intervju: doc. dr. sc. zoran tadićzaf.biol.pmf.unizg.hr/tadic/pdf/popularna_predavanja/...film,...

Biologiji ne bi pomogla ni tri kamiona “Viagre” - 1.dio

Datum 13.06.2011 14:06:00 | Kategorija: Intervju

Intervju: Doc. dr. sc. Zoran Tadić

Razgovarala: Jelena Likić

Rođen sam 18. travnja 1962. u Zagrebu gdjesam završio osnovnu i srednju školu te,1986. godine, Prehrambeno-biotehnološkifakultet (PBF). 26. svibnja 1987. godinezaposlio sam se na PMF-u, u Zavodu zaanimalnu fiziologiju gdje i danas radim.Doktorirao sam 1992. godine naPrehrambeno – biotehnološkom fakultetu.Docentom sam postao 1999. godine, što samjoš i danas. U početku, radio sam biologijutumora i njihovih metastaza, nešto kasnijemolekularnu dijagnostiku genetskih bolestidomaćih životinja, a danas radim ponašanježivotinja, tj. integrativnu biologiju gmazova,što mislim raditi dok mi ne “pukne film“. Na

dodiplomskom studiju predajem animalnu fiziologiju, na diplomskomekofiziologiju životinja i ponašanje životinja, a na doktorskom studijuintegrativnu fiziologiju i neuroetologiju. Hobiji: sociologija, epistemologija,filozofija znanosti, šetanje u prirodi, druženje s dobrom ekipom i gledanjeultrašund filmova, engleskih humorističkih serija, spavanje poslije podne (tzv.

Biologija.com.hr - Intervju - Biologiji ne bi pomogla ni ... http://biologija.com.hr/modules/AMS/print.php?story...

1 of 22 04/04/2015 07:05 PM

“ubijanje oka“), čitanje stripova, degustacija dobrih vina. Užasavam se: budalaprefarbanih u intelektualce, lakiranih krumpira, reformi obrazovanja, kravate,izuvanja cipela prilikom ulaska u nečiji stan, pretjerane molekularizacijebiologije, komercijalizacije znanosti i obrazovanja, izvrsnosti, autoriteta - NEPRIZNAJEM NITI JEDNOG!!!! Živim i radim.

Možete li nam u kratkim crtama približiti svoj znanstveni rad i interese,pojasniti na kojim projektima trenutačno radite te navesti tehnologijekoje u svojem radu koristite? Što ili tko Vas je inspirirao na bavljenjeznanošću?

Ja se bavim proučavanjem ponašanja životinja. Zapravo, ja se sve više bavimintegrativnom biologijom gmazova, a najviše zmija. Zanima me kako gmazovižive, kako osjećaju svijet oko sebe, kako doživljavaju ljude, koja osjetila koristeu različitim aspektima svojeg života. Posebno me ta pitanja zanimaju u zmijakoje su vrlo razvijeni grabežljivci u u kojih je evolucija oblikovala tijelo naposeban način. U svojem radu najčešće koristim promatranja. Zmiju postavimu neku situaciju (npr. s plijenom) i promatram tj. snimim sve reakcije koje sedogađaju. Poslije to analiziram. Npr. ako im ponudim dva plijena različiteveličine, kojeg će zmija odabrati? Ima li osjećaj gladi utjecaja na to i sl.Istraživanja imaju i komparativni značaj, jer u fakultetskoj zbirci ima raznihvrsta zmija koje se u svrhu istraživanja mogu koristiti. Ali, želite li dobitiodgovore na složenija pitanja, morate korisiti i složeniju opremu. Tako smo uistraživanjima obrambenih ugriza zmije zelene jamičarke (Cryptelytropsalbolabris) koristili kameru velike brzine snimanja (engl. high-speed camera)jer inače taj aspekt ponašanja ne bismo mogli proučiti. Pošto na projektdobivam novaca da njime možemo povremeno čak kupiti i dvije kuglicesladoleda u jeftinijoj slastičarni, u pomoć je uskočio naš vanjski suradnik dr.Anthony Herrel s Prirodoslovnog muzeja u Parizu. On se uglavnom bavikomparativnom anatomijom i morfologijom i ima takvu kameru, pa smouspjeli snimiti što nas zanima. Iz te se suradnje rodio rad koji je objavljen učasopisu “Journal of Experimental Zoology“ koji objavljuje uglavnom radove izintegrativne biologije. Uredniku se svidio rad pa je od njega napravio tzv.priču za naslovnicu (engl. cover story) – moje zmije bile su na naslovnicisiječanjskog broja! Njegovo je mišljenje da je rad jedan od prvih (ako ne i prvi)koji objašnjava neke biomehaničke odrednice arborealnih zmija. Arborealnezmije žive na drveću i grmlju, a taj je okoliš fizički jako složen i u njih su sezato razvile različite adaptacije u ekologiji, ponašanju, fiziologiji i morfologiji.Zato me one jako zanimaju. Mislim da je ovo prvi rad koji je objavio netko s


2 of 22 04/04/2015 07:05 PM

Biološkog odsjeka PMF-a U Zagrebu, a da je postao cover story.

Osim ovoga, radi se i na prepoznavanju plijena u raznih vrsta zmija,kognitivnim sposobnostima zmija te na ekologiji domaćih vrsta zmija iguštera. Trenutno najviše na poskoku (Vipera ammodytes) i gušteru blavoru(Pseudopus apodus).

U prošlosti, ne tako davnoj, bavio sam se i dijagnostikom genetskih bolestidomaćih životinja i imunologijom tumora i metastaza.

Nikad me nitko nije inspirirao na bavljenje znanošću, to je valjda došlo samood sebe, a ne znam kako. Možda je to poremećaj nastao kao posljedica nekogjačeg udarca u glavu, ne bih znao reći. Ono, ideš po ulici ispod one kosopostavljene letve, krovopokrivaču nespretno ispadne crijep i – odjednom tisine nevjerojatna ideja! To je to.

Ja sam se do sada u životu bavio različitim stvarima i prošao kroz različiteškole i druge ustanove. U osnovnjak sam išao u školu „Nikola Luketić –Kozarčanin“ koja je kasnije promjenila ime u „Medvedgrad“. Onda me uništilareforma školstva koju je uveo zagvozdski vlaj zvan Stipe Šuvar. Prvo sammalo išao u Pedagoški obrazovni centar (POC) u Klaićevu. Danas je to petagimnazija. Smučilo mi se od gomile štrebera u razredu i od vrlo nepedagoškihnastavnika (nekoliko njih, ne svi!), a koji su imali epitet “genijalnih stručnjakaza svoj predmet“. U drugoj godini tzv. pripremnog stupnja, zbog sukoba snastavnicom iz matematike i engleskog, prešao sam u Poljoprivredno-prehrambeni obrazovni centar (PPOC). Ta je škola bila na glasu kao škola zapropalitete. Onda sam ja sam sebi rekao ovo: “Čuj, bolje ti je bit propalitet panormalan, nego “normalan“, pa propalitet, i to mentalni.“ Mentalno jezdravlje najvažnije jer, ako zakaže, odnesu te u zavičajnu umobolnicu iz kojese jako teško izlazi. A ja sam već onda odlučio ne biti pacijent zavičajneumobolnice. U toj školi mi je bilo super, svi su nastavnici bili više-manjenormalni. Doduše, našlo se nekoliko zanimljivih - a la seksom opterećenaprofesorica iz biologije (uh, ta biologija!!!) i jedna napuhano prestogaprofesorica matematike, ali ajde.

Onda se nakon druge godine trebalo odlučiti gdje dalje jer u šuvaricama steimali tzv. pripremni i završni stupanj srednjeg obrazovanja, sustav 2 + 2. Jafakat nisam znao gdje ću i što ću. Zapravo, htio sam nešto biološko ilikemijsko, ali to ni za živu glavu nisam smio spomenut doma jer bi mama ibaka počele vrištati da što ću s biologijom, gdje ću posla poslije nać, biologenitko nigdje ne cijeni. Samo mi je tata rekao: “Sine, idi studiraj što hoćeš, neštoće se već nać kao posao.“ Kad sada o tome mislim, a sada sam nešto malo


3 of 22 04/04/2015 07:05 PM

pametniji, mislim da su one na neki način bile u pravu. Nekako sam se, a da nisam ne znam kako, odlučio za tehničku školu “Nikola Tesla“ koja se ondazvala Obrazovni centar za automatiku, energetiku i procesnu tehniku (OCAEPT). Tu sam, u potpuno muškom razredu, bio 3L i 4A2. Bilo je to dobavrhunca novog vala (1979 – 1981), plazili smo po kojekavim koncertima (Azra,Film, Haustor, Električni orgazam, Idoli, Buldožer i sl.), išli na matineje u SC zavrijeme nastave itd. Nastavnici nisu baš znali što je to pedagoško ispitivanjepa smo kod većine ocjene dobivali nekim čudnim načinima. Posebno bih želioistaknuti inž. Antu Rajčića koji nas je, pod izlikom da nas uči pedantnosti,tjerao detaljno crtati npr. prednju ploču osciloskopa tušem na paus papiru. Paako mu se nije svidjelo (a u 80% slučajeva nije mu se svidjelo!), sliku bismomorali ponoviti šest ili čak deset puta! A sve da nas, je li, nauči pedantnosti!Sigurno im je pobjegao iz one zavičajne umobolnice, naglo iskočio kroznezaštićeni prozor i utekao u OC AEPT. Ali za ekipu iz razreda vežu meneizmjerno pozitivne emocije. Bili smo poznati po tome što je svaki danizostajalo barem 3 – 5 učenika, a često i preko 10 i to u razredu od 30 učenika.A posebno smo bili poznati po tome što smo znali kolektivno “izmarkirati“.Mislim...je li...kad je vani novi val, što ćeš u školi? Ja sam do kraja četvrtegodine imao 36 neopravdanih, ali me nisu mogli izbaciti, jer tko će izbaciti vančovjeka s prosjekom 4,6 (jedan od najviših u cijeloj školi)? Zbog masovnihizostanaka razrednica Ana Anđelić odricala nas se dva puta pa nas jepreuzimao profesor Veljko Tomić.

