FILOZOFSKI FAKULTET DRUBE ISUSOVEFILOZOFIJA I RELIGIJSKE ZNANOSTI

Seminarski rad, Islam iznutraPOLITIKI ISLAM

Profesor: dr. sc. Aziz HasanoviStudent: Marija Paukovac

Zagreb, 2015.

Koncepcija ljudskog ivota, kako je islam poima, zasniva se na skladu duha i tijela. Ova monoteistika religija nije samo vjerovanaje u Alaha ili izvravanje pobonih obreda, ve je to vrsto povezani sistem kojim se odreuju sve pojedinosti iz muslimanskog individualnog i zajednikog ivota. Drugim rijeima, islam je i vjerovanje i etika i savreni zakon. Islam predstavlja savren i jasan put utemeljen na propisima i uputstvima koja se odnose na ivotna pitanja pojedinca, porodice i zajednice na lokalnom i irem planu. Ova vjera se protee na sve segmente ljudskog ivota zbog ega ne prihvaa biti neutjecajna ili sluga drugim filozofijama i ideologijama. Islam odbija biti bilo to drugo doli onoga to slijedi i kome slui. Ukoliko politiku razumijemo kao nauku o javnom, dravnom ivotu i njegovom upravljanju onda je sasvim prirodno ostvarivanje vrlo uske veze izmeu islama i politike. Meutim,iako politika danas, esto s pravom, nosi vrlo negativne konotacije muslimani ne smiju biti apolitini niti se zadovoljavati time da ive na margini drutvenih zbivanja. Jedan od osnovnih faktora koji muslimana ine politinim je taj to vjera trai od njega da ne ivi samo za sebe, ve da vodi rauna o problemima i interesima drugih. Islam od muslimana trai da ne bude nijemi promatra pred nepravadom i nepravilnostima bilo koje vrste. Bit politike, gledano kroz prizmu islama, je da bude u funkciji velike religiozne potrebe- osigurati mir i blagostanje, izvesti ovjeka na pravi put i pomoi da se tim putem iri islam. Veina poznatih predstavnika islama tvrde da je nemogue ostvariti politiko-religioznu povezanost ukoliko se religiozna propaganda ne oslanja na politiku vlast. to se tie demokarcije koja je vodilja modernog svijeta, islam se od nje razlikuje jer ne preputa ljudima mjerilo pravde, jednakosti, definiranja i zatite svih ljudskih vrijednosti. Upravo zbog utjecaja zapada i pokuaja demokratske modernizacije arapskih zemalja, rastu reakcije kojima se putem islama ele sauvati arapska kultura i tradicija. Politiki je islam jedna od glavnih ideologija otpora.

