istraŽivanje trŽiŠta za potrebe privlaČenja ioliver.efri.hr/zavrsni/684.b.pdf · proces...

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

MARTINA BURIĆ

ISTRAŽIVANJE TRŽIŠTA ZA POTREBE PRIVLAČENJA I MOTIVIRANJA VOLONTERA U UTOČIŠTU ZA MLADE

MEDVJEDE U KUTEREVU

DIPLOMSKI RAD

RIJEKA, 2014.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

ISTRAŽIVANJE TRŽIŠTA ZA POTREBE PRIVLAČENJA I MOTIVIRANJA VOLONTERA U UTOČIŠTU ZA MLADE

MEDVJEDE U KUTEREVU

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Istraživanje tržišta

Mentor: Doc.dr.sc Lara Jelenc

Student: Martina Burić

JMBAG: 0081114087

Smjer: Marketing

Rijeka, rujan 2014.

SADRŽAJ

1. UVOD .................................................................................................................................... 1

2. ISTRAŽIVANJE TRŽIŠTA ................................................................................................ 2

2.1. Proces istraživanja tržišta ................................................................................................. 2

2.2. Elementi marketinških aktivnosti .................................................................................... 5

2.3. Marketinška usmjerenost u neprofitnim organizacijama ................................................. 7

3. NEPROFITNE ORGANIZACIJE I VOLONTIRANJE .................................................. 8

3.1. Općenito o neprofitnim organizacijama........................................................................... 8

3.2. O volonterstvu ................................................................................................................ 11

3.3. Koncept i vrijednosti volontiranja ................................................................................. 12

3.4. Društveni značaj i važnost volontiranja ......................................................................... 12

3.5. Odnos između plaćenog osoblja i volontera .................................................................. 13

3.6. Volonteri u neprofitnim organizacijama ........................................................................ 14

3.6.1. Pronalaženje, privlačenje i dovođenje volontera u organizaciju ............................ 16

3.6.2. Pridobivanje i uključivanje volontera u organizaciju .............................................. 18

3.6.3. Motivacija i razlozi volontiranja u organizaciji ...................................................... 19

3.6.4. Prepoznavanje i zadržavanje volontera u organizaciji ............................................ 21

4. OPĆENITO O UTOČIŠTU MLADIH MEDVJEDA U KUTEREVU .......................... 24

5. ISTRAŽIVANJE PREMA PRIVLAČENJU I MOTIVIRANJU VOLONTERA U UTOČIŠTU MLADIH MEDVJEDA U KUTEREVU ........................................................ 25

5.1. Hipoteze i plan istraživanja ............................................................................................ 25

5.2. Metodologija istraživanja .............................................................................................. 26

5.3. Rezultati istraživanja ...................................................................................................... 28

5.4. Provjera hipoteza i rasprava o rezultatima ..................................................................... 41

5.5. Ograničenja i primjena rezultata istraživačkog rada ...................................................... 43

5.6. Sugestije za poboljšanje privlačenja i motiviranja volontera u Utočište ....................... 44

6. ZAKLJUČAK ..................................................................................................................... 47

LITERATURA ....................................................................................................................... 49

PRILOZI ................................................................................................................................. 51

POPIS PRIKAZA ................................................................................................................... 51

POPIS TABLICA ................................................................................................................... 51

POPIS GRAFIKONA ............................................................................................................ 51

1

1. UVOD

Volonterstvo, kao pojam nesebičnog pomaganja jednog pojedinca drugome, postoji od kad

postoji i čovjek, no u današnjem društvu dobiva sve veći značaj. Bilo formalno ili

neformalno, organizirano putem raznih grupa, udruga, skupina koje djeluju sa jasnim

ciljevima, volonterstvo se razvilo u mnogo oblika putem kojih se pruža potpora ljudima,

zajednici, društvu kao cjelini, te se nastoje riješiti ili ublažiti mnogi problemi današnjice. S

istim ciljem osnivaju se i neprofitne organizacije, stoga je jasno da je volonterstvo, odnosno

volonteri kao nositelji volonterskog rada, uvelike zaslužni za njihovo funkcioniranje i razvoj

te u konačnici rezultate koje postižu. Svakog volontera različiti motivi vode prema

volontiranju, i on putem volontiranja zadovoljava različite potrebe. Nije moguće uvijek

odgonetnuti sve motive ni zadovoljiti sve potrebe. Bitno je da volonter u danom trenutku želi

uložiti svoje vrijeme u obavljanje određenog zadatka, kod organizacije je bitno da stvori što

ugodniju radnu okolinu u kojoj će se volonter osjećati ugodno, uvažavano i cijenjeno.

Svrha ovog rada je utvditi koji su glavni motivi osoba koje se odlučuju na volontiranje,

njihova mišljenja o tome koliko je volontiranje značajno u njihovim životima, te način

privlačenja osoba na volontiranje. Ovo istraživanjem će se dobiti slika zašto se oni zapravo

odlučuju na volontiranje.

U ovom radu cilj je utvrditi razloge uključivanja i privlačenja osoba, te njihove motive zbog

kojeg se oni odlučuju na dobrovoljni odnosno neplaćeni rad, koji je po mišljenju mnogih

najdragocjeniji resurs mnogih neprofitnih organizacija ali i društva. Na temelju ovog cilja u

istraživačkom djelu rada postavit će se hipoteze koje će se testirati uz pomoć statističkih

metoda, kako bi se utvrdilo da li su prihvaćene ili se odbacuju.

Diplomski rad podjeljen je u šest dijelova. U prvom dijelu je „Uvod“ u kojem se govori o

značajnosti volonterstva, motivaciji i privlačenju osoba koje se odlučuju na volontiranje i

neprofitnih organizacija. Zatim slijede svrha i cilj rada. Drugi dio „Istraživanje tržišta“,

govori općenito o istraživanju tržišta, njenom procesu, elementima marketinških aktivnosti,

te o marketinškoj usmjerenosti u neprofitnoj organizaciji. U trećem dijelu „Neprofitne

organizacije i volontiranje“ govori o neprofitnim organizacijama, o vrijednosti i društvenom

značaju volonterstva kao i o odnosu plaćenog osoblja i volontera. Nadalje, govori općenito o

volonterima u neprofitnoj organizaizaciji, objašnjavajući kako se pridobivaju i dovode

volonteri u organizaciju, te uključuju u rad organizacije, njihovi razlozi motoviranja,

2

prepoznavanja i zadržavanja u organizaciji. U četvrtom dijelu govori o „Općenito o Utočištu

mladih medvjeda u Kuterevu“, prezentirajući gdje se nalazi to mjesto, kao i specifični motivi

po kojima je prepoznatljiv. Peti dio „ Empirijsko istraživanje prema privlačenju i motiviranju

volontera u Utočištu“, sadrži hipoteze i plan istraživanja, opisuje metodologiju istraživanja, te

analizira rezultate dobivene istraživanjem, provjera hipoteza i rasprava o rezultatima. Govori

se o organičenjima i primjeni rezultata. U šestom dijelu, odnosno“Zaključku“ govori se o

rezultatima do kojih se došlo.

2. ISTRAŽIVANJE TRŽIŠTA

Istraživanje tržišta osnovni je oblik aktivnosti koji pomaže poduzeću da stekne informacije o

potrošačima i nepotrošačima, konkurenciji i distribucijskim kanalima, što služi kao osnova za

uočavanje potreba i mogućnosti prodavanja na tržištu, za identifikaciju poslovnih problema i

kao kontrola poslovanja. Glavna je svrha istraživanja da smanji nesigurnost i neizvjesnost u

poslovnom odlučivanju (Marušić i Vranešević, 2001., str. 6).

2.1. Proces istraživanja tržišta

Prilikom odabira informacija moramo biti sigurni da su one valjane i pouzdane da bi se

smanjila nesigurnost u odlučivanju, a samim time i smanjio rizik u poslovanju. Proces

istraživanja tržišta sastoji se dakle od logičnog redoslijeda postupaka što ih treba provesti da

bi se došlo do pouzdanih i valjanih informacija koje pomažu prilikom odlučivanja u tržišnom

poslovanju (Marušić i Vranešević, 2001., str.77).

Faze u procesu istraživanja tržišta su (Previšić, Ozretić Došen, 2004., str. 82):

1. Definiranje problema i ciljeva istraživanja

Da bi definirali problem i postavili cilj istraživanja moramo pronikunuti u srž istraživačkog

procesa. Ako istraživač jasno definira problem te ako se znaju ciljevi i razlozi istraživanja,

može se dobiti dobra informacija koja će odgovoriti na važna pitanja problema. No ako

nemamo jasan odgovor na pitanja može se desiti da se prikupe različite informacije koje neće

jasno poslužiti svrsi, te se neće moći rješiti problem valjano i pouzdano.

3

Definiranje problema je početna faza u istraživanju. Mora se voditi računa o ocjeni korisnosti

i potrebi informacije jer ako dobivena informacija zahtjeva znatan gubitak sredstava, a neće

bitno utjecati na rješenje problema,onda se takvo istraživanje neće ni provesti. Važno je

razlučiti pravu svrhu informacije tj. čemu ona služi.

Zadaća istraživača je da postavi hipoteze istraživanja tj. razloge koji su izazvali problem.

Hipoteza istraživanja je nedokazana tvrdnja koja objašnjava neke činjenice ili pojave. To je

pretpostavka koja se empirijski može provjeriti (Marušić i Vranešević, 2001., str. 81). Kada

postoji problem istraživanje može pomoći u pronalasku rješenja i razjašnjavanju situacije.

2. Određivanje izvora podataka i vrste istraživanja

Izvori podataka mogu biti primarni ili sekundarni. Primarni podaci su oni koji će se prikupiti

za određeno istraživanje. Sekundarni podaci su podaci koji su prikupljeni prije za neko

istraživanje, ali će poslužiti istraživaču kao gotove informacije tj. sekundarne informacije su

nekoć bile primarne za određeno istraživanje. Postoje tri vrste istraživanja: izviđajna, opisna i

uzročna.

3. Određivanje metoda i obrazaca za prikupljanje podataka

Osnovi korak u istraživanju je prikupljanje podataka. To može biti dobiveno iz same

organizacije iz već postojećih podataka ili izvan nje. Ako se rješenje problema ne može naći u

postojećim podacima, prikupljaju se primarni podaci ispitivanjem i promatranjem.

4. Određivanje vrste uzorka i prikupljanje primarnih podataka

Uzorak je dio osnovnog skupa koji je podvrgnut istraživanju. Treba se definirati okvir izbora,

hnačin biranja uzorka i veličina uzorka. Okvir izbora je u pravilu segment potencijalnih

potrošača. tj. ciljna skupina. Način biranja uzorka može biti slučajan ili namjeran. To ovisi

poznajemo li populaciju prije uzorkovanja, trudu vremenu i trškovima te preciznosti i

pouzdanosti procjene populacije na osnovi uzorka.

Veličina uzorka mora biti takva da odgovori na postavljena pitanja sa određenom točnosti i

pouzdanosti. Kad je određena veličina uzorka i način biranja, počinje se sa prikupljanjem

podataka od strane anketara i mreže suradnika.

5. Analiza podataka i interpretacija rezultata

4

Razvojem informatike uvelike se olakšao proces pripreme i analize podataka. Prikupljeni

podaci se kontroliraju, kodiraju, tabeliraju i analiziraju pomoću statističkih metoda.

Interpretacija rezultata se provodi na način koji će moći poslužiti u poslovnom odlučivanju

gdje se podaci pretvaraju u informacije koje nadalje upozoravaju na slabosti ili potvrđuju

ispravnost dotadašnjih saznanja.

6. Sastavljanje izvještaja

Svrha izvještaja je da sažeto i točno prikaže rezultate do kojih se došlo istraživanjem te način

na koji se došlo do podataka da bi se ispitala njihova vjerodostojnost. Na temelju rezultata

izvještaja istraživači mogu donositi odluke koje će primjenjiti u poslovnom odlučivanju.

Istraživanje se može podijeliti u tri osnovna dijela i to:

1. Istraživanje u svrhu planiranja poslovnih aktivnosti: to je važno za poduzeće da

pravodobno reagira na sve promjene u gospodarstvu kako bi bi se prilagodilo

vanjskim čimbenicima. Najvažnija svrha istraživanja jest otkriti segmente potrošača tj.

ciljni skupinu na koju će poduzeće djelovati svojim marketingom.

2. Istraživanje u svrhu rješavanja konkretnih problema tržišnog poslovanja, a koji se

odnose na proizvod, cijenu, oglašavanje i slično.

3. Istraživanje u svrhu kontrole vlastitog poslovanja kako bi uvidjeli pogreške tj. kako bi

nastavili sa uspjehom.

Prema (Kotleru, 1997., str.113), markentiško istraživanje je sustavno oblikovanje,

prikupljanje, analiza i izvješćivanje o podacima i nalazima relevantnim za specifičnu

marketinšku situaciju s kojom je tvrtka suočena. Istraživanje tržišta je uži pojam od pojma

markentiškog istraživanja te se ni u kome slučaju ne smije poistovijetiti jedno s drugim.

Postoji mnogo definicija istraživanja tržišta, navedene su samo neke: istraživanje tržišta je

standardizirani postupak, zasnovan na načelima znanstvene metode, kojim se prikupljaju,

analiziraju i intepretiraju podaci sa svrhom da se dobiju informacije potrebne u odlučivanju i

rješavanju problema na području tržišnog poslovanja (Marušić, Vranešević, 2001., str.7),

prema (Rocco, 1971), istraživanje tržišta je sistematski rad zasnovan na znanstvenim

metodama skupljanja, registriranja i analize svih problema u vezi s prometom, prodajom i

potrošnjom dobara (proizvoda i usluga) na relaciji proizvođač-potrošač, te prema definiciji

kako to navodi (Previšić, Ozretić Došen, 2004., str. 81), istraživanje tržišta je unaprijed

osmišljeni (planirani) proces prikupljanja i analiziranja podataka, u svrhu pružanja

informacija bitnih za donošenje marketinških odluka o upravljanju marketingom.

5

2.2. Elementi marketinških aktivnosti

Marketing neprofitnih organizacija izvorišta pronalazi u praksi marketinga u profitnom

sektoru, a promišljanja mogućnosti za primjenu discipline marketinga i marketinške

orijentacije polako su prešla iz profitnog prema javnom i neprofitnom sektoru, odnosno prema

društvu općenito (Alfirević, i suradnici, 2013.,str.63).

