Inicijatori i dokumenti Otvorenog apela i Pisma podrške bosanskohercegovačkih i

svjetskih intelektualaca za cjelovitu, multietničku i Evropsku Bosnu i

Hercegovinu

PRILOZIOtvorenom apelu i Pismu podrške

- Izabrani komentari Apela i Pisma - Zaključna razmatranja i projekti

Sarajevo, februar / veljača 2012.

1

PRILOZI

Otvorenom apelu i Pismu podrške

S a d r ž a j str... I .

Izabrani komentari Apela i Pisma

Sudac Richard Goldstone: podržavamo poziv OUN i EU da sazovu Ustavnu konvenciju 3 Akademik dr Noel Malcolm : tekst dokumenata je veoma dobar, sa snažnim efektom....... 3 H.E Dr. Wolfgang Petritsch: u Bosni je bila humanitarna katastrofa antiljudskog razaranja 5 Florence Hartmann:vršilo se prikrivanje dokaza od velikih sila o najmasovnijim zločinima 5 Prof. dr Karl Bahm: imate moju podršku. Ovo je strašno značajna materija......................... 9 Glavni štab NATO Butmir - Otvoreni apel, Izjava za medije (12.01.11) 10 Nacionalni slovenački list Delo . Bosna je do sada napravila previše koraka unazad. 11 Odgovor - H.E. Dr Donatus Köck, Ambasador Republike Austrije u Bosni i Hercegovini13 Ataše Zdenka Stupar: Sigurna sam da je Vaša inicijativa probudila svijest mnogih ljudi ! 14 Akademik prof. dr. Boris Sket: pišem, jer bih se i ja rado našao među potpisnicima ! 15 Dr Latinka Perović: genocid u Srebrenici bila je operacija dobro planirana unaprijed ! 15 Sonja Biserko: zvjerstva protiv Muslimana u Srebrenici imaju sve elemente genocida ! 15 Čedomir Jovanović, predsjednik LDP Srbije – Republika Srpska je genocidna tvorevina ! 16 Borislav Jovanović, crnogorski poet i književnik : ni Dayton nije Sveto Pismo ! 17 Srđa Popović , legendarni beogradski advokat: bila je to rehabilitacija Karadžića i Mladića 17 Sretko Radišić, dipl. ing.: Predsjednik Srpskog Građanskog Vijeća (SGV): Republika Srpska nije nastala herojskom borbom, nego tragedijom Bošnjačkog i Hrvatskog stanovništva ! 18 Andrej Nikolaidis, crnogorski književnik: Republika Srpska nikada nije bila autonomni projekat bosanskih Srba; ona je rezultat procesa vođenog iz Beograda. 19 Prof. dr Senadin Lavić: - najbrojniji narode, Bošnjaci, gdje smo to pogriješili ? 20 Akademik Abdulah Šarčević: zatečen sam sveobuhvatnošću ideje i angažmana.............. 22 D. Akademik Dejan Milošević, nosilac Šestoaprilske nagrade Sarajeva, atomski fizičar: pročitao sam Apel i još jednom ga od srca podržavam 22 Prof.dr Džemal Najetović: Embargom na oružje Republici Bosni i Hercegovini (1992) je onemogućeno pravo na samoodbranu , a OUN nije preduzela kolektivne mjere za zaštitu svoje priznate članice prema svojoj Povelji o genocidu i masovnim zločinima 23 Prof. dr Srđan Vukadinović: Planirali su ubijanje i uništavanje Sarajeva - država Srbija, država Hrvatska, država Crna Gora, Srpska pravoslavna crkva i Srpska Akademija nauka i umjetnosti, uz potporu (ne)činjenja Međunarodne zajednice – USA i EU 24 Akademik prof. dr Vladimir Premec: Uz devizu, pod kojom je agresija na Bosnu i Hercegovinu započela, da zajednički život više nije moguć, činjenica opsjedanja Sarajeva i drugih gradova je neoboriv dokaz da se radilo o planu totalnog uništenja jednog naroda 25 John Jones, britanski advokat iz Londona, branilac akademika prof dr Ejupa Ganića, optuženog od strane srpskog pravosuđa na bazi lažnih dokaza i uhapšen u Londonu... . 25

Akademik Dobrica Ćosić, Beograd: Da opravda srpsku agresiju na Bosnu i Hercegovinu i masovne srpske zločine, on tvrdi da je to bio „građanski rat“ i da su jednostavno tu „svi bili isti“. Pokušao je dokazati da su uzrok genocida u Srebrenici sami Bošnjaci. U svojoj 50........ godina staroj partizanskoj knjizi „Deobe“ dokazuje zašto su pojedini Srbi svestrani lažovi.26 Akademik prof. dr Smail Čekić: Ponovno aktiviranje osvajačkog projekta „Velike Srbije“, poslije smrti maršala Jugoslavije Josipa Broza Tita, dovelo je do razbijanja Jugoslavije pod rukovodstvom Slobodana Miloševića i do otvorene agresije Srbije i Crne gore na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu (1991-1995). 26

2

Prof. dr fra Petar Jeleč: kronologija bešćašća u predaji bez borbe Bosanske Posavine 29 Britanski fim „Wariors“ o masovnom zločinu HVO i nesretni premijer John Major 31 Britanski general Michael Rose prikrivanje istine o granatiranju ljudi za hljeb u Sarajevu31 Baronica Margaret Tacher : Srbija je povela rat protiv Bosne 32 Prof. dr Francis Boyle: Moramo sazvati sveopću BiH Ustavnu konvenciju 34 Prof. dr Nedžad Mulabegović, Predsjednik Vijeća Bošnjačkih Intelektualaca (VKBI) 37 Prof. dr fra Benedikt Vujić: odgovaram pozitivno da Apel stigne do srca i razuma.......... 37 Prof. dr Sejit Bobar: Apsolutno se slažem sa dostavljenim dokumentima 37 Doc. dr Aner Žuljević : Izuzetna mi je čast što ste mi ponudili da potpišem Apel 38 Dr Christian Schwarz Schilling : Pokušaj Srbije da manipulira britansko pravosudje 38Prof. dr fra Luka Markešić, Predsjednik Hrvatskog Narodnog Vijeća BiH 38 Akademik Abdulah Sidran, Pjesnik: bez bosanske države Bošnjaci kao narod ne mogu preživjeti! ....bosanske patriotske snage moraju se okupljati pod novim geslom_ Bosna nije ni srpska, ni hrvatska, ni bošnjačka – Bosna je bosanska ! 39 Prof. dr Hasan Zolić: Poslije nedavnog ukidanja člana 48, svuda gdje je izvršen genocid nad Bošnjacima u RS biće izabrani srpski načelnici općina, jer su sada neznatna manjina. O kakvom se onda povratku izbjeglih i protjeranih Bošnjaka može govoriti ? 39 Karta multietničke Bosne i Hercegovine prije rata kao tigrova koža (1991) 40 Mapa 440 masovnih grobnica u Bosni i Hercegovini – genocidna RS 41 Wikipedia karta: Najnovija nacionalistička podjela Bosne i Hercegovine 42 Dijaspora u Sjevernoj Americi: Pismo Dr Valentinu Incku–onemogućite ukidanje čl.48 43 Stjepan Kljujić: Veliki obol za uspjeh Referenduma za nezavisnost (1992) dali su i građani srpske nacionalnosti. Sada se lažima služe svi vodeći srpski političari od ratnih zločinaca Karadžića i Mladića do Milorada Dodika i Borisa Tadića 44 Bernard-Henry Levy i Angelina Jolie: Velika glumica Angelina Jolie iskoristila je svoj prestiž da bi sa svojim filmom silovane Bosanke mogle podići svoje oborene glave. 45 Jelko Kacin: Bosna i Hercegovina nije Saudijska Arabija 47 Prof. dr David Pettigrew: Za negiranje genocida u Srebrenici od Milorada Dodika Pettigrew kaže – to je nedostojno za jednog političara; tu činjenicu su potvrdili međunarodni sudovi 47 Tilman Zülch: Takozvanom RS vladaju sljedbenici agresije...Velika Britanija, Francuska i SAD stvorile su RS kao regiju aparthejda. U njoj nikada nije planiran povratak. 48 Prof. dr Tomislav Išek, historičar: u prošloj godini Apel je bio urgentan, sada je vapijući! 49 Dr Valentin Inzko: Evropska zajednica treba da se stidi što je nagradila genocid.... 50 Damjan Pavlica, publicista i muzičar, južni Beograd: Pogled iz Srbije - Bosna je srce Balkana. Zašto volim Bosnu?....Srbija je pokušala da ubije Bosnu i Hercegovinu. Ubijajući Bosnu Srbija je ubijala i sebe, svoju građansku dušu; Poruka Srbima iz Bosne: Srbija nije vaša majka, niti Beograd vaša prestonica....U Bosni nije okončan rat. Međuentitetske granice su samo zaleđena linija fronta. Srbija zaista nema razloga da podržava Republiku Srpsku. Ona mora jasno osuditi zaposjedanje teritorije istrebljenjem. ..Zajednička Bosna i Hercegovina trenutno ne postoji. Izraz iz sadašnje katastrofalne kulturne i ekonomske situacije treba tražiti u ukidanju ratmih emtiteta i okretanju oblasnim autonomijama, nevezanim za nacionalnu pripadnost. Velika je stvar što Bosna i Hercegovina još uvek postoji, Bosna nam je jedina nada. 50

II. Zaključna razmatranja i projekti

Preokret Države i Preporod Drušva (57); Munjevita obnova zemlje (58); Koordinatori iInicijative (59); Predlog strateških državnih projekata za 2012. godinu. (60).

Napomena: Bilo kakvo umnožavanje bez saglasnosti Autora – Glavnog koordinatora Apela i Pisma i datih priloga - prof. dr Murisa Osmanagića nije dozvoljeno.

3

IZABRANI KOMENTARI O APELU I PISMUSudac Richard Goldstone, gostujući profesor prava the Law School of University Stanford, CA, USA. Prvi Glavni tužilac Haškog Tribunala (ICTY) za zločine u bivšoj Jugoslaviji (1994) i Rwandi koji je potpisao optužnice protiv Radovana Karadžića i Ratka Mladića (25. juli 1995). On je bio jedan od nekoliko liberalnih sudaca koji su objavili ključna pravila koja su potkopala aparthejd i rasno zakonodavstvo u Južnoj Africi. Prvi crni predsjednik Jižnoafričke Unije Nelson Mandela imenovao ga je za člana Ustavnog suda (1994-2003) Vodio je Missiju Ujedinjenih nacija da utvrdi činjenično stanje u arapsko-izraelskom ratu u Gazi i kršenju ljudskih prava u tom ratu (2009).

----- Original Message ----- From: Richard Goldstone To: Muris Osmanagic Sent: Wednesday, April 20, 2011 6:27 PMSubject: Re: New Constitution in Bosnia (nezvanični prevod: Novi Ustav u Bosni)

Dear Professor Osmanagic,I am attaching and pasting below a very short rough draft. Please feel free to ignore or change it as you wish. Best wishes,Richard Goldstone

Dragi profesor Osmanagić,

Niže, u prilogu Vam dostavljam vrlo kratak sirovi Nacrt, Molim Vas da se osjećate slobodni da ga ignorirate, ili zamjenite kako Vi želite.Sa najboljim željama,Richard Goldstone

Attachment. New Consitution in Bosnia

We, the undersigned, have become aware of the Letter from a substantial number of political leaders, academics, human rights activists, and intellectuals;

We recognize that Dayton Peace Accords are no longer serving the purpose of advancing the people of Bosnia and Herzegovina and assisting them to become a democratic and free nation based upon the recognition of the equality and human dignity of its entire people;

We support an urgent call for the Dayton peace Accords to be replaced by a Constitution based upon the aforesaid principles;

We also support a call to the United Nations and the European Union to convene a constitutional convention representing all of the people of Bosnia and Herzegovina in order to replace the Dayton Peace Accords with a Constitution based upon the aforesaid principles.

  Nezvanični prevod

Prilog suca Richarda Goldstona: Novi Ustav u Bosni

4

Mi, potpisnici Pisma podrške upoznati smo sa “Otvorenim apelom” značajnog broja političkih lidera, univerzitetskih ličnosti,aktivista ljudskih prava i intelektualaca;

Mi prepoznajemo da Daytonski mirovni sporazum ne služi više cilju napretka građana Bosne I Hercegovine i ne pomaže njima da postanu slobodni I demokratski narod zasnovan na prihvatanju jednakosti i ljudskog dostojanstva svih ljudi.;

Mi podržavamo urgentni poziv da daytonski mirovni sporazum bude zamijenjen Ustavom baziranim na principima izloženim u Otvorenom apelu;

Mi takođe podržavamo poziv Ujedinjenim Nacijama I Evropskoj Uniji da sazovu Ustavnu konvenciju koja će predstavljati sve građane Bosne I Hercegovine u cilju da se zamijeni Daytonski mirovni sporazum sa Ustavom baziranim na više navedenim principima.

Akademik Dr Noel Malcolm, britanski historičar, član Britanske akademije, Stariji istraživač u All Souls College, Oxford.Predsjednik je Odbora povjerenja Bosanskog institute u Londonu, posvećenog Bosni i Hercegovini. Ističu se njegovi istraživački radovi:Bosna: A Short History (1994), The Vlachs in Bosnia (1994), The grandee and question of genocide (1996), Origins of English Nonsence (1997, Kosovo: A Short History (1998), Kosovo and Serbia Three points, Bosnian Report (March-May 1998), Kosovo: Only independence will work (Winter – 1988/1989), Milošević doomed by press freedom(01. July 2001), Is Kosovo Serbia? (26. February 2008), Review of Book: Britain’s fatal foreign policy (May 2002)

From: Noel Malcolm To: Muris Osmanagic Sent: Friday, April 22, 2011 8:51 PMSubject: RE: New Constitution in Bosnia

Dear Prof. Osmanagic,Thank you for your message. I have only one very small (grammatical) correction: in the middle of the first page, the sentence 'Unless this problem is solved, there are the real risk...' should be: 'Unless this problem is solved, there is the real risk...'Otherwise I think this text is very good. I hope it has a powerful effect.Yours sincerely,Noel Malcolm Nezvaničan prijedlog

Dragi prof. Osmanagic,

Hvala Vam za Vašu poruku. Ja imam samo jednu malu (gramatičku) korekciju: U sredini prve stranice, rečenica „Sve dok se ovaj problem ne riješi, postoji realan rizik.....“ treba da bude: „Sve dok ovaj problem nije riješen, postoji realan rizik...“Inače, ja mislim da je ovaj tekst veoma dobar. Ja se nadam da on ima snažan efekat.

Srdačno, Vaš Noel Malcolm

H.E. Dr. Wolfgang Petritsch, Ambasador,

5

Šef Stalne delegacije Austrije pri OECD, Paris, Francuska, bivši Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini (august 1999 – maj 2002), bio je imenovan za austrijskog ambasadora 1997 u Federalnoj Republici Jugoslaviji, a u februaru i martu 1999 učestvovao je u pregovorima kao Specijalni izaslanik Evropske Unije za Kosovo u Ramboilletu i Parizu. Kao šef OHR-a u Bosni i Hercegovini Wolfganf Petritsch je bio finalni autoritet za civilno provođenje Daytonskog mirovnog sporazuma. Dok je živio u Bosni i Hercegovini – jednoj od najviše razorenih zemalja u svijetu - Petritsch je svjedo č io iz prve ruke o humanitarnoj katastrofi antiljudskog razaranja (http :// en . wikipedia . org / wiki / Wolfganf _ Petritsch )

----- Original Message ----- From: "PETRITSCH, Wolfgang" <Wolfgang.PETRITSCH@bka.gv.at>To: <omuris@bih.net.ba> Cc: "christian schwarz-schilling" <css@schwarz-schilling.de>Sent: Thursday, March 31, 2011 1:29 PM Subject: OPEN APPEAL - declaration of support

Dear Professor Osmanagic,Thank you for informing me about the Open Appeal of civic minded intellectuals of Bosnia and Herzegowina. I fully support your and your academic colleagues' initiative and sincerely hope that it will have a positive impacton the sorry state of affairs in your country to which I personally feel a great allegiance.Please keep me posted on your most valuable initiative.Sincerely yours

Wolfgang PetritschPermanent Delegation of Austria to the OECD 3 rue Albéric Magnard 75116 Paris

Nezvanićan prevodDragi professor Osmanagić,Hvala što ste me informirali o Otvorenom apelu građanski misaonih intelektualaca iz Bosne i Hercegovine. Ja potpuno podržavam Vašu inicijativu sa Vašim akademskim kolegama i nadam se iskreno da će imati pozitivan uticaj na žalosno stanje državnih poslova u Vašoj zemlji, prema kojoj ja lično osjećam veliku vjernost.Molim Vas obavještavajte me, svakako, o Vašoj najvrijednijoj inicijativi.Iskreno Vaš

Wolfgang PetritschStalna delegacija Austrije u OECD, 3rue Albéric Magnard 75116 Paris

Glasnogovornica Haškog Tribunala ICTY- Florence Hartmann,

kao profesionalni novinar poznatog pariskog lista “Le Mond” prošla je trnovit, ali sjajan put od višegodišnjeg ratnog reportera poznatog pariskog lista „Le Mond” na Balkanu, do portparola glavne tužiteljice ICTY Carle del Ponte u Haagu, punih šest godina. Po završetku svog mandata u Haagu napisala je knjigu „Mir i kazna”, (Sarajevo, buybook, 2007, naziv originala: „ Pais et Châtimant”) koja je postala best seler i trn u oku velikih sila, odnosno međunarodne politike, zbog iznošenja istine o njihovom nepoznatom tajnom ratu protiv svjetskog pravosuđa. koje je uspjelo da

6

prevaziđe mnoge opstrukcije i počelo suditi Slobodanu Miloševiću i njegovim petokolonašima zbog masovnih ratnih zločina i genocida u ratu istrebljenja protiv nedužnog, većinskog, nesrpskog stanovništva u Bosni i Hercegovini (1992-1995). Evo nekih izvoda iz te uzbudljive knjige historijske vrijednosti:

1. - O formiranju Haaškog Tribunala za ratne zločine na tlu bivše Jugoslavije (ICTY):„ ....Položili smo zakletvu 17. novembra i odlučili smo početkom decembra otići kući.”, prisjeća se talijanski sudac Antonio Cassese, prvi predsjednik Tribunala. „Postojali su samo suci, ništa drugo. (...) U početku nismo imali ni proračun. Ujedinjeni narodi našli su malo movca, nešto sasvim malo za sljedeća tri mjeseca., kao kad se daje djetetu uz preporuku da ne potroši sve odjednom. Kako pokrenuti Sud kada ne možete ni zaposliti ljude?” dodaje njegova američka kolegica Gabrielle Kirk McDonald. A Južnoafrikanac Richard Goldstone, prvi tužitelj ICTY domeće: “Kad sam stigao u Sud u avgustu 1994,. dvorane su bile prazne, bilo je samo nekoliko stolaca i stolova. Čak i oni sa najboljim namjerama prekrižili su Tribunal, da i ne govorim o protivnicima pravosudja.:

2. - Ovisnost Suda o velikim silama:“ ....Čim su ubrane dividende efekta najave, svi se slažu da je cilj dostignut. ICTY je poslužio za opravdanje , a kao odušak emocijama izazvanim strahotama nedjela u Bosni i Hercegovini. Odmah zatim je napušten bez sredstava za opstanak, bez proračuna.............Ali Rezolucija 827 otvorit će ipak nove obzore, jer ta inicijativa unatoč podvali, sadrži projekat koji donosi nadu, nadu u jačanje prava i kažnjavanje zločinaca....ProtivSvakog očekivanja, šačica dovoljno idealističkih magistrata otrgnut će ga od njegove sudbine istrošenog alibija. Kucaju na sva vrata i konačno nalaze fondove za otvaranje prvih istraga....Zahvaljujući iznosu of 3,0 miliona dolara spasonosnih fondacija Pakistana i Malezije Tribunal je mogao početi sa radom sredinom 1994. Poslije toga Sjedinjene Američke Države pojurile su odmah u Hag. Stigle su sa svom informatičkom opremom Tužiteljstvu i dvadeset i dvojicom činovnila koji su došli ravno iz Pentagona i iz CIA-e i koje su besplatno ustupili ICTY-u. Pravnici, vojni analitičari i policajci iz svih zemalja Commonweltha slijedili su ih i žurili u Hag. Francuska zaostaje.....Dok Anglosaksonci zauzimaju prostor, Francuska se ponaša kao žrtva institucije na koju nema uticaja.”3. – Prikrivanje dokaza o najmasovnijim zločinima nad Sarajevom i Srebrenicom:„ ....Pokušaji velikih sila da prikriju dokaze o masovnim zločinima u Bosni i Hercegovini u zapovjednom lancu, na čelu sa Slobodanom Miloševićem, brojni su, iako bi one kao i zemlje regije morale u potpunosti surađivati s ICTY-em.”......Na jednom sastanku u Bijeloj kući, prvih dana avgusta 1995. godine manje od tri tjedna nakon pokolja u Srebrenici, Carl Bilt i Al Gore imaju vrlo žestoku razmjenu mišljenja. Šveđanin preporučuje Amerikancima da se pouzdaju u Miloševića koji ga je krajem jula uvjeravao u svoju volju da doprinese mirovnom dogovoru u Bosni i Hercegovini, i u tom pogledu, po Bildtu, on se javlja kao glavni saveznik Amerike.” Umjesto odgovora Al Gore mu je pročitao ulomak američkih transkripata prisluškivanih telefonskih razgovora u kojemu Milošević izdaje Mladiću naredjenja za vrijeme operacija u Srebrenici, - „ Zaboravite ovo, ali znajte da Milošević uopće nije prijatelj Zapada”- zaključio je Al Gore. Tužiteljstvo je uzalud tražilo originalni zapisnik sa toga sastanka u Bijeloj kući, ali ga nikad nije dobilo. Njemački, francuski, i britanski pregovarači, koji su bili prisutni na tom sastanku, nisu htjeli svjedočiti pred ICTY-em..”......Kad je 12. februara 2002,otvoren proces protiv Miloševića suci su pozvali Tužiteljstvo da započne iznošenje dokaza sa Kosovom, pa Hrvatskom i najzad sa Bosnom i Hercegovinom. Dakle, obrnuto od kronološkog reda triju ratova na koje se

7

proces odnosi. .....Krajem septembra 2002. optužba je završila s dugom litanijom pokolja i deportacija, čije su žrtve bili kosovski Albanci i po predhodne dvije optužnice. Haški Tribunal tada daje nalog Tužiteljstvu, 17. septembra, da smanji uveliko optužni spis za Bosnu i Hercegovinu”, gdje su izvršeni daleko brojniji zločini i genocid, nego u obje napomenute predhodne zemlje i preda novu optužnicu protiv Miloševića u vrlo kratkom roku, za svega tri sedemice.

Radi toga što je sedam godina opstruirao istrage za pripremanje optužnice protiv Slobodana Miloševića, glavna tužiteljica Carla del Ponte smjenjuje svog zamjenika Australca Grahama Brewitta, koji je bio i bivši zamjenik prvog glavnog tužitelja Ričarda Goldstona. Koristeći odsustvo glavne tužiteljice Carle del Ponte, koja je otišla u Rwandu u toku primopredaje, uz podršku britanskog Foreign Offica, Graham Brewitt za zamjenika glavnog tužitelja imenuje Britanca Sir Geoffrey Nice-a.

.......Poslije dobijanja naloga Tribunala o skraćenju suđenja za nedjela u Bosni, novi zamjenik Carle del Ponte, GeoffreyNice, odmah predlaže Glavnoj tužiteljici da se iz optužnice izbaci zločin genocida nad Sarajevom i da se umjesto toga stavi nekoliko snajperskih pucnjeva protiv civilnog stanovništva grada u opsadi, a ako to ne smanji dovoljno vrijeme sudjenja, da se iz optužbe Miloševiću izbaci i genocid u Srebrenici. Nicea podržava i specijalni savjetnik Glavne tužiteljice Rus Anton Nikiforov. Činjenica je da su 10 godina vojni stručnjaci tužiteljstva odricali svaku odgovornost Slobodana Miloševića za genocid u Srebrenici. Carla del Ponte ostaje zaprepaštena i odbija prijedlog Britanca Sir Geoffrey Nicea. Ali tajni rat se nastavlja izmedju medjunarodne politike velikih sila i pravosuđa; velike sile nikad neće dati sve dokaze kojima raspolažu da bi omogućile pravdi i pravosuđu da nezavisno radi svoj posao” – ističe Florence Hartmann.

.........Na kraju, u mučnoj atmosferi, koja je trajala sedmicama u Haškom Tribunalu, pravosuđe pobjeđuje na čelu sa Carlom del Ponte i Milošević se izvodi pred Haaški Tribunal kao mozak cjelokupnog zločinačkog poduhvata i genocida, prema projektu “Velike Srbije” za Kosovo, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. To se desilo unatoč mreže svih paravana za skrivanje tragova zločina između grobnica i Miloševičeve palače, kao i opstrukcije velikih sila preko njihovih državljana i specijalista u Haškom Tribunalu.”

1. Daytonska tragedija: konsenzus država, pod čijim su se pokroviteljstvom događali pregovori u Daytonu, da se ništa ne učini za kažnjavanje izvršioca genocida; mada su se velike sile, koje su vladale pregovorima u Daytonu, obavezale pred Ujedinjenim Nacijama (ratificirajući Konvenciju o genocidu iz 1948) za kažnjavanje genocida i uklanjanje njegovih posljedica (str.107/108 knjige „Mir i kazna”)

Samo mjesec dana prije pregovora u Daytonu, Američki State Departement je zaustavio uspješnu ofanzivu Bosanskohercegovačke Armije na nekoliko kilometara od Banja Luke, prijestonice tada još uvijek ilegalne Bosanske „Republike Srpske”Prije odlaska na novu dužnost u Afganistan (2009), medijator Daytonskih pregovora, (1995), pomoćnik američkog državnog sekretara za spoljne poslove Richard Holbrooke priznao je pred stotinama hiljada gledalaca Televizije Sarajevo da je zaustavljanje ofanzive na par kilometara ispred Banja Luke bila velika greška, učinjena prema Bosni i Hercegovini, kao žrtvi srpske agresije.„Trebali smo dozvoliti da agresorske srpske snage, koje su bile već u raspadanju, budu protjerane preko rijeke Drine u Srbiju, „ – rekao je Holbrook u svom oproštajnom nastupu.

8

Drugi primjer za ignoranciju Konvencije o genocidu od strane velikih sila koje navodi Hartmanova, je ponašanje 60.000 NATO vojnika, koji su bili raspoređeni poslije Daytona u Bosni i Hercegovini za „očuvanje mira”, ili, možda objektivnije rečeno,, za očuvanje na genocidu stvorene i Pariskim parafiranjem Daytonskog sporazuma legalizirane „Republike Srpske”, koje je izvršeno bez učešća sa ovlastima članova Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine.

„Oni (NATO vojnici – nap. In.) su se igrali skrivača da ne uhapse glavne optužene u bijegu od ICTY-a – Radovana Karadžiča i Ratka Mladića, više od jednog desetljeća.” – piše ubjedljivo Florence Hartmann.

