kasnog Carstva na kasnu antiku, zaključno do Justinijana.

Glavne smjernice istraživanja vodit će ka određivanju mogućih administrativnih i

crkvenih veza Krka s manjim centrima koji ga okružuju, te Sjevernom Italijom, Istrom i

moguće Zadrom, kroz dostupne izvore (pisane, epigrafske i arheološke). U tom smislu treba

istražiti u kolikoj je mjeri sjeverni Jadran mogao biti samostalan u okviru Carstva, imajući

na umu municipalitet kojeg su starosjedilačke civitates na tom području rano dobivale, te

spomen provincije Liburnije, mogućeg odraza kasnijeg razdoblja regionalne posebnosti,

makar i unutar velike provincije Dalmacije.

Nadalje, s obzirom da se u arheološkim istraživanjima često istražuje ranokršćanski crkveni

objekt, a vrlo rijetko njegov neposredni okoliš, svakako ću pokušati naći odgovor na pitanje

109

odnosa crkve i grada na otoku, dakle u kolikoj je mjeri Crkva mogla biti integrirana u

svakodnevni život kasne Antike. Kao vrlo važan element istraživanja nameće se i analiza

mogućih centara koji su utjecali na određeni stil gradnje spomenutih crkava. Posredno će

rezultat ovog dijela istraživanja sudjelovati u slaganju opće slike konteksta Kvarnera u

vrijeme kasne antike.

Rad na temi podijeljen je na tri osnovna nivoa. Prvi podrazumijeva iscrpno

pretraživanje postojeće literature i stvaranje osnovne bibliografije, a drugi obradu postojećih

epigrafskih spomenika, vezanih sadržajem uz Krk i iščitavanje postojećih pisanih izvora

(Notitia Dignitatum, Akti crkvenih koncila, Kasiodor...). Treći korak je obrada poznatog

arheološkog materijala, ali i obrada većinom neobjavljenih rezultata novih istraživanja iz

posljednjih godina.

Struktura rada:

Čitava arheološka ostavština bit će smještena u zemljopisne i geološke karakteristike otoka

Krka Ocrtat ću njezin povijesni okvir, posebno povijest provincijskih magistrata u okvirima

razvoja tamošnjeg Kršćanstva. Precizno će biti navedeno stanje arheoloških istraživanja.

Izvore za interpretaciju gradiva pružit će ujedno epigrafski i pisani izvori. Radeći na

konkretnoj arheološkoj ostavštini izradit ću katalog lokaliteta analizirajući zasebno svakog

od njih. Zaključak će iznijeti rezultate čitavog gore navedenog radnog postupka.

13. veljače 2003.

Mentorica: Voditeljica studija:

Kandidatkinja:

dr.sc. Branka Migotti prof.dr.sc.Nives Majnarić-Pandžić Morana Čaušević

110

Fakultetsko vijeće Adnan BusuladžićFilozofskog fakulteta Husrefa Redžića 13 Sveučilišta u Zagrebu 71000 SarajevoIvana Lučića 310000 Zagreb

SINOPSIS MAGISTARSKOG RADA

ANTIČKE SVJETILJKE IZ ZBIRKE ZEMALJSKOG MUZEJA BOSNE I HERCEGOVINE

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: arheologijaGrana: antička arheologija

Cilj ovog rada je izvršiti revalorizaciju i analizu postojećeg materijala. Riječ je o antičkim svjetiljkama koje su otkrivene u Bosni i Hercegovini, ali i one koje su kao poklon dospjele do Zemaljskog muzeja BiH, a čije je porijeklo područje današnje Albanije, Grčke, Turske i manjim dijelom Hrvatske i Srbije. Ovakav arheološki materijal uglavnom je kataloško - sintetski obrađen u svim zemljama koje graniče sa Bosnom i Hercegovinom. Pomenuti radovi se mogu podijeliti u dvije grupe. U prvu grupu spadaju radovi koji tretiraju samo svjetiljke s određenog područja, a u drugu svjetiljke iz zbirki pojedinih muzeja, bez obzira na porijeklo. Rad, «Antičke svijetiljke iz zbirke Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine» bi bio kombinacija obadvije koncepcije. U tom radu bi po prvi put u Bosni i Hercegovini pored domaćeg materijala bile prezentirane svjetiljke i iz inozemstva. Iako će u radu od domaćih svjetiljki biti obrađene samo one koje su pohranjene u zbirci Zemaljskog muzeja BiH, na osnovu obrade i pregleda moći će se steći uglavnom potpuna slika o tipovima i varijantama svjetiljki na području čitave Bosne i Hercegovine, s obzirom da su spomenute svjetiljke pronađene u svim dijelovima zemlje. Od orijentaciono 140 svjetiljki ili fragmenata koji će biti predmetom obrade, prema dosadašnjim spoznajama oko 60 % nije nikada publicirano.

Od publiciranih svjetiljki veliki broj je objavljen samo parcijalno ili usputno bez veće analize. Kako se često radi o nalazima koji su objavljeni prije stotinu godina, u više slučajeva ponuđeni podaci o materijalu ne odgovaraju činjeničnom stanju ili najnovijoj znanstvenoj interpretaciji.

Materijal, o kome je riječ, čini neizostavan dio u svakodnevnom životu ljudi iz tog perioda. Rimske svjetiljke su masovno korištene od strane rimskih naseljenika, vojnika i administracije. Potvrda ovih činjenica su i lokaliteti na kojima su svjetiljke nađene. U najvećem broju, radi se o materijalu otkrivenom na mjestima jake rimske prisutnosti: Domavia, Aqua S...., područje Hercegovine i to osobito dolinom Neretve, središnja Bosna i prostor današnje općine Sanski Most, gdje su evidentirani jaki rudarski centri u rimsko doba. Ovim radom bi se stekla potpunija slika o tom segmentu antičke arheologije, kome se do sada u Bosni i Hercegovini nije poklanjala veća pozornost.

U radu će biti korištena dva osnovna metodološka postupka za precizno determiniranje svjetiljki. Tipološko i kronološko definiranje će imati primaran značaj u obradi ponuđenog materijala. Poglavlja će biti podijeljena u dva osnovna dijela; prema vrsti porijekla materijala (domaće i inozemne svjetiljke). U sklopu ovih poglavlja svaki tip i varijanta će biti posebno obrađeni.

STRUKTURA RADA

Uvod

111

U uvodnom dijelu će biti prezentirani dosadašnji radovi i historijat istraživanja na ovu temu, s osobitim osvrtom na radove Branke Vikić – Belančić «Antičke svijetiljke u Arheološkom muzeju u Zagrebu», Velike Dautove – Ruševljanin «Rimske svjetiljke u zbirci Pomorskog i povijesnog muzeja u Rijeci», radove Vladimira Kondića i Jovana Todorovića «Zbirka rimskih žišaka u Muzeju grada Beograda» i Aleksandra Jovanovića «Zemljane svetiljke iz antičke zbirke Muzeja u Nišu». Pored niza drugih domaćih i inozemnih radova koji će biti korišteni, spomenuti autori predstavljaju temelj za dalje istraživanje antičkih svijetiljki sa područja Bosne i Hercegovine, jer se radi o komparativnom materijalu iz neposrednog susjedstva. Od inozemnih autora najviše će biti korišteni Ivany Dora «Die pannonischen Lampen» i S. Loeschcke «Lampen aus Vindonissa» čija tipološka podjela je aktualna i danas. Posebna pozornost će biti posvećena najnovijoj literaturi i radovima koji su tretirali ovu problematiku.

Svjetiljke sa prostora Bosne i Hercegovine

U ovom poglavlju će biti obrađen najveći broj antičkih svjetiljki. Riječ je o rimskim svjetiljkama koje se mogu grupirati u više tipova. Najveći broj spada u firma svjetiljke, koje Loeschcke svrstava u tip IX, sa sve tri varijante. Uz importnu robu, u Bosni i Hercegovini se javljaju i domaće radionice u kojima su se proizvodile lošije rađene svjetiljke, slabije pročišćenosti i pečenosti gline. U pogledu datacije firma svjetiljki najveći broj se može datirati u period II i III stoljeća poslije Krista, kada je i proces romanizacije unutrašnjosti Balkana imao najveći zamah. Pored firma svjetiljki javlja se i tip svjetiljki uglata nosa sa volutama.

Svjetiljke porijeklom iz Albanije, Grčke i Turske

Druga velika grupa antičkih svjetiljki koje postoje u zbirci Zemaljskog muzeja su svjetiljke koje su posredstvom poklona dospjele u zbirku. Riječ je o svjetiljkama koje po obliku, dimenzijama i načinu izrade najvjerovatnije pripadaju atičkoj proizvodnji iz II i III stoljeća poslije Krista.

Zaključno razmatranje

Cijelokupan domaći materijal staviti ću u historijski okvir i povezat ću ga sa trgovačkim i privrednim kretanjima na prostoru današnje Bosne i Hercegovine, prilažući tom prilikom i kartu sa svim lokalitetima na kojima su obrađene svjetiljke u Bosni i Hercegovini nađene. Nastojat ću odrediti moguće centre proizvodnje ovih keramičkih proizvoda, obzirom da se za značajan dio može konstatirati da su provincijalnog karaktera. Odvojen dio u zaključnom razmatranju bi bio posvećen svjetiljkama iz inozemstva. U tom dijelu bit će izneseni opći zaključci i komparacije sa domaćim materijalom.

Katalog

Poseban dio ovog rada predstavljat će kataloška obrada materijala. Katalog će biti koncipiran tako da će svaku fotografiju pratiti tekstualno - opisni dio s eventualnom literaturom (za one koje su publicirane). Ujedno, kataloško izlaganje materijala će pratiti prethodni dio magistarskog rada, što znači da će svjetiljke biti izložene prvo u dvije osnovne grupe (domaće i inozemne), a u okviru ovih kategorija bit će predstavljene po tipološkoj klasifikaciji.


Potpis mentora: Potpis voditelja studija Potpis kandidata

prof. dr. Marin Zaninović prof. dr. Nives Majnarić – Pandžić Adnan Busuladžić

112

Fakultetsko vijeće Mihael GolubićFilozofskog fakulteta Basaričekova 3Sveučilišta u Zagrebu 10 000 ZagrebIvana Lučića 3 tel.: 091 546 452110 000 Zagreb


HELENISTIČKA RELJEFNA KERAMIKA IZ RESNIKA U KAŠTELIMAS POSEBNIM OSVRTOM NA KONZERVIRANJE I RESTAURIRANJE

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: arheologijaGrana: konzerviranje - restauriranje

Tema je izabrana u dogovoru s mentorom, prof. dr. Zdenkom Brusićem. Ovim radom obradit će se reljefna helenistička keramika pronađena na lokalitetu Resnik u Kaštelima (Hrvatska) s posebnim osvrtom na konzerviranje i restauriranje. U radu će se obraditi pitanja tehnologije materijala i proizvodnje ove keramike, kao i postupci i materijali, korišteni tijekom konzerviranja i restauriranja. Obradit će se i tipologija, distribucija, povijesno - umjetnički i geografsko - povijesni kontekst ove keramike, što je nužno za razumijevanje tehnologije, raznovrsnosti kvalitete i razloga za njezinu proizvodnju. Pri tome će se koristiti podaci iz literature uspoređeni sa rezultatima istraživanja na lokalitetu i spoznaje do kojih se došlo tijekom konzervatorske obrade materijala.

Do sada je na lokalitetu Resnik ova keramika pronađena prilikom sustavnih arheoloških istraživanja antičkog naselja uz obalu mora (vjerojatno Siculi) i helenističke luke, gdje je u plitkom moru uz obalu posebno bogato nalazište. Nalazi su objavljeni u literaturi (Z. Brusić), ali sa svakom novom kampanjom pronalaze se novi, tako da će istraživanja i u budućnosti dovoditi do novih spoznaja. Ova je vrsta keramike obimno obrađivana u literaturi na cijelom prostoru njene distribucije. Materijal je konzervatorski obrađivan u sklopu moga rada u Muzeju Grada Kaštela i Hrvatskom restauratorskom zavodu tijekom pet godina, a obrada je i dalje u tijeku.Zbog različite prirode porijekla nalaza (s kopna i iz mora) primjenjivane su prikladne metode, kojima su rješavani specifični problemi konzerviranja i restauriranja keramike. Težište rada će biti usmjereno na materijal pronađen tijekom podvodno – arheoloških istraživanja, zbog njegove brojnosti i složenosti konzervatorskih problema prilikom obrade.

Spoznaje do kojih se kani doći ovim radom, mogle bi biti praktično primjenjive prilikom konzerviranja i restauriranja iste ili slične vrste keramike.

U ovom će se radu prvenstveno obraditi problemi i specifičnosti konzerviranja i restauriranja helenističke reljefne keramike sa lokaliteta Resnik i spoznaje do kojih se došlo tijekom mog rada na materijalu, od faze iskopavanja, kroz proces obrade materijala do završetka obrade. Te spoznaje usporedit će se s ostalim objavljenim rezultatima istraživanja ove tematike, vezanim za konzerviranje, tehnološki postupak proizvodnje, porijeklo i kvalitetu keramike. Sve ovo povezano je s tipologijom i namjenom ovih keramičkih posuda, reljefnim motivima

113

koji se na njima javljaju, centrima proizvodnje i trgovačkim putevima - prvenstveno pomorskim, kojima je dolazila do korisnika, u vremenskom okviru trajanja proizvodnje i upotrebe (cca. 3. – 1. st. pr.Kr.). Zbog toga će svi ovi elementi biti uzeti u obzir prilikom pisanja magistarskog rada. Težište će biti usmjereno na komparacije sa nalazima ove keramike na istočnoj obali Jadrana, zbog geografske povezanosti prostora i proizvodnje u lokalnim radionicama.

Cilj ovog istraživanja je pokušati iznijeti nove spoznaje i pokušati potvrditi ili revidirati dosadašnje, vezane uz reljefnu helenističku keramiku kroz prikaz i komparaciju rezultata postignutih obradom nalaza sa lokaliteta Resnik u Kaštelima. Bit će prikazan tijek i metode konzerviranja i restauriranja ove keramike.

Prilikom pisanja rada bit će korištena literatura koja obrađuje helenističku reljefnu keramiku sa arheološkog, tehnološkog i povijesno – umjetničkog gledišta, kao i literatura vezana za konzerviranje i restauriranje keramike i keramičku tehnologiju. Koristit će se i vlastiti rezultati ispitivanja, analiza i praktična saznanja prikupljena tijekom konzervatorsko – restauratorske obrade materijala. Bit će upotrijebljena crtana i foto-dokumentacija.

Struktura rada:

U uvodu bit će predočen geografski položaj lokaliteta, zatim povijest arheoloških istraživanja na Resniku, kao i općeniti povijesno vremenski okvir tamo nađene reljefne helenističke keramike i pregled kako je konzervatorski keramika obrađivana. U posebnim poglavljima obradit će se tehnologija proizvodnje i namjena tog tipa keramike, zatim porijeklo keramike na lokalitetu Resnik s obzirom na lokalnu proizvodnju ili import, i distribuciju te keramike. Konzerviranju i restauriranju, problemima, materijalima i metodama, te tijeku obrade i rezultatima ispitivanja bit će posvećeno posljednje poglavlje. Katalog će uz tekst sadržavati crteže i fotografije konkretno obrađivane keraike.

U Zagrebu, 28.01.2003.

mentor: voditelj studija kandidat: ili zamjenik:

prof. dr. sc. Zdenko Brusić prof. dr. sc. Nives Majnarić Pandžić prof. Mihael Golubić

114

Fakultetsko vijeće Kristina JelinčićFilozofskog fakulteta Dubašička 14Sveučilišta u Zagrebu 10000 Zagreb


TOPOGRAFIJA RUSTIČNIH VILA NA OTOKU BRAČU

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: povijesne znanostiGrana. arheologija

U diplomskom radu obradila sam lokalitet Bunje na otoku Braču sa sačuvanom rustičnom vilom i sada želim na isti način obraditi sve slične objekte na otoku; ponegdje je to teški zadatak, jer lokaliteti nisu iskopavani, ali moguće ih je topografski zabilježiti i točno opisati njihovo današnje stanje, tj. stupanj sačuvanosti i mogućnosti istraživanja. Neki su lokaliteti nepoznati u literaturi i moj će rad doprinijeti saznanjima o tom važnom vidu stanovanja i ekonomike na Braču.

Navodim temeljnu dosadašnju literaturu, kako za sam Brač, tako i za istu tematiku na istočnoj jadranskoj obali. To je ujedno suma dosadašnjih istraživanja i znanja.

Cilj rada je popisati i opisati sve lokalitete na kojima su se nalazile rustične vile, iznijeti njihove osobine i specifičnosti, odabir smještaja i njihov međusobni odnos. Predstavit ću i pokretni materijal koji je sakupljen na površini, a dakako i danas vidljivu arhitekturu. Time je ujedno predstavljena i metoda rada. Nastojat će se razlučiti ostatke iz vremena romanizacije ilirskog stanovništva, zatim bogati razvoj iz antičkog doba te iz vremena na prijelazu iz antike u rani srednji vijek. Topografska karta sadržavat će dakako rustične vile različito obilježene po razdobljima, po načinu sačuvanosti i njihovoj specifičnosti.

Važno će biti razlikovanje objekata koji su imali samo gospodarski značaj od onih koji su uz gospodarski imali i ladanjski karakter. Provjerit će se pretpostavka da na Braču nije bilo vila s isključivo ladanjskim karakterom. Rad treba smatrati podlogom za daljnja sustavna istraživanja iskopavanjem.

Među metodama mog rada na magistarskoj temi trebam svakako istaknuti obilaženje terena, ucrtavanje i fotografiranje zatečenih situacija i rezultate razgovora s lokalnim staovništvom, bez kojih ne bismo mogli stvoriti potpunu sliku o rasprostranjenosti te vrste arhitekture na otoku. Dakako, to je i rad s katastarskim kartama.

Struktura rada predviđa uvodni dio s naznačenim ciljem i metodama rada. Dalje će se opisati arheološka slika Brača u antici i njegov odnos s područjem na obali, prvenstveno

115

Salonom. Arheološka slika će sadržavati zemljopisnu situaciju otoka koja je uvjetovala gospodarske odnose i lokaciju vila. Općenito će se konkretna situacija na Braču smjestiti u okvir života uobičajenog u ruralnim antičkim sredinama. Gdje je moguće, a ima naznaka o takvim mogućnostima, povezati će se antička arhitektura sa svojim protohistorijskim prethodnicima, kao i s nastavkom života duboko u kasnu antiku.

Zagreb, 11.02.2003.

Mentor Voditeljica poslijediplomskog Kandidatstudija arheologije

Prof. dr. Robert Matijašić Prof. dr. Nives Majnarić Pandžić Kristina Jelinčić

116

Fakultetsko vijeće Ivan JengićFilozofskog fakulteta Pavla Radića 49 Sveučilišta u Zagrebu Virovitica Ivana Lučića 310000 Zagreb


Srednjovjekovno graditeljsko naslijeđe na područjuVirovitičko–podravske županije

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: Arheologija Grana: Graditeljstvo razvijenog i kasnog srednjeg vijeka

UvodZemljopisni prostor koji namjeravam obuhvatiti ovim znanstvenim radom pripada regiji sjeverne Hrvatske, odnosno preciznije, Virovitičko–podravskoj županiji.On obuhvaća, s jedne strane, područje između obronaka Bilogore i Papuka pa sve do sjeverne hrvatske granice na rijeci Dravi. U drugom pak smjeru, od zapada prema istoku, on se rasprostire duž plodne podravske i slavonske ravni. Promatran u širem geografskom smislu ovaj prostor predstavlja jednu od najzanimljivijih povijesnih pozornica na kojoj se susreću i isprepliću utjecaji i silnice gotovo svih europskih regija: sjevera i juga, istoka i zapada.Takav zemljopisni položaj omogućuje ovom geografskom prostoru ulogu bogatog izvora arheoloških lokaliteta i nalaza, odnosno tragova njegova zaposjedanja od strane mnoštva civilizacija i kultura, koje su, pojavljujući se ovdje još od prapovijesti pa sve do današnjeg vremena , ostavile svoj odraz u prostoru i vremenu.Dva su ključna razloga zbog kojih sam se odlučio krenuti u istraživanje i započeti ovaj znanstveni rad. Prvenstveno je to činjenica da postoji bogatstvo neistraženoga arheološkog materijala, odnosno lokaliteta na kojima je moguće istraživati, a s druge strane je do sada vrlo mali broj spomenika srednjovjekovnoga graditeljstva s ovoga zemljopisnog područja precizno istražen i prezentiran široj znanstvenoj javnosti.