Postoji mnogo znanstvenih i stručnih rasprava koje ukazuju na postojanje pozitivne

interferencije između sustavne primjene marketinga i učinkovitosti djelovanja organizacija u

profitnom i u neprofitnom sektoru. Primjerice, Marketing Science Institute (MSI) na početku

devedesetih pokreće niz sustavnih i kompleksnih istraživanja, da bi se identificirale aktivnosti

uz pomoć kojih je moguće oživotvoriti marketinšku teoriju u praksi, odnosno, kako to navode

Hooley, Saunders i Piercy (1998.), “ostvariti marketinšku orijentaciju“ (preuzeto od Pavičić,

2001., str 102). Prilagodivši definiciju Narvera i Slatera (1990.), primjenu marketinga,

odnosno, marketinšku orijentaciju neprofitne organizacije definirati kao: organizacijsku

kulturu koja najučinkovitije oblikuje ponašanje koje je potrebno za stvaranje superiorne

vrijednosti za korisnike i, stoga, za kontinuirano superiorno djelovanje (preuzeto od Pavičić,

2001., str 102). Imajući na umu već iskazane posebnosti neprofitnih organizacija, može se

reći da je marketing neprofitnih organizacija: skup aktivnosti kojma se osmišljava i pospješuje

planiranje, provedba, distribucija i komuniciranje djelovanja organizacija koje ostvaruju neki

određeni javni interes, ali im osnovna svrha postojanja nije ostvarivanje profita (Pavičić,

2003., str.31). Također, neprofitni marketing nužno je povezan s prijenosom određenih

spoznaja i primjenom tehnika i metoda suvremenog marketinga u profitnom sektoru, kako to

prikazuje sljedeći prikaz:

6

Prikaz 1. Specifičnosti marketinga profitnih i neprofitnih organizacija

Izvor: Prilagođeno prema Pavičić, J.: Strategija marketinga neprofitnih organizacija, Masmedia, Zagreb, 2003.,

str.30

Postoje određene sličnosti ali i različitosti profitnih i neprofitnih organizacija, prva razlika

između profitnih i neprofitnih organizacija polazi od razloga zašto se određena organizacija

utemeljuje. U jednom slučaju je to profitna usmjerenost, a u drugom nešto drugo,

ispunjavanje određene svrhe. Neprofitne organizacije utemeljuju se radi postignuća specifične

misije, najčešće društvene svrhe. I profitne i neprofitne organizacije podjednako teže

profesionalizmu, izvrsnosti i kvaliteti usluga, nastojeći da izgrade fleksibilne i dinamične

organizacije. Međutim, u suvremenom poslovanju prevladava mišljenje da neprofitne

organizacije trebaju biti više nalik profitnim organizacijama (Drucker, 1997).

S obzirom na prirodu posla neprofitnih organizacija, Sargeant (2001) i Burnett (1998)

tvrde kako se aktivnosti marketinga odnosa mogu uspješno primijeniti u neprofitnom sektoru.

Marketing odnosa i suradnje jedna je od najvažnijih paradigma u marketinškoj literaturi

tijekom posljednjih 10 godina. Imao je veliki utjecaj na marketinške aktivnosti u profitnom

marketinške aktivnosti

primarno usmjerene

ostvarivanju poželjne

općedruštvene koristi

ciljne grupe su: kosrisnici,

donatori, spoznori, opća

javnost i zaposleni

volonteri

vrijednosti koje su

predmeti marketinške

razmjene često su

nestandradne i

netransparentne

suvremeni

marketing

marketinška aktivnost

primarno usmjerene

ostvarivanju profita

ciljne grupe su: kupci,

dobavljači, posrednici,

opća javnost, zaposleni

vrijednosti koje su

predmet marketinške

razmjene u pravilu su

standardne i

transparentne

marketinške aktivnosti primarno

razvijene u profitnom

sektoru

neprofitna

organizacija profitna

organizacija

misija

7

sektoru budući da je doveo do povećane kooperacije s klijentima, porasta kupnje i smanjenja

odlazaka klijenata - customer defection (Morgan i Hunt, 1994; Gummesson, 1999).

Marketing odnosa stavlja naglasak na važnost razvijanja dugoročnih, održivih odnosa s

postojećim klijentima i tvrdi da je bolje utrošiti resurse i energiju na ovu grupu klijenata nego

na privlačenje novih klijenata (Grönroos, 1997).

Vrijednost je jedna od važnih sastavnica marketinga odnosa i dodavanje vrijednosti proizvodu

je sredstvo za povećavanje zadovoljstva kupaca što rezultira poboljšanju odnosa s kupcima i

vjernosti potrošača (Ravald i Grönroos,1996, preuzeto od O'Loughlin i Hartley, 2005).

Morgan i Hunt (1994); Peppers i Rogers (1995) ističu da je povjerenje jedna od ključnih

dimenzija marketinga odnosa. Međutim, povjerenje kao takvo, u bilo kojem odnosu, nije dano

već se ono mora razvijati. Ostale dimenzije koje imaju značajnu ulogu u marketingu odnosa i

stvaranju povjerenja jesu: predanost i vjernost (Harker 1999; Mohr i Spekman 1994; Morgan i

Hunt 1994; Wong i Sohal 2002), suradnja i komunikacija (Duncan i Moriarty 1998;

Gummesson 1997; Mohr i Spekman 1994), te zadovoljstvo i kvaliteta usluge (Ravald i

Gronroos 1996; Roberts, Varki i Brodie 2003; Selnes 1998).

Kao i promjene u društvu, više pozornosti usmjereno je na institucije kojim se uređuje

donošenje važnih doprinosa ljudskom faktoru. Rad neprofitnih organizacija je važan u

pružanju usluga, obično se ne izvodi za profitni sektor ili vlade i smatra se važnim za društvo,

kao što su zdravstvo, socijalnu skrb, i obrazovanje (Duque Zuluaga i Schneider, 2006)

Problem u cijelom svijetu su neprofitne organizacije ili dobrovoljni sektor upravo iz razloga

jer su takve organizacije oskudne prihodima (Salamon i Anheier, 1992). Neprofitne

organizacije oslanjaju se na neplaćeni rad sadašnjih i potencijalnih volontera te su oni ključan

faktor za opstanak takvih organizacija (DuqueZuluaga i Schneider 2006 ).

2.3. Marketinška usmjerenost u neprofitnim organizacijama

Zbog pogrešne percepcije marketinga, kao što je oglašavanje ili čak varanja kupca i korisnika,

u neprofitnim se organizacijama može javiti otpor u vođenju marketinških praksi i sredstava

ako se afirmira stajalište da marketing znači okretanje prema željama i potrebama kupaca,

odnosno korisnika. Usmjerenje marketinga prema korisnicima i drugim dionicima označava

pojam marketinške orijentacije, kojim se formalno govori da marketing ne treba gledati kao

funkciju specifična odjela već kao filozofiju prema kojoj se usmjerava cijela organizacija

(Hooley i suradnici, 1990., str.7-24., preuzeto od Alfirević i suradnici, 2013., str.65).

8

Ključ uspjeha u marketingu nalazi se u trima komponentama marketinške orijentacije, i to:

prikupljanju informacija o tome što korisnici žele, učinkovitoj podjeli tih informacija unutar

organizacije i odgovarajućim aktivnostima koje se temelje na tako dobivenim informacijama.

Organizacija treba koordinirati i usmjeravati aktivnosti svih svojih odjela prema prije

utvrđenim željama i potrebama korisnika (Alfirević i suradnici, 2013., str. 65-66).

Prema Sargeantu, Foremanu i Liau marketinška orijentacija neprofitnih organizacija ponekad

se naziva društvenom orijentacijom, pri čemu se polazi od već iznesenih odrednica

marketinške orijentacije u profitnom sektoru, ali se u obzir uzima potreba za suradnjom

sudionika unutar sektora, kako bi se što bolje iskoristili ograničeni resursi te zadovoljile

društvene potrebe (Alfirević i suradnici, 2013., str. 67). Dionici neprofitnih organizacija

imaju različite ciljeve i zahtjeve koji proizlaze iz različitih interesa. Raspoređivanje

marketinških napora prema različitim dionicima zahtjeva angažiranje važnih resursa.

Organizacije često orijentiraju svoje napore na jednog dionika ili samo nekolicinu dionika,

koje smatraju najvažnijima (Alfirević i suradnici, 2013., str. 68).

3. NEPROFITNE ORGANIZACIJE I VOLONTIRANJE

3.1. Općenito o neprofitnim organizacijama

Neprofitni je sektor važan dio društva kojem je bitan kriterij društvena prihvatljivost.

Profitne su one organizacije čije djelovanje ima za cilj stvaranje profita i uvećavanje

postojećeg kapitala (npr. poduzeća u privatnom vlasništvu), (Pavičić, 2003, str.22). Za razliku

od njih pod neprofitnom organizacijom podrazumijevaju se pojedinci i organizacije koje

pomažu da društvo postane zajednica odgovornih pojedinaca orijentiranih prema osobnom

odnosno obiteljskom napretku, ali i napretku zajednice (Alfirević i suradnici, 2013, str.14).

Neprofitna organizacija može se definirati kao organizacija koja postoji kako bi osigurala opći

boljitak društva, korištenjem odgovarajućih izvora ili raspoloživost odgovarajućih fizičkih

dobara i usluga (Meler, 2003.,str.92), također se može definirati kao sve organizacije koje

služe ostvarivanju nekog javnog interesa, ali im osnovna svrha postojanja nije ostvarivanje

profita (Pavičić, 2003, str.22 ). Neprofitne organizacije postoje kako bi se zadovoljile i želje i

potrebe (Meler, 2003, str.93).

9

Prema Pavičiću (2001), klasifikacija neprofitnih organizacija može se zasnivati na dvjema

osnovnim grupama organizacija/djelatnosti i aktivnosti; i to: 1. Osnovnim i 2. Ishodišno

srodnim.

1. Osnovne neprofitne organizacije/djelatnosti i aktivnosti:

Humanitarne organizacije

Vjerske organizacije

Obrazovne, znanstveno-istraživačke i odgojne organizacije

Zdravstvena i socijalna zaštita

Kultura, umjetnost

Sport i rekreacija

Političke organizacije i sindikati

Pokreti, udruženja i ideje

2.Ishodišno srodne neprofitne organizacije/djelatnosti i aktivnosti:

Država i državne institucije

Jedno od bitnih obilježja neprofitnih organizacija je istodobno zadovoljavanje interesa

višestrukih dionika (Padanyi i Gainer, 2004. Str.43.-57, preuzeto iz Alfirević i suradnici,

2013, str.33), pa se i njihova krajnja učinkovitost u postizanju ciljeva, odnosno same svrhe

postojanja, obično ocjenjuje s različitih stajališta (Wolf, 1999.,str.47. preuzeto od Pavičić

2001).

Naime, iako mnoge neprofitne organizacije vide volontere kao puku besplatnu radnu silu,

neke su neprofitne organizacije ipak svjesne potencijala volontera koji lako oživljavaju i

oplemenjuju ugled organizacije. Istovremeno volonteri, ukoliko su zadovoljni radom u

neprofitnoj organizaciji, privlače i nove volontere.

10

Tablica 1. Tipični dionici neprofitnih organizacija

Izvor: prilagođeno prema: Gulati-partee, G.:A Primer On Nonprofit Organizations, Popular Government,

2001.,str 34 (preuzeto od Alfirević i suradnici, 2013., str. 35).

Bitno je istaknuti da je marketing neprofitnih organizacija prije svega usmjeren na misiju

organizacije i njezino ispunjenje, iz koje proizlaze i konkretni ciljevi djelovanja neprofitnih

organizacija te traženi učinci pa bi trebao prihvaćati identitet određene sredine, moralne i

kulturne norme te razvoj cijeloga društva (Drucker, P.E.,1989., preuzeto iz Alfirević i

suradnici 2013., str. 64). Primjerice, u privatnim neprofitnim institucijama jednako je važan

dionik korisnik kojemu se dodjeljuju sredstva i donator od kojeg se ona priskrbljuju. Naime,

organizacija može biti itekako uspješna u pribavljanju novca, ali cjelokupan se uspjeh mjeri u

ostvarivanju misije i ciljeva institucije te potreba njezinih korisnika (Shapiro, 1973., str 123-

127., preuzeto od Alfirević i suradnici, 2013., str. 65).

1. upravni odbor (upravno vijeće)

2. klijenti (korisnici usluga)

3. članovi organizacije

4. zaposlenici

5. volonteri

6. zajednica/opća javnost

7. individualni donatori

8. korporacije i drugi institucionalni

donatori

9. fondacije koje podupiru

organizaciju (npr. Nacionalna

zaklada za civilno društvo)

10. uprava i politička tijel akoja raguliraju

rad neprofitnih organizacija u određenoj

državi (npr. Ured za udruge Vlade RH)

11. druga državna tijela i rgani lokalne

uprave i samouprave koji financiraju

projekte i/ili djelovanje neprofitnih

organizacija

12. mediji

13. dobavljači proizvoda i usluga

14. drugi važni društveni akteri

11

3.2. O volonterstvu

Pojam volontiranja u današnje vrijeme sve je prisutniji, kako u znanstvenim krugovima, tako i

u svim ostalim društvenim sferama. Teme vezane uz volontiranje sve su aktualnije, a broj

ljudi zainteresiranih za volontiranje u stalnom je porastu. Stoga je potrebno objasniti sam

pojam volontiranja. On potječe iz latinskog jezika od vŏlo, velle, vŏlŭi = htjeti, željeti te

vŏluntas, ātis, f. = volja, želja, namjera, slobodna volja (Begović, 2006., str. 6)

Postoji mnogo definicija volontiranja, čest je slučaj da te definicije imaju zajedničke ili

dodirne točke, ali se u nekim segmentima ipak razlikuju. Primjerice, prema Brošuri o

volonterizmu koju je izdao Volonterski centar Zagreb, glavni volonterski centar u Hrvatskoj,

volontiranje je neprofitna i neplaćena aktivnosti kojom pojedinci doprinose dobrobiti

zajednice ili cijelog društva, a koja se javlja u raznim oblicima te uključuje lokalne i opće

narodne volonterske pothvate (Begović, 2006., str. 8). Volontiranje u svojoj osnovi temelji se

na pružanju osobnog vremena, truda, znanja i vještina na dobrobit drugih bez ikakvih

novčanih naknada (Begović, 2006.,str. 14). Volonterski rad karakteristika je neprofitnih

organizacija u kojima se rad s drugima ističe kao ključna društvena prednost. Sam volonterski

rad teško je precizirati prema određenoj neprofitnoj organizaciji, jer svaka organizacija djeluje

na specifičnim društvenim područjima za koja su joj potrebni različiti profili volontera.

Razvoj neprofitnih organizacija danas uvelike je potpomogao i razvoj volonterskog djelovanja

koje je sve zastupljenije u javnosti.

