istorija borusije dortmund
DESCRIPTION
MENADZMENT U SPORTUTRANSCRIPT
1.ISTORIJA
Klub je nastao u pivnici „Cum Vildšic“ (Zum Wildschütz) 19. decembra 1909. godine,
kada je grupa studenata napustila crkvenu fudbalsku ekipu i novom timu dala ime po lokalnoj
pivari. Standardnu žuto-crnu kombinaciju Borusija je dobila 14. februara 1913., ali slavu će steći
tek posle Drugog svetskog rata.
Posle dve nemačke titule tokom 50-ih Borusija je bila ne samo jedan od
osnivača Bundeslige, nego i domaćin osnivačke skupštine. U novu ligu žuto-crni su ušli kao
šampioni, a postigli su i prvi gol u njenoj istoriji. Kup Nemačke prvi put im je pripao 1965., a
sledeće sezone Borusija je u Glazgovu pobedila Liverpul 2:1 i došla do prvog evropskog trofeja
(KPK).
Slede decenije krize, koja dostiže vrhunac 1978, porazom od imenjaka
iz Menhengladbaha od 12:0 (rekord Bundeslige). Novi trofej stiže tek 1989. u Kupu Nemačke
(na finale u Berlin išlo 40 hiljada navijača), što predstavlja uvod u zlatnu epohu.
Zahvaljujući treneru Otmaru Hicfeldu i velikim ulaganjima, kojima su mnogi nemački
igrači vraćeni iz Italije, Borusija je tokom 90-ih konstantno postao kandidat za titulu, a naslovi su
osvojeni 1995. i 1996. godine. Sledeća sezona u ligi je prošla loše, ali je Liga šampiona donela
slavu. Posle dvostruke pobede nad Mančester junajtedom u polufinalu, rival u završnom meču
bio je Juventus. Najcenjeniji tim epohe pobeđen je u Minhenu rezultatom 3:1, uz briljantni
gol Larsa Rikena.
Od tada u trofejnu salu stigla je samo još jedna domaća titula - 2003. godine (uz poraz u
finalu Kupa UEFA godinu dana ranije), a finansijska kriza u jednom trenutku zapretila je i
bankrotom. Ipak, klub sa prosekom od preko 77 hiljada gledalaca po meču u ligi (najviše u
Evropi) uspeo je da se i uz pomoć sponzora stabilizuje. Tokom narednih decenija kluba uživa
samo skroman uspeh igrajući u lokalnim ligama. Oni su imali susret sa stečajem 1929. godine
kada pokušavaju da povećaju bogatstvo kluba potpisivanjem sa plaćenim profesionalnim
1
fudbalerima nisu uspeli i napustili ekipu duboko u dugovima. Oni su samo opstali kroz
velikodušnost lokalnih pristalica koji pokriva manjak tima iz svog džepa.
Predsednik Borusija je smenjen kada je odbio da se pridruži nacističkoj partiji, kao i
nekoliko članova koji tajno koriste kancelarije kluba da proizvedu anti-nacističke pamflete
pogubljeni su u poslednjim danima rata. Klub je imao veći uspeh u novoosnovanom Gauliga
Vestfalija, ali će morati da sačeka do posle Drugog svetskog rata da napravi proboj. Bilo je to
vreme da Borusija razvije intenzivno rivalstvo sa Šalke 04. Kao i svaka druga organizacija u
Nemačkoj, Borusija je raspuštena od strane savezničkih okupacionih vlasti posle rata u pokušaju
da udaljenost institucija ove zemlje sa tzv nedavne nacističke prošlosti. Bio je pokušaj da se spoji
sa dva kluba – Verksportgemeinschaft Hoesch i Freier Sportverein 98 - kao Sportgemeinschaft
Borusija od 1898, ali je kao Ballspiel-Verein Borusija (BOR) su napravili svoj prvi nastup u
nacionalnom finale u 1949, gde su izgubili 2-3 u Manhajmu.
1.1 PRVA NACIONALNA TITULA
Prva Zapad, First Division lige u kojoj je bila Borusija, dominiraju Nemačkim fudbalom
kasnih pedesetih godina. U 1949 Borusija je stigla do finala u Štutgartu protiv VfR Manhajma,
koji su izgubili 2-3 nakon produžetaka. Klub je osvojio svoju prvu nacionalnu titulu 1956 sa 4-2
protiv Karlsruher SC. Godinu dana kasnije, Borusija je sa potpuno istim timom osvojila drugu
nacionalnu titulu. Nakon ovog uspeha tri Alfredos-a (Alfred Preißler Alfred Kelbassa i Alfred
Niepieklo) su legende u Dortmundu.Godine 1963 Borusija je osvojila treću nacionalnu titulu.
