inovacije – definicije - mtr.fon.bg.ac.rsmtr.fon.bg.ac.rs/attachments/article/138/mtr...
TRANSCRIPT
Inovacije – definicije
OECD danas daje sledeću definiciju:
Inovacija je implementacija novog ili značajno unapređenog proizvoda (robe ili usluge), ili procesa, nove marketing metode ili nove organizacione metode u poslovnoj praksi, organizaciji radnih mesta ili eksternim relacijama.
Minimalni zahtev za inovaciju je da proizvod, proces, marketing ili organizacioni metod moraju biti novi (ili značajno unapređeni) za firmu.
Ovo uključuje proizvode, procese i metode koje su firme prve razvile i one koji su prihvaćene od drugih firmi i organizacija.
� Inovacioni proces je skup povezanih aktivnosti koje
dovode do samo jedne inovacije ili do više međusobno
povezanih inovacija. Levi Jakšić M: Strateski menadžment tehnologije: Inovacije, menadžment i preduzetništvo, FON, Beograd, 2001.
� Inovacija je proces, ne pojedinačni događaj, i tim
procesom je potrebno upravljati
� Ona uključuje ljude, organizacije i šire okruženje koji
mogu stvoriti motivaciju, ali i prepreke mogu stvoriti motivaciju, ali i prepreke
� Ovim uticajima se može upravljati kako bi se uticalo na
rezultat
Modeli inovacionog procesa
• Brojni modeli inovacionog procesa nastajali su kao rezultat
nastojanja da se uspostave određene, veze, odnosi i zakonitosti
kako bi se proces inovacije odredio, smanjila neizvesnost i
slučajna priroda samog procesa, što bi kao rezultat omogućilo
jednostavnije i kvalitetnije upravljanje. jednostavnije i kvalitetnije upravljanje.
• U analizi inovacionih procesa danas, uobičajen je pristup kojim
se polazi od linearnih modela, koji su se razvijali početkom i
sredinom prošlog veka, preko delimično paralelnih, ka
savremenim mrežnim modelima
Linearno sekvencijalni modeli
• U proučavanju inovacionih procesa od sredine prošlog veka
pa sve do osamdesetih dominirali su linearno sekvencijalni
modeli koji su inovacioni proces posmatrali kao niz faza ili
aktivnosti koje se odvijaju po određenom redosledu.
• Kada je reč o inovaciji proizvoda, postojale su dve osnovne
varijacije linearnih modela Technology push i Market pull.
Technology push
• U modelu Technology push tehnologija se posmatra kao pokretač inovacionog procesa.
• Linearni tok polazi od istraživačke aktivnosti gde naučnici dolaze do neočekivanih otkrića, nakon čega ih tehnolozi primenjuju i razvijaju ideje za nove proizvode, a inženjeri i dizajneri ih pretvaraju u prototipe za testiranje.
• Zadatak proizvodnje je da obezbedi način da se proizvod efikasno proizvede, a marketing i prodaja vrše promociju proizvoda ka krajnjim proizvede, a marketing i prodaja vrše promociju proizvoda ka krajnjim korisnicima.
• Ovaj model se smatra primenljivim u određenim oblastima, npr. farmaceutskoj industriji.
Invencija-Inovacija-Difuzija
• Klasični model: Invencija-Inovacija-Difuzija prati inovacioni
proces kroz poznate istraživačko-razvojne aktivnosti koje
započinju i sprovode se organizovanim i programiranim
naučno-istraživačkim radom.
• Jačanjem uloge tržišta u razvojnim procesima, pristupi koji su • Jačanjem uloge tržišta u razvojnim procesima, pristupi koji su
izjednačavali inovacioni proces sa fazama istraživanja i
razvoja su doživeli promene, tako da je Technology push
koncept prevaziđen.
Faze naučno istraživačke aktivnosti (dr Maja Levi Jaksic)
Market pull
� U modelu Market pull potrebe kupaca se posmatraju kao
pokretač inovacionog procesa, a marketing je inicijator novih
ideja koje su rezultat bliske saradnje sa kupcima.
� Ove ideje se dalje prenose do istraživanja, razvoja dizajna i
inženjeringa, a kasnije i u samu proizvodnju.inženjeringa, a kasnije i u samu proizvodnju.
Strategy pull
• Model novijeg datuma Strategy pull zasnovan je na principima
strateškog menadžmenta i predstavlja kombinaciju Technology
push i Market pull modela.
• Među inputima inovacijske aktivnosti u modelu Strategy pull
dominiraju strateški faktori i opredeljenja organizacije
determinisani uz uvažavanje kompleksnog skupa uticajnih determinisani uz uvažavanje kompleksnog skupa uticajnih
promenljivih u makro i mikro okruženju i internih faktora
vezanih za kompetentnosti i potencijale same organizacije.