Volontiranje je, prije svega, način i stil života, usko vezan za čovjekov sustav vrijednosti.

Kroz sudjelovanje u volonterskim aktivnostima koje doprinose poboljšanju života u zajednici,

ljudi stvaraju osjećaj odgovornosti za zajednicu i osvještavaju cijeli niz vrijednosti -

toleranciju, solidarnost, zajedništvo, interkulturalno razumijevanje, mir, ljubav, ravnopravnost

rodova/spolova, vrijednosti nenasilne komunikacije, zaštite okoliša te osobnog i društvenog

razvoja (Begović, 2006., str .7).

Često se kaže da je iskustvo volontiranja zapravo iskustvo učenja i stjecanja spoznaja

(Begović, 2006., str.7), postoje još nekoliko definicija volontiranja: Volonterski rad je

neplaćeni, slobodno izabrani rad koji se obavlja u okviru organiziranih okolnosti, u korist

drugih i/ili društava, a osobe koje izvršavaju te zadatke ne ovise o njima za vlastito

uzdržavanje (Škopelja, Ivelja, Milinković, 2004., str. 7). Nadalje, postoji definicija

volonterstva koju je prihvatila Republika Hrvatska: Volontiranjem se, u smislu ovog Zakona,

smatra dobrovoljno ulaganje osobnog vremena, truda, znanja i vještina kojima se obavljaju

12

usluge ili aktivnosti za dobrobit druge osobe ili za opću dobrobit, a obavljaju ih osobe na

način predviđen ovim zakonom, bez postojanja uvjeta isplate novčane nagrade ili potraživanja

druge imovinske koristi za obavljeno volontiranje, ako ovim Zakonom nije drugačije

određeno (N.N. 2007.,58.).

3.3. Koncept i vrijednosti volontiranja

Specifičnost volontiranja je u tome što ono nije uvjetovano vanjskim faktorima kao što su

primanje plaće, stjecanje prestiža ili društvenog statusa ili primanje nagrada za rad, nego

unutarnjim motivima i razlozima (Begović, 2006., str.9). Volonterstvo je prema Općoj

deklaraciji o volontiranju jedan od kamena temeljca civilnog društva jer oživljava

najplemenitija stremljenja čovječanstva: zauzimanje za mir, slobodu, mogućnost izbora,

sigurnost i pravednost za sve ( Jurić, 2007.,str 7). Jedna od bitnih značajka volontiranja je

izgradnja samog volontera kroz volonterski rad. Volonterstvo pruža priliku razvijanja

poštovanja i sampoštovanja pojedinca, te njegovu samoakualizaciju – raealizaciju svih

ljudskih potencijala – budi sve što možeš biti, postani potpun, ispunjen „ti“(Jurić, 2007.,

str.9). Svatko može postati volonter, jedini uvjet jest volja za volontiranjem. Razvitkom

sustava vrijednosti volonterstva, te realizacijom svih svojih potencijala i samoaktualizacijom

volontera, doprinosi se razvoju zadovoljavajućih zajednica.

3.4. Društveni značaj i važnost volontiranja

Volonterski rad dragocjen je i nemjerljiv i od njega koristi imaju svi bez obzira na dob, spol,

vjeru, naciju ili socijalni položaj. Njime se podiže svijest o problemima svojih sugrađana i

okružja u kojem živimo, a ostvareni rezultati podižu kvalitetu življenja. Također povećava

broj društveno aktivnih građana, njihovu ulogu i razinu cjelokupne participacije civilnog

društva u društvenom razvoju, pridonosi usvajanju humanih vrijednosti kao stila života, te

povećanoj socijalnoj uključenosti građana (Učilište volonter 2006., str. 37).

Volonterski angažman od izuzetne je važnosti u vrijeme političkih, ekonomskih i ekoloških

kriza, s kojima se svakodnevno suočavamo. Prepoznavanje potreba zajednice i spremnost na

aktivno djelovanje, pomaže društvu da brže i kvalitetnije riješi nagomilane probleme i

potrebe. Očekivati od države da sama riješi sve probleme vodi u skrbnički odnos države

13

prema građanima koji je karakterističan za nerazvijena društva. Volontiranje kao društveni

fenomen doprinosi pojačanom sudjelovanju građana u društvenom životu, pomaže stvaranju

lokalnih mreža i stvara osjećaj odgovornosti za rješavanje problema koji postoje u

zajednicama U svim svojim oblicima, volonterstvo ima vrlo važnu ulogu u društvima širom

Europske unije: volonteri su uključeni u širok raspon aktivnosti, kao što su obrazovanje i

pružanje usluga, međusobna pomoć ili samopomoć, zastupanje, provođenje kampanja,

upravljanje te društvene i ekološke akcije (http://www.vcst.info, pregledano 11.05.2014)

.Osim koristi za društvo, volontiranje ima i cijeli niz pozitivnih učinaka na pojedinca. Na

primjer, mladima i nezaposlenima pomaže da razviju ili dodatno usavrše određene vještine,

steknu samopouzdanje i samopoštovanje kako bi postali obučeni i spremni za raznolike

mogućnosti zaposlenja. Također, stariji ljudi kroz volontiranje uspijevaju ostati aktivni,

doprinose zajedničkom dobru i osjećaju da su njihove vještine još uvijek dragocjene

(http://www.volontiram.info, pregledano 12.05.2014).

3.5. Odnos između plaćenog osoblja i volontera

Volonterski rad pruža glavni izvor radne snage za mnoge neprofitne organizacije. Posljedice

suživota plaćenih zaposlenika i volontera u neprofitnim organizacijama su dobro

dokumentirani (Rodell B. J. 2013).Volonteri i zaposlenici su partneri u zajedničkom projektu.

Svaki od njih obavlja djelatnosti koje su jednako važne i koje se međusobno nadopunjuju.

Iako i jedni i drugi mogu biti vođeni istim motivima, postoji jedna jasna razlika: zaposlenici

dobivaju unaprijed utvrđenu financijsku naknadu za svoj profesionalni angažman, a volonteri

ne. To ponekad dovodi do nejasnoća oko međusobnih prava i odgovornosti, koje i jedni i

drugi imaju (Topčić, 2001., str. 29). Volonteri ne bi trebali biti zamjena za plaćeno osoblje,

niti na bilo koji način ulaziti u područje plaćenog osoblja. Volonteri i plaćeni zaposlenici rade

zajedno, i imaju pravo utjecati jedni na druge, te samim time potiču i zadovoljstvo poslom

unutar organizacije u kojoj rade (Pennerstorfer, Trukeschitz, 2012). Baza podataka: Business

Source Comple). Itekako nije moguće točno odrediti koja vrsta rada je pogodna za volontere,

a koja za plaćeno osoblje, ove tvrdnje trebale bi se razraditi na lokalnoj razini. Uključivanje

volontera u rad organizacije može dovesti do toga da organizacije dobiju veću ulogu u

pružanju usluga u zajednici. Zbog toga volonteri ne smiju biti jeftin izvor rada kako bi se

smanjili troškovi. Naime, moraju imati ugovore kako bi se onemogućilo iskorištavanje i

volontera i plaćenog osoblja. Volonterska aktivnost bez potrebne konzultacije ugrožava posao

plaćenog osoblja ili ima negativne posljedice na njihovu zaradu. Ponekad takve aktivnosti,

14

iako s dobrom namjerom, mogu samo dovesti do lošije usluge i problema u odnosu s

profitnim sektorom. Također organiziranjem volonterskih usluga može se utjecati na interese

plaćenog osoblja, tj. profitnog sektora. U takvim slučajevima, treba doći do pregovora među

pojedinim organizacijama, kako bi se došlo do sporazuma koji bi štitio interese i volontera i

profitnog sektora. Pregovori među organizacijama, sindikatima i predstavnicima volontera su

nužni. Bilo bi poželjno u pregovore uključiti predstavnike korisnika. Na taj način, može se

doći do dogovora koji bi uvažavao sve činjenice za sve uključene strane. Volonterima treba

pokriti troškove koje mogu imati pri obavljanju svog posla. Na taj način nisu u financijskom

gubitku dok pružaju određene usluge. Posljednjih godina, u brojnim načinima rada s

volonterima, eksperimentira se s idejom isplaćivanja manjih iznosa, kako bi se na taj način

dodatno motivirali dugoročni volonteri i kako bi se volonterski rad učinio pristupačnijim

osobama s niskim primanjima. Jedni drže kako je moguće ostvariti prostor za novčanu

nagradu te da isplata određenih sredstava za volonterski rad bude prihvatljiva. Drugi drže

kako isplata naknade mijenja odnos onog koji daje i onog koji prima, te se glede toga ne bi

trebao isplaćivati nikakav iznos. Naime, isplata naknade volonterima ne smije se iskoristiti

kao razlog za smanjivanje ugovorenog iznosa za rad plaćenom osoblju. Vrlo je važno je

imenovati osobu koja je zadužena za koordinaciju volonterske aktivnosti unutar organizacije,

a kojoj se i volonteri i osoblje može obratiti ukoliko se pojave poteškoće (Škopelja, Ivelja,

Milinković, 2004., str. 39-40).

3.6. Volonteri u neprofitnim organizacijama

Volonteri su postali ključan resurs za razne vrste organizacija, kako u neprofitnom tako i u

javnom sektoru širom svijetu (Lee i Won, 2011., preuzeto od Agostinho i Paco, 2012).

Pridaje im se velika važnost upravo zbog toga što je volontiranje aktivnost koja uključuje

velik broj pojedinaca u različitim dobnim granicama, o kojima ovisi učinkovito

funkcioniranje neke organizacije (Finkelstein i suradnici, 2005., preuzeto od Agostinho i

Paco, 2012). Prije nego što se krene u uključivanje volontera, neprofitne se organizacije

moraju zapitati jesu li im oni uopće potrebni. Početna točka razmišljanja o uključivanju

volontera je analiza same organizacije, odnosno potrebno je unutar organizacije utvrditi

razloge zašto se volonteri uključuju u rad, tj. koje su prednosti njihovog uključivanja zbog

nedostatka financijskih sredstava i mogućnosti jeftinijeg pružanja usluga, zbog

preopterećenosti osoblja, nepostojanja adekvatne stručnosti među postojećim osobljem,

proširivanja programa, potrebe za podrškom u zajednici, promocije nekog cilja ili same

15

organizacije, ili iz nekog drugog razloga (Russo i suradnici, 2007., str 66). Potrebno je

pronaći adekvatne poslove za koje će se lako motivirati, i izvršiti analizu mogućih smetnji,

kao npr. problemi koji se javljaju u kontroli rada volontera, poteškoće u pridobivanju

volontera, mogući konflikti između plaćenog osoblja i volontera i sl. Ovdje je osim koristi za

organizaciju potrebno procijeniti i troškove koje zahtijeva volonterski rad, u vremenu i novcu.

Volonterski rad može se podijeliti u nekoliko podskupina: (Begović, 2006., str 13)

briga za druge ljude (djecu, starije, nemoćne, djecu, invalide, osobe s posebnim

potrebama, siromašne i sl.),

humanitarni rad (pružanje pomoći u područjima pogođenim prirodnim katastrofama,

obnova i uređenje javnih prostora ili prostora od opće koristi – škole i sl.)

socijalni rad (pružanje pomoći u bolnicama, socijalnim i zdravstvenim ustanovama,

borba protiv kršenja ljudskih prava),

rad u zaštiti okoliša (sudjelovanje u akcijama čišćenja ili uređenja okoliša, podizanje

svijesti o važnosti zaštite okoliša) i

kulturni rad (pružanje pomoći u organizaciji kulturnih događaja i manifestacija

očuvanje kulturne i povijesne baštine, umjetničk humanitarni rad).

S obzirom na trajanje aktivnosti, volontiranje može biti kratkoročno (od dva tjedna do dva

mjeseca ili samo za vrijeme trajanja određenog događaja) i dugoročno (dulje od tri mjeseca ili

tjedno/mjesečno volontiranje u nekoj organizaciji), s obzirom na zemljopisnu

rasprostranjenost lokalno, nacionalno ili međunarodno, a s obzirom na organivolontiranja na

neformalno i formalno (Begović, 2006., str.13). Sundeen, Raskoff i Garcia (2007), preuzeto

od Pološki Vokić, Marić i Horvat, 2013), utvrdili su da postoje tri ključne zapreke za

volontiranje: nedostatak vremena, nedostatak interesa i loše zdravlje, a koje su povezane s

demografsko-društvenim obilježjima.

16

3.6.1. Pronalaženje, privlačenje i dovođenje volontera u organizaciju

Postoje 3 osnovna pristupa pristupa pronalaženju volontera, te odgovarajuće metode i tehnike

Tablica 2. Pristupi te metode i tehnike korištene pri pronalaženju volontera

Izvor: (Forčić, Ćulum, Šehić Relić: Kako ih pronaći? Kako ih zadržati? Smjernice za rad s volonterima, Udruga

za razvoj civilnog društva SMART, Rijeka, 2007., str.37)

PRISTUP PRONALAŽENJU VOLONTERA

METODE I TEHNIKE PRI PRONALAŽENJU

VOLONTERA

Otvoreni pristup

Uključuje prenošenje informacije o potrebi za

volonterima što pirem broju ljudi. Polazi se od

postavke da je među većim brojem ljudi veća

vjerojatnost da će se pronaći pravi volonter. Ovaj

pristup koristi se kada je organizaciji potreban velik

broj volontera šarolikih interesa, znanja i sposobnosti

Osnovne tehnike koje se koriste:

Objave u dnevnom tisku

Informacije preko televozije i radija – jingle za TV i radio

Internetska stranica organizacije i internetska stranice

srodnih organizacija

Distribucija letaka i plakata organizacije na različita mjesta

u gradu

Predavanja u zajednici gdje se nalaze

Ciljano prikupljanje volontera Jasno definirate koja

vam je ciljana skupina od interesa i svu svoju

energiju usmjerite na uspostavljanje kontakata s tom

ciljnom skupinom. Ovaj se pristup preporča koristiti

kada se traži osoba koja poseduje specifična znanja i

vještine.

Ciljanje prezentacije zainteresiranim

grupama/pojedincima/organizacijama Brošura/letak

Korištenje usluga volonterskog centra Osobni kontakt s

osobljem volonterskog centra ili korištenje on-line baze

podataka (ukoliko postoji)

Osobni prenošenje informacija

Širenjem „dobrog glasa“ o organizaciji preko

postojećih volontera, prijatelja i rodbine volontera,

samih korisnika, prijatelja i rodbine samih korisnika,

zaposlenika, donatora, osoba iz susjedstva i sl.