Zato Inicijatori ovih dokumenata opravdano pitaju: - čemu je služila tolika vojska NATO-a., koja nije doživjela ni jednog mrtvog, niti ranjenog u svojoj višegodišnjoj misiji, a iza nje su ostali u agoniji življenja građani Bosne i Hercegovine, kao da nije prestao rat? A među njima, na genocidu i masovnim zločinima protiv čovječnosti tek legaliziranoj od strane velikih sila u “Republici Srpskoj”, ostale su hiljade nekažnjenih i nehapšenih ratnih zločinaca, na čelu sa Karadžićem i Mladićem, pod zaštitom svoje policije. Prvih godina, pa i sve do sada, oni su bili najveći strah i trepet za izbjeglice i povratnike da se u miru vraćaju svojim nekadanjim kućama.

Da se i fizički spriječi ispunjenje obaveze iz Daytona o povratku stotina hiljada izbjeglica, prvih godina poslije rata, u doba vladavine ratne zločinke Biljane Plavšić, izabrane predsjednice “Republike Srpske”, formirani su kažnjenički odredi, koji su išli od sela do sela, od grada do grada i preostale mnogobrojne kuće nesrpskih stanovnika bez povratnika – Bošnjaka i Hrvata prvo do kraja opljačkali, a zatim ih spaljivali do temelja. Predsjednik Republike Hrvatske H.E. Stipe Mesić, kada je u proljeće 2010. godine prolazio autom preko Bosanske Posavine u posjetu Sarajevu, bio je šokiran razmjerama spaljivanja domova Bosanskih Hrvata, gdje su predstavljali prije rata većinsko stanovništvo. Genocid se nastavljao od strane srpskog agresora bez dozvole za povratak protjeranih izbjeglica. i poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma uz pasivnost velikih sila i NATO-a, koje su formalno kontrolirale provodjenje sporazuma.

Predsjednica RS Biljana Plavšić nije se plašila velikih sila, koje su vršile kontrolu Daytonskog sporazuma, iz moguća dva razloga: što je Daytonski sporazum bio jedino u korist samo jedne strane, koju je predstavljao ratni zločinac Slobodan Milošević, mozak genocida, ali i prijatelj Biljane Plavšić i što je najodgovorniji u to vrijeme za provođenje Daytonskog sporazuma na čelu OHR-a, u ime velikih sila (PIC) u Bosni i 　 HHercegovini bio Visoki predstavnik Šveđanin Karl Bildt, lični prijatelj ratne zločinke Biljane Plavšić.

Glavna tužiteljica Carla del Ponte bila je ljuta i kritikovala je snage SFOR-a u Bosni i Hercegovini radi njihove pasivnosti u hvatanju glavnih ratnih zločinaca (Agencija Franse Presse 23. avgusta 2002).

Američki feldmaršal John Sylvester, komandant SFOR-a u Bosni i Hercegovini, pismeno je obavijestio Carlu del Ponte da je i on „jako razočaran i vrlo ljut” na njenu kritiku.

--- Original Message -----From: Florence HARTMANN <florencehartmann@hotmail.com>

9

Date: Friday, September 2, 2011 1:29Subject: RE: Letter of Support / OKTo: omuris@bih.net.ba

Dear Mr Osmanagic > I am very honoured to join this very important and well formulated initiative . Please, keep informed about the following stepsWith my best wishesFlorence Hartmann Nezvaničan prevod:Dragi gospodine OsmanagićJa sam veoma počašćena da se pridružim ovoj veoma važnoj i dobro formuliranoj inicijativi. Molim Vas informirajte me i nadalje o sljedećim koracima.Sa najboljim željamaFlorence Hartmann

Prof. Ph.D. Karl Bahm, Professor European History at the School Inquiry Department of the University Wisconsin –Superior, USA----- Original Message -----From: "Bahm,Karl F" <KBahm@uwsuper.edu>Date: Friday, September 16, 2011 23:50Subject: RE: Three Documents for Professor BahmTo: Muris Osmanagic <omuris@bih.net.ba>

> Dear Professors Osmanagic, Premec, and Milosevic;> > Yes, I would very much like to support the Open Appeal regarding the future and constitutional status of Bosnia and Hercegovina. I am in strong agreement with the opinions and appeals in the documents. You may certainly use my name as a supporter of the appeal. > I very strongly support the Appeal, and I wish you the best of luck with gaining international attention for this terribly important matter.> > Sincerely,> Karl Bahm Nezvaničan prevodDragi profesori Osmanagič, Premec i Milošević;Da, ja bih veoma želio da podržim Otvoreni apel koji se odnosi na ustavni status Bosne i Hercegovine. Ja se jako slažem sa mišljenjima i pozivima u dokumentima. Vi možete, naravno, koristiti moje ime kao pristalicu Apela. Želim Vam najbolju sreću u pridobijanju međunarodne pažnje za ovu strašno značajnu materiju.Srdačno, Karl Bahm

OTVORENI APEL INTELEKTUALACABosne i Hercegovine – univerzitetskih profesora, naučnika,

10

književnika, umjetnika, javnih radnika i novinara iz zemlje i bh dijaspore

Izjava za medijePrijem kod Komandanta NATO Glavnog štabu Butmir - Sarajevo

Delegacija Inicijatora “Otvorenog apela” bila je 12. januara 2011, godine gost NATO Glavnog štaba Sarajevo. Cilj posjete bio je predaja pisama sa “Otvorenim apelom” za najviše dužnostnike u NATO Glavnom štabu u Briselu i NATO Zajedničkoj vojnoj komandi u Napulju. Komandant , brigadni general Američke Armije David B. Enyeart, rado je prihvatio da te dokumente proslijedi na tražene adrese. A zatim je razmatrana nepovoljna globalna situacija u Bosni i Hercegovini. Delegacija je bila u sastavu:

- Prof. dr. Muris Osmanagić - Akademik prof. dr Vladimir Premec - Akademik prof. dr Dejan Milošević

Brigadni general Enyeart je posebno istakao da „snažno pozdravlja civilnu odgovornost demonstriranu u Apelu”. Delegacija se zahvalila na srdačnom prijemu i takvoj ohrabrujućoj podršci.

Osnovna poruka iz Apela je da treba ubrzano obnoviti cjelovitu, multietničku i funkcionalnu državu Bosnu i Hercegovinu, koja je ratom i poslijeratnim razdobljem uveliko degradirana a demokratske snage, i pored slobodnih izbora, potpuno marginalizirane. Kao takva nefunkcionalna i nedovoljno demokratska država, sa visokim stepenom korupcije i nacionalizma na svim nivoima i područjima, predstavlja rak ranu poslije Daytonsko-Pariškog sporazuma, u srcu Europe. Nezavisni intelektualci – domoljubi svoje zemlje - stide se takvog stanja, ali su oni sasvim nemoćni, jer su potisnuti sa svih karika odlučivanja u zemlji. To svjedoče i sredstva za nauku koja su smanjena, prema nekim procjenama, za 10 puta u odnosu na predratno stanje.

Ukoliko bi se obnovila kao funkcionalna, multietnička, demokratska, europska država, sa svojim bogatim prirodnim resursima, intelektualnim potencijalom, visoko razvijenim obrazovnim institucijama i ranije razvijenom industrijskom kulturom, Bosna i Hercegovina brzo bi napredovala u europskoj porodici i NATO-u kao garantu mira, ka blagostanju svih svojih građana. A zato je potreban sasvim novi, europski, korjenito drukčiji Ustav zemlje, nego što je Daytonski. U „Otvorenom apelu” su predložena osnovna načela takvog modernog, humanog i demokratskog Ustava za jednu višenacionalnu demokratsku državu.

Sarajevo, 12. januar/siječanj 2011. Napomena: Brigadni general David B. Enyeart posebnim elektronskim pismom od 20. januara 2011. godine dao je saglasnost za javno objavljivanje Izjave za štampu Delegacije „Otvorenog apela“. Ona je odmah proslijedjena na adrese 50 domaćih novinara i novinskih agencija i 800 novinara i novinskih agencija u Bruxelles-u

Nacionalni slovenački dnevni list DELOŠtampanje i distribucija 520.000 primjeraka7dnevno

24.11.2011; članak na osnovu Apela i Pisma

11

Sarajevo – Bosna in Hercegovina 25. novembra praznuje dan državnosti. Dan bodo uradno proslavili samo v Federaciji BiH, torej ne bodo praznovali na celotnem ozemlju države.

Nezvanični prevod sa slovenačkog na bosanski jezikizvršila godpodja Zdenka Stupar, ataše Ambasade

Republike Slovenije u Sarajevu

Sarajevo - Bosna i Hercegovina 25. novembra slavi Dan državnosti. Dan će biti službeno proslavljen samo u Federaciji BiH, znači neće se slaviti u cijeloj zemlji.

Za vlast u Republici Srpskoj to nije događaj koji se treba slaviti, bez obzira da li je to radni ili neradni dan. AVNOJ i ZAVNOBiH bi najradije neke od političkih stranaka na vlasti izbrisali iz istorije. Nekima bi se svidjelo i to da BiH uopšte niti ne postoji, jer tu državu mnogi ni najmanje ne poštuju. Pojedini srpski i hrvatski političari se, na primjer, više vesele poraza nogometne reprezentacije BiH nego njenih pobjeda. U ratu su Bosnu brutalno slomili i uništili, a sada ne može uspješno da se oporavi zbog neodlučne realizacije odredbi Daytonsko-pariskog sporazuma, bilo je zabilježeno u pozivu 200 bosansko-hercegovačkih intelektualaca, univerzitetskih profesora i aktvista za ljudska prava.

Pozvali su Svjetsku javnost, da riješi i obnovi cjelovitu, multi-etničku i pro-europsku Bosnu i Hercegovinu. Pridružilo im se 70 istaknutih ličnosti iz Europe i drugih djelova svijeta. Pismo, koje će na rođendan Bosne 25. novembra biti izručeno članicama UN-a, OSCE-a, SDA, Evropskoj uniji i drugim državnim organima u BiH, među ostalima potpisali su i akademik Jože Pirjevec, Jelko Kacin, Aleš Debeljak i Goran Vojnović. Do „proslave“ rođendana će se broj potpisnika vjerovatno još povečati.

Daytonski sporazum je omogućio mir

Među 70 potpisnika najviše je Amerikanaca, eminentnih ličnosti iz skandinavskih zemalja, zemalja sa područja bivše Jugoslavije, iz Slovenije, Hrvatske, Makedonjie i Srbije, pa i Njemačke, Italije, Avstrije, Avstralije, Meksika i Izraela. Među njima su i bivši visoki predstavnici međunarodne zajednice u BiH Christian Schwarz-Schilling i Wolfgang Petritsch. U pozivu, između ostalog, navodi se da je Daytonski kompromis zato da bi se obezbijedio mir, na žalost, omogućio uvažavanje činjenica etničkog čišćenja odnosno genocida u polovici države pod zastavom Slobodana Miloševića. Tu se mislilo na srpski entitet.

U otvorenom pismu objašnjavaju, da je uglavnom zbog toga nastala najdublja, dugoročna socijalna i politička kriza u modernoj istoriji Bosne i Hercegovine. Potpisnici poziva nadaju se da će nakon aretacije ključnih suradnika Slobodana Miloševića – optuženika za ratne zločine Radovana Karadžića i Ratka Mladića – učinjene greške moći biti ispravljene, kada bude usvojen novi Ustav BiH i kada se sačekaju rezultati rada Međunarodnog suda za ratne zločine na području bivše Jugoslavije (ICTY). Na ozbiljne probleme u BiH je nedavno upozorio i bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, koji je međunarodnu zajednicu obavijestio, da mora spriječiti djelovanje svih onih koji

12

žele razdvojiti BiH. Međutim, ne primjećuje se da međunarodna zajednica zaista odlučno nastoji riješiti teške razmjere u Bosni; sve dok Bosna ne postane članica EU-a i NATO-a, postoji opasnost, da će biti još jednom razorena, upozoravaju neovisni intelektualci.

Trinaest mjeseci bez vlade

Visoki predstavnik međunarodne zajednice Valentin Inzko nedavno je u izvještaju obavijestio Vijeće sigurnosti UN-a, da je zabrinut situacijom u BiH. Trinaest mjeseci nakon opštih izbora još uvijek nisu sastavili državnu vladu, rad mnogih državnih institucija je onemogućen i zato ne mogu djelovati dovoljno učinkovito. Inzko je između ostalog rekao, da su vlasti u Republici Srpskoj i dalje napadale pravosudna i zakonodavna tijela, oštro kritikovale bosansko-hercegovačke državne institucije i izražavale sumnju u njihovu nadležnost i usvojene zakone.

Imale su također sumnju o ovlaštenjima visokog predstavnika i njegovog ureda - ovlaštenjima, koja proizlaze iz Daytonskog sporazuma i primjerne resolucije UN-a. Izvještaj visokog predstavnika više je ličio pozivu u pomoć nego izvještaju o usvojenim odgovarajućim mjerama međunarodne zajednice, koja nikako ne može prihvatiti jedinstveno stajalište o budućnosti BiH. Inzko je Vijeću sigurnosti saopštio, da ga vrlo brinu stajališta vlasti srpskog entiteta, koja se suprostavlja državnosti BiH. Inzko je sa pravom zabrinut, a to potvrđuje i neuspješan susret šestorice lidera, koji su se krajem prošle sedmice sastali, da bi se dogovorili o sastavu državne vlasti.

Pritisak iz Washingtona

Američka administracija sve očiglednije vrši pritisak na lidere u BiH, pokušavajući ih uvjeriti da se prestanu prepirati i prijetiti jedan drugome te da konačno postignu međusobni dogovor. Američki ambasadori u BiH i Hrvatskoj, Patrick Moon i James Foley, su u zadnjoj posjeti u Mostaru izjavili, da SAD očekuje, da će se šest političkih lidera uskoro dogovoriti o sastavu Vijeća ministara BiH. Ubijeđeni su da državna vlast mora konačno početi sa radom. Ambasadori su se odlučili za neobični diplomatski potez i upozorili vodstvo oba HDZ-a, da je potrebno reformisati Federaciju BiH. Pored toga, osigurali su da stvaranje učinkovite entitete neće štetiti Hrvatima. Razgovarali su zapravo o tome, da bi uklonili suvišne ustanove u entitetu. Federacija BiH ima naime 10 kantona, deset premijera, deset vlada, deset parlamentarnih skupština, itd. Ambasador Moon je izjavu predsjednika HDZ BiH Dragana Čovića o tome, da bi bio počašćen, kada bi ga izabrali za prvog predsjednika trećeg, hrvatskog entiteta u BiH, obilježio kao korak unazad. Bosna je do sada napravila već previše koraka unazad, zato je krajnje vrijeme, da je međunarodna zajednica prisili, da počne koračati ka naprijed.OTVORENI APEL:> http :// www . tacno . net / Novost . aspx ? id =11461 > GOOGLE SEARCH PISMO PODRŠKE > http :// www . tacno . net / Novost . aspx ? id =11467 > GOOGLE SEARCH

Open Appeal of Bosnian-Herzegovinian Intellectuals for an integrated, multiethnic and European

Bosnia and Herzegovina

13

Dzidzikovac 4, 71000 Sarajevo E-mail::mosmanagic@yahoo.com December 19, 2011.No: 22/12-11

H.E. Dr Donatus KoeckAmbassador of the Republic of Austria to Bosnia and Herzegovina,

Dzidzikovac 7, 71000 SarajevoNezvanični prevod

Ekselemcijo,

U ime Inicijatora Otvorenog apela od preko 200 visoko cijenjenih intelektualaca Bosne i Hercegovine i Pisma podrške mnogih poštovanih ličnosti iz Svijeta koji su se u velikoj mjeri angažirali da pripreme to što mi vjerujemo da su dva značajna dokumenta za odgovarajuće kretanje ka multietničkoj državi Bosni i Hercegovini u budućnosti i savlađivanje sadašnjeg opasnog haotičnog stanja u zemlji. U tom smislu slobodni smo da Vam dostavimo obadokumenta, naime:

Pismo podrške ugledmih ličnosti iz Svijeta – naučnika državnika, pisaca, umjetmika i novinara – koji su zabrinuti za sudbinu naše zemlje i Otvoreni apel

bosanskohercegovačkih intelektualaca.

We are therefore kindly requesting that the officials with whom you can come in contact should be given these documents for their consideration so that they might lend their support, especially in the calling for a constitutional convention for Bosnia-Herzegovina that would make possible a new and appropriate constitution of a European and American style for a multi-national state. This is needed to replace the currently existing non-functional constitution. As stated in the “Open Appeal”, the constitutional convention should be backed up by provisions for immediate international legal arbitration by experts in this area to deal with and sort out questions which might otherwise result in a deadlock.

Please note that in the November 24, 2011 issue of Oslobodjenje both documents have been published in full in Bosnian. On that same date the Slovenian daily DELO published an article on this initiative, and we have already received a significant response requesting inclusion of further supporters, including a member of the European Parliament and a former rector of the University of Ljubljana. On November 28, 2011 the Regional and Transatlantic Portal “Tacno.net – Novosti” published both documents and in 10 days 500 readers gave a positive response. On December 14, 2011 the Magazine “Glas Antifašista” (Voice of Anti-fascists) published both documents, too.

Professor dr Muris Osmanagić is the contact persons for any further information you may require. (e-mail: mosmanagic@yahoo.com; omuris@bih.net.ba) With sincere appreciation in advance for your assistance in helping to make this information available.

I N I T I A T O R S O F T H E A P P E A L (IA - 14)(listed below alphabetically by last name)

Dzidzikovac 7, BiH-71000 Sarajewo Tel.: +387 33 279400, E-Mail: sarajewo-ob@bmeia.gv.at Internet: www.aussenministerium.at/sarajewo , www.austrijska-ambasada.ba

14

Dear Prof. Osmanagić,

I have the honor and pleasure to confirm receipt of your letter including the very significant Open Appeal of Bosnian-Herzegovinian Intellectuals for an integrated, multi-ethnic and European Bosnian Herzegovina and the Letter of Support. Wishing you good health and success in 2012, I remain with best regards

Dr. Donatus Köck Austrian Ambassador Nezvaničan prevod

AUSTRIJSKA AMBASADA SARAJEVO

Dragi Prof. Osmanagić,Imam čast i zadovoljstvo da potvrdim prijem Vaseg pisma uključujući veoma značajni Otvoreni apel bosanskohercegovačkih intelektualaca za integriranu, multietničku i evropsku Bosnu i Hercegovinu, kao i Pismo podrške. Želeći Vam dobro zdravlje i uspjehU 2012. godini, ostajem sa najboljim željama

Dr. Donatus KöckAustrijski ambasador

EMBASSY OF THE REPUBLIC OF SLOVENIA

Poštovani prof. dr. Osmanagić,

............sigurna sam da je vaša inicijativa probudila svijest mnogobrojnih ljudi. Saradnja sa Vama i Vašim kolegama bila nam je u čast i meni lično zadovoljstvo. Svako dobro na Vašem putu želim i da upoznate još mnogo ljudi na koje ćete ostaviti ovako drag utisak. Puno toplih pozdrava,

Zdenka Stupar

Attache, Embassy of the Republic of Slovenia in BiH< Ministry of Foreign Affairs of the Republic of Slovenia, Bentbaša 7, 71000 Sarajevo< http://sarajevo.veleposlanistvo.si

Sarajevo, December 16, 2011

Akademik prof. dr Boris Sket ------------------- Vanredni član SAZU i inostrani član ANUBIH

Original Message Subject: pismo HITNOFrom:    "Sket, Boris" <Boris.Sket@bf.uni-lj.si> Date:    Thu, November 24, 2011 09:42 To:      "ANUBiH" <akademija@anubih.ba>--------------------------------------------------------------------------

15

Veoma postovani,u nasim novinama citam, da je veci broj licnosti iz Europe potpisalo pismo podrške zacelovitost BiH.Ne znam, tko je pobudnik i organizator te akcije, ali predviðam, da je upletena i ANUBIH. Značajno je da se i mnoge ugledne ličnosti iz Srbije nalaze među potpisnicima. Pisem, jer bih se i ja rado nasao među potpisnicima.Naravno, ako je veci broj potpisnika pozeljan, ako nije prekasno, ako moje ime ima dovoljnu tezinu. Ja sam zaista dugogodi¹nji istrazivac prirode u BiH, inostrani clan ANUBIH, vanredni clan SAZU i bivsi rektor Univerze v Ljubljani. Molim, uzmite ovo u obzir, ako je to pozeljno. Uz pozdrave, Prof dr Boris SKET Oddelek za biologijo, Biotehni¹ka fakulteta, Univerza v Ljubljani.,

Dr Latinka Perović, majka modernog liberalizma u Srbiji

U Kikindi, Vojvodina (april 2010) na naučnom skupu o humanitarnom pravu, Latinka Perović je izložila kako se desila najveća humanitarna katastrofa u Evropi poslije Drugog svjetskog rata:

„ osam hiljada lica bilo je ubijeno u Srebrenici samo u toku tri dana. Egzekutori su morali imati logističku podršku, bagere za kopanje grobova, mašineriju. i ljude koji su čistili teren poslije masakra. Ovo je neosporno bila operacija dobro planirana unaprijed .” Čitav auditorij je aplaudirao njenom istinitom i hrabrom izlaganju.

Sonja Biserko, osnivač i predsjednica Helsinškog komiteta za ljudska prava Srbije, od 1991. godine do danas. Pod njenim rukovodstvom Helsinški komitet za ljudska prava uputio je sljedeći zahtjev Organima Ujedinjenih Nacija povodom okupacije enklave Srebrenica, od strane srpskih paradržavnih i vojnih snaga, kao zaštićene zone UN i zločima genocida u njoj: “Sada kada su vojne snage Bosanskih Srba okupirale Srebrenicu Helsinški komitet za ljudska prava u Srbiji snažno osuđuje nezainteresiranost sa kojom domaća javnost i međunarodna zajednica prihvataju akt nasilja u takozvanoj zaštićenoj zoni UN, koja je trebala obavezno da bude zaštićena. Ovaj opasan presedan otvara vrata novih konflikta i okupacije drugih zaštićenih zona u Bosni i Hercegovini. Helsinški komitet zahtjeva od Ujedinjenih Nacija da počne štititi bez odlaganja , ne samo građane Bosne i Hercegovine, nego i njihove vlastite autoritete. Pod Konvencijom o sprečavanju i kažnjavanju Zločina genocida posljednja zvjerstva protiv Muslimana u Srebreni č koj enklavi imaju sve elemente genocida . . Zato Helsinški Komitet zahtjeva od međunarodne zajednice da izvrši snažan pritisak na Bosanske Srbe da poštuju fundamentalne međunarodne standarde u zaštiti lica istjeranih iz svojih domova”(13. juli 1995).

Čedomir Jovanović, Predsjednik Liberalno-Demokratske Partije (LDP) od njenog osnivanja; jedan je od organizatora studentskih protesta 1996/97; jedan je od zaslužnih za hapšenje Slobodana Miloševića 2001. i njegovo izručenje Haškom Tribunalu; u Vladi Republike Srbije, poslije tragične smrti dr Zorana Djindjića, postaje podpretsjednik vlade, zadužen za evropske integracije I koordinaciju reformi: Republika Srpska je genocidna tvorevina …

16

Posted on January 29, 2012 by Bosnian Genocide Dnevni Avaz (29 januar 2012)– Lider LDP-a, Liberalno-Demokratske stranke, koja ima 12 poslanika u Parlamentu Republike Srbije, Beograd, Čedomir Jovanović, u televiijskom duelu sa Miloradom Dodikom , rekao je da je “Republika Srpska genocidna tvorevina” i da je “nastala na genocidu”:

“Republika Srpska je nastala na genocidu. Na srebreničkom genocidu. Na etničkom čišćenju nezabilježenom u Evropi posle Drugog svjetskog rata”, kaže Jovanović, a prenosi beogradski Kurir.

Simeun Ćuturić: „I Gebels bi se zacrvenio od strane Srpskih laži i propagande............”Nestručno” smo ubijali Bošnjake i Hrvate u Brčkom.”

We Remember the Bosnian Genocide, 1992-95. Mi se Sjećamo Genocida u Bosni, 1992-95. Bosnian Genocide (1992-95), Genocid nad Bošnjacima (1992-95), Bosanski Genocid (1992-95), Genocid u Bosni (1992-95)

LDP  February 10, 2012  kaziprst, politikasr  feed Jovanović

u #kaziprst : Preokret je jedini odgovor na politiku kukavičluka i bezidejnosti http :// www . ldp . rs / vesti / preokret - jedini -... #politikasr

 Borislav Jovanović, poet, književnik i književni kritičar iz Crne Gore. On ima velike zasluge za emancipaciju ranije zapostavljenog književnog maternjeg jezika Crnogoraca.

From: Borislav Jovanovic <tiodor.j@t-com.me>To: Muris Osmanagic <mosmanagic@yahoo.com> Sent: Monday, December 5, 2011 11:29 PM, Subject: Re: potpis Pisma podrskeU svojoj elektromskoj poruci crnogorski poet Jovanović Inicijatorima Apela i Pisma pise:

17

"Pročitao sam pazljivo oba dokumenta. Dirljiv je taj vapaj i upornost odvaznih i dostojanstvenih ljudi da Bosna i Hercegovina bude zaista Bosna i Hercegovina. Napor onih koji su okrenuti buducnosti i suzivotu medju ljudima. Toj podrsci i toj aktivnosti pridruzujem se i ja  sa potpisom i bez potpisa, koja vidim ima i bivsejugoslovenski i medjunarodni karakter i koju podrzavaju ljudi od etickog, intelektualnog i akademskog formata. Posebno su me obradovali potpisi iz Srbije ......., nezavisno od toga sto se na taj krug ljudi moglo uvijek racunati.... Dejton je sklapan na brzinu - cilj je bio zaustaviti rat. Nije se mislilo na negativne posljedice (A mozda i jeste) Jednom narodu je data republika (drzava), ciji tvorci su kasnije stigli u Hag kao ratni zlocinci, a onim drugim adresa bez adrese, Bosna, bez Bosne. Asimetrija koja uvijek vodi ka disoluciji. I sve je to već dobro dijagnozirano! Kako promijeniti Dejton - pitanje je sada. Samo odlučnošću izvanjaca koji su ga sročili. Nije ni Dejton Sveto pismo. On je jedna vrsta balkanske Jalte koju je srušio Berlinski zid. No, ovakvi napori, inicijative, apeli, sa međunarodnom mrežom uglednih potpisnika, znače nadu, a možda i više od toga. Dok je Bosna takva kakva jeste na Balkanu ništa novo nije učinjeno. Možda je to i cilj razrokog Daytona..!.