2
1.2 ULAZAK U BUNDES LIGU
U 1962, DFB sastali su se u Dortmundu i glasali da se konačno uspostave profesionalne
fudbalske lige u Nemačkoj u avgustu 1963, pod nazivom Bundesliga. Borusija je zaslužila svoje
mesto među prvih šesnaest ekipa da igra u novoj ligi osvajanjem poslednjeg šampionata pre
Bundeslige. Prvi strelac Borusije u Bundesligi je bio Friedhelm Konietzka u prvom minutu koji
su na kraju izgubili 2-3 od Verdera.
Godine 1965 Dortmund je osvojio svoj prvi nemački kup. Imali su mešovite rezultate
sledeće godine kada su osvojili Kup pobednika kupova, ali je izgubila prvu poziciju na vrhu
Bundeslige pri gubitku četiri od poslednih pet utakmica i zauzimali su drugo mesto, tri boda iza
šampiona Minhen 1860. Sedamdesete su bile pune finansijskih problema i Borusija je ispala iz
Bundeslige 1972 godine i 1974 je otvoren stadion Vestfalenstadion, nazvan po svojoj domovini,
Vestfalija. Klub se vratio u Bundesligu 1976 godine, ali je nastavio da pati od finansijskih
problema i tokom osamdesetih godina. Borusija Dortmund je zamalo takođe ispala 1986 godine
ali je ostala u ligi pobedom u trećem odlučujućem meču plej-off utakmice protiv Fortuna Koln i
sezonu završila na 16. mesto.
Klub nije nije uživao bilo kakav značajan uspeh sve 1989 godine kada su osvojili
nemački kup.
1.3 ZLATNO DOBA BORUSIJE DORTMUND
Borusija je 1993 stigla do finala Kupa UEFA, kada su izgubili 1-6 ukupnim rezultatom
od Juventusa. Uprkos ovakvom rezultatu Borusija je bila u situaciji da kupi fudbalere koji će joj
donet mnogo uspeha devedesetih godina. Oni su osvojili Bundes ligu 1995 i 1996 - sa Matijas
Zamer-om koji je 1996 godine bio Evropski fudbaler godine.
3
Slika 1. Borusija Dortmund je 1997 godine osvojila titulu Lige Šampiona
1997 godine Dortmund igra finale UEFA Lige šampiona u Minhenu, protiv Juventusa za
koji je igrao Zinedin Zidan. Riedle je sa dva pogotka doveo Borusiju na korak od osvajanja Lige
Šampiona. U drugom poluvremenu, Alesandro Del Pjero je dao gol za Juve i tako smanji rezultat
na 2-1. Tada Lars Ricken daje šansu dvadeseto godišnjem lokalnom igraču Andreas-u Meler-u.
Samo šesnaest sekundi po ulasku na terenu, Meler je sa prvim dodirom lopte sa preko 20 metara
dap gol Juventusu. Borusija je podigla trofej lige šampiona ukupnom pobedom od 3-1.
Borusija je zatim postala svetski prvak pobedom od 2-0 nad šampionom Brazila
Kruzeirom.
Na prelazu u naredni milenijum, Borusija Dortmund je postao prvi i za sada jedini
nemački klub koji je prodao svoje akcije. Dve godine kasnije je Borusija je osvojila i treću titulu
u Bundesligi. Klub je imao veliki priliku da naredne sezone pretekne Bajer Leverkuzen, i
obezbedi titulu u poslednjem kolu prvenstva. U istoj sezoni, Borusija je izgubila finale Kupa
UEFA 2002 od holandskog Fejnorda.
Od tada finansijska situacija u Dortmundu je konstantno išla silaznom putanjom. Loše
finansijsko upravljanje dovelo je do velikih dugova i došlo je do prodaje tla Vestfalenstadion-a.
Situacija je još složenija zbog neuspeha da napreduju u Ligi šampiona 2003, kada je tim
4
eliminisan na penale u kvalifikacionim utakmicama sa Klub Brižom. Borusija je ponovo na ivici
bankrota 2005 godine kada je vrednost njihovih akcija pala više od 80% na Frankfurter
Vertpapierborse (Frankfurtskoj berzi). Odgovor na krizu je 20% smanjenje plata svim igračima.
Tim je pretrpeo mizeran start sezone 2005-06, ali je prvenstvo završio na sedmom mestu. Klub
nije uspeo da dobije mesto u Kupu UEFA zahvaljujući fer pleju. Klub je nedavno nagovestio da
je rukovodstvo kluba imalo veliku dobit, međutim, to je u velikoj meri zahvaljujući prodaji
Davida Odonkor-a Betisu i Tomaša Rosickog Arsenalu.
