Iris Marion Young Pravednost i politika razlike UvodPravednost je glavna tema politike filozofije, a I.M.Young smatra kako ista ne treba biti usmjerena samo na raspodjelu nego treba uzeti u obzir pojmove dominacije i ugnjetavanja na taj emo nain postati svjesni uloge koju razlike izmeu drutvenih skupina imaju u izgradnji drutvenih odnosa i ugnjetavanjaOna ne nastoji razviti teoriju pravednosti jer se one ele biti cjelina i prikazati pravednost u njenom jedinstvu t.p. univerzalne/neovisne/ne pretpostavljaju konkretnu drutvenu situaciju, instituciju ili praksu i zbog toga je previe apstraktna da bi bila korisna za vrednovanje stvarnih institucija i praksiI.M.Young se okree kritikoj teoriji normativno razmiljanje koje je povijesno i drutveno kontekstualizirano, odbacuje pokuaj stvaranja univerzalnog normativnog sustava odvojenog od konkretnog drutva pozitivistika teorija vrijednosno neutralna, a kritika teorija usmjerena na normativno vrednovanje postojeeg stvarnost ne mora biti takva i moemo ju promijeniti (normativno promiljanje proizlazi iz ideala i napetosti drutva, sluanja tue patnje i muke i povezano je sa interesom za emancipaciju)Filozofsko polazite tvrdnje o drutvenoj dominaciji i ugnjetavanju nalazi u SAD-u demokratski socijalistiki pokreti, pokreti za zatitu okolia, pok.protiv vojnih intervencija, Afroamerikanci, Portorikanci, pokret za osloboenje homoseksualnih osoba, feminizam... posljedica dubokih institucionalnih nepravdi u anerikom drutvuKritizira Habermasovo preutno prihvaanje homogene javnost, zagovara heterogenu javnost koja priznaje i promie razlike nadahnuta raspravama Derride, Lyotarda, Foucaulta kritizira koncept unificiranog diskursa da bi osporila pojmove nepristranost, ope dobro i zajednica oslanja se na analitiku moralnu i politiku filozofiju, marksizam, teoriju participacijske demokracije, afroameriku filozofijuNaglasak na raspodjeli zaklanja druge probleme organizacije institucija i esto definira odreene institucije i prakse kao unaprijed dane. Neke teorije pravednosti kao raspodjele se proiruju pojmovima kao samopotovanje, anse, mo i ast problemi raspodjele su vani, ali pravednost obuhvaa politiko djelovanje u cjelini (sve aspekte koji su podloni kolektivnom odluivanju) odluivanje, drutvena podjela rada i kultura vani aspekti pravednostiUgnjetavanje je skup pojmova i ima 5 aspekata: izrabljivanje, marginaliziranje, nemo, kulturni imperijalizam i nasilje rtve ugnjetavanja su drutvene skupine drutvene skupine odraavaju naine na koji pojedinci identificiraju sebe i druge to ih navodi da se s nekim ljudima ee povezuju s drugima i shvaaju druge kao razliite; one su podlone promjenamaFokus na cilj novih ljeviarskih pokreta politizacija golemih podruja kulturnog, drutvenog i institucionalnog ivota kritizira kapitalistiko drutvo sa sustavom socijalne skrbi koje depolitizira oblikovanje javnih politika (politika kao struno podruje koje je svelo sukob na pregovaranje interesnih skupina o raspodjeli drutvenih povlastica raspodjelna paradigma podupire depolitizirani javni ivot stoga je demokratsko donoenje odluka vaan uvjet dru.pravednostiPoricanje razlika pojaava potlaen poloaj drutvenih skupina, a ideal nepristranosti podrazumijeva da se sve moralne situacije trebaju prosuivati prema jednakim pravilima te porie razliku izmeu subjekata tvrdei da zastupa stajalite koje svi mogu prihvatiti NEPRISTRANOST pojaava kulturni imperijalizam jer se pojedina stajalitva skupina prikazuju kao univerzalna, uvjerenje da birokrati i strunjaci mogu donositi nepristrane odluke opravdava autoritarni poredakPoistovjeivanja nekih skupina sa runim tijelima racionalistika kultura pridonosi kulturnom imperijalizmu i nasilju te ini interaktivnu dinamiku sa stereotipima rasizma,seksizma,homofobije. Gaenje zbog tjelesne blizine drugih osoba pridonosi ugnjetavanju potpuna teorija pravednosti trebala bi uzeti u obzir kulturalne izvore ugnjetavanja i pokuaj pronalaenja institucionalnih rjeenjaPokreti ponosa odbacili su ideal osloboenja koji bi tebao ukloniti razlike izmeu dru.skupina. Priznavanje prava i razlika kroz sudjelovanje u javnom ivotu koje zahtjeva politiko odluivanje koje potie autonomno organiziranje skupina u javnosti PROGRAM AFIRMATIVNIH AKCIJA sredstvo za borbu protiv potlaenosti skupinaIdeal raspodjele poloaja prema sposobnosti pretpostavlja postojanje objektivnih mjerila i pokazatelja radnog uinka neovisnog od kulturnih i normativnih obiljeja, Young smatra da ne postoje takva mjerila zapoljavanje je politiko jer ukljuuje odreene vrijednosti koje su neodvojive od problema tehnike kompetencije hijerarhijska podjela rada pojaava dominaciju i proizvodi 3 oblika ugnjetavanja: izrabljivanje, nemo i kulturni imperijalizamIdeal zajednice se javlja zbog elje za ouvanjem identiteta, a u praksi iskljuuje one koji taj osjeaj identiteta ugroavaju zagovara ideal dru.odnosa i politike koji poinje od pozitivnog iskustva gradskog ivota (4 vrline: drutvene razlike bez iskljuivanja, raznolikost, erotinost i javnost)Prvo poglavlje: Zamjena raspodjelne paradigme Drutvena pravda znai ukidanje institucionalizirane dominacije i ugnjetavanja. (suvremene t.p. ne zagovaraju tako iroku definiciju, ne moe samo trabunjat o raspodjeli)Raspodjelna paradigma problematina razmiljanje o pravednosti svodi na raspodjelu materijalnih dobara(resurdi,predmeti, dohodak) ili na raspodjelu dru.poloaja (zaposlejnje..) time se zanemaruje DRUTVENA STRUKTURATeoretiari razmatraju raspodjelu nematerijalnih dobara (mo, mogunost, samopotovanje)-druvena dobra se onda prikazuju statino umjesto kao funkciju drutvenih odnosa i procesaRaspodjelna paradigma - drutvena pravednost kao moralno ispravna raspodjela drutvenih povlastica(bogatstvo,dohodak..) na lanove drutva (Rawls, Galston..) socijalistika i kapitalistika pravednost razlikuju se po naelima raspodjeleRaspodjelna paradigma podrazumijeva drutveni atomizam, ne postoji unutarnji odnos izmeu pojednica u drutvu koji je vaan za raspravu o pravednostiR.P. zanemaruje institucionalni kontekst koji odreuje materijalne raspodjele

Kad se R.P. proiri na nematerijalna dobra, logika raspodjele pogreno ih predstavlja

Raspodjelna paradigma pretpostavlja i zaklanja institucionalni kontekst Rasprave o pravednosti usredotoene na raspodjelu drutvenih dobara i sredstava zdravstvo usredotoeno na raspodjelu medicinskih sredstava (lijekovi, oprema, usluge)Javna rasprava u korporacijskim drutvima usredotoena na oporezivanje i raspodjelu javnih financija na sukobljene dru.interese (rasprave o nepravdi odnose se na nejednakost bogatstva i dohotka i pitanje treba li drava olakati patnje siromanih)U amerikom drutvu puno javnih zahtjeva za pravednou ne znai iskljuivo raspodjelu dobara (stanovnici u dravi Massachusettsu prosvjeduju protiv izgradnje tvornice za preradu otpada, Afroamerikanci kritiziraju televizijsku industriju zbog nepravednog prikazivanja Afroamerikanaca zloinci,slukinje,prostitutke..negodovanje zbog medijskih stereotipa, nepravednosti kulturnih predodbi i simbola, inovnike organizacije tvrde da nitko ne bi trebao itav radni dan provodit na raunaluNaglasak na raspodjelu ignorira drutvene strukture i institucionalne kontekste.MARKSISTI Kod marksista pravednost je koncept buroaske ideologije i zato nije korisna za socijalistiku normativnu analizu marksistika raspodjelna paradigma je PREUSKA (kapitalistiki klasni odnosi nisu jedini element drutvene strukture ili inst.konteksta obitelj,odgoj,intimnost, spolnost,kuanski poslovi trebaju se drugaije organizirat tradicionalne spolne podjele rada koje se preslikavaju na zakone i zapoljavanje) i PREOPENITA (tvrdnja da raspodjelna paradigma ne uspijeva vrednovati klasne odnos je preopenita iako je klasna nadmo bez sumnje obiljeje raspodjele kapitala, ali pravila, prava, postupci i utjecaj nisu dobra namijenjena za raspodjelu)Kritizira dominantni naglasak na raspodjelu bogatstva, dohotka i poloaja jer zanemaruje institucionalni kontekst u kojem se raspodjela dogaa i koji je esto uzrok obrazaca raspodjele zaposlenja ili bogatstva, on treba imat ire znaenje od proizvodnje jer ukljuuje strukture i prakse, pravila i norme, jezik i simbole oni su vani za pravednost jer uvjetuju sposobnost pojedinca da sudjeluju u odlukama U hijerarhijskoj podjeli rada neki poslovi donose znaajniju autonomiju, mo odluivanja, dohodak, pristup resursima dok drugi nemaju te prednosti. rasprava o ekon.pravednosti ne stavlja naglasak na strukture odluivanja koje su presudne odrednice ek.odnosa nisu svi koji donose te odluke bogati i povlateni, ali struktura odluivanja stalno proizvodi nejednaku raspodjeluPodjela rada problem unaprijed dana zanimanja,poslovi i zadaci rasporeuju meu pojedincima i skupinama / podjela rada ne mora bit povezana s raspodjelom i moese se odnositi na definiciju zanimanja i zaposlenja feministiki stav osporava raspodjelu poloaja gdje mali broj ena dolazi na najutjecajnije poloaje, kritiziraju povezivanje zanimanja s mukim i enskim osobinama (praktinost ili osjeajnost)Kultura ukljuuje simbole, predodbe, naviuke, prie...kojima ljudi izraavaju svoje iskustvo i meusobno komuniciraju. Simbolina znaenja koja ljudi pripisuju drugim ljudima, postupcima, gestama ili institucijama esto imaju vaan utjecaj na drutveni status i mogunosti pojedinca kulturni imperijalizam stereotipizira neke drutvene skupine i gui njihovo izraavanje