Nedostaci linearnih modela • Ono što se zamera linearnim modelima je to što zanemaruju
interakcije i povratne veze između pojedinih faza, kao i veze sa širim okruženjem, bez kojih se danas ne može zamisliti inovacioni proces.
• Danas se smatra da linearni modeli mogu da ponude objašnjenje gde je nastao početni impuls za inovaciju, gde je inicirana ideja ili gde je nastao početni impuls za inovaciju, gde je inicirana ideja ili potreba, ali ne objašnjavaju kako inovacija zapravo nastaje.
• Značaj ovih modela je i u tome što potvrđuju da inovacija nije slučajan događaj, već proces sa svojim fazama i aktivnostima.
Trott, 2005
Sekvencijalni i simultani procesi razvoja � Organizacije koje su se suočavale sa nedostacima i problemima sekvencijalnog
pristupa razvoju prelazile su na model delimično paralelnog razvojnog procesa, da bi se kasnije došlo do modela simultanog inženjerstva koji je trebao da omogući organizaciji da skrati proces razvoja i izbegne skupe i duge iteracije između faza razvojnog ciklusa.
� Simultano inženejrstvo je model razvoja u kome se neke ili sve razvojne aktivnosti bar delimično preklapaju.
� Model okuplja predstavnike različitih funkcionalnih oblasti organizacije u naporu � Model okuplja predstavnike različitih funkcionalnih oblasti organizacije u naporu da se simultano ostvari razvoj novog proizvoda i procesa.
� Pristup simultanog inženejrstva podrazumeva da dizajn proizvoda započinje pre nego što se završi razvoj koncepta, dok dizajn procesa započinje pre završene faze razvoja proizvoda.
� Omogućena je bolja koordinacija između razvojnih faza, skraćuje se vreme u kome se proizvodi razvijaju i uvode na tržište, a samo rešenje je kvalitetnije i veće su šanse da zadovolji potrebe krajnjih korisnika.
Sekvencijalni i simultani procesi razvoja
Sekvencijalni i simultani procesi razvoja
Stage gate model
Projekat se, za razliku od prethodnih modela, ne kreće od odeljenja do odeljenja, već
ga tim i vođa projekta vode od faze do faze i od kapije do kapije, kroz putanju koju
određuje model.
Benčmarking studije su došle do zaključka da su kompanije koje
su koristile model faza-kapija kao model inovacionog procesa
brže izlazile na tržište, imale veću stopu uspeha, ranije uočavale
eventualne neuspehe, imale više projekata koji su završeni na
vreme i u okviru predviđenih troškova, imale bolju komunikaciju
između kros-funkcionalnih timova i veće zadovoljstvo kupaca.
Stage gate model
između kros-funkcionalnih timova i veće zadovoljstvo kupaca.
Istraživanja su pokazala da su mnoge kompanije koristile model
faza-kapija adaptiran prema potrebama svog poslovanja i
delatnosti u kojoj se nalaze. Prema studiji Product Development
and Management Association – PDMA iz 1997 godine, 68%
kompanija iz SAD (uključujući IBM, Procter&Gamble, 3M,
General Motors) su koristile neki oblik modela faza-kapija u
Stage gate model
General Motors) su koristile neki oblik modela faza-kapija u
upravljanju procesom razvoja novog proizvoda.
Godine 2001. 56% evropskih kompanija i 59% japanskih
kompanija je potvrdilo da koriste neku verziju modela faza-kapija
u upravljanju razvojem novog proizvoda
Razvoj inovacionih procesa
Principi zatvorene inovacije Principi otvorene inovacije
Kompetentni ljudi iz oblasti rade za nas
Ne rade svi kompetentni ljudi iz oblasti za nas. Moramo raditi sa kompetentnim ljudima unutar i izvan kompanije
Da bi profitirali od IR, moramo otkriti, razviti i lansirati sami
Eksterni IR može kreirati značajnu vrednost: interni IR je potreban kako bi učestvovao u stvaranju dela te vrednosti
Ako nešto sami otkrijemo, prvi ćemo izaći na tržište
Ne moramo mi započeti istraživanje da bi profitirali
Kompanija koja inovaciju prva Izgradnja boljih poslovnih modela je bolja od pristupa Kompanija koja inovaciju prva iznese na tržište će pobediti
Izgradnja boljih poslovnih modela je bolja od pristupa „prvi na tržište“
Ako kreiramo najviše i najbolje ideje u delatnosti pobedićemo
Ako na najbolji način iskoristimo interne i eksterne ideje pobedićemo
Trebalo bi da kontrolišemo svoju intelektualnu svojinu (intelectual property) kako konkurenti ne bi profitirali od naših ideja
Trebalo bi da profitiramo od tuđe upotrebe našeg IP i da kupujemo tuđi IP kad god to unapređuje naš poslovni model
Posrednici u modelima otvorene inovacije