Onda su me, poslije četvrte godine, spakovali u JNA u Sloveniju. Prije toga samupisao Elektrotehnički fakultet (ETF), a kao rezervni sam fakultet uzeoPrehrambeno – biotehnološki fakultet (PBF) jer je, ako se sjećate, biologija bilamoja velika ljubav, pa da baš ne bude čista biologija, uzeo ja BIOtehnologiju. Itu je bilo problema, jer mi je netko (a sad se ne mogu sjetiti tko) došao doma sviješću, a valjda je to onda bila najnovija vijest, da zna neke biologe i da radeu – Šimeckom (tvornica obuće op. au.) i da ne mislim valjda ići raditi uŠimecki? Reko, ma kakvi, ja mislim u “RIZ“, zato i mislim upisat ETF. I to samupisao, a bila je onda na taj fakultet neviđena navala. Kao, elektronika jebudućnost, uvijek će biti posla itd. Valjda su mislili da će Hrvatska, prije ilikasnije, ispaliti raketu u svemir pa će im trebati gomila elektroničara za to.Kako sada stvari stoje, mislim da će Hrvati prije “ispaliti“ na živce negoraketu! Uglavnom, upisao sam ETF, a položio sam i prijamni ispit na PBF-u, aliga nisam upisao i otišao u vojsku. Jedne noći mi je u snu, u Pivki, došao onajpatuljak koji vam i inače dođe u snu i – BANG – raspalio me po glavi ovećimbatom! Uto je dežurni, u 5 ujutro, viknuo “Ustaj vojsko“, ja sam iskočio izkreveta te, pod dojmom onog patuljka, sam sebi rekao: “Eeeee, Zorane, nećešti na eletrotehniku, ti ćeš na biotehnologiju!!“ Uglavnom, pustili su me iz


4 of 22 04/04/2015 07:05 PM

vojske pisat ponovno prijamni (jer se prošle godine nisam upisao!) i tako samzavršio, nakon četiri godine studija (1982 – 1986) biokemijsko inženjerstvo, sprosjekom 4,52 i postao diplomirani inženjer prehrambene tehnologije. Zaštonismo postali diplomirani inženjeri biokemijskog inženjerstva, Bog će ga svetiznati. Inače, sa studija se sjećam jedne pričice koja će biti zanimljivabiolozima: radili smo vježbe iz tehnoloških operacija, na drugoj godini, kojenam je vodio Zoran Đaković. U jednom sam mu trenutku rekao da je mojanajveća ljubav biologija. “Uh, ma kud baš biologija“ – reče on – “znam biologakoji radi u Šimeckom!“ Diplomski sam napravio na Zavodu za biokemiju, alimi se nikako nije sviđao karakter izvjesnog Slobodana Barbarića pa samodlučio tamo ne ostati i ne raditi doktorat. Mislim da mi je to jedna odnajboljih odluka u životu jer bi, da sam tamo ostao, vjerojatno dan-danas jošradio doktorat. Dok sam radio diplomski na biokemiji, upoznao sam izvjesnogJoška Žuvanića koji je vodio zastupstvo firme LKB. On me spojio s prof.Ivanom Bašićem sa Zavoda za animalnu fiziolgiju na PMF-u kod kojega samjoš na četvrtoj godini slušao dio imunologije, a na to su me nagovoriliKrunoslav Brčić – Kostić i Nenad Pešić koji su studirali biologiju. Otišao jana razgovor s Bašićem i – primilo me! I još me tamo drži! Prvo sam radio diodoktorata na institutu “Max Planck“ u Minhenu (1988 – 1989) na molekularnojbiologiji virusa hepatitisa B, doktorirao sam na PBF-u (1992), jer PMF nije htioda izravno doktoriram kod njih, iako je to i onda bilo moguće. Onda sam naposlijedoktorsko usavršavanje otišao na godinu i nešto u Indianapolis u SAD(1992 – 1994), na Krannert Institute of Cardiology. Tu sam konačno omirisaopravu fiziologiju, znanstveno i nastavno, i u nju se doživotno zaljubio – radiosam fiziologiju atrijskog natriuretskog peptida korištenjem transgenskihmiševa. Međutim, meni neki vrag već tamo nije dao mira i počeo samrazmišljati što ću i kako ću kad se vratim, jer se to nije moglo raditi uHrvatskoj. Oduvijek sam bio lud za zmijama, još od vrtića lovio sam pobarama i potocima bjelouške i sanjario kako ću, kao veliki, raditi nešto snjima. Pa mi pade napamet da se, dok sam još tamo, povežem malo sbiolozima koji rade na zmijama i pitam ih bi li se isplatilo raditi ponašanjezmija. “Ooooooooooooo, u svakom slučaju, to je vrlo neistraženo područje“ –odgovoriše oni. I tako sam ja, kad sam se vratio, polako napravio zbirku zmija,koja je postala funkcionalna negdje 1999. godine. Ostatak znate. I sada viditeda sam u životu svašta radio i posvuda se potucao i uopće mi nije žao što samprošao kroz tehničku školu i Prehrambeno - biotehnološki fakultet jer naučilisu me tehnički, odnosno matematičko-logički razmišljati, a to je često jakovažno u području biologije kojim se bavim. I naučili su me da se ne trebabojati matematike te da je ona jako potrebna, čak i biolozima. A to što sam seposvuda potucao, ne znači da neću još. Naprotiv. Ja još nis svoje zadnje rekel!


5 of 22 04/04/2015 07:05 PM

Oprema za testiranje brzine obrambenih ugriza arborealnih zmija ljutica

U koje se znanstvene svrhe zmije drže i proučavaju u laboratorijskimuvjetima? Možete li navesti neke konkretne prednosti koje građani odove vrste proučavanja imaju?

Na zmijama u zatočeništvu možete raditi jako puno stvari, samo morate imatidobru ideju. Možete raditi od kemijske ekologije, genetike ponašanja,kvantitativne genetike pa sve do termalne biologije, energetike i njezinogučinka na visokoadaptivna svojstva (engl. life-history traits). Mogućnostikorištenja zmija u laboratorijskim uvjetima su neizmjerne, a idu od ekologijedo neurofiziologije. Stvar je olakšana time što se većina zmija lako održava irazmnožava u zatočeništvu.

Konkretnih prednosti, odnosno koristi od proučavanja zmija nema. Ovakvaproučavanja su fundamentalna, tj. temeljna i nemaju svoju primjenu, baremne izravnu. Neki su testovi koji se rabe u proučavanju kemijske ekologijezmija bili temelj za razvoj nekih testova koji se rabe u testiranju djece spoteškoćama u mentalnom razvoju na različite okuse. Ali, meni uopće nijejasno zašto je pitanje ovako sročeno? Zar baš sve u znanosti MORA imatiizravnu primjenu? Te ideje promovira neoliberalni kapitalizam! U


6 of 22 04/04/2015 07:05 PM

neoliberalnom kapitalizmu sve se mora komercijalizirati, sve se mora moćiprodati, sve mora imati primjenu!!! Postoji tzv. primjenjena znanost, ali itemeljna znanost, koja nema izravne primjene, barem ne odmah. A hoće linešto što je dio temeljnih znanosti ikada imati primjenu, to nitko ne zna.Možda hoće, a možda i neće. Putevi znanstvenog promišljanja su čestonepredvidljivi. Ja sam veliki protivnik opće komercijalizacije znanosti.Prevladavajući način razmišljanja neoliberalnog kapitalizma je da je sadašnjarazina temeljnih znanja sasvim dovoljna da bi čovjek imao ugodan život. Atemeljna su istraživanja skupa te često imaju nepredvidljive i neprimjenjiverezultate. Pa se kapitalizam vodi mišlju da takva istraživanja budu jakoograničena, po mogućnosti na manji broj jačih sveučilišta u svijetu. Ostali bitrebali raditi primjenu, biti “znanstveni obrtnici”.

Među općom populacijom ponekad se može čuti sljedeće pitanje - zaštoznanstvenici zapravo proučavaju ponašanje životinja?

Znanstvenici proučavaju ponašanje životinja iz različitih razloga. Mnogiproučavaju ponašanje životinja zato što ih životinje i njihov život sami po sebizanimaju. Kada bi se novac u znanosti usmjeravao prema tome što zanimaobične ljude, proučavanje ponašanja životinja dobilo bi sigurno najvišenovaca, jer svi vole gledati dokumentarce sa životinjama. A u temeljimatakvih emisija je proučavanje ponašanja životinja. Ono što nam npr. BBCobjasni u nekoliko rečenica i/ili minuta filma zahtjeva mjesece pa i godinestrpljivog proučavanja životinja na terenu i/ili u laboratorijima, ali to se uemisiji ne vidi.

Ponašanje životinja ima primjenu i u neurofiziologiji, odnosno urazumjevanju kako rade naš živčani sustav i naša osjetila. Proučavajućiživčane sustave životinja saznali smo mnogo o tome kako radi naš živčanisustav. Osim toga, životinje imaju neka osjetila koja ljudi nemaju i koja smotek nedavno počeli razumjevati. Znadete li da mnoge ptice imaju osjetilozemljinog magnetizma u desnom oku, ali i u korijenu kljuna? Njihovi sumehanizmi rada potpuno različiti, a pomoću njih se ptice mogu orijentiratitijekom migracija. Međutim, kako ptice “vide”, tj. osjećaju zemljino magnetskopolje još se ne zna. Odnos živčanog sustava i ponašanja životinja proučavagrana koja se zove neuroetologija i vrlo je živa grana znanosti.

Ponašanje životinja našlo je primjenu i u zaštiti životinja i znanosti o okolišujer se u nekih životinja promjene u ponašanju mogu povezati npr. s pojavomtoksičnih kemikalija u okolišu. Potrebno je poznavati ponašanje životinja kako


7 of 22 04/04/2015 07:05 PM

bismo stvorili efikasne sustave aktivne zaštite životinja, a da se pri tome neremete njihove temeljne potrebe i način života.

Ponašanje životinja povezano je i s dobrobiti životinja jer se, poznavajućiponašanje neke vrste životinja, mogu kreirati bolji uvjeti u kojima će, zbograzličitih razloga (zoološki vrtovi, veterinarski privremeni smještaj i sl.), bitismještene u zatočeništvu. Mnogi znanstvenici proučavaju kako pojedinaponašanja ili njihove odrednice povezati s individualnim i društvenimponašanjem ljudi. Jedino je šteta što neoliberalni kapitalizam zaštita okolišabaš previše ne zanima, odn. zanima ga vrlo selektivno. Ili kao tzv. “lipservice” ili kao aktivnost koja će isključivo donijeti dobit, a primarna neće bitizaštita i dobrobit životinja, odn. bit će primarni neki drugi ciljevi i razlozi.Zato mnoge velike korporacije i ulažu u zaštitu okoliša: vrlo lijepo izgledaprema van, a iza se skrivaju drugi ciljevi. Ne tvrdim da su sve velike tvrtketakve, ali dosta ih je takvo.

Što je to etogram i u koje se svrhe koristi? Možete li nam dati nekiprimjer iz RH kada je izrada etograma pomogla u rješavanju konkretnihproblema u široj javnosti?

Etogram je popis svih ponašanja koje neke životinja izvodi. Etogrami se danasviše uglavnom ne objavljuju kao znanstveni radovi, ali su neophodni akoželite početi proučavati ponašanje neke slabo poznate životinje. Da bisteuopće bilo što započeli, morate znati sva ponašanja te životinje – moratenapraviti etogram. Pošto u Hrvatskoj ponašanje životinja ne postoji kaoznanstvena disciplina, nema primjera primjene etograma u rješavanju nekogproblema, ni u široj ni u užoj javnosti. Toga neće biti još jako dugo, moždaneće biti nikad.