Srđa M. Popović, Najpoznatiji advokat u odbrani delikvenata političkog mišljenja u bivšoj Jugoslaviji. Član je Beogradske advokatske komore, Međunarodme Unije advokata; suosnivač Svetske asocijacije pravnika i dobitnik nagrade „Vladavina prava“  Američke advokatske komore 1993. Povodom proslave 20 –godišnjice „Republike Srpske“, 09. januara 2012. u Banja Luci, na kojoj su prisustvovali najviši srpski politički i duhovni zvaničnici s obje strane Drine i Hrvati iz bivše Herceg Bosne  (patrijarh srpske pravoslavne crkve Irinej, srbijanski predsjednik Boris Tadić, predsjednik „Republike Srpske“ Milorad Dodik predsjednik HDZ BiH Dragan Čović i banjalučki biskup Franjo Komarica), ali bez odaziva u međunarodnoj diplomatiji, legendarni beogradski intelektualac i advokat u veoma značajnom intervjuu sarajevskom dnevnom listu „Avaz“ (11. januar/siječanj 2012 str.3), tu pompeznu proslavu, naziva  „lošom  simbolikom kojom se veliča početak genocida nad Bošnjacima“. Dalje on kaže:

„ Bila je to rehabilitacija Karadžića i Mladića. Oni nisu smjeli dobiti tu „Republiku Srpsku“, jer su ustvari, bili nagrađeni za nešto što je bio sudski dokazani genocid“ –  Ukazujući na četničku i uopće ekstremnu ideologiju u svojoj zemlji, Popović navodi da te „snage u prvom redu ne priznaju historijski poraz koji su doživjeli i nastavljaju održavati ovakvu atmosferu sa nekim slatkim zabludama, kako se historija može falsificirati. To je prije svega strašno za ljude ovdje u Srbiji. Mislim da su se zapetljali u taj sistem laži. Prosto se na taj način ne može živjeti.“

From: Srdja Popovic zazazzaza@hotmail.com To: mosmanagic@yahoo.com Sent: Wednesday, January 25, 2012 12:10 PM, Subject: apelPostovani gospodine Profesore, Zahvaljujem na Vasem danasnjem mejlu i saglastan sam da me svrstate u listu potpisnika i da objavite deo mog intervjua iz Avaza na nacin koji predlazete. Zelim Vam uspeha u Vasim naporima. S postovanjem,Srdja Popovic Postovani gospodine Srdja,

18

 Cast nam je sto ste se pridruzili  vrlo znacajnom Pismu podrske za poticanje demokratskih procesa u Bosni i Hercegovini. i impresivno objektivnim intervjuom u listu “Avaz”.Lijepa hvala. Zelimo Vam svako dobro. S postovanjemMuris Osmanagic

Sretko Radišić, dipl. ing. maš. Predsjednik Srpskog Građanskog Vijeća – pokret za ravnopravnost u BiH, od 2010. godine. Prije ove funkcije , profesionalno je radio prije rata u Željezari Zenica, najvećem radnom kolektivu u bivšoj Jugoslaviji, sa 14.000 zaposlenih. Povodom proslave 20.- godišnjice Republike Srpske u Banja Luci (09. januar 2012) održan je protestni zajednički sastanak u Sarajevu 6 vanstranačkih organizacija civilnog društva. Sastanku su prisustvovali predstavnici Saveza antifašista i boraca narodnooslobodilačkog rata (SABNOR) BiH, Srpskog građanskog vijeća - Pokret za ravnopravnost (SGV-PR), Hrvatskog narodnog vijeća (HNV) BiH, Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca (VKBI), Asocijacije nezavisnih intelektualaca Krug 99, PEN Centra BiH i Asocijacije Alumni Centra za interdisciplinarne postdiplomske studije (ACIPS)Na tom sastanku bio je zapažen istup Sretka Radišića koji je rekao (dnevni list „Avaz“ on line izdanje, petak 20. januar 2012):

" Republika Srpska nije nastala herojskom borbom kako se to tamo tumači, nego tragedijom bošnjačkog i hrvatskog stanovništva koje je s te teritorije protjerano. Bitna poruka s ovog sastanka treba da bude upućena političarima susjednih zemalja da se distanciraju od uplitanja u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine, koje se do sada pravdalo tobožnjom brigom za interese Srba i Hrvata u njoj",

Andrej Nikolaidis, mladi crnogorski književnik, rođen u Sarajevu, živi i piše u Ulcinju, Crna Gora. Dajemo nekoliko njegovih misli objavljenih u Elektronskim novinama, 05. marta 2012:

RS („Republika Srpska“, napomena In.OA) nikada nije bila autonomni projekat bosanskih Srba; ona je rezultat procesa vođenog iz Beograda. Isto vazi i za Dodikov očigledni pokušaj da od RS-a stvori državu. Napokon, oni koji su došli na njegovu feštu, (09. januar 2012) svojim su mu prisustvom jasno dali podršku. S druge strane, Beograd još uvijek nije prihvatio činjenicu da je Crna Gora trajno nezavisna država. Kako su o tome više puta govorili Đukanović i Krivokapić, Beograd se na razne načine i u različitom stepenu miješa u unutrašnje stvari Crne Gore. Mislim da je konačni cilj nerazmontirane srpske nacionalističke elite manje više isti kao devedesetih. Uostalom, mudra Latinka Perović kaže: ”Promenjen je čovek, da bi opstao program”. Nažalost, velikosrpski projekat je, uprkos ratovima, žrtvama i porazima, još uvijek veoma živ.

- hiljadu puta sam u svojim tekstovima ponovio da sve naše elite, pa i crnogorska, moraju da računaju sa tim da, ako ne bude socijalne pravde, sigurno će biti socijalnog bunta. To što su, tokom dvadeset godina manipulisanja nacionalizmom i religijom, uspjeli da „isposluju“ da do tog bunta ne dođe, ne znači da će tako biti dovijeka. Pljačka ne može trajati u beskraj. Ako misle da može, dobiće klasnu pobunu. Ljudi će neminovno na kraju shvatiti da su sve podjele na Srbe, Crnogorce, Hrvate i Bošnjake maska za onu istinsku podjelu: na one koji imaju i one koji nemaju...  

19

Prof. dr Senadin Lavić, predsjednik Bošnjačke zajednice kulture „Preporod” (BKZ) i varedni profesor na Odsjeku sociologije Fakulteta političkih nauka Univerzitedta Sarajevo“. U razgovoru (20.11.2011) sa glavnim urednikom bosanskohercegovačkog političkog dnevnika „Avaz“ , Farukom Vele, Senadin Lavić je istakao novi, lični perspektivniji pristup prema Bošnjacima i svim Bosancima.

„Bošnjaci se u svakom smislu moraju danas zamisliti nad svojim stanjem? Gdje smo to pogriješili, ko je zatajio i šta se to dešava sa najbrojnijim narodom u Bosni i Hercegovini? Ta suštinska pitanja moraju se postaviti onima, koji su decenijama imali odlučujuću ulogu u profiliranju političkih, ekonomskih, državno–pravnih, obrazovnih, socijalnih, religijskih i relacionih pitanja koja bitno određuju sudbinu Bošnjaka. Na njih ne mogu odgovoriti sumnjivi političari na vlasti, stručnjaci za sve i svašta, lovci u mutnom, izvikani posjednici nacionalnih istina i slični. Na bazi životnih strateških dokumenata treba napraviti programsku i probosansku koaliciju.a ne. etnonacionalne blokove. Takva koalicija bi brzo dovela u red državni sistem i odgovornosti javnih službenika u pretvaranju Bosne i Hercegovine u zakonski i ustavno odgovornu državu.

Opća konfuzija u koju je uvučeno bosansko-hercegovačko društvo rezultat je mnogobrojnih procesa u okviru regionalnog, evropskog i svjetskog konteksta. Pri tome treba imati u vidu da već dvadeset godina djeluje i ne jenjava velikodržavmi ekspansionizam i barbarstvo prvih komšijskih država. Bošnjaci su izloženi strašnim presijama i prijetnjama. Danas su Bošnjaci jedan od najobespravljenijih evropskih naroda i to u vlastitoj državi, i pored toga što su većinski narod.

Česte Tadićeve posjete Banja Luci i davanje otvorene podrške Miloradu Dodiku pokazuju da je on pao ispod jednog ozbiljnog predsjednika države Srbije i sve više se uvlači u mrežu populističkih politika koje su početkom devedesetih godina dvadesetog stoljeća donijele agresiju, ratne zločine, razaranja, silovanja i genocid.

Nedavna posjeta predsjednika Hrvatske Josipovića Mostaru i poruke da „razumije zahtjeve za treći entitet“ govori da ne razumije strateški šta to znači. Ne bih volio da se razočaramo u njega. Treći entitet je dimna zavjesa za Bošnjake na putu nestajanja države Bosne i Hercegovine. Podržavajući treći entitet Dodik želi da radikalizira interese između Bošnjaka i Hrvata zarad interesa razbijanja cjelovite Bosne i Hercegovine. Paralelno sa time je i Dodikova namjera da preko 90 % državne imovine pretvori u vlasništvo entiteta. I u tom smislu je napravio falsificiranu, lažnu, dokumentaciju za OHR. To mu je najkraći put za nestanak države Bosne i Hercegovine, jer ne može postojati ni jedna država na svijetu bez dovoljno velike državne imovine. Ona je u Bosni stvarana stoljećima. i danas, prema zemljišnim knjigama u katastru, iznosi ravno polovinu državne teritorije, ili 27.400 kvadratnih kilometara.. Državna imovina se ne smije dijeliti dogovorima političkih partija niti davati entitetima, ili bilo kome drugom. Ona se ne smije otuđivati, već samo iznajmljivati.Da li su bošnjački političari toliko glupi, kakve ih smatraju ultranacionalisti da ne mogu razumjeti Dodikovu perfidnu igru, koja se rukovodi i u današnjem „hladnom miru“ iz Beograda. Zato ne može biti iskrenog sporazuma sa njime za bolju budućnost svih građana Bosne i Hercegovine., kada je Beograd bliži Banja Luci nego Sarajevo i na toj se strategiji odgaja već 30 godina, poslije smrti maršala Tita, srpska omladina u Bosni i Hercegovini u školama i odrasli građani putem monopola antibosanskih medija sa obje strane rijeke Drine.. A opći nacionalni veto u Dodikovoj ruci upravo je

20

ugrađen u Daytonu za antibosanske političare, koji su se u Drugom svjetskom ratu zvali petokolonašima, kako ne bi došlo do ponovne reintegracije razvaljene države u genocidnom ratu protiv Bosne i Hercegovine.

Ali, smatram da je Dodik prenapuhana kvazipolitička priča koja ima svoj rok trajanja. On jednostavno igra prljavu ulogu Srbije i dijela međunarodne zajednice. Sinhronizovano djelovanje Dodika i Čovića nije ništa novo na političkoj sceni BiH.. Njima samo trebaju političari Bošnjaci koji će naletjeti na etnonacionalnu matricu. Tek tada bi nastala prava opasnost za našu državu. U tom smislu je i treći entitet sa Mostarom, kao stolnim gradom hrvatskog naroda, dimna zavjesa za Bošnjake u traženju pravog strateškog puta iz sadašnjeg nacionalističkog beznađa.

Za mene su veći problem oni političari koji se predstavljaju kao odani bosanski „patrioti“, a tako naivno, bezobrazno, potkopavaju tlo bh države. Mogu se Dodik i Čović udruživati koliko im je volja, ali to ne može imati rezultat koji su željeli Milošević i Tudžman poslije sastanka u Karadžordževu. Niko političare iz reda bošnjačkog naroda ne može prisiliti da se odreknu svoje jedine države. Kada bošnjački političari kažu na primjer, da su morali pristati na neke ustupke, ili da su morali pristati na „neku podjelu“ i potpisati neki „ponuđeni dokument“, tada im ne treba vjerovati, jer niko nema pravo da dovodi u pitanje jedinstvo ove države. I niko nema pravo otcijepiti ni jedan kvadratni centimetar njene teritorije. Jedino je država Bosna i Hercegovina priznati medjunarodni subjekat od strane Ujedinjenih Nacija , a ne entiteti. Građani nažalost nasjedaju na te podvale. Banja Luka je stari bosanski grad, kao i Mostar, Višegrad, Zvornik, Bijeljina, Livno. I velikosrpski projekat izgubio je svaku historijsku osnovu. On je ostao stvar mitologije i genocida, što se još uvijek u Beogradu koristi u nemiroljubive, zločinaćke namjere prema svojim susjedima i nesrpskom stanovništvu

Bošnjačka politika je povijesni rezultat u jednom složenom kontekstu. Malo više je određena religijskim nasljeđem nego jasnim političkim idejama evropske modernosti. Bošnjake nije moguće svoditi na religijsku skupinu, što uporno nastoji i radi srpski i hrvatski nacionalizam. Čini se da danas polahko dolazi do profiliranja jednog novog bošnjačkog političkog stava koji prevazilazi romantičarski pokret, naročito poslije posljednjih izbora kada su Bošnjaci svoje interesovanje iskazali za SDP i SBB, uz uobičajeni procenat glasova za SDA. Bošnjaci se moraju, što prije osloboditi etnoklerikalnog političkog predstavljanja, koje dominira kod Srba i Hrvata. Vjerujem da će sa vremenom doći do stasavanja jedne kvalitetne bosanske i bošnjačke politike i moćne generacije, koja će izgraditi novi bosanskohercegovački patriotizam,. Budućnost je pred nama .......

U svom drugom intervjuu za politički dnevnik „Avaz“ (9. januara 2012) Profesor dr Senadin Lavić je zapitao „Šta rade Bošnjaci u vlasti? Datum 09. januar se treba obilježavati institucionalno za čitavu Bosnu i Hercegovinu kao dan sjećanja za genocid nad Bošnjacima. Tada je počelo stvaranje genocidne tvorevine na tlu Bosne i Hercegovine, koja je osuđena za taj užasni genocid od strane Međunarodnog suda u Hagu februara 2007. godine i tom presudom je delegitimirana Republika Srpska kao genocidna tvorevina, koja širi sa ovom proslavom kulturu zla .“

Akademik dr. Abdulah Šarčević, filozofske nauke, Profesor emeritus na Filozofskom fakultetu Univerziteta Sarajevo, profesor at Pima Comunity College in Tucson Arizona USA i redovni član

21

Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.On je autor sljedećih objavljenih radova:

Iskon i smisao [Origin and meaning] (Sarajevo, 1971); Sfinga Zapada [The Sphinx of the West] (Zagreb, 1972); Kriza svijeta i istina [The Crisis of the World and the Truth] (Sarajevo, 1974); Iskustvo i vrijeme [Experience and Time] (Sarajevo, 1981); De Homine: Mišljenje i moderni mit o čovjeku [De homine: Thought and the Modern Myth of Man] (Sarajevo, 1986); Utopija smisla i istina vremena [The Utopia of Meaning and the Truth of the Time] (Banja Luka, 1988); Čovjek i moderni svijet [Man and the Modern World] (1988); U labirintu svijeta [In the Labyrinth of the World] (Sarajevo, 1990) and Estetička teorija danas: Ideje Adornove estetike teorije [Aesthetic Theory Today: the Ideas of Adorno's Aesthetic Theory] (Sarajevo, 1990); Filozofija modernog doba [Philosophy of the Modern Age] (Sarajevo, 1986) (Sarajevo, 1993); Iskustvo vremena [The Experience of the Times] (Zagreb, 1993); Filozofija u moderni [Philosophy in Modernity] (Sarajevo, 1992); Sfinga Zapada na kraju 20. stoljeća [The Sphinx of the West at the End of the Twentieth Century] (Sarajevo, 2000); Etika ljudskih prava [The Ethics of Human Rights] (Sarajevo, 2000), Mersad Berber/Filozofija slikarstva /monography/(2000.), Political philosophy and multiculturalism (2003.), The truth and Freedom (2003.)

----- Original Message ----- From: <akademija@anubih.ba> To: <omuris@bih.net.ba>Sent: Sunday, November 21, 2010 5:41 PM Subject: Re: "Otvoreni apel"

Dragi i poštovani kolega Osmanagić,

 Dobio sam Vaš tekst "Otvoreni apel" i prijedlog za Inicijatore Apela. Zadivljujuće je kako ste u time uspjeli: da dobijete suglasnost za"Otvoreni apel" od toliko uglednih intelektualaca i umjetnika.To je vec sada djelotvorna mjera koja se  usredotočila na živote u našoj zemlji, koja odbija demisioniranje uma i defetizam u svim formama. Jer sa defetizmom čovječanstvo počinje egzodus iz svijeta čovjeka dostojnog života, pristaje na filologiju "ljepljive pustoši", na ponor i nestajanje misaonih subjekata. Sve drugo je pristajanje na nepodnošljiv jad i "stanje utvara".

Tako se svi sjećamo sretnih mogućnosti da živimo zajedno. Nada nam je jedini stil, dokazivanje da je ona dostojna izricanja. Sjećam se Alberta Camusa, koji je u Francuskoj jos kao veoma mlad (Nobelovac) stekao veliko iskustvo nesrece:" Jedina je nada u najvećoj muci, onoj koja se sastoji u zahvaćanju stvari na samim njihovim počecima kako bi se obnovilo živo društvo unutar osudjenog.“ Zatečen sam sveobuhvatnošćcu ideje i angažmana. Naravno i prijedlogom. Pristajem i ja ću ostaviti potpis u Akademiji nauka i umjetnosti BiH. Želim svako dobro.S osobitim uvažavanjem, VašAbdulah Šarčević

Prof. dr. Dejan Milošević, , dopisni član Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (ANUBiH), profesor atomske fizike i molekularne hemije; Prirodnomatematički fakultet, Univerzitet Sarajevo.Dobitnik je Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva za 2011. godinu.

22

----- Original Message ----- From: Dejan Milosevic To: Muris Osmanagic Sent: Tuesday, November 30, 2010 10:40 PM Subject: Re: Tekst Apela

Postovani kolega,Procitao sam jos jednom Apel i od srca ga podrzavam. Zahvaljujem Vam sto ste mi ucinili veliku cast izborom među 14 Inicijatora Apela. Uz zelju da nas Apel poluci zeljene rezultatesrdacno Vas pozdravljam,

Dejan Milošević

Prof. dr Džemal Najetovic, profesor društvenih nauka na Internacionalnom univerzitetu „Philip Noel Baker“ u Sarajevu i član Katedre za pravne nauke i međunarodne odnose na Pravnom fakultetu Univerziteta Zenica. U svom referatu „Embargo na uvoz naoružanja – izraz nepravedne plitike prema Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine““, prezentiranom na Međunarodnoj naučnoj konferenciji „Politički i vojni značaj odbrane Sarajeva 1992-1995. godine“ (29. februar – 01. mart 2012) istakao je licemjernu ulogu nosilaca medjunarodne politike i zamaskiranom podržavanju srpske agresije protiv Bosne i Hercegovine od samog početka; dajemo nekoliko njegovih izvoda:

„ Uvođenjem embarga na isporuke naoružanja i vojne opreme Bosni i Hercegovini sa Rezolucijom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih Nacija broj 713, napravljene su namjerno dvije krupne greške:

- Republici Bosni i Hercegovini onemogućeno je pravo na samoodbranu ;- Organizacija Ujedinjenih Nacija nije preduzela mjere za kolektivnu odbranu svoje priznate

članice Bosne i Hercegovine od srpske agresije, što je bila obavezna da učini prema članu 51. Povelje OUN.

Početkom 1992. godine, kako su borbe u Hrvatskoj jenjavale, JNA se ( = Jugoslavenska Narorna Armija, koja je bila tada u cjelini pod komandom srpskih oficira i Generalštaba u Beograda, a što su znale OUN), uz odobrenje OUN-a povukla se iz Hrvatske u Republiku Bosnu i Hercegovinu, bez saglasnosti Vlade Republike BiH, u kojoj je bila bazirana većina vojne industrije. Svrstavanje JNA – tada treće najmoćnije vojne sile u Evropi, na srpsku stranu i embargo Vijeća sigurnosti pomoglo je srpskim petokolonašima i njihovim paravojnim formacijama u Bosni i Hercegovin u službi Beograda, da dobiju veliku vojnu superiornost nad vojskom u formiranju legalne Vlade Republike Bosne i Hercegovine (RBIH). Pored toga. JNA je konfiskovala cjelokupno oružje Teritorijalne odbrane RBIH, tako da su građani i njihovi legalni organi vlasti ostali bez ikakvog teškog i lakog naoružanja To je naoružanje JNA predala srpskim paravojnim jedinicama, zajedno sa potrebnim srpskim oficirima, koji su plaćani iz Generštaba u Beogradu sve do njihove penzije.

Vijeće Evropske Unije je tek 03. februara 2006. godine donijelo Odluku o ukidanju embarga na izvoz naoružanja i vojne opreme iz Evropske Unije u Bosnu i Hercegovinu, kada je već završen srpski genocid nad Bošnjacima, na polovini bosanskohercegovačke teritorije. Ovo je bila politika nazvana „genocid izazvan embargom“ Do tada je već bilo pobijeno preko 130.000 Bošnjaka i protjerano preko milion Bošnjaka u 112 zemalja svijeta, ili skoro polovina Bošnjačkog stanovništva. Ni francuski predsjednik François Miteran, ni britanski premijer John Major, koji su bili glavni inicijatori embarga na oružje, niti komandanti snaga Ujedinjenih nacija (UNPROFOR) francuski i britanski generali Rose i Mourillon, koji su pismeno lagali Ujedinjenim nacijama da Karadžićevi Srbi i Bobanovi Hrvati ne čine zločine nad muslimanskim stanovništvom, nisu izvedeni pred sud u Haagu radi odgovornosti za omogućavanje masovnih zločina i zločina genocida nad muslimanskim stanovništvom.“

Zvanična Srbija i danas vodi podzemni rat protiv nezavisne Bosne i Hercegovine, nastojeći da falsifikuje historiju sa lansiranjem izmišljenih optužbi za zločine protiv srpskog naroda,, kako bi branioce protiv njene agresije pretvorili u nosioce zločina – slučaj hapšenja člana ratnog

23

Predsjedništva RBiH akademika i rektora poznatog, sarajevskog, modernog Univerziteta Ejupa Ganića, koji je bio nedužan uhapšen u Londonu (2011), na zahtjev pravosuđa Srbije i čestitog generala BH Armije Jovana Divjaka, uhapšenog u Beču, na isti način putem lažnih optužbi srbijanskog pravosuđa (2011).. U tome su im pomagale i sigurnosne službe nekih država Evropske Unije.

Prof. dr Srđan Vukadinović, prodekan za nastavu na Fakultetu dramskih umjetnosti (pozorište, film, radio TV) Univerziteta u Tuzli, osnovanog 1998. godine. Na Medjunarodnoj naučnoj konferenciji „Politički i vojni značaj odbrane Sarajeva 1992-1995. godine“ podnio je referat: „Odgovornost međunarodne zajednice za opsadu Sarajeva“. U referatu je istakao:

„Plan političkih elita Srbije i Hrvatske o podjeli Bosne i Hercegovine početkom posljednje decenije XX vijeka nije se mogao ostvariti mirnim putem. Takvo suludo planiranje podrazumjevalo jeveliku dekonstrukciju biološkog i društvenog organizma zemlje. A da bi se država razorila trebalo je ubiti grad Sarajevo, koji je u mnogim svojim koordinatama bio sinonim, simbol, reprezent i primjer te države. Snaga Sarajeva u kulturološkom promicanju vrednota, a samim tim i u ekonomskom i političkom, nije davala nikakve šanse u tom smislu generatorima velikog zla.

Planirali su ubijanje i uništavanje Sarajeva¨država Srbija, država Hrvatska, država Crna Gora, Srpska pravoslavna crkva i Srpska Akademija nauka i umjetnosti, uz potporu (ne)činjenja Međunarodne zajednice na čelu sa SAD, Francuskom, Velikom Britanijom i Njemačkom spriječe tako nešto..

Jedan od primjera licemjernosti najvažnijih međunarodnih predstavnika bio je dolazak francuskog predsjednika Françoa Mitteranda u junu 1992. godine, Čuvši da dolazi francuski predsjednik ugroženi građani Sarajeva u svojim dušama dočekali su ga kao spasioca. Mitterand se zadržao na sarajevskom aerodromuu razgovoru sa ratnim zločincem Radovanom Karadžićem pod čijom komandom se razarao grad i zatim objavio da će Francuska poslati humanitarnu pomoć građanima blokiranog grada. Sa tom varljivom inicijativom o humanitarnoj pomoći on je omemogućio američko bombardovanje srpsih položaja oko grada o čemu se već bila pripremila američka administracija na osnovu Odluke Američkog Kongresa.“ Agonija građana Sarajeva od srpskih granata i snajpera poslije Mitterandove posjete se pojačala.

Akademik prof. dr Vladimir Premec, redovni član Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i predsjednik Hrvatskog društva za znanost i umjetnost Bosne i Hercegovine. Na Međunarodnoj naučnoj konferenciji “Politički i vojni značaj odbrane Sarajeva 1992-1995.godin“e akademik Vladimir Premec je prezentirao refrat: “Anticivilizacijski faktum: Opsjedanje Sarajeva i Bosne i Hercegovine“. Tom prilikom on je istakao:

“ Uz devizu, pod kojom je agresija na Bosnu i Hercegovinu započela, da zajednički život više nije moguć, činjenica opsjedanja Sarajeva i drugih bosanskohercegovačkih gradova je neoboriv dokaz da se radilo o totalnom uništenju koje je imalo za cilj da Bosnu I Hercegovinu pretvori u zelenu livadu na kojoj treba uspostaviti proširene zemlje s Istoka I Zapada. Za taj cilj nisu birana sredstva: srednjovjekovno opsjedanje gradova, dakako modernim razornim sredstvima, izgladnjivanje stanovništva, uspostavljanje

24

nemogućih higijenskih uslova za moderne okolnosti života, itd, sa jedinom svrhom brisanja svih tragova kulture I civilizacije proteklih vremena na tlu Bosne I Hercegovine, zarad uspostavljanja nove zemljopisne karte I novih teritorija. Ma priznatoj mapi članice Un trebalo je stvoriti ruinu, zarad strateški nemogućih zemalja. “

John Jones, britanski advokat iz Londona, branilac prof. dr Ejupa Ganića, optuženog od strane srpskog pravosuđa na bazi lažnih dokaza i uhapšen na Londonskom aerodromu Poslije tri mjeseca pušten je nevin iz zatvora. Advokat John Jones održao je referat na Međunarodnoj naučnoj konferenciji u Sarajevu 02. februara-01. marta 2012 : „Politički i vojni značaj odbrane Sarajeva 1992-1995. godine. Dajemo izvod it tog referata:

Predmet Ganić (pokušaj Srbije da traži izručenje Dr Ganića od UK). To je pokušaj Srbije da ponovno napišefalsificiranu historiju opsade Sarajeva, naroćito u vezi sa događajima iz maja 1992:

„Dana 01.05. 2010. Prof. dr Ejup Ganić, bivši član Predsjedništva RBiH, uhapšen je u Londonu prema zahtjevu za izručenje koji je stigao iz Republike Srbije zbog navodnih ratnih zločina počinjenih u Sarajevu 2. i 3. maja 1992. godine. Prošlo je gotovo tri mjeseca prije no što je bio oslobođen ekstradicionog postupka. Oslobođen je nakon što je Sud u Ujedinjenom Kraljevstvu utvrdio da su srbijanske vlasti zloupotrijebile sudski postupak, te da je zahtjev za izručenje bio politički motivisan. Rijetko kada je vlast neke strane države tako kritizirao sudija Ujedinjenom Kraljevstvu.