Kroz tim je prošlo tri trenera i postavljen je Tomas Dol 13. marta 2007, nakon pada na
samo jedan bod iznad zone ispadanja. Kristof Mecelder je takođe napustio Borusiju Dortmund.
U sezoni 2007-08, klub je izgubio mečeve od mnogo manjih klubova u Bundesligi. Ova
sezona je bila jedna od najgorih u 20 godina. Ipak, oni su stigli do finala nemačkog kupa protiv
Bajerna Minhena, gde su izgubili 2-1 u produžecima. Konačno se Borusija Dortmund
kvalifikovala za Kup UEFA jer su stigli do finala kupa. U sezoni 2009-2010, klub se
kvalifikovao za UEFA Ligu Evrope i osvojio je peto mesto u Bundesligi. Klub je propustio
priliku da se plasira u Ligu šampiona jer nije pobedio jednu od dve poslednje utakmice protiv
Volfsburga i Frajburga, osmog i četrnaestog tima u Bundesligi. Ipak, Dortmund je pokazao
tokom sezone obnovljenu harizmu pod vođstvom trenera Jirgen Klopp-a. U sezoni 2010-11,
Dortmund ulazi sa podmlađenom ekipom sa ciljem poboljšanja svog položaja u nemačkom
fudbalu. Trenutni najbolji strelac ekipe je Lukas Barios, a takođe su tu i igrači Sebastijan Kel,
Dede, Nuri Sahin i Shinji Kagava.
Dana 4. decembra 2010, Borusija Dortmund je postala nezvanični Herbstmeister (Jesenji
šampion) tri utakmice do kraja jesenjeg dela prvenstva.
5
2.TROFEJI
Šampion bundeslige (6): 1956, 1957, 1963, 1995, 1996, 2002
Kup Nemačke (2): 1965, 1989
Interkontinentalni kup (1): 1997
Prvak Evrope (1): 1997
UEFA kup (1): (1966)
3.B TIM
Borusijin B tim se u sezoni 2009/10 nije uspio izboriti za opstanak u trećoj ligi i kao
osamnaestoplasirani tim će se u sezoni 2010/11 boriti u regionalnoj ligi zapad. Trener B tima je
bivši igrač prvog tima Teo Šnajder.
4.SPONZORI
1974–1976: Grad Dortmund
1976–1978: „Samson“ Tabak, cigarete
1978–1980: „Prestolith“ (Motip Dupli GmbH), lakovi i boje
1980–1983: „UHU“, lepilo
1983–1986: „Artic“, sladoled
1986–1997: „Continentale“, osiguranje
1997–1999: „s.Oliver“, tekstil
1999–2005: „E.ON“, energija
od 2006: Evonik Industries AG, industrija
6
5.NAVIJAČI BORUSIJE DORTMUND (MILIONERI)
Borusija iz Dortmunda ima najvernije navijače u Nemačkoj. Pred novu sezonu
Bundeslige prodato je više od 51 hiljade pretplatnih karata. Na drugom mestu Šalke, tek
na trećem Bajern.
Navijači Bundesligaša Borusije iz Dortmunda još jednom su pokazali da su među
najvernijim navijačima na svetu. Pred početak novog izdanja Bundeslige, "milioneri" su prodali
51,200 pretplatnih karata.
Slika 2. Navijači Borusije Dortmund su najverniji i najbolji navijači u državi
7
Zahvaljujući vernosti navijača, Borusija je oborila rekord, koji je i sama držala, 50,675
pretplatnih karata od prošle sezone. Na drugom mestu je Šalke (42 hiljade), a tek na trećem
branilac titule i najveći klub u Nemačkoj, Bajern iz Minhena (37,600).
6.STADION BORUSIJE DORTMUND (SIGNAL IDUNA PARK)
Signal Iduna Park je sportski stadion u Dortmundu. Uefa je ovom stadionu dodelila pet
zvezdica i proglasila ga za najbolji stadion Nemačke. Domaćin stadiona je fudbalski klub
Borusija Dortmund, član Bundeslige. Stadion je izgrađen za svetsko prvenstvo u fudbalu 1974.,
gde je bio jedan od deset stadiona domaćina prvenstva.
Sradion Vestfalen (po imenu pokrajine u kojoj se Dortmund nalazi) izgrađen je u sklopu
priprema za svetsko prvenstvo 1974. godine, koje je održana u tadašnjoj Zapadnoj Nemačkoj.