Teorijska podloga i relevantne spoznajeTeorijsku podlogu za početak istraživanja predstavlja dosadašnja (ne tako opsežna) literatura domaćih autora (Gj. Szabo, Lj. Karaman, A. Horvat, D. Vukićević-Samaržija, Ž. Tomičić itd.), komparativna literatura stranih autora, npr. P. Engel, E. Fügedi, H. Prickler te dokumentacija s terenskih istraživanja (Instituta za arheologiju, Instituta za pov. umjetnosti, Konzervatorskih odjela Ministarstva kulture u Osijeku i Požegi, Gradskih muzeja Virovitice i Slatine). Spoznaje do kojih se može doći proučavanjem spomenute literature i dokumentacije poslužit će mi kao dobra osnova istraživačkom radu na terenu, tj. kao temelj preciznije analize spomeničke građe.

Praktična primjena spoznaja istraživačkog radaMnogobrojne su mogućnosti praktične primjene spoznaja proizašlih iz ovoga znanstvenog rada. Navest ću samo neke: - primjena spoznaja u budućem visokoškolskom obrazovanju

117

- osnova za budući znanstveno-istraživački rad i analizu hrvatske kulturne baštine - praktična primjena u razvoju turističkih potencijala kako na mikrorazini (Virovitičko-podravska županija) tako i na širem prostoru Republike Hrvatske

Uže područje rada Prostorno–vremenske odrednice kojima se namjeravam baviti u ovom znanstvenom radu smještaju današnji prostor Virovitičko–podravske županije u srednjovjekovnu Slavoniju (tadašnji geografski pojam za zemlju od Sutle do Dunava, tj. od Gvozda do Drave) odnosno u vrijeme razvijenog i kasnog srednjeg vijeka. Razdoblje je to kraja vladavine jedne vladarske porodice, Arpadovića, i nastavka vladavine Anžuvinaca našim krajevima.Vrijeme je to intenzivne izgradnje, doba rađanja i rasprostiranja zapadnoeuropske civilizacije, koja i u našoj sredini svoj duhovni polet dostojan divljenja oblikuje obilnom izgradnjom samostana, crkava i utvrđenih gradova. No istovremeno ovo doba ne karakteriziraju samo izgradnja i polet nego i poneka kataklizmička zbivanja, poput tatarske provale, obilježene rušilačkim porivom. Uz ove zanimljive povijesno-zemljopisne činjenice još je jedna odrednica važna za potpuno razumijevanje i analizu prvenstveno najstarijih literarnih izvora vezanih uz područje istraživanja, a to je unutarnja crkvena hijerarhija, tj. razmještaj i međusobno razgraničenje biskupija. Podjela crkvenog teritorija u srednjem vijeku smješta današnje područje Virovitičko-podravske županije većim dijelom u Zagrebačku, a jednim manjim dijelom u Pečujsku biskupiju.

Ciljevi istraživanjaCilj je ovog istraživanja dovesti do novih znanstvenih spoznaja, do poznavanja naše kulturne baštine, u ovom slučaju srednjovjekovnoga graditeljskog naslijeđa na jednom uže određenom geografskom području. Konačni cilj predstavljao bi izradu i objavljivanje publikacije kao najboljeg načina prezentacije ovoga znanstvenog istraživanja.

Metodološki postupciU radu ću se poslužiti interdisciplinarnim pristupom u istraživanju. Pod tim podrazumijevam korištenje različitih literarnih izvora, tj. spoznaja do kojih su došli povjesničari, arheolozi, povjesničari umjetnosti itd. Nastojat ću koristiti najsuvremenije metode arheološkog istraživanja od rekognosciranja i utvrđivanja stanja na terenu do mogućih poduzimanja probnih iskopavanja.

Struktura radaNakon povijesnog pregleda i prikaza općih karakteristika arhitekture razvijenog i kasnog sredjeg vijeka u sjevernoj Hrvatskoj navest će se stanje na terenu dobiveno rekognosciranjem. Analizirat će se pisani izvori i podaci iz literature.Glavno je poglavlje posvećeno analizi sakralne (crkve, kapele, samostani) i profane arhitekture (gradovi i utvrde). Sljedi komparativna analiza prikupljenog arheološkog gradiva. Katalog nalazišta sadržavat će dokumentaciju uz pojedine lokalitete.

U Zagrebu 12.12.2002.Potpis mentora: Potpis voditelja studija: kandidata:dr.sc. Željko Tomičić prof.dr.sc. Nives Majnarić-Pandžić Ivan Jengić

118

Fakultetsko vijećeFilozofskog fakultetaSveučilišta u ZagrebuIvana Lučića 310000 Zagreb

Hrvoje KalafatićBožidara Magovca 23

10000 Zagreb


ZNAČAJKE RANE KULTURE POLJA SA ŽARAMA U POSAVINI

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: arheologijaGrana: prapovijesna arheologija

Kultura polja sa žarama jedna je od najmarkantnijih pojava prapovijesne Europe. Već

stotinu godina privlači intenzivnu pažnju znanstvenika. Područje Posavine smatra se za

jedno od ključnih područja u njenom nastanku i razvoju.

Dosadašnje sinteze obradile su ovaj prostor uzimajući u obzir prvenstveno velik broj

ostava i bez boljeg poznavanja naselja i nekropola. Pojačana izgradnja važnih

infrastrukturnih objekata i sve organiziranija mreža muzeja i sustav zaštite spomenika

zadnjih tridesetak godina otkrili su veći broj naselja i nekropola kulture polja sa žarama na

ovom prostoru, a i broj ostava je značajno povećan. Nekoliko lokaliteta je i istraženo, a

posljednjih godina provode se i sustavna arheološka istraživanja.

Uže područje rada biti će analiza nalaza s lokaliteta rane kulture polja sa žarama,

njihov smještaj u postojeće lokalne kulturne grupe polja sa žarama i proučavanje odnosa

kulturnih grupa u Posavini sa gravitirajućim područjima.

Ciljevi istraživanja su:

kulturna i kronološka atribucija analiziranog materijala

određivanje rasprostiranja i razgraničenja kulturnih grupa

utvrđivanje pravilnosti u smještaju naselja i nekropola s obzirom na paleoekološke

uvjete, te njihovo kartiranje

utvrđivanje i komparacija pogrebnih običaja zastupljenih kulturnih grupa

kataloško prezentiranje analiziranog materijala

119

Planira se tipološko-komparativnom metodom obraditi nalaze iz naselja i nekropola rane

kulture polja sa žarama i tamo gdje to dokumentacija dozvoljava uključiti i stratigrafsku

analizu. Tehnologija pečenja keramike bit će također predmetom proučavanja. Za utvrđene

importe keramike predviđaju se i kemijsko-mineraloške analize.

Analizom topografskih karata, starih i novih, i terenskim pregledom promatrat će se

zakonitosti smještaja naselja i nekropola.

Struktura rada:

Nakon uvoda o prilikama u kasno brončano doba u Posavini pristupit ću tipološkoj

analizi keramike s obzirom na oblike, a zatim na motive i način ukrašavanja. Nakon tog

konkretnog zadatka pristupit ću analizi istraživanih naselja i grobalja. Radu će biti dodan

katalog, crteži i fotografije te karte rasprostranjenosti. Zaključak će iznijeti sve radom

postignute rezultate.

17. veljače 2003.

Potpis mentora Potpis voditelja studija Potpis kandidata

prof.dr.Nives Majnarić- Pandžić prof.dr. Nives Majnarić-Pandžić Hrvoje Kalafatić

120

Fakultetsko vijeće Darko KomšoFilozofskog fakulteta Flanatička 8Sveučilišta u Zagrebu 52100 PulaIvana Lučića 310000 Zagreb


NUGLJANSKA I VEŠANSKA PEĆ U ISTRIKomparativna analiza epigravetijenske industrije

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: arheologijaGrana: paleolitik

Nugljanska peć je pećina smještena među strmim liticama Ćićarije, iznad sela Gornja

Nugla kod Buzeta. Vešanska peć je pećina smještena u Veloj Drazi, velikom kanjonu ispod

sjeverozapadnih obronaka Učke. Oba lokaliteta se nalaze u Istri, a međusobno su udaljeni

petnaestak kilometara zračne linije. Nugljanska peć je istraživana još krajem 19. stoljeća,

dok su obje pećine probno sondirane unutar višegodišnjeg arheološkog projekta “Pupićina

peć”.

Na osnovu materijalnih ostataka dobivenim posljednjim istraživanjima ustanovljeno

je da obje pećine sadrže tragove kasno epigravetijenske kulture gornjeg paleolitika, što je i

potvrđeno analizama radioaktivnog ugljika, kojima su dobiveni datumi od 12.500 – 11.000

BP. I materijalni ostaci i C 14 datacije upućuju na određenu istovremenost u naseljavanju.

Cilj ovog rada je da se ustanove sličnosti i razlike između ova dva lokaliteta, kao što

su namjena, dužina i učestalost korištenja te prilagodba različitim okolišima. Kako je

navedeno, Nugljanska peć se nalazi na rubu visoravni na nadmorskoj visini od oko 500 m,

dok je Vešanska peć smještena u kanjonu, što predstavljaju različite ekološke niše.

Metodologija

Komparativna analiza ovih lokaliteta biti će stavljena na analizu kremenog

materijala, a manje na faunističke, sirovinske, sedimentološke i ostale analize, iako će i one

biti korištene.

121

Litičku industriju oba lokaliteta namjerava se sagledati kroz lanac operacija, tj.

rekonstrukciju različitih faza transformacije materije od početne obrade sirovinskog

materijala do izrade finalnog proizvoda, rekonstrukcije njegovog korištenja te odbacivanja.

Kako je sama tipološka analiza alatki bez preciznijih podataka o procesu proizvodnje

nedovoljna, namjera je provesti i detaljnu tehnološku analizu obradbenog otpada oba

lokaliteta.

Struktura rada:

Ustanovit će se geomorfološko okruženje oba lokaliteta, opisati podrobno obje

pećine i povijest istraživanja. Sve će biti stavljeno u kontekst dosadašnjih saznanja o

istarskim pećinama. Razjasnit će se metodologija rada koja se sastoji u zasebnoj tehnološkoj

i tipološkoj analizi po prirodnim slojevima na oba lokaliteta. Dobiveni podaci obrade

litičkog materijala komparirat će se prvo između oba lokaliteta, kao i u odnosu na

istovremene lokalitete Istre. Rezultati će se pregledno iznijeti u zaključku.

12. veljače 2003.

Dr. Ivor Karavanić Dr. Nives Majnarić Pandžić Darko Komšo

122

Fakultetsko vijeće Siniša KrznarFilozofskog fakulteta Ak. M.Maleza 87Sveučilišta u Zagrebu 42240 IvanecIvana Lučića 310000 Zagreb


UČESTALOSTI I DISTRIBUCIJA DENTALNIH OBOLJENJA KOD ANTIČKIH I RANOSREDNJOVJEKOVNIH POPULACIJA NA ISTOČNOJ OBALI JADRANA

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: povijesne znanostiGrana: arheologija

Iako je broj istraživanja i objavljenih radova sa područja bioarheologije u porastu još uvijek je prisutan značajan nedostatak nekih vrsta podataka. Poglavito se to odnosi na podatke o dentalnim oboljenjima. Dosadašnja istraživanja naime, uglavnom su bila usredotočena na dobivanje paleodemografskih i paleopatoloških spoznaja. Dentalna oboljenja mogu uzrokovati promijene u prehrani, radnoj sposobnosti te bitno utjecati na kvalitetu života ljudi. Prikupljanjem tih podataka ovaj rad bi mogao pomoći u dobivanju potpunije slike o uvjetima i načinu života antičkih i ranosrednjovjekovnih populacija.

Bioarheologija odnosno arheološka antropologija je znanstvena disciplina koja pruža uvid u podatke do kojih ne možemo doći arheološkim istraživanjima ili proučavanjem povijesnih izvora. Najveći doprinos donosi u istraživanjima paleolitskih populacija (proučavanje ljudske evolucije) zbog nedostatka povijesnih izvora te teškog i problematičnog tumačenja arheoloških konteksta. Veoma mali broj radova bavi se isključivo dentalnim oboljenjima. Određeni podaci mogu se naći u radovima M. Šlausa koji je objavio antropološke analize antičkih i srednjovjekovnih populacija kontinentalne Hrvatske. U stranoj literaturi ovaj problem je mnogo zastupljeniji te svakako treba spomenuti radove G.C Nelsona, JR Lukacsa, M.Y Iscana, S.Maysa i drugih.

Uže područje rada je dentalna analiza antičkih i ranosrednjovjekovnih poplacija na istočnoj obali Jadrana

Cilj istraživanja je provesti analizu dentalnih oboljenja na antičkim (Narona, Zadar-Relja, Split-Ad basilicas pictas) i ranosrednjovjekovnim (Radašinovci, Dubravice, Donje polje-Sv.Lovre) populacijama, usporedba dobivenih podataka za svaki lokalitet te ustanoviti postoje li razlike između romanizirane antičke populacije i novopridošle hrvatske populacije.

Metodološki postupci primjenjeni u ovom radu biti će sljedeći: za svaku osobu bit će određen spol i starost u trenutku smrti.Starost će bit određena u granicama unutar pet godina, i to na temelju morfologije pubične simfize, aurikularne ploštine zdjelične kosti i sternalnih krajeva rebara, te prisutnosti degenerativnih promjena na zglobnim ploštinama i kralješcima. Nakon tog bit će načinjena inventura zubi prema već postojećem obrascu. Na

123

temelju tog obrasca zabilježit će se dentalna oboljenja (karijes, alveolarni apces, antemortalni gubitak zubiju), njihova lokacija, stanje i intenzitet. Učestalost i distribucija dentalnih oboljenja na svakom će se lokalitetu usporediti između muškaraca i žena te između mlađih i starijih osoba. Nakon toga bit će uspoređeni podaci između istovremenih lokaliteta, a naposljetku i između kompozitnih antičkih i srednjovjekovnih uzoraka.

Struktura rada

Nakon uvoda u temu pristupit ću u cilju istraživanja analizi dentalnih oboljenja na antičkim i ranosrednjovjekovnim populacijama s navedenih arheoloških nalazišta; usporedit ću dobivene podatke za svaki lokalitet te ustanoviti postoje li razlike između romanizirane antičke populacije i novopridošle hrvatske. Metodom određivanja spola i starosti te određivanjem učestalosti karijesa, alveolarnih oboljenja i antemortalnog gubitka zubiju, dobit će se pouzdani podaci o kojima ću zasebno raspraviti i donijeti zaključke.

27.1. 2003.

Potpis mentora Potpis voditeljice studija Potpis kandidata

Dr. Mario Šlaus Prof. Dr. N.Majnarić-Pandžić Siniša Krznar

124

Fakultetsko vijećeFilozofskog fakultetaSveučilišta u ZagrebuIvana Lučića 310000 Zagreb

Tino LelekovićParaći 3521210 Solin


RELJEFNA TERRA SIGILATA S PODRUČJA GRADA VINKOVACA

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: arheologijaGrana: rimska provincijalna arheologija

Terra sigilata, vrsta rimske keramike, relativno skup proizvod, oduvijek je privlačila znanstvenu pažnju, a pogotovo danas kad se pokazala izvrsnim arheološkim izvorom za proučavanje složenih socio – ekonomskih i kulturnih odnosa u rimskom društvu.Tijekom posljednjih 30 godina, u nizu zaštitnih arheoloških iskopavanja u Vinkovcima istražene su velike površine antičkih Cibala čime su se riješila mnoga pitanja urbanog razvoja, no otvoreni i neki novi problemi. Arheološkim iskopavanjima otkrivena je i velika količina rimskog materijala, pa tako i tere sigilate. Tera sigilata se proizvodila u radioničkim centrima po cijelom Carstvu, te se distribuirala u sve dijelove Carstva, a i izvan njega. Na prostor Panonije roba se, u pravilu, uvozila iz Italije, a kasnije iz Galije, odnosno Germanije, a u manjoj mjeri i iz Recije, odnosno Norika. Specifična tehnologija proizvodnje omogućavala je serijsku proizvodnju. Danas se, zahvaljujući toj činjenici, došlo do osnovnih podataka o radionicama u kojima se tera sigilata proizvodila, njihovoj organizaciji, te distribuciji proizvoda iz većine tih radionica. Stvorena je podloga koja omogućava da se nalazima tere sigilate može determinirati porijeklo i vrijeme proizvodnje, a ponekad i majstor – keramičar. Aktualne spoznaje o samim Cibalama, osim uvida u bogati uvoz tere sigilate, otvaraju i mogućnost postojanja lokalne radionice tere sigilate.Nalazi tere sigilate iz Vinkovaca bi se u ovom radu obradili tipološki i kronološki. Na nalazima tere sigilate koji imaju potrebne elemente pokušalo bi se odrediti porijeklo i radionice u kojima su izrađeni. Svi bitni primjerci će se kataloški prezentirati i načiniti dostupni stručnoj javnosti. Predmet ovog istraživanja bi bila samo reljefno ukrašena tera sigilata zbog velikog opsega materijala, bolje proučenosti reljefne tere sigilate, te zbog bolje iskoristivosti reljefne tere siglate kao arheološkog vrela, s izuzetkom italskih proizvoda koji su vjerojatno malobrojni, pa bi se mogli proučiti u cijelosti.Ciljevi istraživanja su:kataloški prezentirati materijal stručnoj javnostitipološka i kronološka podjela tere sigilate iz Cibaladavanje egzaktnog uvida uvoza tere sigilate u Cibale

125

detektiranje domaće proizvodnje tere sigilate u Cibalama pomoću obrade sakupljenog materijalaMetodologija, kojom bi se služilo, obuhvaća razrađenu tipološko – komparativnu analizu keramičarskih nalaza po fakturi, obliku i ukrasu. Za identifikaciju mogućih lokalnih proizvoda planiralo bi se izvršiti prirodoslovne analize (kemijske, mineraloške i dr.) keramike i uzoraka gline iz Vinkovaca. Dobiveni rezultati bi se potom obrađivali statističkom metodom. Završni rezultati bi se, potom, doveli u vezu s arheološkim kontekstom u kojem su primjerci terre sigilate nađeni.

Struktura rada:Nakon pregleda povijesti rimske kolonije Cibalae iznijet će se pregled istraživanja tog važnog antičkog središta južne Panonije. Nakon kratkog pregleda topografije grada, tj. mjesta na kojima je pronalažena terra sigillata, analizirat će se uvezena reljefno ukrašena terra sigillata uz posebnu pažnju njezinog izvora tj. radioničkog podrijetla te datacije. Naglasak će biti dan lokalnoj reljefnoj terra sigillati, njezinim značajkama i određivanju vremena proizvodnje. Iza zaključka, koji će rezimirati sve postignute rezultate, bit će dodan iscrpan katalog izrađen po međunarodnim pravilima.

5. veljače 2003.


Dr. Janka Istenič Dr. Nives Majnarić- Pandžić Tino Leleković

126

Fakultetsko vijeće Aleksandra NikoloskaFilozofskoga fakulteta Šarengradska 13Sveučilišta u Zagrebu 10000 ZagrebIvana Lučića 310000 Zagreb


KULT KIBELE I ATISAs posebnim osvrtom na materijal iz Republike Hrvatske

Znanstveno područje: Humanističke znanostiPolje: ArheologijaGrana: Antička religija

Kibelin kult je religiozna pojava porijeklom iz Anatolije koja se proširila velikim područjem i trajala je do kraja antike. Osim u zemljama Male Azije kao što su Frigija i Lidija, potvrđuje svoju prisutnost i u Grčkoj krajem arhajskog doba. U III st. pr. Kr., s velikim počastima, pod imenom Magna Mater, ulazi u Rim, kad dobiva svoj hram i ostvaruje svoju najveću popularnost. U carsko vrijeme proširen je cijelom državom. Na hrvatskom tlu kult je stigao s romanizacijom, a prisutan je duž obale kao i u kontinentalnom dijelu. Kult se definira brojnim religioznim aspektima kao misticizam, eshatologija, inicijacija, ekstaza, soteriologija i dr. Kibelin kult je usko povezan sa štovanjem boga Atisa, božičina pratioca.