Usmena predaja prijateljima i rodbini

17

Svaki od gore navedenih pristupa ima svoje prednosti i nedostatke. Praksa je pokazala kako

se najučinkovitiji i najuspješniji spoj volontera u neprofitne organizacije osigurava putem

ciljanog pronalaženja volontera. U slučajevima kada organizacija traži veliki broj volontera

najčešće se koriste sva tri pristupa (Forčić, Ćulum, Šehić Relić, 2007., str. 38). Plan

pronalaženja volontera donosi pitanja moraju biti jednostavna i trebaju odražavati prirodu

volontiranja. Također treba imati na umu ciljanu skupinu kojoj se obraća. Postoje različite

ideje za dovođenje novih volontera, kao što su pažljivo promišljanje, izrade pravilnika,

ugovora, opisa posla, pripreme za prijemni razgovor. Načini su različiti i svaki od njih ima

svoje prednosti (Škopelja, Ivelja, Milnković, 2004., str. 30-31).

Dobiti dovoljan broj pravih osoba jedan je od osnovnih izazova u radu s volonterima.

Prikupljanje volontera je šansa za osvježavanje i poboljšavanje rada organizacije. Dobar ishod

ovisi o pozitivnom pristupu, jasnom načinu razmišljanja i kreativnosti. Većina ljudi koji još

nisu volontirali, nisu to uradili jer ih nitko nije ni pitao. Iako se smatra kako je dostatno imati

samo dobru volju i krenuti u kampanju, prvo je potrebno napraviti dobru pripremu. Prije

pozivanja volontera treba biti jasno zašto ih se poziva, što bi trebali raditi, kako će im se

pružiti podrška, ili kakva je procedura njihova odabira. Pozivanje volontera može izgledati

poput oglašavanja (pokušavate „prodati“ korist od volontiranja u organizaciji), stoga je bitno

imati jasnu poruku. Priroda poruke ovisi o vrsti vaše organizacije kao i posla kojeg bi

volonteri radili. Naime, poruka treba sadržavati: što je volonterski rad, što vaša organizacija

radi, kako novi volonter može pomoći, kako saznati više o svemu. Ova četiri elementa

osiguravaju dobru informiranost, motiviranost kao i proces uključivanja u kreiranju poruke

važno je znati moguće motive zainteresiranih za volontiranje. To može biti: pripadnost

organizaciji ili zadatku, tako da je važno naglasiti kako će njihov doprinos na praviti razliku,

susretanje novih ljudi, usvajanje vještina, prilika za iskorištavanje njihovih vještina. Neki ljudi

žele podijeliti svoja znanja i vještine u svrhu dobra, održavanje aktivnim, što je često važno

starijim osobama. Postati volonterom može biti teška odluka. Osoba ne mora biti sigurna u

što se upušta i može biti zabrinuta, jer možda neće zadovoljiti potrebe ili će zahtjevi biti viši

od onoga što je ona spremna pružiti. Prilikom pozivanja i uključivanja novih članova dobro je

biti prilagodljiv. Korisno je ponuditi i mogućnost da probaju posao,koji im se nudi,kako bi se

na taj način osoba i organizacija bolje upoznali. Vjerojatno će trebati malo vremena kako bi

ste pronašli ono što možete ponuditi toj osobi i otkriti u čemu je ona najbolja(Škopelj, Ivelja,

Milinković, 2004., str. 29).

18

Novija istraživanja ukazala su na „listu želja“ zbog kojih mladi ljudi žele volontirati:

(Škopelja, Ivelja, Milinković, 2004., str.33)

Fleksibilnost - najvažniji faktor,povezan svremenom i obavezama koje se traže

Legitimitet - treba im poželjna slika ideje volonterskog rada

Dostupnost - mnogi jenostavno ne znaju kako volontirati ni kome se obratiti

Iskustvo - mladi traže relevantno, korisno iskustvo i priliku za učenjem

Male nagrade - istražite što je ono što bi ih moglo učiniti zadovoljnim

Različitost - u smislu vrste posla i razine odricanja

Organiziranost - volonterski rad treba biti činkovita ili ne i strogo formalan

Smijeh - volontiranje mora biti zabavno

3.6.2. Pridobivanje i uključivanje volontera u organizaciju

Uključiti volontere u organizaciju prije nego što smo osmislili posao koji će obavljati je kao

plesati prije nego što je muzika započela. Mogućnost da pogriješimo u koracima je velika.

(Marlen Wilson, Volunteer management, 1996).

Važno se suglasiti zašto su volonteri važni,a uprava je obvezna razloge jasno izraziti. Na taj se

način stvara temelj za razvoj volonterskog programa. Volonteri ne bi trebali biti drugi izbor,

privremena zamjena dok ne dođe plaćeno osoblje. Oni pružaju više od toga. Prednosti

uključivanja volontera u odnosu na angažman plaćenog osoblja su slijedeće: volonteri se

smatraju iskrenima, prihvaćaju ih klijenti, donatori, uprava i ostali, upravo zato što nisu

plaćeni za svoj posao. To znači kako rade iz drugih pobuda i nemaju materijalnih interesa ako

zagovaraju neke ideje. Preveliki broj volontera može donijeti probleme o tome kako ih

prihvatiti kada nema dovoljno posla za sve, ili kako odbiti sve te volontere zbog čega bi se oni

mogli osjećati povrijeđenima (Topčić, 2001., str.11). Često je velika razlika za primatelja

usluge ako uslugu pruža osoba koja to radi zato što to želi. Volonteri su osobe koje ulaze i

izlaze iz organizacije, unoseći novu perspektivu i širok raspon znanja i iskustava. Volonteri

šire sferu utjecaja i pristup drugima u zajednici. Idealno uključivanje volontera je kad se

privuče onoliko pravih volontera koliko je potrebno, a najbolji mogući način uključivanja

volontera su zadovoljni volonteri, ali i drugi zaposlenici u organizaciji ( Russo i suradnici,

2007., str.66). Čak i netko tko volontira samo jednom, upoznaje se s radom organizacije, čime

može utjecati u svom okruženju. Dok se osoblje mora baviti raznim poslovima, volonteri se

19

mogu usmjeriti na određeni problem ili osobu. Na taj način dobiva se mogućnost fokusiranja

na jednu temu. Od volontera se može dobiti rad izvanradnog vremena, na raznim

lokacijama,što u određenim situacijama može biti iznimno važno. Volonteri se mogu osjećati

slobodnijima od plaćenog osoblja, kritizirati i javno govoriti o problemima. Volonteri mogu

eksperimentirati s novim idejama i pristupima, koji još nemaju potporu. Volonteri su oduvijek

bili pioniri u stvaranju novih usluga, makar to bilo popraćeno protivljenjem tradicionalnih

struktura. Volonterski rad povećava financijsku vrijednost programa, iako samo provođenje

volonterskog programani kad nije besplatno (Škopelja, Ivelja, Milinković, 2004., str.13-14).

Ključni razlozi za uključivanje u volonterski rad su: (Wolf, 1999., str.97, preuzeto od Pološki

Vokić, Marić, Horvat, 2013):

osjećaj samoostvarenja

altruizam

druženje i zajedništvo s ljudima

učenje o nekom području

stvaranje ili sudjelovanje u razvoju organizacije

ostvarivanje društveno važnih kontakata

poistovjećivanje s organizacijom

usavršavanje ili razvoj kompetencija

dobivanje mogućnosti

osiguranje ulaska u neku organizaciju, te

društveni angažman

3.6.3. Motivacija i razlozi volontiranja u organizaciji

Organizacija sama po sebi privlači i motivira volontere svojim različitim aspektima svrhom

postojanja, programima i aktivnostima, ugledom koji ima. Posao kojeg volonter u organizaciji

obavlja, važan je kao i korist koju od toga ima. Ponekad je bitna i njihova mogućnost

utjecanja na vođenje organizacije. Ukoliko volontiranje traje duže vrijeme, volonteri daju

prednost različitim stvarima ( Škopelj, Ivelja, Milinković, 2004., str. 36). Ne postoji točno

definiran odgovor na pitanje tko su volonteri. Ne postoji skup psiholoških karakteristika koje

su svojstvene samo volonterima, ne postoje posebni uvjeti koje čovjek mora zadovoljiti da bi

postao volonter. Dovoljno je samo imati dobru volju. Svatko, neovisno o dobi, spolu,

obrazovanju, religijskoj ili nacionalnoj pripadnosti, intelektualnim sposobnostima ili nekim

20

drugim obilježjima može postati volonter. Raspon aktivnosti koje volonteri mogu obavljati

dovoljno je širok da bi se u njemu mogao pronaći i realizirati svatko tko ima želju za tim. Ali

osim puke želje i volje, ljude na volontiranje potiču različiti osjećaji i psihološke potrebe koje

su vrlo česo slojevite i obuhvaćaju i altruistične oblike motivacije – želju da se pomogne

ljudima kojima je pomoć potrebna, da budu korisni zajednici, kao i vlastite interese – želju za

upoznavanjem novih ljudi, učenjem novih vještina ili ugodnim i korisnim provođenjem

slobodnog vremena (http://www.smart.hr, pregledano 15.05.2014).

Dva američka psihologa, Clary i Snyder, napravili su listu šest glavnih motivatora volontera

(Begović, 2006,. str. 22-23):

1. Vrijednosti-volontiranje nekim ljudima omogućuje da djeluju u skladu s osobnim

uvjerenjem o važnosti pomaganja drugima i brige za dobrobit drugih

2. Razumijevanje - volontiranje ima funkciju propitivanja, otvara mogućnost učenja i

razvijanja vještin, zadovoljava čovjekovu želju da razumije ljude kojima pomaže,

organizaciju za koju volontira ili samoga sebe

3.Poštovanje – volontiranje može pomoći osobi da podigne svoje samopoštovane, da s ebolje

osjeća sam sa sobom i se psihološki razvija

4. Karijera – nekima volontiranje omogućuje stjecanje iskustva vezanog uz karijeru, učenje

novih vještina koje im mogu pomoći u pronalaženju zaposlenja ili razvoju karijere, te

povećava poslovne mogućnosti

5. Društvo – volontiranjem ljudi jačaju društvene veze, susreću nove ljude ili pak volontiraju

zbog društvenog pritiska i prilagodbe

6. Zaštita – volontiranje služi kao sredstvo za smanjivane negativnih osjećaja krivnje ili pruža

bijeg od odobnih problema i osamljenosti

Judy Esmond i Patrick Dunalop u svom su istraživačkom projektu razvili proširenu skalu

motiva za volontiranje (preuzeto od Begović, 2006., str.23): vrijednosti (djelovanje u skladu s

uvjerenjima), prepoznavanje (djelovanje zbog toga što drugi prepoznaju doprinos), društvena

interakcija (zbog atmosfere volontiranja, druženja), reciprocitet (volonter/ka uživa u

volontiranju i smatra ga ravnopravnom razmjenom), reaktivnost ( netko volontira da bi riješio

svoje probleme), samopoštovanje (kroz volontiranje osoba želi ojačati samopouzdanje),

društvo (osoba volontira da bi se pilagodila normativnim ujecajima i značajnim drugima),

razvoj karijere ( zbog stjecanja iskustva, vještina), razumijevanje (osoba volontira kako bi

21

bolje razumjela sebe, ali i druge), zaštita (volontiranje kao sredstvo za bijeg od vlastite

negativne percepcije).

Postoji još razloga i motiva za volontiranje. Bilo koji volonter može navesti vlastitu

kombinaciju motiva za volontiranje. Razumijevanje motivacije volontera pomaže u

razumijevanju razloga zašto neki ljudi mogu uspješno savladati određene prepreke i ostvariti

ciljeve, a zašto neki prilikom istih aktivnosti lako odustaju. Pri kreiranju programa za

volontere jako je važno biti svjestan da će previše pojednostavljen pogled na ljude i njihove

motive vrlo vjerojatno izazvati neuspjeh programa (Jurić, 2007., str .12).

Bitno je napomenuti da su razlozi volontiranja uvijek individualni i da je svaka motivacija

jednako vrijedna. Čak i ako volontiranje proizlazi iz isključivo vlastitih interesa, njegov

rezultat dovodi do zajedničkog altruističnog cilja, pa zato izvori tih razloga nisu toliko bitni

koliko su bitni rezultati volonterskih aktivnosti. Pa ipak, istraživanja od (Clary i Snyder,

1996), da većina ljudi koji volontiraju imaju najmanje dva, a vrlo često i više razloga zašto to

rade te da su motivacije za kompleksnu kontinuiranu aktivnost kao što je volontiranje

slojevite. Cjelokupna motivacija (skup razloga za volontiranje) ne može biti kategorizirana

kao isključivo altruistična i egoitična prije svega zato što su volonteri sami ističu da

volontiraju i zbog drugih, ali i zbog sebe samih(Begović, 2006.,str.24)

3.6.4. Prepoznavanje i zadržavanje volontera u organizaciji

Prilikom pristupanja organizaciji volonteri dolaze s kombinacijom potreba i motiva koje se

nadaju zadovoljiti tijekom volonterske obveze, te sa pozitivnim očekivanjima od organizacije,

zadataka i kolega, kao i od sebe i svog potencijalnog uspjeha. Njihova očekivanja uglavnom

se zasnivaju na volonterskim predodžbama o organizaciji i volonterskom programu, te prvom

kontaktu s organizacijom. Kad počnu redovito volontirati, stvarnost je njihove obveze u

organizaciji obično drugačija od njihova očekivanja. Ponekad se zbog manjka posla

motivirani volonteri osjećaju beskorisno i razočarano. Naime, ponekad osjećaju da ih se

iskorištava te da su im opisi radnih mjesta dosadni i neprikladni. Također mogu osjećati da su

voditelj ili upravitelj organizacije ravnodušni prema njima i da ti supervizori s njima ne

provode dovoljno vremena. Čitava radna atmosfera može biti obeshrabrujuća, a rad volontera

možda nedovoljno prepoznat i cijenjen. Volonteri često odluče otići iz organizacije jer postoji

veliki jaz između njihovih očekivanja i realne situacije, te se ne osjećaju zadovoljno i

cijenjeno. Uvažavanje i priznavanje volontera vrlo su važni za zadržavanje volontera u

22

organizaciji. Svaki volonter voli da ljudi primjete i uvaže njegovo produktivno sudjelovanje,

te važnost koju pridonose svojim djelovanjem. Ako se to ne dogodi, volonter osjeća da ga se

ne cijeni i tako prekida volontersku obvezu. Za organizaciju je dobro ako produktivan

volonter odluči ostati i izabrati drugu volontersku pozicijunakon šro završi s prvom. Ako je

volonter zadovljan svojim dostignućem, te razumije i poštuje organizacijsku atmosferu i

vrijednost, njegov budući angažman bit će produktivniji i organzacija će morati potrošiti

manje vremena na orijentaciju i obrazovanje volontera. Mnogi su načini, aktivnosti i metode

koje mogu pomoći uspješnom zadržavanju volontera. Važan je dio zadržavanja volontera,

odnosno priznavanje volontera (Jurić, 2007., str.83-84). Psiholozi Clemes i Bean (prema

S.McCurleyu i R.Lynchu, 1996.) su otkrili da ljudi istovremeno uživanje osjećaja

povezanosti, jedinstvenosti i moći imaju visoko samopoštovanje. Da bi zadržali volontere,

treba stvoriti organizacijsku atmosferu koja potpomaže razvoju pouzdanja kod volontera i

nastoji postići uravnotežen porast osjećaja povezanosti, jedinstvenosti i moći kod volontera.