Preiroko shvaanje pojma raspodjeleParadigma raspodjene pravednosti usredotuje se na lako uoljive raspodjele izmeu subjekata.Neoklasini ekonomisti ele kompletno djelovanje usmjerit na maksimalno poveanje korisnosti problem je to se ne prepoznaje ogranienje logike raspodjele naglasak na vlasnito iskljuuje promiljanje o tom to ljudi ine, raspodjelna paradigma moe se primjeniti na 3 nematerijalna dobra: prava, mogunosti i samopotovanjeRawls raspodjela prava i dunosti? Moemo tvrditi da pojedinac ima pravo na udio materijalnim predmetima, resursima ili dohotku, ali se u tom sluaju dogaa raspodjela dobra, a ne pravaPRAVA nisu zamiljena kao materijalni entiteti i vlasnito, ona su odnosi i institucionalno definirana pravila koja odreuju to ljudi mogu initi jedni drugimaRASPODJELA MOGUNOSTI pri emu neki pojedinci imaju vie anse od drugih, dok neki nemaju nikakvih ansi osoba ima mogunosti ako nije ograniena u djelovanju i ima osigurane uvjete za djelovanje (bez sumnje znai imati materijalna dobra-odjea,alat,hrana..) meutim pravila i procesi upravljaju naim postupcima SAMOPOTOVANJE nije mjerljiva cjelina, ne oznaava imovinu ili osobinu osobe, nego njezino stajalite prema ivotu i budunosti imanje ili neimanje samopotovanja ovisi o tome kako se ljudi definiraju i kako se drugi ponaaju prema njima samopotovanje je funkcija kulture i dobaraOpi problemi proirenja pojma raspodjele s materijalnih dobara i mjerljivih koliina na nemjerljive stvari time se konkretiziraju drutveni odnosi i institucionalna pravila drutva ne dijele dobra meu pojedincima koji su to to jesu neovisno od drutva, nego razvijaju sposobnosti i identitete pojedinacaNozick drutvo se sastoji samo od pojedinca s posjednitvom drutvenih dobara koja se poveavaju ili smanjuju proizvodnjom i ugovornom razmjenomSamo drutvena teorija koja ozbiljno shvaa procese moe objasniti odnos izmeu drutvenih struktura i djelovanja. Pojedinci nisu samo primatelji dobara ili vlasnici, nego initelji sa znaenjima i ciljevima koji djeluju jedni s drugima, protiv drugih ili u odnosu na druge.Pitanje pravednosti pojavljuje se u kontekstu drutvene promjene koja podrazumijeva vee prihvaanje ena u upravama korporacija (unutarnja pol.nekih tvrtki potie zapoljavanje ena) glavni obrazac i dalje ene postavlja na nie poloaje, a mukarce na vie.Young ne prihvaa podjelu na empirijsku i normativnu teoriju drutva, postoje razlike no nijedna normativna teorija ne moe izbjei empirijsko istraivanje i nijedna empirijska analiza drutvenih struktura ne moe izbjei normativne sudove Raspodjela moi kao problematian izraz Uobiajeno je govoriti o raspodjeli moi, no autorica misli da je to pogrean uinak proirivanja raspodjele na nematerijalna dobra.Teorija pravednosti ne smije se baviti samo konanim obrascima, nego i institucionalnim odnosima koji proizvode raspodjele.Rasprave o moi unutar logike raspodjele pogreno tumai znaenje moi. Opisati mo kao element raspodjele znai ju preutno ili otvoreno definirati kao ono to posjeduju pojedinani subjekti.Mo se esto definira kao dvostrani odnos (model vladara i podanika) jedan subjekt moe imat mo nad drugim ako to postupci treih subjekata podupiru .Mnogi ljudi moraju obavljat svoj posao da bi se sueva mo mogla provest u djelo iako veina nikad nee izravno komunicirat s njim ili zatvorenikom podupirua uloga treih subjekataLogika raspodjele moi zanemaruje strukturalne pojave DOMINACIJE = strukturalne pojave koje onemoguuju pojedince da sudjeluju u odluivanju o svojim postupcima ili uvjetima u kojima djelujuUnutar sustava dominacije neki ljudi se mogu odrediti kao moniji,a drugi kao relativno nemoni, strukturirana nadmo i dominacija na ija se sredstva oslanjaju monici mora se shvatit kao procesU korporacijskom drutvu sa socijalne skrbi mo je iroko rasprena, ali drutvene odnose vidljivo karakteriziraju dominacija i ugnjetavanje.

Definicija nepravednosti kao ugnjetavanjaOpseg pravde iri je od problema raspodjele. Suvremena politika teorija za razliku od filozofa starog vijeka odbacila je tvrdnju da postoji prirodna organizacija drutva koja odgovara ispravnim ciljevima ljudske prirode, da bi oslobodila pojedinca suvremena politika teorija ograniila je opseg pravednosti na probleme raspodjele i minimalnu regulaciju djelovanja meusamodefinirajuimpojedincima.Agnes Heller- nepotpuna etiko-politika ideja pravednosti: pravednost se ne odnosi na naela raspodjele jer je to previe ogranieno shvaanje, umjesto toga pravednost se odnosi na stajalita, naela postupke za vrednovanje institucionalnih normi i pravila . I.M. Young zagovara ideju pravednosti koja proizlazi iz komunikativne etike-naglasak na probleme procesa sudjelovanja u donoenju politikih odluka i politikom promiljanju. Da bi norma bila pravedna svatko tko je potuje mora imati punopravan glas u raspravio njoj- svima je omogueno da izraze svoje potrebe.I.M. Young tvrdi da se koncept pravednosti moe poistovjetiti s pojmom politikog- politika s odnosi na politike odluke i poteze vlade i drave ali u naelu moe ukljuivati pravila, prakse i postupke u bilo kojem drugom institucionalnom kontekstu. Opseg pravednosti mnogo je iri od raspodjele i obuhvaa sve politiko.Charles Taylor- razlikuje pitanja pravedne raspodjele od normativnih pitanja o institucionalnoj strukturi drutva- norme pravednosti mogu rijeiti nesuglasice unutar institucionalnog konteksta ali ne mogu vrednovati taj kontekst jer on utjelovljuje odreenu ideju o ljudskoj prirodi i ljudskom dobru. On vjeruje da normativno stajalite ukljuuje razvitak institucionalnih oblika koji odgovaraju tono odreenim idejama o ljudskom dobru i to ide dalje od pukog odreivanja naela pravednosti.Seyla Benhabib- normativna teorija vrednuje institucije ovisno o tom odbacuju li dominaciju, zadovoljavaju li potrebe i omoguuju li uvjete za emancipaciju te time podrazumijeva ideju pravednosti proturjenu suvremenom tradicionalnom shvaanju- spaja pitanja pravednosti s pitanjima dobrog ivota.MichaelSandel- moraju se prepoznati granice pravednosti i vanost normativnih aspekata koji prekorauju te granice.I.M. Young ne prihvaa stajalita Taylora iSandelada pravednost ima ogranienja koja normativna filozofija drutva nadilazi, niti se slae s Taylor i Benhabib da normativna filozofija drutva spaja pravednost i pitanja dobrog ivota.Pravda je po I.M.Young budila moralnu matu i poticala ljude da kritiki razmiljaju o drutvu, zato oni koji ele ouvati taj poriv i proiriti pravednost na druge pojmove a ne samo na raspodjelu moraju ponovno definirati koncept pravednosti a ne ga odbaciti ili zamijeniti neim drugim.
Bitno je da se liberalna predanost slobodi pojedinca i pluralnost definicija dobra mora ouvati u bilo kojoj proirenoj ideji pravde. Definicija opsega drutvene pravednosti I.M. Young odnosi se samo na institucionalne uvjete, ne i na interese, sklonosti i stilove ivota pojedinaca i grupa.
Problem normativnih teoretiara je to izvode norme iz odreene ideje kvalitetnog ljudskog ivota a bilo kakav definicija ljudske prirode je opasna jer moe obezvrijediti ili iskljuiti neke pojedinane stilove ivota, elje ili kulturna obiljeja, meutim rijetko s e mogu izbjei preutne pretpostavke o ljudskim biima u oblikovanju vizije pravednih institucija.
Raspodjelnaparadigma zagovara individualistiko shvaanje drutva ali i ona preutno definira ljudska bia prvenstveno kao potroae.
Zamjenaraspodjelneparadigme proirenim shvaanjem drutva koje je usmjereno na procese i strukture odluivanja i moi takoer ne moe izbjei odreene pretpostavke o ljudskim biima. Meutim, dok god su vrijednosti koje se zagovaraju dovoljno apstraktne one nee iskljuivati ili omalovaavati bilo koju kulturu ili stil ivota.

Dodavanjem slike ljudi kao aktera i initelja a ne samo vlasnika i potroaa uklanja seraspodjelnaparadigma.Na taj nainse prestaju zanemarivati vrijednosti:
-uenja i koritenjaiispunjavajuihineogranienih vjetina u drutveno priznatim situacijama
- sudjelovanje u osnivanju i upravljanju institucijama i dobivanje priznanja za to
- igra i komunikacija s drugim pojedincima i izraavanje naih iskustava, osjeaja i stajalita o drutvenom ivotu u kontekstima u kojim nas drugi mogu sasluati

Drutvena pravednost po I.M. Young je stupanj do kojeg drutvo sadrava i podupire institucionalne uvjete potrebne za ostvarenje tih vrijednosti.
Vrijednostisadraneu kvalitetnom ivotu mogu se svesti na 2 openite:
1. Razvijanje i upotreba naih sposobnosti i izraavanje naih iskustava
2. Sudjelovanje u odluivanju o naim postupcima i uvjetima u kojima djelujemo
To suuuniverzalistikevrijednosti.

Dva drutvena uvjeta koja definiraju pravednost:
1. Ugnjetavanje ( institucionalnokkoenjesamostalnograzvitka pojedinca)-oograniavasepojedince da koristeiispunjavajueineograniene vjetine u drutveno priznatim situacijama,sprjeavaihs eda se igraju ili komuniciraju s drugima ili da izraze svoja stajalita o drutvenom ivotu u kontekstu u kojem ih s e moe sasluati, takvi poloaji osim problema koji nisu povezani s raspodjelom esto ukljuuju i uskraivanje materijalnih dobara
2. Dominacija (iinstitucionalnoograniavanjesamostalne definicije pojedinca)- institucionalni uvjeti koji onemoguavaju pojedince da sudjeluju u odluivanju o svom djelovanju ili uvjetima u kojima djeluju, drugi pojedinci ili skupine jednostrano odreuju uvjete njihovadjelovanja, izravno ili kroz strukturalne posljedice svojih postupaka, suprotnost dominaciji je potpuna drutvena i politika demokracija.
Ugnjetavanjeobinoukljuuje dominaciju, ali i druge prepreke koje nisu proizvod odnosa dominacije, takoer nisu sve osobe izloene dominaciji istodobno i potlaene, neke uivaju veliku institucionalnu podrku za razvijanje ikkoritenjesvojihvjetina i sposobnosti.

Drugo poglavlje: Pet lica ugnjetavanja

Ugnjetavanje i dominacija ukljuuju obrasce raspodjele ali i probleme koje raspodjela ne moe obuhvatiti- postupke odluivanja, podjelu rada i kulturu
Potrebno je definirati ugnjetavanje kako bi se objasnilo da ono definira nae drutveno iskustvo. Young pokuava to uinitiuzimajui pojamugnjetavanja onako kako ga vide drutveni pokreti u SAD-u od 1960-ih ona analizira poloaj skupina koje ti pokreti smatraju potlaenima- ene,Afroamerikanci,portorikanci,Chicanosi, drugi Amerikanci kojima je materinji jezik panjolski amerikiiindijanci, idovi, lezbijske, homoseksualci, Arapi, Azijci, starije osobe, pripadnici radnike klase i tjelesno i mentalno hendikepirani.
Svi ti potlaeni pojedinci su u istom poloaju ali nije mogue definiratispecifina mjerilakoja opisujustanje potlaenosti svih tih skupina. Ugnjetavanje kako stanje drutvenih skupina se odnosi na skup pojmova i poloaja koje Young dijeli u 5 kategorija: izrabljivanje, marginalizacija, nemo, kulturni imperijalizam i nasilje.

Ugnjetavanje kao strukturalni koncept
Prema tradicionalnom shvaanju ugnjetavanje znai prakticiranje samovolje vladajue skupine,pa dominantan politiki diskurs koristi pojam ugnjetavanja kada govori o komunistikim drutvima za opisivanjesamovoljeikolonijalizma

Novi ljeviarski pokreti 60-ih i 70-ih mijenjaju znaenje tog pojma- ugnjetavanje su potekoe s kojima se neki pojedinci suoavaju ali ne zato to ih na to prisiljava samovoljna vladavina ve zbog svakodnevnih dobronamjernih praksi liberalnog drutva. ugnjetavanje je strukturalno i nije posljedica izbora ili odluka pojedinaca.

Uzroci ugnjetavanja ugraeni su unepropitanenorme, navike i simbole i u pretpostavke na kojima se temelje institucionalna pravila i kolektivne posljedice potivanja tih pravila.
Ugnjetavanje je posljedica normalnih procesa svakodnevnog ivota i sustavno se odrava u glavnim gospodarskim, politikim i kulturnim institucijama.
Svaka potlaena skupina ima skupinu koja ju ugnjetava ali to moe i ne mora biti svjesno.
Nijedan oblik ugnjetavanja nema moralno prvenstvo i ono je spoj imbenika koji koi ili ugroava skupinu.
Koncept drutvene skupine
Drutvena skupina je zajednica osoba koja se svojom kulturom, praksama i nainom ivota razlikuje od barem jedne drutvene skupine. Njeni pripadnici su meusobno povezani zbog slinog naina ivota i iskustva, one su odrazdrutvenihodnosa- skupina postoji samo u odnosu na drugu skupinu. Identificiranje u drutvenu skupinu dogaa se u interakciji izmeu drutvenih zajednica koje se razlikuju. Drutveni procesi takoer stvaraju razlike izmeu skupina unutar jednog drutva (spolna podjela rada stvorila je drutveneskupinemukaracai ena)
Filozofi i teoretiari esto mijeaju pojam drutvene skupine sa skupom ili udruenjem.
Skup je svaka klasifikacija osoba prema nekoj osobini (boja oiju, automobil koji voze...)
George Sher- drutvene skupine shvaa kao skupove. I kae da se pojam drutvenih skupina mora zanemariti zbog proizvoljnosti klasifikacije skupova- postoji jednako mnogo skupina kao i kombinacija ljudi.
Ali drutvena skupina nije definirana samo nizom zajednikih osobina nego osjeajem identiteta, poistovjeivanje s odreenim drutvenim poloajem, zajednika povijest koju taj drutveni poloaj proizvodi isamoidentificiranje.
Drutvene skupine ne postoje zasebno od pojedinaca niti su sluajne kvalifikacije prema nekim obiljejima, one nisu stvarne i materijalne ve su one oblici drutvenih odnosa.
Udruenja- formalno organizirane institucije (klub, korporacija, politika stranka, crkva, fakultet, sindikat)
Model udruenja tvrdi da skupine definiraju posebne prakse i oblici udruivanja, njemu odgovara ugovorni model drutvenih odnosa, pojedinci se udruuju kao ve oblikovane osobe.