Da pojasnim čitateljima moju tvrdnju da u Hrvatskoj nema proučavanjaponašanja životinja. Da bi se ponašanje životinja barem započelo proučavati,mora postojati kritična masa znanstvenika koji se time bave. Te kritične masenema! Ja sam, NAŽALOST, jedini koji se u Hrvatskoj bavi proučavanjemponašanja divljih životinja, i to gmazova. To ne znači da neću podržati ipoduprijeti neki studentski ili doktorski projekt koji će pokrivati i neke drugeživotinje, a meni će osobno biti zanimljiv, ali temeljno područje mojegzanimanja su gmazovi, posebice zmije. Nitko nikada nije sustavno radioponašanje na sisavcima, pticama, vodozemcima i ribama, a obeskralježnjacima da i ne govorim. A jedna lasta ne čini proljeće. Tako će bitijoš jako dugo, sve dok u Hrvatskoj ne bude 4 – 5 znanstvenih skupina koje će


8 of 22 04/04/2015 07:05 PM

se isključivo baviti ponašanjem životinja. Žalosno, ali vrlo istinito i realno.

Testiranje mladih zmija na reakciju na različite mirise


9 of 22 04/04/2015 07:05 PM

28. lipnja 2008. dogodio se jedan od najvećih incidenata u Vašojprofesionalnj karijeri. O činjenici da ste bacili 41 zmiju, azijsku zelenujamičarku, u kanalizaciju, nakon čega je jedna jedinka preživjela iisplivala u toalet fakulteta te preplašila čistačicu, izvijestile su sve većednevne novine, internetski portali i televizije u zemlji. Nailazili smo takona osuđujuće naslove, grube komentare te različite epitete kojima su vaskrasili novinari i javnost. S obzirom na poznatu novinarsku manirusenzacionaliziranja tekstova i jednostranog osuđivanja, sada, kada su sestvari smirile, Prekršajni sud odobrio Vašu žalbu na ranije osuđujućupresudu, a nova fakultetska garnitura stala je u Vašu obranu, možete liiznijeti svoju stranu priče te pojasniti okolnosti, uvjete rada i drugeelemente koji su doveli do ovoga incidenta?

To uopće nije bio problem zmija, to je bio problem međuljudskih odnosa izkojeg sam ja izišao s nešto modrica, izudaran, ali sve su zmije na broju,usprkos nastojanjima nekih da ih izbace. Ja sam zaista napravio velikupogrešku bacivši zmije u WC, za to nema opravdanja, ali sam to i priznao. Areakcije su bile vrlo neprimjerene, posebno s mojeg Zavoda. Stvar sezakomplicirala činjenicom da se tadašnja predstojnica jako teško nosila sasloženim društvenim situacijama, posebice kriznim. Ona se i inače loše nosi stakvim situacijama, pa ova moja nije bila iznimka. Ne radi ona to namjerno,ona je jednostavno takva. Takva se rodila i tu nema pomoći. Tadašnjapročelnica odsjeka prof. Biserka Nagy sama je izmjenila odluku kolegija.Kolegij je zaključio da me se ozbiljno upozori, a ona je tadašnjem DekanuPMF-a prof. Ivanu Habdiji proslijedila dopis u kojem se traži da me se prijavinajbližoj policijskoj stanici. Prof. Habdija je odmah tražio da me se pošaljepred etičko povjerenstvo PMF-a pa sam tamo i završio. Oni su bili sasvimnormalni i oslobodili su me odgovornosti, tj. zaključili da nisam etičkiodgovoran, za takve je stvari odgovorna veterinarska inspekcija. Dan nakonetičkog povjerenstva održan je izvanredni sastanak vijeća Biološkog odsjekana temu držanja opasnih životinja. Tu se nisu mogli dogovoriti što će s mojimzmijama, jer nije bilo kvoruma, pa je sljedeći dan pročelnica odsjeka poslalae-mailom kružno pismo da se ljudi izjasne podržavaju li držanje samodomaćih otrovnica. Pazite, glasovanje mailom! To je 200% protuzakonito! Janisam bio na tim sjednicama jer sam se vucarao po doktorima, nastojećisniziti od stresa povišeni tlak, kolesterol i šećer. Onda se pojavila veterinarskainspekcija, ne jedna nego dvije, dan za danom. Prvo gradska, a onda državna iobje su zaključile da su životinje sigurne. E tu sam onda shvatio da dobivambitku i da sad sve ovisi o meni. Naravno, u takvoj sam se situaciji moraosavjetovati i s odvjetnikom, koji mi je dao par odličnih savjeta kako se


10 of 22 04/04/2015 07:05 PM

postaviti. Savjetima mi je jako pomogao i prof. Damir Lučanin saZdravstvenog veleučilišta koji je psiholog i koji je odmah shvatio u čemu jeproblem, tj. u kojem zecu leži grm. Dekan sad više nije znao što će pa mi jenapisao da u roku od 7 dana moram sve neautohtone zmije otrovnice uklonitiiz prostora Zavoda za animalnu fiziologiju jer će me inače prijaviti nadležnomdržavnom odvjetništvu. Onako usput, napisao mi je i opomenu pred otkaz,zbog ugrožavanja ljudskih života. Meni ni na kraj pameti nije bilo da zmijeuklonim jer se i iz space shuttlea vidjelo da se tretman ove moje pogreškepretvara u mobbing. A ja sam odlučio da im ne dopustim taj luksuz da memobiraju. Ni zavodu, a ni dekanu. Naravno, negdje u pola priče pojavili su se inovinari, jer se sve to odvijalo tijekom srpnja 2008. godine. U tijeku je bilasezona kiselih krastavaca i to je bila odlična priča za novine i TV, posebnoprivatne TV. Pisali su i govorili svašta, NOVA TV je počela prilog rečenicom“skandal na PMF-u” i sl. U nekim novinama (ne sjećam se kojim) intervjuiralisu neku bakicu u parku na trgu Mažuranića koja o tome pojma nije imala, alikad su joj saopćili da će zmije uskoro navaliti, ona je izjavila da više nikadaneće ići u taj park da joj ne pojedu psa. Za vašu informaciju, živa zmijapronađena u WC-u imala je 13 cm! Ja sam tada naučio kako komunicirati smedijima i što reći u kojem trenutku.

Ali, najbolji su bili nepoznati ljudi na ulici! U razdoblju od 25 dana, koliko se todugo odvijalo, na cesti me zaustavilo 17 ljudi, meni potpuno nepoznatih i svisu rekli otprilike ovo: “Ja sam malo čitao i razmišljao o tome i, znate, vama tonetko smješta, netko vas se želi riješiti, nekom smetate, vi ili vaš rad, nešto želiod vas, a vi mu to ne date i zato je to tako.” Pazite, 17 ljudi, svi na dlaku istokažu! Naravno da je bilo tako, moji dragi kolege zaključili su da imam previšeprostora, da mi je prof. Bašić, pošto sam njegov ljubimac, dao previše prostorai da mi to sada, kada on više nije predstojnik treba oduzeti, ako ne milom,onda silom. I moja im je greška došla ko as na desetku. Pa su se onda požalilitadašnjem dekanu, prof. Ivanu Habdiji. A on me ionako baš nije jako volio.Zapravo, koga je on ikada volio? Jedan njegov kolega sa zoologijskog zavodaopisao ga je ovako: “Mali Ivica ujutro mrzi sebe, a popodne i ostatak svijeta.”Onda je došla jesen, pa je krajem 9. mjeseca došlo do smjene dekana i od ondase više apsolutno ništa nije događalo!!! Prije toga smo imali završni sastanak,novi i stari dekan, kolege sa zavoda, predstojnica zavoda, pročelnica,povjerenik za sigurnost na fakultetu, član etičkog savjeta Sveučilišta s PMF-a ijoš neki. Dekan u odlasku je svima dao da nešto kažu, a kad je došao red namene, onda mi je oduzeo riječ. Onda sam ja rekao da ću sada JA govoriti, a akomi se ne dopusti, onda ću nasilno raspustiti sastanak. Ja sam u tom trenutkubio spreman sve ih izbaciti van iz prostorije, da mi nisu dali govoriti. Ali jeprof. Zlatan Bajraktarević, član sveučilišnog etičkog vijeća, vidio kamo to


11 of 22 04/04/2015 07:05 PM

ide, pa je rekao da mi se mora dopustiti govoriti. Pa sam onda i ja rekao svoje,a posebno sam naglasio da zmije ne mislim uklanjati, pa je prof. Habdijaprimjetio da, ako mi netko tko je viši od mene po rangu, nešto naredi, to semora bespogovorno poslušati. Valjda, kao u vojsci. Moš mislit! Pogotovo uakademskoj zajednici, punoj mobera. Uglavnom, zaključili smo da ćemoizraditi zapisnik, poboljšati uvjete držanja zmija i to je onda bilo to. Čiča miča– gotova priča.

Rezultati svega toga su sljedeći: ja sam sve preživio, s nekoliko udaraca imodrica, ali živ i sa svim zmijama. Zaradio sam i opomenu pred otkaz na kojusam posebno ponosan, to je pravi trofej, ko jelen kapitalac. Predstojnica je bilaizmrcvarena do kraja, ali svaka joj čast, jer je ipak sve izdržala i čak me, iakonespretno, pokušavala braniti. Moji su kolege shvatili da se stvari ne radenasiljem jer im se to ne isplati i da će se u budućnosti lijepo ophoditi sa mnom,odnosno uzajamno ćemo se lijepo ophoditi. Ja sam prihvatio najveći dionjihovih savjeta pa sam smanjio zbirku zmija na broj koji je između jednetrećine i jedne polovine broja zmija prije ovog incidenta, nabavio sam i sveantiserume za liječenje. Jedino što im nisam mogao izaći u susret je da imnisam mogao dati prostor. Pazite, “nisam mogao”, ne “nisam htio”. Jer, ja bihim dao prostor, kad bi mi znanstvena produkcija pala čak i na 20% sadašnje, aona nije jako velika. Međutim, da sam im dao prostor, više ne bih mogao ništaraditi, produktivnost bi pala na nulu, a to si ipak ne smijem dopustiti.Uostalom, i bez tog prostora ta skupina objavljuje između tri i pet znanstvenihradova godišnje, a to je za grupu te veličine stvarno odlično i vrlo suproduktivni. Što se tiče njihovog mišljenja da sam bio ljubimac prof. Bašića, tusu djelomično u pravu jer se prof. Bašić prema meni ponekad stvarno odnosioočinski. Ali on je bio tip oca “volim te, al me ne traži novac, jer ga dobit nećeš”.Tako da ja od 1993. do 2006. godine nisam vidio ni lipe. Platio mi je dvijeavionske i jednu kartu za vlak, ostalo ništa. Sve sam zmije osobno platio odsvoje plaće, sve sam kaveze sam kupio ili napravio od materijala koji sam opetsam kupio. U zbirci zmija sve je moje. Oni su valjda mislili da ja dobivam pare,a oni ne, a ja dobio koliko i oni - ništa. Istina, imao je on razloga da me baremna riječima podrži: projekt “Utvrđivanje statusa gena za malignu hipertermijuu svinja” sam ja osmislio i napisao, on o tome nije pojma imao, sve je mojaizvedba i ideja. Za to je dobio 70.000 kuna godišnje na projekt. Ja sam od togavidio 0 kuna. Da je profesor bio pametan, mogli smo na Biološkom odsjekuimati na državnoj razini registrirani laboratorij za genetska testiranjadomaćih i divljih životinja. Ja sam, preko nekih svojih veza, došao vrlo blizutoga, tj. mogli smo to onda relativno lako ostvariti. Zamislite koji bi se novcislijevali na Biološki odsjek od toga! Ali on je bio plodan čovjek i to ga je vrlomučilo. Naime, osim što je bio plodan znanstvenik, bio je plodan i u biološkom


12 of 22 04/04/2015 07:05 PM

smislu pa je morao plaćati alimentaciju u SAD. Ogromnu svotu. To samslučajno saznao kad je profesor umro. Tako da je većina projekataMinistarstva znanosti (MZOŠ) otišla u podizanje malih amerikanaca. Tko kažeda MZOŠ nije humanitarna organizacija? Podržavao je populacijsku politiku uSAD, a da ni sam to nije znao.