Jedan od ciljeva ovog rada je dati prikaz karaktera ovog kulta. U radu bi se u nekoliko cjelina posebna pažnja posvetila nalazima iz Republike Hrvatske i njihovim analizama, te objašnjenju načina štovanja na ovom području.

Za istraživanje ove tematske cijeline potrebna je interdisciplinarna metoda zbog širine područja koje obuhvaća. Pomoćna disciplina pri ostvarivanju ovog rada bila bi povijest orijentalne i antičke religije. Etnografskim pristupom i konzultacijom antropološke literature omogućilo bi se bolje objašnjenje načina prakticiranja kulta i organizacije svećeničke hijerarhije. U prezentaciji materijala išlo bi se putem analognih proučavanja, dok bi se uz pomoć povijesti antičke umjetnosti objasnila ikonografija ovih božanstava kroz deskripciju plastike.

Struktura rada bila bi podijeljena na nekoliko cjelina i to;UVODU uvodnom dijelu bit će prikazani općeniti elementi kulta Kibele i Atisa kroz svoj

razvoj i povijest istraživanja.PORIJEKLO I RASPROSTRANJENOSTKronološki i teritorijalni pregled kulta povezan s određenim povijesnim zbivanjima.

MITOLOGIJAPregled cjelokupne mitološke pozadine likova Kibele i Atisa, te analiza i analogija sa

sličnim cjelinama u ostalim mitološkim sistemima.KULT

127

Načini štovanja Kibele i Atisa, glavni aspekti kulta, s naglaskom na one prisutne u antičko doba na teritoriju Hrvatske. Ideja je prikazati izvorne elemente štovanja i objasniti kult kao dio cjeline misterijskih kultova. Na to bi se dodali svećenički redovi i organizacija svetkovina i ceremonija.

IKONOGRAFIJAOva bi cjelina bila posvećena načinima likovnog prikazivanja Kibele i Atisa, bila bi

dopunjena prezentacijom i deskripcijom nalaza plastike i epigrafskih spomenika, ponovo s naglaskom na materijal iz Republike Hrvatske.

ZAKLJUČAKU završnom bi se segmentu prikazao kult Kibele i Atisa u Hrvatskoj u odnosu na

druge zemlje, gdje se ovaj kult javlja i obrnuto. U prednjem bi se planu vidjele razlike kojima se ističe osobitost ovog kulta na ovim prostorima, te sličnosti koje ga povezuju s kultovima iz drugih područja.

20. 02. 2003.

Potpis mentora Potpis voditelja studija Potpis kandidata Prof.dr.sc. Prof.dr.sc. Marina Milićević Bradač Nives Majnarić Pandžić Aleksandra Nikoloska

128

Fakultetsko vijeće Mario NovakFilozofskog fakulteta Susedgradska 18 Sveučilišta u Zagrebu 10000 Zagreb Ivana Lučića 3 10000 Zagreb


ANTROPOLOŠKA ANALIZA KASNOSREDNJOVJEKOVNE POPULACIJE IZ KOPRIVNA KRAJ KLISA


1) Posljednjih desetljeća znatno se povećalo zanimanje za bioarheološka istraživanja kosturnih ljudskih uzoraka sakupljenih prilikom arheoloških istraživanja. Bioarheološka istraživanja u Hrvatskoj dosad su se bavila poglavito problemom doseljenja Hrvata u ranom srednjem vijeku. Pošto je kasni srednji vijek u političkom, socijalnom i gospodarskom smislu vrlo važno vremensko razdoblje, u bioarheološkim istraživanjima u Hrvatskoj bio gotovo potpuno zanemaren, ovaj rad pomoći će rasvjetljavanju toga vremena.

2) Bioarheologija proučava ljudske biološke ostatke (kosti) unutar njihovog kulturnog (arheološkog) aspekta. Razvila se kroz zajedničku suradnju i istraživanja arheologa i antropologa. Bioarheologija daje uvid u uvjete i način života arheoloških populacija te služi kao potvrda i nadopuna arheološkim i povijesnim podacima, ali donosi i podatke do kojih se uz pomoć tih znanstvenih disciplina ne može doći. Vrlo je malo radova koji se bave bioarheološkim istraživanjima koja se tiču prijelaza sa srednjeg u novi vijek. U posljednjih desetak godina objavljeno je mnogo radova s područja antropologije koji se bave drugim razdobljima i koji mogu poslužiti kao podloga za rasvjetljavanje problematike kasnog srednjeg vijeka, budući da su u njima razrađene osnovne metodologije koje će biti korištene u ovome radu. Za kontinentalnu Hrvatsku M. Šlaus objavio je analize antičkih populacija iz Štrbinaca, Osijeka, Vinkovaca i drugih lokaliteta. Isti autor objavio je brojne analize srednjovjekovnih populacija iz Stenjevca, Đakova, Starih Jankovaca, Privlake, dok se J. Boljunčić bavila bjelobrdskom populacijom iz Zvonimirova i Josipova. Priobalnim područjem najviše se bavio M. Šlaus koji je objavio analize antičke populacije iz Splita (Ad basilicas pictas) i kasnosrednjovjekovne iz Danila Gornjeg.

4) Uže područje rada je bioarheologija.

5) Cilj istraživanja je provesti paleodemografsku i paleopatološku analizu podataka iz populacije koja je na kraju srednjeg vijeka i na prijelazu u novi vijek (15. – 16. st.) živjela u

129

području sela Koprivno, usporediti navedene podatke među spolovima s tog lokaliteta i načiniti usporedbu s drugim istovremenim lokalitetima s područja Hrvatske. 6) Prilikom istraživanja koristit će se sljedeća metodologija: za svaki će se kostur načiniti inventura svih prisutnih kostiju zu pomoć obrasca u kojem su popisane sve kosti ljudskog tijela. Svaka kost i zglobna ploština označene su posebnom oznakom koja određuje stupanj uščuvanosti same kosti. Za svaki kostur bit će načinjena inventura zubiju. Svakom kosturu odredit će se spol na temelju morfologije kranijuma i postkranijalnih kostiju. Starost u trenutku smrti odredit će se na temelju nicanja mliječnih i stalnih zubi, morfologije aurikularne ploštine zdjelične kosti, morfologije sternalnih krajeva rebara, prisutnosti degenerativnih promjena na zglobnim ploštinama i kralješcima te na temelju ostalih čimbenika. Procjena starosti svake odrasle osobe bit će dana u rasponu od pet godina, dok će starost djece biti određena, ovisno o uzrastu, u rasponu od pola do tri godine. Sve patološke promjene biti će zabilježene i podrobno opisane. Uz opću klasifikaciju, upotrijebit će se i detaljnija koja će pojedinačno opisati samu patološku promjenu (lokacija uočene patologije, intenzitet pojave, stanje, rasprostranjenost itd.). Paleopatološka analiza pokazat će na učestalost prisutnosti trauma, zaraznih bolesti, subadultnog stresa, degenerativnih promjena na zglobovima i kralježnici te učestalost pojave dentalnih patologija u analiziranoj populaciji. Učestalosti paleopatoloških promjena usporedit će se između muškaraca i žena te između mlađih i starijih osoba analizirane populacije kao i između lokaliteta Koprivno i drugih istovremenih lokaliteta u Hrvatskoj koji su antropološki obrađeni.

Struktura rada:Nakon uvodnih napomena i određivanja cilja istraživanja navest će se metode rada koje će, osim određivanja spola i starosti pokojnika, provesti i paleopatološke analize, a sve će se promatrati u okviru arheološkog konteksta nalazišta Koprivno. Demografske karakteristike populacije nadopunit će se analizom dentalne patologije, kao i učestalosti i distribucije pokazatelja subadultnog stresa. Odredit će se tragovi eventualnih zaraznih bolesti, trauma i degenerativnih promjena na zglobnim ploštinama i kralježnici. U raspravi će se obuhvatiti svi dobiveni podaci koji će dovesti do zaključaka o anatropološkim karakteristikama kasnosrednjovjekovne populacije iz Koprivna.

24.01.2003.

Potpis mentora Potpis voditeljice studija Potpis

kandidata

Dr. Mario Šlaus Prof. dr. N. Majnarić-Pandžić Mario Novak

130

Fakultetsko vijeće Maja Pasarić Filozofskog fakulteta Ksaverska c. 17Sveučilišta u Zagrebu 10000 Zagreb Ivana Lučića 310000 Zagreb


UČESTALOST I DISTRIBUCIJA CRIBRAE ORBITALIAE U RANOSREDNJOVJEKOVNIM GROBLJIMA DUBRAVICE,

RADAŠINOVCI I DONJE POLJE–SV. LOVRE


Budući da se doseljenje Hrvata u krajeve u kojima i danas žive datira u rani srednji vijek, važno je ustanoviti kako se ta novodoseljena populacija prilagodila na novu okolinu i ekološki sustav. Kako su povijesni izvori za to razdoblje vrlo šturi a iz arheoloških nalaza mogu se dobiti samo fragmentarni podaci o uvjetima života, bioarheološka istraživanja osteoloških ljudskih ostataka pružaju neprocjenjivu pomoć u tom pogledu. Istraživanje subadultnog stresa, poglavito učestalosti i distribucije cribrae orbitaliae, može dati više podataka o načinu i kvaliteti života Hrvata nakon doseljenja na istočnu obalu Jadrana.

Bioarheologija daje uvid u uvjete i način života arheoloških populacija pa je stoga proučavanje pojave subadultnog stresa unutar određene populacije jedan od pouzdanijih pokazatelja kvalitete života te populacije. Cribra orbitalia morfološki se očituje u pojavi porozne, šupljikave kosti na superiornim svodovima orbita što može, ali i ne mora, biti praćeno hipertrofijom kosti. Etiologija tog poremećaja još nije do kraja rasvjetljena, ali je ukazano na nekoliko mogućih uzroka od kojih je subadultna anemija navedena kao najvažniji. U Hrvatskoj je vrlo malo radova koji se bave isključivo problematikom pojave i raširenosti subadultnog stresa u arheološkim populacijama. Tim problemom kod nas u svojim se radovima bavio M. Šlaus. U stranoj literaturi ta problematika mnogo je zastupljenija i o njoj pišu M. Y. El–Najjar, P. Stuart–Macadam, R. P. Mensforth i drugi.

Uže područje rada je bioarheologija, tj. proučavanje učestalosti i distribucije subadultnog stresa (cribrae orbitaliae).

Cilj istraživanja je analiza učestalosti i distribucije cribrae orbitaliae na ranosrednjovjekovnim lokalitetima sjeverne Dalmacije (Radašinovci, Dubravice i Donje Polje–Sv. Lovre), usporedba navedenih podataka među spolovima i dobnim skupinama s tih

131

lokaliteta, te s drugim istovremenim lokalitetima s područja kontinentalne Hrvatske i s kasnosrednjovjekovnim lokalitetima s područja Dalmacije.

Prilikom istraživanja koristit će se sljedeća metodologija: svakom kosturu odredit će se spol na temelju morfologije kranijuma i postkranijalnih kostiju. Starost u trenutku smrti odredit će se na temelju nicanja mliječnih i stalnih zubi, morfologije aurikularne ploštine zdjelične kosti, morfologije sternalnih krajeva rebara, te prisutnosti degenerativnih promjena na zglobnim ploštinama i kralješcima. Procjena starosti svake odrasle osobe bit će dana u rasponu od pet godina, dok će starost djece biti određena, ovisno o uzrastu, u rasponu od pola do tri godine. Prisutnost cribrae orbitaliae u orbitama bit će zabilježena i podrobno opisana. Uz opću klasifikaciju upotrijebit će se i detaljnija, koja će pojedinačno definirati promjenu s obzirom na njenu lokaciju, intenzitet i stanje (aktivnu ili zaraslu). Učestalost i distribucija cribrae orbitaliae usporedit će se između muškaraca, žena i djece unutar analiziranih populacija, između analiziranih lokaliteta i ranosrednjovjekovnih lokaliteta u kontinentalnoj Hrvatskoj koji su antropološki obrađeni, kao i između analiziranih lokaliteta i kasnosrednjovjekovnih lokaliteta u Dalmaciji.

Struktura rada:

Nakon uvodnih napomena analizirat će se arheološki kontekst nalazišta Radašinovci, Dubravice i Donje Polje–Sv. Lovre. Nakon određivanja spola i starosti uzoraka analizirat će se učestalost i rasprostranjenost pojave cribrae orbitaliae, najprije posebno na svakom od obrađivanih nalazišta a zatim distribucija c.o. po spolu i starosti; zasebno će se analizirati distribucija aktivne i zarasle c.o. po spolu i starosti. U zaključku ću raspraviti o dobivenim rezultatima, interpretirati uzroke i prilike u kojima se ta pojava odvijala.

29.01.2003.

Potpis mentora Potpis voditeljice studija Potpis kandidata

Dr. Mario Šlaus Prof. dr. N. Majnarić-Pandžić Maja Pasarić

132

Fakultetsko vijećeFilozofskog fakultetaSveučilišta u Zagrebu Tatjana PintarićIvana Lučića 3 Kotoripska 35a10 000 Zagreb 10 000 Zagreb


ANDAUTONIJA U SVJETLU NOVIJIH ISTRAŽIVANJA


Područje Ščitarjeva pogodno je za arheološka istraživanja kojima je do sada utvrđeno

da ono predstavlja višeslojno nalazište, od kojeg je najpoznatiji kulturni horizont antičkog

razdoblja – rimskog municipija Andautonije.

Spoznaje o važnosti, položaju, veličini i izgledu Andautonije, koja se navodi kod

Ptolomeja i u Antoninovu itineraru, mijenjale su se i nadopunjavale od 18.st. do danas. Prva

iskopavanja izveo je 1882. i 1883.god. I. Bojničić na Gradišću, dok su manja iskopavanja na

Kutelu obavili Arheološki muzej u Zagrebu i Muzej Turopolja iz Velike Gorice 1962.god.

Sustavna i sondažna istraživanja u Ščitarjevu organizirao je Antički odjel Arheološkog

muzeja u Zagrebu 1969.god. pod vodstvom M. Gorenca, B. Vikić – Belančić i V. Damevski,

a od 1979.god. vrše se u suradnji s Muzejom Turopolja. U novijim istraživanjima, koja su

omogućila sagledavanje gradskog areala i urbanog izgleda grada tijekom 400 godina,

sudjeluju (ili su sudjelovali) D. Nemeth – Ehrlich, D. Kušan Špalj, P. Vojvoda i T. Pintarić.

Sva su dosadašnja istraživanja periodično objavljivana i prezentirana na izložbama.

Zahvaljujući vrlo dobrim rezultatima tih istraživanja postavljeni su temelji Arheološkog

parka Andautonija, čija se realizacija odvija kroz pojedine faze.

Preduvjet ostvarenja jedne od faza je istraživanje prostora južnog ruba Gradišća (k.č. 100),

koje provodi Muzej Turopolja, gdje radim kao kustos. Prethodno je provedeno geofizikalno

ispitivanje te lokacije zahvaljujući kojem je dobiven uvid u raster dijela gradske četvrti te se

133

pristupilo arheološkom istraživanju jedne rimske zgrade, smještene neposredno uz gradsku

ulicu (Istražna Sonda 1 / k.č.100).

Iskopavanje se vrši metodom praćenja i dokumentiranja stratigrafskih jedinica i

građevinskih struktura te se definiraju kronološki horizonti i pojedine faze unutar njih.

Cilj mi je, uz već poznate nalaze iz Andautonije, prezentirati do sada neobjavljenu

cjelinu i povući paralele s dosadašnjim saznanjima o rasprostiranju gradskog areala.

Struktura rada:

Rad bi bio podijeljen na poglavlja, od uvoda, preko razrade teme do završnog

zaključnog razmatranja.

U uvodnom će poglavlju biti prezentiran smještaj Andautonije te pregled dosadašnjih

saznanja i rezultata istraživanja.

U slijedećem će poglavlju biti obrađena stratigrafija ovog dijela lokaliteta s

pojedinim kronološkim horizontima te, unutar njih, namjena i prenamjena ovog prostora.

Zatim će se pristupiti obradi pokretnog arheološkog materijala. Keramički materijal

obradit će se ovisno o vrsti keramike, na temelju kvalitete fakture (detaljnija razrada

primijenit će se obzirom na potrebe koje će proizaći prilikom obrade) i oblika posuda

(tipološka podjela). Zatim će se obraditi nalazi stakla i metalni nalazi – predmeti izrađeni od

željeza i bronce (legure bakra). U slijedećem poglavlju biti će dan prikaz numizmatičkog

materijala.

Za cjelokupni arheološki materijal razmotrit će se zastupljenost unutar stratigrafskih

jedinica, njegove analogije, porijeklo i kronološko određenje.

U završnom poglavlju prezentirat će se rezultati do kojih se došlo analizom

materijala i stratigrafskih jedinica te će se doneseni zaključci usporediti s dosadašnjim

saznanjima o urbanom razvoju Andautonije.

Na kraju rada bit će priložen katalog obrađenih nalaza.

30. siječnja 2003.

Mentor Voditelj studija kandidat

Prof.dr.sc. Marin Zaninović Prof.dr.sc.Nives Majnarić-Pandžić Tatjana Pintarić

134

Fakultetsko vijeće Tajana Pleše BlažekovićFilozofskog fakulteta Gundulićeva 29aSveučilišta u Zagrebu 10000 ZagrebIvana Lučića 310000 Zagreb


ODNOS ORIJENTALNIH KULTOVA I KRŠĆANSTVA U KASNOJ ANTICIArheološki nalazi u sjevernoj Hrvatskoj

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: arheologijaGrana: ranokršćanska arheologija

Ovaj magistarski rad pokušati će objasniti kompleksan religijski odnos na tlu sjeverne Hrvatske između orijentalnih kultova i ranog kršćanstva u kasnoantičko vrijeme. Tema je prostorno određena granicama današnje sjeverne Hrvatske tj. odnosi se na dio Hrvatske koji se nalazio u sklopu antičke Panonije Sekunde i Savije. Vremenski je tema određena od prijelaza drugog na treće stoljeće do kraja šestog stoljeća. Rad će imati težište na neobjavljenoj kasnoantičkoj votivnoj olovnoj pločici tipa Mačvanska Mitrovica B nađene u Đakovu iz privatne zbike te na recentnim istraživanjima cinktora župne crkve u Ludbregu u sklopu radova koje izvodi Hrvatski restauratorski zavod. Rad će biti sinteznog karaktera. Pokušat će se obuhvatiti svi do sada pronađeni materijalni nalazi, kako orijentalnih kultova tako i ranokršćanski, detaljno će ih se analizirati, odredit će ih se tipološki i povijesno-umjetnički te postaviti u povijesno-religijski kontekst. Neke materijalne nalaze će se pokušati i reinterpretirati obzirom na nove spoznaje i istraživanja. Osim materijalnih nalaza sjeverne Hrvatske u rad će biti uključeni i materijalni nalazi iz država koje graniče sa sjevernom Hrvatskom (južna Slovenija, jugozapadna Mađarska, zapadna Vojvodina te sjeverna Bosna i Hercegovna), kako bi se kroz komparativnu analizu dobio čim sveobuhvatniji kontekst. Taj komparativni materijal bit će od velikog značaja glede pitanja arhitekture, kako one orijentalnih kultova tako i ranokršćanske. Osim materijalnih nalaza, pri pisanju rada koristit će se literatura vezana uz arheološka istraživanja u sjevernoj Hrvatskoj te susjednim državama, kasnoantičkim izvorima koji se bave poviješću i filozofijom, epigrafičkim izvorima, te literaturom koja obuhvaća problematiku odnosa orijentalnih kultova i ranog kršćanstva.Rad će se sastojati od nekoliko poglavlja. Radi bolje preglednosti teksta, svako poglavlje podijeljeno je u nekoliko manjih dijelova koji simultano prate kako povijesno-teološku problematiku tako i onu materijalnih nalaza i arhitekture po vremenskoj i regionalnoj podjeli.

135

Struktura rada

Nakon kraćeg uvoda bit će navedeni osnovni podaci o orijentalnim kultovima i ranom kršćanstvu u sjevernoj Hrvatskoj. Obradit će se pokretni materijalni nalazi 2. do 6. stoljeća, zasebno dakako oni orijentalni i oni ranokršćanski. Sljedit će pregled arhitekture orijentalnih kultova kao i pregled pretpostavljene ranokršćanske arhitekture. Svi će se nalazi iz Hrvatske komparirati s materijalnim ostacima i arhitekturom s područja susjednih zemalja: iz južne Slovenije, jugozapadne Mađarske, zapadne Vojvodine, sjeverne BiH. Tekst će biti popraćen ilustracijama nacrtima i kartama. Zaključak će rezimirati postignute rezultate.