I model udruivanja i model skupa imaju isti problem smatraju da pojedinac prethodi skupini- model skupa smatra da pojedinac prethodi zajednici a drutvena skupina je niz obiljeja pripisanih pojedincima, dok model udruenja smatra da pojedinac prethodi skupini jer on gradi skupinu.
Skupine sainjavaju pojedinca ne obrnuto, pojedinev osjeaj povijesti, nain razmiljanja, odvojenosti i povezanosti, vrednovanje i izraavanje djelomino su uvjetovani sklonostima njegove skupine, ali naravno mogu nadii ili odbaciti identitete skupine ili stei druga obiljeja neovisno do tih identiteta.
Drutvena ontologija na kojoj se temelje mnoge suvremene teorije je individualistika ili atomistika podrazumijeva autonomno sebstvo koje samo odluuje o svom ivotu, postoji svjesnost prije jezika i konteksta drutvene interakcije. Poststrukturalistika teorija pridonijela je razotkrivanju neutemeljenosti te teorije.

Lacanova psihoanaliza shvaaju sebstvo kao dostignue jezinog pozicioniranja te da je sebstvo proizvod drutvenih procesa a ne njihov izvor. Habermas smatra da se treba propitati filozofiju svijesti ali i da teorija komunikacijskog djelovanja smatra da je identitet pojedinca proizvod jezine i praktine interakcije a ne njezin izvor. Po Epsteinu je identitet socijalizirani osjeaj individualnosti, identitet se razvija u odnosu, kroz ukljuivanje u zajednice.
Povezanost sa skupinom slina je onome to Heidegger naziva automatskim pripadanjem- naemo s eu skupini i znamo da smo oduvijek tu bili. Meutim automatsko pripadanje ne znai da mi ne moemo izai iz skupine ili da mi kao oni koji se poistovjeujemo sa skupinom ne moemo promijeniti znaenje i norme njenog identiteta.
Young zapravo govori da osoba prvo otkriva identitet skupine kao zadan a onda ga na odreen nain preuzima.
Skupina postoji samo u odnosu prema drugim skupinama, drugi mogu imati svijest o skupini koju njeni pripadnici nemaju. Skupine mogu nastati kao posljedica ugnjetavanja neke skupine pojedinaca, ali neke skupine uope nosu potlaene tj nisu izloene ugnjetavanjima.
Prema modelu skupova drutvene skupine su nepoeljne fikcije koje proizvoljna obiljeja proglaavaju bitnima pa su prema tome predrasude i diskriminacije nastale samo zbog neijih pogrenih uvjerenja da identificiranje sa skupinom utjee na osobine pripadnika skupine. Prema tome da bismo uklonili ugnjetavanje moramo ukloniti drutvene skupine i gledati ljude kao pojedince.
Young smatra kako je besmisleno poricati stvarnost drutvenih skupina i ona eli pokazati da drutvena pravednostne zahtjevanestajanje razlika ve institucije koje potiu odravanje i potivanje razlika izmeu skupina bez ugnjetavanja.
Ugnjetavanje je esto nastajalo zbog shvaanja da su neke skupine razliite zbog njihovih nepromjenjivih zadanih priroda, prema tome ako se skupine definiraju fluidnije mogue je ukloniti ugnjetavanje.

Ne postoji zajednika priroda koju dijele svi pripadnici skupina i skupine same mogu nastajati i nestajati, one nisu homogene, a svi s pojedinci mogu identificirati s dvije ili vie skupina.
Lica ugnjetavanja
Izrabljivanje
Marx objanjava kako klasna struktura moe postojati bez klasnih zakona. U pretkapitalistikim drutvima dominacija je otvorena i ostvaruje se kroz politika sredstva a klasne razlike opravdavaju se ideologijama prirodne inferiornosti i superiornosti. U kapitalistikim drutvima uklanjaju se pravno nametnute klasne razlike ali postoji klasna nadmo koju objanjava teorija izrabljivanja.
Teorija vrijednosti rada objanjava kako je vrijednost svakog dobra funkcija radnog vremena potrebnog za njegovu proizvodnju, radna snaga je dobro koje u procesu potronje proizvodi novu vrijednost. Dobit proizlazi iz razlike izmeu vrijednosti obavljenog rada i vrijednosti sposobnosti rada koju kapitalist kupuje i mogua je samo zato to kapitalist prisvaja ostvareni viak.
Young ne eli ulaziti u te tehnike i ekonomske rasprave ve smjeta izrabljivanje u kontekst ideje ugnjetavanja.

Ono to po njoj nedostaje Marxovoj teoriji izrabljivanja je jasno normativno znaenje. C.B. Macpherson rekonstruira teoriju izrabljivanja unormativnijemobliku, kae da je kapitalistiko drutvo nepravedno zato to neki prakticiraju svoje sposobnosti pod nadzorom, zbog ciljeva i u korist drugih osoba. Kroz privatno vlasnitvo sredstava za proizvodnju i trite koje raspodjeljuje rad i sposobnost kupnje dobara kapitalizam sustavno prenosi sposobnosti nekih osoba na druge. Kapitalistika klasa stjee sposobnost stjecanja koristi od tueg rada. Sposobnosti se prenosesa radnikana kapitaliste i smanjuju se tako da postaju jeftinije od vrijednosti prijenosa jer radnici gube materijalnu dobit i kontrolu i lieni su vanih elemenata samopotovanja.
Pravednost zahtijeva uklanjanje institucionalnih oblika koji omoguuju i nameu taj prijenos sposobnosti i uvoenje institucionalnih oblika koji svima omoguuju da razvijaju i koriste svoje sposobnosti na nain koji poveava slian razvoj i upotrebu kod drugih.
Izrabljivanje se ne odnosi samo na nepravednu raspodjelu ono je strukturalni odnos izmeu drutvenih skupina, drutvena pravila o radu (tko radi, za koga, kako) odraavaju odnose moi i neravnopravnosti koji s odravaju kroz sustav u kojem se koriste energije siromanih da bi se poveala mo bogatih.
Marksistiko shvaanje izrabljivanja je preusko jer ne obuhvaa pojave poput spolnog i rasnog ugnjetavanja.
Rodno izrabljivanje ima 2 aspekta: prijenos rezultata materijalnog rada na mukarce i prijenos brine skrbi i seksualne energije na mukarce.
ChristineDephy- Brak ej klasni odnos u kojem ene rade kod kue za mukarce i ne dobivaju za to ravnopravnu naknadu a izrabljivanje je to to te poslove obavljaju za nekog o kome ovise.
Ann Ferguson govori o prijenosu energije na mukarce kroz ,emocionalnu skrb i seksualno zadovoljstvo.
Nedavno su feministkinje poele istraivati odnose rodnog izrabljivanja u suvremenom radnom okruenju- Carol Brown tvrdi da su mnoge ene, budui da su mukarci odbacili odgovornost za djecu postale ovisne o dravi da im osigura sredstva za ivot- to stvara novi sustav u+izrabljivanja- javni patrijarhat
U kapitalistikim drutvima 20. St postoje rodno utemeljeni poslovi koji postaju poprita rodnog izrabljivanja.
enski rad u kuanstvu ej nepriznat i obino donosi korist mukarcima jer im daje vie vremena za obavljanje vanijih i kreativnijih poslova.
Rasa je takoer temeljna struktura ugnjetavanja. Rasno odreene skupine u SAD-u ugnjetavaju s kroz kapitalistikosuperizrabljivanjekoje proizlazi iz segmentiranog trita rada na kojem se bijelcima dodjeljuju dobro plaena radna mjesta s dobrom sindikalnom strukturom.
Young predlae kategoriju sluganskog rada kao bi opisala rodno i rasno specifino izrabljivanje (rasizam prati ideja da bi potlaene skupine trebale biti sluge, a i danas to pokazuje rasna struktura privatnih kuanskih usluga u SAD-u)
Sluganski odnosi odnose se na usluna zanimanja i nekvalificirane i slabo plaene poslove kojima radnici nisu autonomni i moraju sluati tue naredbe.
Nepravednost izrabljivanja najee se tumai prema modelu raspodjele ali time se zanemaruju institucionalni procesi. Nepravednost izrabljivanja sastoji se u drutvenim procesima koji uzrokuju prijenos energije s jedne skupine na drugu i ona s e ne moe ukloniti preraspodjelom dobara.
Pravednost zahtjeva preustroj institucija, praksi odluivanja i posjele rada i sline institucionalne strukturalne i kulturalne promjene,
Marginalizacija
Ljudi na margini su osobe koje sustav rada ne moe ili ne eli iskoristi, a veina njih je i rasno oznaena, tu su i starije osobe, mladi i ljudi srednjih godina koji ostaju be z posla,samoshranemajke, mentalno ili tjelesno hendikepirani itd.
Marginalizacija je moda najopasniji oblik ugnjetavanja jer je cijela skupina izloena siromatvu i smrti. Suvremena kapitalistika drutva s tom se nose pomou socijalne pomoi i skrbi ali te preraspodjele ne uklanjaju ope problem ei siromatvo.
Dvije nepravde koje se ne odnose na raspodjelu a povezane susa marginalnousu:
1. Pruanje socijalne pomoi proizvodi nove nepravde jer uskrauje onima koji o njoj ovise prava i slobode koje imaju ostali
2. ak i ako socijalna drava ublaava siromatvo marginalizacija je nepravedna jer sprjeava pojedincesa iskoristesvoje sposobnosti na drutveno definirane i priznate naine
Graanski status se praktiki uskrauje pojedincima koji ovise o birokratskim institucijama, oni su izloeni omalovaavajuim, kanjavajuim, i patronizirajuim politikim odlukama i postupcima osoba u birokraciji socijalne skrbi.
Ustanove socijalne skrbi i zadovoljavaju i stvaraju potrebe marginalnih osoba
Osobe ovisne o socijalnoj skrbi nemaju pravo tvrditi da znaju to ej z njih dobro, nemaju osnovna prava na privatnost, potovanje n i individualan izbor.
Feministika moralna teorija propituje pretpostavku da moralno djelovanje i punopravan graanski status zahtijevaju da je osoba autonomna i neovisna- smatraju da je to neprimjereno individualistiki i izvedeno iz mukog shvaanja drutvenih odnosa.
Marginalizacija ne prestaje biti represivna kada osobe dobiju financijska sredstva, i dalje postoje nepravde u obliku beskorisnosti, dosade i manjka samopotovanja.
Veina produktivnih i priznatih aktivnosti u naem drutvu obavlja s eu kontekstima organizirane drutvene suradnje, a u drutvene strukture i procesi koji sprjeavaju neije sudjelovanje u tom su nepravedni.
Marginalizacija je povezana s osnovnim strukturalnim aspektima pravednosti, posebno onima koji se odnose na primjerenost meusobne veze izmeu sudjelovanja u produktivnim aktivnostima drutvene suradnje i pristupa sredstvima potronje.
Ideja socijalne plae obuhvaa zajameni dohodak uz neku drutveno produktivnu aktivnost.
Nemo
Rad veine pojedinaca poveava mo male skupine.
Veina(visoko) kvalificiranih radnika nisu lanovi kapitalistike klase, njihov rad ili ukljuuje izrabljivake prijenose sposobnosti na kapitaliste ili stvara uvjete za to, a i oni imaju korist od tog izrabljivanja.
Kvalificirani su povlateni u odnosu na nekvalificirane koji su uz izrabljivanje izloeni nemoi.
Veina ljudi u kapitalistikim drutvima ne sudjeluje redovito u donoenju odluka i prema tome nema znaajnu mo. Ali dominacija u suvremenom drutvu provodi se kroz iroko rasprene sposobnosti mnogih subjekata koji su posrednici tuih odluka- zato mnogi imaju mo u odnosu na druge ali je nemaju dovoljno da odluuju o javnim politikama i rezultatima. Dok su nemoni oni koji nemaju autoritet ni mo kao posrednici, oni nad kojima se mo provodi a oni je ne mogu provoditi.
Nemo takoer oznaava poloaj u podjeli rada i drutveni poloaj koji en daje dovoljno mogunosti za razvoj i upotrebu vjetina.
Statusne povlastice (visoko)kvalificiranih osoba imaju 3 aspekta:
1. Stjecanje i prakticiranje zanimanja ukljuuje napredak i usavravanje dok nekvalificirani radnici nemaju to usmjerenje na napredan razvoj sposobnosti i priznanja
2. (visoko)kvalificirani zaposlenici imaju dovoljnu svakodnevnu samostalnost u radu dok nekvalificirani radnici nisu samostalni u radu i podloni su autoritetu
3. Povlastice kvalificiranih radnika utjeu i na cjelokupan nain ivota izvan radnog mjesta koji je ugledan jer je povezan s profesionalnom kulturom prema tome dobivaju vie potovanja od nekvalificiranih