Važni su čimbenici koji pobuđuju pozitivan osjećaj povezanosti među volonterima

(tj.pripadanja u odnosu s ostalima) timski rad unutar organizacije, zajednički cilj i vriejdnost,

te uzajmano poštovanje i povjerenje među osobljem. Nadalje, opisi radnih mjesta volontera

koji postavljaju jednako visoke standarde izvedbe volontera i zaposlenika omogućuju da svi

ravnopravno uživaju partnerstvo unutar organizacijskog tima. Volonteri trebaju biti pozvani

na sastanke osoblja i na sastanke gdje se odlučuje, kako se ne bi osjećali isključenima, već

kao jednak dio tima. To ne znači da im uvijek treba dati pravo donošenja odluka. Osim tih

čimbenika, redovito priznavanje i proslava timskih uspjeha i individualnih doprinosa važni su

elementi koji utječu na pozitivan osjećaj povezanosti među volonterima. Ako volonter osjeća

da su organizacijske vrijednosti važne njemu i zajednici, vjerovatnije je da će razviti jači

osjećaj povezanosti i pripadanja organizaciji. Bilo koje organizacijsko dostignuće koje istakne

uspjeh tima pridonijet će pozitivnom osječaju poveznosti i pripadnosti volontera. (Jurić,

2007., str.85-86).

Razmišljajući o zadržavanju volontera, važno je osim njihovog samopoštovanja i

samoaktualizacije također razmotriti i druge čimbenike koji utječu na njigovu odluku hoće li

ostati ili otići iz organizacije. Kako bi zadržavanje voontera bilo učinkovitije, treba razmišljati

o poterbama, motivima i željama svakoga od njih, te pokušati razviti aktivnosti koje im

pružaju zadovoljstvo. Najbolji savijet u zadržavanju volontera da se razmišlja o njihovom

osovnom rastu samoaktualizaciji. Ako se volonteri u volonterskom programu osjećaju ugodn

učinkovito, samo ostvareno i cijenjeno, željeti će produžiti svoj ostanak u organizaciji(Jurić,

2007., str.87). Međutim i prepoznavanje volontera pridonosi razvoju volonterovih osjećaja

23

povezanosti, jedinstvenosti i moći. Ako su prepoznati napori grupe i tima, volonter će se kao

dio tog tima osjećati povezaniji s organizacijom i osoboljem. Volonter će osjećati da je

cijenjen, te će jače osjećati da je djelotvoran i jedinstven ako su akcije priznavanja

usredotočene na hvaljenje individuanog doprinosa, kvaliteta i postignuća. Ljudi koji

volontiraju iz osjećaja predanosti i usluge su daleko više motivirani da nastave obavljati

volonterski posao od onih koji volontiraju iz osjećaja obveze. Volonteri dolaze i odlaze iz

kojekakvih razloga. Naime, ne bi bilo poželjno da volonteri u istoj ulozi rade duže od dvije

godine, jer njihova prisutnost i predanost određenom poslu može uskratiti prilike za nove

izazove i daljni rast, ovisno o njihovim mogućnostima. Također, može skrati šanse

nadolazećim volonterima da svojim radom pokažu vještine i znanja koja posjeduju, te

preuzmu određenu odgovornost. Primjerice, prilikom obavljaja poslova, svaki volonter mora

znati što ih očekuje, ono što je prihvatljivo ili neprihvatljivo (Stephen C. ,2013). Nadalje,

poneki volonteri preferiraju primiti zahvale od kolega, neki od supervizora ili volonterskih

menadžera, neki od odbora u organizaciji ili obitelji. Neki volonetri vole više primiti usmenu

zahvalu, dok bi drugi radije dobili enšto materijalno. Neki volonteri opet više vole formalna, a

neki neformalna priznanja. Formalna priznanja ili nagrade su npr. Priznanja, značke, grupne

fotografije, maleni darovi, događaji priznanja, ručci, večere, zabave, proslave, itd. Ti činovi

priznanja događaju se periodično i najkorisniji su za prizanavanje volontera koji vrijeme

rijetko provode zajedn, te mogu poboljšati njihov osjećaj povezanosti s grupom i

organizacijom. Neformalna priznanja ili neformalne nagrade za razvoj su osjećaja

djelotvornosti volontera pogodnije od formalnih. Prmjer su neformalnih nagrada glasno

izražavnje zahvalnosti rječju hvala, poboljšavanje kvalitete supervizije volontera, pokazivanje

konstantnog i iskrenog osobnog zanimanja za volontera, njegovo ili njezino redovno

uključivanje u sastanke osoblja i odlučivanje, dopuštanje različitih preporuka od volontera

prema ostalima, jednako postupanje prema volonterima i plaćenom osoblju, prilike za

usavršavnjem, itd. Jedan od oblika prepoznavanja rada volontera je i potvrda o volontiranju

(definirana Zakonom) koja treba sadržavati: osobne podatke o volonterki ili volonteru,

podatke o vremenu volontiranja, edukaciji, kratak opis volonterskih aktivnosti, te ostale

specifičnosti pojedinog oblika volontiranja (Jurić, 2007., str.89).

24

4. OPĆENITO O UTOČIŠTU MLADIH MEDVJEDA U KUTEREVU

Kuterevo je ličko mjesto, poznato po svjetski jedinstvenom utočištu za medvjede. U

Kuterevu, u Utočištu za mlade medvjede u čijem radu sudjeluju mladi volonteri iz cijeloga

svijeta. Od samih početaka, volonteri su postali neizbježan dio seoske rutine.

U volonterskoj postaji Kuterevo, susreću se mještani, izviđači, praktikanti, volonteri

međunarodnih kampova, volonteri iz Europe koji borave duži period u utočištu, putnici,

hodočasnici, aktivisti, turisti. Mnogo je ljudi doprinijelo izgradnji utočišta i širenju priče o

medvjedima. Volonteri u Kuterevu žive jednostavno i skromno u maloj eko-zajednici

različitih ljudi, stječu iskustva tradicionalnog života na selu i suživota s prirodom. Neki

volonteri ostaju duži period ne neki kraći, ali svi skupa ostave traga u selu i priči koja

zbrinjava medvjediće siročiće. Dolaze iz različitih zemalja i to: Hrvatske, Srbije, Italije,

Španjolske, Češke, Švicarske, Litve, Latvije, Belgije, Bugarske, Francuske, Njemačke,

Islanda, Engleske, USA, itd. S obzirom da je među njima vrlo velik udio stranaca, nije

iznenađujuće ako se po dolasku netko obrati na engleskom ili nekom drugom jeziku.

Volonteri su na raspolaganju i kao vodiči te mogu goste provesti oko medvjeđih nastambi i

ispričati priču o medvjedićima, kao i o povijesti utočišta. Volonterske aktivnosti ovise

prvenstveno o godišnjem dobu, vremenskim prilikama i projektnim prioritetima. Iako postoji

određeni plan za volontere, najčešće se radovi planiraju na tjednoj, pa i dnevnoj bazi.

Proljeće je doba kada se medvjedi počinju hraniti, i kada se broj posjeta u utočištu naglo

povećava. Ovaj period je namijenjen i pripremnim radovima za volonterske grupe koje borave

u utočištu tijekom ljetnih mjeseci, od svibnja do rujna. Ljeto je najaktivnije doba u Kuterevu

zbog poslova koje volonteri obavljaju u to vrijeme. Zaposleni, nezaposleni, studenti, đaci, i

mnogi drugi, susreću se u Kuterevu, kao volonteri i volonterke, odnosno prijatelji i prijateljice

medvjeda. Pestotinjak, uglavnom mladih, volontera i volonterki ostavi traga u utočištu u vidu

svog vremena, rada i energije. Radi se u utočištu, u selu, u šumi i u planini. Nadalje, jesen je

doba kada se utočište i volonterska postaja počinju pripremati za zimsko mirovanje, ali se

ipak radi do prvog snijega, a i posjetitelji i dalje dolaze. Tijekom zime u Volonterskoj postaji

su aktivni samo dugoročni volonteri odnosno oni volonteri koji ostaju duži period od dva

mjeseca do godine dana ali je moguć dolazak i na kraće periode za što je potreban poseban

dogovor s koordinatoricom ili voditeljem udruge.

25

5. ISTRAŽIVANJE PREMA PRIVLAČENJU I MOTIVIRANJU

VOLONTERA U UTOČIŠTU MLADIH MEDVJEDA U KUTEREVU

5.1. Hipoteze i plan istraživanja

Kao što je već istaknuto u prethodnom dijelu, cilj ovog rada je je utvrditi razloge uključivanja

i privlačenja osoba, te njihove motive zbog kojeg se oni odlučuju na dobrovoljni odnosno

neplaćeni rad. Slijedeće istraživačke hipoteze postavljene su na temelju problematike samog

rada te prethodnih istraživanja:

H1: Osobe se najčešće odlučuju na volontiranje zbog nemogućnosti pronalaska posla

: Perry i suradnici (2008) potvrđuju svojim istraživanjem da češće volontiraju osobe

koje su nezaposlene.

H2: Primarni razlog odaziva mladih volontera je zbog stjecanja znanja, vještina i

iskustva, a sekundarni razlog pomaganje zajednici: Porteau i Wolff (2008) potvrđuju u

svom istraživanju navode primarni razlog da osobe za volontiranjem motiviraju

osobna dobra kao što su prestiž i ugled dok su iz sekundarnog razloga pojedinci

spremni pridonijeti učinkovitom poboljšanju rada zajednice.

H3: Volontiranjem se stvara iskustvo koje predstavlja dobru podlogu za budućim

zapošljavanjem i stjecanjem vlastitih prihoda: Wilson i Musick (1997) potvrđuju u

svojim istraživanjima da volontiranje predstavlja dobru priliku za budućim

zapošljavanjem i stjecanjem prihoda.

H4: Osobe najčešće nalaze svoje mjesto volontiranja putem različitih volonterskih

udruga, centara, programa i interneta: Wilson (2000) potvrđuje u svom istraživanju da

se osobe najčešće privlače na volontiranje putem volonterskih udruga, centara,

programa i interneta.

H5: Volonteri koji dobrovoljno dolaze volontirati u Kuterevo, često kao razlog

volontiranja navode promjenu standardnog načina života, te želju za upoznavanjem

novih kultura koje se razlikuje od njihove: Bass i Caro (2001) potvrđuju u svom

istraživanju da volontere privlače avanture poput želje za upoznavanje novih kultura,

promjenu standardnog načina života, te stjecanjem novih prijatelja.

26

Istraživanje je provedeno u lipnju 2014. godine putem anketnih upitnika u Utočištu mladih

medvjeda u Kuterevu i putem anketnog upitnika kreiranog u Web 2.0 alatu Google Docs.

Anketni upitnik se sastojao od 11 tvrdnji koje su bile strukturirane Likertovom skalom, četiri

pitanja na koji je bio moguć višestruk odgovor, te jednog pitanja na koji su ispitanici

odgovarali sami, te je on korišten da bi vidjeli iz kojih zemalja dolaze volonteri koji borave u

Utočištu. Anketa se sastojala od 16 pitanja. Od mogućih 200 anketnih upitnika, povrat

ispunjenih anketa je 112. Ispitanici koji su ispunjavali ankete dolaze iz različitih zemalja

širom svijeta kao što su: Hrvatska, Srbija, Italija, Španjolska, Češka, Švicarska, Litva, Latvija,

Belgija, Bugarska, Francuska, Njemačka, Island, Engleska i USA. Podaci prikupljeni putem

ankete obrađeni su u programu SPSS. U statistici je korištena deskriptivna statistika i

ANOVA.

5.2. Metodologija istraživanja

U istraživanju koje je provedeno korištene su tvrdnje o motivaciji i privlačenju volontera, kao

i demografski pokazatelji kao što su spol, dob i zanimanje. Ovim istraživanjem pokušati ćemo

dokazati koliko su demografski pokazatelji povezani s motiviranjem i privlačenjem volontera

u zajednici.Tvrdnje koje se odnose na pojedine pokazatelje nalaze se u sljedećoj tablici:

27

Tablica 3: Tvrdnje iz anketnog upitnika

Izvor: Izrada autora prema istraživanju

Broj Tvrdnja Oznaka

varijable

Hipoteza

kojoj

odgovara

pitanje

1. Volontiranje je dobar način stjecanja radnog iskustva. PIT1

H3

2. Volontiranje je način zabave i izvrstan način stjecanja novih prijatelja. PIT2

H5

3. Volontiranje je dobar način stjecanja novih znanja, vještina i iskustva. PIT3

H2

4. Volontiranje je „polagan“ ulazak u moguće stalno zaposlenje. PIT4

H3

5. Nemogućnost pronalaska posla jedan je od važnih motiva uključivanja u volonterski rad. PIT5

H1

6. Najveće zadovoljstvo priključivanja volonterskom radu je pomaganje zajednici PIT6

H2

7. Volontiram da bih postigao/la cilj koji mi je

važan, prvenstveno postizanjem prstiža i stjecanjem ugleda

PIT7 H2

8. Smatram da mi volontiranje može pomoći pri ostvarenju vlastitih prihoda. PIT8

H3

9. Na volontirannje sam se odlučio/la dobrovoljno, da bi upoznao/la običaje i kulturu sela Kutereva

koja se razlikuje od mjesta odakle ja dolazim

PIT9 H5

10. Jedan od glavnih motiva privlačenja volontera u Utočište je nesebična ljuba prema životinjama PIT10

H5

11. Manjak pihoda koje posjedujem, navelo me na

volontiranje PIT11 H1

12. Za mogućnost pronalaska posla u Kuterevu, saznao/la sam putem. INDIVID1

H4

13. Spol

DEM1 H5

14. Dob

DEM2 H2

15. Zanimanje

DEM3 H1

28

Svaka od prethodno navedenih tvrdnji (1-11) ispitivala se uz pomoć Likertove mjerne skale sa

1-5 intenziteta gdje je 1(uopće se ne slažem), 2(ne slažem se), 3(ponekad se ne slažem),

4(slažem se), 5(u potpunosti se slažem).