Predmet Ganic može živo oslikati pokušaj Srbije da ponovo piše Historiju rata na tlu bivše Jugoslavije, prikazujući sebe kao žrtvu, a da su začetnici rata vlasti RBiH.. Oslikava ovaj fenomen na mikrokosmičkom nivou, a događaji iz Dobrovoljačke ulice na 3.5.1992. godine se prikazuju kao da odgovornost za događaje tog dana određuje odgovornost za početak rata u Bosni. Samo na tom nivou, pokušaj Srbije da piše Historiju je zakazao, jer zaboravlja činjenicu da je „projekat Velike Srbije pokrenut mnogo prije toga, da je hrvatski Vukovar uništen krajem 1991. godine, da su gradovi i sela u Bosni već bili izloženi napadima u aprilu 1992. godine, a da je samo Sarajevo bilo izloženo dejstvu svih vrsta oružja mnogo sedmica prije predmetnih događaja 2. i 3. maja 1992. godine.“

Akademik Dobrica Ćosić, član Srpske Akademije Nauka i Umjetnosti, „najugledniji“ zvanični srpski književnik, u srpskim nacionalističkim krugovima smatra se za „srpskog oca nacije“ i duhovnog oca srpskih osvajanja krajem dvadesetog stolječa po projektu „Velike Srbije“. Da opravda srpsku agresiju na Bosnu i Hercegovinu i masovne srpske zločine on je tvrdio da je to bio „građanski rat“ i da su jednostavno tu „svi bili isti“. Pokušao je dokazati da se zbog Dobrovoljačke ulice u Sarajevu dogodio i genocid u Srebrenici !

Tri decenije ranije kao malo poznati srbijanski partizanski pisac, Dobrica Ćosić je drukčije sagledavao svoju srpsku nacionalističku sabraću. U svom romanu „Deobe“ on je pisao:

„Mi Srbi lažemo, da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugog; lažemo iz samilosti, da nas nije strah, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju i tuđu bedu, lažemo zbog poštenja;

25

lažemo zbog slobode. Laž je vid našeg patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.“ ( http: haler.bloger.ba/arhiva/?start=10)

Akademik Prof. dr Smail Čekić, Direktor Instituta za istraživanjem zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Sarajevo, suorganizator Međunarodne naučne konferencije „Politički i vojni značaj odbrane Sarajeva 1992-1995. godine“, član novoosnovane Bošnjačke Akademije Nauka i Umjetnosti (2011). U svom referatu na toj Konferenciji „Ideologija genocida, politika i praksa paradržavne tvorevine Srpske republike Bosne i Hercegovine, odnosno Bosne i Hercegovine, on je istakao:

„Osnovni cilj srpske intelektualne i političke elite devedesetih godina XX stoljeća na čelu sa predsjednikom Republike Srbije Slobodanom Miloševićem, kasnije zvanično od ICTy-a proglašenim ratnim zločincem i akademikom književnikom Dobricom Ćosićem, samoproglašenim ocem srpske nacije, bio je „svi Srbi u jednoj državi“, koji u historiji srpskih političkih ideja egzistira već dva puna stoljeća. Radi ostvarivanja tog fašističkog, nacističkog i genocidnog projekta proširenja teritorija „Velike Srbije“ sa nacionalnom, etničkom i vjerskom, pravoslavnom čistotom mala kneževina i kraljevina iz devetnaestog stoljeća unutar turskog carstva, Srbija je udvostručila teritorije do početka Prvog svjetskog rata, na račun Albanaca i bosanskih Muslimana gdje nisu živjeli Srbi na Balkanu. Prilikom tih teritorijalnih, terorističkih osvajanja Kraljevina Srbija je izvršila masovne zločine protiv čovječnosti i međunarodnog prava, uključujući i genocid nad Muslimanima i Albancima na osvojenim teritorijama i u samoj bivšoj Kneževini.. Pri tome je, nažalost, dobijala uglavnom podršku velikih sila Evrope.

Ponovno aktiviranje osvajačkog projekta „Velike Srbije“, poslije smrti maršala Jugoslavije Josipa Broza Tita, dovelo je do razbijanja Jugoslavije pod rukovodstvom Slobodana Miloševića i do otvorene agresije Srbije i Crne gore na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Poslije sklapanja mira sa Hrvatskom obje te novostvorene nacionalističke države krenule su na uništenje miroljubive i multietmičke Bosne i Hercegovine i bošnjačkog stanovništva u njoj, s tim da je Srbija, koja je prigrabila sa jugoslavenskim Generalštabom u Beogradu svu moć bivše Jugoslavenke Armije zadobila vodeću ulogu. Ona je u Bosni i Hercegovini našla brojne pomagače – petolkolonaše iz redova bosanskih Srba sa Crnogorcem Radovanom Karadžićem, predsjednikom novoformirane Srpske Demokratske Stranke (SDS) , generalom Ratkom Mladićem, Biljanom Plavšić i Momčilom Krajišnikom – sve samim ratnim zločincima kasnije uhapšenim i suđenim od ICTy-a. i djelimično iz redova bosanskih Hrvata.

Srbi u Bosni i Hercegovini nisu imali nikakvog razloga da dižu pobunu, jer su čitavo dvadeseto stoljeće, iako manjina, bili društveno i ekonomski privilegirani u njoj, a u Titovo doba potpuno ravnopravni sa ostalim narodima. Medju njima odlučujući uticaj na odgoj mladeži i srpskog stanovništva u cjelini igrala je mitologija pravoslavne crkve, beogradski mediji i zvanična politika bivše Kraljevine Jugoslavije . Po to mitologiji oni su „nebeski narod“ iznad svih drugih, a njima pripadaju teritorije „svuda gdje postoji i jedan srpski grob“. Ta velikosrpska mitologija i praksa osvajanja urezala se duboko u njihovu svijest i sve do danas održala se i pojačala u njihovoj svijesti uspješno provedenim genocidom. Njihov lider Radovan Karađić, ponesen uspjehom u istrebljenju Bošnjaka na početku prošlog rata govorio je da je „i Bog srpski“. Bivši dekan Prirodno-matematičkog fakulteta i član Predsjedništva Republike Bosne i

26

Hercegovine, ratna zločinka prof. dr Biljana Plavšić, razvedena predsjednica njihove „čiste Republike Srpske“, u šumskom sjedištu na planini Romaniji preko televizije „Srna“ u ratu je ubjedjivala i hrabrila svoje odmetnike : „Muslimani su defekt srpskog tela.U brakovima sa njima vrši se degeneracija srpskog naroda”.

Srpski ekstremni nacionalisti, nacifašisti i secesionisti na stotinama masovnih i hiljadama pojedninačkih grobnica, po planovima iz Beograda, formirali su u šumama Romanije, blizu Sarajeva (09. januar 1992), svoju novu petokolonašku ilegalnu državicu, očišćenu genocidom od drugih nacionalnosti, nacionalnih manjina i vjera. Uoči te dobro isplanirane agresije, masovnog ubijanja i protjerivanja nesrpskog stanovništva šef Biljane Plavšić, Radovan Karadžić, je u decembru 1991 usred Sarajeva prijetio Bošnjacima:

„Ako pokušate izdvojiti Bosnu iz Jugoslavije, za dva dana će nestati Sarajevo i biće pet stotina hiljada mrtvih.

Sva raspoloživa relevantna i validna dokumenta, naučne činjenice empirijski podaci, iskustvena i druga saznanja nesumnjivo dokazuju da je (entitet) Republika Srpska, genocidna tvorevina velikosrpskog nacizma, suludo legalizovana u Daytonu od nosilaca međunarodne politike, kao aparthejd državica, kako bi se onemogućila ponovna reintegracija formalno cjelovite, ali razvlašćene od vještačkih entiteta, države Bosne i Hercegovine.

Ova nekada normalna i zdrava evropska država, sa 50-godišnjom tradicijom moderne države i hiljadugodišnjom tradicijom zajedničkog života njenog izmiješanog vjerskog stanovništva sa četiri svjetske religije, jedina takva civilizacijska država u Evropi, pretvorena je namjerno od organizatora te nedemokratske mirovne konferencije u potpuno nefunkcionalnu, raspolučenu državu, kojoj je oduzeto i samo ime „Republika“, a dato novoj genocidnoj tvorevini sa čistim srpskim nacionalističkim življedm. „Republici Srpskoj“, . Nacrt Sporazuma na engleskom jeziku (koji još ni do danas nije preveden zvanično na bosanski jezik) o takvom planu nagrađivanja izvršenog genocida, sa legalizacijom ilegalne aparthejd državice Republike Srpske, specijalni izaslanik predsjednika SAD Bila Clintona – Richard Holbrooke lično, na početku sastanka u američkoj vojnoj baziDaytonu (novembar 1995), upoznao je učesnike Konferencije u američkom gradu Daytonu i podijelio im podijelio im Nacrt sporazuma. Odmah na početku sastanka napomenuo je, da se o legalizaciji Republike Srpske i o dodjeli 49% teritorija Bosne i Hercegovine njoj na upravljanje, ne može raspravljati . Tako je i provedeno - bez ovlašćenja Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, bez razmatranja u bosanskohercegovačkom Parlamenti i bez pristanka na bilo kakav način građana Bosne i Hercegovine o čijim se glavama to radilo.

Tako su i svi mnogobrojni gradovi i naselja sa većinskim bošnjačkim stanovništvom, gdje je izvršen totalni genocid, dati „Republici Srpskoj“ i poslano 60.000 NATO vojnika da čuvaju njene granice, pod obrazloženjem „da čuvaju mir u Bosni.“ Veća sramota nanijeta modernoj, demokratskoj, ljudskoj civilizaciji čitavog svijeta ne može se sigurno zamisliti. To nije učinjeno ni u maloj istočno afričkoj Rwandi gdje je u isto vrijeme

27

(1994), uz francusku i frankofonsku podršku, izvšen polumilionski genocid ubijanja,(ubijeno je oko 20% stanovništva)

Ipak, ta zemlja je vraćena na upravljanje žrtvama genocida, kojima je i pripadala. Isto tako, na Kosovu gdje je Milošević izvršio genocid sa milionskim protjerivanjem albanskog stanovništva, tu je predsjednik USA Clinton odlučio da se uz pomoć bombardiranja avionima NATO saveza natjera Srbija da se povrate protjerani na svoja ognjišta i na kraju Kosovo stekne nezavisnost. Zašto to nije učinio četiri godine prije toga u Bosni i Hercegovini, nego je nagradio užasni genocid nad Bošnjacima i Hrvatima.

Vrijeme je da poslije izbora u Americi (2013) novi predsjednik SAD preispita tu žalosnu, nemoralnu Clintonovu odluku i vrati pola bosansko hercegovačke teritorije ponovno na upravljanje starosjediocima – žrtvama genocida i svim čestitim Bosancima, koji vole svoju iskonsku domovinu u okviru jedinstvene, cjelovite, funkcionalne i zdrave evropske države Bosne i Hercegovine.

Daytonski sporazum bio je sklopljen tek u vrijeme kada je bio totalno završen genocid nad Bošnjacima i Hrvatima na polovini Bosne. Prema svojim dalekosežnim posljedicama u korist srpskog agresora, možemo čvrsto sada zaključiti da Daytonski sporazum nije imao cilj da se osigura mir i pravda za sve, nego da se spasi vojska ilegalne Republike Srpske i ta genocidna tvorevina međunarodno legalizira, što je i postignuto.

Kolika je nepravda učinjena svim Bosancima, posebno žrtvama genocida može se odmah utvrditi prema novo uspostavljenim kartama „Republike Srpske“ i „Federacije BiH“. Na području nove aparthejd državice Republike Srpske, prije rata živjeli su izmiješani oko polovina Srba i oko polovina Bošnjaka i Hrvata sa nekoliko procenata ostalih. Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, na području današnje „Republike Srpske“ srpsko stanovništvo činilo je u odnosu na ukupno stanovništvo Bosne i Hercegovine svega 12 %, a dobili su na raspolaganju 49% teritorija na upravljanje bez Bošnjaka i Hrvata jer su oni u međuvremenu od 1992 do 1995 pobijeni ili projerani. . Nikakav vojni razlog „demokrate“ Zapada nije na tako nešto primoravao. Na frontu kod njihove prijestonice Banja Luke srpska vojska i njihove paravojne formacijer bili su pretrpjeli potpuni poraz od snaga stasale Armije Bosne i Hercegovine i hrvatske vojske. pa su zapadne sile hitno zaustavile rat i spasile na taj način ilegalnu Republiku Srpsku.

Tako su nosioci medjunarodne politike legalizovali učinjenu „nepravdu do neba“ nad Bošnjacima i Hrvatima, umjesto da im dopuste da se ispravi ta krvava nepravda i protjera srpska vojska sa svojim bosanskim petokolonašima preko Drine u Srbiju.

Na taj način, već prije 16 godina, osigurao bi se trajan i stabilan mir sa prosperitetom za sve građane Bosne i Hercegovine, bez potrebe da se šalje u Bosnu i Hercegovinu 60.000 NATO vojnika, niti da njome kao potpuno iscijepanoj državi sa gladnim stanovništvom i beznađem upravljaju visoki predstavnici Carl Bilt, Miroslav Lajčak i drugi u službi interesa bivših agresora i sebičnih međunarodnih kompanija u dugogodišnjem haosu Prema najnovijim saznanjima (Francis Boyle i dr) taj haos je već bio planiran u Daytonu, kako bi napravljena nefinkcionalnom Bosna i Hercegovina u dužem periodu mogla da nestane sa geografske karte Balkana, kao jedinstvena, historijska, multietnička država sa četiri svjetske religije svojih tolerantnih građana.

28

Prazno, oteto zemljište od Bošnjaka i Hrvata odmah je 1996. godine ispunjeno od strane protjeranih Srba iz Hrvatske Krajine i protjeranih Srba od srpske vojske i policije sa područja Sarajevske regije, odakle su se morali povući poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma. Od strane tadašnjih sarajevskih vlasti oni su licemjerno pozivani da ostanu da žive sa svojim komšijama Bošnjacima; srpska vojska i policija sa svojim kažnjeničkim odredima su ih brzo potjerali prema Republici Srpskoj . Isto tako su im naredili da ponesu sa sobom sve iz stanova i snažne predratne industrije što su moli podnijeti, a da razvale stanove i industrijska preduzeća koliko su mogli i znali, sa ciljem da se više nikada ne vrate na svoja nekadašnja pradjedovska ognjišta i groblja. Da li je to bio genocid srpskih vlasti i nad vlastitim narodom? Niko za to ni sa jedne strane nije odgovarao, niti se to igdje spominje.

Prof. dr fra Petar Jeleč, Profesor na Franjevačko-filozofsko-teološkom fakultetu u Sarajevu; na promociji knjige umirovljenog hrvatskog časnika i neposrednog učesnika Jerke Zovka „Rat u Bosanskoj Posavini 1992“ u Domu oružanih snaga BiH u Sarajevu (26.10.2011) fra Petar Jeleč je izjavio: „Oni koji su izdali Bosansku Posavinu i danas sa Čovićem i Ljubićem sudjeluju u izdaji vlastite zemlje i naroda“:

Autor promovirane knjige u svojim dokumentovanim analizama dokazuje odgovornost tadašnjeg hrvatskog vodstva na čelu sa hrvatskim predsjednikom Franjom Tudžmanom, ministrom odbrane Gojkom Šuškom i njihovom desnom rukom u tadašnjoj Herceg Bosni Matom Bobanom za dogovore sa srpskom stranom u Grazu, Austrija (1992), na čeliu sa Radovanom Karadžićem, koji su rezultirali izdajom ovog strateški važnog teritorija, ujedno i bogatog perspektivnog područja BiH....

„Kronologija beščašća:

06. svibnja 1992. god. Boban i Karadžić su (Muslimanima iza leđa) potpisali „neprincipijelan“ sporazum, kojim se Srbima prepušta koridor u Bosanskoj Posavini. Tim se sporazumom agresora i neprijatelja pretvorilo u prijatelja, a žrtvu i saveznika u neprijatelja.

08. svibnja 1992. god. glavni zapovjednik HVO general Ante Roso, na prostoru „Hrvatske zajednice Herceg Bosna“, legalne postrojbe Teritorijalne odbrane Bosne i Hercegovine (TO BiH), proglasio je „nelegalnim“. Muslimani i drugi (HOS-ovci) koji nisu „poštovali zapovijed“, bili su „razbijeni“. Bio je to početak službenog distanciranja najvećeg dijela organiziranih Hrvata od središnje vlasti u Sarajevu. U tom kontekstu treba gledati i još uvijek neprocesuiran zločin počinjen nad Blažom Kraljevićem, komandantom HOD-a i njegovim vojnicima.

03. srpnja 1992. Predsjednik HZHB, Mate Boban, „zabivši Muslimanima nož u leđa“, proglasio je osnivanje „države u državi“: tzv. „Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu“. Time je završeno instititucionalno stvaranje preduvjeta za otvoreni rat s Muslimanima.

06. listopada 1992. god. hrvatsko-muslimanske snage izgubile su „Bosanski Brod i cijeli mostobran“. Bosanskohercegovački Hrvati su, od uvaženog konstitutivnog naroda i žrtve,

29

putem dvosmislene Zajednice (Republike) „Herceg Bosne“, pretvoreni u suučesnike u agresiji na BiH i svedeni na status nacionalne manjine na najvećem dijelu BiH. Srpska država je prešla Drinu, Tinju, Bosnu, Ukrinu i Vrbas, te svojim vrhom izbila u neposrednu blizinu zamišljene velikosrpske granice: Virovitica, Karlovac, Ogulin, Karlobag – na rijeku Unu

Brigadir Vinko Vrbanac, zapovjednik operativne zone Osijek govoreći o padu Bosanske Posavine i Bosanskog Broda veli: „Osobno se smatram odgovornim, a kao vojnik postiđen i popljuvan, jer nismo izgubili Brod u krvi i znoju već u bezglavom povlačenju“.

A general Petar Stipetić tvrdi kako je čitanjem ove knjige dobio nove uvide u razloge pada Bosanske Posavine i zaključuje: „Slažem se s autorom kako je politička volja hrvatskog vodstva bila vidljiva i u sporazumu Boban-Karadžić iz Graza, te kako je taj sporazum za direktnu posljedicu imao dogovoreno vodoravno presijecanje Bosanske Posavine, kako Republika Srpska ne bi bila okomito presječena, a time i poražena“. General Stipetić zatim navodi kako je osobno dva puta inicirao presijecanje koridora i oslobađanje Posavine koje se dobro isplaniranom akcijom moglo uspješno izvesti, ali je svaki put bio spriječen od strane tadašnjeg hrvatskog vodstva, a kod drugog takvog pokušaja i smijenjen“

Tom prlikom , aprila 1992. godine, bez ikakvog vojnog razloga napuštena je i župa sa najpoznatijim franjevačkim samostanom Plehan, središtem kulturnog života hrvatskih katolika, gdje su vođene i njihove porodične knjige. Iako nije bilo nikakvih hrvatskih postrojbi, žestokim bombardiranjem bivše Jugoslavenske armije pod komandom generalštaba iz Beograda i srpskih petokolonaša , franjevački samostan je razoren i spaljen do temelja, a cjelokupno stanovništvo iz župe je protjerano. Poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma odmah početkom 1996, kažnjenički odredi u vrijeme predsjednice i ratne zločinke Biljane Plavšić prvo su opljačkali , a zatim spalili sve kuće i naselja u ovoj Župi., koje su tokom rata bile ostale čitave. Genocid se nastavljao i poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma pred očima mnogobrojnih NATO-vojnika i Visokog predstavnika u BiH Carla Bildta.

Prema kapitalnom djelu Nadbiskupskog ordinarijata Vrhbosanskog vikarijata za prognanike i izbjeglice (Sarajevo-Zagreb 2004) u velikoj, bogatoj župi Plehan , smještenoj u plodnoj Bosanskoj Posavini, prema popisu, u 1991. godini živjelo je 8.120 hrvatskih katolika. Devet godina kasnije (2001) u čitavoj župi Plehan sa 18 naselja bilo je svega, slovom i brojem , 100 katolika. To iznosi 1,2% stanovni š tva od predratnog broja .

Jeli tu izvršen gnusni genocid? Sadašnji predsjednik ,na genocidu formirane Republike Srpske „sodijaldemokrata“ Milorad Dodik negira da je bilo gdje u njegovoj republici izvršen genocid, pa ni u Srebrenici. Na takvo izrugivanje žrtvama genocida nosioci i kontrolori medjunarodne politike u Bosni i Hercegovini ne reagiraju. On se izrugivao i žrtvama genocida nad hrvatskim katolicima u župi Plehan, kada je predavao najviši Karadžićev orden banjalučkom biskupu Franji Komarici 09. januara 2012. godine u Banja Luci, u čast osnivanja zloglasne Republike Srpske, a ovaj mu se za uzvrat poklonio.

Britanski film „Wariors“ i nesrertna Vlada Johna Majora; gledanje skrštenih ruku tragedije bosanskih Muslimana

U poštenom i nadasve humanom, užasno teškom za gledanje, posljeratnom engleskom filmu „Warriors“ (ratnici), pokazuje se sva tragika i traume mladih engleskih vojnika u

30

okviru UNPROFOR-a u Bosni, koji su htjeli da pomognu nesrećnim muslimanskim civilima, starcima, ženama i djeci da ih sklone na sigurno mjesto, ali su im njihovi komandanti zabranjivali. Morali su da gledaju skrštenih ruku kako se pale kuće, u njima gore živa djeca, ubijaju civili, siluju žene i djevojčice. Sve je to znala britanska vlada Johna Majora i davala naređenja da britanski vojnici budu samo nemili posmatrači. Tu je spaljeno 180 muslimanskih kuća (1993) u blizini Travnika od strane ustaških bojovnika, pripadnika odmetničkog Hrvatskog vijeća odbrane (HVO, naoružavanog od strane vojske iz Hrvatske.. Film je snimljen na osnovu istinitih događaja i originalnih dokumenata.

U ime mnogobrojnih nedužnih žrtava genocida u Bosni i Hercegovini pitamo državnike iz Evropske Unije, koji sjede skrštenih ruku pred pomamljenim petokolonašima u širenju mržnje i razbijanju jedine multietničke države u Evropi, može li se agresija na miran i tolerantam život ljudi suzbijati sa „neutralnošću“? Po našem općem uvjerenju, sa gledišta trajnog evropskog mira, to je politika identična Englesko-Francusko-Hitlerovom sporazumu u Minhenu 1938. godine, i njemačkim petokolonašima u nekadašnjoj Čehoslovačkoj prije Drugog svjetskog rata koja se vodila radi „očuvanja mira“ u Evropi i ubrzo dovela do razarajućeg svjetskog rata i jevrejskog holokausta.

Britanski general Michael Rose i srpsko granatiranje civila u redu za hljeb na ulici Ferhadija u Sarajevu.Poslije smrtonosnog granatiranja reda civila za hljeb u ul. Ferhadija u Sarajevu 05. februara 1994. godine, kada je ubijeno 68 nevinih i nemoćnih lica, na pitanje novinara komandantu UNPROFOR-a (poslane snage Ujedinjenih Nacija da očuvaju mir) britanskom generalu Sir Michaelu Rose, on je odgovorio:

„Ne znam ko je granatirao“

Mada je na suđenju u Haagu dokazano da je prije toga dobio izvještaj svoje Obavještajne službe kako je ubilačka granata ispaljena sa srpskih položaja, sa brda oko Sarajeva (dokumentacija Haškog tužilaštva). Penzionirani kanadski general Mackenzi, takođe bivši komandant UNPROFOR-a, i poslije rata je držao predavanja u Canadi i Evropi tvrdeći da je sporna granata ispaljena sa „muslimanskih” položaja.Zašto su najviše pozicionirani vojnici UNPROFOR-a, zaduženi da čuvaju istinu i nevine civile, govorili neistinu i do sada nisu ni od koga kažnjeni, jer i to spada u težak ratni zločin – prikrivanje djela ratnih zločinaca.?

Baronica Margaret Tacher i rat protiv Bosne

Poslije čitanja knjige bivšeg britanskog premijera baronice Margaret Tacher „Državničko umijeće – Strategije za svijet koji se mijenja(4), napisane 2002. a prevedene i objavljene u Zagrebu 2004. godine, posebno vrlo sažetog poglavlja maksimalno istinitog naslova: „Rat protiv Bosne“, ocjenjujemo da je to djelo napisano objektivno, istinito, realno i pravedno, koje dolikuje jednome od najvećih britanskih i svjetskih državnika. dvadesetog stoljeća. Tokom svog vladanja od jednog punog sunčanog ciklusa od 11,5 godina (1979-1991) Margaret Thatcher, prozvana „gvozdena ledi“, osigurala je Velikoj Britaniji vidan ekonomski napredak, uklonila je visoku inflaciju i

31

visoku nezaposlenost. Sa američkim predsjednikom Ronaldom Reaganom, koga je veoma poštovala, održavala je vrlo prisne odnose. Izdvajamo iz njene knjige najvažnije izvode iz poglavlja “Rat protiv Bosne.”:

- Kada se danas prouči povijest ovog rata, vidi se da su stvarni uzroci ratnih razaranja u Bosni pristigli u tu zemlju izvana, i to na dva načina: prvo kroz političku strategiju srpskog vodstva, a zatim kroz nerazumijevanje i kobno uplitanje zapadnih vođa.Smatram posve ispravnim ovakvo mišljenje Noela Malkolma, najrazboritijeg i najmudrijeg današnjeg analitičara zbivanja na Balkanu.

- I vanjski svijet je odigrao veliku ulogu u događajima koji su uslijedili. To se osobito odnosi na tobožnju „nepristrasnost“, zbog koje je Zapad u nastupu prema Hrvatskoj izgubio i moralni integritet i mogućnost da nešto poduzme, a to se nastavilo i u Bosni. - Opsada Sarajeva započela je u travnju 1992., i trajala sve do veljače 1996. Stanovništvo je u to vrijeme strahovito trpjelo. No moguće je da su se u drugim dijelovima Bosne događale još i gore stvari. Daleko od televizijskih kamera, vodstvo bosanskih Srba, uzpotporu Beograda krenulo je u pohode nasilja i terora, uz masovna silovanja, neizreciva mučenja i koncentracijske logore, kako bi provelo etničko čišćenje nesrpskog stanovništva na područjima za koja su zagovornici te ideje smatrali da povijesno pripadaju Srbima. Više od dva milijuna ljud,i od ukupnog predratnog stanovništva od 4,7 milijuna) prognano je iz svojih domova. Procjenjuje se da je 900 tisuća ljudi potražilo utočište u susjednim zemljama te u Zapadnoj Evropi, dok ih je 1,3 milijuna raseljeno unuttar same Bosne. Teret zbrinjavanja tako velikog broja ljudi pogotovo u Hrvatskoj i Bosni, bio je nepodnošljiv.- Čitavo to vrijeme održavale su se međunarodne konferencije i imenovani međunarodni posrednici u pregovorima, kako bi uvjerili „zaraćene strane“da sjednu za zeleni stol.Ne dvojim da su ti posrednici učinili sve što su mogli, no posredovanje ne može biti nadomjestak za poništavanje učinaka agresije; a kad je Zapad izgubio volju da to učni posrednici su se našli uvučeni u proces kojim se agresor sve više utvrđivao i stjecao legitimnost. Uistinu, katkad su pregovaraći i nesvjesno stvarali preduvjete za dalja krvoprolića.

- U stvarnosti , Srbi su do kraja1992. prigrabili gotovo sav teritorij što su ga prema vlastitom mišljenju mogli zadržati. Mada čine tek 31% stanovništva, na taj su način zauzeli više od 70% bosanskog teritorija. Od tog trenutka njihov glavni clj je bio protjerivanje nesrpskog stanovništva s tog područja, kako bi potpuno uklonili i njih, i njihovu kulturu, njihovu vjeru. Srbima je trebalo vremena da to obave, osobito u područjima iz kojih je trebalo očistiti veliki broj muslimanskih i hrvatskih starosjedilaca. Međunarodna zajednica dala im je dovoljno vremena za to. Čak i kad su se Bosanski Muslimani oporavili i pregrupisali, formirali bolje uvježbanu vojsku, te se dodatno opskrbili oružjem, Srbi su i dalje mogli ucjenjivati pomoću glavnog grada Bosne, Sarajeva čije su stanovništvo mogli granatirati kad god im se prohtjelo. Reakcije međunarodne zajednice bile su mahom neučinkovite, a katkad i štetne.