Kulturni imperijalizam
Izrabljivanje, marginalizacija i nemo odnose se na odnose moi i ugnjetavanja koji se provode u drutvenoj podjeli rada
Novi teoretiari pokreta za osloboenje skupina stavili su naglasak na kulturni imperijalizam- dominantna drutvena znaenja ine stajalita jedne skupine nevidljivima i istodobno stereotipiziraju jednu skupinu i oznauju je kao drugo.
Dolazi do univerzalizacije iskustva i kulture dominantne skupine i njihovog utemeljenja kao normi.
Neke skupine imaju iskljuivo pravo na pristup sredstvima tumaenja i komunikacije te zato dominantni kulturni proizvodi drutva izraavaju iskustva, vrijednosti, ciljeve i dostignua tih skupina kao i njihovo stajalite o drugim drutvenim skupinama. A dominantne skupine esto to ni jn primjeuju.
Meutim kontakt s drugim skupinama moe ugroziti pravo dominantne skupine na univerzalnost. Dominantna skupina osnauje svoj poloaj procjenjujui druge skupine prema svojim dominantnim normama.
Kulturni izraaj dominantne skupine percipira se kao normalan a razliite skupine postaju ono Drugo.
Skupine koje trpe kulturnu dominaciju oznauju se stereotipima i istodobno ine nevidljivima- paradoksalno ugnjetavanje.
rtve kulturnog imperijalizma su oni koji su drugaiji i vidljivi i zato su obiljeeni svojom biti i stereotipizirani tako do da ih se svodi na prirodu koja je povezana s njihovim tijelima i koja s e ne moe lako porei.
Pripadnici tih skupina shvaaju da su definirani izvana i zato moraju internalizirati stereotipe o sebi samima kako bi mogli reagirati na ponaanje drugih koji su pod utjecajem tih predodbi. Time stjeu iskustvo koje Du Bois naziva dvostrukom svijesti- promatranje sebe kroz oi drugih. Dvostruka svijest javlja se kada potlaeni subjekt odbije prihvatiti omalovaavajue istereotipizirajuevizije o sebi, iako eli biti priznat od dominantne kulture dobiva samo sudove o svojoj razliitosti i manjoj vrijednosti. Pripadnik skupine je definiran u dvije kulture- dominantnoj i podreenoj

Pripadnici podreenih skupina mogu odrati osjeaj pozitivnog subjektiviteta jer potvruju i priznaju jedni druge.
Nevidljivost se javlja kada dominantne skupine ne priznaju postojanje perspektive koja bi bila utjelovljena u kulturnom izriaju drugih, ne ostavlja s prostor za iskustva drugih, ona ne mogu prodrijeti u dominantnu kulturu.
U politikoj sferi tvrdnja o univerzalnosti iskljuuje politikim sredstvima one koji se shvaaju kao razliiti

Nasilje
Mnoge su skupine izloene sustavnom nasilju, oni s boje sluajnih i niim izazvanih napada. Takvo nasilje je esto a teoretiari ga zanemaruju. Young misli da je razlog za to da teoretiari takve sluajeve nasilja i uznemiravanja ne smatraju drutvenim nepravdama.
Poinitelji nasilja su pojedinci, esto ekstremisti pa s njih ne smatra institucionalnim problemima.
Ali Young kae da nasilje nije problem zbog konkretnih prijestupa nego zbog drutvenog konteksta koji ih omoguuje i zbog kojeg postaju prihvatljivi, ono je drutvena nepravda jer je sustavna drutvena praksa.
Nasilje je sustavno jer je usmjereno na pripadnike skupine jednostavno zato to pripadaju toj skupini- nasilje je oblik ugnjetavanja i zbog lane viktimizacije i zbog svakodnevne svijesti svih pripadnika potlaenih skupina da e vjerojatno doivjeti nasilje.
Nasilje je drutveno predodreena praksa koja je uvijek na horizontu drutvene svijesti, onoj e odreeno pravilima i drutvenim strukturama i esto unaprijed smiljeno.
Nasilje nad skupinama preutno se doputa jer se tolerira- poinitelji dobivaju male kazne li ih potpuno izbjegnu.
Vaan aspekt sluajnog i sustavnog nasilja je iracionalnost. Represivno nasilje ima razumne motive ouvanja moi, dok je po Young ksenofobino nasilje nije racionalno motivirano, motivirano je strahom, mrnjom ili ponekad eljom za moi. Strah od druge osobe ili mrnja javljajus zbognesigurnosti nasilnika a iracionalnostnasiljapokazuje da su ti procesi nesvjesni, to po Young djelomino objanjava i kulturni imperijalizam koji se ispreplee s nasiljem kada podreene skupine propituju dominantnu kulturu. Nasilje ne moemo objasniti pravednou kao raspodjelom. Institucije i drutvene prakse koje potiu, toleriraju i omoguuju nasilje nad pripadnicima skupina moraju se reformirati (na nain daspromjenekulturne predodbe, stereotipi o reprodukcije odnosa nadmoi i odbojnosti)