Dortmund je organizaciju dobio kada je odustao Keln, a stadion je izgrađen za 32 miliona
maraka, polovinu prvobitne planirane cene. Kapacitet od 54 hiljade gledalaca (17 sedenje, 37
stajanje) zadovoljio je potrebe svetskog prvenstva (četiri meča), ali i kluba, koji je prolazio kroz
jedine četiri drugoligaške sezone u posleratnoj istoriji. Po povratku u Bundeesligu navijači su
mogli da se pohvale jednim od najlepših stadiona u ligi, koji je imao 80% pokrivenih mesta,
neobično mnogo za to vreme.
Slika 3. Stadion Borusije Dortmund ( Signal Iduna Park )
8
Promene su stigle sa novim propisima UEFA, na početku 90-ih. Kapacitet je najpre pao
na 42.500, ali su dograđene bočne tribine do starog kapaciteta, a dograđivanje je nastavljeno, pa
južna tribina sada prima 25 hiljada ljudi, najviše od svih tribina za stajanje u Evropi.
Konstantni razvoj doneo je popunjavanje uglova, koji su tri decenije delili tribine, pa sada
Signal Iduna Park ima 67 hiljada mesta za sedenje (u međunarodnim utakmicama) i čak 82.932
kada je dozvoljeno stajanje.
Od 2005. do 2017. Borusija će otplaćivati rate, čime će ponovo postati vlasnik stadiona,
prodatog početkom ovog veka. Da bi se izvukao iz krize. Klub je u decembru 2005. prihvatio da
promeni ime stadiona pa će se do 2011. zvati Signal Iduna Park, po osiguravajućem društvu koje
je sponzor.
Od 1.decembra 2005. se zove stadion Signal Iduna Park po imenu nemačke osiguravajuće
kuće Signal Iduna, koje ima sedište u Dortmundu. Ranije se zvao stadion Vestfalije. Signal
Iduna, ima pravo za ime stadiona do kraja fudbalske sezone bundeslige 2010/2011.
Sredinom decembra 2006. godine, Savezna železnica Nemačke menja ime njene
železničke stanice Westfalenhalle u Signal Iduna Park.
9
7.IGRA Č KI KADAR U SEZONI 2010 - 2011
Golmani Odbrana Vezni red Napad
1Roman Vajdenfeler
20Mičel Lengrak
41Johanes Foher
2 Lase Sobijeh
4Neven Subotić
15 Mats Humels
17 Dede
25Patrik Ovomojela
26 Lukaš Pišček
27Felipe Santana
29Marsel Šmelcer
44 Mark Hornšu
5Sebastijan Kel
6Florijan Kringe
8 Nuri Šahin
14Markus Feulner
16Jakub Blažikovski
22 Sven Bender
30Tamaš Hajnal
31 Mario Gece
36Jasin Octekin
7Robert Levandovski
9Nelson Valdez
10Mohamed Zidan
11Dimitar Rangelov
13Damjen Le Talek
18 Lukas Barios
19Kevin Groskrojc
23Šindži Kagava
28Danijel Ginček
39Marko Stiperman
8.ZAKLJUČAK
10
Tema ovog seminarskog je bila istorija kluba Borusija Dortmund, koji je jedan od
najvećih klubova u Nemačkoj, za koji je nastupao čuveni Andreas Muller i koji je jedan od
najboljih strelaca Evrope. Velika mi je čast zato što sam radio seminarski o klubu koji je inače
moj omiljeni klub, koji ima najvernije navijače u Nemačkoj i nadam se da sam uz pomoć svojih
emocija i unutrašnjih osećanja a takođe i uz pomoć interneta doprineo dodatnom kvalitetu ovog
rada. Klub je imao velikih oscilacija u svojoj dugogodišnjoj istoriji, ali uvek je nalazio način da
svoju tradiciju očuva kao jedan od najboljih nemačkih klubova. Ove sezone klub je na prvom
mestu Bindeslige i završio je jesenji deo prvenstva sa čak 10 bodova više od drugoplasiranog
Mainza, s toga je najveći konkurent za osvajanje titule Bundes lige. Za klub sada ne nastupaja
mnoga zvučna imena ali je kolektiv duh ekipe koji ih vodi ka tituli. Najbolji strelac i igrač ove
sezone je paragvajski internacionalac Lucas Barioss, a takođe srce odbrane Borusije Dortmund je
i naš reprezentativac Neven Subotić za koga su zainteresovani mnogi evropski velikani.
LITERATURA
11
1. http://en.wikipedia.org/wiki/Borussia_Dortmund
2. http://www.borussiadortmund.azplayers.com/history.html
3. http://www.oleole.com/germany/bundesliga/borussiadortmund/
history/thi2w.html
12