A prof. Habdiju su, početkom ove godine, upokojili, tj. otjerali u penziju.Kažem “otjerali”, a ne “poslali”, jer ga je njegov matični zavod (zoologija)zaista otjerao. Na zoologiji mnogi su tri metra u zrak od sreće skakali kad jeotišao, umalo su vatromet organizirali. Ja se uopće nisam veselio pa su semalo čudili. Ne veselim se nikad tuđoj nesreći. Ali žalosno su ga izbacili, a vise zapitajte zašto. Jedino je nezgodno u svemu što je veterinarska inspekcijaipak napravila prijavu da smo radii pokuse bez da smo ih prijavii nadležnojslužbi pa smo završili na Prekršajnom sudu. Što se tiče toga da je sud uvažionašu žalbu, to ne znamo, jer smo uložili žalbu na presudu prostupanjskogprekršajnog suda, pa čekamo novo ročište na Višem prekršajnom sudu. Stvarse još razvlači po sudovima, a sad je već prošlo tri godine od tog incidenta. Daje bilo razuma, svega toga ne bi bilo.

Mladezelene jamičarke


13 of 22 04/04/2015 07:05 PM


14 of 22 04/04/2015 07:05 PM

U vrijeme incidenta, uz neadekvatne uvjete rada, često ste spominjali iloše vođenje Fakulteta, kao i pojedine loše međuljudske odnose. Je li seovo stanje sada promijenilo i u kojoj mjeri? Kako je danas raditi naBiološkom odsjeku PMF-a?

Zanimljivo je raditi na Biološkom odsjeku PMF-a. Da bi sve to shvatio ipreživio, moraš imati razvijenu socijalnu inteligenciju. Ako to nemaš, nijedobro. To je zato što su međuljudski odnosti poprilično poremećeni. Mislim davas neće previše utješiti činjenica da su, u odnosu na neke fakultete, timeđuljudski odnosi osrednje poremećeni. Ima, naime, i puuuuunoooo gorih,ljudi rade vrata do vrata i godinama ne razgovaraju, ne pozdrave se kadprođu jedan kraj drugog, na nekim je fakultetima bilo i tučnjava itd. NaBiološkom odsjeku toga nema, ali je nerazumjevanje, nedostatakkomunikacije, pa čak i mržnja pogolema. Ovo sadašnje stanje nije posljedicapojave novog pročelnika, kako to neki tvrde, nego posljedica dugogodišnjihdogađaja koji su se tu odvijali barem 50 godina, ako ne i dulje. Kao što nidogađaji u našem društvu nisu posljedica sadašnje vlasti, nego slijeddugogodišnjih događaja koji sežu i do sredine 19. stoljeća. Bahatost,nerazumjevanje mlađih, pokušaji da se “argumentum ad bacculum” odnekoga nešto dobije/spriječi ga se u nečemu, mentalno nasilje (dakle, ipakNEMA fizičkog!!). To se radi godinama. Godinama su stariji profesori provodilinasilje nad mlađima, bez ikakve odgovornosti jer “oni su profesori i mlađi ihmoraju bezpogovorno slušati”. To sam godinama gledao i na svojem Zavodu.Međutim, svi su oni u penziji ili su umrli. Mogli su raditi što su htjeligodinama, svakog maltretirati i nitko ih nije za ništa pitao, svi su morali bitikuš jer akademska zajednica vladajuće strukture nikada nije posebnozanimala. Na znanost i visoko obrazovanje se na ovim geografskim širinamauvijek gledalo kao na potrošnju, a ne kao na vrijedni izvor znanja i novihtehnologija. Tako je bilo prije, u K & K monarhiji, u staroj i novoj Jugoslaviji,tako je i sada. I zato je komunistička vlast dala profesorima pravo da buduapsolutni profesori, dala im neke male novce da nešto prčkaju i da budupolitički tihi, da se ne bune i da imaju u svojem malom carstvu apsolutnuvlast. Što su oni obilato koristili. Malo su radili, puno maltretirali, svi supotčinjeni šutjeli jer, ako si bio dobar, možda se i ulizivao nekom, nešto maloradova objavio, onda si mogao očekivati da ćeš i ti, nakon određenog brojagodina, postati profesor. Međutim, vremena se mijenjaju i ljudima je bilodosta takvih ljudi, takvih pročelnika Biološkog odsjeka. Pa smo izabralimladog pročelnika koji je u prvom mandatu izabran ogromnom većinomglasova. Čovjek je prilično dobar znanstvenik, radi vrlo modernu znanstvenugranu (računalnu biologiju) i svakako razumije što je znanost. Jedna od točaka


15 of 22 04/04/2015 07:05 PM

u njegovom programu rada bila je i promjena nastavnog plana i programa.Dakle, stvaranje nastave moderne biologije, prilagođene potrebama tržištakakvo postoji u vrlo razvijenim zemljama. Pazite, rekao sam razvijenihzapadnih zemalja, ne svih zemalja EU! Onda je jedan naš kolega iz Norveškenapisao prijedlog kako bi ta biologija trebala izgledati. To je svakako vrlomoderni nastavni plan i program, s jako puno matematike, fizike i kemije naprvoj godini. Sličan plan imaju mnoga sveučilišta vani. Bio je to samoprijedlog, ali je izazvao trenutnu eksploziju, otprilike ekvivalentnu omanjojnuklearnoj. Većina ljudi je podivljala od bijesa jer nigdje nema predmeta tzv.“klasične” biologije. Nema ih skoro nigdje ni vani. Oni su smješteni na višimgodinama biologije. Glavni je argument bio da to nije više ona stara biologija(i nije!), da nema “njihovih” predmeta na prvim godinama (i nema, smještenisu na više godine!), da “takva biologija nije primjerena potrebama našegdruštva i da je poslodavci neće prepoznati tj. ona neće davati znanja kojaposlodavci traže od biologa”. Ovaj zadnji argument vrlo je zanimljiv i o njemusam jako puno razmišljao. Zaista nitko neće prepoznati takvu biologiju odposlodavaca koji zapošljavaju ekologe. Samo, tko zapošljava ekologe? Njihuglavnom zapošljava Državni zavod za zaštitu prirode i Državna uprava zazaštitu prirode, Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja, pokojatvrtka za deratizaciju, nešto ih je u privatnoj tvrtki “Oikon” i u nekim sličnimai – to je to”. Za ekologe nema mjesta pod hrvatskim suncem. Ne znam kakvaznanja ekolozima trebaju u privatnim tvrtkama koje se bave okolišem, alibiologija za kakvu se zalaže pročelnik zaista neće proći u državnimustanovama i tvrtkama. Definitivno! Njima uglavnom ne treba vrsta znanjakoja bi se novim programom prezentirala studentima. Ovime uopće ne želimreći da su gore navedene državne ustanove i tvrtke pune neznalica i da radezastarjele stvari. Upravo suprotno, ima tamo vrlo pametnih ljudi, a teustanove i tvrtke obavljaju vrlo važne poslove. Međutim, one se temelje natzv. “klasičnoj” biologiji. To što takve biologije skoro da i nema više urazvijenim zemljama zapada, druga je priča. Ali, kod nas te ustanove s takvombiologijom dobro funkcioniraju. Naravno, normalno bi bilo da se i oneprilagode novom konceptu biologije, ali možete li to očekivati od državnihustanova i tvrtki? Vjerojatno da, ali za to treba jako puno novaca (i vremena!),a toga ova država nema. Stoga argument da naši ekolozi neće biti prepoznatina tržištu rada čak i stoji. Neće! Njima treba puno klasične botanike i zoologijeveć na prvim godinama studija da bi ih državne ustanove i tvrtke mogleuklopiti u svoj koncept rada, iako to nema nikakve veze s modernombiologijom u zapadnim zemljama. Kada se koncept rada tih ustanova budepromjenio, mi ćemo onda mijenjati nastavni plan i program. Zapravo ćemotada jednostavno biti prisiljeni na to. Mijenjanje nastavnog plana, bez dapostoji adekvatna nadgradnja u koju se takva biologija može uklopiti, nema


16 of 22 04/04/2015 07:05 PM

nikakvog smisla. Dapače, vrlo je štetna jer će se razoriti i ono malo biologijekoja još postoji. Drugi, vrlo veliki, problem takvog nastavnog plana je ovo: dabi takav moderni nastavni plan dobro funkcionirao, nastavnici moraju držatitemeljne predmete (npr. matemetiku, fiziku, kemiju) prilagođene biolozima.Sumnjam da će oni to učiniti. Zapravo, oni će učiniti ovo: deklarirat će datakvu nastavu drže, to će i pisati u nastavnom planu i programu, ali će ustvarnosti držati sve po starom. To je još gore nego da nastavni plan ostane postarom. Kao primjer za to ispričat ću vam priču s jednog fakulteta gdje jeprofesor odbio držati studiju prilagođen temeljni predmet na prvoj godini. Jerstudentima “neće škoditi da sve čuju”. Kad su ga zamolili da drži prilagođenunastavu, u novinama je izjavio da se na njega vrše pritisci zbog njegovihpolitičkih stajališta. I tako se predmet drži po starom, nitko mu ništa ne može.Najgore bi bilo moderni nastavni plan silom nametnuti! Ljudi bi ga stalno tihosabotirali, kao onaj profesor. Stvari bi postale još gore nego što su sada ipotpuno se raspale. Na ovim geografskim širinama stoljećima je nasilje svimsredstvima najnormalniji način ponašanja. Pa je onda i otpor nasilju svimsredstvima sasvim normalan način ponašanja. Nasilno neštouvedite/napravite i ljudi će to, tiše ili glasnije, sabotirati i sve će propasti. Istije problem s bolonjskim procesom i to na cijelom sveučilištu. Formalno, sve jeprovedeno u redu. Realno, ljudi se nisu prilagodili bolonji, nego su bolonjuprilagodili sebi, ne mijenjaju način predavanja, stvoreni su novi predmeti inastavni programi za udomljavanje nastavnika i sl. To nije bolonja, ali ljudipravu bolonju sabotiraju. Na PMF-u još i manje nego na nekim drugimfakultetima, vjerujte mi. Ljudi na Biološkom odsjeku većinom odbijaju takavnovi nastavni plan i to je činjenica koju treba prihvatiti, bez obzira što je todugoročno možda i vrlo loše za hrvatsku biologiju. Ne možeš ljude silovati jerće rat biti još gori, stvari će se brže raspadati. Sada pokušavamo sastavitidrugačiji nastavni plan jer je predloženi, a koji nije bio jako sličan onomprvom prijedlogu, neslavno propao. Ni to ne ide glatko i bit će tu gadnihproblema. Ljudi jednostavno ne žele promjene, a ako ih se uvede, oni će ihopstruirati. Pošto je oko posljednjeg prijedloga novog nastavnog plana iprograma bilo užasnih prijepora između molekulearnih biologa i ekologa, jasam u anketi koja se provodila napisao da je možda trenutno najbolje rješenjeda se studiji potpuno razdvoje i to čak na način da ih drže različiti nastavnici,tj. da oni koji drže nastavu na jednom smjeru ne drže nastavu na drugomsmjeru. To je vrlo loše za samu biologiju, ali strasti se moraju smiriti, a to jemoguće samo ako se ljudi razdvoje. Tek kad se razdvojimo, onda ćemo moćividjeti kako se ponovno udruživati i surađivati, kako ćemo dalje. Drugačije toneće ići. Raspad će se ubrzati.