Individualni pokazatelji ispitani su tvrdnjom 12, gdje se ispitalo gdje su volonteri saznali za

mogućnost volontiranja u obliku a,b,c,d formata. Demografski pokazatelji ispitani su uz

pomoć pitanja 13-15 gdje se ispitao spol, dob i zanimanje ispitanika.

Podaci su prikupljeni anonimnim anketnim upitnikom putem Interneta i osobnim

anketiranjem u Utočištu u Kuterevu. Anketni upitnik je slan pomoću on-line anketnog

upitnika pomoću programa Google Docs-a. Odabrana populacija za istraživanje su one osobe

koje su volontirale u prethodnoj godini, dakle 2013.godini i oni koji trenutno volontiraju, ali

više od dva tjedna. Ukupno je ispitano i poslano 200 anketnih upitnika, a dobiveno je 112

odgovora te je prema dobivenim podacima provedeno istraživanje.

5.3. Rezultati istraživanja

U nastavku će biti prikazana osnovna analiza svih prikupljenih podataka, broj valjanih

uzoraka te aritmetička sredina i standardna devijacija.

Tablica 4: Izračun broja uzoraka, aritmetička sredina i standardna devijacija

Tvrdnja Broj

uzoraka

Aritmetička

sredina

Standardna

devijacija

Volontiranje je dobar način stjecanja radnog

iskustva.

112 4,29 ,779

Volontiranje je način zabave i izvrstan način

stjecanja novih prijatelja.

112 4,60 ,561

Volontiranje je dobar način stjecanja novih

znanja, vještina i iskustva.

112 4,47 ,697

Volontiranje je „polagan“ ulazak u moguće stalno

zaposlenje.

112 3,41 1,127

29

Nemogućnost pronalaska posla jedan je od važnih

motiva uključivanja u volonterski rad.

112 3,47 1,245

Najveće zadovoljstvo priključivanja volonterskom

radu je pomaganje zajednici

112 4,12 ,784

Volontiram da bih postigao/la cilj koji mi je

važan, prvenstveno postizanjem prstiža i

stjecanjem ugleda

112 3,11 1,240

Smatram da mi volontiranje može pomoći pri

ostvarenju vlastitih prihoda.

112 2,98 1,266

Na volontirannje sam se odlučio/la dobrovoljno,

da bi upoznao/la običaje i kulturu sela Kutereva

koja se razlikuje od mjesta odakle ja dolazim

112 4,24 ,797

Jedan od glavnih motiva privlačenja volontera u

Utočište je nesebična ljuba prema životinjama

112 4,02 ,910

Manjak pihoda koje posjedujem, navelo me na

volontiranje

112 3,12 1,354

Izvor: Izrada autora prema istraživanju

Za varijablu PIT1 koja odgovara tvrdnji „Volontiranje je dobar način stjecanja radnog

iskustva“, broj valjanih upitnika je 112, aritmetička sredina je 4,29 što bi značilo da je

prosječna ocjena 4 te možemo zaključiti da se najveći broj ispitanih slaže da se volontiranjem

stječe radno iskustvo.

Za varijablu PIT2 koja odgovara tvrdnji „Volontiranje je način zabave i izvrstan način

stjecanja novih prijatelja“, broj valjanih upitnika je 112, aritmetička sredina 4,60 što bi

30

značilo da je prosječna ocjena 5 te možemo zaključiti da najveći broj ispitanih u potpunosti

slažu da volontiranje predstavlja način zabave, te da se volontiranjem stječu novi prijatelji.

Za varijablu PIT3 koja odgovara tvrdnji „Volontiranje je dobar način stjecanja novih znanja,

vještina i iskustva.“, broj valjanih upitnika je 112, aritmetička sredina 4,47 što bi značilo da je

prosječna ocjena 4 te možemo zaključiti da se najveći broj ispitanih slaže da se volontiranjem

stječu nova znanja, vještine i iskustva.

Za varijablu PIT4 koja odgovara tvrdnji „Volontiranje je „polagan“ ulazak u moguće stalno

zaposlenje“, broj valjanih upitnika je 112, aritmetička sredina 3,41 što bi značilo da je

prosječna ocjena 3 te na temelju toga možemo zaključiti da najveći broj ispitanih odgovorio

da se ponekad ne slaže s tvrdnjom da je volontiranje ulazak u moguće stalno zaposlenje.

Za varijablu PIT5 koja odgovara tvrdnji „Nemogućnost pronalaska posla jedan je od važnih

motiva uključivanja u volonterski rad“, broj valjanih upitnika je 112, aritmetička sredina 3,47

što bi značilo da je prosječna ocjena 3 te možemo zaključiti da je najveći broj ispitanih

odgovorio da se ponekad ne slaže s tvrdnjom je nemogućnost pronalaska posla jedan od bitnih

motiva uključivanja u volonterski rad.

Za varijablu PIT6 koja odgovara tvrdnji „Najveće zadovoljstvo priključivanja volonterskom

radu je pomaganje zajednici“, broj valjanih upitnika je 112, aritmetička sredina 4,12 što bi

značilo da je prosječna ocjena 4 te na temelju toga možemo zaključiti da je najveći broj

ispitanih odgovorio

Za varijablu PIT7 koja odgovara tvrdnji „Volontiram da bih postigao/la cilj koji mi je važan,

prvenstveno postizanjem prstiža i stjecanjem ugleda“, broj valjanih upitnika je 112,

aritmetička sredina 3,11 što bi značilo da je prosječna ocjena 3 te možemo zaključiti da

najveći broj ispitanih ponekad ne slaže s tvrdnjom da osobe volontiraju kako bi postigle cilj

koji im je važan prvenstveno stjecanjem ugleda i prestiža.

Za varijablu PIT8 koja odgovara tvrdnji „Smatram da mi volontiranje može pomoći pri

ostvarenju vlastitih prihoda“, broj valjanih upitnika je 112, aritmetička sredina 2,98 što bi

značilo da je prosječna ocjena 3 te možemo zaključiti da je najveći broj ispitanih odgovorio da

se ponekad ne slaže s tvrdnjom da volontiranje može pomoći pri ostvarenju vlastitih prihoda.

Za varijablu PIT9 koja odgovara tvrdnji „Na volontirannje sam se odlučio/la dobrovoljno, da

bi upoznao/la običaje i kulturu sela Kutereva koja se razlikuje od mjesta odakle ja dolazim“,

31

broj valjanih upitnika je 112, aritmetička sredina 4,24 što bi značilo da je prosječna ocjena 4

te možemo zaključiti da je najveći broj ispitanih odgovorio da se slaže s navedenom tvrdnjom.

Za varijablu PIT10 koja odgovara tvrdnji „Jedan od glavnih motiva privlačenja volontera u

Utočište je nesebična ljubav prema životinjama“, broj valjanih upitnika je 112, aritmetička

sredina 4,02 prosječna ocjena je 4 te možemo zaključiti da se najveći broj ispitanih slaže s

tvrdnjom da je jedan od glavnih motiva privlačenja volontera ljubav prema životinjama.

Za varijablu PIT11 koja odgovara tvrdnji „Manjak pihoda koje posjedujem, navelo me na

volontiranje“, broj valjanih upitnika je 112, aritmetička sredina 3,12, što bi značilo da je

prosječna ocjena 3 te možemo zaključiti da je najveći broj ispitanih odgovorio da se ponekad

ne slažu s navedenom tvrdnjom.

U ovom istraživanju uvrstili smo tri demografska pokazatelja, spol, dob i zanimanje, i jedno

indivudualni pokazatelj, svaki od njih je podjednako važan za ovakvu temu istraživanja o

potrebama privlačenja i motiviranja volontera.

U nastavku slijedi grafikon varijabli DEM1, koja se odnosi na demografski pokazatelj

odnosno spol ispitanika.

Grafikon 1: Grafikon za varijablu SPOL

Izvor: Izrada autora prema podacima dobivenim istraživanjem

Iz grafikona je vidljivo da od ukupno 112 ispitanika 38,4% su muškarci, a 61,6% su žene,

odnosno 43 muškaraca i 69 žena, što bi značilo da prevladavaju žene. Naime, oba spola su

32

bitna kod volontiranja jer i muškarci i žene na bilo koji način, bilo radom ili svojim

prisustvom pridonose boljitku organizacije.

Slijedeći grafikon prikazuje varijablu DEM2, odnosi se na demografski pokazatelj, odnosno

dob ispitanika.

Grafikon 2: Grafikon za varijablu DOB


Iz grafikona je vidljivo da je najveći broj ispitanika onih od 25-34 i to 50,0% odnosno 56

ispitanika. Slijedi dob do 24 godine i to sa 44,6% ukupnog uzorka odnosno 50 ispitanika.

Najmanje ispitanika ima u dobi od 35-55 godina i to sa 5,4% ukupnog uzorka odnosno 6

ispitanika. Niti jedan odgovor nismo dobili na dob od 55 i više godina. Ovaj demografski

pokazatelj pokazuje da najviše volontiraju osobe od 25-34 godine.

Slijedeći grafikon prikazuje varijablu DEM3, odnosi se na demografski pokazatelj, odnosno

zanimanje ispitanika.

33

Grafikon 3: Grafikon za varijablu ZANIMANJE


Iz prikazanog grafikona možemo zaključiti da su najveći broj ispitanih studenti sa 46,6%

ukupnog uzorka odnosno 52 ispitanika. Slijede nezaposleni sa 36,6% ukupnog uzorka

odnosno 41 ispitanika. Najmanji broj ispitanika su zaposleni sa 16,1% ukupnog uzorka

odnosno 18 ispitanika. Jedan ispitanik nije odgovorio na postavljeno pitanje, pa to iznosi

0,9% ukupnog uzorka odnosno 1 ispitanik, a nitko nije odgovorio na ponuđeni odgovor

umirovljenik.

U nastavku slijedi grafikon varijable INDIVID1, koja se odnosi na individualni pokazatelj

odnosno na tvrdnju putem koje su osobe saznale za volontiranje u Utočištu.

Grafikon 4: Grafikon varijabli pokazatelja Za mogućnost volontiranja u Utočištu

saznao/la sam putem

Izvor:Izrada autora prema podacima dobivenim istraživanjem

34

Iz navedenog grafikona vidljivo je da najveći broj ispitanih saznao za mogućnost volontiranja

putem interneta 45,5% ukupnog uzorka odnosno 51 ispitanik. Slijede volonterske udruge sa

20,5% ukupnog uzorka odnosno 23 ispitanika. Iza njih je volonterski centar sa 17% ukupnog

uzorka odnosno 19 ispitanika. Najmanji broj ispitanika odgovorio je volonterski program sa

13,4% ukupnog uzorka odnosno 15 ispitanika. Četiri ispitanika nisu odgovorila na ponuđeni

odgovor i to iznosi 3,6% ukupnog uzorka.

Slijedeća tablica prikazuje ANOVU, u obzir smo uzeli pojedine tvrdnje te njih stavljali u

odnos sa demografskim pokazateljem (zanimanjem).

Tablica 5: ANOVA pojedinih pokazatelja s obzirom na zanimanje

I

Izvor: Izrada autora prema podacima dobivenim u istraživanju

ANOVA F Sig.

Nemogućnost pronalska

posla jedan je od važnih

motiva uključivanja u

volonterski rad

Between Groups ,478 ,699

Within Groups

Total

Manjak prihoda koje

posjedujem, navelo me na

volontiranje

Between Groups 2,602 ,056

Within Groups

Total

Volontiranje je polagan

ulazak u moguće stalno

zaposlenje


Within Groups

Total

Volontiranje je dobar način

stjecanja novih znanja,

vještina i iskustva


Within Groups

Total

35

Grafikon 5: Nemogućnost pronalaska posla jedan je od važnih motiva uključivanja u

volonterski rad/zanimanje

Current effect: F(0,478), p=,699

Effective hypothesis decomposition

Vertical bars denote 0,95 confidence intervals


Iz navedenog grafa možemo vidjeti da varijable nisu statistički zanačajne. Studenati i

nezaposleni motiv uključivanja u volonterstvo smatraju važnijim od zaposlenika. Prema

utvrđenim rezultatima zbog nemogućnosti pronalaska posla mnogo se studenta i nezaposlenih

osoba odlučuju na volontiranje.

Grafikon 6: Manjak prihoda koje posjedujem navelo me na volontiranje/zanimanje

Current effect: F(2,602), p=0,56




36

Prema navedenom grafikonu možemo zaključiti da varjable nisu statistički zančajne,

analizirajući rezultate istraživanja može se reći da su da su u najvećem broju studenti ti koji

osjete potrebu za volontiranjem, s obzirom da posjeduju manje prihoda. Slijede nezaposlene

osobe koje je također u najvećoj mjeri manjak prihoda koje posjeduju naveo na

vololontiranje. Dok je kod zaposlenih osoba to izraženo u puno manjem opsegu.

Grafikon 7: Volontiranje je „polagan“ ulazak u moguće stalno zaposlenje/zanimanje

Current effect: F(1,807), p=,150




Prema grafikonu i iskazanim podacima možemo zaključiti varijable nisu statistički značajne,

iako iz prethodnog istraživanja možemo reći da studenti najčešće smatraju da je volontiranje

omogućuje ulazak u moguće stalno zaposlenje.

37

Grafikon 8: Volontiranje je dobar način stjecanja novih znanja, vještina i

iskustva/zanimanje

Currenteffect: F(1,272), p=,288




Iz navedenog grafikona možemo zaključiti da se tvrdnje nisu statistički značajne. Iz

prethodnog istraživanja možemo reći da se svi ispitanici studenti, zaposleni i nezaposleni se u

najvećem broju slažu da je „Volontiranje stjecanje novih znanja, vještina i iskustva“.

Tablica 6: ANOVA pojedinih pokazatelja s obzirom na spol

ANOVA F Sig.

Volontiranje je način zabave i izvrstan način stjecanja novih prijatelja


Within Groups

Total

Najveće zadovoljstvo priključivanja volonterskom radu je

pomaganje zajednici


Within Groups

Total

Volontiram da bih

postigao/la cilj koji mi je

važan, prevenstveno postizanjem prestiža i stjecanjem ugleda


Within Groups

Total

Smatram da mi

volontiranje može pomoći pri ostvaren

vlastitih prihoda


Within Groups

Total


38

Grafikon 9: Volontiranje je način zabave i izvrstan način stjecanja novih prijatelja/spol

Current effect: F(,009), p=,924




Prema navedenom grafikonu i iskazanim podacima možemo zaključiti da varijable nisu

statistički zanačajne te da muškarcima i ženama volontiranje predstavlja zabavu i stjecanje

novih prijatelja. Utvrđeno je da su ispitanici u najvećem broju odgovorili da se se u

poptpunosti slažu s navedenom tvrdnjom.