27. siječanj 2003.

Potpis mentora Potpis voditelja studija Potpis kandidata ili zamjenika

dr. sc. B. Migotti prof. dr. sc. N. Majnarić Pandžić T. Pleše Blažeković

136

Fakultetsko vijeće Dalibor ŠušnjićFilozofskoga fakulteta Rakarska 31Sveučilišta u Zagrebu 10410 Velika GoricaIvana Lučića 310000 Zagreb


KAMENE RUKOTVORINE ENEOLITIČKOG RAZDOBLJA NA PODRUČJU SJEVERNE HRVATSKE


Artefakti izrađeni od kamena zauzimaju posebno mjesto u razvoju ljudskog roda. Njihova je izrada sastavni dio čovjekova života od davnih, prapovijesnih vremena, kada je čovjek prvi puta svjesno preoblikovao prirodni materijal u oruđe koje mu je olakšavalo svakodnevnu borbu za preživljavanje, pa do, na nekim dijelovima zemljine kugle, današnjih dana. Glačano kameno oruđe i oružje prvi se put pojavljuje u razdoblju neolitika. U razdoblju eneolitika, etapi razvoja ljudskog roda prvenstveno prepoznatljivoj po počecima i razvoju metalurgije bakra, čovjek je nastavio sa izradom glačanih kamenih rukotvorina i dalje nezamjenjivog alata kod obavljanja različitih poslova (obrada drva, priprema hrane, boja, itd.). Ova je ljudska djelatnost u kontekstu eneolitičkih kultura u hrvatskoj arheološkoj literaturi poprilično zapostavljena što je i glavni razlog za predloženo istraživanje.

Oblici glačanog oruđa i oružja su jasno određeni njihovom funkcijom. Njihov se izgled ne mijenja kroz dugo vremensko razdoblje zbog čega kao arheološki izvor nisu kronološki relevantni. Tipološki, po uzoru na neolitik, glačano oruđe i oružje eneolitika se dijeli na plosnate trapezne sjekire ili klinove i čekićaste sjekire s otvorom za držak kod čijeg se oblikovanja ponekad uočava određeni utjecaj metalnih sjekira.

Spoznaje do kojih se kani doći u ovom radu mogu se primijeniti pri pokušaju ubiciranja položaja prapovijesnih izvora za sirovine (rudnika ili površinskih nalazišta).

U ovom radu primarni bi cilj bio izrada kataloga i objava kamenog materijala eneolitika sjeverne Hrvatske. Materijal bi bio obrađen i prezentiran za svaku kulturu zasebno.

Cilj je istraživanja po prvi put u hrvatskoj arheološkoj literaturi temeljito obraditi kameni materijal eneolitičkog doba, po mogućnosti iskoristiti rezultate petrografske analize za ubiciranje položaja primarnih ležišta sirovina i usporedba sa kamenim materijalom iz razdoblja kasnog neolitika što bi moglo pomoći u pokušaju sagledavanja odnosa među populacijama neolitika i eneolitika.

137

Pri izradi ovog rada koristit će se uobičajeni metodološki postupci u arheologiji: tipološka analiza koja omogućuje definiranje, prepoznavanje i klasificiranje alatki na temelju njihovog oblika i tehnološka analiza koja omogućuje rekonstrukciju procesa proizvodnje alatki i određivanje djelatnosti za koju je alatka bila korištena. Petrografskom analizom utvrdit će se vrsta i porijeklo sirovinskog materijala, a upotrebom geoloških karata i obilaska terena pokušat će se ubicirati primarna ležišta sirovina.

STRUKTURA RADA:

U uvodnom poglavlju će se dati pregled dosadašnjih istraživanja koja se dotiču ove teme, te kratak osvrt na razdoblje prelaza iz razdoblja neolitika u eneolitik na području sjeverne Hrvatske.Katalog će sadržavati detaljan morfološki opis rukotvorina podijeljenih prema nalazištima i materijalnim kulturama. Navest će se sirovinski materijal od kojeg su alatke izrađene.U narednom će se poglavlju izvršiti tipološka, tehnološka i analiza sirovinskog materijala.U završnom poglavlju prezentirat će se rezultati do kojih se došlo analizom rukotvorina i usporediti dobivene rezultate sa istraživanjima kasnog neolitika.

Datum: 03.03.2003.

Mentor Voditelj studija Kandidat

Prof. dr. sc. Tihomila Težak-Gregl Prof. dr. sc. Nives Majnarić-Pandžić Dalibor Šušnjić

138

Fakultetsko vijeće Jelena JesenkovićFilozofskoga fakulteta Šime Starčevića 2Sveučilišta u Zagrebu 10 000 ZagrebIvana Lučića 3 [email protected] 000 Zagreb

Znanstveno područje: humanističke znanostiSinopsis magistarskog rada iz područja jezikoslovljaGrana: kroatistika

VERBALNI HUMOR U ZBIRCI LIBRO DUBAJA MARUSA ŠIME VUČETIĆA

U ovom će se radu proučavati verbalni humor na korpusu koji pripada hrvatskoj

književnosti pisanoj čakavskim književnim jezikom. Analizirat će se humoristične pjesme iz

zbirke Libro Dubaja Marusa Šime Vučetića (Zdruc proćulića, Lipost, Pisma o Pucinu, Lito,

Kobila i bonaca, Gre tovar, Kunpar Mošnje, Luka u svitu, Prva pisma, Mrtvo zvono,

Godišće, Kako se sebi digod prištampan, Hoćemo kulinja, Kuma Mandina u po ovega vika i

Kuma Mandina u sutoru ovega vika.)

Lingvisti, psiholozi i antropolozi definiraju humor kao događaj ili objekt koji mami

smijeh, koji zabavlja ili je šaljiv. Humor se implicitno, a ponekad i eksplicitno, definira kao

smijeh. Termini smiješno i komično upotrebljavat će se kao sinonimi, a terminom humor

objedinit će se smiješni, komični (i humoristični) efekti. Humor se u hrvatskom pjesništvu

pisanom čakavskim književnim jezikom ne smije promatrati s glotofagijskoga stajališta

prema kojem je "dijalekt" dostatan tek za realizaciju komičnog. Verbalni će se humor u

Vučetićevoj zbirci promatrati sa stajališta čakavskoga književnog jezika (neće se

uspoređivati evolutivni stupnjevi standarda i dijalekta, smijeh ne izaziva "evolutivni zastoj

dijalekta"). U Uvodu će se, nakon terminoloških određenja, dati pregled teorija humora.

Ciceron je u djelu De oratore prvi klasificirao humor s lingvističkog aspekta. Usporedi li se

Ciceronova klasifikacija sa suvremenom, može se zaključiti da su razlike neznatne.

Razlikuju se dvije vrste humora: humor u riječi (de dicto) i humor u stvari (de re). U ovom

će se radu proučavati humor u riječi, humor koji stvara jezik, tzv. verbalni humor.

Pjesnički je tekst idealna podloga za humor. Višeznačan je i nastoji reducirati

uporabu pretjeranog broja jezičnih znakova. U humoru koji stvara jezik svi su humoristički

postupci istovremeno i stilistički, smiješan je, prije svega, jezični postupak. Što god

139

humorist činio, čini to u jeziku i jezikom, "poigrava se" jezičnim materijalom. Lingvističko

proučavanje književnog teksta uvijek vodi prema stilistici. Jezik se u pjesničkom diskursu

individualizira, njime se izražavaju novi (estetski i emotivni) sadržaji. Uvođenje

"neuobičajenih" jezičnih elemenata dovodi do preosmišljavanja, do resemantizacije. Takva

su "razotkrivanja" unutrašnjih zakona jezika prisutna na svim (jezičnim) razinama. Verbalni

će se humor analizirati na fonetskoj, leksikološkoj i morfosintaktičkoj razini. Na fonetskoj

će se razini analizirati zapis i izgovor fonema u stranim riječima, fonološko variranje,

naglasak riječi, aliteracije, asonance i rima. Na leksikološkoj će se razini obrađivati

polisemija, sinonimija, homonimija, tvorba riječi i frazeologija. Analiza verbalnog humora

na morfosintaktičkoj razini obuhvatit će gramatičku homonimiju, "gomilanje leksika",

ponavljanja, implicitne subordinirane strukture i vrednote govorenoga jezika. Analiza će biti

stilistička, ali s posebnim usmjerenjem: pokušat će se otkriti koji to elementi gramatičke

strukture izazivaju humor, kako jezik stvara humor, kojim se sredstvima u humorističnom

stilu izaziva humor.

Datum:


Prof. dr. sc. Branko Vuletić Prof. dr. sc. Josip Silić Jelena Jesenković

140

Fakultetsko vijeće Zrinka Božić BlanušaFilozofskoga fakulteta Plitvička 26Sveučilišta u Zagrebu 10000 ZagrebIvana Lučića 310000 Zagreb


OBLIKOVANJE NACIONALNOG IDENTITETA U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOJ

HISTORIOGRAFIJI

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: znanost o književnostGrana: kroatistika

Rasprava o fenomenu nacije traje već više od stoljeća i brojni su pokušaji njezina definiranja, od Renana do Hobsbawma, Gellnera i Andersona. Poststrukturalistička kritika pojma subjekta kojeg je inauguriralo prosvjetiteljstvo, a zagovarao modernizam otvara prostor teorijskoj problematizaciji pojma nacionalnog identiteta. U okvirima kulturalnih studija i postkolonijalne kritike tvorba nacionalnog identiteta postaje čvorištem analize kanoniziranih tekstova književnosti, znanosti i medija odnosno svega onoga što ulazi u “polje kulturne proizvodnje”.

Književnu historiografiju i tvorbu nacionalnog identiteta veže prije svega vrijeme njihova pojavljivanja. Povijest književnosti javlja se u 18.stoljeću kada nastaju i prve velike europske nacije. Prosvjetiteljsto je povijest shvaćalo kao liniju napretka i oslobađanja razuma koju čini niz prekida s prošlošću. U 19.stoljeću modificira se racionalističko shvaćanje povijesti pa tako prošle periode ne karakteriziraju samo pogreške i predrasude, nego im je svojstvena i vlastita logika prema kojoj funkcioniraju. Stoga je zadatak povjesničara razumjeti tu logiku i premostiti jaz između prošlosti i sadašnjosti. Napori za uspostavljanjem kontinuiteta između prošlosti i sadašnjosti tj. hermeneutički odnos prema prošlosti pojašnjavaju osnovnu motivaciju nastanka povijesti književnosti. Riječ je o okretanju prošlosti u potrazi za nacionalnim identitetom, tradicijom i samorazumijevanjem.

Spomenute će spoznaje otvoriti pristup čitanju naših povijesti književnosti od Vodnikove, Ježićeve, Kombolove do najnovijih, Jelčićeve i Novakove. One su pogodne za ovakvo čitanje zbog dvojakog utjecaja Herderovih ideja, koje su na samim počecima žanra potaknule određen način “zamišljanja” nacije, ali i oblikovale interese za istraživanje književne povijesti.

Nacrt rada

141

U prvom će se dijelu rada raspraviti osnovne postavke najutjecajnijih teorija o stvaranju nacije kako bi se jasnije odredila uloga historiografije u tom procesu. Drugi će se dio baviti teorijskom problematizacijom žanra književne historiografije, a posebno dimenzijom pripovijedanja u njemu. Propitat će se i kako su tekstovi o kojima se pripovijeda kontekstualizirani, vrednovani i klasificirani.Središnji će dio rada obuhvatiti čitanje spomenutih povijesti kako bi se u svakoj pojedinoj odredile strategije oblikovanja nacionalnog identiteta što će uključiti i problematiku aktualnu u suvremenim teorijskim raspravama (pitanja oko oblikovanja kanona, utjecaj institucija obrazovanja, funkcioniranje književnog tržišta, nastanak povijesnog pamćenja, propitivanje nacionalnih mitova i dr.). Ovakvim će se čitanjem utvrditi kako je književna historiografija sudjelovala u oblikovanju hrvatskog nacionalnog identiteta, ali i kako je način zamišljanja nacije utjecao na diskurz te iste historiografije. Pokazat će se i koliko je ta veza imanentna svakom pokušaju pisanja povijesti nacionalne književnosti jer ga istovremeno potiče i oblikuje, usmjerava i sudjeluje u njemu.

20.ožujka, 2003.

Mentor Voditelj studija Studentica

Prof.dr. Vladimir Biti Prof.dr. Milivoj Solar Zrinka Božić Blanuša

142

Fakultetsko vijeće Veljko Dunjko, prof.Filozofskoga fakulteta Trg Ivana Kukuljevića 1Sveučilište u Zagrebu 10090 ZagreIvana Lučića 3, 10000 Zagreb

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: znanost o književnostiGrana: germanistika

Sinopsis magistarskoga rada: PEDAGOŠKI ROMAN NA PRIMJERIMA NJEMAČKE KNJIŽEVNOSTI 20. ST.

UVOD:Premda sintagma “pedagoški roman” u književnoj teoriji do sada nije detaljnije opisivana, ona po našem mišljenju zaslužuje posebnu pažnju u proučavaju njemačke književnosti 20. st.,jer bi se tim pojmom mogao obuhvatiti korpus shematiziranih fabula međusobno povezanih sličnim pedagoškim situacijama i institucijama ( nastavnik, učenici, vršnjaci, roditelji, crkva, stranka, država,…) koje prate psihosocijalno sazrijevanje mladog čovjeka. UŽE PODRUČJE RADA: Naša je teza da je korisnik obrazovnog procesa država ( umjesto da to bude učenik), pa bi korpus primarnih tekstova trebao obuhvaćati oba tipa društvene svijesti ( kapitalistički i socijalistički) i ograničio bi se na sljedeća djela: Heinrich Mann: “Professor Unrat” (1905.); Hermann Hesse: “Unterm Rad” (1906.); Robert Musil: “Die Verwirrungen des Zöglings Törleß” (1906.); Franz Werfel: “Der Abituriententag” (1928); Jakob Wassermann: “Der Fall Maurizius” (1928); Friedrich Torberg: “Der Schüler Gerber hat absolviert” (1930); Ödön von Horwath: “Jugend ohne Gott” (1938.); Christa Wolf; “Der geteilte Himmel” (1963.); Hermann Kant: “Die Aula” (1965); Günter Grass: “Örtlich betäubt” (1969.); Ulrich Plenzdorf: “Die neuen Leiden des jungen W.” (1972).

CILJEVI ISTRAŽIVANJA: Predloženi rad polazi od teze da je dominantna kategorija pedagoškog romana njegov sadržaj ( suprotno drukčijim tendencijama svekolikog romana u 20. st.), a ne formalne mogućnosti njegovog izraza, pa bi rad u dijakronijskoj analizi sadržaja pokušao argumentirati stav, po kojem društvena zbilja određuje odnos pedagoških romana prema predstavljanju osobnih i društvenih vrijednosti. Rad namjerava uspostaviti shemu najvažnijih strukturnih sličnosti i razlika između tekstova korpusa, te bi mogao doprinijeti usustavljivanju žanrovske slike njemačke književnosti 20. st.

METODOLOŠKI POSTUPCI: Komparativnom metodom namjerava se provesti analiza pojedinih djela, kako bi se pokazale određene promjene pedagoške orijentacije. U tu bi svrhu trebalo raščlaniti pedagoške motive po načelu sličnosti stupnjujući ih od tipične, preko usporedive, do pojedinačne pojavnosti.

STRUKTURA RADA: Uvodni, književno-povijesni i teorijsko-metodološki dio trebali bi, svaki za sebe, pozicionirati rad u kontekstu dosadašnjeg proučavanja njemačkog romana 20. st., predstaviti

143

temu, metodologiju i ciljeve rada, te posebice značenjske suodnose pojma pedagoški roman prema školskom, učeničkom, razvojnom i obrazovnom romanu. Središnji dio radnje činila bi analiza značajki uočenih na predmetnom korpusu. Ona bi trebala definirati sadržaj životnog prostora pedagoškog romana te imenovati i opisati sudionike, korisnike, instance, ciljeve i zahtjeve pedagoškog procesa. U zaključnom dijelu rada induktivnom bi se metodom pokušale potvrditi postavljene teze. Na kraju bi se nalazile bilješke, popis literature te sažetak.

Datum: 10. travnja 2003.

Mentor: Voditelj studija: Kandidat:dr.Ivo Runtić, hon.prof. dr. Milivoj Solar, red. prof. Veljko Dunjko, prof.

144

Fakultetsko vijeće Silva Zlatar - KeroFilozofskog fakulteta Baradin prilaz 1Sveučilišta u Zagrebu 10000 ZagrebIvana Lučića 310000 Zagreb

Znanstveno područje: Humanističke znanostiPolje: Znanost o književnosti

NEGATIVNA UTOPIJA U ENGLESKOJ LITERATURI 20. STOLJEĆA

UVODIzdvojila bih dva razloga za pisanje ovog magistarskog rada. Prvi je činjenica da do sada u engleskoj književnosti nije dovoljno istražena geneza negativne utopije kod Georgea Orwella i Aldousa Huxleyja u korelaciji s europskom filozofskom misli 20. stoljeća i to upravo u segmentu koji osvjetljava same korijene negativne utopije. Drugim riječima, nastajanje negativnih utopija kod Orwella i Huxleyja pratilo bi se u kontekstu novog poimanja ideje napretka bliskog 20. stoljeću i to polazeći od dviju premisa: poimanja povijesti kao negativnog movensa i stava da se tehnološki napredak, kojem se 19. stoljeće toliko divilo, neminovno javlja kao prirodni saveznik totalitarizma.Drugi razlog za ovaj rad proizlazi iz potrebe za podrobnom analizom izuzetno zanimljive implicitne i eksplicitne polemike koju su ta dva pisca vodila s pozitivističkim idejama Herberta Georgea Wellsa. Taj bi nukleus ukazivao s jedne strane na Wellsove ideje o napretku ljudskog roda i svjetske povijesti, te na njegove pozitivne utopije pisane u skladu s optimističkim svjetonazorom 19. stoljeća, a s druge strane, na Orwellovu i Huxleyjevu krajnju odbojnost prema toj darvinističkoj i antropocentričnoj viziji čovjeka. Cilj ovog istraživanja je, stoga, ukazati na novo poimanje društvene angažiranosti negativne utopije i to, u prvom redu, u okvirima engleske književnosti 20. stoljeća.

STANJE ISTRAŽIVANJAO Orwellu i Huxleyju napisan je zaista veliki broj djela književne kritike do kraja 20. stoljeća. Posebna pozornost posvetit će se svakako onim kritičkim tekstovima koji, osim interpretacije samih utopija, naglašavaju neke autobiografske elemente navedenih pisaca, važnih za razumijevanje njihove etike moralne odgovornosti. U slučaju Orwella ti su kritičari, primjerice, Lionel Trilling, Raymond Williams, Tom Hopkins i Jeffrey Meyers, a kod Huxleyja prvenstveno Harold Watts, John Atkins, Jocelyn Brooke i Laurence Brander. Međutim, usprkos izrazitom zanimanje za književni opus Georgea Orwella i Aldousa Huxleyja i dalje se osjeća nedostatak sveobuhvatne sinteze koja bi njihovu potrebu za pisanjem negativnih utopija potpunije povezala s antiprogresivnom reakcijom europskih intelektualaca, prisutno od dvadesetih godina 20. stoljeća.U radu će se, do određene granice, istraživati utjecaj filozofske misli na sociološko-etički karakter teme negativne utopije. Analizirat će se teza o cikličkom ponavljanju povijesti kod Oswalda Spenglera, kao i oštro pobijanje ideje napretka svjetske povijesti kod Jose Ortega y Gasseta, Ernesta Blocha, Theodora Adorna i Maxa Horkheimera.Osim toga, u radu će se neminovno razmatrati i određeni broj utopija koje su prethodile Orwellovim i Huxleyjevim negativnim utopijama. U tom kontekstu vrijedi izdvojiti kritičku

145

studiju ”Utopian Fantasy” Richarda Gerbera o utopijama u engleskoj literaturi od kraja 19. stoljeća, širi presjek engleske utopijske fikcije u djelu ”The English Utopia” Lawrenca Mortona, te analizu Jevgenija Zamjatina i njegove utopije ”Mi” u povijesti ruske avangarde Aleksandra Flakera, ”Ruska Avangarda”.Naime, premda je riječ o radu iz isključivo anglističkog književnog područja, postavke sovjetskog pisca Jevgenija Zamjatina važne su jer anticipiraju Orwellovu i Huxleyjevu projekciju Svjetske države, kao i zato što ju je Orwell poznavao prije objavljivanja ”1984”.