Drugi problem sadašnjeg pročelnika je sukob s ljudima koji imaju velike


17 of 22 04/04/2015 07:05 PM

privredne projekte. Sukob je epskih razmjera, do točke kada mnogi tvrde da ih“pročelnik želi uništiti” i da “ne razumije ekologiju”, da je “on kemičar irazumije samo molekule”. Razumije on ekologiju dovoljno koliko mu treba, alibi htio neke stvari postaviti na drugačije noge. Međutim, to ne ide, većina jeprotiv toga i s tim se valja pomiriti. Uostalom, ja bih čitateljima postavio jednopitanje za razmišljanje: može li se biologija ili znanost uopće postaviti nadrugačije noge kad se niti upravljanje državom ne može lako postaviti nadrugačije noge? Pročelnik neće moći postaviti biologiju na drugačije noge jervanjska infrastruktura nije na drugačijim nogama! Da ju nasilno čak ipostavimo na drugačije noge, to bi za nju bilo jako loše – ne bi se uklopila uvanjsku strukturu. To smo jednom već napravili, pa smo sebi postavili visokekriterije napredovanja. Npr. medicinari imaju puno niže kriterije, posljedicačega je da su neki moji poznanici s kojima sam išao u srednju školu namedicini već redovni profesori, a ja sam docent. To što ja imam više radova odnjih zaista ništa ne znači, ni u kojem pogledu. Oni su dogurali do vrha, a mi semučimo.

Povezan s tim je i problem izvrsnosti koji pročelnik uporno propagira. Osobnosmatram da je izvrsnost (engl. exellence) velika zlouporaba i da se koristi da bise ljudi maltretirali. Kad ovo kažem, mislim na EU, uglavnom ne na Hrvatsku.Moraš bit izvrstan, pod svaku cijenu! Publiciraj još i još i još i još i još... Dokle?Dok ne postaneš nekakav profesor? To tamo još nekako i možeš, jer jeulaganje u znanost (još) relativno veliko. Ali, i njima se crno piše i to vrlouskoro. Kod nas nema izvrsnosti u društvenim procesima, pa tako uglavnomni u znanosti (koja je isto društveni proces). Pročelnik stalno ističe daizvrsnost treba biti temelj napredovanja. Treba, ali se njegovo isticanje togashvaća kao napad na ljude s kojima ima gore navedene probleme. Osim toga,kod napredovanja ljudi u obzir svakako treba uzeti i okruženje u kojemu jeosoba radila i znanstveno stasala. Neki su bili mobirani godinama i nisu moglidovoljno publicirati. Zar ćeš sada reći da nisu izvrsni? Ljudi izvrsnost, kako jeističe pročelnik, ne prihvaćaju i to većina. Čak tvrde da bi im “pročelnikodmah dao otkaz, da može.” Mislim da su to pretjerane tvrdnje. Pročelnik,ovaj ili bilo koji drugi, ne može davati otkaze tek tako, čak i da želi, jer ljudeštiti zakon, ono što bi on htio jest da se podigne razina znanstvene kvalitetebiologije, a da on od toga ima neke koristi. To neće ići, jer ga puno ljudi, zboggore navednih sukoba više ne osjeća kao pozitivnu osobu. Uostalom, što toznači biti izvrstan? Mnoga su sveučilišta u svijetu bila izvrsna i prije nego jepostojao taj pojam. Ona će to biti i dalje. Kod nas...je li…izvrstan je kako tko ito uglavnom za vlastiti gušt, ako hoće, ovdje to ništa ne znači. Ja ne smatramda je pročelnik negativna osoba, on jednostavno želi hrvatsku biologijupromjeniti da bude “zapadna” biologija i da ostane zabilježeno da je on to


18 of 22 04/04/2015 07:05 PM

napravio. Ali, predugo je radio u “trulom kapitalizmu” i vjerojatno misli da sepromjene mogu raditi na način kako se to radi u trulom kapitalizmu. Nažalost,tako se promjene ne rade ovdje. Ovdje se to mora polako, a i onda moraš bitijako oprezan. I to je korijen cijelog sukoba. I on je, isfrustriran otporom ljudi,napravio nekih loših poteza, ali to nije srž problema, srž problema je brzina inačin promjena. To je apsolutno prihvatljivo za zapadne zemlje, ali ne zajugoistočnu Europu. On je osoba koja je vrlo uspješna u računalnoj biologiji(ali dovoljno razumije i druga područja znanosti, suprotno tvrdnjama drugih)i to radi zato što mu je to gušt, odnosno zadovoljstvo. Ali, promjene je želioizvesti prenaglo za ove geografske širine, što mu se osvetilo. Što s biologijomdalje? O tome ćemo nešto kasnije.

Što se tiče sadašnje uprave fakultetom, to ne znam. Prof. Mladena Juračićasam tek površno upoznao, nikada s njim nisam dulje razgovarao. Sadašnjegdekana, prof. Amira Hamzića s fizike, isto ne poznajem. Razgovarao sam snjim nekoliko puta, vrlo kratko, prije sjednica fakultetskog vijeća. Zvuči mi iizgleda sasvim normalno. Eto, to je sve što o upravi mogu reći. Ne zanima menikakva uprava ni vlast. Držim predavanja, radim znanost koliko mogu i to jeto. Sačuvaj me Bože bit predstojnik, pročelnik ili dekan. To neću dok imamzdravog razuma! Doduše, nikad ne reci nikad, ali u ovom trenutku ne. Žao mije svakog dekana jer mora biti i odličan psiholog i još bolji političar i voditiPMF i pri tome mora “plesati” između želja pojedinih odsjeka. To je čestomission impossible.


19 of 22 04/04/2015 07:05 PM

Nekoliko sati stare malajske jamičarke

Javljaju vam se brojni građani u vezi problema sa zmijama. Kako biste,sukladno svom iskustvu, ocijenili osvještenost javnosti o ponašanju zmijau RH?

Ljudi su uglavnom onesviješteni glede zmija – kad vide zmiju, onesvijeste seod straha :D. Razina znanja o zmijama i njihovom životu je uglavnom niska,ali i da je veća, ne bi bilo veće razlike u ponašanju ljudi. Ljudi zovu i pitaju štoće sa zmijom u vrtu, što će napraviti ako vide zmiju itd. To su sasvimnormalne reakcije jer se većina ljudi boji zmija. Ja uvijek rado dam savjet štosa zmijama, ponekad čak i odem na teren kod ljudi vidjeti kakva je situacija.Tu sam uvijek otvoren za pomoć. Je li strah od zmija urođen u ljudi,zanimljivo je pitanje. Strah od zmija zove se ofidiofobija, a postoje zanimljiviradovi koji tvrde da je možda i genetske prirode. Drugi pak to opovrgavaju,tako da je to vrlo kontroverzno područje psihologije. U časopisu “Journal ofHuman Evolution” je 2006. godine objavljen članak koji predlaže da su zmije,odnosno da je dugotrajna koegzistencija viših primata i zmija vrlo pozitivnoutjecala na razvoj vidnih putova u mozgu. Prilično kontroverzno, ali izanimljivo. Što se tiče edukacije o zmijama, Državni zavod za zaštitu prirodeizdao je nekoliko odličnih brošura o zmijama Hrvatske koje se tamo mogu


20 of 22 04/04/2015 07:05 PM

nabaviti (tel. (01) 5502 900, internet: www.dzzp.hr).

Poznato je da u Hrvatskoj žive tri vrste zmija otrovnica – poskok, riđovkai planinski žutokrug, no poskok je ipak najčešće spominjana vrsta.Vezujemo je uz područje dalmatinskoga krša, no mali dio javnosti zna daposkoci obitavaju i na Medvednici, Kalniku, Žumberku i Samoborskomgorju. U svibnju i lipnju bilježi se najveća aktivnost poskoka pa je ovovrijeme ujedno i najbolje za davanje nekoliko stručnih savjeta oponašanju prilikom susreta sa zmijama. Kako se, dakle, ponašati akosusretnemo nepoznatu vrstu zmije, a kako u slučaju ugriza zmije?

Kada susretnemo zmiju, najbolje ju je zaobići jer tako izbjegavamo sveneugodne posljedice susreta sa zmijom. Ako nas kojim slučajem zmija ugrize,onda ne treba paničariti, nego sjesti nekoliko minuta i vidjeti počinje li namjestu ugriza oticanje. Naime, jedna od glavnih značajki ugriza našihotrovnica je naglo oticanje ugriženog dijela, koje se brzo širi dalje. Ako jenastao otok koji se brzo širi, onda treba ugriženi dio tijela imobilizirati,najbolje zamatanjem u tzv. prvi zavoj i ugriženoga prevesti, što je prijemoguće, u bolnicu. Ne smije se ranu rezati i isisavati otrov, a niti podvezivatiugriženi dio tijela, jer podvezivanje pomaže, ako se pravilno izvede, ali jenestručnjaku jako teško odrediti što je pravilno, a što nepravilno podvezivanjepa ga nije preporučljivo izvoditi. Prejako podvezivanje može i pogoršati stanjei dovesti do odumiranja tkiva, odnosno do gangrene. Jedini lijek za liječenjeugriza naših otrovnica je tzv. zmijski antiserum koji proizvodi Imunološkizavod iz Zagreba. To je vjerojatno najkvalitetniji zmijski antiserum u Europi,što mogu potvrditi i mnogi strani stručnjaci. Ali njega ne smijete davati samisebi ili nekom drugom, jer može doći do opasne alegijske reakcije tzv. reakcijebrze preosjetljivosti koja može dovesti do anafilaktičkog šoka i do smrti.Prema tome, antiserum daje ISKLJUČIVO LIJEČNIK I TO, PO MOGUĆNOSTI, UBOLNICI! Ako se onda i pojave alergijske reakcije, liječnik će znati suzbitinjihove simptome.

Drugi dio intervjua pročitajte na ovom linku.

*Sve fotografije ustupljene su ljubaznošću doc. dr. sc. Zorana Tadića


21 of 22 04/04/2015 07:05 PM

Na Biološkom odsjeku PMF-a u Zagrebu predajete kolegije “Animalnafiziologija”, “Ekofiziologija životinja” i “Ponašanje životinja”. Smatrate lise dobrim predavačem, koliko Vam predavanja i rad s mladima znače ukarijeri te što planirate na nastavnom polju učiniti kako bi se poboljšalakvaliteta obrazovanja u Vašem području djelovanja?