Grafikon 10: Najveće zadovoljstvo priključivanja volonterskom radu je pomaganje

zajednici/spol





39

Prema grafikonu i iskazanim podacima možemo zaključiti da varijable nisu statistički

značajne, iako istraživanjem je utvrđeno da muškarci i žene podjedanko u idtom intenzitetu

smatraju da im pomaganje zajednici pruža najveće zadovoljstvo.

Grafikon 11: Volontiram da bih postigao/la cilj koji mi je važan, prevenstveno

postizanjem prestiža i stjecanjem ugleda/spol





Iz prikazanog grafikona možemo vidjeti kako varijable nisu statistički zanačajne,utvrđeno je

da cilj koji postižu volontiranjem bilo postizanjem prestiža, bilo stjecanjem ugleda važan

muškarcima, a koliko ženama. Očito je da žene više teže stjecanjem ugleda i prestiža. Žene

su uvijek više isticale potrebu da stjecanjem ugleda. No, ni muškraci ne odskaču puno manje

od žena. Istraživanjem je utvrđeno da je ženama ipak više stalo do postizanja cilja koji im je

važan, nego što je muškarcima.

40

Grafikon 12: Smatram da mi volontiranje može pomoći pri ostvarenju vlastitih

prihoda/spol





Prema grafikonu i iskazanim podacima možemo zaključiti da varijable nisu statistički

značajne, analizirajući rezultate iz prethodnih istraživanja utvrđeno je da muškraci i žene

podjedanko smatraju da im volontiranje pomažu pri budućem zaposlenju. Naime, ipak malo

prednjače žene ali u malom intenzitetu.

Tablica 7: Chi-Square-dob/Jedan od glavnih motiva privlačnja volontera u Utočište je nesebična ljubav prema životinjama

Value Df

Asymp.

Sig. (2-

sided)

Pearson Chi-Square 9,725a 8 ,285

Likelihood Ratio 10,736 8 ,217

Linear-by-Linear

Association

1,436 1 ,231

N of Valid Cases 112

Izvor: Izrada autora prema dobivenim rezultatima istraživanja

Iz navedene tablice možemo zaključiti da je u Asymp. Sig. (2-sided) =0,285>0,05 možemo

reći da je osobama odnosno volonterima jedan od važnijih motiva dolazak u Utočište upravo

zbog životinja odnosno medvjeda.

41

Tablica 8: Korelacija između dvije varijable

Izvor: Izrada autora prema dobivenim rezultatima istraživanja

Iz navedene tablice možemo zaključiti da je korelacija između ova dva pokazatelja 0,361, što

bi značilo da su oba pokazatelja povezana. Primjerice, osobe se odluče na volotiranje zbog

nemogućnosti pronalaska posla, s ciljem stjecanja radnog iskustva te na taj način kročiti ka

budućem zaposlenju.

5.4. Provjera hipoteza i rasprava o rezultatima

U istraživačkom dijelu rada postavljene su slijedeće hipoteze:

H1: Osobe se najčešće odlučuju na volontiranje zbog nemogućnosti pronalaska posla,

H2: Primarni razlog odaziva osoba na volontiranje je zbog stjecanja znanja, vještina i

iskustva, a sekundarni razlog pomaganje zajednici,

H3: Volontiranjem se stvara iskustvo koje predstavlja dobru podlogu za budućim

zapošljavanjem i stjecanjem vlastitih prihoda,

H4: Osobe najčešće nalaze svoje mjesto volontiranja putem različitih volonterskih

udruga, centara, programa i interneta,

H5: Volonteri koji dobrovoljno dolaze volontirati u Kuterevo, često kao razlog

volontiranja navode promjenu standardnog načina života, te želju za upoznavanjem

novih kultura koje se razlikuje od njihove,

Correlations Volontiranje je

polagan ulazak u

moguće stalno

zaposlenje

Nemogućnost

pronalska posla

jedan je od

važnih motiva

uključivanja u

volonterski rad

Volontiranje je polagan

ulazak u moguće stalno

zaposlenje

Pearson Correlation 1 ,361**

Sig. (2-tailed) ,000

N 112 112

Nemogućnost pronalska

posla jedan je od važnih

motiva uključivanja u

volonterski rad

Pearson Correlation ,361** 1

Sig. (2-tailed) ,000

N 112 112

42

Tijekom obrade podataka prikupljenih istraživanjem utvrđeno dvije varijable „Osobe se

najčešće odlučuju za volontiranje zbog nemogućnosti pronalaska posla “, i „zanimanje“ može

se reći da te dvije varijable nisu statistički značajne. Postoje brojni razlozi zbog kojih se osobe

odlučuju na volontiranje. S obzirom na nemogućnost pronalaska posla, osobe se odlučuju na

volontiranje kako bi se osjećali bolje i korisnije te kako bi stekali radno iskustvo koje bi mi

jednog dana pomoglo pri traženju posla kao što u svojim istraživanjima tvrde (Perry i

suradnici 2008). Prema navedenom možemo zaključiti da je hipoteza „H1: Osobe se najčešće

odlučuju na volontiranje, zbog nemogućnosti pronalaska posla,“ prihvaćena.

Promatranjem dviju varijabli „Volontiranjem se stječu nova znanja, vještine i iskustvo“ i

„zanimanje“ može se reći da nisu statistički značajne, što bi značilo se osobe bez obzira na

zanimanje koje imaju stječu znanja, vještine i iskustva. Utvrđeno je da su kod osoba nešto

više važni primarni razlozi dolaska kao što je stjecanje znanja, vještina i iskustva, i sekundarni

razlozi dolaska pomaganje zajednici. Osobe nastoje zadovoljiti svoja osobna dobra

postizanjem ugleda i prestiža, te steći znanja, vještine i iskustva koja bi im mogla bit od velike

koriti, ali isto tako su spremni pridonijeti učinkovitom poboljšanju rada zajednice kako to

navode u svojim istraživanjima (Porteau i Wolff 2008). Stoga možemo zaključiti da je

hipoteza „H2: Primarni razlog odaziva osoba na volontiranje je zbog stjecanja znanja, vještina

i iskustva, a sekundarni razlog pomaganje zajednici“ prihvaćena.

Istraživanjem smo utvrdili da povezanost pojedinih varijabli nije statistički značajna, iako se

volontiranjem stječe radno iskustvo koje predstavlja dobru podlogu da budućim

zapošljavanjem, analizirajući nismo utvrdili razloge zbog kojih veći broj ispitanika smatra da

im volontiranje ne može pomoći pri ostvarenju vlastitih prihoda, kako to u svom istraživanju

navode ( Wilson ii Musick 1997). Stoga možemo zaključiti da se hipoteza „H3:

Volontiranjem se stvara iskustvo koje predstavlja dobru podlogu za budućim zapošljavanjem i

stjecanjem vlastitih prihoda“ djelomično prihvaća.

Analizirajući individualnu varijablu možemo utvrditi da osobe najčešće do informacije za

volontiranjem u Utočištu u Kuterevu dolaze putem određenih volonterskih udruga,

volonterskih centara, volonterskih programa i interneta kako to navodi u svom istraživanju

(Wilson 2000). Ovime možemo zaključiti da je hipoteza „H4: Osobe najčešće nalaze svoje

mjesto volontiranja putem različitih volonterskih udruga, centara, programa i interneta“

prihvaćena.

43

Razlozi volontiranja su uvijek individulani, kao i motivacija koja je jednako vrijedna.

Sukladno tome, volonteri navode brojne razloge upravo zbog kojih se dobrovoljno odlučuju

na obavljanje volonterskog rada u Utočištu, to je u najvećem opsegu izraženo kod promjene

standardnog načina života dolaskom u selo, te upoznavanjem kulture i načina života koji je

drugačiji od njihovog, upoznavanjem novih ljudi. Jedan od najvećih motiva privlačenja

volontera u Utočište je ljubav prema životinjama. Prema navedenim tvrdnjama možemo

zaključiti da je hipoteza „H5: Volonteri koji dobrovoljno dolaze volontirati u Kuterevo, često

kao razlog volontiranja navode promjenu standardnog načina života, te želju za

upoznavanjem novih kultura koje se razlikuje od njihove“ prihvaćena. Kako navode u svom

istraživanju (Bass i Caro 2001) volontere privlače avanture poput želje za upoznavanjem

novih kultura, spoznaju ljepote življenja u sela Kutereva, te stjecanjem novih prijatelja.

5.5. Ograničenja i primjena rezultata istraživačkog rada

Rezultati dobiveni ovim istraživanjem mogu biti značajni za volontere, volontiranje općenito,

a također i za rad i probitak neprofitnih udruga. Volontiranje je danas postalo stil života. Ljudi

nesebično, vlastitim odricanjima okreću se ka volontiranju. Međutim osim one pozitivne

strane koja se odnosi na volontiranje samih volontera, njihov doprinos i pomaganje određenoj

zajednici u kojoj volontiraju postoje i negativne strane.

U ovom istraživanju utvrđeno je da poneki volonteri ne volontiraju jer zaista žele pomoći

određenoj zajednici, nego iz svojih vlastitih razloga i potreba. Kao razloge možemo navesti

trenutno nezaposlenje, mogućnost da ostanu stalno zaposleni u određenoj udruzi, želja za

putovanjem i upoznavanjem različitih stranih zemalja, upoznavanje novih običaja, kultura i

vjera te još mnogih drugih razloga. Ovo istraživanje bilo je jako teško provesti. Sam zadatak

bio je kompleksan samim time jer kroz Utočište za mlade medvjede u Kuterevu prođe u

prosjeku 500-tinjak volontera godišnje. Kako bi istraživanje bilo efikasno i točno morao se

uzeti što veći uzorak. Međutim veliko ograničenje tijekom provođenja anketnih upitnika bilo

je vrijeme. Nažalost u tako kratkom roku izmijeni se mnogo volontera pa se mora smanjiti

uzorak, no usprkos tome istraživanjem su se dobili podaci koji su prikazani u samom radu.

Također velika prepreka bio je jezik, mnogi volonteri ne govore hrvatskim jezikom te većinu

anketnih upitnika trebalo je prevoditi na engleski jezik kako bi podaci dobiveni istraživanjem

bili što efikasniji, što je u konačnici oduzelo dosta vremena.

44

Za budućnost volontera i neprofitnih organizacija u Hrvatskoj morati će se još mnogo raditi.

Naime, u današnje vrijeme sve je više osoba koji nemaju radnih navika, a da za to nisu

prethodno plaćen. Previše je prevladalo kapitalističko društvo koje volontiranju jednostavno

ne stvara dovoljno mjesta. Nadalje, u Utočištu volontiraju osobe iz Hrvatske, Srbije, Italije,

Španjolske, Češke, Švicarske, Litve, Latvije, Belgije, Bugarske, Francuske, Njemačke,

Islanda, Engleske i USA. U mnogim stranim zemljama volontiranje je način i stil života, kao

i velika privilegija pri zapošljavanju, a to možemo vidjeti iz istraživanja da je najmanje

volontera upravo onih koji su iz Hrvatske što nam odaje činjenicu da kao zemlja nismo sklona

volontiranju u onoj mjeri u kojoj bi trebali biti.

5.6. Sugestije za poboljšanje privlačenja i motiviranja volontera u Utočište

Analizirajući sve ove rezultate, može se reći da se sam način funkcioniranja u Utočištu treba

promjeniti te prilagoditi drugačijim modelima rada. Razgovarajući s voditeljem Utočišta,

koordinatoricom kao i samim volonterima, uvidjelo se da su oni zadovoljni samom godišnjom

kvotom volontera, pa čak i više od planiranog. No, najveći problem koji smatraju da je

presudan kod volontera je motivacija. Svi ti mladi ljudi koji dođu u Kuterevo imaju i

motivacije i volje, i želje, a i interes za taj posao, ali ono najvažnije što je presudno, a što se

može iščitati kod pojedinih osoba, to je ona srž i razlog zbog kojeg oni dolaze ovamo.

Pojedinci dođu jer im se, kako oni kažu to „sviđa“, ali to im nebi trebao biti glavni povod,

nego ono radi čega su zbilja došli, a to su izgradnja samog sebe i konačna odluka što i kako bi

htjeli nešto mjenjati u svom životu. Dok neki dolaze kako bi svojim prisustvom zbilja

pomogli organizaciji u koju su došli volontirati.

Svi oni se na različite načine privlače u organizaciju, putem različitih volonterskih programa,

centara, udruga ili interneta. Jedan od programa ima i Europska volonterska služba ili

skraćeno EVS (European Voluntary Service), to nije samo program volontiranja, to je ujedno

i izvrsna prilika za putovanje, život u drugim zemljama, upoznavanje ljudi, otkrivanje novih

kultura i drugačijeg načina života. EVS je namjenjen za sve mlade ljude između 18 i 30

godina. Ne treba imati nikakvu određenu diplomu, niti pričati strani jezik ili pak imati

posebne vještine. Putem EVS-a volontiranje može trajati od 2 mjeseca do 1 godine. Može se

reći da EVS program djeluje u Kuterevu u prosjeku od pet godina.

45

S obzirom na situacije kojima smo izloženi, sve je više volontera koji su manje motiviraniji

za volonterski rad u Utočištu. Jedan od razloga je taj što dolazi mnogo volontera, te

koridinatori i osobe koje su zadužene za edukaciju, obuku i sl. nisu u mogućnosti posvetiti

svoje vrijeme svakom pojedinačno pa osobe nisu motivirane u onolikoj mjeri u kojoj bi

trebale biti. Samim time volonteri koji su nezadovoljni neće ostati dugo u organizaciji.

Sagledavajući ove činjenice, trebalo bi smanjiti broj volontera koji dolaze u Utočište, da bi na

što efikasniji i bolji način funkcionirao program u Utočištu. Smanjujući broj volontera na

godišnjoj razini koordinatorima i osobama koje su ovlaštene za rad s volonterima omogućilo

bi se da na lakši način pruže podršku volonterima u njihovom radu te kontaktu s drugim

ljudima, prvenstveno onim volonterima koji se ističu svojom motivacijom i koji daju najviše

što mogu u dobrobit zajednice, ali i u svoju korist. Također, prema potrebi pružiti volonterima

konstruktivnu kritiku da bi unaprijedili svoja znanja i vještine.