UŽE PODRUČJE RADAOsnovne koordinate moga rada bit će sljedeće: Wellsov svjetonazor kao antipod Orwellovu i Huxleyjevu poimanju svijeta, i to prvenstveno izražen u djelima ”Anticipations”, «The Outline of History”, ”Men Like Gods”, ”Experiment in Autobiography”, zatim utopistički roman Samuela Butlera ”Erewhon”, prethodnik negativnih utopija u engleskoj literaturi, nadalje, Zamjatinova utopija ”Mi”, te kao nukleus rada, društvena angažiranost Orwellovih negativnih utopija ”Životinjska farma»i ”1984”, kao i Huxleyjevih utopija ”Divni novi svijet”, ”Majmun i bit” i ”Otok”.U uvodu će se komparirati optimističko vjerovanje 19. stoljeća u mogućnost realizacije utopijskih zamisli s ironičnim i skeptičkim stavom 20. stoljeća prema ideji stvaranja idealne ljudske zajednice. Ujedno će se ukazati na uzroke beznađa i totalnog gubitka vjere u čovjeka, analizom intelektualne duhovne klime zapadne civilizacije u prvoj polovici 20. stoljeća. U sljedećim poglavljima razmotrit će se Orwellove i Huxleyjeve preokupacije nekim vidovima društva koji vode do totalitarizma i gubitka samostalne ljudske svijesti, ali i Huxleyjevo uvjerenje o neophodnosti revolucije i u samoj psihološkoj sferi pojedinca.U završnom poglavlju analizirat će se Huxleyjeva teza o neautentičnoj egzistenciji jedinke u okvirima potrošačkog društva, kao i njegove postavke o genetskom inženjeringu u jednom potpuno dehumaniziranom, ”divnom” svijetu budućnosti.

METODOLOŠKI POSTUPCIU obradi ovog rada koristit će se metodološki postupci analize, sinteze i komparacije prikupljene građe u namjeri da se doista kompleksnoj ideji negativne utopije pristupi u jednom novom svjetlu.


Mentor: Voditelj studija: Kandidat:Doc.dr.sc. Ljiljana Ina Gjurgjan Prof.dr.sc. Milivoj Solar Silva Zlatar – Kero

146

Fakultetsko vijeće Filozofskoga fakulteta Zoran PodobnikSveučilišta u Zagrebu Vladimira Nazora 35Ivana Lučića 3 31 551 Belišće10 000 Zagreb


POLITIKA SJEDINJENIH AMERIČKIH DRŽAVA PREMA REPUBLICI HRVATSKOJ 1991-1995

Znanstveno područje: Humanističke znanostiPolje: Američki studiji

1. Uvod

Tema ovog rada je politika SAD prema Republici Hrvatskoj (dalje RH) od 1991., dakle od godine razdruživanja od bivše SFRJ, do potpisivanja Daytonskog sporazuma 14. prosinca 1995. Svrha rada je prikazati i rasvijetliti poteze američke administracije predsjednika Georgea Busha starijeg prema RH kao dijelu SFRJ, a zatim prema neovisnoj RH, te politiku administracije predsjednika Billa Clintona prema RH do potpisivanja Daytonskog sporazuma u prosincu 1995.

Razlozi za ovo istraživanje leže u činjenici da ne postoji cjeloviti pregled evolucije američke politike prema hrvatskom pitanju u navedenom periodu. Stoga u ovom radu želim dati sistematsku i objektivnu analizu motiva i razloga koji su vodili dvije američke administracije da se na određeni način postavljaju prema pitanju hrvatske težnje ka neovisnosti, prema priznanju RH kao suverene i neovisne države, te prema zaustavljanju rata u RH.

2. Teorijska podloga

Teorijsku podlogu u ovom istraživanju činit će:a) povijesno-politička literatura: knjige o američkoj vanjskoj politici

općenito, o američkoj politici prema SFRJ do 1991., o američkom stavu prema raspadu SFRJ, te o američkoj ulozi u rješavanju konflikata na području bivše SFRJ, kao i literatura o hrvatskom viđenju američke politike;

b) dostupna dokumentacija o politici SAD prema RH u razdoblju 1991-1995; publikacije State Departmenta, Američkog veleposlanstva u Zagrebu, USIA i sl.;

c) napisi u hrvatskom i američkom tisku o odnosima između RH i SAD u navedenom periodu

3. Aktualne relevantne spoznaje i praktična primjenjivost

Aktualne relevantne spoznaje potvrđuju da je politika SAD glede raspada SFRJ i

priznanja neovisnosti RH bila ambivalentna, nejasna i konfuzna. Pasivnost administracije

147

Georgea Busha starijeg dovodi do agresije Srbije i JNA na Sloveniju, RH, i BiH. Tek nakon

masovnog stradavanja nedužnih civila, prvenstveno u BiH, američka administracija čini

zaokret, aktivno se uključuje u rješavanje konflikata, ne samo diplomatski već i vojno, te

doprinosi uspostavi mira na području bivše Jugoslavije, a napose mirnoj reintegraciji

hrvatskog Podunavlja. Američka administracija odigrala je presudnu ulogu u potpisivanju

Daytonskog sporazuma, te je u periodu nakon njega ustrajavala u poštivanju odredbi istoga.

U post-daytonskom periodu SAD podupire RH u integraciji u euro-atlantske institucije, ali

uz važne preduvjete: povratak izbjeglih Srba, poštivanje građanskih i manjinskih prava,

sloboda medija, te puna suradnja RH sa Haaškim sudom.

4. Uže područje rada

Uže područje rada jest evolucija američke politike prema RH od početne ambivalentnosti glede stvaranja hrvatske države, preko preuzimanja sve aktivnije uloge u rješavanju konflikata u bivšoj Jugoslaviji, do ključne uloge u zaustavljanju rata u RH i BiH, i potpore RH za ulazak u euro-atlantske integracije.

5. Ciljevi istraživanja

a) postaviti osnovne hipoteze koje se odnose na vanjsku politiku SAD općenito, od predsjednika Wilsona do danas, te u svjetlu američkog stava o pravu naroda na samoodređenje, postaviti hipoteze o američkom stavu spram stvaranja hrvatske države;

b) postaviti hipoteze o evoluciji sveukupnih hrvatsko-američkih odnosa- diplomatskih, vojnih, i gospodarskih- od raspada SFRJ do kraja 1995.

6. Metodološki postupci

U ovom radu koristit ću metodu analize sadržaja te metodu intervjua.

7. Nacrt strukture rada

Ovaj rad predstavljat će analizu evolucije politike SAD prema RH u periodu 1991-1995 u svim njenim fazama i aspektima, kao i analizu hrvatskog viđenja te i takve politike. Definirat ću osnovne determinante američke vanjske politike, naročito glede njezinog stava prema pravu naroda na samoodređenje. Taj stav inaugurirao je predsjednik Woodrow Wilson 1918. godine u svojih Četrnaest točaka, u kojima je spomenuo i narode raspadajuće Austro-Ugarske Monarhije. Također ću dati pregled američke vanjske politike, naročito prema bivšoj SFRJ, od kraja Drugog svjetskog rata do raspada SFRJ, kako bi stavovi i potezi američke administracije u prijelomnim trenucima 1991. godine bili jasniji.

U radu ću se oslanjati, među ostalim, na slijedeća djela: Baker, J.A. III, The Politics of Diplomacy; Holbrooke R., To End a War; Nobilo M., Hrvatski feniks; Silber L., Little

148

A., The Death of Yugoslavia; Vukadinović R., Međunarodni odnosi od hladnog rata do globalnog poretka; Zimmermann W., Origins of a Catastrophe.

4. travnja 2003.

Mentor: Voditelj studija: Kandidat:prof. dr. Radovan Vukadinović prof. dr. Sonja Bašić Zoran Podobnik

149

Fakultetsko vijeće Svjetlana LončarićFilozofskoga fakulteta Hrgovići 43Sveučilišta u Zagrebu 10 000 ZagrebIvana Lučića 310 000 Zagreb


ŽIVOT NJEMAČKE MANJINE U ZAGREBU NAKON 1991. GODINE

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: etnologija/kulturna antropologijaGrana: etnologija

Uvod

Slijedom povijesnih okolnosti nekada vrlo brojna (119 429 pripadnika 1910.) i dobro organizirana njemačka manjina na području Hrvatske danas broji 2902 pripadnika (popis 2001.) te je gotovo u potpunosti kulturno asimilirana. Također, njemačka etnička zajednica u SFR Jugoslaviji nije imala status nacionalne manjine te su joj bila uskraćena i brojna druga prava vezana uz očuvanje i izgradnju vlastitog etničkog i kulturnog identiteta. Nakon političkih promjena 1990-ih, odnosno državnoga osamostaljenja Hrvatske, promijenio se i status njemačke manjine, što je rezultiralo njezinim institucionalnim organiziranjem. Njemačka se manjina našla u situaciji kada joj je ponovno omogućeno da izrazi svoj zasebni identitet, ali, zbog spomenutih okolnosti, i u situaciji njegova ponovnoga definiranja.

Teorijska podloga i aktualne relevantne spoznajeZnanstveno-stručna istraživanja njemačke nacionalne manjine u Hrvatskoj zbog spomenutih su se okolnosti jače razvila tek u posljednjih desetak godina, kada je nastao i veći broj radova koji se, s aspekta različitih znanstvenih disciplina, bave problematikom vezanom uz tu zajednicu (Geiger, Kolar-Dimitrijević, Domini). Međutim, nedostaje radova koji s etnološkog stanovišta obrađuju predloženu temu istraživanja.Teorijski će se okvir istraživanja temeljiti na relevantnim radovima koji problematiziraju pojam identiteta, etničkog identiteta, etničke manjine (Barth, Smith).

Cilj istraživanja i uže područje radaU ovom ću radu, s aspekta etnološke znanosti, pokušati dati doprinos istraživanju njemačke nacionalne manjine u Hrvatskoj, ali i problematici manjinskog identiteta u suvremenom multinacionalnom društvu općenito. Pokušat ću što cjelovitije prikazati djelatnost etničkih institucija njemačke nacionalne manjine u Zagrebu i njihov kontekst u Republici Hrvatskoj te odrediti koja je njihova uloga u očuvanju i procesu (re)definiranja, odnosno (re)izgradnje identiteta te zajednice.

Metodološki postupci

150

S obzirom na složenost tematike pristup će se odlikovati metodološkom raznovrsnošću. Pri istraživanju će se koristiti relevantna literatura, dostupna dokumentacija udruga koje se istražuju i druga relevantna dokumentacija te manjinski tisak. Također ću provesti terensko istraživanje koje će se temeljiti na metodi intervjua.

Struktura radaUvodna poglavlja rada dat će okvir za obradu same teme, a bit će posvećena pojmu identiteta, posebice etničkog identiteta te pojmu (etničke) manjine. Zatim ću ukratko prikazati povijest njemačke etničke zajednice na području Hrvatske s posebnim osvrtom na razdoblje doseljavanja te njezinu sudbinu neposredno nakon Drugoga svjetskog rata i položaj u SFRJ. Središnji dio rada bit će posvećen institucionalnom organiziranju njemačke manjine, odnosno aktivnostima koje su organizirane u okviru njezinih etničkih institucija (kultura, znanstvena djelatnost, izdavaštvo, učenje jezika i dr.) u razdoblju nakon osamostaljenja Republike Hrvatske (1991.) do danas. Pažnja će ponajprije biti posvećena aktivnostima njemačke manjine na području grada Zagreba. U završnom ću dijelu iznijeti razmatranja o oblikovanju (etničkog) identiteta njemačke nacionalne manjine u Hrvatskoj te o značenju koje su u tom procesu imale etničke institucije te zajednice.

Zagreb, 4. travanj 2003.

Mentor: Voditelj studija: Kandidat:

dr. sc. Jadranka Grbić dr. sc. Vitomir Belaj Svjetlana Lončarić

151

Fakultetsko vijeće Zorka RenićFilozofskog fakulteta Milke Trnine 34Sveučilišta u Zagrebu 43000 BJELOVARIvana Lučića 310000 Zagreb

SINOPSIS MAGISTARSKOG RADA

POVIJEST KNJIŽNICA U BJELOVARU

Znanstveno područje : Društvene znanostiPolje : Informacijske znanostiGrana : Bibliotekarstvo

Bjelovar je jedan od najmlađih gradova u Hrvatskoj. Razvio se iz vojničke utvrde. Zamišljen je kao jedan od obrambenih centara Vojne krajine. Izgradnja grada započela je po odredbi Marije Terezije.Kroz povijest knjižnica može se pratiti cjelokupna povijest grada Bjelovara. Knjižnice su bile i ostale ustanove od posebnog značaja u razvoju kulture , obrazovanja, gospodarstva, žarište duhovnog i političkog života grada. Kako o bjelovarskim knjižnicama i čitaonicama do sada nije objavljen niti jedan cjelokupan rad i nema mnogo istraživanja koja se bave ovom problematikom , glavni zadatak ovog rada je da na jednom mjestu prikupi sve dostupne podatke . Bit će to jedan mali prilog za mozaik koji grade oni koji se već dugo bave kako poviješću grada tako i poviješću knjižnica Hrvatske.

Rad će biti podijeljen u dvije cjeline. Prva će obuhvaćati pregled povijesti najveće i njaznačajnije knjižnice u Bjelovaru , a to je Narodna knjižnica ˝Petar Preradović˝. Ova ustanova je najstarija kulturna ustanova u gradu. Svoje korijene vuče od čitaonice koju su utemeljili častnici pod službenim nazivom Casino-Verein Belovar. Često je mijenjala ime i nastavljala djelovanje brojnih čitaonica i knjižnica osnovanih tijekom 19. i 20. stoljeća u Bjelovaru.Danas je to moderna narodna knjižnica.O njenom razvoju ne postoji detaljniji povijesni pregled.

Drugi dio rada obradit će ostale knjižnice u Bjelovaru : Gimnazijsku knjižnicu u Bjelovaru, Knjižnicu II. osnovne škole, Knjižnicu franjevačkog samostana koja jedina u Bjelovaru ima status spomeničke, Knjižnicu Hrvatskog obrtničko-radničkog društva Golub , Knjižnicu gradskog muzeja i ostale manje knjižnice.

U koncepciji svestrana sagledavanja povijesti knjižnica Bjelovara najveći će problem biti nedostatak izvora.Na temelju povijesne metode sakupit ću građu iz različitih izvora, ponajviše iz tjednih i dnevnih novina i časopisa te građu koja se čuva u muzejima, arhivima i knjižnicama .

152

Tijekom istraživanja popisat ću bibliografske jedinice , preslikati dostupne relevantne dokumente.

Da bi što zornije prikazala razvoj knjižnica, posebno u novijem razdoblju, koristit ću i grafičko prikazivanje statističkih dokumenta. Nešto malo radova koji su objavljeni pokušat ću kompilirati , ali naravno usporediti s onim što sam saznala iz svojih istraživanja.

Bjelovar, 11.travnja, 2003.

prof.dr.sc.Aleksandar Stipčević prof.dr.sc.Slavko Tkalac Zorka Renićmentor voditelj studija kandidat

153

Fakultetsko vijeće

Filozofskog fakulteta

Sveučilište u Zagrebu Ana Holjevac Tuković

Ivana Lučića 3 Lastovska 10

10 000 Zagreb 10 000 Zagreb

MOLBA

Molila bih da mi odobrite promjenu teme magistarskog rada. Rješenjem

Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 19. ožujka 2002.

godine prihvaćen je sinopsis magistarskog rada Institucije središnjih republičkih tijela

Republike Hrvatske 1945.-1963. Obzirom na sveobuhvatnost tematike i njen opseg, u

dogovoru s mentorom molila bih da mi promijenite temu. Mišljenja smo da je detaljna

obrada svih središnjih institucija u razdoblju do 1963. preopsežna tema za magistarsku

radnju. Stoga bih Vas molila da mi odobrite radnju pod novim naslovom Institucije

središnjih republičkih tijela Republike Hrvatske 1945.-1953.

S poštovanjem

Ana Holjevac Tuković

154

Fakultetsko vijeće Ana Holjevac TukovićFilozofskog fakulteta Lastovska 10 Sveučilišta u Zagrebu ZagrebuIvana Lučića 3, Zagreb

Znanstveno područje: društvene znanostiPolje: Informacijske znanostiGrana: arhivistika

INSTITUCIJE SREDIŠNJIH REPUBLIČKIH TIJELAREPUBLIKE HRVATSKE 1945.-1953.

Povijest institucija proučava upravna tijela na svim hijerarhijskim razinama državnih organizacija. Njome se definira stvaraoca arhivskog fonda; njegovo djelovanje organizaciju i nadležnost što je osnova obrade arhivskog gradiva i njegovog značenja kao izvora informacije. Neophodno je poznavanje povijesti stvaraoca arhivskog gradiva odnosno poznavanje povijesnog konteksta unutar društveno-političkih prilika u kojima te institucije djeluju da bi se uopće moglo pristupiti sređivanju i korištenju određenog arhivskog gradiva.

U dosadašnjem znanstvenom radu ovoj problematici posvećeno je izuzetno malo prostora. Najsustavniji i najobuhvatniji pregled povijesti institucija državne vlasti napisao je Ivan Beuc s težištem na problematiku državnosti Hrvatske i Slavonije do propasti Austrougarske 1918.g. Uz radove Ivana Beuca svakako je značajan rad Hotimira Sirotkovića « Pregled povijesti države i prava u razdoblju od 1848. do 1945.» O povijesti upravnih institucija nakon 1945.g. nije se sustavnije pisalo posebno s gledišta potreba za obradu arhivskih fondova.

Ovim radom nastojati će se dati znanstveni doprinos u raščlambi upravnih struktura institucija i njegova značenja u razdoblju tijekom 1945.-1953.g. Pozornost će se staviti i na vezu republičkih institucija sa središnjim federalnim tijelima. Istražiti će se politički i gospodarsko-društveni uvjeti u kojima nastaju i djeluju institucije te će se utvrditi struktura i poslovanje određene institucije. Uz obradu povijesnog konteksta biti će obrađena metodologija i sustavi kancelarijskog poslovanja, registraturnog sustava odlaganja dokumenata, kao osnovnih preduvjeta upravljanja dokumentima. Obraditi će se i metodologija razgraničenja pojedinih stvaratelja i identifikacija stvaratelja, koja će se temeljiti na podacima iz objavljenih zakonskih propisa i njihovoj provjeri u arhivskom gradivu. Svrha ovog rada je prikazati povijest institucija u razdoblju od 1945.-1953.g. u sveobuhvatnosti njihovog značenja za arhivsku obradu i korištenje gradiva

Istraživanje će se temeljiti na arhivskom gradivu Hrvatskog državnog arhiva, znanstvenoj i stručnoj literaturi kao i zakonima i provedbenim propisima koji se odnose na period od 1945-1953.godine.