Koliko sam ja dobar predavač, to mogu ocijeniti samo studenti, ne ja. Ja samsebi uvijek najbolji, najljepši i s najbujnijom kosom na ovom svijetu! Premaanketama, spadam među najbolje predavače Biološkog odsjeka. To mi je dragojer predajem kolegije koji zahtjevaju multidisciplinarnost, tj. kompleksninačin razmišljanja na različitim razinama, od molekula do cijelog organizma.Osim toga, dobro sam matematički obrazovan kroz čitavo školovanje pa minije teško primjeniti matematičku logiku u razmišljanju, a to jako pomaže.Suprotno onome što misle studenti (a i neki moji kolege) matematika je JAKOvažna biolozima, prevažna. Čak i ako se neće njome baviti u svojem kasnijemradu, ona ih uči logičnom razmišljanju. Ja sam kroz čitavo školovanje imaojake matematike, u srednjoj školi i na fakultetu, pa iako sam iz matematikeimao trojke i četvorke, nikad petice, smatram da je matematika posebnovažna. Ja se matematike nikad nisam bojao, nkad se nisam bojao ničeg novog,sve novo i nepoznato bilo mi je izazov. Padnem u komu kad čujem da su seneki upisali na biologiju zato da bi izbjegli matematiku. A takvih je dosta. Toje katastrofa! I kemija, posebice opća kemija, vrlo je važna. Na fakultetu samimao odličnog predavača opće kemije, prof. Ivana Piljca koji je zahtjevaopuno i bio jako strog (ponekad i vrlo sarkastičan glede neznanja kemije), alinas je naučio kemijski misliti. Velika mu hvala na tome! Što se tiče podpitanjamogu li ja učiniti nešto za poboljšanje kvalitete nastave, odgovor je ne. Kodmene je kvalitetna nastava genetski poremećaj, jer su moja baka i moja mamabile nastavnice. Ali, više uopće nije bitno da držite kvalitetnu nastavu, pa čaktoliko ni na zapadu. Postalo je prevladavajuće mišljenje da, ako si vrstanznanstvenik, da si vrstan predavač, iako između te dvije kvalitete nemanikakve korelacije. Možeš biti svjetski priznati znanstvenik, a da studentiumiru od očaja na tvojim predavanjima, i obrnuto. Primjeri užasnih


2 of 14 04/04/2015 07:24 PM

profesora, a dobrih znanstvenika su James Watson (s Crickom otkriomolekularnu strukturu DNA), Niels Bohr (poznati fizičar) i WilliamHamilton (čije je ideje o ponašanju životinja i genima u knjizi „Sebični gen“popularizirao Richard Dawkins). J. Watsonu, koji je i inače vrlo neugodnaosoba, nisu nakon nekoliko godina htjeli produljiti ugovor na Harvardu,djelomično zbog neugodnog ponašanja, a djelomično zbog nikakve nastave. Ajoš je tražio i povišicu jer, eto, trebali bi biti ponosni što imaju takvu osobu. Nikod nas se baš ne cijeni dobar predavač, bolje je imati puno objavljenihradova, jer je to gotovo isključivi čimbenik po kojem se napreduje. Tko šljivinastavu! Ali slično je i vani. Moj vanjski suradnik Anthony Herrel koji radi naPrirodoslovnom muzeju u Parizu, a koji je bio postdoktorand na Odjelu zabiologiju organizama i evolucijsku biologiju na Harvardu priča mi kako sevećina nastavnika užasava nastave, posebno one dodiplomske, ali i nadoktorskom studiju. Najradije bi to prepustili nekom drugom, što mnogi i čine.Pa je Anthony rmbačio nastavu umjesto svog šefa! Barem veći dio. Pa što ondazanima Harvard – najbolje sveučilište na svijetu? Prema njegovim riječima,Harvard zanima da si veliki stručnjak u svojem području i (što je danasjednako važno) da im svojim projektima doneseš mnogo novaca. Ako sistručnjak i to mlađi, a novaca nemaš, letiš van! Možeš čak biti znanstvenonešto malo lošiji (pazite, samo malo lošiji, jer ipak je to Harvard), ali morašbiti pun novaca! Novac, novac, novac i uvijek samo novac!!!! Ipak, ako si jakodobar predavač, a nešto lošiji znanstvenik i to će se istolerirati, ali onda morašbiti nastavnički vrh vrha. A to onda dobro naplatiš. Želiš li imati predavačkuzvijezdu u svojim redovima, to se debelo plaća. Ali, najvažniji jeprvospomenuti način: znanost + novac. To je bit neoliberalnog kapitalizma!


3 of 14 04/04/2015 07:24 PM

Unutrašnjost zbirke zmija na Biološkom odsjeku PMF-a u Zagrebu

Na službenim fakultetskim stranicama kolegija “Ponašanje životinja”navodite kako, po Vašem iskustvu, "studenti tijekom studija nisu naučilikvantitativno razmišljati". Što konkretno ovime poručujete te tko bi, poVašem mišljenju, i u kojoj fazi obrazovanja trebao djelovati napoboljšanje ovoga stanja?

Ovo ćemo kratko, jer smo mnogo toga već spomenuli. Kvantitativno vas učirazmišljati matematika. Pošto se mnogim našim studentima biologije javljajuteške alergije od matematike, pošto su mnogi upisali biologiju da ne vide punomatematike, rezultat je jasan! A kvantitativno se razmišljanje uči u osnovnojškoli, čak ne toliko u srednjoj školi. Ona samo održava i razrađuje ono što stestekli prije. I zato je osnovnoškolsko obrazovanje temelj svega. Loša osnovnaškola = loše kvantitativno razmišljanje kasnije = loši studenti = loši stručnjaci =opća katastrofa. U tome je “sav zakon i proroci”.

Što mislite o prijedlogu novog Zakona o znanosti, visokom obrazovanju isveučilištu?


4 of 14 04/04/2015 07:24 PM

Hvala na pitanju, sve najgore! Guši autonomiju sveučilišta, guši mnogo toga, abit će vrlo teško provesti ga. Prva verzija bila je katastrofalna, predlagao sepiramidalni sustav napredovanja, sad je to u drugom prijedlogu skinuto. To sutri zakona: Zakon o sveučilištu, Zakon o znanosti i Zakon o visokomobrazovanju. U zakonu o znanosti se sveučilišta spominju samo na nekolikomjesta, onako usput. Znači, znanošću će se baviti samo instituti. Ipak, mislimda sveučilišta neće toliko stradati koliko javni instituti. Mislim da im, ako seovi zakoni usvoje, slijedi sudbina tvornice „Pliva“. O „Plivi“ su pričali kako jeto budućnost mladih znanstvenika, kako im se tu pružaju neviđenemogućnosti napredovanja, kako će to biti nova, reorganizirana tvornica... Jošnegdje imam novine s tim naslovima, sačuvao sam ih jer sam instinktivnoosjećao da tu nešto nije u redu. Bio sam u pravu. „Pliva“ je potpuno uništena.Mislim da takvo što slijedi i javnim institutima. Volio bih da griješim, aligodinama se, kao hobijem, bavim sociologijom, posebice sociologijom ovihpodručja, pa mi je jasna jedna stvar: čim se počne pričati o fenomenalnimmogućnostima negdje u nas – bježi koliko te noge nose! Ako zakon kojimslučajem bude izglasan, nije mi jasno odakle će doći novac kojim će se zakonimplementirati? Valjda će pasti s neba, ili ćemo primjeniti stari trik da suHrvati snalažljivi, snaći će se oni već. To tako u nas Rvata ide uvijek kad senešto radi bez da se o tome pošteno razmisli i prethodno organizira. Posebnomi se ne sviđa kako se prema zakonu odnosi Nezavisni sindikat znanosti ivisokog obrazovanja. Vilim Ribić pjeva hvalospjeve zakonu, jer treba znanostprilagoditi europskim standardima. On vjerojatno sve to priča zato kako bi iztoga izvukao neke političke koristi za sebe. Slabo će mu od svega biti koristi,raspada mu se Matica hrvatskih sindikata. Točno je da sustav hrvatskeznanosti treba modernizirati, ali to će biti nagla promjena koja će jako oštetitibolesni sustav hrvatske znanosti; na ovim prostorima novotarije se uvodepolako, jer inače sve unište, ovdje je sve krhko!!!! Tako je to bilo prije, tako jesada, ne vidim nikakav pokazatelj koji bi govorio da tako neće biti ubudućnosti. Čitava će znanost postati jedna velika „Pliva“. Mislim da ječitava stvar napravljena da mali broj ljudi iz ovih promjena izvuče za sebeveliku korist tj. veliki novac u istraživanjima. Ostali neće dobiti ništa. Jer, kao,Hrvatska finacira prevelik broj znanstvenih projekata, ljudi bi se trebaliorijentirati na vanjske fondove. Mislim da bi MZOŠ trebao razmisliti kakofinancirati male projekte, da i mali nekako prežive. Kako to s vanjskimfondovima izgleda, lijepo su mi ispričali češki znanstvenici čija je znanost (idemokracija!) razvijenija od naše, uvijek je i bila: ništa od vanjskih fondova,novac se dobija slučajem, na to ne možeš računati! I na zapadu je sve težedobiti projekt, sve je manje novaca za znanost jer neoliberalni kapitalizamshvaća znanost isključivo kao obrt koji će stvarati stvari od kojih se može


5 of 14 04/04/2015 07:24 PM

stvoriti dobit. Samo će se vrlo mali dio ljudi moć baviti fundamentalnimznanostima. Među njima sasvim sigurno neće biti Hrvati u Hrvatskoj. Njima ine treba znanost. Nikad nije ni trebala. Tako da će znanost, ako se ovakavslijed događaja nastavi, potpuno biti uništena ili jako onemogućena za pet dodeset godina. Paradoksalno je, ali mislim da će opstati samo vrlo male grupe,koje će se snalaziti s malo novca. Većina velikih znanstvenih skupina bit ćeuništena. Nekoliko će ih opstati, ali ti će do novaca dolaziti političkim i drugimvezama, jer sve je ovdje politika. Predviđam da će se to prvo dogoditi najavnim institutima, manje na sveučilištima. Ali, nositelji znanosti u Europiprvenstveno su instituti, a ne toliko sveučilišta. U SAD je suprotno, tamo sunositelji većeg dijela znanosti sveučilišta.

Koraljna kobra izlazi iz jaja

S obzirom na atraktivnu prirodusvojeg znanstvenog rada, čest stegost mnogih predavanja, skupova,okruglih stolova. Koliko je za vaspopularizacija znanosti važna ismatrate li da je dovoljnozastupljena u hrvatskoj javnosti?Slažete li se s nekimznanstvenicima koji drže da bi

popularizacija znanosti trebala biti zadaća svakog znanstvenika te jedanod temelja znanstvenog djelovanja?