- Zapad je trebao razraditi i provesti u djelo jasan program kojim bi porazio agresora, te poništio učinke agresije. Trebalo je ukinuti embargo na uvoz oružja nametnut Bošnjacima. Trebalo je marginalizirati Ruse i ne uzimati ozbiljno njihove prigovore. Kormilo je trebala preuzeti jedina svjetska sila – Amerika – umjesto duboko razjedinjenih Evropljana

32

- Iznad svega, trebalo je načiniti pomak u ravnoteži moći protiv Srba na terenu. To je značilo ujedinjavanje muslimana i Hrvata. U ožujku njihov je sukob okončan sporazumom koji je postignut u Washingtonu pomoću Amerikanaca.

- Milošević je dobro znao da su slabo organizirani banditi koji su nadzirali tzv. Krajinu u Hrvatskoj, te Republiku Srpsku u Bosni, bili osjetno slabiji nego što je Zapad vjerovao. U skladu s time, u ljeto 1944. pokušao je nagovoriti bosanske Srbe da prihvate plan kojim bi se praktički Bosna podijelila, i to iznimno povoljno za Srbe kojima bi pripalo 49% Bosne, dok bi Federaciji BiH pripalo 51%.- O događajima koji su uslijedili pisalo se na različite načine. Prava je istina da je Hrvatska, uz potporu uglavnom muslimanske Armije BiH, te postrojbi Bosanskih Hrvata, poduzela ono s čime je međunarodna zajednica oklijevala četiri duge, sramotne godine.

- Hrvatska i njeni saveznici vojnim su putem vratili velik dio svoje zemlje što su ga bili zauzeli Srbi i svojom pobjedom stvorili uvjete za ponovnu uspostavu kakva-takva reda i mira. Hrvatska vojska je 05. kolovoza ušla u Knin i brzo zauzela cijelu Krajinu. Muslimani nisu mogli postići takav uspjeh zbog pomanjkanja teškog oružja što je bila posljedica nerazumnog embarga Zapada. No ostaje činjenica da bi i Banja Luka, najveći bosanski grad što su ga držali Srbi također pala, da nije bilo nove intervencije Zapada, čiji su se vođe kao i obično pokazali majstorima za pretvaranje pobjede u poraz. Da se to dogodilo Bosna bi bila spašenakao jedinstvena država u kojoj bi bilo izgleda da različite etničke zajednice kad-tad uzmognu ponovno živjeti zajedno pod demokratski izabranom središnjom vlešću.

- Srbi su dobili zasebnu Republiku Srpsku. Ona je trebala biti dijelom Bosne i Hercegovine. No već i u nazivima samih institucija vidljive su stvarne namjere:: dok je srpski entitet dobio atribut „republike“ Bosna i Hercegovina ga je izgubila.- No presudna točka tog sporazuma bilo je omogućavanje povratka izbjeglica u svoje domove. Ne dogodi li se to, Dayton bi omogućio razdiobu Bosne i pobjedu onih, koji su sproveli etničko čišćenje., te njihovih sponzora u Beogradu. A upravo se to dogodilo. Dok je u povratku izbjeglica na području Federacije, postignut određeni napredak, vlasti Republke Srpske ostale su odlučne u namjeri Da spriječe pripadnike manjinskih zajednica da se vrate u domove iz kojih su bili protjerani.. Takoje od 715.000 izbjeglica koje su se vratile, 80% otišlo natrag u Federaciju a samo 20% u područja pod srpskim nadzorom..Neprihvatljivo je da ljudi koji se žele vratiti budu spriječeni u tome.

- Drugi važan uvjet pod kojim je u Daytonu prihvaćena svojevrsna podjela Bosne i Hercegovine bilo je privođenje ratnih zločinaca. Ono zasad nije daleko odmaknulo.......Iako je u Bosni i Hercegovini raspoređeno 20.000 tisuća vojnika pod vodstvom NATO-a neki sektori – osobito francuski još uvijek predstavljaju utočište tim nitkovima.

- Bosanskim bi se Srbima moglo poručiti kako će, ne omoguće li povratak izbjeglicama, izgubiti pravo na vlastiti autonomni entitet. A vladu u Beogradu trebalo bi upozoriti kako više neće dobiti pomoć Zapada sve dok Bosanski Srbi ne ispune svoju obavezu. Uvidj li Bosanski Srbi da Zapad misli ozbiljno, vjerojatno će i protiv svoje volje udovoljiti našim zahtjevima, kako bi izbjegli gubitak autonomije. A isto vrijedi i za Beograd, koji je oduvijek imao mnogo veći utjecaj na vodstvo bosanskih Srba nego što priznaje. Odlazak Miloševića i njegovih saradnika s pozornice učinio je taj plan još ostvarivijim.“

33

- Napuštanje Bosne, nakon nezapamćenih patnji i tolika truda bilo bi moralno pogrešno i politički nepromišljeno;Već je sazrelo vrijeme za još jedan energični pokušaj da Bosna postane cjelovita, evropska i funkcionalna država”

Prof. dr Francis A. Boyle, Full Professor (1984), University Illinois, USA, Faculty/College of Law, Illinois, Ph.D from Harvard University (1983); jedan je od vodećih svjetskih eksperata za međunarodno pravo i zaštitu ljudskih prava; između ostalog bio je Savjetnik za mir i pravdu za Srednji Istok (1984-86), Profesor USSR Ljetnog Univerziteta za pravnike u Moskvi (1989); Autor antiterorističkog akta za biološko naoružanje; legalni Savjetnik Republike Litvanije (1991-1992); Konsultatnt Amnesty International,

Bio je Generalni agent Republike Bosne i Hercegovive sa izvanrednom plentipotencijalnom snagom Ambasadora, akreditovan pri Medjunarodnom Sudu Pravde od strane Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine u najtežem ratnom periodu (19. mart 1993 – 12. januar 1994). Ovdje dajemo izvode iz njegovih razgovora , djelimično sa novinarem sarajevske agencije FENA 5. februara 2012. a većim dijelom sa novinarkom Depo Portala 18. februara 2012 pod naslovom:

„Europa i Clinton su u Daytonu svjesno napravili BiH iz dva dijela, da bi se mogla raspasti na dvije nefunkcionalne državice i nestati sama od sebe oko

2010. godine. Sada je došlo to vrijeme“ !

- Još u 1992. godini Francis Boyle samoimicijativno je poslao Memorandum bosanskoj Vladi u kome je predložio da se podnese Tužba Međunarodnom sudu pravde u Haagu protiv Jugoslavije, Rusije, Velike Britanije i Francuske zbog toga što nisu spriječili genocid u Bosni i Hercegovini i zbog toga što su Bosancima uveli Embargo na oružje;

- Napravio je dvije tužbe tokom 1993. godine protiv tadašnje Jugoslavije sa predsjednikom Slobodanom Miloševićem na čelu da prekine i odustane od nasilje prema svim stanovnicima Bosne i Hercegovine, shodno Konvenciji Ujedinjenih Nacija iz 1948. godine o sprečavanju i kažnjavanju genocida. I obadvije tužbe je dobio iste godine na Međunarodnom sudu pravde u Haagu, sa nalogom da Jugoslavija postupi prema njima;

- Spriječio je Oven Stoltenbergov plan da se da se Republika Bosna i Hercegovina iscijepa na tri državice, koje nikako ne bi mogle preživjeti, a sve u cilju da se uništi BH državnost po međunarodnom pravu i njeno članstvo u Ujedinjenim Nacijama, i da se još 1,5 do 2,0 miliona Bosanaca podvrgne etničkom čišćenju.. Do tog trenutka , u proljeće 1993, već je dva miliona Bosanaca bilo podvrgnuto etničkom čišćenju. Oven i Stoltenberg došli su dovršiti posao. Kao što su mi priznali njihovi advokati, za to imam dokaze, trebali su istovremeno ukinuti članstvo Bosne i Hercegovine u Ujedinjenim Nacijama., koje smo dobili u maju 1992. Da smo izgubili to članstvo sudbina bi nam bila kao Jevreja 1939. godine. Zapravo cijela Bosna Pri tome ne smijemo zaboraviti da je Owen predstavljao Evropsku Uniju i sve zemlje članice, a Stoltenberg Organizaciju Ujedinjenih Nacija.

Francis Boyle dalje nastavlja:

34

- Moj savjet je bio da se kao model uzme političko uređenje Švajcarske. Međutim, Owen i Stoltenberg odbili su pregovarati, jer je njihov plan bio da se BiH potpuno uništi. U Ženevi sam spriječio da se to desi i odletio u Haag kako bih paspravljao o privremenim mjerama zaštite za Bosance i Hercegovce. Na Medjunarodnom sudu sam nadmoćno dobio taj slučaj, praktično zabranjujući Owen –Stoltenbergov plan, jer je bio genocidan

- Tada je i Franjo Tudžman, nakon sastanka sa Miloševićem u Karadjordjevu dao naredbu HVO-u da uđe u rat i poslao 5.000 hrvatskih vojnika da zajedno sa HVO-om napadnu Bosnu. Učestvovao sam kao svjedok na sufjenjun generalu HVO-a Blaškiću u Haagu pred Međunarodnim sudom za zločine u bivšoj Jugoslaviji. Tužilaštvo je iznijelo da je Vens-Owenov plan bio zeleno svjetlo za Tudžmana da napadne Bosnu. Kada se to dogodilo, neprekidno sam od Predsjedništva BiH tražio da tužimo Hrvatsku Međunarodnom sudu za agresiju Hrvatske, ali nikad nisam dobio odobrenje. Ne znam zašto.

- Plan Owen-Stoltenberga bio je da se pola Bosne pripoji Srbiji, koju je Srbija već bila okupirala uz pomoć Karadžića i Mladića i očistila je od nesrpskog stanovništva putem genocida, zatim da Herceg-Bosna pripadne Tudžmanu i Hrvatskoj, a da muslimanska državica, koja bi ostala, bude brzo izbrisana. To je bio genocidan projekat i stari američki diplomata Vance je zbog toga podnio ostavku, a Owen bivši britanski ministar vanjskih poslova preuzeo je sve u svoje ruke.. Mislio je da bi mu to moglo donijeti Nobelovu nagradu za mir. U vezi s tim, zaustavio sam Owena, Stoltenberga, Szasza i Franju Tuđmana pri pokušaju da ukradu Neum u korist Hrvatske i trajno zagrade RBiH kako bi je lakše zadavili.

- Tada sam otišao u sjedište UN-a i čitav dan objašnjavao nestalnim članovima Savjeta sigurnosti i ostalim ambadasorima šta se dešava. Njima su pravnici UN-a sve lagali. Pravnici UN-a su napustili i iznevjerili svaki princip Ujedinjenih Nacija. U vrijeme Owen- Stoltenbergovog plana cijela UN birokratija i svi njihovi pravnici bili su protiv Bosne. Oni bi je uništili samo da su mogli. Tako je isto bilo i sa Evropskom Unijom i njihovim pravnicima.

- Poslije propasti Owen-Stoltenbergovog plana Bil Clinton je zadužio Richarda Holbrookra da završi posao sa Bosnom. Clinton je postao svjestan da Evropljani ne mogu razdijeliti Bosnu i da je se ne mogu riješiti. Zato je Holbrook sa američkim pravnicima na engleskom jeziku napravio prvo Vašingtonski sporazum u martu 1994. godine. Idući tragom Karadžića, Owena, Stoltenberga i njihovog advokata Szasza, došao je na ideju da umjesto tri državice iskasapi Bosnu sa dvije državice, koje je nazvao Republika Srpska i Federacija BiH. To je suština i njegovog genocidnog Daytonskog sporazuma, napravljenog u jesen 1995. godine. Holbrooke je iskasapio Bosnu i Hercegovinu uzduž i poprijeko u Daytonu, ( prema zahtjevu glavnog zapadnog partnera, budućeg Haškog super ratnog zločinca Slobodana Miloševića. To je potvrdio u 2011. godini i ratni zločinac, predsjednik ilegalne Republike Srpske, RadovanKaradžić na suđenju u Haagu, kada je rekao da su „Srbi u Daytonu dobili sve što su planirali da dobiju u ratu“. Nasuprot tome, bosanske žrtve su sve izgubile za zelenim stolom. Tako su odlučile velike sile, mimo svih povelja Ujedinjenih Nacija. – nap. Inc.)

- Ljudi iz Pentagona su rekli “da je ono što se dešava cijepanje Bosne u slow-motion-u“ (u sporom kretanju) za šta će trebati oko 15 godina. Cilj je bio stvoriti državu koja

35

nema šanse da opstane i koja će se najzad raspasti i podijeliti između Jugoslavije i Hrvatske. Ja sam napravio memorandum o Vašingtonskom sporazumu za Parlament Republike BiH, objasnivši sve njegove glavne nedostatke. Tada sam otpušten s mjesta ambasadora na Međunarodnom sudu neposredno prije Vašingtonskog sporazuma, tako da su pravno moje ruke bile svezane. Tome je doprinijela i prijetnja britanske vlade Predsjedništvu BiH, ako ne budem otpušten da će sprijećiti doturanje hrane opkoljenom stanovništvu Sarajeva preko sarajevskog aerodroma. (to je bio najgori kukavički akt onoga, koji je u Predsjedništvu to odlučio – prim. Inc.)

- Daytonski sporazum je planiran da Bosna i Hercegovina ne može funkcionirati kao država i da će zato sama od sebe propadati, iznutra se raspasti i pripojiti Srbiji i Hrvatskoj. Njeno vrijeme je predviđeno da traje 15 godina i taj se plan ostvario 2010. godine. Tada su održani izbori upravo 15 godina poslije 15 godina od potpisivanja Daytonskog sporazuma, kada se vlast nije mogla uspostaviti 14 mjeseci poslije izbora.

- Deset godina poslije Daytona, u jesen 2005. godine, iz Stranke demokratske akcije zamolili su me da im dam pravno mišljenje o isplativosti pristanka na takozvani Haysov plan, koji će kasnije biti nazvan Aprilskim paketom. Iz SDA su mi poslali nacrt Haysovog plana, o kojem su tada u State Departmentu pregovarale sve bosanskohercegovačke stranke, uz njihove bilješke o ovim pregovorima. Bilo mi je jasno, kada sam pročitao ove materijale, da je Američki State Department namjeravao da u potpunosti   uvaži želje Delegacije Republike Srpske da Aprilski paket dodatno učvrsti i zacementira trajno postojanje RS kao državice, što bi bio korak ka njenoj potpunoj nezavisnosti i državnosti, a time i ka konačnom raspadu BiH kao države. Najjačim  mogućim riječima preporučio sam ljudima iz SDA da odbace Aprilski paket.  Bio sam šokiran kada je predsjednik SDA Tihić prihvatio Aprilski paket. Tada sam počeo vlastitu kampanju sa lojalnim prijateljima iz rata da se ne prihvati taj pogubni politički paket. I on je na kraju ostao mrtav.

- Ni pod kojim uslovima ne smijemo prihvatiti nikakve takozvane “amandmane” na pogubni i genocidni Holbrookeov Dejtonski ustav, poput nekog revidiranog Aprilskog paketa, ili bilo kakvog njegovog nasljednika, ili njegovih modifikacija. Moramo izdržati i insistirati na kompletnoj zamjeni – a ne amandmanu – nametnutog Daytonskog ustava. O novom Ustavu treba da slobodno pregovaraju predstavnici bosanskog civilnog društva, po ugledu na Filadelfijsku konvenciju iz 1787. godine, na kojoj su Sjedinjene Američke Države dobile svoj Ustav i sa njime postale prva svjetska demokratska velesila.. Moramo sazvati sveopću bosanskohercegovačku ustavnu konvenciju! Potreban nam je efektivan i funkcionalan Ustav BiH, koji će nam dati vladu BiH koja će zaista raditi u korist svih građana Bosne i Hercegovine, bez obzira na njihovu etničku i vjersku pripadnost, i tako garantirati opstanak BiH kao države u historijskoj budućnosti.       - Vrijeme nije na našoj strani. Velike svjetske sile još uvijek žele da okončaju postojanje BiH kao države. Na nama je da ih zaustavimo. Spreman sam da pomognem koliko god mogu.

Prof. dr Nedžad Mulabegović, profesor Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, Predsjednik Vijeća Kongresa Bošnjačkih Intelektualaca, bivši Rektor Univerziteta u Sarajevu.

36

From: Nedzad Mulabegovic <farma@bih.net.ba>To: mosmanagic@yahoo.com Sent: Monday, January 30, 2012 11:48 AMSubject: Verifikacija Zaključnih razmatranja

Poštovani i dragi prijatelju,Iskreno Vam zahvaljujem na uloženom naporu i efikasnosti u realizaciji Apela.U cjelosti podržavam i potpisujem Zaključna razmatranja.Uz srdačne pozdrave,Prof.dr sc.med.Nedžad Mulabegović

Napomema: Zaključna razmatranja su potpisali i svi ostali koordinatori.

Prof. dr fra Benedikt Vujić, gvardijan, Profesor Franjevačko filozofsko-teološkog fakulteta Sarajevo i član Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine – Conferentia Episcorum , Bosniae et Hercegovina

----- Original Message ----- From: Benedikt Vujica To: omuris@bih.net.ba Sent: Wednesday, October 13, 2010 11:53 AMSubject: Odgovor Inicij timu "Otvorenog Apela"

Odgovaram pozitivno na „Otvoreni Apel“ vašega Inicijativnog timasa željom da stigne do razuma i srca nadležnih tijela kojima je upućen.

S poštovanjem,  prof. dr. Benedikt Vujic

Prof. dr Sejit Bobar, Profesor Nastavničkog fakulteta, područje prirodnih nauka, opća i anorganska kemija, Univerzitet “Džemal Bijedić” Mostar, Bosna i Hercegovina.

From: Sejit Bobar <Sejit.Bobar@unmo.ba>To: "mosmanagic@yahoo.com" <mosmanagic@yahoo.com> Sent: Monday, February 13, 2012 7:00 PMSubject:

apsulutno se slažem sa dostavljenim materijalom. Sretno; s poštovanjem,

prof.dr Bobar Sejit

Doc. Dr Aner Žuljević, Menadžment MSP, Ekomomski fakultet , “Univerzitet Džemal Bijedić” Mostar

Re: Potpis Otvorenog apela preko 200 BH Intelektualaca 1 recipients, CC: recipientsYou More,BCC: recipientsYou Hide Details , FROM: Aner Zuljevic   TO Muris Osmanagic , Message flagged Tuesday, February 21, 2012 9:23 AM

37

Postovani,

Izuzetna je čast da ste mi ponudili da budem dio potpisnika ovako vaznog dokumenta za buducnost BiH i svih njenih gradjana.U skladu sa Vasim zahtjevom dostavljam tražene podatke.Na kraju, zelim da Vam se zahvalim u nadi da će apel vrlo skoro podstaknuti neophodne procese. Srdacan pozdravAner Zuljevic

Dr Christian Schwarz Schilling, bivši Federalni ministar pošta i komunikacija Savezne Republike Njemačke l bivši Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini (OHR)

Poslije nezakonitog hapšenja akademika prof. dr Ejupa Ganića, bivšeg člana Predsjedništva Republike Bosne I Hercegovine. Rektora Univerziteta „Sarajevska škola visokih tehnologija” u Londonu 04. marta 2010. godine, na zahtjev srbijanskog pravosuđa sa iskonstruisanim lažnim dokazima, gdje je proveo nekoliko mjeseci pritvora, dr Christian Schwarz Schilling štampao je članak u „L'Europe en Formation“, jesen 2010, No 357, pod nalovom:

Slučaj Ejupa GanićaKako je Srbija pokušala da manipulira Britanski pravosudni sistem

Prof. dr fra Luka Markešić, profesor na Franjevačko-filozofsko-teološkom fakultetu u Sarajevu i predsjednik Hrvatskog Narodnog Vijeća(HNV) u Bosni i Hercegovini. Za svoj patriotski doprinos u očuvanju Bosne i Hercegovine i zajedničkog suživota u njoj, HNV je bio jedan od kolektivnih dobitnika „Šestoaprilske nagrade” Grada Sarajeva za 2011. godinu. Za radio Federaciju (FBiH) fra Luka Markešić je izjavio: “U svojoj aroganciji, isključivosti, ucjenama i neistinama o majorizaciji nad hrvatskim narodom, te minimiziranjem izbornih rezultata drugih, dva HDZ-a - HDZ i HDZ 1990, rade protiv Hrvata, jer je hrvatskom narodu uvijek bila svojstvena tolerancija. Oni nisu osvojili 90% hrvatskog biračkog tijela, kako tvrde, nego oko 50%. Oni vrše takvo manipuliranje narodom, čak sa prijetnjom o navodnom nestanku Hrvata u BiH i to samo zato što im nisu pripale sve fotelje predviđene hrvatskom narodu u vlasti.Bosna i Hercegovina odoljeće svim dezintegracionim tendencijama. Bosne i Hercegovine će biti, bez obzira na to tko će u njoj biti. Onima kojima se ova zemlja ne sviđa, najbolje bi bilo da odu iz nje.To je njihovo pravo, kao što je pravo i nas, koji ovdje želimo ostati, da radimo za dobro i suživot.” (Kliker info-Fena, 21.01.2012)

Akademik Abdulah Sidran najugledniji živi pjesnik u Bosni i Herzegovini i u ex-Jugoslaviji. Postao je slavan kao pisac filmskih scenarija i drama. Djela su mu prevedena na različite jezike; karakterističan je njegov opis sa nježnim senzibilitetom, meditacijom i humorom sa ironijom; poznato je nekoliko njegovih djela poezije, Šahbaza, Sarajevski tabut, , Kuduz, Savršeni krug; za nekoliko scenarija u bivšoj Jugoslaviji dobio je poznate nagrade; slavenskog je porijekla i po korijenima bosanski Musliman (Wikipedia 2012)

38

Abdulah Sidran posvetio je život multietničkoj i multikulturnoj Bosni i Hercegovini, Najveći dio života proveo je u Sarajevu, a nedavno se povukao u malo mjesto pokraj slobodnog grada Goražde na rijeci Drini, koga je turski sultan osnovao prije Sarajeva, na početku petnaestog stoljeća. To je grad, poznat u čitavom svijetu iz proteklog rata, poput Sarajeva, koji je opkoljen sa svih strana pune četiri godine (1992-1995) izdržavao divljačke, strahovite, nečovječne napade srpske agresije iz Beograda i srpskih paravojnih petokolonaša iz Bosne i Hercegovine.

U razgovoru sa glavnim urednikom Dnevnog Avaza Farukom Vele (02. mart/ožujak 2012) on je posebno istakao:

„ Bez bosanske države Bošnjaci kao narod ne mogu preživjeti !....Pokazalo se da ona formulacija ZAVNOBiH-a koju smo pedeset godina s ponosom navodili kao vrhunaravnu mudrost – da „ Bosna nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego je i srpska, i hrvatska, i muslimanska nije nikakva mudrost, nego jezičko-logička vratolomija nemoćna da izdrži nadolazeće povijesne kušnje.... Srbija i Hrvatska su iz njene prividne logike, a pod plaštom brige za svoje sunarodnike u BiH, potezale svoja „imovinska prava“, to jest teritorijalne pretenzije na BiH, dovodeći je praktično do samog uništenja i nestanka. Bosanske patriotske snage moraju se okupljati pod novim geslom:

„Bosna nije ni srpska, ni hrvatska, ni bošnjačka – Bosna je bosanska !“Zato je najbolji bošnjački nacionalni program bosanski državni program....A najbrži put nestanka Bošnjaka kao naroda bila bi jednonacionalna muslimanska državica.

Prof. dr Hasan Zolić, profesor statistike i demografije;Bivši direktor Republičkog, a kasnije i Federalnog zavoda za sstatistiku, te Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine. O izbacivanju člana 48 iz nedavno zakonom utvrđenog popisa stanovništva, on je izjavio (Nezavisni bh. Politički dnevnik Avaz, subota (25.2.2012, Sedmica, strana 9):„Popis stanovništva, koji će u Bosni i Hercegovini biti organiziran po nedavno usvojenom zakonu iz kojeg je izbačen član 48, pokazat će da je Republika Srpska etnički ćist teritorij sa oko 90% srpskog stanovništva. Upravo je član 48 štitio određena područja kao što su Srebrenica, Vlasenica, Zvornik, Mostar, Višegrad i druga mjesta , gdje su muslimani 1991. godine bili apsolutna većina, a danas su velika manjina, jer su doživjeli velika razaranja, masovne zločine i genocid...Uzmimo primjer Mostar: danas u Mostaru ima oko 111.000 stanovnika, a prije rata imao je 75.000 sa većinom bošnjačkog stanovništva. Popisom bez člana 48 vlast u Mostaru pripast će Hrvatima. Tako će biti i u Republici Srpskoj – u Srebrenici, Vlasenici, Zvorniku Višegradu, Prijedoru, svuda će biti isključivo izabrani srpski gradonačelnici. O kakvom onda povratku protjeranih Bošnjaka se može govoriti ?

Karta multietničke Bosne i Hercegovine prije rata (1991)

39

Prema zvaničnom statističkom popisu stanovništva Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine (SR BiH) u 1991 godini u zemlji je živjelo: 1,903.000 Bosanskih Muslimana, ili 43,7% 1,354.000 Bosanskih Srba, ili 31,3% 753.000 Bosanskih Hrvata, ili 17,3% 335.000 ostalih stanovnika, ili 7,7%

Masovne grobnice: Na teritoriji Republike Srpske je prema podacima Federalne komisije za traženje nestalih do sada otkriveno preko 500 masovnih grobnica i oko 3000 pojedinačnih u kojima su pronađena tijela većinom Bošnjaka, te Hrvata, Roma, Albanaca i ostalih koje su pobile srpske vlasti tokom rata u BiH. Preuzeto sa: "http://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Masovna_grobnica&oldid=1473146"

40

Mapa Masovnih Grobnica u BiH: RS je Genocidna Tvorevina

Posted on February 5, 2012 by Bosnian Genocide

Mapa masovnih grobnica u BiH u kojima su kao žrtve pronađeni ubijeni Bošnjaci

Dnevni Avaz (on-line izdanje, subota 18. februar 2012) — Mapa masovnih grobnica u BiH u kojima su kao žrtve pronađeni ubijeni Bošnjaci, dokaz je da su granice Republike Srpske napravljene sistematskim provođenjem genocida. Kaže to za “Avaz” Mirsad Avdić, direktor JU Muzej Sarajeva i jedan od autora ove mape na kojoj je ucrtano 440 masovnih grobnica; dodaje da im je baza podataka Instituta za nestale BiH bila veoma važan izvor informacija za prikupljanje građe i izradu mape.

- Bez nekog tendencioznog istraživanja u tom smislu, mi smo prenošenjem tih lokaliteta masovnih stradanja na mapu BiH praktično dobili “Republiku Srpsku”, odnosno dobili smo dokaz da se zločini nisu dešavali spontano ni slučajno. Naprotiv kada se gleda mapa vidi se sistematsko provođenje genocida – naglašava Avdić. U međuvremenu je pronađeno desetak novih masovnih grobnica pa će se uraditi nova mapa.