Primjena mjerilaDrutvene teorije koje ugnjetavanje shvaaju kao jedinstvenu pojavu obino izostavljaju skupine koje ak i teoretiari smartaju potlaenima ili ne uspijevaju prepoznati neke oblike ugnjetavanja. Uvidimo li da postoji vie oblika ugnjetavanja, drutvena teorija moe izbjei iskljuive i pretjerano pojednostavljujue uinke tog redukcionizma. ako ugnjetavanje svake skupine shvatimo kao jedinstvenu i zasebnu strukturu ili sustav, naii emo na 2 problema. S jedne strane, taj nain shvaanja ugnjetavanja ne uzima u obzir slinosti i preklapanja u ugnjetavanjima razliitih skupina. S druge strane, on pogreno izjednaava situaciju svih pripadnika skupine. Oblici ugnjetavanja su mjerila koja odreuju jesu li skupine i pojedinci potlaeni, ali ne tvore cjelovitu teoriju ugnjetavanja. Vjerujem da su ta mjerila objektivna i mogu nam pomoi da utvrdimo je li neka skupina zaista potlaena. Sve ili gotovo sve skupine koje suvremeni drutveni pokreti smatraju potlaenima izloeni su kulturnom imperijalizmu, ali se razlikuju prema ostalim oblicima ugnjetavanja (pripadnici radnike klase se izrabljuju ali bijeli zaposlenici nisu izloeni marginalizaciji i nasilju). Primjena pet mjerila ( izrabljivanje, marginalizacija, nemo, kulturni imperijalizam i nasilje ) na poloaj skupina omoguuje usporedbu ugnjetavanja bez svoenja na zajedniku bit ili tvrdnju da postoji jedan osnovni sustav ugnjetavanja.3. poglavljeBUNTOVNI DRUTVENI POKRETI I KAPITALISTIKA SOCIJALNA DRAVANormativno promiljanje proizlazi iz odreenog drutvenog konteksta, ije drutvene i politike sukobe filozofija analizira, objanjava i vrednuje. Meutim, takvo normativno promiljanje u drutvenom kontekstu nije neutralno s obzirom na te sukobe. Kapitalistika socijalna drava drutveni je kontekst unutar kojeg se esto teoretizira o pravednosti. Paradigma raspodjelne pravednosti poklapa se s glavnim oblikom javne rasprave u takvim drutvima. Procesi pluralizma interesnih skupina ograniavaju javni sukob prvenstveno na raspodjelu, pri emu se zanemaruju pitanja organizacije proizvodnje, strukture javnog i privatnog odluivanja i drutvena znaenja koja donose status ili osnauju prepreke. To ograniavanje javne rasprave navelo je mnoge da ustvrde da je kapitalistiko drutvo sa sustavom socijalne skrbi depolitizirano. Paradigma raspodjelne pravednosti ideolokim sredstvima osnauje tu depolitizaciju.Od 60-ih , u veini zapadnjakih kapitalistikih zemalja buntovni ili radikalni drutveni pokreti propituju ograniavanje javne rasprave na raspodjelu i pokuavaju politizirati procese vlasnitva i kontrole, odluivanja, kulturne proizvodnje, osobnih odnosa u svakodnevnom ivotu i nadzora nad radom i socijalnim ustanovama. Demokracija je i element i uvjet drutvene pravednosti.Normativna naela kapitalistike socijalne draveInstitucije kapitalistike socijalne drave obino odbacuju podjelu na javnu sferu dravne aktivnosti i sferu privatne poduzetnike gospodarske aktivnosti. Istodobno privatne institucije poput korporacija, sindikata i slinih udruenja poinju nalikovati vladi po organizaciji, moi i opsegu. Kapitalistika socijalna drava utjelovljuje barem tri vana naela koja ne postoje u ranijem liberalnom kapitalizmu: (1) gospodarska aktivnost treba biti drutveno ili kolektivno regulirana zbog maksimalnog poveanja uinka kolektivne socijalne skrbi (svrha je promicanje optimalnih uvjeta za privatno gomilanje kapitala), (2) graani imaju pravo da im drutvo omogui zadovoljenje nekih osnovnih potreba, a kad privatni mehanizmi nisu uspjeni, drava je obvezna zagovarati politiku kojom se te potrebe mogu zadovoljiti i (3) naelo formalne jednakosti i impersonalnih postupaka, kao suprotnost proizvoljnim i personaliziranijim oblicima autoriteta i prisilnijim oblicima poticanja suradnje. Prvo i drugo naelo podupiru jedno drugog. Programi koji zadovoljavaju potrebe graana moraju se naplatiti kroz poreze i zahtijevaju stalan razvoj gospodarstva. U uvjetima privatnog poduzetnitva, programi socijalne skrbi zahtijevaju da vlada regulira gospodarstvo i infrastrukturnu potporu. Tree naelo se odnosni na rad velikih birokratskih organizacija koje djeluju prema impersonalnim pravilima koja se uvijek jednako primjenjuju, a poloaji bi se trebali dodjeljivati prema zaslugama.Institucije i prakse socijalne drave pomau ouvati kapitalistike institucije na dva naina: (1) u strukturalnom smislu, te institucije i prakse pomau stvoriti pogodne uvjete za proizvodnju i gomilanje kapitala te vjetu radnu snagu, dok istodobno kroz izravnu vladinu potronju i socijalnu pomo privatnim potroaima proiruju trite roba; (2) u politikom smislu, politika socijalne drave ima vane funkcije ozakonjenja jer potie ljude na odanost sustavu, koji im daje neto materijalno ili barem stalno uvjerljivo obeanje neeg materijalnog. Socijalna politika u takvoj dravi proizlazi iz estoke borbe masa protiv bogatih i monih.Depolitizacija kapitalistike socijalne draveDok sve vie privatne gospodarske aktivnosti potpada pod djelokrug javne politike, javnost se depolitizira. Drutveni sukob i rasprava ograniavaju se na pitanja raspodjele, dok se ne propituju pozadinski problemi organizacije i ciljeva proizvodnje i drugih institucionalnih pitanja. Pluralizam interesnih skupina postaje sredstvo rjeavanja sukoba o raspodjeli, a taj je proces i nepravedan i depolitiziran.Reforme New Deala poele su institucionalizirati klasni sukob. Kapitalisti su se dogovorili s radnicima, tvrtke i vlada ispunit e zahtjeve i sline mjere koje e poboljati materijalan ivot i sigurnost radnika, a radnici e odustati od zahtjeva za restrukturiranje proizvodnje, nadzor nad ciljevima i upravljanjem tvrtke ili cijelim gospodarstvom te nadzorom zajednice nad pruanjem usluga.U dravnim vladama, politika su pitanja uglavnom ograniena na dodjeljivanje sredstava i pruanje socijalnih usluga u okviru sredinjeg cilja poticanja korporacijskog gospodarskog rasta. Ograniavanjem sukoba i politike na probleme raspodjele kapitalistika socijalna drava definira graane prvenstveno kao klijente-potroae. Za razliku od ranijih kapitalistikih sustava, kapitalizam socijalne drave zahtjeva visoke razine potronje da bi se odrao gospodarski rast. Definiranje graana kao klijenta-potroaa privatizira graane, a ciljevi nadzora ili sudjelovanja graana u drutvu postaju teko ostvarivi ili besmisleni.U takvoj dravi, sredstvo za rjeavanje politikog sukoba oko raspodjele su procesi pluralizma interesnih skupina. Politika igra je definirana kao i trite razliiti se interesi meusobno natjeu za odanost ljudi i oni koji prikupe najvie lanova i novca imaju trinu prednost i mogu lobirati za zakone, odredbe i raspodjelu prihoda od poreza. Kritiari pluralizma interesnih skupina tvrde da takav sustav promie nepravednu raspodjelu. U natjecanju interesnih skupina neke skupine poinju s veim sredstvima i boljom organizacijom pa uinkovitije i zastupaju svoje interese, a osim toga, pluralizam interesnih skupina takoer depolitizira javni ivot. U procesu rjeavanja sukoba taj pluralizam ne razlikuje nametanje sebinih interesa i normativne zahtjeve za pravednou ili pravima. Taj cinian sustav esto prisiljava pokrete koji zahtijevaju pravednost da se odrede kao jo jedna interesna skupina. Tom procesu koji pretvara normativne zahtjeve za pravednou u sebine elje nedostaje javna rasprava koja je obiljeje politikog. Kad svaka organizacija za sebe pokua promicati svoje specifine interese kroz vladina tijela koja rijetko privlae pozornost javnosti ili su tema javne rasprave, javni ivot postaje fragmentiran. Politika interesnih skupina uinkovito uskrauje pojedinanim graanima izravno sudjelovanje u javnom donoenju odluka. Takva interesna struktura odluivanja depolitizira javni ivot jer se odluke esto donose privatno. Drutvo postaje drutvo u kojem su politika i drava meusobno odvojene to znai da vladina aktivnost nije vie podlona zakonu s obzirom na polutajno donoenje odluka.Ideoloka funkcija raspodjelne paradigmeIdeje imaju ideoloku funkciju kad predstavljaju institucionalni kontekst u kojem se pojavljuju kao prirodne ili nune. One prethode kritici odnosa dominacije i ugnjetavanja i zaklanjaju mogue emancipacijske drutvene odnose. U kontekstu kapitalistikog drutva sa sustavom socijalne skrbi paradigma raspodjelne pravednosti takoer ima ideoloku funkciju. Dominacija raspodjelne paradigme u suvremenim filozofskim teorijama pravednosti moe se djelomice objasniti injenicom da pitanja raspodjele prevladavaju u politikim raspravama u kapitalistikoj socijalnoj dravi. Depolitizirani proces oblikovanja politike u kapitalistikim socijalnim dravama oteava otkrivanje i propitivanje institucionalnih pravila, praksi i drutvenih odnosa koji podupiru dominaciju i ugnjetavanje. Usmjerujui se na raspodjelu, teorije pravednosti obino ne uspijevaju istraiti i ocijeniti probleme moi odluivanja, podjele rada i kulture. Normativno teoretiziranje nuno je okrueno ve postojeim institucijama i drutvenim odnosima i moe ih ili podupirati ili kritizirati, ili oboje. Iako je kapitalistiko drutvo sa sustavom socijalne skrbi manje represivno od nekih drugih, ono ipak sadri strukture dominacije i ugnjetavanja koje bi politika filozofija trebala razotkriti i kritizirati. Neki od njih proizlaze iz korporacijskih birokracija i birokracija sustava socijalne skrbi.Birokratizirano drutvo i novi oblici dominacijeAktivnosti svakodnevnog rada i ivota sve vie nadzire racionalizirana birokracija koja namee ljudima disciplinu vlasti i strunjaka u mnogim sferama ivota. Birokracija je sustav koji definira i organizira drutvene projekte kao da su to predmeti kojima treba tehniki nadzor. Shvaajui ciljeve djelovanja kao unaprijed dane, birokratski um odreuje najuinkovitija sredstva za ostvarivanje tih ciljeva. Birokracija je uglavnom depolitizirana te se njezina aktivnost ne shvaa kao proizvod vrijednosnih odluka jer je zamiljena kao nain uklanjanja dominacije. Meutim, formaliziranje kolektivnog djelovanja kroz jasna pravila i postupke ne ukljuuje normativno propitivanje te se odluke i postupci ne vrednuju prema tome jesu li pravedni nego jesu li zakonski opravdani. To je glavno obiljeje birokratske depolitizacije. Iako reguliranje prakse drutvene suradnje prema formalnim pravilima i procedurama i razvoj profesionalnih disciplina imaju mnogo prednosti, mnogi teoretiari tvrde da irenje birokratske uprave na nova podruja rada i ivota donosi nova iskustva dominacije. U birokratskom sustavu djeluje velik broj ljudi od kojih veina ne moe odluivati o svojim postupcima ili okolnostima svojih postupaka zbog nunosti slijeenja zadane procedure.Ljudi doivljavaju birokratsku dominaciju i kao zaposlenici i kao klijenti i potroai podloni pravilima koja nisu odredili i koja uglavnom idu u korist pruatelju usluga ili organizaciji. Ako zaposlenici i imaju mo odluivanja, oni odluuju o tuim postupcima, a ne svojim. Ipak, bez obzira na to koliko je jasno birokracija formalizirala pravila i procedure, ona ne moe ukinuti individualne i subjektivne izbore. Ljudi koji primjenjuju impersonalna pravila moraju donositi sudove o tome kako primijeniti pravila na svaki pojedini sluaj.Dominacija u takvoj dravi protee se i na druga podruja svakodnevnog ivota osim radnih mjesta. To je opisano sintagmom 'kolonizacija ivota' to znai da ivotne aktivnosti, koje su prethodno bile podlone tradicionalnim normama i spontanom djelovanju postaju potrona roba ili se stavljaju pod nadzor dravnih institucija i time postaju normalizirane, univerzalne i standardizirane. Osobe u kapitalistikim soc. dravama esto ne propituju te oblike dominacije i depolitizacije jer su one cijena materijalne sigurnosti koju veina ljudi uiva. Takvu strukturu opravdavaju dvije pojave: (1) ideologija strunosti prema kojoj samo oni koji imaju znanje imaju pravo vladati i (2) obeanje drutvene mobilnosti i napredovanja u karijeri s obzirom da umjesto da kolektivno propituju opravdanost autoriteta strunjaka, ljudi koji pokuavaju izgraditi karijeru misle samo na svoje napredovanje. Samo demokratizacija institucija kapit. soc. dr. koja e uvesti procedure kolektivne javne rasprave moe ljudima dati nadzor nad njihovom postupcima.Buntovni drutveni pokreti i ponovna politizacija javnog ivotaRazliiti buntovni pokreti i kampanje poeli su 60-ih godina reagirati na dominaciju i kolonizaciju unutar birokracije. Zahtijevali su da birokratske institucije omogue, a ne da na sebe preuzmu, lokalno odluivanje. Takvi pokreti javljaju se na rubnim podrujima birokratskog odluivanja, esto su lokalni i spontani i ogranieni na odreeni in, cilj ili politiku bazu. Takoer, ti pokreti oznauju trajan zamah i masovno organiziranje koje su mnogi teoretiari nazvali 'novim drutvenim pokretima'. Novost kod takvih pokreta je njihova samoograniavajua priroda, tj. usmjereni su na odreene probleme, a nisu globalni. Njihov cilj nije preuzeti i promijeniti dravnu mo, nego ograniiti dravnu i korporacijsku mo i smanjiti utjecaj birokratizacije i potroakog drutva. Usmjereni su na ope probleme moi odluivanja i sudjelovanja u politici. esto ne trae proirenje dravnih usluga socijalne skrbi, nego reagiraju na stalno prodiranje javnih i privatnih birokracija u nova podruja drutvenog ivota. Veina njih usmjerena je na probleme ugnjetavanja i dominacije i obino trae demokratizaciju institucija i praksi i veu kontrolu graana nad njima. Mogu se podijeliti u tri glavne kategorije: (1) oni koji propituju strukture odluivanja i pravo monih da provode svoju volju (pokret protiv nuklearne energije najuspjeniji je buntovni pokret koji je osporio ono to se dotad uzimalo zdravo za gotovo), (2) oni koji organiziraju autonomne usluge i (3) pokrete kulturnog identiteta. Prosvjedi iz prve (1) kategorije su usavrili teoriju i praksu 'povezane grupe' to je odlian primjer grananja u opreci s ujedinjavanjem. Povezane grupe su relativno autonomne i razlikuju se prema razliitim naelima svoje povezanosti, a esto su deseci zasebnih skupina sa zajednikim stajalitima uspjeno isplanirali i organizirali zajednike prosvjede. enski pokret bio je predvodnik u praksi vezanoj uz drugu (2) kategoriju pokreta osnivanjem enskih centara. Tako nastale institucije i pruanja usluga ne ele samo zadovoljiti potrebe svoje ciljane skupine nego je i osnaiti da definira svoje potrebe i postane politiki svjesna uzroka svoje patnje. Sredinom 70-ih te su se institucije poele ukljuivati u djelokrug socijalne drave te su zbog toga neke ustanove postale dio birokratske uprave, no veina njih se izborila da odri svoju autonomiju. to se tie tree kategorije pokreta (3), glavna funkcija kulturne politike je kritika praksi, navika, stajalita, ponaanja, predodbi, simbola itd. koje pridonose drutvenoj dominaciji i ugnjetavanju skupina i zahtjev za njihovu kolektivnu promjenu. Kasnih 60-ih i ranih 70-ih pokret kontrakulture uinio je tijelo i njegovo ukraavanje popritem borbe (hipiji, pankeri i slino), a u to doba je i hrana postala politizirana (pokreti za prirodnu hranu). Suvremeni feminizam predstavlja moda najdalekoseniji pokret kulturne politike. Slogan 'osobno je politiko' pokazao je da nijedan aspekt svakodnevnog ivota nee biti iskljuen iz analize i potencijalne kritike. Seksualno i erotsko iskustvo bile su glavne teme feministike kulturne politike. Mnoge skupine izloene kulturnom imperijalizmu organizirale su se i izborile se za pozitivnost svojih iskustava i kulture, odbijajui ideale asimilacije i jedinstvene nacije. Ti pokreti su ponovno politizirali drutveni ivot i pokazali da se mnoge unaprijed dane institucije i prakse mogu promijeniti i odabrati. Javna rasprava koju predvode ti pokreti se odvija u brojnim skupinama i forumima te uz pomo medija ona moe trajati godinama i u njoj mogu sudjelovati osobe udaljene kilometrima. Ono to raspravu ini javnom nije jedinstvo ili blizina sudionika, nego otvorenost.Dijalektika naturalizacije i demokracijeKorporacijsko drutvo sa sustavom socijalne skrbi depolitizira javni ivot ograniavajui raspravu na pitanja raspodjele u kontekstu pluralizma interesnih skupina, pri emu se svaka skupina natjee za svoj udio u javnim sredstvima (posebno 50e i 60e). Jednodimezionalno drutvo je uspjelo pretvoriti bilo kakve negativne kritike u potroaki usmjeren pasivan odnos izmeu drave i pojedinca.Kasnih 1960ih urbani drutveni pokreti crnaca, Portorikanaca, studentski pokret te pokret mladih i feministiku pokret uzdrmali su status quo i pruili otpor dravnoj i korporacijskoj dominaciji jer su eljeli ponovo politizirati drutveni ivot. Dravne i korporacijske strukture ponekad su nasilno i estoko reagirale, ali su ee pokuavale neutralizirati radikalne zahtjeve.Ira Katznelson smatra da je kapitalistika politizacija socijalne drave neutralizirala urbani pokret za osloboenje crnaca i ograniila njegove radikalne uinke. Na taj su nain ponovo ugrozili politiku svijest i sposobnost crnaca da se zajedniki bore i briu regionalne i lokalne granice izmeu sebe.Manuel Castells navodi primjer opisujui lokalni pokret u etvrti Mission u San Franciscu kasnih 1970ih. Imao je veliku potporu graana, a propitivao je pretpostavke vlade i poslovnih korporacija o pravilnom smjeru razvoja i pravu vladinih i poslovnih institucija da odreuju taj smjer. No, nije uspio ostvariti promjene jer je uspjeno asimiliran u proces interesnih skupina. Na slian nain pokret nazvan novi populizam, koji je zagovarao naela moi naroda, lokalne kontrole i institucionalnih promjena, na kraju se usmjerio na raspodjelu u okviru politike interesnih skupina. Tijekom 1970. I 1980.ih gospodarski se rast usporio i tvorci politike nisu bili dovoljno sposobni ili voljni promicati pravednu raspodjelu. To prouzrouje ozbiljan pad ivotno standarda mnogih pojedinaca i potie pitanja o uvjetima pravedne raspodjele, osnovnoj stukturi kontrole u odluivanju i samoodreivanju potreba i usluga. Suvremena se politika uglavnom sastoji u dijalektici izmeu buntovnih okreta koji trae demokratizaciju, kolektivno odluivanje i lokalno osnaivanje i priznatih institucija i struktura koje ele neutralizirati te zahtjeve u okviru problema raspodjele. Ta stalna interakcija odraava politiku borbu izmeu dvije vizija pravednosti: paradgme raspodjelne pravednosti i ideje pravednosti kao mogunosti i osnaivanja. Ako ne ele biti nevani ili jednostavno podupirati postojee dikurse, teoretiari pravednosti moraju se ukljuiti u borbu izmeu tih dvaju shvaanja pravednosti.Demokracija kao uvijet drutvene pravednostiPravednost institucionalizirani uvjeti koji omoguavaju da svi naue i koriste zadovoljavajue vjetine u drutveno priznatim okrujima, sudjeluju u donoenju uloga i izdraavaju svoje osjeaje, iskustva i stajalita o drutvenom ivotu u kontekstima u kojima ih drugi mogu uti. Pravednost u suvremenim drutvima zahtjeva drutvenu obvezu zadovoljavanja osnovnih potreba svih osoba bez obzira pridonose li one drutvenom proizvodu. Takoer, pravednost zahtjeva i sudjelovanje u javnoj raspravi i procesima demokratskog odluivanja. Demokracija je i element i uvijet drutvene pravednosti.Ako se pravednost definira negativno, kao uklanjanje struktura dominacije, ona podrazumijeva demokratsko odluivanje. Demokracija je uvjet slobode u smislu samoodreenja. Tradicija drutvenog ugovora u politikoj teoriji glavni je argument za demokraciju na temelju samoodreenja.Prema teoriji autoritarnog ugovora, ljudi imaju moralno pravo na samoupravljanje, ali ipak prenose svoj autoritet na vladine dunosnike.Demokracija ima i instrumentalnu i intrizinu vrijednost. Normativni nedostaci politike interesnih skupina su:Da privatizirani oblik zastupanja i odluivanja koji ona potie ne zahtjeva izraavanje interesa za pravednost, i