Struktura rada biti će podijeljena prema tematskim cjelinama: Političke i gospodarsko-društvene prilike u razdoblju od 1945. - 1953. Organizacijska struktura i nadležnost upravnih tijela Arhivski propisi, upravljanje dokumentima /uredsko poslovanje/ Oblikovanje fondova

Mentor: Voditelj studija: Kandidat:

dr. sci. Josip Kolanović prof.dr.sc.Slavko Tkalac Ana Holjevac Tuković

155

Fakultetsko vijećeFilozofskoga fakultetaSveučilišta u ZagrebuIvana Lučića 310000 Zagreb

Geran - Marko MiletićTrnjanska cesta 42Zagreb


SOCIOLOGIJSKA RELEVANTNOST SREDNJIH GRADOVA U URBANIZACIJI HRVATSKE: Primjer grada Kutine

Znanstveno područje: društvene znanostiPolje: sociologijaGrana: posebne sociologije

Proces urbanizacije u Hrvatskoj u drugoj polovici 20. stoljeća te poglavito utjecaj tog procesa na razvitak hrvatskih srednjih gradova osnovni je problem istraživanja. Dva elementa su bitna za ovaj problem. Prvi je poteškoća u definiranju srednjega grada a razlog leži u izrazitoj funkcionalnoj, morfološkoj, statističkoj i ambijentalnoj različitosti unutar kontingenta hrvatskih srednjih gradova (no to nije samo hrvatski specifikum); drugi element je okolnost da najveći dio tih naselja ostvaruje nagli urbani razvitak a neki i vlastito postajanje gradom, u specifičnom društvenom okruženju - socijalizmu. Socijalistički model direktivno-planibilne urbanizacije bitno je obilježio hrvatsku urbanu baštinu a osnovna je karakteristika tog modela da industrija preuzima na sebe ulogu primarnog oblikovatelja gradske zbilje.S obzirom na definirani problem, glavni predmet istraživanja je sociološka analiza razvitka hrvatskih srednjih gradova - posebice grada Kutine - u kontekstu direktivno-planibilnog modela urbanizacije. Kutina je prikladna za istraživanje ovog problema iz dva razloga; sa 14 814 stanovnika (2001. godine) pripada skupini srednjih hrvatskih gradova (po mjerilima urbane mreže u Hrvatskoj) a svoji nagli razvitak duguje upravo industriji izgrađenoj u doba socijalizma. Na osnovu navedenoga glavni cilj istraživanja je sagledati urbanu transformaciju Kutine - prostorno-ekologijski, socio-demografski te gospodarski aspekt - ali i doznati specifična iskustva stanovnika u življenju u srednjem gradu. Upotpunjavanje nedorečenosti vezanih uz fenomen srednjega grada, poglavito u utvrđivanju njegovih modernizacijskih kapaciteta ali i moguća pomoć u usmjeravanju urbanog razvitka Kutine jest svrha ovog sociologijskog istraživanja.Magistarski rad bit će podijeljen u dva osnovna dijela. U prvom, teorijsko-konceptualnom dijelu, korištenjem recentne literature bit će obuhvaćena dva, za istraživanje relevantna, teorijska okvira. To su uloga srednjih gradova u procesu urbanizacije te specifičnosti procesa

156

urbanizacije u vremenu socijalizma. Bit će prikazani i relevantni rezultati stranih istraživanja problematike srednjih gradova. Također će se definirati hrvatski srednji gradovi te će se prikazati njihova urbana transformacija. Zatim će uslijediti analiza trostrukog - prostorno-ekologijskog, socio-demografskog i gospodarskog - razvitka Kutine.U drugom, empirijskom dijelu bit će prikazan dio rezultata dobivenih istraživanjem "Neki elementi kutinskog života". Institut društvenih znanosti "Ivo Pilar" je realizirao istraživanje u okviru izrade monografije grada Kutine. Korištena je metoda ankete na uzorku od 802 ispitanika a u istraživanju sam sudjelovao kao znanstveni novak. Anketom su ispitivani stavovi o pojedinim aspektima života u gradu a u ovom istraživanju analizirat ćemo stavove o: stanovanju, ekonomskoj situaciji, društvenom okolišu, fizičkom okolišu te sigurnosti. Rezultati će biti obrađeni uz korištenje metoda univarijantne i bivarijantne statistike.

Zagreb, ožujak 2003.

mentor: voditelj studija: kandidat:

prof. dr. Ivan Rogić prof. dr. Ivan Cifrić Geran - Marko Miletić

157

Fakultetsko vijeće ANTUN BARIĆFilozofskog fakulteta Hrvatski ČuntićSveučilišta u Zagrebu Petrinja

IZVANNASTAVNE AKTIVNOSTI U OBRAZOVANJU OD OPASNOSTI OD ZRAČENJA U VISOKORIZIČNIM PODRUČJIMA

Znanstveno područje: društvene znanostiPolje: odgojne znanosti

Rezultati dosadašnjih istraživanja pokazuju da se pedagogijska teorija i odgojno-obrazovna praksa nedovoljno bave problemima pripremanja učenika za život u krajevima gdje se planira izgradnja nuklearnog odlagališta.Stručnjaci iz područja prirodnih znanosti (biologija, kemija, fizika) pak upozoravaju da se s pripremom za očuvanje okoliša i poticanje održivog razvoja mora započeti u najranijoj dobi djeteta, a osobito tijekom osnovne škole. Upravo je ta dob prikladna za stjecanje temeljnih znanja o opasnostima koje prijete okolišu kad znanstvene tehnologije nisu primijenjene na odgovarajući način.

U nastavnom procesu osnove škole naročito u predmetima poznavanja prirode i društva, te prirode, biologije i kemije obrađuju se sadržaji o prirodnim i društvenim osobitostima kraja u kojem je smještena škola (Poljak, 1998.). U programima za tu dob govori se o najvažnijim promjenama okoliša uzrokovanim čovjekovim djelovanjem (Matomičkin, 1987.; Gore, 1994.; Supek, 1989.; Vuleta, 1997.; Čižek, 1988.; Slijepčević, 1997.; Matas, 1989.) na ekosustave u biosferi.

U svezi s temom potrebno je prikazati mogućnosti uporabe nuklearne energije u miroljubive svrhe (Gale, 1989.; OIKOZ 1993.) te naglasiti posljedice koje nestručno i neodgovorno rukovanje takvom energijom može imati na okoliš i život općenito. Od posebnog je značenja i objašnjenje uzroka straha od nuklearnog odlagališta kao i predrasuda o radijaciji na okoliš (Čorkalo 1992.)

Da bi se dobio cjelovitiji pregled kvantitete i kvalitete ekoloških sadržaja u osnovnoj školi (Prosvjetni vjesnik 17/1999.) izvršit će se analiza nastavnog plana i programa za osnovnu školu, te izdvojiti oni predmeti i sadržaji u kojima se spominju i/ili obrađuju pitanja korištenja nuklearne energije u miroljubive svrhe, te problema povezanih s odlaganje nuklearnog otpada. Dopuna toj analizi bit će analiza sadržaja ekoloških časopisa koje učitelji i učenici osnovne škole koriste u izvannastavnim aktivnostima (Ekološki glasnik, Hrvatske šume, Hrvatski zemljopis).

Osim analize sadržaja nastavnih planova i programa, te sadržaja časopisa, provest će se i istraživanje među učenicima koji žive u područjima predviđenim za gradnju nuklearnog odlagališta (OŠ Dvor, OŠ Hrvatska Kostajnica, OŠ Glina, OŠ Jabukovac, OŠ «V. Novak» - Zagreb, Srednja škola Petrinja.

Cilj istraživanja je ustanoviti koliko učenici završnih razreda osnovnih škola i drugih razreda srednjih škola u tom području znaju o nuklearnoj energiji i koja ekološka razmišljanja imaju u svezi s budućom lokacijom nuklearne energije i njezinim odlagalištem. Istraživanje će biti provedeno u obliku ankete s odvojenim pitanjima o znanju primjene nuklearne energije i ekološkim razmišljanjima učenika u svezi s promjenom nuklearne energije i njezinim odlaganjem. Rezultati empirijskog istraživanja poslužit će kao polazišta za izradbu prijedloga inovativnog programa izvannastavnih aktivnosti u osnovnog školi primjerenog područjima s nuklearnim otpadom.

Travnja 2003.

Mentor: Voditelj studija: Kandidat:prof. dr. sc. Vedrana Spaić-

Vrkašprof. dr. sc. Vlatko Previšić Antun Barić

158

Fakultetskom vijećuFilozofskog fakultetaSveučilišta u Zagrebu

Sinopsis stručnog specijalističkog radaPrijevod s njemačkog na hrvatski i s hrvatskog na njemački jezik s osobitim obzirom na područje ekonomije

Ovim radom želim pokazati kako se teoretske spoznaje o lingvistici i prevoditeljstvu mogu praktično primijeniti u prevođenju stručnih, znanstvenih i književnih tekstova s njemačkog na hrvatski i s hrvatskog na njemački jezik. U tu svrhu odabrala sam 50 autorskih kartica teksta na njemačkom jeziku s tri razna područja koje ću prevesti na hrvatski jezik. Druga polovica rada obuhvaća 50 stranica hrvatskog teksta koje ću prevesti na njemački jezik. za prevođenje sam odabrala tekstove iz različitih područja, međutim težište mojeg prevoditeljskog interesa bit će područje ekonomije.Za za prijevod na hrvatski odabrala sam:

(1) Pahl, Veronika (2002). Zukunftsaufgabe Qualifizierung – Schlüssel zum unternehmerischen Erfolg. In: Personal. H. 06/2002, Wunderer, Rolf (2002). Herausforderungen an das Personalmanagement. In: Personal. H. 06/2002, Zander, Ernst (2002). Gute Leistung fair bewertet. In: Personal. H. 06/2002,(2) Warhanek, Christoph. Trainings – profesionell planen, auswählen, durchführen. Uberreuter. (3)Beratung des Kunden. In: Richtlinie zur Anwendung der Wohlverhaltensregeln nach dem Wertpapieraufsichtsgesetz. 1997,

Za prijevod na njemački odabrala sam

(1) Godišnje izvješće Slavonske banke d.d. Osijek za 2001. a sastoji se od:- uvodnog dijela Uprave Hypo Alpe-Adria grupe- Izvješća Uprave Slavonske banke d.d. Osijek- Izvješća o poslovanju- bilješke uz Kulturni krajolik- Financijskog izvješća- bilješke uz Financijska izvješća.

U radu na tim prijevodima koristit ću razna pomagala – referentna jezična djela (jednojezične i dvojezične rječnike, pojmovnike, pravopise i gramatike), referentna stručna djela (enciklopedije, priručnike), internet, konzultirat ću i stručnjake za pojedina područja.

Smisao ovoga rada je da potvrdim svoju prevoditeljsku spremu i sposobnost, da ih radeći na tim tekstovima još više unaprijedim, te da tako pridonesem unapređenju prijevodnih standarda i prevoditeljske struke u našoj zemlji.

U Zagrebu, 18.ožujka 2003.

Mentor: Zamjenik voditelja studija: Kandidat:dr.sc. Mirko Gojmerac

prof. dr. Mirko Gojmerac Gabrijela Mihaljek, prof.

159

Fakultetskom vijećuFilozofskog fakultetaSveučilišta u Zagrebu

Sinopsis stručnoga specijalističkog radaPrijevod s engleskog na hrvatski i s hrvatskog na engleski jezik s osobitim obzirom na

područje beletristike

Ovim radom želim pokazati kako se teoretske spoznaje o lingvistici iprevoditeljstvu mogu praktično primijeniti u prevođenju stručnih, znanstvenih iknjiževnih tekstova s engleskoga na hrvatski i s hrvatskoga na engleski jezik. U tu svrhuodabrala sam 50 autorskih kartica teksta na engleskom jeziku s tri razna područja koje ću prevesti na hrvatski jezik. Druga polovica rada obuhvaća 50 stranica hrvatskoga teksta koje ću prevesti na engleski jezik. Za prevođenje sam odabrala tekstove iz različitih područja, međutim težište mojeg prevoditeljskog interesa bit će područje beletristike.Za prijevod na hrvatski odabrala sam:(1) Roger Merry, Cognitive development 7 – 11: the learning relationship in the junior years, chapter 3, pp. 48 – 62. In: Kitson, N. and Merry, R.editors (1997), Teaching in the Primary School, Routledge.(2) European Commission, General Report 2000, The European Union in 2000, ( http://europa.eu.int/abc/doc/off/rg/en/2000/pg0002.htm ) European Commission, General Report 2001, The European Union in 2001,( http://europa.eu.int/abc/doc/off/rg/en/2001/pg0002.htm )(3) Wilkinson R. (1996), Aircraft structures and systems, Longman; chapter 1, pp. 1 – 9; chapter 7, pp. 75 – 82; chapter 9, pp. 93 - 103

- za prijevod na engleski:(1) Prijedlog projekta revitalizacije Kolanjskog blata, izradili N. Malbaša, S. Jagić, S. Hršak, I. Knitel, Ekonerg Holding, Zagreb, 2002.(2) Pavao Pavličić, Dobri duh Zagreba, str. 195 – 206. Izbor iz zbirke pripovjedaka Dobri duh Zagreba, Zagreb Slon, 1996. Nedjeljko Fabrio, Zaraza, str. 13 – 22. Izbor iz zbirke pripovjedaka Izabrane pripovjetke, Grafički zavod Hrvatske. (3) Studija prostornog planiranja grada: Zadar – zapad, izradio T. Jakušić, Zagreb, 2002.

U radu na tim prijevodima koristit ću razna pomagala - referentna jezična djela(jednojezične i dvojezične rječnike, pojmovnike, pravopise i gramatike), referentna stručnadjela (enciklopedije i priručnike), internet, a konzultirat ću i stručnjake za pojedina područja.

Smisao ovoga rada je da potvrdim svoju prevoditeljsku spremu isposobnost, da ih radeći na ovim tekstovima još više unaprijedim, te da tako pridonesemunapređenju prijevodnih standarda i prevoditeljske struke u našoj zemlji.

U Zagrebu, 31. siječnja 2003.

Mentor: Voditelj studija: Kandidat;Mr.sc. Vera Andrassy Prof. dr. V. Ivir Saša Slavić

Fakultetskom vijeću Artimeda-Josipa Budimir

160

http://europa.eu.int/abc/doc/off/rg/en/2001/pg0002.htm

http://europa.eu.int/abc/doc/off/rg/en/2000/pg0002.htm

Filozofskog fakulteta Šišićeva 6Sveučilišta u Zagrebu Zagreb

Ivana Lučića 3


MORFOSINTAKTIČKE I LEKSIČKE OSOBINE JEZIKA VENECIJANSKE KANCELARIJE NA PRIJELAZU S 15. U 16. STOLJEĆE

Znanstveno područje: humanističke znanostiPolje: jezikoslovljeGrana: talijanistika

1. Uvod Tekstovi dužnosnika Mletačke republike, razaslanih po krajevima pod njezinom upravom, daju uvid u povijesne i društvene prilike svoga vremena a vrijedni su i kao građa za jezična proučavanja. Među te tekstove pripadaju i oni koji govore o Istri, Kvarneru i Dalmaciji te su za nas zanimljivi i s kulturno-povijesnog stajališta.2. Teorijska podloga i aktualne relevantne spoznaje Morfosintaktičke i leksičke osobine odabranih tekstova bit će prikazane strukturalistički utemeljenom opisno-analitičkom metodom koja je primijenjena u nizu radova koji se bave pojedinim aspektima venecijanskog idioma i talijanskom jezičnopovijesnom problematikom (Lepschy, Frey, Stussi, Tekavčić). Svaku od izdvojenih cjelina proučit ćemo sa sinkronijskog stajališta da bismo zatim usporedili dva kronološka presjeka, dvije jezične situacije u razmaku od 73 godine i izdvojili primjere koezistencije venecijanskih i toskanskih oblika i norme. 3. Uže područje radaKao korpus odabrana su dva teksta o otoku Krku iz iz zbirke koju je objavio Šime Ljubić u Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium. Commissiones et relationes Venetae, Zagreb 1876-80, jedan pripada kraju XV. stoljeća, drugi potječe iz XVI. stoljeća.

3. Ciljevi istraživanjaNa temelju korpusa prikazat ćemo morfosintaktičke i leksičke osobine jezika

venecijanske administracije u razdoblju sve veće afirmacije toskanskoga ne samo na

području književnoga nego i administrativnog jezika te i dalje djelatnog utjecaja latinskog

161

modela. Odjek te situacije su i rasprave o jezičnoj normi u prvoj polovici XVI. stoljeća koje

doprinose daljnoj toskanizaciji talijanskih idioma, među njima i venecijanskoga. Ipak, zbog

prestiža koji uživa i tradicije dominantnog jezika trgovine na istočnom Mediteranu

venecijanski i dalje čuva neke svoje osobitosti. Pretpostavljamo da će odabrani tekstovi

ocrtati upravo to razdoblje preuzimanja novih oblika u kojima su venecijanski termini i

forme izloženi utjecaju toskanskoga.

4. Metodološki postupciNa morfosintaktičkoj razini istražit ćemo oblike imenske i glagolske sintagme te vrste i strukturu rečenice. Pri označavanju pojedinih vrsta rečenice primijenit ćemo klasifikacijski postupak svojstven funkcionalnoj podjeli. Na leksičkoj razini pozornost ćemo obratiti na udio i uzajamni odnos tradicionalnih termina (venecijanizama i latinizama) te onih koji svjedoče o prilagodbi novim jezičnim modelima.5. Nacrt strukture rada

Rad će u uvodnom dijelu dati kratak prikaz povijesnih i društvenih prilika XV. i XVI. stoljeća u Veneciji i na području pod njezinom upravom na istočnoj obali Jadrana. Detaljnije će biti riječi o jezičnoj situaciji na području Serenissime i relevantnoga šireg talijanskog okruženja, te jezičnoj tradiciji i praksi njezinih upravnih struktura. Središnji dio radnje obuhvatit će prikaz jezika venecijanske kancelarije na morfosintaktičkoj i leksičkoj razini. Na temelju analize odabranoga korpusa moći će se zaključiti u kojoj mjeri jezik venecijanske kancelarije čuva tradicionalne elemente, a u kojoj se mjeri prilagođava nadirućem toskanskom hegemonizmu.

Zagreb, 27. 02. 2003.

Mentor Voditelj studija Kandidat

dr. Smiljka Malinar dr.sc. Vesna Muhvić Dimanovski Artimeda-Josipa Budimir

______________ _______________ ________________

162


Predmet: Izvješće stručnoga povjerenstva za priznavanje istovrijednosti strane diplome Tonke Mrduljaš stečene na Sveučilištu u Parmi

FAKULTETSKOMU VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA

Tonka Mrduljaš rođena je u Splitu 1976. godine. Hrvatska je državljanka. Srednju školu jezičnog smjera završila je u Splitu. Na Sveučilištu u Parmi u lipnju 2002. godine diplomirala je četverogodišnji studij engleskoga jezika i književnosti i trogodišnji studij španjolskoga jezika i književnosti i stekla titulu profesora stranih jezika (engleskoga i španjolskoga). Tijekom studija odslušala je i kolegije iz talijanistike te je položila i ispit iz talijanske književnosti i povijesti talijanskog jezika. Moliteljica traži priznavanje potpune istovrijednosti stečene diplome s diplomom profesora engleskog jezika i književnosti i španjolskog jezika i književnosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Uvidom u priložene dokumente (ovjereni prijevod diplome i potvrda o položenim ispitima), usporedbom nastavnog plana i programa te uzevši u obzir i ostale uvjete propisane člankom 8. Zakona o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedodžbi i diploma, utvrdili smo da studij koji je moliteljica završila nije sasvim usporediv sa studijem engleskog jezika i književnosti i španjolskog jezika i književnosti nastavnoga smjera na Filozofskomu fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Povjerenstvo smatra da se moliteljici može priznati dio studija koji se odnosi na engleski jezik i književnost, no da za priznavanje diplome profesora španjolskog jezika treba upisati četvrtu godinu studija i položiti sve ispite na toj godini osim Metodike nastave španjolskog jezika.

Prof. dr. Damir Kalogjera

Prof. dr. Jelena Mihaljević Djigunović

Prof. dr. Karlo Budor

163

SVEUČILIŠTE U ZAGREBUFILOZOFSKI FAKULTETOdsjek za arheologiju10000 Zagreb, Ivana Lučića 3

Predmet: Izvješće stručnog povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti Fakultetske diplome Alena Miletića, Šubićeva 25, iz Trogira, stečene na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Macerati, Italija.

Alen Miletić rođen je u Splitu 05.07.1973. godine. Godine 1998. završio je studij na Filozofskom fakultetu u Zadru: Latinski jezik i rimska književnost i Grčki jezik i književnost.

Na Filozofskom fakultetu – Smjer Arheologija – Sveučilišta u Macerati diplomirao je već 28. ožujka 2001. Međutim taj je studij, prema položenim ispitima, daleko bliži studiju koji je već diplomirao u Hrvatskoj.

Za priznavanje potpune istovrijednosti stečene diplome – studija arheologije u Macerati nedostaje čitav niz odslušanih predmeta i položenih ispita na studiju jednopredmetne arheologije Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Nekolicina ispita, prema opisu predmeta i popisanoj literaturi, uglavnom je na razini Uvoda koji se traži na našem studiju.

Do potpune istovrijednosti diplome potrebno bi bilo položiti slijedeće ispite:Prapovijesna arheologija I, Prapovijesna arheologija II, Antička provincijalna arheologija (u Macerati na razini Uvoda), Hrvatska povijest srednjeg vijeka, Opća srednjovjekovna arheologija i Srednjovjekovna nacionalna arheologija.

Kao što je već navedeno, studij je daleko bliži studiju na Odsjeku za klasičnu filologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a to je kandidat već diplomirao u Zadru.