- Izložba je na poziv crnogorske vlade bila na gostovanju u Podgorici, potom u Njujorku a nedavno i u Švedskoj. Ove godine planira se njeno putovanje kroz BiH a zatim se ide sa ovom izložbom u Austriju i Njemačku.

Kada se pogleda ova jedinstvena izložba ne mora se puno pričati. Potpuno jasno se vidi situacija šta se dešavalo u Bosni i Hercegovini tokom rata 1992-1995. godine.

41

i Republika Srpska po Daytonskom sporazumu (1995) i kasnijemvrlo štetnom dogovoru Tihić - Dodik o distriktu Brčko (plavo). Jeli

Distrikt Brčko izgubljen za nezavisnu Bosnu i Hercegovinu (Wikipedija)!

Wikipedia – Federacija Bosne i Hercegovine i genocid:Broj stanovnika na području sadašnje Federacije u 1991. godini iznosio je 2,720.074 i to 1,423.593 Muslimana (52,3%), 594.362 Hrvata (21,9%), 478.122 Srba (17,6%) i 124.007 ostalih (8,2%). U Federaciji 2010. godine broj stanovnika iznosio je 2,337.660, ili 62,1% ukupnog stanovništva Bosne i Hercegovine. Razlika u stanovništvu izmedju 1991. i 2010. godine od 382.414 stanovnika je redzultat različitih oblika izvršenog genocida. Od 1996. do 2006 broj izbjeglica koje su se vratile u Federaciju bio je 384.654, od tog broja bili su 256.915 Bošnjaka, 75.038 Hrvata, 51.252 Srba i 4.449 ostalih.. Vratio se i veliki broj raseljenih osoba u Federaciju: ukupno 573.884, a od tog broja bili su 349.557 Bošnjaka, 44.804 Hrvata, 176.736 Srba i 2.787 ostalih.

Republika Srpska: genocid nad Bošnjacima i Hrvatima i super sile:Broj stanovnika na području sadašnje Republike Srpske u 1991. godini bio je 1,428.798, od tog broja bili su Srbi 869.854.000, (55,4%), Muslimani 440.746 (28,1%, Hrvati 144.238 (9,2%) i ostali stanovnici 114.794 (7.3%). Prema srpskoj statistici u Republici Srpskoj, u prvoj godini poslije rata (1996) bilo je 1,479.634, stanovnika. Od tog broja Srbi su učestvovali sa 96.8%, Muslimani sa 2,2% i Hrvati sa 1%. U njihovoj statistici nisu date apsolutne cifre. Ali i ti procenti sasvim su dovoljni da se zaključi da su tokom rata (1992-1995) potpuno istrebljeni na sadašnjem području RS Bošnjaci, Hrvati i ostali ne-Srbi. Krajem rata preostalo je svega u apsolutnom iznosu 55.000 stanovnika ne-Srba, od ranijih 700.000.

Gledajući procentualno, sa svojim bosanskim petokolonašima ( Karadžić, Mladić etc.) Slobodan Milošević prevazišao je Hitlera i njegove naciste. Možda su zato nosioci medjunarodne politike, na čelu sa planerom i medijatorom Daytonskog sporazuma Richardom Holbrookom, za taj izvanredan domet u genocidu nagradili bosanske petokolonaše u Republici Srpskoj, sa četiti puta više bosanske teritorije, računato za Srbe po stanovniku, nego što su je imali sa nesrpskim stanovništvom prije rata. A zato su do kraja stisnuli Bošnjake. To je rekord nad rekordima u nehumanosti, u historiji ratovanja. Isto tako. sva priča predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika da je povratak izbjeglica i raseljenih lica nesrpske nacionalnosti u Republiku Srpsku uspješno završen, je neistina tolikog obima kao što je Zemlja udaljena od Sunca.

42

DIJASPORA

BOSNE I HERCEGOVINE

UNHCR za Bosnu i Hercegovinu (2010)

„Jedan od najvecih talasa izbjeglica sa nasih prostora pocinje agresijom na suverenu državu Bosnu i Hercegovinu 1992-1995 godine. I danas nisu poznati svi parametri i cinjenice, ali se zna, da je tada pokrenut neviden i ogroman talas iseljavanja nakon Drugog svjetskog rata. Svoje prijeratne domove napustilo je oko 2,2 miliona osoba što čini više od polovine predratnog domicilnog stanovništva u čitavoj zemlji.Izbjeglička zaštita potražena je u 112 zemala svijeta.“

Odmah po završetku rata, kada su srpske secesionističke vlasti morale da napuste prigradska naselja oko Sarajeva, srpska policija u februaru ¸1996. godine, sa svojim kažnjeničkim odredima, sa tih područja prisilno je iselila oko 150.000 pripadnika srpske nacionalnosti i prebacila na razna mjesta u tek legaliziranu „Republiku Srpsku“, odnoseći sa sobom sve što se moglo odnijeti, a ostavljene stanove su namjerno teško demolirali. U „Republici Srpskoj“, zloupotrebljena su sredstva dodijeljena za stvarni povratak izbjeglica i prognanih za izgradnju stanova koristeći ih za prisilno protjerano srpsko stanovništvo iz okoline Sarajeva. Prve dvije najvažnije poslijeratne godine srpske vlasti zabranile su povratak izbjeglica nesrpskog stanovništva. Dovrsavan je genocid sa pljačkanjem i spaljivanjem kuća. I to sve pred očima NATO vojnika. Na osnovu donijetih imovinskih zakona novi građani Republike Srpske većinom su prodali svoje sarajevske stanove. Tako se izvršila nečija planirana, prisilna, nacionalna preraspodjela stanovništva, sa elementima genocida u Dytonskom miru. Takav rušilački zahvat napravljen je i sa snažnom industrijskom bazom na periferiji Sarajeva, koja je prije rata davala skoro jednu trećinu izvoza industrijske proizvodnje zemlje. I to sve, opet, pred očima prvog Visokog predstavnika (OHR) Carla Bildta i hiljada NATO vojnika, poslanih od velikih sila da „čuvaju“ ovakav mir u Bosni i Hercegovini.

Pismo KBSA, IRGC, BAGI i VBHOAVisokom Predstavniku u BiH

H.E. Dr Valentinu Inzku21. Januar , 2012

„U ime Bošnjaka u Sjevernoj Americi, Australiji, i žrtava genocida i etnickog cišcenja obracamo Vam se kao nadležnom autoritetu za sprovedbu Dejtonskog mirovnog

43

sporazuma da sprijecite zakonodavne prekršaje ljudskih prava Bošnjaka u dijaspori vezano za popis stanovništva i oporezivanje imovine u manjem entitetu u BiH. Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA), Institut za istraživanje Genocida Kanada, Bosansko americki institut za genocid i edukaciju (BAGI), i Vijece BH Organizacija Australije (VBHOA), o š tro osuduju usvajanje amandmana o brisanju clana 48 iz Prijedloga zakona o popisu stanovni š tva , domacinstava , i stanova u BiH od strane Zajednicke komisije za ekonomske reforme i razvoj Parlamentarne skupštine BiH .

Ovim se članom uvjetovalo da se rezultati o etnickoj strukturi stanovništva popisa iz 1991 godine primjenjuju pri formiranju vlasti sve do potpune primjene Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma, odnosno do završetka povratka izbjeglih i raseljenih lica. Ovaj ćin predstavlja de facto legalizaciju kampanje etnickog cišcenja i genocida koji je počinjen nad Bošnjacima u periodu 1992 – 1995 godine. Aneks VII Dejtonskog sporazuma je i dalje ignoriran od strane politicara u BiH i medunarodne zajednice, ukljucujuci i Ured Visokog Predstavnika (OHR), čime se nastavlja destrukcija Bosne i Hercegovine i narušavaju osnovna ljudska prava povratnika.“Napomena Inicijatora Apela i Pisma: Član 48 već je Zajednička komisija Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, putem svog Amandmana, izbrisala iz prijedloga Zakona o popisu stanovništva, koji je bio preuzet iz Daytonskog sporazuma, kao zakonska obaveza i predstavljao jedinu preostalu zaštitu ugroženih izbjeglica i povratnika, kao i jednu od glavnih zaštita ugrožene bosanskohercegovačke države To je bio istovremeno i jedan od stubova obavezne reintegracije zemlje po Daytonskom sporazumu,Zbog toga se i u 2012 godini nastavlja propadanje Države, uz pasivnost nosilaca međunarodne politike prema Bosni i Hercegovini.

Stjepan Kljujić, novinar, jedan od osnivača i prvi predsjednik Hrvatske Demokratske Zajednice (HDZ) Bosne i Hercegovine, smijenjen od bivšeg predsjednika republike Hrvatske zbog svoje patriotske bosanske orijentacije; član Ratnog Predsjedništva republike Bosne i Hercegovine. U svom referatu na Međunarodnoj međunarodnoj konferenciji „Politički i vojni značaj odbrane Sarajeva 1992-1995. godine“ , Sarajevo 29. februar -02. mart 2012. pod naslovom „Obrana Sarajeva – svjetski simbol otpora fašizmu“, on je istakao:

„Razdoblje prvih demokratskih izbora, od 1990. godine, otvorilo je djelovanje srpskih stranaka, formiranih uz sadejstvo i podršku iz Beograda, koje su se odmah počele protiviti samostalnosti naše Republike. Ipak uspjehu Referenduma za nezavisnost Bosne i Hercegovine veliki obol dali su i građani srpske nacionalnosti . To danas negira zvanična srpska politika od Pala i Banja Luke do Beograda i tako pokušava Referendum predstaviti kao odluku dvaju naroda (Hrvata i Bošnjaka) Tim se lažima služe svi vodeći srpski političari od ratnih zločinaca Radovana Karadžića i Momčila Krajišnika do Milorada Dodika i predsjednika Republike Srbije Borisa Tadića.

Međunarodna zajednica ne samo da se pokazala nesposobnom za rješavanje problema nastalih raspadom Jugoslavije, nego su pojedine zemlje (Velika Britanija, Francuska, Rusija, Grčka....) otvoreno podržavale Slobodana Miloševića. I dok je Hrvatska u nametnutom ratu sa Srbijom (1991) imala značajnu podršku nekih zemalja, imala jedinstvenu vladu i jaku dijasporu, Bosna i Hercegovina ostala je u najtežoj situaciji jer

44

je uvođenjem embarga za naoružanje bila gotovo bespomoćna. I tada dolazi do herojskog otpora fašizmu uz žrtve nezapamćene u novijoj svjetskoj historiji.

Ubojstva, pljačke, progon nesrpskog stanovništva, silovanja i nemilosrddno uništavanje materijalnih, duhovnih, posebno vjerskih vrijednosti, bile su glavne odlike jugofašizma. Međutim, unatoč svemu patriotski opredijeljeni građani BiH svojom herojskom borbom spriječili su ostvarenje Miloševićevog projekta. Najveća stratišta Bošnjaka i Hrvata u Bosni i Hercegovini su bez dvojbe bili Prijedor, Zvornik, Brčko, Vlasenica, Srebrenica, Foča i Višegrad, ali iznad svega bilo je Sarajevo, kao najvažniji strateški cilj za potpuno uništenje. Ono je podnijelo najveće žrtve. , na samo po broju poginulih i ranjenih, odraslih civila i maloljetne djece, nego i po načinu opsade posebne surovosti, svakodnevnog granatiranja i blokada u dopremanju hrane, vodoopskrbom i prekidom snabdjevanja električnom energijom.

Obrana Sarajeva je epopeja iz antičkih vremena. Ona je zadivila cio civilizirani svijet. Međutim, sve to herojstvo i žrtve građana Sarajeva nakon Mirovnog sporazuma u Daytonu je devalvirano. Prije svega jer vlast u Sarajevu nije izdržala na osnovnim principima utjelovljenja Bosne kao multinacionalne i građanske države. što je odustala od Platforme Predsjedništva RBiH i što je na kraju iskreno prihvatila kao prave partnere nasljednike Slobodana Miloševića i Radovana Karadžića.

Srbija i Crna Gora nisu doživjele otrežnjenje, niti su spremni priznati zločine. Dapače, oni danas na perfidan način nastoje izmijeniti karakter rata, te podjednako podijeliti odgovornost za zločine. U tome im umnogome pomaže vlast u Sarajevu, koja nema poštovanja prema onima koji su obranili ovu zemlju !

Bernard-Henry Levy i film Angeline JolieJedan je od najsjajnih, najčestitijih, najhrabrijih i najkonsekventnijih evropskih filozofa, jevrejski javni intelektualac i novinar u Francuskoj, jedan je od lidera „Pokreta novih filozofa“ – Nouveaux philosophes. Njegovo najutjecajnije djelo je „L'Ideology française“ (Francuska ideologija 1981) On zastupa mišljenje da „Na osnovu Jevrejskog iskustva i naučene lekcije u Holokaustu, masovni zločini ne smiju biti ignorirani u drugim nacijama“

Na osnovu takve samosvijesti, kao mladi režiser i umjetnik Bernard Levy snimio je izuzetno istinit i snažan dokumentarni film u opsadjenom Sarajevu, pod obiljem agresorskih granata i surovog ubijanja nedužnih civila , što mu se nezaboravno urezalo u njegovu svijest. Ovaj istiniti dokumentarac eksplicitno privlači auditorijum na svoju stranu i pokušava da gledaoci izvrše pritisak na vladu da intervenira i zaustavi agresorska zvjerstva nad civilnim stanovništvom. Film pravi poredjenje između zapadne nezainteresiranosti za Bosnu danas i zapadne nezainteresiranosti za sudbinu Čehoslovačke u Hitlerovo vrijeme, kao i u vrijeme napada Frankovog fašizma uz vojnu podršku fašističke Njemačke i fašističke Italije da uguše tridesetih godina prošlog stoljeća republikansku Španiju.

Kada je Levy snimao navedeni film u Bosni, Angelina Jolie je bila tinejđerka i sa 19 godina u Hollywoodu snimila je svoj prvi pravi, ali jeftini film (Cyborg 2 (1993). Brzo je napredovala i postala najbolje plaćena filmska glumica na svijetu (2001). Na premijeru u Sarajevo, februara 2012 svog prvog filma, koga je režirala, - „U zemlji krvi i meda“,

45

došla je sa svojim trećim mužem Pitom Bradom, kao majka sa šestero djece – troje rođenih i troje usvojenih. Citirana je kao „najljepša“ žena svijeta. Jolie snažno promovira humanitarne slučajeve kao Dobronamjerni Ambasador Komesara Ujedinjenih Nacija za Izbjeglice (UNHCR).

U osvrtu na film Angeline Jolis „In the Land of the Blood and Honey“ (2011), u kolumni za Huffington Post (Sarajevski list „Oslobodjenje – KUN, 23. februar /veljača 2012, str.35) Levy zaključuje da niko nije očekivao da će jedna od najpoznatijih holivudskih glumica na planeti debitirati kao rediteljica pričom smještenom u mračni period 20. stoljeća, sa nepoznatim bosanskim glumcima , na jeziku nepoznatom Amerikancima i Evropljanima.- Rezultat je film, koji je prije svega nevjerovatno istinit. Ja poznajem mjesta koja ona prikazuje. Vidio sam u stvarnom životu muškarce i žene koji nalikuju na Danijela i Ajlu, Romea i Juliju..Vidio sam užase koncentracionih logora. silovanja kao oružje rata, ponižavanje ljudi. To etničko čišćenje ja sam koristio ne kao dekor, već kao temu filma, snimljenu u Bosni. Riječ je o dokumentarcu iz 1994. godine. Ostvarenje je bazirano na ovim tragedijama, ono je njihova rekonstrukcija skoro 20 godina poslije...

- Kada je film Angeline Jolie prikazan u Sarajevu, noć uoči predstavljanja u Parizu, publika ga je ispunila sa suzama i odobravanjem. I odjednom se javlja ta velika glumica i dama, koja je iskoristila svoj prestiž kako bi silovane Bosanke mogle podići svoje oborene glave.

Napomena Inicijatora: Ovaj čudesno istinit film zabranjen je za prikazivanje u „demokratskoj“ Republici Srpskoj. To je dokaz da se tamo boje istine više nego ičeg drugog. A na neistini ne može biti pomirenja između žrtve i zločinca.

Preko 20.000 silovanih žena, djevojaka, starica i djevojčica, onih koje su još žive, poslije filma Angeline Jolie, mogu da ponosno dignu glave, i da ne sakrivaju crnim maramama šta su sve preživjele u ratu i u postdaytonskom petokolonaškom miru. Uz podršku branitelja Bosne i Hercegovine, ove prave heroine treba da postanu dostojanstvena ženska avangarda u svakom mjestu širom Bosne i Hercegovine u otkrivanju nekažnjenih ratnih zločinaca Prema raspoloživim podacima , svega nekoliko lica je osuđeno za silovanje i akte nasilja nad ženama. To je mizerna brojka koja odgovara mizernom moralu partija na vlasti i njihovih rukovodilaca, uključivo i međunarodne posrednike.

Otvoreni apel i Pismo podrške su dragocjeni dokumenti za ocjenu sadašnjeg mračnog trenutka u dvadesetogodišnjem propadanju države Bosne i Hercegovine i njenom unutarnjem i vanjskom razaranju ugleda od strane udruženih napora svih vrsta ekstra nacionalista i secesionista u službi tuđih susjednih država i grabežljivog medjunarodnog kapitala. Zato od Daytona do danas mi ne vidimo ni jednu svijetlu tačku za nekada ponosnu antifašističku Bosnu i Hercegovinu da se uhvatimo za nju..

Po prvi put u takvom beznadju , stvorenom od srednjovjekovnih balkanskih i evropskih sila mraka, javlja se svjetlo za bosanske duše na kraju dugačkog tunela. A to je film Angeline Jolie. Sada je red na građanima Bosne i Hercegovine da dotojanstveno podignu glave i uzmu sudbinu u svoje ruke. Zato potpuno podržavamo ocjenu vrhovnog vjerskog starješine bosanskih Muslimana Reis ul-uleme prof. dr Mustafe ef. Cerića, koji je za ovo „čudo od filma“ rekao da je „to najbolje što se Bosni i Hercegovini dogodilo od

46

Daytonskog sporazuma!“. .

Jelko Kacin, član je Evropskog Parlamenta i član Evropskog komiteta za spoljne poslove. Za vrijeme rata za slovenačku nezavisnost (1991) bio je Sekretar za ifirmacije u Vladi Slovenije. Bio je ministar odbrane u Vladi premijera Janeza Janše (2005 2007) Bio je predsjednik Liberalne demokratije Slovenije i član Biroa Alijanse liberala i demokrata Evrope. Potpredsjednik je delegacije Evropskog Parlamenta za odnose sa zemljama Jugoistočne Evrope; po mnogima nedvojbeno je najupućeniji bruxelski zastupmik za regionalna pitanja ex-Jugoslavije.

Rasprava o BiH, koja je prije nekoliko dana (kraj februara 2012) nametnuta od nekih evropskih političara na Vanjsko-političkom komitetu Evropskog parlamenta, da uz izmišljenu opasnost od vehabija i islamskog fundamentalizna diskreditiraju većinski bošnjački narod i njihovu tolerantnu religiju islam, zaustavio je slovenački parlamentarac Jelko Kacin, poručivši svojim kolegama:

„Bosna i Hercegovina nije Saudijska Arabija !“

„Tema o vehabizmu je nametnuta. Ta tema zapravo ne postoji. Ta Maoča je potpuno izolovana. Zadnji incident koji se desio usred Sarajeva, u kojem je jedna naoružana osoba pucala bez ikakvog efekta na Američku ambasadu, došla je iz Srbije. Time se ne može stvarati drugačija slika o Bosni i Hercegovini, nego što stvarno postoji. Ovakva rasprava šteti svima: i nama, i Bosancima i evropski tolerantnoj islamskoj zajednici. I jednostavno je treba zatvoriti i poklopiit. Bosna traži svoju evropsku perspektivu, sa svojim evropskim rješenjima. Ono na što treba reagirati međunarodna zajednica jesu učestale pojave iz Republike Srpske da se negira genocid u Srebrenici, iako je sudski dokazan od više međunarodnih sudova. To je jako osjetljivo pitanje, na koje se još nije oglasila međunarodna zajednica.“- rekao je Kacin.

Professor of Philosophy David Pettigrew,Southern Connecticut State University, 501 Crescent Street New Haven, Profesor Pettigrew. On je snimio izuzetno vrijedan dokumentarac o genocidu u Srebrenici. Posljednjih godina on je , takođe, istraživao:- Etički odgovor na genocide; Zadatak pravde i genocid u Bosni . Putokaz za pomirenje; Između teorije i prakse u Bosni i Hercegovini; Svjedočenje o genocide u Srebrenici. Prepreke za pomirenje u Bosni i Hercegovini Genocid i međunarodna intervencijaa: Problematično nasljeđe Daytonskog Mirovnog Sporazuma.

Na Međunarodnoj naučnoj konferenciji, održanoj u Sarajevu, 29. februara – 01. marta 2012, čiji su suorganizatori bili Univerzitet u Sarajevu – Instiut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava i Vlada Kantona Sarajevo, profesor Pettigrew održao je referat „O genocidu i međunarodnoj intervenciji: Problematično nasljeđe Daytonskog mirovnog sporazuma 1995-2012.”. U tom referatu on je istakao:

„ Republika Srpska osnovana je 1992. godine kao izvorno neljudska zona isključivosti. Deklaracija o osnivanju sadržavala je u sebi jezičko i konceptualno nasilje. Doslovno značenje je „Srpska Republika” koja je implicirala da je to teritorij srpskog naroda i da ne-Srbi nisu dobrodošli.. Tragično jezičko nasilje nametanjem Republike Srpske uskoro će postati fizičko nasilje kao i nasilje u cilju isključenja ili protjerivanja starosjedilaca Bošnjaka sa tog područja. Fizičko nasilje dobro je dokumentirano i sastojalo se od progona, istrebljenja, ubistava, deportacije, nehumanih djela i drugih zločina od Foče

47

do Višegrada, od Srebrenice do Zvornika, od Bijeljine do Prijedora. Republika Srpska stvorena je na temeljima ratnih zločina, uključujući genocid i zločine protiv čovječnosti. Više od 440 masovnih grobnica nad zvjerski ubijenim Bošnjacima otkriveno je na području Republike Srpske. Nije nam promaklo da su lideri-osnivači Republike Srpske svi optuženi, suđeni ili osuđeni za ratne zločine. a ljudski ostaci bošnjačkih žrtava još uvijek se identificiraju.

Republika Srpska je naknadno priznata i dobila legitimitet Dajtonskim mirovnim sporazumom 1995. godine. Iako je Dejtonski sporazum okončao genocidnu agresiju, priznavanje Republike Srpske može se tumačiti i kritizirati kao nagradu za uspješan genocid.. Otuda potrebno pitanje za međunarodnu diplomatsku zajednicu će biti sljedeće: u našem vremenu , nakon Aušvica i Treblinke, i uz postojanje Konvencije o genocidu OUN, kako je moguće da genocidna agresija bude nagrađena na ovaj način ?

Ovaj referat je izazvao snažan utisak kod prisutnih učesnika. Nakon toga, uz televizijske kamere, novinar TV Sarajevo zapitao je Profesora Pettigrewa: - Profesore, šta možete reći za često tvrđenje u javnosti predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika da u Srebrenici nije bio izvršen genocid? – David Pettigrew je odgovorio:

„To je nedostojno za jednog političara u vlasti, jer je više međunarodnih sudova utvrdilo tu katastrofalnu činjenicu za modernu historiju Evrope uoči dvadeset i prvog stoljeća. na bazi stotina masovnih grobnica Bošnjaka u Republici Srpskoj.”

Tilman Zülch, Generalni sekretar i Predsjednik međunarodne Asocijacije za ugrožene narode , Berlin, Njemačka, bavi se problemima nacionalizma i ratnih zločina. Rođen je 1939, u Deutsch Libau, u Sudetima, današnj Češka. U januaru 1945 kao šestogodišnji dječak sa svojom cjelokupnom porodicom nakon višemjesečnog bijega, zaprežnim kolima, stiže u Hamburg, gdje se i nastanjuje. Studij ekonomije i politologije Tilman Zülch završava na univerzitetima u Grazu, Heildelbergu i Hamburgu. Danas sa suprugom Ines živi u Göttingenu.

Dajemo izvode iz njegovog ekskluzivnog intervjua nezavisnom bh političkom Dnevniku Avaz (specijalno izdanje“Sedmica“ 25 februar/veljača 2012 str., 2,3) pod naslovom:

„Takozvanom RS vladaju sljedbenici agresije“

- Zaštita za žrtve, osim sigurnosti, posrazumijeva i isplaćivanje naknade, a ona bi, osim redovnog isplaćivanja penzija, morala značiti i povratak u prijeratna mjesta prebivališta i obnovu svega onog što je porušeno. Bosna i Hercegovina je podijeljena i većina prognanika i izbjeglica do danas se ne može vratiti u svoje gradove i sela. Još redovno primam pisma mojih bosanskih prijatelja koji danas žive u Sent Luisu u Mississipiu, u Americi, ili u Pertu, u Australiji.

- Oni će do kraja života ostati nesretni, jer se ne mogu vratiti u svoju domovinu. A nesretni su bili dvostruko, jer su nakon progona iz Bosne i Hercegovine, doživjeli progon ovaj put iz Njemačke, i bili su primorani da idu još dalje od svoje domovine.. Naša država bila je među supotpisnicima Daytonskog sporazuma. Iako nekada i sama podijeljena, istu sudbinu namijenila je jednom od svojih susjeda. Vlada Helmuta Kohla znala je šta Velika Britanija, Francuska i SAD žele postići sporazumom: stvaranje

48

regija aparthejda. Povratak nikad nije ni bio planiran..

- Vodeći političari svjetskih sila i na Istoku i na Zapadu nikada ne bivaju pozvani na odgovornost u slučaju da narede činjenje ratnih zločina, masovne progone, čak i genocid, pa ni onda kad takve zločine podrže ili ih omoguće svojom politikom. Stoga ni odgovorne osobe iz vlade Francuske, kao što je Francois Mitterand, niti one iz Vlade Velike Brutanije Johna Majora neće se pojaviti pred nekim međunarodnim sudom kao optuženi za ono što su ili nisu činili u proteklom ratu u BiH. Isto tako neće odgovarati ni odgovorni naredbodavci iz OUN kao što su Michael Rose, Lewis Mac Kenzie ili Philippe Mourillon, koji su , umjesto da pomognu, negirali zločine i odbacivali dokaze za njih. Nažalost!“ – zaključo je Zülch..