Da nejednkost sredstava, organizacije i moi omoguuje nadmo nekih interesa.

Mnogi teoretiari demokracije tvrdili su da demokratsko sudjelovanje ima intrizinu vrijednost nad zatitom interesa jer omoguuje vana sredstva za razvoj i upotrebu sposobnosti (to zagovaraju Mill i Rousseau). Demokracija je takoer uvjet javnog donoenja odluka ija bit i posljedice najbolje pormiu ishode, ukljuujui i pravedne raspodjele. Argument za tu tvrdnju oslanja se na Habermasovu deju komunikativne etike. Bez filozofa-kralja, tvrdnja da je neka javna politika pravedna mora se temeljiti na injenici da ju je donijela javnost koja istinski promie slobodno izraavanje svih potreba i stajalita.Najvea je vjerojatnost da e se pravedna raspodjela sredstava, pravedna pravila suradnje i najbolja i najpravednija podjela rada i definicija drutvenih poloaja odrediti u raspravi koja podrazumijeva otvoreno sudjelovanje svih na koje odluke utjeu. Demokratsko odluivanje potie pravedne ishode. Ozbiljne nepravde mogu biti nanesene skupinama koje imaju oprene interese i kad se razlikuju prema veliini i povlasticama (paradoks demokracije). Guntmann tvrdi da je pravedna raspodjela nuan uvjet za institucije demokratskog sudjelovanja i da demokratski procesi moraju biti ogranieni naelima jednake slobode i raspodjele.Kritike tvrdnje da procesi demokratskog odluivanja promiu pravednost, moraju se ozbiljno shvatiti.Prvi vaan protuargument jest da demokracija mora zaista uvijek biti ustavna (pravila igre ne mijenjaju se u hodu)

Takve kritike izjednauju demokraciju i sudjelovanje s lokalnom kontrolom, a to je nepotrebno i nepoeljno jer e autonomna lokalna kontrola vjerojatno proizvesti izrabljivanje, a ne pravednost

Kritike da se demokratski procesi javljaju samo u institucijama koje donose zakone i dravnu politiku. Ako ustavna demokracija preustroji sve institucije, a ne samo one koje odluuju o javnoj politici, ljudi najvjerojatnije nee biti nemoni.

No, tvrditi da institucionalizacija procesa sudjelovanja treba priekati ostvarenje pravedne raspodjele, kao to ini Guntmann, znai odgoditi takvu demokratizaciju. Slabljenje odnosa dominacije da bi pojedinci imali vee institucionalizirane mogunosti sudjelovanja u javnoj raspravi o donoenju odluka koje na njih utjeu, uvjet je za ostvarenje pravednije raspodjele. Ekonomska ravnopravnost i demokratizacija osnauju jedna drugu i trebale bi se ostvarivati zajedno da bi promicale drutvenu pravednost.Kritika Amy Gutmann pretpostavlja jednstvenu javnost u kojoj su svi graani jednaki, no ak ni ekonomska jednakost ne bi nuno uklonila paradoks demokracije dok god postoje druge razlike.IDEAL NEPRISTRANOSTI I GRAANSKA JAVNOST

Prema paradigmi moralnog promiljanja moralno se promiljanje sastoji u usvajanju nepristranog i neosobnog stajalita o situaciji koje nije uvjetovano nikakvim interesima, razmatranju svih interesa kao jednako vanih i donoenju zakljuka koji potuje opa naela pravednosti i prava koja se nepristrano primjenjuju. Ta etika pravednosti ne preklapa se sa drutvenim odnosima u obitelji i osobnom ivotu.Feministike kritike moralne teorije nisu odbacile podjelu na javne, neosobne institucionalne uloge u kojima se primjenjuje ideal nepristranosti i formalnog uma s jedne strane, i privatnih, osobnih odnosa ija je moralna struktura drugaija.Young tvrdi da ideal nepristranosti u moralnoj teoriji izraava logiku identiteta koja pokuava svesti razlike na jedinstvenost. Tako ideal nepristranosti proizvodi podjelu na univerzalno i pratikularno, javno i privatno, razum i osjeaje. To je nemogu ideal jer je bitan i kontekst! Ideal nepristranosti ima ideoloke funkcije opravdava hijerarhijske strukture donoenja odluka. Ideal nepristranog moralnog uma poklapa se s prosvjetiteljskim idealom javne sfere politike koja ostavlja partikularnost i tijelo u privatnim sferama. U ovom poglavlju pokazat e da suvremeni ideal graanske javnosti nije dovoljan.Postmodrnistika kritika logike identitetaMislioci koji poriu i potiskuju razliku esto se nazivaju postmodernistikim. To su Adorno, Derrida, Irigaray... Yung uzima Adornovu kritiku logike identiteta i povezuje je s kritikom metafizike prisutnosti Derride.Logika identiteta je poriv da se o problemima razmilja kao o cjelini i da ih se reducira na jedinstvenu cjelinu. Ona porie ili potiskuje razliku te izaziva bogatu partikularnost iskustva i njezinu neodreenost te pokuava stvoriti stabilne kategorije.Ironino je da logika identiteta, svodei razliito na jednako, puko razliiti pretvara u apsolutno drugo. Tako se umjesto jedinstva neizbjeno stvara dihotomija, jer pokuaj smjetanja partikularnog u univerzalnu kategoriju stvara podjelu na vanjtinu i unutranjost. Budui da generaliziranje uvijek ima ostatak, pokuaj svoenja partikularnosti na jedinstvenu cjelinu ne moe uspjeti.U povijesti zapadnjake misli ta logika identiteta stvorila je golem broj meusobno iskljuivih opreka na kojima se temelje cijele filozofije: subjekt/objekt, um/tijelo, priroda/kultura.I

Ideal nepristranosti kao poricanje razlikeSuvremena etika odreuje nepristranost kao jamstvo moralnog uma. Nepristrani umni mislilac je promatra; um zanemaruje posebna iskustva i prolost koji odreuju neku situaciju. Taj ideal nepristranog transcedentalnog subjekta porie ili potiskuje razliku na tri naina.Porie posebnost situacija

Iskljuuje elje ili osjeaje

Svodi partikularnost na jedinstvo

Prema tom stajaliu moralni mislilac u tiini donosi sud vaui dokaze i sukobljene tvrdnje primjenjujui na njih univerzalna naela. Rawls kritizira utilitarnost jer ne priznaje pluralnost moralnih subjekata. Tvrdi da njegova izvorna pozicija omoguuje bolji prikaz nepristranosti iz pozicije sukobljenih strana. No, njegova je ideja i dalje ipak monoloka.Nemogunost nepristranostiSvoenje razlika na jedinstvo znai ujedinjavanje pod univezalnom kategorijom, to zahtjeva iskljuivanje onih aspekata entiteta koji se ne uklapaju u tu kategoriju. Ono to Derrida naziva dekonstrukcija, a Adorno negativna dijalektika, razotkriva neuspjeh uma da svede razlike na jedinstvenu cjelinu.Nepristrani um takoer proizvodi dihotomiju izmeu uma i osjeaja. Osjeaji, sklonosti, potrebe i elje iskljueni su iz univerzalnosti moralnog uma. No, takoer stvara i dihotomiju izmeu ope volje i pojedinanih interesa. Pluralnost subjekta nije ukinuta, nego izbaena iz uma. Interesi, potrebe i osjeaji postaju privatni.Young smatra da je takva filozofija moralnog uma utopijska!Susan Okin rekonstruira Rawlsovu ideju izvornog poloaja. Ona smatra da ideja zauzimanja stajalita svakoga ne suprotstavlja um osjeajima ili iskljuuje partikularnost, nego ovsi u sposobnosti moralnog mislioca da suosjea sa svakim specifinim stajalitem. No, taj pokuaj zadrava elju za ujedinjavanjem i takoer nije ostvariv misli Young. To porie razliku izmeu subjekata jer subjekt ne moe potpuno suosjeati s drugim subjektom u drugaiijem drutvenom poloaju i usvojiti njegovo stajalite ako klasa, rasa, etnicitet, rod, seksualnost i dob definiraju razliite drutvene poloaje.Moralna teorija koja promie ideal nepristranosti poinje s neprimjerenom dihotomijom izmeu egoizma i nepristranosti.Teorija nepristranog uma pogreno izjednauje pristranost sa sebinou i razvija svoju protuinjeninu univerzalnu apstrakciju da bi subjekt liila egoizma. No, postoji drugi nain na koji se subjekt liava egoizma: kroz susret s drugim ljudima.Ako pretpostavimo da je moralni um dijaloki tj. proizvod rasprave izmeu razliitih subjekata od kojih svi ele priznanje drugih, nema potrebe za stajalitem koje bi ih liilo egoizma. Sebina osoba koja odbija sasluati potrebe drugih ni sama nee biti sasluana.Alternativa moralnoj teoriji nepristranog uma je komunikativna etika. Habermas tvrdi da je subjektivitet proizvod komunikativne interakcije. Normativan um se mora racionalno rekonstruirati kao um subjekta koji poinju sa zanimanjem za diskurzivno objanjenje i eljom da ih drugi uvjere iznoenjem jaih argumenata. Taj poetni zajedniki motiv za postizanjem konsenzusa objanjava kako moralne norme mogu biti ope i obvezujue. Habermasovo shvaanje dijalokog uma smatra valjanim samo izraavanje interesa koji se mogu generalizirati.Logika identiteta u idealu javnosti graanaDihotomija uma i elje takoer se pojavljuje u suveremenoj politikoj teoriji kao podjel ana univerzalno, javno podruje suvereniteta i drave s jedne strane, te privatnog podruja potreba i elja s druge. Tu graanska javnost u javnoj sferi postie jedinstvenost iskljuivanjem ena i drugih koji s epovezuju sa prirodom i tijelom.Jedna od funkcija javnog ivota u 18. St bila je omoguiti kritiki prostor u kojem su ljudi raspravljali i kritizirali dravna pitanja u novinskim listovima, kavanama... No, republikanci utemeljuju svoju univerzalistiku dravu na idealu graanske javnosti koja se institucionalizira u 19.st. Ta graanska institucionalizacija preuredila je drutveni ivot i uvela strogu podjelu na javno i privatno.Sudjelovati u opoj volji kao graanin znai izraavati ljudsku plemenitost i istinsku slobodu, no ona nije spojiva s osobnim zadovoljstvom to Rousseau smatra tragedijom. On nije vjerovao da ljuski ivot moe ili treba biti bez osjeaja i zadovoljenja potreba i elja.Prema teoriji koju Rousseau i poslije Hegel zastupaju, ene moraju biti iskljuene iz javne sfere graanstva jer se brinu o osjeajima, eljama i tijelu, te moraju osigurati da muki porivi ne odvuku mukarce od univerzalnog uma. Svijet graanske klase uveo je moralnu podjelu rada izmeu uma i osjeaja, izjednaavajui mukost s umom, a enskost s osjeajima i eljom. Unverzalni graanin je bijelac i pripadnik graanske klase, a oni su republikansku vrlinu zamislili kao ugled. Ugledaj je bio racionalan, suzdran i moralan mukarac koji potuje drutvena pravila. Budui da vrline nepristranosti i univerzalnosti definiraju graansku javnost, ta javnost mora biti liena ljudske posebnosti.Ideoloke funkcije ideala nepristranostiNepristranost bi se trebala shvatiti kao regulacijski ideal neostvariv ali ipak vaan cilj. Predanost tom idealu ima negativne ideoloke posljedice, tri ideoloke funkcije:Podupire ideju neutralne drave

Opravdava birokratski autoritet i hijerarhijske procese odluivanja

Osnauje ugnjetavanje.