Popularizacija znanosti je vrlo važna, jer se preko toga šira javnost upoznajesa znanošću. Mislim da to kod nas dosta dobro funkcionira. Postoji“Laboratorij slave” i druge slične stvari i to je jako dobro. Nije svatkosposoban za popularizaciju i to ne može svatko raditi. Ne mora nužno to bitiznanstvenik. Jedan od odličnih popularizatora ekoloških znanosti je Sir DavidAttenborough na čijim sam serijama ja odrastao. A on nije znanstvenik. Većsmo rekli da mnogi vrhunski znanstvenici ne znaju svoje znanje prenositi nadruge. Jednostavno, to im nije dato. Neki to mogu. Neki su i “slabiji”znanstvenici, ali izvrsni popularizatori. Osobno, ne mislim da popularizacijunužno moraju izvoditi vrhunski znanstvenici, ni vani to oni često ne rade. Toće obaviti, možda i uspješnije od njih, netko drugi, čak ne mora ni bitiznanstvenik. Zato popularizacija ne mora biti temelj znanstvenog djelovanja.Ako netko to voli, to je svakako pozitivno i trebalo bi mu se uzeti u obzir, ali


6 of 14 04/04/2015 07:24 PM

ne bi trebalo biti obavezno.

Prema riječima Hongjooa J. Hahma, voditelja ureda Svjetske banke uHrvatskoj, jedan uloženi postotak BDP-a u istraživanje i razvoj trostrukose vraća svakoj državi, zbog čega je ključ uspješnog gospodarstvatripartitna suradnja javnog sektora, biznisa i znanosti. Poznato je daHrvatska u istraživanja ulaže mizernih 0,8 posto BDP-a, dok primjericeFrancuska ulaže oko 3%, a Finska više od 4%. Što će se, ako se Hrvatskanastavi kretati ovim društveno-političkim putem dogoditi s našomznanošću i znanstvenicima? Kako bi se, po Vašem mišljenju, stvari moglepromijeniti i u kojem vremenskom okviru?

0,8%? Vi se šalite? Gdje ste naišli na ovaj visoki broj? U znanost se blizu 1%BDP-a ulagalo za vrijeme Račanove vade, kasnije sve manje i manje, tako dasmo sad, čini mi se, negdje blizu 0,3% ili 0,4%. To je zato što se na znanostuvijek gledalo kao na javnu potrošnju, a ne kao na izvor. Pazite, ne sada, uHrvatskoj, nego još i u SFRJ! To se onda prenijelo na sadašnju državu. Opća jedruštvena percepcija znanosti kao “niškoristi” i to već desetljećima. Kad se topromjeni, promjenit će se stav hrvatskih vlada prema znanosti pa će iznanosti možda biti bolje – znanost neće biti promatrana kao potrošnja, negokao pokretač gospodarstva, stvaratelj novih tehnologija i znanja. No, mislimda će se to teško dogoditi u bližoj budućnosti. To što vlada priča da ćepotpomagati orijentaciju znanosti na gospodarstvo je samo “lip service”.Hrvatska je u teškoj krizi (ekonomskoj i moralnoj) i sumnjam da se što možeznačajno pomaknuti naprijed u sljedećih pet do deset godina. Možda i može,ja ne zastupam opciju po kojoj smo predodređeni za propast, sve su opcijeuvijek otvorene, ali čini mi se da u ovoj procjeni ne griješim. Konstelacija jetakva da će novca biti sve manje, za njega će borba biti sve nemilosrdnija, anovci će se u dobrom dijelu dodjeljivati po nekim čudnim kriterijima, kao i dosada. Ne mogu me uvjeriti oni koji tvrde da će osnivanjem novih državnihinstitucija za znanost sada stvari profunkcionirati. Predugo živim ovdje,previše sam toga vidio da bi u lijepe riječi povjerovao.

Posljedica i refleksija duge besparice, borbe za novac vezane s tim, borbe zadruge resurse i trajno poremećenih međuljudskih odnosa je osnivanje novogzavoda na Biološkom odsjeku. Naime, mi smo nedavno osnovali Zavod zamikrobiologiju, pa sad Biološki odsjek ima pet zavoda: Botanički zavod,Zoologijski zavod, Zavod za molekularnu biologiju, Zavod za animalnufiziologiju i, najnoviji, Zavod za mikrobiologiju. Kao, kolegij se s time složio,svi smo dali podršku. Onda je glavni zagovornik osnivanja stao ispred nas i u


7 of 14 04/04/2015 07:24 PM

pola sata izrecitirao zašto nam treba novi zavod, svi smo to pobožno slušali,mikrobiologija je važna stvar, bla, bla, bla… I osnovasmo mi taj zavod. Odmahse počelo šuškati da je on osnovao zavod da bi mogao šefovati. To je možda itočno, ali samo djelomično. Predstojnik svakog zavoda ima vrlo ograničenuvlast i postoji samo zato da bi tehnički vodio zavod. Predstojnik zavoda nijenikome šef, čak ni nominalno! On tehnički koordinira zavod. Zato ne vjerujemda je to glavni razlog zašto se ta osoba odlučila za osnivanje novog zavoda. Taosoba nije glupa. Upravo suprotno! A pošto se dugo bavim sociologijom kaohobijem, lako mi je bilo zaključiti zašto je možda stvoren novi zavod. Moralnasituacija Biološkog odsjeka je loša (po tome on nije neki izuzetak, lošimeđuljudski odnosi su u akademskoj zajednici više pravilo nego izuzetak)tako da bi jako puno ljudi otišlo s njega negdje drugdje raditi biologiju, kad biimali priliku. Ali, to je nemoguće. Tko će uzeti biologa? Lobistički potencijalbiologije je apsolutna nula, vlada potpuna lobistička impotencija, ni trikamiona “Viagre” ne bi biologiji pomogla! Pa čak da i odeš drugdje,međuljudski su odnosi isto vrlo kompleksni, svugdje je isto, na dosta mjestačak i puno gore nego na BO-u. Broj ljudi koji bi rado otišli je popriličan, samose ne usude to javno reći. Moj je kolega do sada radio na drugom zavodu imoja je procjena da mu je “pukao film”, da je odlučio “uzeti stvar u svojeruke”, nešto napraviti za sebe, pobjeći s tog drugog zavoda, imao je percepcijuda ga taj zavod davi, guši, satire, da jednostavno mora nešto poduzeti da seiskobelja iz takve užasne situacije, da mentalno ne istruli na “starom” zavodu.I zato je, jer je imao tu mogućnost, osnovao drugi zavod. Mislim da je i njemujasno da time neće puno stvari pomaknuti naprijed, jer smo svi u “istom sosu”,ali sam osjećaj da je nešto napravio za sebe, da se barem malo pomakaonaprijed iz starog, vjerojatno mu puno znači. Naravno, mislim da bi mu bilopuno bolje da je otišao na neki drugi fakultet, ali tko će uzeti biologa? Tko ćebilo koga danas zaposliti, kada ljudi masovno gube posao? Zato je napravioovaj korak, da barem malo dobije osjećaj da se negdje pozitivno pomakao.Nisam o tome s njim nikada razgovarao, ali zaista mislim da je to potezočajnog čovjeka, a takvih je puno na BO-u. Nije on ništa loše mislio,jednostavno se pokušao spasiti. A da bi ljudi rado otišli s BO-a sasvim jenormalno, jer ljudi na zapadu nekoliko puta znaju promjeniti mjesto rada,češće dok su mlađi, ali neki to čine i u kasnijim godinama. To je odlično jermijenjaš radno okruženje, u tvojem se životu pojave novi ljudi pa ti seaktiviraju i mentalni potencijali, novo okruženje stvara nove ideje i poticaje.Kod nas takvo što nije moguće. Kuda ćeš odseliti? Tko će te zaposliti? Ako te izaposli, kako ćeš tamo živjeti? Gdje ti je stan? Kako ćeš preseliti obitelj? Gdjeće oni raditi? Dobiješ posao na PMF-u u Zagrebu, Splitu, bilo gdje, čuvaš ga kooko u glavi, do kraja života = nema novih ideja = nema novih intelektualnihpoticaja = svi se, više ili manje, isposvađate = katastrofa. Ovdje (ali ni u većini


8 of 14 04/04/2015 07:24 PM

drugih tranzicijskih zemalja koje su sada u EU) nema većeg protoka ljudi,protoka informacija, sve stoji, zacementiralo se u prostoru i vremenu. To jenasljeđe komunizma koje se polako i teško mijenja. Sociološki je vrlozanimljiv taj otpor novom. Osobno smatram da bi zavode trebalo ukinuti itrebao bi postojati samo Biološki odsjek, ali mislim da je ovo sad zadnjiintervju koji dajem, jer će me, nakon što ovu rečenicu pročitaju, razapeti kaoSv. Petra, tj. naopako. Većina je protiv toga i zato je to nemoguće izvesti. Morašse pokoriti mišljenju većine.

Zašto se biolozi u Hrvatskoj tako teško zapošljavaju? Kakva nam radnamjesta nedostaju u području biologije?

Biolozi su se uvijek teško zapošljavali u nas Rvata. Osim, naravno, u“Šimeckom”. Nikad nije bilo puno mjesta za biologe, to je složen problem kojibi zahtjevao jednu detaljniju sociološku analizu. Ono što meni prvo pada napamet zašto je to tako je da to perzistira još odavno, jer biologija nematradiciju u društvu. Fizika i kemija imaju puno dulju i bogatiju tradiciju i bilesu jače znanstvene discipline od biologije u Hrvatskoj. Kemija u Hrvatastvorila je Lavoslava Ružičku i Vladimira Preloga koji su, istina, svojeNobelove zaslužili u Švicarskoj, ali su odavde. Biologija još čeka svojegnobelovca. Biologija je dugo postojala isključivo kao klasična botanika izoologija. Onda je 60-ih godina osnovan Zavod za animalnu fiziologiju.Osnovao ga je liječnik, Borislav Nakić. Onda je još kasnije osnovan Zavod zamolekularnu biologiju. Molekularne su znanosti danas dominantne u biologijiu svijetu. Molekularci su se još nekako i zaposlili u nekoj bolnici, ako nisunastavili znanstvenu karijeru tj. otišli na neki institut, fakultet ili van raditidoktorat. Ali i to je polako splasnulo, osim odlaska van koji se čak i povećao.Ekolozi su se uvijek teško zapošljavali u struci, iako je taj oblik biologije punostariji u Hrvatskoj. Glavne poslodavce ekologa spomenuli smo prije. Ali, i oniimaju ograničeni kapacitet i ne mogu sve zaposliti. Osobno smatram da jejedan od glavnih razloga nezapošljavanja biologa to što biolozi nemaju lobija.S lobijem stvari uvijek idu malo lakše. Još da imaju koga u politici koji bizastupao njihove interese, gdje bi im bio kraj? Biolozi uvijek soliraju, pomogućnosti jedan protiv drugog. Suprotnost tome su medicinari, a njih jemnogo u politici. Osim toga, medicina je povlašteni studij, svugdje u svijetu.Za vrijeme američke intervencije u Vijetnamu, američki je predsjednikLyndon B. Johnson potpisao predsjednički ukaz kojim se od regrutacijeizuzimaju svi koji su završili medicinu i pravo. Američki liječnici koji su bili uVijetnamu, bili su tamo zato što su već bili vojni liječnici ili su se dragovoljnoza Vijetnam prijavili i godinu dana tamo proveli minimalno 20 km od