Prof dr Tomislav Išek, Sarajevo, Profesor Filozofskog fakulteta suvremene historije Bosne i Hercegovine i Jugoistočne Evrope u Tuzli u mirovini, kao i prvi profesor na bosanskohercegovačkom prostoru koji je predavao historiju Europske Unije, Autor je i djela: “Mjesto i uloga HKD “Napredak” u kulturnom životu Hrvata Bosne i Hescegovine 1902-1918)”. U svom komentaru o inicijativi brojnih uglednih bosanskohercegovačkih i svjetskih intelektualaca napisao je 19. januara / siječnja 2012. From: Violeta Kovacevic <violeta.kovacevicc@hotmail.com>To: mosmanagic@yahoo.com Sent: Thursday, January 19, 2012 7:28 PMSubject: Teks od prof Iseka

U prilogu Vam saljem tekst profesora Tomislava.Išeka. Molim Vas da potvrdite primitak istog. Srdacan pozdrav,Violeta

“Kao jedan od inicijatora Otvorenog apela izražavam osobnu satisfakciju da je inicijativa o upoznavanju najodgovornijih državnika svjetske političke scene i domaćeg – bosanskohercegovačkog – establišmenta sa prijedlogom Ustavne platforme, čije bi usvajanje i provođenje konačno omogućilo bolji, normalan život SVIH naroda i stanovnika Bosne i Hercegovine u cjelovitoj, multietničkoj, evropskoj DRŽAVI (u kojoj bi se poštovale regionalne – geografske i gospodarske – cjeline), naišla na veliku i veoma zapaženu podršku.Apel na historijski utemeljen, lapidaran, konzistentan i urgentan način, uz naglašeno poštivanje povijesnih događaja, povijesne istine i povijesnog iskustva, POZIVA sve one kojima je upućen da POMOGNU jednoj državi i bez pandana na prostorima jugoistočne Europe, pa i Europe u cjelini, njenim građanima i narodima, koji su mimo svoje volje u, možda ponajtežem periodu njene tisućljetne opstojnosti, sa dobrim namjerama zaustavljanja ratne kataklizme, ali PRAKTIČNO, apsolutno efikasno neučinkovitim (bez presedana) unutarnjim ustrojstvom u Daytonu dovedeni u svojevrsni BEZIZLAZ da IZAĐU iz njega.

Ovaj Apel je u momentu nastajanja (2011. g.) bio URGENTAN, a sada (na početku 2012. g.) je VAPIJUĆI. Nažalost, na bosansko-hercegovačkoj političkoj sceni su prisutne tendencije definitivnog destruiranja međunarodno priznate države Bosne i Hercegovine koje su, na sreću, propale, u periodu njenog nezapamćenog materijalnog i ljudskog stradanja, ali su zamijenjene krajnje perfidnim scenarijem. Po njegovim interpretatorima koji drsko i bezobzirno krše slovo i duh i takvog neodrživog mirovnog

49

sporazuma (kojim je BiH, po mišljenju potpisnika ovih redova, navučena „luđačka košulja”), jedna historijska kategorija kao DRŽAVA je nemoguća, a jedan od dva entiteta se uporno promovira kao DRŽAVA sa eventualnom mogućnošću da se (ako i kada se ukaže prilika) otcijepi” Prof. dr Tomislav Išek

H.E. Dr Valentin Inzko, Ambasador, Visoki predstavnik (OHR) za Bosnu i Hercegovinu od 26. marta 2009; Pripadnik je slovenske manjine u Klagenfurtu u Austriji ; pored njemačkog i slovenačkog jezika govori tečno srpsko-hrvatski, češki i ruski jezk; završio je studij prava i slavistike na Univerzitetu u Grazu; bio je ataše u Beogradu i Češkoj, zatim Austrijski ambasador u Bosni i Hercegovini (1996-1999) i član misije OSCE u Srbiji (Sandžak). Između drugih radova preveo je eseje Václava Havela Živeći za istinu i Snaga nemoćnih sa češkog na slovenački; oženjen je sa slovenačkom Argentinkom, operskom pjevačicom Bernardom Finck Inzko. Ovdje dajemo veoma značajnu izjavu Valentina Inzka Dnevnom listu Avaz 02. marta 2012. godine (www.dnevniavaz.ba) :

„Evropska zajednica treba da se stidi na Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine (01/02 mart 1992) što je u BiH izdala principe demokratije te nije stala u odbranu tih najvećih vrijednosti Evrope i međunarodne zajednice za koje su položili svoje živote najbolji sinovi BiH ! Međunarodna zajednica suspendirala je važeći Ustav BiH i referendum, odnosno volju 64 posto građana BiH u Dejtonu i nagradila genocid.

Damjan Pavlica, muzičar, publicista, istraživač, južni Beograd, Srbija; u 2011. godini Pavlica je objavio zapaženu knjigu „Savremena istorija Kosova“ . On je otkrio niz novih, manje poznatih detalja, koje je srpska istoriografija sakrivala. U balkanskim ratovima (1912-1913). Srbija je najsurovijim metodama anektirala Kosovo sa većinskim albanskim stanovništvom, mjenjajući njegov etmički karakter. Međunarona komisija o tim metodama napisala:

„Kuće i čitava sela su pretvorena u pepeo, nenaoružano i nedužno stanovništvo je masovno masakrirano, neverovatni akti nasilja, pljačke i surovosti svake vrste – to su sredstva koja je primenjivala i još uvek primenjuje srpsko-crnogorska vojska, u cilju potpunog preinačenja etničkog karaktera oblasti naseljenih isključivo Albancima.“ (Iz Izveštaja međunarodne komisije o Balkanskim ratovima)“

Ovaj opis izgleda nam poznat kao da je pisan poslije Miloševićevog pustošenja Bosne tokom 1992. , samo s tom razlikom da je napredak civilizacije u Evropi tokom dvadesetog stoljeća od strane srpske zvanične politike i intelektualnih krugova iskorišten i za provođenje još surovijeg genocida i ubijanja nedužnog, nesrpskog stanovništva.

Djelo Pogled iz Srbije: Zašto volim Bosnu ?, objavljeno u Beogradu 05. marta 2012 ( Peščanik.net) zatim u Sarajevu (dnevni list „Oslobođenje 06. marta 2012. godine i Dnevni Avaz 09. marta 2012) Damjan Pavlica istinitom sagledavanju problema, humanosti, viziji, perspektivi i načinu njihovog rješavanja sa gledišta svih građana bez obzira na naciju, vjeru i svjetonazor, prevazilazi

50

po mnogo čemu većinu onog što su do sada dobronamjerno i analitički zgusnuto, napisali, po našem mišljenju, mnogi o istim pitanjima posljednje dvije decenije, U svom djelu Damjan Pavlica piše:

„Volim Bosnu prvenstveno zbog uporednog postojanja njenih različitih tradicija. Decenijama uoči posljednjeg krvavog rata, ljudi u Bosni su najnormalnije živjeli zajedno. Trenutno stanje u Bosni i Hercegovini, gdje je cjelokupma ljudska situacija uslovljena etno-religijskom pripadnošču, bolesno je stanje...

Prošao sam Bosnu uzduž i popreko i uverio se da Bosna nije višejezična sredinaU gradovima i selima ljudi govore istim jezikom, iako nas velikaši, proklete im duše, uporno ubeđuju da govorimo različitim jezicima i da su razlike među nama nepomirljive. Pritom veoma je diskutabilno da li je Bosna i Hercegovina višenacionalna sredina.. Odrednice Srbin, Hrvat, Bošnjak se mogu sa gotovo stopostotnom izvesnošću, koristiti kao sinonimi za versku pripadnost, umesto reči pravoslavac, katolik, musliman našeg jezika.

Sloboda religija u srednjevjekovnoj Bosni, isti jezik i poštivanje različitostiTokom istorije u Bosni je uporno opstojao višereligijski suživot, dok je u Srbiji prevladavala jednoobraznost. U srednjevekovnoj Srbiji je zakon nalagao versku isključivost i netrpeljivost, jer vladajuća pravoslavna religija nije tolerisala postojanje drugih vera. U srednjevekovnoj Bosni su zajedno živeli katolici, pravoslavci i bogumili. Dok su u Raškoj besneli verski progoni, Bosna je prihvatala ljude različitih vera. Dok je Stefan Nemanja proganjao naše pretke, dobri ban Kulin im je pružao utočište.. Ko je od našeg naroda tražio slobodu, taj je išao u Bosnu. U Raškoj su vladali samodržavlje i verski progoni.

Tokom svoje vladavine muslimani su se ipak pokazali tolerantniji od pravoslavaca. Otomanski sistem religijskog pluralizma definitivno predstavlja civilizacijski iskorak u odnosu na versku isključivost Srbije. Uprkos tome, Srbi su u XIX veku, od svog ustanka do sticanja državnosti, uništili gotovo sve džamije na području tadašnje kneževine Srbije.. Tako su u Užicu porušene 34 džamije, u Smederevu 24, a u Beogradu na desetine njih. Slčno se ponovilo i tokom rata u Bosni. Uništeno ili je teško oštećeno 1.000 džamija i vjerskih objekata bosanskih Muslimana na području današnje čisto nacionalne „Republike Srpske“, čistije od Hitlerove nacističke njemačke poslije izvršenog holokausta nad Jevrejima. Razlika je samo u tome što su Hitlerovi Nijemci uživali u dimnim komorama za Jevreje, a Miloševićevi Srbi u klanju Muslimana nožem.

Bosna Hercegovina je kolevka našeg zajedničkog jezika. Jezik srednjevekovne srpske države koji poznajemo uglavnom preko vladarskih povelja i crkvenih spisa razlikuje se od današnjeg srpskog jezika.. Jezik srednjevekovne Bosne i Huma koji poznajemo uglavmom preko natpisa sa stećaka, prilično je sličan jeziku kojim danas govorimo i uglavnom je razumljiv bez prevođenja. Ovo nimalo ne iznenadjuje, uzme li se u obzir da je upravo hercegovački govor bečkim književnim dogovorom 1850 godine određen za zajednički književni jezik Srba i Hrvata (i drugih južnih Slovena), poznat kao srpsko-hrvatski jezik.. Na hercegovačkom govoru počiva čitava reforma Vuka Karadžića, na osnovu koje su nastali savremeni srpski, hrvatski, bosanski i crnogorski jezički standardi.

Kolevka partizanskog otpora i antifašizma, sa četiri tolerantne svjetske religije

51

Bosna i Hercegovina je kolevka partizanskog otpora protiv fašizma u Drugom svjetskom ratu u bivšoj Jugoslaviji. Tokom Drugog svjetskog rata Bosna i Hercegovina je predstavljala središte otpora nacionalističkom ludilu i međuetničkom istrebljenju u službi Hitlerovog nacizma. Dok su u Hrvatskoj i Srbiji preovladale ekstremno nacionalističke snage, u Bosni su partizani uspešno vodili borbu protiv fašista i kvislinga za ponovno ujedinjenje raskomadane domovine i toleranciju četiri svjetske religije, koje je nastojao zloupotrijebiti njemački okupator sa svojim bosanskim petokolonašima. Igman, Kozara, Neretva, Sutjeska, Jajce, Drvar samo su neki od toponima kojpodsećaju na upornu borbu naših naroda u Bosni i Hercegovini.

To je plaćeno ogromnim ljudskim žrtvama i razaranjem sela i gradova, industrije, rudnika uglja, ekonomije i transporta.... Ukupni materijallni i ljudski gubici tokom Drugog svjetskog rata u Bosni i Hercegovini bili su veči nego svi materijalni i ljudski gubici uzeti skupa kod ostalih pet bivših jugoslovenskih republika8 Enciklopedija Bosne i Hercegovine . A šta tek reći ra slične gubitke i poređenja u ratu protiv Bosne i Hercegovine, poslije raspada Jugoslavije. O dobra i nesretna zemljo !

Možda je kobna greška partizana bila što su nakon oslobođenja uzeli Beograd, a ne višenacionalno Sarajevo za glavni grad SFR Jugoslavije. Sadašnje jake ekstremno nacionalističke i secesionističke tendencije, slobodno se mogu nazvati fašističkim. Kao što dobri poznavalac historijskih prilika u Bosni i Hercegovini britanski akademik iz Oxforda Dr Noel Malcolm, uporno dokazuje rat i nacionalistička mržnja uvezeni su iz inostranstva, iz susjednih zemala, sa njenih istočnih i zapadnih granica, uz asistenciju nekih nosilaca medjunarodne politike. Te najgore historijske tendencije pokopale su korijene antifašizma, ali ga nisu uništile. Možda je to šansa za budućnost u rušilačkom ratu slomljene i Daytonskim anticivilizacijskim sporazumom (1995) nacionalistički razbijene, multietničke Bosne i Hercegovine, da bude ponovno obnovljena.

Bosanski genocid (1992-1995) i patološko stanje u politici SrbijeNije tajna da je Srbija stvorila Republiku Srpsku i legalizovala je u Daytonu uz podršku Američke administracije i Evrope, kojima je Slobodan Milošević bio godinama glavni partner na Balkanu. Srbija je 1992. godine poslala vojsku, specijalce i dobrovoljce, te nahuškala, naoružala i organizovala Srbe u Bosni i Hercegovini. Čitave oblasti jedne multikulturne države su vojskom zaposednute, etnički očišćene i proglašene srpskom teritorijom. Tzv. Republika Srpska ta žalosna tvorevina koja pokušava da bude srpskija od same Srbije, pokazatelj je naše nezrelosti za zajednički život, poštovanje bližnjega i prihvatanje različitosti. Ovo patološko stanje je urodilo stravičnim progonima i pokoljima naše inoverne braće., koje istorija pamti kao bosanski genocid.

Tokom rata , na teritorijama pod srpskom kontrolom, džamije su sistematski uništavane. Frapantan primjer je Banja Luka., u kojoj su sve gradske džamije (njih 16) uništene uz sadejstvo gradskih vlasti. Iako u gradu nije bio izravnih ratnih dejstava. Za razliku od Banja Luke i Muslimanskih Džamija najstarija srpska crkva na Baščaršiji i glavna velika Saborna crkva u četverouglu sa katoličkom katedtalom, muslimanskom Begovom džamijom i jevrejskom sinagogom su u celosti sačuvane. Neke su uništene srpskim granatiranjem Sarajeva..

U Bosni nije okončan rat. U Bosni je samo zamrznut sukob. Dovoljan je letimičan pogled na međuentitetske granice Bosne i Hercegovine da bismo videli da je to samo

52

zaleđena linija fronta. Slobodan Milošević je odmah na početku rata lansirao za međunarodnu javnost krilaticu da se u Bosni vodi građanski rat, kako bi izbjegao krivicu ratnog zločinca čudovišnih razmjera. Ako su se Srbi digli sami na ustanak bez podrške Srbije, tada se postavlja pitanje ko je naoružao njihovu vojsku sa 100.000 vojnika i još toliko paravojnih formacija, sa lakim i teškim naoružanjem, sa stotinama tenkova i hiljadama teških topova, kada nisu imali ni jedne fabrike za proizvodnju takve vojne opreme. Odakle im toliki broj oficirskog kadra da rukovode vojskom. Sve je to naoružala Jugoslavenska Armija, va stacionirana u Bosni i Hercegovini kada se u novembru 1991. povukla iz Hrvatske, uzdobrenje Saveta bezbezdosti, ali bez odobrenja Predsedništva Republike Bosne i Hercegovine.

A u aprilu 1995 hiljade oficira Jugoslovenske Armije po naređenju Generalštaba u Beogradu skinuli su kape sa petokrakom i stavili četničke kokarde vojske Republike Srpske, s time da su i dalje dobijali plate iz svog Generalštaba, sve do penzije, uključivo i njihov komandant general Ratko Mladić. Takvu promjenu uniformi pred kapitulaciju nacističke Njemačke, i prije oslobođenja Beograda od Titove vojske, četnici su primjenili 1944. godine, masovno skidajući četničke kokarde i stavljajući crvene partizanske petokrake. Dobili su dobre položaje u vojsci i u vlasti kao ugroženi Srbi. Poslije pola stoljeća njihovi sinovi su to isto učinili,ali u suprotnom pravcu,vraćajući se starim roditeljskim obilježjima – četničkim kokardama iz bivše Kraljevine Jugoslavije. Teza o građanskom ratu ostala je da važi sve do današnjeg dana u zvaničmpj Srbiji predsjednika Borisa Tadića i petokolonaškoj „Republici Srpskoj“ Milorada Dodika, kako bi se izjednačila odgovornost između zločinca i žrtve. Francuska, koja je podržavala Srbiju u genocidnom ratu protiv Bosne podržava je i u falsifikovanju uloge Srbije u tom istom ratu. To je jasno izjavio francuski predsjednik Jack Shirak, kada je u Jelisejskoj Palati, na zvaničnom potpisivanju Daytonskog sporazuma u Parizu, poslije već završenog genocida nad Bosanskim Muslimanima na polovini BiH terotorije, izjavio (12. decembar 1995):

„Ovdje ne smije da bude pobjednika i pobjeđenih „ !I poslije pogubnog, za žrtve genocida, Daytonskog sporazuma, danas se taj rat vodi kontinuirano putem politike „Velike Srbije“ da bi mogao oružano eskalirati.Zato je Bosni potreban trajan, pravedan i održiv mir. Tkz. Daytonski mir je suštinski nepravedan jer je zacementirao rezultate etničkog čiščenja nesrpskog stanovništva Višegrada, Zvornika, Bijeljine, Prijedora, Foče, Srebrenice i mnogih drugih gradova Bosne i Hercegovine. Tragičnim spletom događaja Srebrenica i svi navedeni gradovi, koji su imali prije rata većinsko bošnjačko stanovništvo, pripadaju Republici Srpskoj.To je najveća civilizacijska sramota za jednu visokorazvijenu super silu, koja se smatra demokratskom , sa njenim satelitima. Ona je planirala i nametnula takva fašistička rješenja u američkom Daytonu. Zašto, kada nije morala?

Srbija je pokušala da ubije Bosnu i Hercegovinu.Srbija mora jasno osuditi zaposjedanje teritorije istrebljenjem, da bi pokazala da je raskrstila sa ideologijom širenja teritorije, koja je predugo usmjeravala njenu unutrašnju i vanjsku politiku. Srbija zaista nema razloga da podržava Republiku Srpsku, taj ostatak njene nesrećne politike 1990-tih, naspram Sarajeva.

Srbija je pokušala da ubije Bosnu i Hercegovinu. Ubijajući Bosnu, Srbija je ubijala i sebe, jer se ekstremizam iz Republike Srpske vraćao kao bumerang ubijajući građansku Srbiju. Nadam se da će Bosanci oprostiti našim potomcima. Takođe se nadam da naši

53

potomci nikada neće oprostiti svojim precima. Neka nam drugi oproste naše ludilo. Mi sami sebi nikada ne smemo oprostiti. Ubili smo deo svog naroda u Bosmi.

Poruka Srbima iz Bosne: Srbija nije vaša majka !Bosna i Hercegovina je otvorena mogućnost našeg zajedničkog života pravoslavaca, katolika i muslimana istog jezika. Politička ideja Bosne i Hercegovine je načelo suživota naspram plemenske podeljenosti, verska trpeljivost naspram verske isključivosti. Mnogi bosanski Srbi i Hrvati su dospeli u tužnu situaciju da pod uticajem huškačke propagande iz Beograda i Zagreba, kao i svojih petokolonaških medija osanske Srbe, preziru Bosnu, a obožavaju svoje tkz. matične prestonice Beograd ili Zagreb. Kao pripadnik srpskog naroda, kao Srbin iz Srbije, poručujem mojim sunarodnicima , Srbima iz Bosne – Srbija nije vaša majka, vaša majka je Bosna, a Sarajevo vaš glavni grad.. Nemojte prezirati zemlju naših otaca. U Bosni naš narod živi već vekovima. U srednjem veku kada Srbija nije ni postojala, već samo vazalna kneževina Raška naši preci su u kraljevini Bosni odolevali raznim moćnicima sa istoka i zapada.

Bosna nikada nije bila u sastavu Srbije; koncept bosanstvaI ukoliko ima pravde, nikada neće ni biti. Najmoćniji srpski srednjevekovni vladari, kao što su bili Stefan Nemanja i Dušan Silnik, nisu uspeli da uključe Bosnu u svoju državu. Vekovima kasnije to nije pošlo za rukom ni Slobodanu Miloševiću, koji je pod svojom komandom imao Jugoslovensku Narodnu Armiju (JNA), treću najmoćniju vojnu silu u Evropi, u svoje doba. Srbija i ne treba težiti da osvaja i pripaja Bosnu, već da bude sa njom u Evropskoj zajednici na ravnopravnim osnovama.

Zato i rešenja utvrđena Daytonskim sporazumom o specijalnim odnosima između Republike Srbije i Bosanskih Srba i specijalni odnosi između Republike Hrvatske i Bosanskih Hrvata, koji su izgovor za obje države da se miješaju u unutrašnja pitanja Bosne i Hercegovine da je razgrađuju iznutra treba ukinuti, ili transformirati na nivo odnosa među državama, jer bivši agresori, ako mogu, nikad neće dozvoliti da se reintegrira ponovno multietnička Bosna i Hercegovina. Oni su ostatak genocidnog rata, kojeg su te države vodile protiv Bosne i Hercegovine i prosto je nepojmljivo da su Sjedinjene Američke Džave i predsednik Clinton, preko svog specijalnog izaslanika Richarda Holbrooka u Daytonu, prihvatile takve zahtjeve bivših agresora na utrb nezavisnosti Bosne i Hercegovine.

Srbija od Bosne treba da nauči različitost. Za razliku od Srbije, Bosna ima dugu tradiciju multikulturalnosti. Koncept bosanstva poćiva na suživotu različitih verskih tradicija i ima kapaciteta da integriše ljude različitih etno-religijskih tradicija koji dele isti geografski prostor. Koncept srpstva, nažalost, počiva na principu verske isključivosti. On je isključiv u svojoj biti ne samo prema drugim narodima več i prema sunarodnicima koji ne pripadaju pravoslavlju. Logičan ishod politike isključivosti je istrebljenje. Nije slučajno što je srpstvo definisao upravo Njegoš u kontekstu istrebljenja domaćih Muslimana u Crnoj Gori (Gorski Vijenac „istraga protiv poturica).

300 godina genocida nad Bošnjacima u Crnoj Gori, Srbiji i Bosni.Od Bečkog rata krajem XVII stoljeća , pa tokom cijelog XVIII stoljeća ave su se susjedne hrišćanske sile , te njihovi pomagači ujedinili u borbi sa nastojanjem da iskorijene Muslimane sa njihovih stoljetnih evropskih prostora. Kada je vojska princa Eugena Savojskog protjerala osmanlijsku vojsku sve do Skopja i popalila Sarajevo (1697) Bosna je sa svih strana bila okružema hrišćanskim neprijateljima, kao krajem

54

XX stoljeća, poslije raspada Jugoslavije.

Poslije ustoličenja crnogorskog vladike Danila Šćepčevića Petrovića (oko 1700) on je odmah počeo sa pripremama za iskorjenjivanje muslimanskih Bošnjaka , zvanih pogrdno „poturicama“. Mukotrpne pripreme sa potplaćivanjima plemenskih starješina trajale su dvije godine i u 1702. godini posječeni su svi muslimani u Crnoj Gori sa svojim porodicama. Taj užasni pokolj naredni vladika i književnik Petar Petrović Njegoš opisao je kao junački i etički čin Crnogoraca u svom najpoznatijem djelu „Gorski vijenac“, koji je štampan u Beču 1847. godine.

Na genocidu, verskoj isključivosti, i proširenju teritorija živio je koncept srpstva punih 300 godina, čije su temelje udarili i održavali crnogorske vladike, (1702-1918), srpski knjaževi, prinčevi i kraljevi (1804-1941), a na kraju predsednik ratnih zločinaca i evropski prijatelj Slobodan Milošević (1989-2002), zajedno sa duhovnim ocem ekstremnih srpskih nacionalista književnikom Dobricom Ćosićem. Prema nekim kritičarima krajnje je vrijeme da se redefiniše višestoljetni nasilni koncept srpstva na modernom principu integracije sa svojim sunarodnjacima, a ne njihovim istrebljivanjem i Srbija postane moderna politička nacija. To nije lako jer Beograd izgleda još nije zreo da istakne svoje različite tradicije, kako bi izrastao u stvarnu metropolu.

Bosna je srce Balkana.Bosna i Hercegovina je geografsko i jezičko središte našeg naroda podeljenog religijom, dok su Hrvatska i Srbija zapadna i istočna periferija.. Ukoliko se muslimani, katolici i pravoslavci našeg jezika odluče na suživot u Bosni i Hercegovini, to če se blagotvorno odraziti na sve susedne države.

Zajednička Bosna i Hercegovina trenutno ne postoji. Varvari još od rata pokušavaju da raskomadaju Bosnu i Hercegovinu na zavađene sitno-religijske entitete, predstavljajući politiku aparthejda i segregacije kao nešto poželjno.. Od polovine višereligijske države je napravljena isključiva paradržava Republika Srpska. U ostalim delovima je uspostavljena prevlast Bošnjaka ili Hrvata. Stvarnost je premašila najluđa predviđanja sarajevskih nadrealista, uključujući izmišljanje novih jezika i podelu dece po nacionalnoj osnovi u vrtićima i školama. Izlaz iz ovakvog katastrofalnog kulturnog stanja i najsiromašnijeg ekonomskog stanja u Evropi treba tražiti u ukidanju ratnih entiteta i okretanju oblasnim autonomijama, nevezanim za nacionalnu pripadnost.

Živela Bosna i Hercegovina, u čijim će se školama učiti jedan jezik, jer se jedan jezik govori u narodu.

Velika je stvar što Bosna i Hercegovina još postoji. Kao jedina višenacionalna država na Balkanu, ona je trn u oku svim nacionalistima, posebno nakon raspada naše zajedničke države SFRJ. Neuspehom Jugoslavije pali smo na jednom velikom ispitu iz suživota. Za zajednički život nam je preostala još samo Bosna i Hercegovina

Bosna nam je jedina nada za multietničku Evropu !

Od mnogih pozitivnih komentara, datih portalu ( Pescanik.net ) izabrali smo samo komentar pod šifrom:Lilium Bosniacum, koji se najbolje približava objektivnoj ocjeni::

55

“Nevjerovatno, da čovjeku suze krenu….... na ovakva razmšsljanja čekamo skoro 20 godina;.. samo da ovo uzme maha i da napokon civilizaciske norme zavladaju nasim prostorom, pogotovo u Bosni, jer Bosna je bila ono najljepse sto je postojalo u bivsoj SFRJ .“

Istog dana portal (Pescanik.net) objavio je mišljenje US State Departements-a o Bosni i Hercegovini:

- Bosna i Hercegovina se zaglavila u prošlosti i stagnira ! Naše je pitanje: Ko je može odglaviti?

Odgovor. Može je jedino odglaviti, iako je šifra svima poznata, onaj koji je i zaglavio sa svojom ogromnom moći 21. novembra 1995. godine. A to su bile Sjedinjene Američke Države. . One su je zaglavile. Sve do nestajanja. Kako Bosna ipak nije nestala ni poslije 20 godina, što je potvrda snage njenih građana, koji u svojim genima vole svoju domovinu, duboko smo uvjereni da ona ni u kom slučaju ne može nestati, a da opstane genocidna tvorevina Republika Srpska. Zato je bolje da ta ružna, zločinačka tvorevina po ubilačkom projektu „Velike Srbije“, koji je poražen svuda okolo, na svim bivšim jugoslavenskim prostorima, mirno nestane i sa bosanskih, antifašističkih, slobodarskih prostora beznove balkanske katastrofične tragedije. i to što brže, kroz novi američko-evropsko-bosanski Ustav, kako je predloženo u Otvorenom apelu i Pismu podrške. . Za takav pozitivan rasplet upravo su sada najviše moralno i naturalno obavezne da učine Sjedinjenje Američke Države, više nego i jedna druga država na svijetu, kako zbog užasnih grešaka napravljenih u Daytonskom sporazumu (novembar 1995) prema jedinoj evropskoj multietničkoj državi i slobodarskim antifašističkim građanima Bosne i Hercegovine, tako isto što one jedine raspolažu sa političkom i vojnom moći da to učine. Kako su znale da pošalju 60.000 NATO vojnika da sačuvaju jednu ilegalnu genocidnu tvorevinu, tako mogu naći i rješenje da Bosnu i Hercegovinu očiste od nje. i na taj način dovedu je u zdravo, normalno stanje, funkcionalne američko-evropske članice NATO saveza.