Ideja nepristranog donositelja odluka opravdava nedemokratsku autoritarnu strukturu odluivanja jer narod prenosi svoj autoritet na vladine dunosnike. Tako je drava iznad drutva i udaljena. Hegelova politika filozofija daje najtemeljitiji i najjasniji prikaz drave koja izraava nepristranost i univerzalnost u opreci sa specifinou elja i interesa. Kao lan civilnog drutva, pojedinac pokuava ostvariti svoje privatne ciljeve za sebe i svoju obitelj, udruen s drugima koji imaju sline specifine interese. Kao pripadnik drave, pojedinac nije mjesto spacifine elje nego nositelj univerzalnih prava i odgovornosti. Ostvarivanje opih interesa nije spojivo s ostvarivanjem specifinih interesa u istoj osobi. Zato mora postojati zasebna klasa graana ije je zadatak odrati javno dobro i univerzalno stajalite drave birokrati. Njihova vladavina opravdava se logikom nepristranosti. No glavnu odluku donosi autoritet. U toj teoriji demokratsko odluivanje nije mogue, pa drava mora biti neutralni sudac. Takva ideja je mit jer je nepristranost nemogua i za birokrate. Taj mit ima ideoloku funkciju jer daje tumaenje paradigme raspodjelne pravednosti.Ideal nepristranosti opravdava hijerarhijsko odluivanje i omoguuje da se stajalite povlatenih proglasi univerzalnim. Spoj tih funkcija esto dovodi do konkretnih odluka koje odraavaju ugnjetavanje i ogranienja za neke skupine i povlastice za druge. Na poloajima autoriteta najee je bijeli heteroseksualni mukarac anglosaksonskog porijekla.Lijek za dominaciju i ugnjetavanje jest razbijanje hijerarhije. Pravedne strukture moraju biti demokratske i moraju osigurati slobodno izraavanje i glasako pravo svim specifinim skupinama koje su ukljuene u odluivanje i na koje odluke utjeu.

Partipacijska demokracija i ideja heterogene javnostiTeorijska rasprava o pravednosti zahtjeva teorijsku raspravu o participacijskoj demokraciji. Dva suvremena teoretiara participacijske demokracije Benjamin Barber i Jurgen Habermas, zadravaju vana obiljeja univerzalistikog ideala graanske javnosti. Barber osporava suvremene politike teoretiare koji razvijaju model politikog diskursa osloboenog emocionalnih dimenzija. Mit, strast, ritual, pjesniki izraaj imaju politika znaenja jednako kao i racionalni argumenti. On razlikuje javnu sferu graanstva i graansku aktivnost i privatnu sferu identiteta, uloga, odnosa.. Graanstvo ima moralno prvenstvo nad drugim drutvenim aktivnostima. Participacijska demokracija zahtjeva potiskivanje drutvenih razlika to, po miljenju Young, prouzrouje povlastice za neke skupine koje prevladavaju u javnosti.Habermasova teorija komunikativnog djelovanja je dovosmislenija. On zadrava snaan element kantovskog univerzalizma koji pretvara njegovu teoriju u radikalno pluralistiku participacijsku politiku tumaenja potreba. Strogo odvaja diskurs o osjeajima od diskursa o normama. Njegova tvrdnja da sudionici u dijalogu preutno tee konsenzusu podsjea na idealno jedinstvo graanske javnosti.Barberov je prikaz pogrean jer problem pluralizma interesnih skupina nije u tome da je on pluralan i specifian nego privatiziran. Svaka strana ulazi u politiko natjecanje samo da bi maksimalno poveala svoju dobit i ne mora sluati ili odgovoriti na zahtjeve druge strane. Procesi, a esto i ishodi pregovaranja interesnih skupina odvijaju se u privatnim okrujima.Iako postoje dobri teorijski i praktini razlozi za zadravanje podjele na privatno i javno, ta se podjela ne bi trebala definirati kao hijerarhijska opreka koja se poklapa sa oprekama izmeu uma i osjeaja, mukog i enskoj, univerzalnog i partikularnog. Participacijska demokracija mora promicati ideal heterogene javnosti gdje se razlike izmeu osoba potuju i priznaju. Young predlae da pojam privatnosti definiramo kao aspekt ivota ili aktivnosti pojedinca koji on ili ona imaju pravo sakriti od drugih. Prvatno nije ono to javne institucije iskljuuju, nego ono to pojedinac odluuje iskljuiti iz javnosti.Feminizam ne porie podjelu javnog i privatnog, ali porie drutvenu podjelu na javnu i privatnu sferu. Pojam hetereogene javnosti podrazumjeva dva politika naela:Nijedna osoba, njezin in ili aspekt ivota ne bi se trebao prisiljavati na javnost

Nijedna drutvena institucija ili praksa ne bi se trebala iskljuivati kao primjerena tema javne rasprave i izraavanja.

Nae drutvo i dalje prisiljava osobe ili aspekte osoba na privatnost (homoseksualnost najbolji primjer). Vano javno pitanje u demokratskoj politici jest gdje bi se trebala povui crta privatnosti. Zahtjev bilo koje institucije ili zajednice za privatnou i pravom da iskljuuje druge moe se opravdati samo tvrdnjom da e to omoguiti veu privatnost pojedinca.

Peto poglavlje: Hijerarhija tijela i politika identitetaRasizam se treba shvatiti kao nekoliko oblika ugnjetavanja. Ono je uvjetovano specifinim strukturama i zahtjevima amerikog kapitalizma strukture izrabljivanja, segregirane podjele rada i marginalizacije. Rasizam i seksizam prikladna su sredstva odjeljivanja radnika i opravdavanja superizrabljivanja i marginalizacije nekih skupina.Kulturni imperijalizam sastoji se u nevidljivosti odreene skupine i njezinom istodobnom oznaavanju, izdvajanju i stereotipiziranju. Kulturni imperijalizam ne mora ukljuivati interaktivnu dinamiku odbojnosti, ali u tolerantnim suvremenim drutvima takve reakcije odbojnosti proimaju ugnjetavanje svih kulturnih imperijaliziranih skupina. Iskustvo potlaenosti uglavnom se javlja u svjetovnim kontekstima interakcije. Osjeaji privlanosti i odbojnosti upravljaju svim interakcijama, s posljedicama za iskustvo tijela.Dominantni diskurs definira pripadnike potlaenih skupina prema njihovim tjelesnim obiljejima i shvaa njihova tijela kao runa ili prljava. Iskustvo rasnog ugnjetavanja podrazumijeva postojanje skupine odreene runim tijelom koje kod ljudi izaziva strah ili mrnju. Ugnjetavanje ena takoer odraava svih pet oblika ugnjetavanja (drugo pog). Iako je dio kulturnog prosstora posveen tovanju enske ljepote, taj ideal ini veinu ena obinima ili runima. Starije osobe, gay populacija, hendikepirani i debeli takoer su u poloaju runih tijela. Kulturni stereotipi definiraju skupine kao "runo drugo".Danas su objektivizacija i otvoreno podreivanje zazornih tijela rjeee prakse nego tijekom 19. stoljea. Pojavio se diskurzivan zahtjev za ravnopravnou svih skupina. Nae drutvo provodi kulturni imp. kroz osjeaje i reakcije pa se takvo ugnjetavanje ne moe zakonski sprijeiti. Uklanjanje kulturnog imperijalizma zahtijeva kulturnu revoluciju koja takoer podrazumijeva revoluciju subjekta.Hijerarhija tijela u suvremenom drutvuSuvremeni znanstveni i filozofski diskurs zagovara i opravdava formalne teorije rase, spola, dobi i nacionalne superiornosti. Znanstvena, estetska i moralna kultura 19. i 20. st. definirala neke skupine kao runa i izobliena tijela.Suvremeni znanstveni i filozofski diskurs definira suvremeni subjektivitet odbacujui materijalnu stvarnost i senzualni kontinuitet tijela sa ivuim, lepravim entitetima da bi stvorili proienu apstraktnu ideju formalnog, bestjelesnog i transcendentalnog uma. Priroda se zamrzava u inertne, vrste objekte. Pogled suvremenog znanstvenog uma normalizirajui je pogled , procjenjuje objekt prema nekom hijerarhijskom mjerilu, a neke se specifinosti obezvrjeuju i definiraju kao odmak u odnosu na normu.Foucault saima pet operacija koje uvodi normalizirajui pogled: usporedbu, razlikovanje, hijerarhitaciju, homogenizaciju i iskljuivanje.Inteligencija i racionalnost danas znae aktiivnost lukavog razmiljanja, odbacivanje specifinosti da bismo stvorili ope zakone djelovanja i oblikovanje sustava nadzora. Priroda i tijelo subjekti su te manipulacije i prouavanja.Povezivanje apstraktnog uma s mukou i bijelom bojom koe postoje. Ini koji su izraavali kodove suvremenog uma bili su bijeli mukarci iz graanske klase. Nisu bili svjesni da postoje druga stajalita. Skupine koje su definirane kao razliite stavljene su u poloaj objekata. Nametanje dihotomije izmeu subjekta i objekta hijerarhijskim odnosima rase, roda, klase i nacionalnosti ima dugotrajne posljedice za strukturiranje povlatenosti i potlaenosti.Povlatene skupine stavljene su u poloaj subjekta, gdje postaju bestjelesne, a potlaene su zarobljene u svojim objektiviziranim tijelima. Tijela su oprirodnjena, zamiljena kao neto podlono znanstvenim zakonima. Bijela tijela i crte lica Europljana postaju istine prirode. U znanstvenom diskursu vano da se svaki oblik izopaenosti oituje u tjelesnim zankovima koje znanstveni pogled moe otkriti.Medikalizacija razllike zastraujua logika. Podjela na normalno-nenormalno opreka izmeu dobra i zla, ali budui da su te opreke na istoj ljestvici, svi mogu oboljeti i postati izopaeni. Novi diskurs o starenju: Izopaenost dobi moe se uoiti u runoi starijih osoba.

Svjesno prihvaanje, nesvjesna odbojnost(Ovo su dosad opisani uglavnom argumenti 19. stoljea). Racionalna rasprava i drutveni pokreti osporili su te proizvode 19. stoljea. Zakonska pravila danas promiu ravnopravnost svih skupina. Teorija subjektiviteta (Anthonyja Giddensa) na tri razine pokuava razumijeti drutvene odnose i njihove reprodukcije u drutvenim strukturama. Tri razine: diskurzivna svijest, praktina svijest i sustav osnovne sigurnosti. (1) Diskurzivna svijest odnosi se na aspekte djelovanja i situacije koji su utemeljeni na verbalnim formulama. (2) Praktina svijest aspekti djelovanja promiljanje odnosa tijela subjekta prema tijelima drugih subjekata i okolini, ali na rubu svijesti. To je stalna i rutinska pozadinska svijest.(3) Sustav osnovne sigurnosti osnovna je razina sigurnosti identiteta i osjeaja autonomije. Djelovanje tijelo u dinamici povjerenja i tjeskobe u odnosu na okolinu i druge subjekte.Rasizam, seksizam, homofobija starijih i hendikepiranih uklonjene u diskurzivnoj svijesti. Veina ljudi ne vjeruje svjesno da su neke skupine bolje od drugih. Pravila javnog ponaanja i zakonska pravila svi jednaki. Svjesni rasizam, seksizam, homofobija potaknuti su nesvjesnim reakcijama na razinama praktine svijesti i sustavu osnovne sigurnosti.Pripadnici potlaenih skupina esto doivljavaju izbjegavanje, odbojnost, tuu nervozu i to ih vraa natrag identitetu njihove skupine. Oni koji pokazuju takvo ponaanje rijetko su svjesni svojih postupaka, potiskuju te reakcije iz svoje diskurzivne svijesti. Hrabrost da se, od strane potlaenih, ponaanje i reakcije na razini praktine svijesti prenesu na razinu diskurzivne svijesti nailazi na poricanje.Nesvjesni rasizam, seksizam javljaju se i u sudovima o ljudima i politikim odlukama. Diskriminacija vieg reda ljudi odbacuju kao nevane one osobine koje bi se kod druge osobe smatrale pohvalnima jer se povezuju s pripadnicima odreenih skupina. Odbojnost prema nekim skupinama prenosi se na sudove o karakteru koji nisu povezani s obiljejima skupine. Tako je i rasprava o pozitivnoj diskriminaciji vano poprite nesvjesnog rasizma ili seksizma.