Vrlo je važno često provjeravati uspješnost rada volontera i volonterskih programa, kako bi se

ustanovio utjecaj rada volontera. Organizacija bi trebala biti posvećena stalnom razvoju i

unaprijeđenju programa kako bi znala gdje ma prostora za nove ideje. Naime, dobro je

pojedinačno razgovarati s volonterima kako bi ih se dodatno motiviralo, održalo njihovu

motivaciju za rad u organizaciji, te osiguralo razvitak osobnog razvoja.

Dobro osmišljenim programom za volontere pospješuje se rad organizacije kao i povećanje

motivacije volontera na rad u zajednici. U Kuterevu bi se trebali osmišljavati različiti

programi poput kreativnih radionica za volontere, zatim podučavanje u sviranju nekog od

instrumenta koji je značajan za to područje, odnosno stvarajući nove ideje i različite programe

prilagođavajući ih svakom volonteru koliko bi to bilo moguće, takozvano promcanje

volonterstva organiziranje manifestacija, javna dodjela priznanja, izrada promotivnih

materijala, medijska promocija, to bi značilo dodatnu motivaciju, a samim time i stvaranje

novih vještina, znanja i iskustva koje bi mogli biti korisni u njihovim životima.

Najčešće i volontiraju mlađe osobe poput studenata ili nezaposlenih ljudi. Razlozi dolaska

osoba se znatno razlikuju, analizirajući rezultate vidi se da tu ima osoba koje su u pravom

smislu volonteri te žele pomoći organizaciji, ali i osoba koje su došle iz kojekakvih drugih

razloga koji su navedeni u prethodnom istraživanju. Zaposlene osobe također dolaze

volontirati u Utočište kad su na godišnjim odmorima i često se ponovno vraćaju, upravo da bi

sve svoje vrijeme potrošili pomagajući organizaciji. Ostali učestaliji razlozi su stjecanje

prijateljstava, poznanstava, pomoć u profesionalnoj karijeri te upoznavanje novih kultura.

46

S obzirom da su mladi, pokretačka, svježa snaga svakog društva potrebno je ulagati u mlade

kako bi i samo društvo napredovalo. Upravo zato što su mladi potencijalna skupina koja može

donijeti promjene društvu. Ulaganje u mlade je uvijek dobra odluka i investicija, jer upravo

mlađa generacija može pridonijeti ne samo ekonomskom već i društveno razvoju. Važno je da

su volonteri svjesni da svojom djelatnošću ne utječu pozitivno samo na druge osobe,

zajednicu i svijet, već i na samoga sebe.

Vrijeme boravka volontera u Utočištu vrlo je bitno, osobe koji volontiraju do godine dana ili

duže imaju veliku prednost pred onima koji volontiraju manje od dva mjeseca. Volonteri koji

duži period volontiraju u Utočištu pomažu u vođenju za razmjenu za smještaj u volonterskoj

stanici. Postoji i kratkoročni oblik volontiranja u Kuterevu, a to je pomaganje volontera na

jedan ili dva dana pri obavljanju određenih aktivnosti koje su krucijalne za opstanak utočišta

Udruge koje se bave pomaganjem životinjama vrlo često surađuju sa drugim volonterskim

udrugama kako bi uz njihovu pomoć što adekvatnije postigli određene ciljeve. U ostvarivanju

takvih suradnji važni su i volonterski centri, koji povezuju volonterske udruge s udrugama za

pomoć životinjama. Sudionici takvih djelatnosti, odnosno osobe koje se odluče za

volontiranje sa životinjama, često kao razlog za volontiranje navode ljubav prema

životinjama, interes prema životinjama i činjenicu da su najčešće upravo ljudi krivi što se

životinje susreću s problemima.

Iako uvijek treba mijenjati i dopunjavati stvari da bi neka organizacija dobro obavljala svoj

posao, uz bitne činjenice koje su navedenu u ovom poglavlju može se reći da je Utočište u

Kuterevu dobra Udruga, te da svojim radom, odnosno osobama koje rade u toj zajednici, a to

su volonteri koji puno doprinose poboljšanju zajednice u kojoj rade, ali i selu i ljudima koji

tamo žive. Posjete su u nenadmasivom intenzitetu izražene, ljeti u dođe u prosjeku do 70-80

ljudi dnevno, no ako se radi o školskim ekskurzijama bude i puno više do 500 ljudi.

Može se zaključiti i dati neko usmjerenje svim tim osobama prvenstveno mlađoj populaciji,

koji stasaju, odabiru životne puteve, koji se još uvijek nalaze na stranputici da u svom životu

od početka uvode promjene i vode drugačije život što znači volontirati i volontirati. Dakle,

sagledavajući sve nedostatke, ali i prednosti toga volonterski rad mora postojati u društvu jer

samo tako može uvoditi u promjene ka boljoj i tolerantnijoj perspektivi društva.

47

6. ZAKLJUČAK

Volontiranje je djelovanje ljudi koji na osnovi svoje slobodne odluke daruju svoje vrijeme

kako bi u živote drugih unijeli nove sadržaje i vrednote, pri čemu ne očekuju materijalnu

korist, odnosno nisu plaćeni. Postavlja se pitanje što pojedince motivira da započnu, ali i

ustraju u volonterskom radu te posebice što određuje motivaciju osoba da se odluče na

dobrovoljni neplaćeni rad. Volontiranjem se osobe razvijaju u svim apsektima, stvara se

mreža kontakata, te stječu vještine i sposobnosti potrebne za daljnje zaposlenje, ali se i

povećava samopoštovanje osobe, kao i zadovoljstvo vlastitim životom. Iako se ističu mnoge

prednosti volontiranja, u istraživanje je utvrđeno da postoje i on osobe koje koje su malo

manje motiviranje za volonterski rad ili ih više motiviraju i privlače neke druge

stvari.Volonteri su temeljni uvjet za postojanje i djelovanje neprofitnih organizacija. Njihov

entuzijazam, kreativnost, iskustvo i znanje odlučuju o njenoj učinkovitosti. Neprofitne

organizacije imaju važnu ulogu u razvoju svakog društva. U vrijeme globalizacije i sveopće

usmjerenosti na profit, neprofitne organizacije stvaraju nove vrijednosti kroz opće korisne

društvene ciljeve, te sudjeluju u razvoju ekonomije kroz različite aspekte.

Populacija ispitanika se sastojala od volontera, a uzorak su 200 volontera koji su volontirali

ili još uvijek volontiraju u Utočištu mladih medvjeda u Kuterevu. Ispitanici su iz različitih

zemalja širom svijeta kao što su: Hrvatska, Srbija, Italija, Španjolska, Češka, Švicarska, Litva,

Latvija, Belgija, Bugarska, Francuska, Njemačka, Island, Engleska i USA. Prikupljena su 112

odgovora. Istraživanje je provedeno osobnim anketiranjem u Utočištu u Kuterevu i putem

anketnog upitnika kreiranog u Web 2.0 alatu Google Docs. Postavljeno je pet hipoteza, od

kojih su četiri prihvaćene, a jedna djelomično prihvaćena.

Brojni su motivi osoba koje se odlučuju na volontiranje, bilo da se odlučuju dobrovoljno ili

ih navode drugi motivi poput nemogućnosti pronalaska posla, manjak prihoda. Bez obzira na

različite motive dolaska, svi oni svojim prisutvom utječu na promjene u društvu i doprinose

poboljšanju organizacije u kojoj volontiraju. Dakle, mnoge su koristi od volontiranja mladim

ili nezaposlenim osobama volontiranje pomaže da razviju ili dodatno usavrše određene

vještine, steknu samopouzdanje kako bi postali spremni za tržište rada, te ono najbitnije

povećava zapošljavanje. Volonterski rad se naravno, odnosi na humana djela koja činimo po

svojoj savjesti, iz nesebičnosti, zbog naše dobre volje.

48

Zaključno, volonterski rad važan je čimbenik na gotovo svim razinama življenja, od

svakodnevice do promoviranja društveno važnih pozitivnih promjena. Treba ga podupirati još

više jer je u današnje vrijeme izuzetno priznat, vrednov i tražen.

49

LITERATURA

KNJIGE:

1. Alfirević, N., et.al. (2013): Osnove marketinga i mendžmenta neprofitnih organizacija,

Školska knjiga, d.d., i Institut za inovacije, Zagreb

2. Begović, H. (2006): O volontiranju i volonterima/kama, Volonterski centar Zagreb, Zagreb

3. Forčić, G.Ćulum, B., Šehić Relić, l., (2007): "Kako ih pronaći? Kako ih zadržati?, Udruga

za razvoj civilnog društva SMART, Rijeka

4. Jurić, D (2007): Volonterski menadžment, Volonterski centar Zagreb

5. Kotler, P.: Upravljanje marketingom», Informator, Zagreb, 1997

6. Marušić, M. Vranešević, T. (2001): Istraživanje tržišta, Adeco, Zagreb

7. Meler, M. (2003): Neprofitni marketing, Ekonomsi fakultet Sveučilišta u Osijeku, Osijek

8. Pavičić, J. (2003): Strategija marketinga neprofitnih organizacija, Masmedia, Zagreb

9. Previšić J., Ozretić Došen, Đ. , (2004): Marketing, Adverta, Zagreb

10. Russo, A. Et.al.(2007): Volontiranje: Ključ uspjeha u svijet rada, Udruga Split zdravi

grad, Split

11. Škopelja, S. Ivelja, N. Milinković, D. (2004): O volonterskom radu, Split: Udruga Mi,

Split

12. Topčić, D.et.al.(2001): Priručnik za rad s volonterima, Udruga Mi – Split, Volonterski

centar Split, Split

ČLANCI:

1.Agostinho D., Paco A., (2012) Analysis of the motivations, generativity and

demographics of the food bank volunteer, International Journal of Nonprofit and Voluntary

Sector Marketing, 17 (3): 249-261

2. Pennerstorfer A., Trukeschitz B.,( 2012)Voluntary Contributions and Wages in Nonprofit

Organizations, Nonprofit Management & Leadership, 23 (2): 181-191

4. Pavičić, J., (2001): Ishodišne determinante strateškog pristupa marketingu, Ekonomski

pregled, 52 (1-2): 101-124

50

5. Pološki Vokić N.,Marić I., Horvat G. (2013) Motivacija za volontiranje – jesu li motivi za

volontiranje povezani sa spolom, ličnosti i područjem studiranja?, Revija za Socijalnu

Politiku, 20 (3): 225-252

6. Rafe,S. C. (2013) Motivating Volunteers to Perform,Nonprofit World, 31 (5); 18-19. 6.

Rodell B. J. (2013) Finding meaning throuhg volunteering: Why do employes volunteer and

what does it mean for their jobs?, Academy of Management Journal, 56 (5):1274-1294

INTERNETSKE STRANICE:

1. Volonterski centar Split, Udruga MI, O volonterstvu, pregledano 11.05.2014

2. Volontiram Hrvatska! Portal o volonterstvu i svijet volontiranja, pregledano 12.05.2014

3. Udruga za razvoj civilnog društva SMART, pregledano 15.05.2014

PROPISI:

1. Zakon o volonterstvu, „Narodne novine“ 2007, Zagreb, br.58, preuzeto 18.04.2014.

2. (Učilište volonter 2006, Priručnik za društveno aktivne građane volontere i one koji to žele

postati, Projekt: Centar za volontere, Zagreb, str. 35)

51

PRILOZI

POPIS PRIKAZA

Prikaz 1: Specifičnosti marketinga profitnih i neprofitnih organizacija.....................................6

POPIS TABLICA

Tablica 1: Tipični dionici neprofitnih organizacija...................................................................10

Tabica 2: Pristupi te metode i tehnike korištene pri pronalaženju volontera............................16

Tablica 3: Tvrdnje iz anketnog upitnika...................................................................................27

Tablica 4: Izračun broja uzoraka, aritmetička sredina i standardna devijacija.........................28

Tablica 5: ANOVA pojedinih pokazatelja s obzirom na zanimanje.........................................34

Tablica 6: ANOVA pojedinih pokazatelja s obzirom na

spol............................................................................................................................................37

Tablica 7: Chi-Square-dob/Jedan od glavnih motiva privlačnja volontera u Utočište je nesebična ljubav prema životinjama.........................................................................................40

Tablica 8: Korelacija između dvije varijable............................................................................41

POPIS GRAFIKONA

Grafikon 1: Grafikon za varijablu SPOL..................................................................................31

Grafikon 2: Grafikon za varijablu DOB...................................................................................32

Grafikon 3: Grafikon za varijablu ZANIMANJE.....................................................................33

Grafikon 4: Grafikon varijabli pokazatelja Za mogućnost volontiranja u Utočištu saznao/la

sam putem.................................................................................................................................33

Grafikon 5: Nemogućnost pronalaska posla jedan je od važnih motiva uključivanja u

volonterski rad/zanimanje.........................................................................................................35

Grafikon 6: Manjak prihoda koje posjedujem navelo me na volontiranje/zanimanje..............35

52

Grafikon 7: Volontiranje je „polagan“ ulazak u moguće stalno zaposlenje/zanimanje..........36

Grafikon 8: Volontiranje je dobar način stjecanja novih znanja, vještina i

iskustva/zanimanje..................................................................................................................37

Grafikon 9: Volontiranje je način zabave i izvrstan način stjecanja

novih prijatelja/spol.................................................................................................................38

Grafikon 10: Najveće zadovoljstvo priključivanja volonterskom radu je pomaganje

zajednici/spol...........................................................................................................................38

Grafikon 11: Volontiram da bih postigao/la cilj koji mi je važan, prevenstveno postizanjem

prestiža i stjecanjem ugleda/spol.............................................................................................39

Grafikon 12: Smatram da mi volontiranje može pomoći pri ostvarenju

vlastitih prihoda/spol...............................................................................................................40

53

IZJAVA

kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom ISTRAŽIVANJE TRŽIŠTA ZA

POTREBE PRIVLAČENJA I MOTIVIRANJA VOLONTERA U UTOČIŠTU ZA MLADE

MEDVJEDE U KUTEREVU izradila samostalno pod voditeljstvom doc. dr. sc. Lara Jelenc.

U radu sam primijenila metodologiju znanstvenoistraživačkog rada i koristila literaturu koja je

navedena na kraju diplomskog rada. Tuđe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i zakonitosti

koje sam izravno ili parafrazirajući navela u diplomskom radu na uobičajen, standardan način

citirala sam i povezala s fusnotama s korištenim bibliografskim jedinicama. Rad je pisan u

duhu hrvatskog jezika.

Suglasna sam s objavom diplomskog rada na službenim stranicama Fakulteta.

Studentica

Martina Burić

istraŽivanje trŽiŠta za potrebe privlaČenja ioliver.efri.hr/zavrsni/684.b.pdf · proces...

Documents