U Zagrebu, 30.04.2003. Stručno povjerenstvo:

1. dr. sc. Aleksandar Durman izv. prof.

2. dr. sc. Težak-Gregl, red. prof.

3. dr. sc. Mirja Jarak, docent

164

Odsjek za filozofijuFilozofski fakultetSveučilište u Zagrebu


Fakultetskom vijećuFilozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Predmet:Molba Ante Periše iz Zadra za priznavanjem potpune istovrijednosti diplome o doktoratu iz filozofije, stečene 2002. god. na Fakultetu humanističkih i društvenih znanosti Sveučilišta u Beču

Vijeće Odsjeka za filozofiju imenovalo nas je u povjerenstvo za ocjenu molbe za priznavanjem potpune istovrijednosti „Diplome o doktoratu filozofije“ sa Sveučilišta u Beču, koju je podnio Ante Periša iz Zadra. Na temelju uvida u priloženu dokumentaciju podnosimo Fakultetskom vijeću sljedeći izvještaj:

IzvještajPriložena dokumentacija

Molbi za priznanjem potpune istovrijednosti diplome o doktoratu filozofije Ante Periša priložio je dvanaest (12) pratećih dokumenata, između ostalih: životopis,

domovnicu, ovjerenu kopiju diplome dodiplomskog studija teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, potvrdu (s prijepisom ocjena) o studiju filozofije na

Filozofskom fakultetu Družbe Isusove, ovjerene fotokopije izvorne diplome o doktoratu sa sudski ovjerenim prijevodom, program poslijedipomskog studija

filozofije na Fakultetu humanističkih i društvenih znanosti Sveučilištu u Beču sa sudski ovjerenim prijevodom, potvrde o položenim ispitima iz predmeta na

poslijediplomskom studiju s ovjerenim prijevodom, primjerak radnje i sažetak na hrvatskom jeziku.

ŽivotopisU vrlo kratkom životopisu podnosilac zahtjeva navodi da je rodjen 10. kolovoza 1971. u mjestu Krković, da je 1986. završio osnovnu školu i maturirao 1990. na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju; nadalje, da je „završio filozofsko-teološki studij na KBF-u“ diplomiravši 1996. i da je ujesen 1997. upisao jednogodišnji dodatni studij filozofije na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu; nadalje, da je od svibnja 1998. zaposlen na Filozofskom fakultetu u Zadru, ne navodeći ni status ni nastavni predmet niti odsjek; u jesen 1998. odlazi na poslijediplomski studij filozofije na Sveučilištu u Beču sa stipendijom Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske. Prema vlastitom navodu, studij je završio obranom doktorske disertacije 23. 10. 2002.

Povijest školovanjaIz priloženih dokumenata vidljivo je da je Ante Periša završio dodiplomski studij teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (diploma „Bakalaureat u teologiji“ od 10. 02. 1997.). Iz „Rasporeda predmeta po godinama I. ciklusa studija i uspjeh“ vidljivo je da je kandidat u okviru toga studija slušao neke filozofske predmete

165

raspodijeljene na 1. i na 2. godinu studija: logika (1. god.), povijest filozofije (1-2. god.), ontologija (2. god.), etika (2. god.), te pomoćni predmet opća metodologija.Kandidat je u akademskoj godini 1997/98. pohadjao dodatni studij filozofije na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove, u okviru Hrvatskih studija, u trajanju od dva semestra, gdje je slušao nastavu i položio ispite iz predmeta: metafizika, filozofska antropologija, filozofija prirode, filozofija spoznaje, filozofija o Bogu i etika.Poslijediplomski, dvogodišnji studij filozofije na Fakultetu humanističkih i društvenih znanosti Sveučilišta u Beču kandidat je upisao 1998. i završio prema propisanom programu, što je potvrđeno izrijekom u tekstu diplome; iz priloženih šest potvrda o slušanim kolegijima vidljivo je da je kandidat pohadjao predavanja i seminare namijenjene diplomandima i postdiplomandima („Diplomanden- und Dissertantenseminare“), ali u priloženim svjedodžbama navedeni su šifra i vrsta nastavnih jedinica, ali ne i nazivi predmeta ili tematski naslovi kolegija (osim u slučaju predavanja pod naslovom „Uvod u suvremenu filozofiju (1,2) II“. Pisanu radnju pod naslovom „“Philosophie und Grenzen der Sprache. Jaspers‘ Denken des Unsagbaren und ein Vergleich mit dem frühen Wittgenstein“ („Filozofija i granice jezika. Jaspersovo mišljenje neizrecivog i usporedba s ranim Wittgensteinom“), na 172 stranice, pretežno izvještajnog karaktera, kandidat je predao Fakultetu humanističkih i društvenih znanosti Sveučilišta u Beču u lipnju 2002.; iz diplome na latinskom jeziku, izdane u Beču 27. 11. 2002., s priloženim ovjerenim prijevodom na hrvatski jezik, vidljivo je da je podnosilac molbe na temelju „napisane disertacije“ i položenih „zakonitih ispita“ stekao naslov „doktora filozofije“.

Sažetak relevantnih činjenicaKandidat je stekao svjedodžbu diplomiranog teologa u Zagrebu, gdje je odslušao i položio ispite iz nekih filozofskih predmeta, u ukupnom trajanju od četiri (4) semestra; na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove, u okviru Hrvatskih studija, slušao je i položio ispite iz nekih filozofskih i teološko-filozofskih predmeta, u trajanju od dva semestra (ukupno šest semestara). Poslijediplomski dvogodišnji studij filozofije na Fakultetu humanističkih i društvenih znanosti Sveučilišta u Beču upisao je 1998., odbranio disertaciju i stekao diplomu s naslovom „doktor filozofije“.Iz podataka o vrsti, trajanju, programu, cilju i strukturi poslijediplomskog studija filozofije na Fakultetu humanističkih i društvenih znanosti Sveučilišta u Beču vidljivo je da je riječ o dvogodišnjem poslijediplomskom „znanstvenom profesionalnom predstudiju“, koji - kako se izrijekom kaže u pratećem dokumentu Sveučilišta - „služi daljnjem razvoju i osposobljavanju za samostalni znanstveni rad na polju humanističkih, odnosno prirodnih znanosti“ (v. priloženi „Plan studija za stjecanje doktorata iz filozofije odnosno prirodnih znanosti“).

ZaključakNa temelju svih relevantnih podataka iz povijesti školovanja i priloženih dokumenata povjerenstvo zaključuje da uvjeti pod kojima je stečena „diploma o doktoratu filozofije“ na

166

Sveučilištu u Beču ne odgovaraju uvjetima za stjecanje doktorata znanosti u Republici Hrvatskoj; ona je stečena na temelju pomoćnog studija filozofskih predmeta u okviru studija teologije i dopunskog dvosemestralnog studija filozofija te dvogodišnjeg poslijediplomskog studija filozofije. Također, ni prava nosioca naslova „doktor filozofije“ u Austriji ne odgovaraju sada važećim pravima nosioca istog naslova u Republici Hrvatskoj; svako sljedeće znanstveno i profesionalno akademsko napredovanje na temelju diplome o doktoratu stečene u Austriji podrazumijeva obavezu izrade nove samostalne znanstvene studije (npr. kao uvjet za pristup habilitaciji). Stoga se predmetna diploma može smatrati potpuno istovrijednom diplomi sveučilišnog magistarskog studija filozofije na poslijediplomskom studiju filozofije u Republici Hrvatskoj.

PrijedlogImajući u vidu navedene činjenice povjerenstvo predlaže Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da u skladu sa Zakonom o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedodžbi i diploma (NN br. 57 od 12. srpnja 1996.) podnosiocu molbe za priznanjem potpune istovrijednosti sveučilišne diplome o doktoratu filozofije, Anti Periši, odobri priznanje potpune istovrijednosti diplome o magisteriju filozofije i da mu dodijeli znanstveno zvanje magistra znanosti iz znanstvenog područja humanističkih znanosti, polje filozofija.

Članovi stučnog povjerenstva:

Dr. sci. Borislav Mikulić, izv. prof.

Dr. sci. Gordana Škorić, docent

Dr. sci. Žarko Puhovski, red. prof.

167

Filozofski fakultet

Zagreb

Odsjek za filozofiju

Izabrani u komisiju za utvrđivanje potpune istovrijednosti diplome

koju je Svjetlana Penović stekla na Uralskom državnom sveučilišću (Ruska federacija)

dajemo slijedeći

IZVJEŠTAJ

Svjetlana Penović (ranije Svjetlana Vjačeslavna Rejnholds) studirala je na

Uralskom državnom sveučilištu od 1982. do 1987. godine i stekla stručni naziv

filozof/profesor filozofije. Pregledom kolegija iz indeksa zaključujemo da joj valja priznati

potpunu istovrijednost diplome diplomiranog filozofa.

Diploma koju je pristupnica stekla davala joj je i titulu profesora i pravo nastavnog

djelovanja. Za priznavanje potpune istovrijednosti s diplomom profesora filozofije

pristupnica bi morala dokazati znanje hrvatskog jezika; studij koji završava titulom

profesora filozofije pored toga je dvopredmetan .

Stoga se Svjetlani Penović priznaje potpuna istovrijednost s diplomom

diplomiranog filozofa,

dr.sc.Nadežda Čačinovič, red.prof.

dr.sc.Lino Veljak, red.prof.

dr. sc. Gordana Škorić, docent

Zagreb, 22.travnja 2003

168

Filozofski fakultetSveučilišta u ZagrebuOdsjek za filozofiju

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Predmet: priznavanje potpune istovrijednosti doktorske diplome Majde Trobok

Vijeće Odsjeka za filozofiju imenovalo nas je u povjerenstvo za ocjenu zahtjeva za priznavanje potpune istovrijednosti doktorske diplome koji je podnijela Majda Trobok. Na osnovu uvida u priloženu dokumentaciju podnosimo Fakultetskom vijeću slijedeće

Izvješće i prijedlog

Majda Trobok rođena je 1965. godine u Rijeci. Hrvatska je državljanka. Na Sveučilištu u Ljubljani diplomirala je 1989. godine pedagoški smjer studija matematike i mehanike, a 1998. magistrirala je u Ljubljani radnjom iz područja filozofije matematike pod naslovom «Realizem in antirealizem v filozofiji matematike». Doktorirala je 2002. na doktorskom studiju logike i filozofije matematike Sveučilišta u Ljubljani, doktorskom radnjom iz područja filozofije matematike pod naslovom «Platonizam v filozofiji matematike» pod mentorstvom prof.dr. Andreja Ulea sa Filozofskog fakulteta u Ljubljani i prof.dr. Philipa Percivala sa sveučilišta u Glasgowu. Tako je stekla naslov doktora znanosti iz područja filozofije.Uvjeti pod kojima se stječe doktorat znanosti na doktorskom studiju Sveučilišta u Ljubljani, količina obveza i kvaliteta njihova ispunjavanja, istovrijedni su onima na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Doktorska disertacija Majde Trobok, po opsegu i znanstvenom doprinosu, također potpuno odgovara standardima Filozofskog fakulteta u Zagrebu.Stoga je povjerenstvo jednoglasno odlučilo predložiti Fakultetskom vijeću da u skladu sa Zakonom o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedodžbi i diploma (Narodne novine broj 57 od 12. 7. 1966) doktorskoj diplomi Majde Trobok prizna potpunu istovrijednost s doktorskom diplomom stečenom na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i tako joj dodijeli naziv doktora humanističkih i društvenih znanosti iz područja filozofije.


Prof. dr.sc. Goran Švob

Prof.dr.sc. Branko Despot

Prof.dr.sc.Nadežda Čačinovič

169

Sveučilište u ZagrebuFilozofski fakultetOdsjek za filozofiju

Izvještaj stručnoga povjerenstva za priznavanje istovrijednosti magistarske diplome Nevena Petrovića, stečene na University of Lancaster

Neven Petrović je svojemu zahtjevu za nostrifikaciju priložio diplomu koju je izdao University of Lancaster (Central European University) o stečenome stupnju Master of Arts (Society and Politics) (diploma je, uz to, stečena “with distinction”), te sam tekst svojega magistarskoga rada pod naslovom “Secession, Morality and Nationalism” (“Odcjepljenje, moral i nacionalizam”).Akademijski stupanj Master of Arts u britanskome visoko-obrazovnom sustavu prema svemu odgovara magisteriju znanosti u hrvatskome znanstveno-pravnom sustavu (potvrđuje to i dosadašnja praksa Vijeća). Univerzitet u Lancasteru je ugledna i priznata britanska visokoškolska ustanova koja je u posljednjih godina – na osnovi svojih tradicijom ustanovljenih kriterija i prakse - preuzela i organiziranje dijela nastave na budimpeštanskome srednjoevropskom univerzitetu. Studij koji je završio Neven Petrović tako u svemu odgovara zahtjevima Zakona za priznavanje istovrijednosti u Republici Hrvatskoj.Naziv studija koji je završio kandidat je, međutim, “Society and Politics” (“Društvo i politika”). Kako u nazivu nije riječ o filozofiji (a u zahtjevu se traži priznavanje diplome kao diplome magistra filozofije), valjalo je raščlaniti narav studija, popis kolegija, te, posebice, sadržaj magistarskoga rada. Prema britanskoj (i, uopće, evropskoj) praksi studij je ustrojen tako da samim polaznicima – pa tako i kandidatu – otvara široke mogućnosti autonomna organiziranja vlastita studija (u suradnji s mentorom, dakako). Kao diplomirani filozof i komparatist književnosti s diplomom našega fakulteta Neven Petrović je - u suradnji sa svojim mentorom profesorom Kapralskim – svoj studij organizirao tako da je obuhvaćao pretežito kolegije koji se bave metodologijom društvenih znanosti, te filozofijsko-političkim temama. Time njegov kurikulum u osnovi odgovara onome koji je uobičajen za postdiplomske studije koji se koncentriraju na filozofiju politike i srodna područja.Magistarski je rad Nevena Petrovića strukturiran, argumentiran i izveden kao rad iz praktičke filozofije. U njemu se argumentima pretežito moralno-filozofijske i filozofijsko-političke naravi ispituju uvjeti pod kojima je opravdano odcjepljenje neke skupine od države u kojoj se je nalazila. Rad se oslanja na široko diskutiranu knjigu Allena Buchanan Secession: Morality of Political Divorce. U magistarskome se radu koriste i drugi filozofijski, ali i socijalno-psihologijski pristupi problemu, a u završnim je stranicama na djelu razmatranje teorija o sukobima koji nastaju prilikom političkoga tretiranja želja za secesijom.Sve navedeno opravdava zaključak Povjerenstva da je, u skladu sa Zakonom o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedodžbi i diploma, diploma kojom je Neven Petrović stekao stupanj Master of Arts na University of Lancaster (Central European University) potpuno istovrijedna sveučilišnoj diplomi magistra znanosti iz područja filozofije u Republici Hrvatskoj.Zagreb, 28. travnja 2003.______________________ _____________________(Prof dr. sc. Žarko Puhovski) (Prof. dr. sc. Lino Veljak) _________________________(Prof. dr. sc. Nadežda Čačinovič)

170

Predmet: Izvještaj stručnog povjerenstva za nostrifikaciju fakultetske diplome Tončice RADOVČIĆ

VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Izabrani u stručno povjerenstvo za nostrifikaciju fakultetske diplome Tončice RADOVČIĆ, stečene na Sveučilištu Ludwig Maximilian u Münchenu, S R Njemačka, podnosimo sljedeći

IZVJEŠTAJ

Temeljem uvida u molbu i priloženu joj dokumentaciju utvrdili smo da je Tončica RADOVČIĆ, rođena 11. srpnja 1967. u Splitu, hrvatska državljanka, 20. srpnja 1995. godine na Sveučilištu Ludwig Maximilian u Münchenu diplomirala studij novije njemačke književnosti i engleske znanosti o književnosti i time stekla naziv magister artium.

Provjerom programa studija i položenih ispita zaključili smo da rečeni studij svojim opsegom i sadržajem odgovara studiju germanistike (nenastavničkog smjera) na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, pa smo mišljenja da se moliteljičinu zahtjevu za priznavanjem istovrijednosti diplome s onom stečenom na zagrebačkom Filozofskom fakultetu može udovoljiti i dodijeliti joj zvanje diplomirane germanistice i diplomirane anglistice sa svim pravima, koja joj uz to zvanje pripadaju.

Zagreb, 23. 4. 2003.

dr. sc. Dragutin Horvat, izv. prof.

dr. sc. Damir Kalogjera, red. prof

dr. sc. Velimir Piškorec, doc.

171

Predmet: Izvještaj stručnog povjerenstva

za nostrifikaciju fakultetske

diplome Lene SVILIČIĆ

VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Izabrani u stručno povjerenstvo za nostrifikaciju fakultetske diplome Lene SVILIČIĆ,

stečene na Fakultetu za strane jezike i književnosti Sveučilišta u Bologni, Republika Italija,

podnosimo sljedeći

IZVJEŠTAJ

Uvidom u molbu i priloženu dokumentaciju utvrdili smo da je Lena SVILIČIĆ,

rođena 4. siječnja 1977. u Bihaću, Bosna i Hercegovina, 16. srpnja 2002. godine na

Fakultetu za strane jezike i književnosti Sveučilišta u Bologni, Republika Italija,

diplomirala studij germanistike i anglistike, kulturno – povijesni smjer.

Ujedno smo uvidom u program studija germanistike i anglistike na spomenutom fakultetu

i u potvrde o odslušanim kolegijima i seminarima, te položenim ispitima zaključili da su

rečeni studiji svojim opsegom i sadržajem usporedivi sa srodnim studijima na Filozofskom

fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Stoga smo mišljenja da se diploma Lene SVILIČIĆ može priznati kao istovrijedna

onoj kojom se završava nenastavni smjer studija germanistike i anglistike na Filozofskom

fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, te da se moliteljici može dodijeliti zvanje diplomirani

germanist i diplomirani anglist.

Međutim kako moliteljica želi nostrifikaciju svoje diplome kao potpuno istovrijedne

diplomi nastavnog smjera studija germanistike i anglistike, smatramo da joj se to može

odobriti pod uvjetom da položi niže navedene razlikovne ispite i to:

172

ispit iz kolegija Metodike nastave engleskog jezika

ispit iz kolegija Metodike nastave njemačkog jezika,

ispit iz kolegija Didaktika

ispit iz kolegija Psihologija odgoja i obrazovanja

ispit iz kolegija Pedagogija

Zagreb, 2. travnja. 2003.

dr. sc. Dragutin Horvat, izv. prof.

dr. sc. Damir Kalogjera, red. prof.

dr. sc. Velimir Piškorec, doc.

173

FAKULTETSKOM VIJEĆU

FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Povjerenstvo za nostrifikaciju doktorske diplome Inoslava Beškera pregledalo je

dokumentaciju (u njoj se nalazi i sama disertacija) te podnosi sljedeći

IZVJEŠTAJ

Inoslav Bešker obranio je 22. siječnja 2002. na milanskome državnom sveučilištu

(Università degli Studi di Milano) doktorsku disertaciju s temom Morlaci kao književni

identitet ( I Morlacchi. Un'identità letteraria) te mu je o tome 23. svibnja 2002. izdana

diploma doktora znanosti iz područja poredbenih slavenskih književnosti (Dottorato di

ricerca in letterature slave comparate). Taj je dokument potpuno istovjetan doktorskoj

diplomi iz područja filologije u Republici Hrvatskoj.

Iz toga proizlazi da se dokument može nostrificirati, a molitelju priznati sva prava koja mu

po zakonu pripadaju.

Zagreb, 11.4.2003.

Članovi povjerenstva:

1. dr.sc. Pavao Pavličić, red.prof.

2. dr.sc. Mirko Tomasović, red.prof. u miru

3. dr.sc. Stipe Botica, red.prof.

174

Predmet: Izvještaj stručnog povjerenstva za priznavanje istovrijednosti fakultetske diplome

Ivone Šetka u svrhu nastavka naobrazbe u RH

VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

Imenovani u povjerenstvo za priznavanje istovrijednosti fakultetske diplome Ivone Šetka stečene na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, Bosna i Hercegovina, u svrhu nastavka naobrazbe u Republici Hrvatskoj, podnosimo sljedeći

IZVJEŠTAJ

Uvidom u priloženu dokumentaciju (molba, diploma, uvjerenje o položenim ispitima tijekom studija, domovnica) utvrdili smo da je Ivona Šetka, rođena 13. siječnja 1979. godine u Mostaru, Bosna i Hercegovina, na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru 25. rujna 2002. godine diplomirala studijske grupe Hrvatski jezik i književnost i Engleski jezik i književnost o čemu joj je izdana i odgovarajuća diploma s nadnevkom 16. prosinca 2002.