Bihevioralne norme drutvenog ugledaSuvremeni rasizam (...) ne temelje se samo na diskursu znanosti i filozofije. Normalizirajui um utjee na ideal ugleda koji je dominirao u 19. st. Ugled se sastoji u potivanju normi koje potiskuju seksualnost, tjelesne funkcije i izraavanje osjeaja. Ugledno ponaanje optereeno je istoom i primjerenou. Tijelo mora biti lieno svih aspekata koji oznauju njegovu tjelesnost. Graanski moral stvorio je sferu individualne privatnosti.Pravila graanske uglednosti uinila mukost i enskost meusobno iskljuivima, ali nadopunjavajuim oprekama (m-um, -obitelj). Suvremena zapadnjaka drutva uzdiu seksualnost za gotovo svakoga. To znai brisanje granica izmeu osoba koje su ugledne i onih koje nisu. Ugnjetavanje proizlazi iz ideala ugleda koji suvremeno drutvo zadrava u vrlinama "profesionalne" osobe, danas se kodeks ugleda ograniava naa poslovne prakse. Svatko moe biti ugledan. Norme "profesionalnog" ponaanja podrazumijevaju potiskivanje tjelesnosti i izraajnosti tijela. Prof. ponaanje: racionalnostm autoritarnostm specifino stajanje, hodanje, govorenje, ljubaznost. U 19. st. norme ugleda odreivala je jedna skupina: bijeli mukarci iz graanske klase. U suv. drutvu, dihotomija izmeu uma i tijela ne povezuje se tako vrsto sa skupinama. Iako neke skupine nisu liene formalnih mogunosti stjecanja zanimanja, rtve kulturnog imp. sprijeene su da ostvare profesionalnu jednakost.Usprkos tvrdnji da je prof. pon. neutralno, ono je proizvod socijalizacije u odreenoj kulturi. ene, crnci, idovi, siromani pokazuju kulturne navike koje su odmak od profesionalne kulture. Asimilacija u dominantnu kulturu znai da pripadnici iskljuenih skupina usvoje prof. pon. To znai novu podjelu izmeu privatnog i javnog, sada u tjelesnom ponaanju.Ksenofobija i zazornostJoel Kovel: tri teorijska oblika rasizma izvedena iz iskustva: (1) rasizam dominacije, (2) rasizam odbojnosti i (3) metarasizam. Rasizam dominacije oituje se najjasnije u ropstvu, rasizam odbojnosti rasizam je izbjegavanja i progona. Metarasizam pak predstavlja sve tragove rasne superiornosti i samo radni procesi bjelakog gospodarstva i tehnologije mogu objasniti potlaeni poloaj mnogih pripadnika drugih rasa. Danas u SAD-u raste RO i metaras.Zazornost (Kristeva) jest osjeaj prezira i gaenja koje subjekt osjea pri susretu s odreenim predodbama, problemima i matarijama na koje moe reagirati samo odbojnou, gaenjem i rastresenou. Zazorno privlai subjekt da bi ga odbijalo. Odvratno je na iracionalan nain. Rasizam, seksizam, strukturirane djelomice zazornou. Veza izmeu skupine i zazornosti drutveno je konstruirana. Potiskivanje rasizma, seksizma iz diskurzivne svijesti poveava nejasnou karakteristinu za zazornost. Homofobija je jedan od najdublljih strahova od razlike. Pogreno je zakljuiti da crnci shvaaju bijelce kao zazorno Drugo. Kulturni imp. zagovara samo jedan poloaj subjekta jedinstvenog bestjelesnog uma bijelih mukaraca iz graanske klase. Kulturno definirani rasizam (...) moemo iskorijeeniti ako prisilimo sve subjekte da shvate sebe kao pluralne, promjenjive i heterogene.

Moralna odgovornost i nenamjerno djelovanje

Ugnjetavanje u amerikom drutvu odrava se zbog interaktivnih navika, nesvjesnih pretpostavki i stereotipa i osjeaja nervoze ili odbojnosti prema odreenim drutvenim skupinama. Skupine se ne ugnjetavaju prvenstveno kroz slubene zakone i politiku, ve u neformalnom, esto neprimjeenom i nepromiljenom govoru, tjelesnim reakcijama na druge, estetskim sudovima i alama, prikazima i stereotipima u masovnim medijima i slino.

Kulturni imperijalizam kao oblik ugnjetavanja u amerikom drutvu ukljuuje definiranje nekih skupina kao Drugih, posebno oznaenih, zarobljenih u svojim tijelima. ak i kada diskurzivni um prestaje definirati ene ili obojene kao skupine s posebnom prirodom razliitom od mukaraca ili bijelaca, emocionalne i simboline veze i dalje povezuju te skupine s odreenom vrstom tijela. Nasilje nad ovim skupinama (silovanje, prebijanje sluajno odabranih rtava, napastvovanje prijetnjama, maltretiranje, prikazivanje slika i simbola, itd.) iracionalno je jer nema jasan i izravan cilj. Ono je samo sebi cilj, Provodi se iz zabave ili zbog frustracije i njime se eli samo poniziti i obezvrijediti rtve. Politika teorija obino se bavi zakonima, politikom, irokom raspodjelom drutvenih dobara, mjerljivim veliinama poput glasova i poreza, te ne istrauje tjelesne reakcije, ponaanja i osjeaje. Normativna filozofija zanemaruje aspekte ugnjetavanja koji se javljaju u praktinoj svijesti i nesvjesnome i ne pridonosi dovoljno borbi protiv ugnjetavanja, nego uutkava glasove potlaenih skupina.

Dominantna paradigma moralne filozofije obino ograniava opseg moralnih sudova na namjerno djelovanje. To preutno podrazumijeva shvaanje moralnog ivota kao svjesnog, namjernog i racionalnog vaganja alternativa. Ideja pravednosti koja poinje od pojma ugnjetavanja mora odbaciti takvo ograniavanje moralnog i politikog prosuivanja na diskurzivno svjesno i namjerno djelovanje. Pretpostavka da namjerno djelovanje treba biti u sreditu pozornosti moralnog prosuivanja opasna je jer moe dovesti u situaciju da se zanemare ili odbace neki od najvanijih izvora ugnjetavanja. Iris Marion Young navodi kako postoji razlika izmeu krivice i odgovornosti. Neprimjereno je kriviti osobe za postupke kojih nisu bili svjesni. Kriviti nekoga znai uiniti ga podlonim kazni. Krivica je pojam koji uzima u obzir prole dogaaje. Meutim, ako nekoga pozovemo da preuzme odgovornost za svoje postupke (navike, osjeaje, stavove...), mi uzimamo u obzir budue dogaaje. Razlika izmeu krivice i odgovornosti vana je za zakonske i institucionalne kontekste.

Pravednost i kulturna revolucija

Ako kaemo da se neke navike, nesvjesni postupci, ponaanja, itd. trebaju smatrati nepravednima, to znai da osoba koja ih upotrebljava treba preuzeti odgovornost i diskurzivno osvijestiti znaenje i posljedice svojih navika i postupaka. Ali zato to shvatiti kao problem drutvene pravednosti, a ne kao pitanje moralnog ponaanja pojedinca? Razlozi: pravednost nije ograniena na raspodjelu, ve obuhvaa sve drutvene procese koji podupiru ili smanjuju ugnjetavanje, ukljuujui i kulturu; ponaanje, prikazi i stereotipi koji podupiru ugnjetavanje tjelesno oznaenih skupina rasprostranjeni su i sustavni. Promjena kulturalnih navika moe se dogoditi samo ako pojedinci postanu svjesni svojih navika i promijene ih. To se naziva kulturnom revolucijom.

Kultura je uglavnom stvar drutvenog izbora, meutim, kulturne promjene ne mogu se provesti naredbom. Nalog da se bude pravedan samo je zahtjev da se pojave praktine svijesti i nesvjesno ponaanje rasprave, tj. da ih se politizira. Pravednost ne zahtijeva stvaranje kulturnih pravila, nego osiguravanje institucionalnih sredstava za poticanje politizirane kulturne rasprave te osnivanje foruma i medija za alternativno kulturno eksperimentiranje i poigravanje. Kulturna revolucija koja se suoava i unitava strahove i odbojnost kao nesvjesno ponaanje povlai sa sobom revoluciju unutar subjekta. Julija Kristeva pokazuje da je subjekt uvijek razdvojen i heterogen, ali monoloka kultura ugledne racionalnosti potie subjekt da udi za cjelovitim, vrstim, integriranim i stabilnim sebstvom. Mi proturjeje unutar sebe smatramo stanjem koje se mora prevladati. Ako su represivni strahovi i odbojnost prema drugima posljedice straha od gubitka identiteta, takav poriv za jedinstvenou moe biti problematian. Da bi se osjeale ugodno u drutvu drugih koje smatraju razliitima, moda je nuno da se osobe osjeaju ugodno s raznolikou unutar sebe. Proces politizacije navika, osjeaja i izraza mate koji moe potaknuti kulturnu revoluciju podrazumijeva drutvenu terapiju. Ukljuivanje u tu terapiju kroz strogo psihoanalitike metode na masovnoj razini bio bi teko zamisliv masovni pothvat. Ipak, neke kulturne promjene za ostvarenje tog cilja mogu se ostvariti u procesima politizirtane osobne rasprave koju su drutveni pokreti nazvali osvjetavanje. Primjeri osvjetavanja: enski pokret kasnih 60-ih (osobno je politiko), pokret za osloboenje crnaca kasnih 60-ih, osvjetavanje o homofobiji... Strategija osvjetavanja pretpostavlja da oni koji sudjeluju ve znaju neto o nainu na koji interaktivna dinamika I kulturne predodbe odravaju ugnjetavanje. Promicanje pozitivnog identiteta rtava kulturnog imperijalizma korak je koji mora prethoditi takvim terapijskim strategijama u politiziranju kulture.

esto poglavlje: Drutveni pokreti i politika razlike

Ameriki rat za neovisnost izboren je na naelima prosvjetitetljstva, a ameriki je Ustav bio simbol slobode i jednakosti. Zbog toga nije bila potrebno odbacivanje represivne moi klasa i vjerskih povlastica kao u Europi. Drava i zakon trebaju izraavati prava samo u univerzalnom smislu, koja se jednako primjenjuju na sve. Prosvjetiteljski ideali slobode i politike jednakosti nadahnuli su i nadahnjuju pokrete protiv ugnjetavanja i dominacije. Meutim, u novije vrijeme pokreti potlaenih skupina osporili su ideal osloboenja i emancipacije kao sredstvo za ukidanje razlika izmeu skupina. Politiki pokreti koji se bore protiv razliitih povlastica odreenih skupina i za politiku ravnopravnost inzistiraju na specifinosti skupina i kulturnom ponosu. Nadilaenje razlika meu skupinama autorica naziva asimilacijom. Autorica zagovara politiku razlike i tvrdi da je stvar u samom znaenju drutvenih razlika. Meutim, politika razlike smatra da jednakost kao sudjelovanje i ukljuivanje svih skupina ponekad zahtijeva povlaten tretman za potlaene.

Suprotstvaljene paradigme osloboenja

Richard Wasserstorm- ideal asimilacije: u istinski nerasistikom i neseksistikom drutvu rasa ili spol pojedinca funkcionalni su ekvivalent boji oiju u dananjem drutvu, nijedno politiko pravo ili obaveza ne bi bili povezani s rasom ili spolim, te s njima ne bi bila povezana nijedna vana institucionalna povlastica; u takvom drutvu nestale bi razlike izmeu drutvenih skupina; tri glavna razloga za izabiranje ovog ideala:1. razotkriva proizvoljnost drutvenih razlika izmeu skupina koje se smatraju prirodnima i nunima2. jasan j i nedvosmislen standard jednakosti i pravednosti koji pretpostavlja da je svaka razlika izmeu skupina ili diskriminacije skupina sumnjiva3. ideal asimilacije maksimalno poveava mogunost izbora- ljudi se mogu razvijati kao pojedinci, bez ogranienja normi i skupine ioekivanjaIdealu asimilacije suprotstavlja se ideal raznolikosti. U amerikoj povijesti povremeno su pokreti potlaenih propitivali i odbacivali ideal asimilacije jer su smatrali da je samoorganiziranje i zagovaranje pozitivnog kulturnog identiteta njihove skupine bolja strategija za postizanje moi i sudjelovanja u dominantnim insitucijama. Primjer: kasnih 60-ih Crvena mo krenula je st