9 of 14 04/04/2015 07:24 PM

bojišnice, u kakvom MASH-u. Niti jedan liječnik nije dobio regrutacijskukarticu! A pošto se u SAD može u službi napredovati i po zaslugama zadomovinu, neki su tamo otišli kao docenti medicine, a vratili su se kaoizvanredni profesori. To vjerojatno niste znali. Možda zvučim jakopesimistično, ali ne postoje nikakvi čimbenici koji bi mi ukazivali da će sestanje s biolozima u društvu popraviti. Zasad, bit će samo još gore, novaca ćebiti sve manje. A kad instituti počnu propadati (eufemizam za to je tzv.“transformacija” odn. “reorganizacija” instituta), mnogo ljudi će s njihpokušati prijeći na sigurnije, na sveučilište, prijavljivat će se na natječaje nafakultete i pokušat će ući na mjesta onih koji su već dulje vrijeme na njima,pokušat će ih izgurati s fakulteta. Pošto su se bavili isključivo znanošću, bit će“izvrsniji” nego ljudi s fakulteta koji uz znanost moraju raditi i nastavu i tu ćebiti užasnih problema i lomova. Eto, tako ja vidim Biološki odsjek i biologiju uHrvata u sljedećih pet do deset godina. Ovi će problemi biti izraženiji umolekularnoj biologiji, jer je molekularnih biologa više. Molekularni biolozi sbiologije teže će se moći zapošljavati u medicinskim ustanovama, jer“medicina može takve kadrove dobiti s Farmaceutsko-biokemijskog iPrehrambeno-biotehnološkog fakulteta. Svi ti fakulteti imaju neki oblikstudiranja molekularne biologije. Osim toga, FBF je po struci bliži medicininego biologija, a PBF je povezan s hranom, što može biti povezano smedicinom”. Ove gore navedene tvrdnje nisu moje! Njih sam čuo od jednog“visokog” medicinara koji mi je, na jednom doktoratu, rekao da, što se njegatiče, biolozi mogu “pakirati kofere” s medicine. I iznio mi gore navedenetvrdnje.Toliko o budućnosti biologije i biologa.

Što napraviti? Kao prvo, početi razmišljati kako uspješno dizajnirati obuću, jertu je bezvremenski spasitelj biologa – “Šimecki” :D. Ja smatram da je u ovimužasnim vremenima najteže zadržati “peace of mind”, ali ga svakako trebazadržati. Kao i “vis comica”. Inače prolupate i odvedu vas u zavičajnuumobolnicu… Koliko je duhovna stabilnost u ovakvim trenucima važna,ispričat ću vam kroz jedan događaj: na Veliku Gospu 2008. godine bio sam umojoj crkvi (Sv. Blaž) na večernjoj misi. Bilo je to doba mojih problema sazmijama i bilo mi je svega dosta, i zmija i PMF-a, apsolutno svega. Ali, ta jemisa na mene djelovala posebno, nisam čuo bolje održane mise, okrijepila meduhovno, a posebno me se dojmila propovjed o majkama, to je bilo neštofantastično. Misu je držao mladi svećenik Domagoj Matošević koji je priKaptolu zadužen za rad s mladima. Poslije mise sam mu pristupio jer je izašaopred crkvu popričati s ljudima. Pa smo malo pričali o mom problemu, oproblemima u društvu i ja sam ga pitao ima li on kakvo dobro rješenje i/iliriječi utjehe za mlade u ovim neutješnim vremenima, u ovoj dolini suza?Rekao je: “Molimo Boga da ostanemo normalni.” Toga se danas često sjetim,


10 of 14 04/04/2015 07:24 PM

kada su u društvu sve vrijednosti poljuljane. Molimo se za mentalno zdravlje,svoje i svih ljudi, onih koje volimo, ali i onih koji su nam neprijatelji! To jejedino što mogu reći biolozima danas. Svaki drugi savjet u ovakvom svijetuzaista nema smisla. Ne živcirajte se i čekajte. Sačuvajte zdravlje, jer ono jenajvažnije. Dovraga i biologija, kad se razbolite! Zdrav čovjek ima 1000 želja, abolestan samo jednu.

Zmijese fotografiraju na milimetarskom papiru kako bi im se lakše utvrdilemorfološke odrednice glave

Od 120 zmija, koliko ih postoji u fakultetskoj zbirci živih zmija kojuvodite, možete li nam reći koja vam je omiljena vrsta i zašto?

Nemam omiljene vrste zmija, mogao bih imati samo zmiju-ljubimca, ali ni tonemam. Vrlo su mi korisne zelene jamičarke (Cryptelytrops albolabris), jer suodličan model, lako se održavaju i razmnožavaju. Razne zmije koristim zarazne pokuse iz kemijske ekologije i kognicije zmija. Da držim zmije s kojimabih mogao i nešto zaraditi, držao bih i razmnožavao pitone i udave. Oni mogubiti jako dobar posao i financijski isplativi.


11 of 14 04/04/2015 07:24 PM

S kojom biste povijesnom znanstvenom osobom najradije otišli na večerui za koje biste veliko znanstveno otkriće voljeli da ste upravo Vi bilizaslužni?

Najpovjesnija osoba s kojom često idem na ćevape zove se Krunoslav Brčić –Kostić i radi na IRB-u. On je vrlo povjestan, možda najpovjesnija osoba kojuznam. Nadam se da ćemo još puno godina ići zajedno na ćevape, šetati poMaksimiru, ali da ćemo zajedno raditi i kvantitativnu genetiku zmija. To će ićivrlo teško, uglavnom iz tehničkih razloga, ali ja glede toga jedrim u klasi“Optimist“. Znanstveno otkriće za koje bih ja volio biti zaslužan je povezivanjekemijske ekologije i evolucijske povijesti zmija. To bi trebalo spojiti, nitko tojoš nije probao, I feel some ideas! Iz ovog ste vjerojatno zaključili da uznanosti nemam idola. Moj je profesor marksizma u srednjoj školi običavaoreći da svatko ima svoj put u socijalizam, a ja se toga držim i u znanosti. Što ćemi idol? Čemu on služi? Da mu se divim? Obožavam ga? Pokušavam biti kaoon? Zoran Tadić ne klanja se idolima i ne da ga se kupiti! Ali ako me već pitate,ja bih rado upoznao tri osobe, a prva je...ovo će vas iznenaditi... James ClerkMaxwell, škotski matematičar i fizičar iz 19. stoljeća. Stvorio je modernuteoriju elektromagnetizma, povezao sva nepovezana opažanja, pokuse ijednadžbe o elektricitetu u jednu teoriju. Stvorio je nekoliko jednadžbi koje sutemelj moderne elektrotehnike i elektronike. Bio je i pjesnik. Zatim, volio bihpopričati i s Ronaldom Fisherom, a posebno s J. B. S. Haldaneom. Njihdvojica očevi su moderne populacijske genetike. To su dvije potpuno različiteosobe. Fisher je bio uvjereni vjernik, a Haldane ateist i komunist, dugo jegodina pisao članke za britanski komunistički časopis “The Daily Worker“.Zapravo, bio je veliki idealist, a kasnije se u komunizam jako razočarao. Baviose fiziologijom, biokemijom, populacijskom genetikom, statistikom, pisaopjesme i bio vrlo osebujna osoba. Njegov bivši doktorand, poznati evolucijskibiolog John Maynard – Smith u jednom je intervjuu izjavio da Haldane nijepodnosio glupane pa je stalno živio u strahu da mu šef ne uoči da je zapravoglup. Haldane je proglašen za najsvestranijeg britanskog znanstvenika 20.stoljeća, što on i jest. Po meni, on je i najbolji britanski znanstvenik 20-ogstoljeća: bio je uspješan u svim područjima u kojima se okušao. Zanimljivo jeda je bio odličan popularizator znanosti. Njegova knjiga “The Causes ofEvolution“ biser je populacijske genetike. Za poznavanje populacijske genetikemorate znati nešto matematike, ali Haldane je sve objasnio bez punomatematike, knjigu mogu čitati i oni koji matematiku baš i ne znaju. Jedino jeza posljednje poglavlje knjige potrebno znanje matematike jer je u njemuobjasnio matematičku podlogu teorije evolucije. Haldane je diplomiraoknjiževnost, ali nikada nije doktorirao. Sam je naučio matematiku i postaovrsni matematičar. Međutim, kao što je netko napisao, “kad si pametan kao


12 of 14 04/04/2015 07:24 PM

Haldane i ne treba ti doktorat“. Bio je profesor na Cambridgeu i UniversityCollegeu u Londonu. On i Fisher nisu se podnosili (Haldane se s malo kimslagao, pa to za njega i nije čudno), a postoji anegdota da su svojimdoktorandima čak zabranili da međusobno komuniciraju. Međutim, takvivelikani znanosti danas bi brzo propali. Prvo, ne bi mogli ni nastati. Drugo, dai nastanu, morali bi pisati FP7 projekte EU-a, prema zadanim temama. Da suživi, zaista bi volio čuti što J. B. S. Haldane i Ronald Fisher misle o “FP7domaćim zadaćama“. Morali bi što više publicirati, u što boljim časopisima,imati što više citata, što veći h-indeks, popunjavati kojekakve bezvezneformulare za projekte u kojima ima “zanimljivih“ pitanja i nebuloza, projektebi im recenzirale kojekakve agencije za znanost ili činovnici EU. Ukratko,morali bi biti “izvrsni“ i to na neoliberalan način.

Da se ne bavite znanošću, čime biste se bavili? Čime se bavite u slobodnovrijeme?

Da se ne bavim znanošću, bavio bih se šetanjem po šumama i prirodi, bio bihlugar. To smiruje. Životna mi je želja nabaviti neku kućicu u Dalmatinskojzagori (tzv. Vlajlandu), kraj neke rijeke ili potoka, gdje bi se dalo uživati. Netreba mi baš more, nisam lud za njim, više volim slatke vode.

U slobodno vrijeme šetam po prirodi, družim se s ljudima, čitam knjige (uzadnje vrijeme manje, jer moram čitati puno toga za posao). Nemam profil naFacebooku jer smatram da to izaziva društveni autizam: druže se prekoračunala, a ne u birtiji! Ja preferiram izravni kontakt u birtiji. Ako mora prekoračunala, onda može e-mail (ztadic(at)biol.pmf.hr) ili čak Skype (poskok_pmf),ali i on manje. Jako volim mačke kao kućne ljubimce. S njima imam nekakavposebni odnos. To su mi mnogi rekli.

Ljudi, da ja vas koji vodite ovaj portal nešto pitam: jel “Šimecki“ još radi il jepropao?

*Sve fotografije ustupljene su ljubaznošću doc. dr. sc. Zorana Tadića

Članak je sa stranice Biologija.com.hrhttp://biologija.com.hr


13 of 14 04/04/2015 07:24 PM

URL za ovaj članak je:http://biologija.com.hr/modules/AMS/article.php?storyid=9498


14 of 14 04/04/2015 07:24 PM

intervju: doc. dr. sc. zoran tadićzaf.biol.pmf.unizg.hr/tadic/pdf/popularna_predavanja/...film,...

Documents