To treba da bude nova startna pozicija za pravu budućnost građana Bosne i Hercegovine, a ne neki truli ustavni amandmani i kompromisi, kojima se samo „razvlači“ mozak običnih građana osiromašenih njihovim korupcionaškim ponašanjem i služenjem tuđim interesima do krajnje bijede. Mogu li to građani vječno podnositi, ako imaju imalo razuma i dostojanstva, kao nekadašnji ponosni Bosanci sa predratnim pasošima, sa kojima su mogli da ulaze bez viza u 50 zemalja, u odnosu na sve bivše zatvorene članice sovjetskog istočnog bloka i Varšavskog pakta, čiji građani pojedinačno nisu smjeli putovani van granica svoje zemlje bez odluke njihovih Centralnih komiteta Komunističke partije – a sada su članice Evropske Unije. Poslije takve korjenite normalizacije života i skidanja sa vlasti svih namnoženih nosilaca jugofašističkih, ekstremno nacionalističkih, vjersko-šovinističkih i secesionističkih tendencija, koje razaraju državu iznutra i sramote ugled zemlje prema vani, Bosanci će vrlo brzo dovesti u red svoju državu da bude uzor u Evropi i jezgro Balkana u NATO Savezu, kao što je bila jezgro borbe protiv fašizma unutar cijele Evrope u Drugom svjetskom ratu (1941-1945).

PREOKRET I PREPOROD

56

1. Potrebno je izvršiti PREOKRET cjelokupne Države i nefunkcionalnog ekstra nacionalističkog Daytonskog ustavnog sistema za 180 stepeni, koji će omogućiti

da se dalje propadanje i sunovrat Države pretvori u brzu reintegraciju funkcionalne i multietničke, zdrave evropske države;

2. Potrebno je izvršiti PREPOROD cjelokupnog društva u svim sferama života, počev od ekonomije, nauke, obrazovanja, kulture, medija i politike, kako bi se u naredne tri godine - do kraja 2014, godine, povećala industrijska proizvodnja za 50%, povećao izvoz za 50%, smanjio uvoz za 50%, smanjila nezaposlenost za 50% i time se vratili navedenim ekonomskim parametrima koji su ostvareni u predratnoj 1990. godini, kada je Bosna i Hercegovina jedina imala veliki suficit izvoza nad uvozom u spoljnotrgovinskoj razmjeni sa inostranstvom u odnosu na sve ostale bivše jugoslavenske republike, koje su imale uvoz daleko veći od izvoza roba i usluga. Možda je i to bio jedan od konkurentnih razloga ekonomskog i političkog rušenja Bosne i Hercegovine od njenih susjeda i nosilaca međunarodnog kapitala, i politike

MUNJEVITA OBNOVA ZEMLJE ?

Je li to moguće? Obnoviti svu industrijsku proizvodnju, povećati izvoz kvantitativno i suficit izvoza nad uvozom, kao i smanjiti bro nezaposlenih, kao što se to sve postiglo u 1990 godini. I primjer munjevite obnove totalno razrušene industrije, rudnika, željezničkih pruga, mostova spaljenih sela i gradova poslije Drugog svjetskog rata potvrđuje da je to moguće, kada su sve snage društva, zaposleni i volonteri, bili posvećeni tom jedinstvenom zadatku, u naslijeđenom siromaštvu i bez stranih zajmova.

Država Bosna i Hercegovina tada je tek bila formirana kao jedna od autonomnih federalnih država u okviru SFRJ. Njena autonomija iz doba Austrougarske carevine bila je ukinuta u vrijeme Kraljevine Jugoslavije (1918-1941). Ona je u Drugom svjetskom ratu bila razrušena više nego svih pet bivših jugoslavenskih republika, uzetih skupa, Za svega tri godine,.(do 1949) industrijska proizvodnja premašila je proizvodnju Iz 1939. godine.Država Bosna i Hercegovina u 2012. godinu ušla je u svoju posljednju, najopasniju fazu unutarnje i vanjske razgradnje od strane ekstremno nacionalističko-fašističkih snaga iz doba rata, uz podršku takvih istih snaga iz susjednih država i pasivnosti nosilaca međunarodne politike poslije rata, sa realnom prijetnjom krvavog raspada, sa nesagledivim posljedicama po živote stanovništva i rušenja Države, kojoj su oduzeta u Daytonu glavna ovlašćenja i oruđa odbrane od unutarnjih i vanjskih razbijača.

Zato je potrebno imperativno reći STOP takvim dezintegracijskim i secesionističkim tendencijama i preokrenuti dosadašnji negativni tok perfidnog razbijanja Bosne i Hercegovine u miru, posljednjih 16 godina, u pravcu njene reintegracije, njegovanja zajedničkog multietničkog života i stvaranja snažne funkcionalne države radi blagostanja i mira, podjednako za sve njene građane i narode. U tu svrhu neophodno je odmah:

1. Treba nam jedinstveni zakon o popisu stanovništva na državnom nivou, u koji

57

ulazi i član 48, kako bi se tačno utvrdile razmjere izvšenog genocida za posljednjih 20 godina, a ne njegova legalizacija kao i formiranje vlasti na svim nivoima poslije izvršenih izbora, sve dok se većina predratnog stanovništva, odnosno njihovih potomaka ne vati na svoja stoljetna ognjištva uz osiguranje uslova za sveukupan normalan život kao i ostali stanovnici na tim podrucjima, bez obzira na nacionalne i vjerske razlike. Ovo predstavlja jedan od strateških stubova reintegracije države Bosne i Hercegovine.

2. Odbiti sve pokušaje da se državna imovina, uključivo i vojna, smanjuje, dijeli i prenosi nepovratno na entitete. Ona se ne smije otuđivati, nego samo pozajmljivati.

3. Ponovno utemeljiti Vrhovni sud države Bosne i Hercegovine, kao jedan od stubova pravne države, koji je likvidiran od partija na vlasti, nelegalno i mimo Daytona, 1998. godine, iako je postojao još od 1908. godime u autonomnoj austrougarskoj Bosni i Hercegovini;

4 Odbiti sve pokušaje ekstremnih dezintegracionih nacionalista da se likvidira Državmi Sud i Državno Tužiteljstvo. Nasuprot takvim terorističkim nasrtajima na pravosuđe države Bosne i Hercegovine, treba pokazati maksimalnu brigu za kvalitetno jačanje tih pravosudnih institucija, zajedno sa utemeljenjem Vrhovnog suda, kako bi se ubrzalo hapšenje i pravedno suđenje hiljadama ratnih zloćinaca, koji se slobodno šeću zemljom posebno u Republici Srpskoj i pod zaštitom policije Republike Srpske, gdje je izvršen i najmasovniji genocid nad nevinim nesrpskim stanovništvom poslije Drugog svjetskog rata u Evropi. Toliki broj ratnih zločinaca na slobodi izaziva strah i nesigurnost povratnika da žive u

istim naseljima i gradovima sa njima. U tom smislu treba povećati pomoć objektivnih stručnih stranih sudija i tužilaca i sigurnosnih službi na terenu.

5. Zatražiti od Ujedinjenih Nacija, OSCE, USA i Evropske Unije da se obrazuje nepristrasna visokostručna Ustavna konvencija, koja će urgentno pripremiti novi Evropski Ustav za Bosnu i Hercegovinu na principima Otvorenog apela i Pisma podrške brojnih bosanskohercegovačkih i svjetskih intelektualaca, sa odgovarajućim mehanizmom arbitraže, uz jednakopravno učešće najkvalitetnijih predstavnika civilnog društva.

6. Organizirati najširi demokratski front za odbranu i snažnu funkcionalnu reintegraciju savremene evropske države Bosne i Hercegovine na osnovu izloženih prijedloga.

Po ovlašćenju Inicijatora Apela ova „Zaključna razmatranja“ verifikovali su i potpisali članovi Tima koordinatora bosanskohercegovačkih intelektualaca iz zemlje i Dijaspore:

KOORDINATORI:,Prof. dr Muris Osmanagić, H.E. Jakob Finci, dipl. jur.,bivši  Ambasador Glavni koordinator Apela i Pisma   BiH  u Bernu Švajcarska, Predsjednik Jevrejske

58

Dzidzikovac 4, 71000 Sarajevo   zajednice u Bosni i Hercegovini, dopisni članTelefon: 036 222 697                       BHAAAS  -  Bosansko Hercegovačko AmeričkeE-mail:  mosmanagic @ yahoo ; Akademije za nauku i umjetnost i Zamjenik Glavnog omuris @ bih . net . ba koordinatora iz reda Jevrejske Zajednice Prof. dr fra Luka Markesic , profesor         Milorad Krunić, dipl. ecc., Predsjednik Srpskog Franjevačko-filozofsko teološkog     kulturno - prosvetnog društva " Prosvjeta" SarajevoFakulteta u Sarajevu; Predsjednik Hrvatskog Zamjenik Glavnog projekta za strateške projekteNarodnog Vijeća Bosne i Hercegovine I Zamjenik Glavnog koordinatora za HNV

Prof. dr Senadin Lavić, profesor Fakulteta   Sretko Radišić , dipl. ing. maš., Predsjednik Srpskog političkih nauka i medjunarodnih odnosa građanskog vijeća (SGV) - Pokret za ravnopravgnost Univerzitet Sarajevo, Predsjednik Bošnjačke naroda Bosne i Hercegovine, Sarajevo; Zamjenik Zajednice.Kulture „Preporod“, i Zamjenik Glavnog koordinatora iz reda Srpskog Građanskog Glavnog koordinatora u toj Zajednici Vijeća Prof. dr Nedžad Mulabegović, profesor Akademik prof. dr Vladimir Premec redovnimedicinskih nauka, Medicinski fakultet; član ANUBIH, profesor Filozofskog fakulteta, Bivši rektor Univerziteta u Sarajevu i Univerzitet u Sarajevu, Sekretar odjeljenja društvenihPredsjednik Vijeća Kongresa bošnjačkih  nauka, ANUBiH, Predsjednik Hrvatskog društva za

intelektualaca (VKBI), Sarajevo znanost i umjetnost

PRIJEDLOGStrateških prioritetnih državnih projekata u 2012. godini Na osnovu cjelokupnog sagledavanja problena izlaska Bosne i Hercegovine iz sveopšte dugotrajne krize , potrebmo je u prvom redu ukloniti nasljedje primitivnog vodjenja državne politike u svakom pogledu koje se već 15 godina vrši na bazi neznanja, nedovoljnog iskustva upravljanja državom, bez koncepta jedinstvene politike , uz pojedinačan nemoral za svoje lične interese odgovornih nacionalističkih državnika i Službenika, kao i veliko negativno mješanja i opstrukcije susjednih država i crkava.Pored novog izbora sposobnih i moralnih državnika, odanih patriota Bosne i Hercegovine, neophodno je zasnovati i pripremiti desetine najvažnijih strateških, prioritetnih projekata za zemlju do kraja 2012. godine. Brojni potpisnici Otvorenog Apela pokazuju da država raspololaže sa dovoljno visokog i nesebičnog intelektualnog potencijala za te svrhe. Tim koordinatora predlaže sljedeću preliminarnu listu strateških projekata za 2012. godinu:

1. Na osnovu tražene intervencije civilnog drutva šest vanstranačkih organizacija, zatim preko 200 bosanskohercegovačkih intelektualaca i preko 70 uglednih svjetskih intelektualaca Organizaciji Ujedinjenih Nacija, OSCE, USA i Evropskoj Uniji da sazovu Ustavnu konvenciju na kojoj će jednakopravno biti zastupljeni visoki predstavnici civilnog društva (uljučivo i grupacija IA-15), radi pripreme novog Ustava na bazi principa izloženih u Otvorenom apelu i Pismu podrške, treba odmah pristupiti izradi Nacrta projekta novog Ustava, koje će

ponuditi civilno društvo, ako se usvoji prijedlog o sazivanju Ustavnoj konvenciji Bosne i Hercegovine, koji će zamjeniti postojeći nelegalni i nefunkcionalni Daytonski Ustav..

59

2. Globalni projekat racionalnog upravljanja državnom imovinom, koja se ne može i ne smije protuzakonito prenositi na entitete. Ona čini polovinu državne teritorije, utvrđene u katastru u iznosu 27.400 kvadratnih kilometara;

3. Projekat obnove Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine, ukinutog nelegalno 1998. godine i usklađivanja sa njime Državnog tužilaštva i Državnog suda, Bosne i Hercegovine, kako bi se dobilo visokostručno i objektivno pravosuđe bez bilo kakvog subjektivnog političkog uticaja na izbor sudskih kadrova i na sudske procedure. Objektivno preispitati ukupni rad svih sudija i tužilaca sa gledišta navedenih kriterija. Istraživački projekat treba da obuhvati analizu dosadašnjeg kažnjavanja / nekažnjavanja ratnih zločinaca na čitavom području zemlje, sa mjerama za mnogo efikasniji sistem pravosuđa.

4. Globalni istraživački projekat stabilnog / neizvjesnog povratka izbjeglica i protjeranih porodica, sa njihovih vjekovnih ognjišta, tokom agresije na nasu zemlju iz susjednih država. Treba uključiti i analizu negativnog, poslijeratnog, političkog i materijalnog poticaja nacionalne preraspodjele stanovništva u oba entiteta;

5. Projekat smanjenja nefunkcionalne državne i entitetskih administracija 6. Globalni projekat povećanja industrijske proizvodnje roba i usluga za 50% do 2014. godine u odnosu na 2011. godinu;

7. Globalni projekat smanjenja uvoza za 50% do 2014. godine u odnosu na 2011. godinu;

8. Globalno povećanje izvoza roba i usluga do 2014. godine u odnosu na 2011. godinu;

9 Globalno smanjenje nezaposlenih radnika za 50% do 2014. godine u odnosu na 2011. godinu;10. Projekat osavremenjivanje i racionalizacije ukupne namjenske vojne industrije , s tim da se pretežan dio njenih kapaciteta usmjerava na izvoz roba i usluga. 11. Generalni projekat razvoja najdublje i prirodno najbolje luke na Jadranskoj

obali domaće luke Neum, da postane jedna od najvećih luka na Jadranu, da se veže direktno i bez smetnji na medjunarodno more i na novi koridor 5C, kako

bi Bosna i Hercegovina postala snažna pomorska država.

12. Hitno pristupiti izradi Generalnog projekta razgraničenja teritorijalnih voda Hrvatske i Bosne i Hercegovine na području Neum-Klek, sve do otvorenog mora i suverenog pristupa Bosne i Hercegovine do medjunarodnih voda i razgraničenja u tom pogledu sa Italijom. Konvencija UN o pravu mora čl. 7 i čl. 47 ne dozvoljava da novo uspostavljena Arhipelaška država poslije raspada bivše Jugoslavije (u ovom slučaju Hrvatska) odvoji od otvorenog međunarodnog mora ili ekskluzivne ekonomske zone teritorijalno more druge države (u ovom slučaju teritorijalno more Bosne i Hercegovine). Hrvatska i Bosna i Hercegovina bile su odavno obavezne da razgraniče svoje teritorijalne vode sve do otvorenog mora. Zašto to do sada nije učinjemo? Ko je kriv? Time je već do sada nanijeta ogromna šteta našoj zemlji.

60

13. Projekat razvoja turizma na dva unikatna BH prioriteta: vjerski i arheološki; Posjeta Međugorju može se povećati s 1,2 miliona/godišnje na 2,0 miliona hodočasnika s naglaskom na prelazak sa tranzitnih turista na grupe koje ostaju u Bosni i Hercegovini duže vremena. Međugorje ponuditi kao lokaciju interreligijskog okupljanja zbog poruke mira Bogorodice. Bosanska dolina piramida je drugi priooritet gdje se može, uz odredjena ulaganja u turističku infrastrukturu i otkrivanje cjelovite Sjeverne strane piramide, uz podgrađivanje prahistorijskih tunela privući. od sadašnjih nekoliko desetina hiljada turista/godišnje, preko milion turista. Na taj način, ovim posjetama, kao i drugim arheološkim i ekološkim lokacijama, priliv sredstava od turizma može se udeseterostručiti.

14. Generalni projekat organske hrane, koja je najskuplji proizvod budućnosti; Polovinu obradivih, a napuštenih posjeda ponuditi u 30-godišnji zakup razvijenim zemljama – uvoznicama hrane (na primjer Južna Koreja). Na drugoj polovini stimulisati potencijalne obrađivače grantovima i povoljnim kreditima. Cilj je dostići izvoz hrane na nivou 1,2 milijarde dolara. 15. Glavni projekat proizvodnje energije na vlastitim resursima (ugalj 80% i hidroenergija 20%) . Sa sadašnjih 200 miliona dolara godišnjeg izvoza, povećati njen izvoz na 2,2 milijarde dolara; Istovremeno projektirati prvo postrojenje sa 300.000 tona mrkog uglja iz Breze i Kaknja, na putu između Breze i Sarajeva, za pretvaranje mrkog uglja u kvalitetni gas koji će početi zamjenjivati sibirski prirodni plin hiljadama kilometara dalek. Naglo i stalno povećavanje cijene prirodnog plina i napredak tehmologije u pretvaranju uglja u gas, napravili su da je ovakav gas za grijanje domaćinstava i industriju postao konkurentan i sigurniji od sibirskog gasa.

16. Projekat na osnovu kojeg će se trećina teritorije Bosne i Hercegovine proglasiti zaštićenim nacionalnim. ekološkim i arheološkim parkovima i zabraniti otvaranje pogona u oblasti „prljavih“ industrija; U njima zabraniti i sječu šuma.

17. Generalni projekat korištenja čiste vode van energetskih potreba. Voda je najznačajniji resurs XXL stoljeća u svijetu. Deficitaran je, zalihe vode do 6,0 metara dubine su iscrpljene, sada se koriste vode s 20 metara dubine u svijetu. Svi kontinenti će biti u manjku sa vodom. Bosna i Hercegovina ima više od 50 različitih vrsta vode s obzirom na sastav minerala. Od uvoznika vode Bosna i Hercegovina treba napraviti svoj brand i postati veliki izvoznik vode. Čitav proces će otvoriti nova radna mjesta, istraživanje izvora, laboratorijske analize, flaširanje i rad u pogonima., skladištenje, distribuciju, prodaju i marketing. Cilj može biti postavljen da se dostigne 300 miliona dolara izvoza vode godišnje.

18. Generalni projekat mreže novih autoputeva - Napraviti hitno projekte tri moderna evropska autoputa: (1) Bosanski Brod – Neum; (2) (Zagreb) – Bihać – Banja Lujka – Doboj – Tuzla (Beograd), (3) (Split) – Međugorje – Mostar – Trebinje – (Dubrovnik). Bazirati se na domaćoj građevinskoj operativi, domaćim projektantskim kućana i ukupnim domaćim građevinskim radnicima, uključujući one koji se nezaposleni vraćaju iz Slovenije, Hrvatske, Njemačke; građevinska industrija će za sobom povući zapošljavanje i proizvodnju u nizu drugih pratećih industrija - građevinskog materijala, opreme, alata i sl. S tri autoputa zemlja će biti privlačna posjetiocima s ietoka, zapada i sjevera. Prihod sa naplatnih rampi i objekata duž autoputa treba koristiti za dalja ulaganja. Cilj je da se polovina sredstava osigura kreditima, a polovina samofinansiranjem.

61

19. Osnovati Ministarstvo za Dijasporu sa dva cilja: privući vodeće stručnjake BH porijekla u Vladu i Ministarstva i ući u zajedničke projekte s našim menadžerima u Svijetu.

20. Napraviti globalni projekat za privlačenje strateških partnera u razvoj zemlje iz MMF i Svjetske Banke, SAD i Njemačke, . U okviru toga projekta osnivanje firmi učiniti najjednostavnijim u Evropi – za 24 sata dobijanje dozvola kroz poseban Ured. Teritorij Bosne i Hercegovine proglasiti bescarinskom zonom. Strane fime osloboditi plaćanja dijela doprinosa i poreza na period od dvije godine (uslovno, da se ne zatvore nakog tog perioda, ostaviti depozit nakon prve godine)

21. Studija finansijskih zahtjeva za investicijama i rezultata investiranja predložene liste strateških prioritetnih projekata za 2012. Pcojenjuje se sa tolerancijom (+) ...(-) 30% i kombinacijom srednjoročnih (5 godina) i

dugoročnih kredita (20 godina), s gratis periodom od dvije godine da će biti približno potrebno $ 10 milijardi . Godišnje se može otplaćivati poslije gratis perioda oko $ 1,1 milijardu za glavnicu i kamate, Kroz saradnju sa strateškim partnerima može se prikupiti još dodatnih $ 10 milijardi u opremi, tehnologiji i kapitalu. Otplata treba da bude kroz proizvode i usluge. Predsjednik Vlade treba tromjesečno da podnosi Parlamentu i javnosti Izvještaj o realizaciji strateških projekata u 2012. godini, i nadalje.

22. Izrada Studije o dosadašnjoj realizaciji i zloupotrebama u investiranju i korišćenju donacija posljednjih 20 godina. Uzimamo samo jedan primjer, koji će pokazati da je ukupna investiciona suma od 10 milijardi američkih dolara procjenjena dosta realno ako se invetiranje vrši bez korupcije ličnosti u odgovornim državnim organima.

Jedan od najvažnijih aktera potpisanog Daytonskog sporazuma (1995), u kome je izgubljena polovina bosansko-hercegovačke teritorije, dok je BH Armija pobjeđivala na frontu, sav oduševljen, po povratku u zemlju je izjavio da su se kod potpisivanja Daytonskog sporazuma, velike sile obavezale da će dati 5,1 milijardu dolara za rekonstrukciju razrušene ekonomije u Bosni i Hercegovini. dok se ukupna ratna šteta od agresije procjenjivala se tada na 100 milijardi dolara. A šta je bilo od simboličnih u odnosu na ratnu štetu 5.1 milijardu dolara? Na to pitanje odgovara njemačka aut1rica iz Instituta Friedrich Schiller, čestita Elke Fimmen, u časopisu EIR, od 13. avgusta 1999. godine:

„ Za rekonstrukciju privrede BiH u periodu 1995-1999. godine odobreno je 5,1milijardi dolara. Ali samo mali dio ove sume je ikada došao u Bosnu i Hercegovinu. Pod vodstvom birokracije Svjetske Banke i Evropske Unije na svaki dolar koji je stvarno upućen u Bosnu i Hercegovinu naplaćivano je 8,0 dolara za trećerazredne nadzorne organizacije Zapada.“.

Prema tome, manje od 700 miliona dolara za četiri godine, od ukupno 5,1 milijardi američkih dolara, poslano je u Bosnu i Hercegovinu, a od toga ni jedan dolar nije uložen u obnovu ekonomije, izuzev za kako takvu obnovu razrušene električne mreže, jer je moralo doći električno svjetlo u mračne gradove. Na taj

62

način, izgleda, da je Bosna bila majbolje evropsko mjesto za „pranje“ prljavog novca od nosilaca medjunarodne politike. I nista više.

Ovdje je uloga naše države potpuno degradirana na najgori mogući način, i to na najvišem nivou, a šta je bilo na nižim nivoima vlasti ? Autorica ovog renomiranog njemačkog Instituta ističe da je „politika velikih sila iz Daytona bila da se u svakom slučaju onemogući obnova i rekonstrukcija poslijeratne ekonomije u Bosni i Hercegovini.“ Zašto? U tome su vladajući međunarodni faktori izuzetno uspjeli, nalazeći pomagaće i među odgovornim Bošnjacima u vlasti, ali sumnjivih etičkih kvaliteta.

Predsjednik Francuske Republike Jack Shirack je triumfalno poručio, prilikom potpisivanja Daytonskog sporazuma u Parizu: „Ovdje ne smije biti pobjednika i pobjeđenih“. To je mogao da izgovori, po našem mišljenju, samo državnik koji bezosjećajno i surovo ne vodi računa u sudbini nevinih građana u tuđim zemljama. On je time samo otvoreno izrazio tajnu politiku velikih sila koje su vodile protiv Bosne i Hercegovine svih posljednjih 20. godina. Pa kako ćemo ići naprijed ? U prvom redu vlastitim snagama i osloncem na demokratske snage čitavog svijeta.

Iako se embargo OUN na oružje formalno odnosio za čitav prostor bivše Jugoslavije, on je de facto iskorišćen samo protiv naoružavanja nenaoružane Bosne i Hercegovine u odbrani od srpske agresije. Sa druge strane, Srbija je uspjela, poslije smrti maršala Josipa Broza Tita, cjelokupnu bivšu Jugoslavensku Armiju , treću Armiju po vojnoj snazi u Evropi, na čelu sa njenim Generalštabom u Beogradu, sastavljenim od srpskih oficira, staviti isključivo pod svoju komandu i uputiti je protiv Bosne i Hercegovine, dok su njen genocid nad BH civilima hladnokrvno posmatrale velike sile u Savjetu sigurnosti OUN. Vjerovatno su se velike sile nadale da će prije kraja iste godine, kada su OUN priznale Bosnu i Hercegovinu kao nezavisnu i suverenu državu, Srbija uspjeti izbrisati Bosnu i Hercegovinu sa političke mape Svijeta, Ni uz najgore zločine protiv civilnog stanovništva poslije Drugog svjetskog rata, ovaj mefistofelski cilj agresora nije u potpunosti ostvaren. I budimo, uvjereni da je samo privremeno agresor oteo, uz podršku nosilaca međunarodne politike, polovinu Bosne i Hercegovine od jedinstvenog državnog upravljanja.

Zato nam je potrebno sada, više nego ikada, i to dvadeset godina poslije donošenja Deklaracije o nezavisnosti Bosne i Hercegovine, 6. marta 1992. godine, da počnemo korjenito, demokratski, preuredjivati Državu i započeti svestrani Preporod bosanskohercegovačkog društva po mjeri svih njegovih građana; zajedno sa dosljednim provođenjem Povelje Ujedinjenih Nacija iz 1948. godine o sprečavanju i kažnjavanju genocida i Presude Haškog suda za pravdu (2007) protiv „Republike Srpske“ o genocidu u Srebrenici.Data mapa Masovnih grobnica u ovom Dokumentu reljefno pokazuje da genocid u Srebrenici nije bio izuzetak , niti neka slučajna greška. Takav svestrani genocid proveden je od strane srpskih vlasti pod rukovodstvom srpskog Generalštaba iz Beograda i njegovih oficira, nad nedužnim bošnjačkim civilima na čitavoj planiranoj i okupiranoj teritoriji u Bosni i Hercegovini, gdje su Bošnjaci živjeli stoljećima kao većina. Prema nalazima Tužiteljstva u Haagu, tokom agresorskog rata beogradski

63

Generalštab plaćao je neposredno sve oficire vojske „Republike Srpske“, i kasnije sve do njihove penzije, pa i najozloglašenijeg ratnog zločinca medju njima generala Ratka Mladića.. U ovim već otkrivenim grobnicama i utvrđenim žrtvama, sa njihovim DNK analizama, pobijeno je 15 puta više bošnjačkih žrtava nego u samoj Srebrenici.(11.juli 1995.)

- 00 -

64