Dakle, politiki je islam predstavljao glavnu ideologiju otpora u arapskom svijetu, neovisno o tome radi li se o radikalnim baathistikim reimima Sirije i Iraka ili prozapadnom Egiptu, islamski orijentiranoj Saudijskoj Arabiji ili sekularnom Tunisu i Aliru. Ovaj islamski preporod ne tie se samo aktivnosto opozicijskih skupina; on je raznovrstan i sloen fenomen u kojem se promatra masovno okretanje islamu kao temelju identiteta i vrelu ideja, vrijednosti i drutvenih normi. Generalno, on se koristi za opisivanje intenziviranja politikog aktivizma u ime islama od strane, kako vlada, tako i opozicijskih skupina i podrazumijeva rastuu uporabu islamskih simbola i legitimacije na nivou politike akcije. Dakle, radi se o socijalnim i politikim pokretima koji koriste islsam u svrhu mobilizacije, organizacije i, po mogunosti, osvajanja politike vlasti. Meutim, iako prevladavajie meu suvremenim islamistima, ovakvo razumijevanje islama nije imalo podrku u islamskoj povijesti. Naime, nekada je muslimansko drutvo poznavalo dva komplementarna, ali meusobno nezavisna sustava zakona i sudbene vlasti: erijatske sudove koji su bili pod kontrolom uleme (vjerski poglavar), a ije su se ovlasti uglavnom svodila na podruje obiteljskog prava (sklapanje brakova, razvodi, nasljeivanje) i suudove pod kontrolom vladara koji su bili zadueni za provoenje dravnih zakona u podruju trgovine i kaznenog prava. Granice religijskog i politikog autoriteta time su bile jasno postavljene, a politike i religijske institucije islamske drave definitivno razdvojene. S tvrdnjom o neraskidivoj povezanosti religije i politike u islamu usko je povezano shvaanje prema kojem je politiki aktivizam duboko usaen u samu prirodu islama. Otuda naglasak na potrebi da se istinska vjera zatiti od razliitih zastranjivanja i odstupanja od idealnog modela koji je postavljen i ivljen od strane Muhameda i prvobitne zajednice vjernika. Iako nema povijesne potkrijepe za tvrdnju da su svi muslimanski pokreti nuno aktivistiki ili da je politika misao legitimirala religijski motivirano nasilje. Meutim, politiki islam, tj. suvremeni islamski pokret, nije replika ranijih formi islamskog aktivizma, naime i njegova politika ideologija u mnogim tokama predstavlja znaajni otklon od ranije islamske tradicije. Socioloki i intelektualno gledano, politiki je islam proizvod modernog svijeta i predstavlja sociopolitiki pokret koji se temelji na islamu definiranom u podjednakoj mjerii u terminima religije i politike ideologije. Korijene vue jo iz formativnog razdoblja moderne bliskoistone drave kada su vladajue elite pokrenule niz mjera kulturne i ideoloke preobrazbe. Te su promjene ile u smjeru sekularizacije i modernizacije stvarajui uz to novi tip napetosti izmeu drave i drutva. Politikom islamu prethodila je duboka strukturalna kriza koja je zahvatila bliskoistona drutva nakon poniavajueg arapskog poraza u Lipanjskom ratu 1967. godine. Iako je opravdano rei da se u zadja dva stoljea arapski svijet nalazi u stanju prolongirane drutvene krize, tek je u zadnjoj evrtini 20. stoljea ona poprimila sveobuhvatni karakter. Ona nije ograniena samo na jednu ili nekolicinu zemalja, ve se proirila diljem arapskog i muslimanskog svijeta. Ta je kriza multidimenzionalna u smislu da se istovremeno pokazuje kao socioekonomska, politika, kulturna i duhovna kriza. Ona je kumulativna i predstavlja vrhunac iznevjerenih oekivanja i neuspjeha u sferi izgradnje drave, vojne moi i socioekonomskog razvoja. Krizi je prethodila nesposobnost drave da efikasno obavlja svoje socijalne i ekonomske funkcije. Upravo su se zbog tih razloga, koji su za sobom povukli i dramatian rast populacije, kolaps obrazovnog sustava itd. , digli obrazovni dijelovi gradske mladei. Ba e taj segment arapske populacije predstavljati socijalnu bazu islamskog politikog pokreta. Iz toga se jasno vidi da politiki islam ne predstavlja povratak tradicionalnim formama islamske religioznosti, ve ideologiju socioloki modernih drutvenih grupa koje su se u atrikulaciji nezadovoljstva vlastitim poloajem i stanjem arapskog svijeta okrenuli simbolima i idejama islama. Dakle, politiki islam je proizvod neuspjele modernizacije muslimanskih drava.Jedan od kljunih katalizatora irenja islamskog pokreta bio je poraz u Treem arapsko-izraelskom ratu. To nas upozorava da je socioekonomsko objanjenje, koliko god valjano bilo, nedostatno za razumijevanjefenomenapolitizacije islama. Islamski preporod predstavlja i reakciju na snano prisutne osjeaje nemoi, besmisla i ponienja. On je reakcija na akulturaciju i kulturni imperijalizam zapada. Za sve one koji su su protivili izvanjskoj dominaciji, islam je funkcionirao kao varijanta kulturnog nacionalizma koja zadovoljava psiholoku potrebu za autentinim identitetom i samosvjesnosti. Promatrano iz toga kuta, nailazimo na paradoksalnu povezanost marksizma i revolucionarnog ijitskog islama u diskursu Alija Shariatija, glavnog ideologa antiklerikalne struje unutar islamskog pokreta. On, takoer, objanjava zato je islam bio generalno visoko cijenjen meu kranskim arapskim revolucionistima. Nadalje, jo je jedan vrlo bitan katalizator doprinjeo jaanju islamskog pokreta, a to je Iranska revolucija. Ona je imala snanog odjeka meu arapskim ijitima, ali i meu sunitskim vjernicima koji su u njoj vidjeli pobjedu potlaenih masa nas snagama tiranije i model borbe protiv domaih reima i zapadne hegemonije. Za islamiste, uspjeh Iranske revolucije bio je od neprecjenjive vanosti: ona je ojaala njihovu vjeru u superiornost islamskog svjetonazora i znaila je da islamska revolucija ne predstavlja tek utopijsku nadu, ve realnu mogunost. Islamistika opozicija iskoristila je relativnu autonomiju vjerskog prostora i preko islamskih humanitarnih drutava i privatnih damija nesmetano agitirala meu narodnim masama. Poinje i rast konzervativnih islamskih zemalja predvoenih Saudijskom Arabijom.