Provjerom priložene dokumentacije utvrdili smo da se Ivoni Šetka može priznati istovrijednost diplome stečene na Pedagoškom fakultetu u Mostaru s diplomom profesora hrvatskog jezika i književnosti i engleskog jezika i književnosti u svrhu nastavka naobrazbe u Republici Hrvatskoj.

Zagreb, 24. 4. 2003.dr. sc. Dunja Fališevac, red. prof.

dr. sc. Marko Samardžija, red. prof.

. dr. sc. Jelena Mihaljević Djigunović, izv. prof.

175

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU FILOZOFSKI FAKULTETODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTI

Faculty of Philosophy University of ZagrebDepartment of Art History

HR - 10000 ZAGREBIvana Lučića 3; tel/fax: 385 1 612 01 44

Fakultetskom vijeću

Ovdje


Predmet: molba Tanje Čajavec za priznavanje istovrijednosti diplome

IZVJEŠĆE

Tanja Čajavec završila je dodiplomski studij UMETNOSTNE ZGODOVINE

("nepedagoška smer") na FILOZOFKOJ FAKULTETI UNIVERZE U LJUBLJANI godine

2002. Studij traje četiri godina a završen je diplomskim ispitima i diplomskim radom. Prema

mišljenju stručnog povjerenstva nastavni plan i program studija u Ljubljani dovoljno je

sukladan programu u Zagrebu, a da se stečena svjedodžba može izjednačiti s diplomom

DIPLOMIRANI POVJESNIČAR UMJETNSOTI na FILOZOFSKOM FAKULTETU

SVEUČILIŠTA U ZAGREBU, odnosno priznati potupna istovrijednost diplome.

Članovi povjerenstva:

dr.sc. Sanja Cvetnić, docent

dr. Predrag Marković, viši asistent

dr.sc. Frano Dulibić, asistent

176

Predmet: Izvješće povjerenstva za priznavanje istovrijednosti diplome

Ivan Bujger, rođen 1. siječnja 1977. u Virovitici, državljanin Republike Hrvatske,

podnio je zahtjev za priznavanje potpune istovjetnosti inozemne diplome kao hrvatske

diplome o završenom sveučilišnom studiju iz područja povijesti umjetnosti. Ivan Bujger

stekao je 2002. godine diplomu na Sveučilištu u Auclandu na Novom Zelandu, gdje je

završio dodiplomski studij povijesti umjetnosti i managementa.

Iz priložene dokumentacije vidljivo je da je Ivan Bujger upisao i pohađao nastavu na

Filozofskom fakultetu u Zagrebu (studijske grupe Povijest umjetnosti i Engleski jezik) prve

dvije godine studija (1995/96, 1996/97.) te da je položio sve ispite iz prve godine studija

povijesti umjetnosti. Stručno povjerenstvo zaključilo je da se program studija na sveučilištu

u Auclandu u određenoj mjeri razlikuje od studija na Odsjeku za povijest umjetnosti

Sveučilišta u Zagrebu, te se priznavanje potpune istovjetnosti diplome uvjetuje polaganjem

ispita iz slijedećih predmeta:

Umjetnost srednjeg vijeka u Hrvatskoj,

Renesansna i barokna umjetnost u Hrvatskoj,

Umjetnost 19. i 20. stoljeća u Hrvatskoj

Zaštita spomenika.

S nastavnicima Odsjeka za povijest umjetnosti potrebno je dogovoriti ispitnu literaturu i

vrijeme polaganja navedenih predmeta.


Stručno povjerenstvo u sastavu:

dr. Frano Dulibić

dr. Sanja Cvetnić

dr. Predrag Marković

177

SVEUČILIŠTE U ZAGREBUFILOZOFSKI FAKULTETIvana Lučića 3, Zagreb

Predmet: priznavanje diplome

Fakultetskom vijeću Filozofskog fakulteta SUZANA KUNAC podnijela je zahtjev za priznavanje potpune istorvrijednosti diplome magistra na osnovi diplome MSc Social Development Practitioner, izdane i ovjerene od strane University College London, Development Planning Unit. Svom zahtjevu priložila prijepis predmeta i ocjena položenih ispita, magistarski rad obranjen na spomenutom Sveučilištu, prijevod sažetka na hrvatski, kopiju diplome završenog studija sociologije, i domovnicu.

Kandidatkinja je rođena 1971.g. u Splitu. G. 1998. diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studij jednopredmetne sociologije i time stekla stručni naziv diplomirani sociolog.

Postdiplomski studij pod nazivom Razvoj i planiranje: praksa društvenog razvoja (Development and Planning: Social Development Practice) pohađala je u akademskoj godini 2001.-2002. na University College London. Pohađala je i položila ukupno 9 predmeta koji svi spadaju u područje sociologije, od sociologije razvoja i sociologije organizacije do sociologije grada te multikulturalizma. U njenim predmetima bila su naglašena aplikativna znanja iz tih područja. Sam magistarski rad pod naslovom Political Foreign Assistance and Civil Society (Inozemna politička pomoć i civilno društvo) sadrži studiju slučaja na temelju komparativne analize demokratske tranzicije u Južnoj Africi i Hrvatskoj. Rad je napisan na sociološki primjerenoj razini, kako metodološkoj tako i teorijskoj, a konkretni empirijski nalazi i opći zaključci zanimljivi su i originalni.

Prema čl.1, st.1, Zakona o priznavanju istovrijednosti straih školskih svjedodžbi i diploma (NN br.57 od 12.07.1996.), od četiri postavljena uvjeta, kandidatkinja u potpunosti ispunjava tri uvjeta: sustav obrazovanja (zemlje u kojoj je stečena diploma), nastavni plan i program, te prava koja daje strana diploma (u istoj zemlji). Četvrti uvjet, trajanje i drugi uvjeti naobrazbe, djelomično je ispunjen i to zbog jednogodišnjeg trajanja postdiplomskog studija (koji je kod nas dvogodišnji). Smatramo da se rečeni uvjeti znatno ne razlikuju s obzirom na čl.1 st.2 Zakona, gdje se zbog znatne razlike priznavanje diplome uvjetuje polaganjem dopunskih ispita ili izradom radova. Također valja uzeti u obzir činjenicu da je kandidatkinja diplomirala studij sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Stoga zaključujemo da se Suzani Kunac prizna puna istovrijednost diplome u odnosu na diplomu magistra sociologije na području društveno-humanističkih znanosti u Republici Hrvatskoj, te da joj odobri akademski naziv magistra sociologije.

U Zagrebu, 15. travnja 2003. Stručno povjerenstvo: Dr.sc. Vjeran Katunarić, red. prof. Dr.sc. Zrinjka Peruško Čulek, doc.

Dr. sc. Benjamin Čulig, izv.prof.

178

Filozofski fakultet Sveučilišta u ZagrebuOdsjek za talijanistikuFakultetskom vijećuFilozofskog fakulteta u Zagrebu


PREDMET: Izvješće stručnoga povjerenstva za priznavanje potpune istovrijednosti fakultetske diplome koju je Tatjana Mamula stekla na University of Westminster u Londonu u Velikoj Britaniji

Tatjana Mamula rodila se 31. svibnja 1964. u Roču. Ima dvojno hrvatsko i britansko državljanstvo. Nakon srednjoškolske mature u Rijeci godine 1984, živjela je 13 godina u Londonu, gdje je 1993. diplomirala na University of Westminster, stekavši naslov Bachelor of Arts in Modern Languages, Italian & Linguistics. Od 1998. živi u Hrvatskoj, honorarno se bavi novinarstvom, prevođenjem s hrvatskoga na engleski jezik i s engleskoga na hrvatski jezik te podukom engleskog jezika. Trenutno već drugu akademsku godinu održava konverzacijske vježbe pri Školi za strane jezike Kolokvijum u Opatiji.

Podnositeljica zahtjeva moli da joj se prizna potpuna istovrijednost diplome talijanskog jezika i lingvistike stečene na Westmisterskom sveučilištu u Londonu s diplomom profesora talijanskog jezika i književnosti odnosno diplomiranog lingvista Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Uvidom u stečenu fakultetsku diplomu i u prijepis položenih ispita te njihovom usporedbom s nastavnim planom i programom studija kojima se na Filozofskom fakultetu stječe diploma profesora talijanskog jezika i književnosti odnosno diplomiranog lingvista, a na temelju Članka 8. Zakona o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedodžbi i diploma (NN broj 57 od 12. =7. 1996.), ustanovili smo da studij koje je podnositeljica molbe završila ne odgovaraju u potpunosti studiju talijanistike nastavnoga smjera odnosno studiju lingvistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Stoga povjerenstvo predlaže da se Tatjani Mamuli prizna potpuna istovrijednost stečenih diploma s diplomom profesora talijanskog jezika i književnosti i diplomiranog lingvista uz uvjet da položi sljedeće ispite:

1. Historijska gramatika talijanskog jezika i dijalektologija Italije2. Povijest talijanskog jezika3. Talijanska književnost 13. i 14. stoljeća4. Dante Alighieri5. Talijanska književnost od 15. do 17. stoljeća6. Talijanska književnost 18. i 19. stoljeća7. 1 predmet pri Katedri za indoeuropeistiku Odsjeka za opću lingvistiku8. 1 predmet pri Katedri za algebarsku lingvistiku9. Semiologija pri Odsjeku za opću lingvistiku.

Članovi stručnog povjerenstva:dr. sc. Morana Čale, docent

dr. sc. Smiljka Malinar, red. prof.

dr. sc. Vlasta Erdeljac, docent

179

Stručno povjerenstvo za priznavanje diploma stečenih u inozemstvuOdsjek za pedagogijuFilozofski fakultetSveučilište u Zagrebu

Zagreb, 25. 4. 2003.

Predmet: Mišljenje o mogućnosti priznavanja diplome Rose Marie Argudin – Leutarević, stečene na Freie Universitat u Berlinu, iz područja “nauka o odgoju i psihologija” (službeni prijevod) kao potpuno istovjetne diplomi iz pedagogije u Republici Hrvatskoj.

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETASVEUČILIŠTA U ZAGREBU Zagreb, Ivana Lučića 3

Fakultetsko vijeće Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu zatražilo je od ovog povjerenstva izvješće o mogućnosti priznavanja diplome Rose Marie Argudin-Leutarević, stečene na Freie Universitat u Berlinu, iz područja “Erziehungswissenschaft und Psychologie” (odgojne znanosti i psihologija) kao potpuno istovjetne diplomi iz pedagogije u Republici Hrvatskoj.

Povjerenstvo, nakon uvida u dokumentaciju priloženu u spisu, te uvažavajući Zakon o priznavanju istovjetnosti stranih školskih svjedodžbi i diploma (NN, 57/96.), podnosi sljedeće

I Z V J E Š Ć E :

Pristupnica Rose Marie Argudin-Leutarević, državljanka Republike Hrvatske, rođena je 19. 1. 1963. godine Mexico (Distrito Federal) u Meksiku. Na Freie Universitat u Berlinu studirala je četverogodišnji studij iz područja “odgojne znanosti i psihologija” i stekla akademski naziv “diplomirana pedagoginja”. Tijekom produljenog vremena studiranja (studirala je od je od šk. god. 1989/1990. do šk. god. 1999/2000.) pristupnica je s najvišim ocjenama položila sljedeće ispite:

Opća pedagogijaObrazovanje odraslih i izvanškolsko obrazovanje mladihPlaniranje, upravljanje, organiziranje i pravoRad s ciljnim grupamapsihologijaSociologija.

Uvidom u priloženi materijal povjerenstvo utvrđuje da se studij koji je pristupnica završila u Njemačkoj, iako daje akademski naziv "diplomirani pedagog", dosta razlikuje od studija pedagogije na Sveučilištu u Zagrebu, čime nisu ispunjeni osnovni zakonski preduvjeti za potpuno priznavanje istovjetnosti diplome. Kolegiji koje je pristupnica slušala bitno se razlikuju od kolegija u našem studiju pedagogije, i ne daju ni temeljna ni specifična znanja

180

koja stiču diplomirani pedagozi u nas. Ipak, kako u Hrvatskoj ne postoji tom studiju sličniji studij od studija pedagogije, povjerenstvo donosi sljedeći

P r i j e d l o g :

Povjerenstvo predlaže da se pristupnici Rose Marie Argudin–Leutarević, diploma koju je stekla na Sveučilištu u Berlinu prizna kao diplome iz pedagogije, uz uvjet da prije toga položi diferencijalne ispite iz kolegija koje odredi Nastavno vijeće Odsjeka za pedagogiju ovog Fakulteta. Ta odluka čini sastavni dio ovog Izvješća.

Povjerenstvo:

1. Prof. dr. Ana Sekulić-Majurec,

------------------------------------- 2. Prof. dr. Edite Šooš,

----------------------------------- 3. Asist. Koraljka Posavec,

-------------------------------------

181

Zagreb, 4. travnja 2003.Fakultetskom vijeću

Predmet: Peticija studenata III. godine kroatistike da im se odgodi usmeni dio ispita iz Starije hrvatske književnosti

Studentima III. godine kroatistike usmeni ispit iz Starije hrvatske književnosti bio je uvjet za upis u VII. semestar. Ove godine studenti su Odsjeku priložili peticiju kojom mole da im se polaganje usmenog dijela ispita odgodi, a da im uvjet za upis u VII. semestar bude samo položeni pismeni dio ispita iz Starije hrvatske književnosti. Vijeće Odsjeka prihvatilo je njihovu molbu uz napomenu da usmeni dio ispita iz Starije hrvatske književnosti polože prije ispita iz Novije hrvatske književnosti. Molimo Vijeće da razmotri njihovu molbu i da im izađe u susret.

Pročelnica Odsjeka za kroatistiku

Prof. dr. Dunja Fališevac

182

Prof.dr. Milan MesićOdsjek za sociologijuFILOZOFSKI FAKULTETI. Lučića 310000 ZAGREB

Zagreb, 5. svibnja 2003.

FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA

PREDMET: MOLBA ZA ODOBRENJE SLOBODNE STUDIJSKE GODINE

Molim Fakultetsko vijeće odobrenje za korištenje slobodne studijske godine. Da ne bih nekoga opterećivao nastavnim ili ispitnim izmjenama, kao i zbog praktičnosti za studente, koristio bih po jedan semestar u dvije akademske godine. Studijsku godinu započeo bih u drugom (ljetnom) semestru šk. god. 2003/2004, a dovršio s prvim (zimskim) semestrom 2004/2005. Tako bih na studijskoj godini bio od 01.03.2004. do 28.02.2005.Sociologiju migracija i Sociologiju društvenih pokreta predavao bih u obje školske godine u okviru koncentrirane nastave u jednom semestru, dok su Klasične sociološke teorije II ionako jednosemestralni predmet. Dva predmeta s treće godine predavat će se u kontrasemestrima, tako da se studentima ništa neće mijenjati u nastavnom planu, a dobit će mogućnost polaganja ispita nakon jednosemestralno održane nastave. Ispite bih održavao sam.Moju molbu podržalo je Vijeće Odsjeka za sociologiju na svojoj sjednici 30. travnja, a dobio sam i prethodnu suglasnost Dekana. U prilogu dostavljam potvrdu Kadrovske službe o stečenom pravu na slobodnu studijsku godinu.Slobodnu studijsku godinu koristio bih za pisanje knjige o multikulturalizmu, koja bi ujedno trebala biti i osnov za koncipiranje novog izbornog kolegija pod radnim naslovom Multikulturalizam – ideje i politike. Kolegiji na temu multikulturalizma izvode se na sve većem broju uglednih svjetskih sveučilišta, pa pretpostavljam da bi mogao biti od interesa i za neke druge studijske grupe na Filozofskom fakultetu, a ne samo za studente sociologije.

S poštovanjem,

Prof. dr. Milan Mesić

183

FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBUODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTI

Faculty of Filosophy University of ZagrebDepartement of Art History

Zagreb,Ivana Lučića 3

Broj:04-03-5/1

PROF.DR.SC. NEVEN BUDAKDEKAN

Poštovani gospodine Dekane,

Vijeće Odsjeka na svojoj sjednici razmatralo je čl. 6 stavak 12. Pravilnika o polaganju stručnog ispita učitelja i stručnih suradnika u osnovnom i srednjem školstvu, te zaključilo sljedeće.Odsjek za povijest umjetnosti ne slaže se s dosadašnjom praksom da diplomirani povjesničari umjetnosti smiju pristupiti stručnom ispitu. Stručnom ispitu smiju pristupiti isključivo profesori povijesti umjetnosti, kako je i navedeno u Pravilniku o polaganju stručnih ispita.Odsjek za povijest umjetnosti zalaže se da se promijeni Pravilnik o polaganju stručnih ispita, koji sada omogućava profesorima koji su završili dvopredmetne studije da polažu stručni ispit iz samo jednog predmeta, a da stručni ispit važi za oba. Zalažemo se da stručni ispit iz povijesti umjetnosti mora polagati svaki profesor povijesti umjetnosti, tj. da je nedopustivo da npr. stručni ispit iz francuskog ili filozofije vrijedi za predavanje povijesti umjetnosti pošto su to bitno različiti predmeti i njihovi načini predavanja nisu jednaki.Molimo Fakultet da podrži ovaj stav i uputi Ministaarstvu prosvjete zahtjev za promjenu Pravilnika o polaganju stručnih ispita.

S poštovanjem

Pročelnica:

dr.sc. Sanja Cvetnić,docent

184

Vijeće studenata Filozofskog fakultetaIvana Lučića 3Zagreb

u Zagrebu, 15.travnja 2003.

dekanu Filozofskog fakulteta, dr. sc. Nevenu Budaku

Predmet: molba za uvrštavanje točaka na Dnevni red sjednice Fakultetskog vijeća 14. travnja 2003.

Na sjednici Vijeća studenata održanoj 1. travnja 2003. je, datumu usprkos, donesen ozbiljan zaključak o upućivanju molbe za uvrštenje sljedećih točaka na Dnevni red sjednice Fakultetskog vijeća:- obveze odsjeka za objavljivanje termina za ispite- pozivanje studentskih predstavnika na sjednice Vijeća odsjeka- radno vrijeme knjižnica na Fakultetu

Raspravom na Vijeću studenata utvrđeno je da velik broj odsjeka nije objavio redovite mjesečne termine za ispite kako je utvrđeno u točci 1. Odluke o izmjeni i dopuni Odluke o ispitima od 18. rujna 2002. ("Izvanredni ispitni rokovi za ispite koji su samo usmeni organiziraju se u studenom, prosincu, ožujku i travnju, u drugoj polovici mjeseca. U izvanrednim ispitnim rokovima nastavnik je obvezan studentu ponuditi jedan termin za polaganje ispita. Izvanredni ispitni rokovi za ispite koji se sastoje od pismenog i usmenog dijela organiziraju se u studenom ili prosincu i ožujku ili travnju. U svakom od ta dva termina nastavnik je obvezan studentu ponuditi jedan ispitni termin."). Iako je moguće da odsjeci nisu imali dovoljno resursa za organiziranje ispitnih termina, nužno je da Fakultetsko vijeće donese stav o načinu provođenja propisa navedenih u Odluci. Molimo da se o ovom problemu raspravi na Fakultetskom vijeću. Određen broj studentskih predstavnika izjavio je da ne dobivaju redovite pozive na sjednice Vijeća odsjeka. Molimo da Fakultetsko vijeće donese odluku da se svim studentskim predstavnicima dostavljaju pozivi na sjednice Vijeća, odnosno da se utvrdi na koji se način studentski predstavnici trebaju obavještavati o sjednicama.Naposlijetku, o radnom vremenu knjižnica na Fakultetu potrebno je raspravljati jer je na Vijeću studenata utvrđeno da se ne poštuje u potpunosti Odluka dekanskog kolegija o radnom vremenu knjižnica na Fakultetu. Molimo da se na Fakultetskom vijeću raspravi o načinu i eventualnim problemima provođenja ove odluke.

S poštovanjem,

u ime Vijeća studenata Filozofskog fakulteta

Romana Hansalpredsjednica

185

i. izbori u znanstveno-nastavna, nastavna ... · web viewrepublika hrvatska sveuČiliŠte u zagrebu...

Documents