IZVORI:Najstariji intelektualni izvor, tj. izvor inspiracije za doktrinu politikog islama predstavlja puritanska sekta haridija koja se pojavvila sredinom 7. stoljea koja je slijedea tri stoljea terorizirala muslimansku zajednicu. Predstavljala je fanatizam, netoleranciju i beskompromisnost. Suvremeniji islamski pokreti inspiraciju nalaze u idejama i konceptima osnivaa egipatskog muslimanskog bratstva Hassana al-Banne, koji je napravio prvu modernu formulaciju koncepta politikog islama u arapskom svijetu, indijsko pakistanskog mislioca Abu Ale Maududija i egipana Sayyida Qutba. Revolucionarna ijitska politika misao, formulirana u djelima Homeinija, u mongim se tokama preklapa s idejama sunitskog islamizma, a predstavlja zasebnu formu politikog islama koju karakterizira specifian spok klerikalizma ( kulturna koncepcija koja se zalae za snaan utjecaj crkve nad dravom) i idejama razvijenih unutar tzv. ljeviarske teologije.

KARAKTERISTIKE ISLAMISTIKE IDEOLOGIJE:Politiki islam ukljuuje mnoge trendove i usmjerenja te obuhvaa iroki opseg diskursa i aktivizma koji se kreu od umjerenog pluralizma i prodemokratske propozicije do ekstremnog radikalizma i totalitarnog unitarizma. Politiki je islama tijekom povijesti proao kroz nekoliko razvojnih faza, njegovi koncepti su evoluirali, a metode djelovanja prilagoavale su se speciginostima drutvenopolitikog okruenja. Kljuna tema islamistikog diskursa je vrhovna, apsolutna suverenost Boga. Bog je jedini vladar i zakonodavac, smisao ljudskog ivota sastoji se u podinjavanju njegovoj volji, a vladari su Boji namjesnici na zemlji ije su politilke ovlasti striktno limitirane erijatom. Ovaj naglasak na apsolutnoj suverenosti Boga ima mnoge vane funkcije, osobito u sferi politike gdje se koristi u svrhu delegitimacije suvremenih muslimanskih reima. U svjetonazoru militantnih islamistikih skupina on funkcioira kao opravdanje za dihad i revolucionarno nasilje u borbi protiv ''nevjernikih'' reima.Politika svijet islamista bitno je oblikovana pod utjecajem ideala izvorne islamske zajednice (umma). Islamiste pokree vjerovanje da u korijenima ekonomskih, politikih i socijalnih problema suvremenih muslimanskih drutava lei mpralno i duhovno propadanje umme koja je posljedica zanemarivanja temeljnih naela i propisa islama. Otuda i poziv na duhovnu i moralnu obnovu koja se temelji na povratku ''ispravnom putu''. Iako muslimansko drutvo zahtjeva povratak izvornoj vjeri pobonih predaka, islsamisti su odbacili mnoge elemente popularnog islama i islama visoke kulture. Za islamiste, islam nije tek zbir normi, vjerovanja i praksi. Islam je totalni poredak, on je istovremeno religija (din), nain ivota (dunya) i drava (dawla). Ono po emu se islam razlikuje od ranijih formi islamskog revivalizma, njegov je ideoloki naglasak na islamskoj dravi. U politikoj imaginaciji suvremenih islamista drava zauzima sredinje mjesto, ona je jamstvo islamskog poretka. Pojam islamske drave temelji se na vjerovanju da isla, predstavlja totalni nain ivota u kojemu nema razlike izmeu religije i politke te je ona shvaena kao religijska institucija iji je primarni zadatak da osigura uvjete neophodne za primjenu erijata.

Islamski pokret, tj. politiki islam, postao je sustavnim dijelom politikih i socijalnih struktura arapskih zemalja i njegov utjecaj prepoznaje se na kulturnoj, civilizacijskoj, socijalnoj i politikoj razini. Politiki je islam sveproimajui, policentrian i postojan. Pojavio se u svim muslimanskim zajednicama, neovisno od njezine veliine ili politikog, ekonomskog i kulturnog okruenja. On je policentrian, ne posjeduje samo jedno vodstvo i sastavljen je od mnotva raliitih organizacija i skupina. to se tie islamskog diskursa, njegov je razvoj originalno predstavljao reakciju na politike, ekonomske i meunarodne uvjete u arapskom i irem muslimanskom svijetu te naine kojima su vlade rijeavale problem slobode, pravde i religije. Meutim, taj diskurs se danas ne moe razumijeti samo u terminima svog porjekla, ve je postao teologija politike koja je stekla nezavisnost od konteksta koji ju je proizveo.Islamski pokret ve je ostavio dubokog traga na socijalni i kulturni prostor bliskoistonih zemalja i njegov neposredni cilj da se nametne kao snana politika snaga nije neostvariv.

LITERATURA Jrgen Habermas, Eseji o Europi. S prilozima Dietera Grimma i Hansa Vorlndera kolska knjiga Biblioteka Globalizacija i identitet, Zagreb, 2008 Davorka Mati, Islamski pokret u arapskom svijetu: uzroci, teme i politiki znaaj, izvorni znanstveni rad Pavle Kalini, Ishodine toke politikog islama Mirza Mei, Islam iznutra, Kulturno drutvo Bonjaka Hrvatske "Preporod", 2010. godina