Živa zajednica...2020/03/03 · nakon nagovora papa franjo spustio se u kriptu bazilike i molio...

D 2384 E – 1,50€ – OŽUJAK-TRAVANJ/MÄRZ-APRIL 2020 – BR./NR. 3-4 (387)

Blagoslovljen Uskrs!

Gesegnete Ostern!

lebendige gemeinde

USKRS

ŽIVA ZAJEDNICA 3-4/20202

lebendige gemeinde

List hrvatskih katoličkih zajednica u Njemačkoj

Zeitschrift der kroatischen katholischen Gemeinden

in Deutschland www.zivazajednica.de60435 Frankfurt am Main An den Drei Steinen 42 d

Tel.: (069) 9540480 Fax: (069) 95404824

E-Mail: zivazajednicaºkroatenseelsorge.de

delegaturºkroatenseelsorge.de

Izdavač/Herausgeber:Hrvatski dušobrižnički ured

Kroatenseelsorge in Deutschland

Odgovara/Verantwortlich:Pfr. Ivica Komadina

Glavni urednik/Chefredakteur:Dr. Adolf Polegubić

Uredništvo/Redaktion:Pfr. Ivica Komadina, Željka Čolić,

Stjepan Herceg, Kristina Kovačević, Marija Lovrić-Holenda,

dr. Adolf Polegubić, Antonia Tomljanović-Brkić,

P. Jozo Župić

Grafička priprema/Layout & Bildbearbeitung:

DENONA d.o.o., Zagreb

Tisak/Druck:DENONA d.o.o., Zagreb

Godišnja pretplata s poštarinom/Jahresbezugspreis incl. Porto: € 16,-

za ostale europske zemlje: € 22,-za prekomorske zemlje: € 35,-

Bankverbindung:VDD/Kroatenseelsorge in Deutschland

IBAN:DE03 7509 0300 0006 4989 73

SWIFT-BIC: GENODEF1M05

Zadnja stranica:

Bista bl. Alojzija Stepinca na trgu ispred crkve Sv. Franje u Koblenzu;

snimio: A. Polegubić

Naslovnica:

XV. postaja križnog puta u Gospinoj bazilici u Kevelaeru;

snimio: A. Polegubić

D 2384 E – 1,50€ – OŽUJAK-TRAVANJ/MÄRZ-APRIL 2020 – BR./NR. 3-4 (387)

Blagoslovljen Uskrs!

Gesegnete Ostern!

lebendige gemeinde

USKRSNA MEDITACIJAVidje i povjerova

Danas nam Marija Magdalena i ljubljeni učenik žele progovoriti o uskrsnoj vjeri. Slijedimo ih prema zapisu Ivana apostola.

Dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Što li to znači? Marija ne zna što bi na to rekla. U Ivanovu izvješću ona jedno-stavno zaključuje da je netko ukrao Isu-sovo tijelo:

Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio pa im reče: „Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.“ Eto, to je ljudsko razmišljanje. Grob Marijinog ljubljenog i oplakivanog Učitelja pra-zan je. Nesreća se navalila na nesreću. Tako je željela da ga svi prihvate kao spasitelja, baš kao što ga je ona pri-hvaćala. I kad su ga svi drugi napustili, ona je bila uz njega. I kad su se vojnici grubo otresali na nju, ostala je uz Biče-vanog i Izranjenoga, ostala je uz Ras-petoga. I ustrajala je sve do posljednjih trenutaka. Kao da je bila uvjerena da Bog ipak neće dopustiti. Pa ipak… Be-sana je bila ta noć s petka na subotu, gorka je bila cijela subota, žalosno je bilo to nedjeljno jutro… I onda, prazan grob! Previše je toga gorkoga doživje-la, previše joj je razočaranja priredila ljudska mržnja da bi mogla povjerovati u obrat. U tome trenutku nije imala snage za taj korak vjere. Zato je otrčala do Šimuna s viješću da je Isusovo tijelo ukradeno. kao da je u zdvojnosti htjela reći: „Eto, ni mrtvome mu mira ne daju…!“

Oba su učenika potrčala na grob. Ivan je bio brži, ali je pričekao Petra da dođe. Petar ulazi u grob. I što vidi?

Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose smotan na jedno-me mjestu. Tada uđe i onaj drugi uče-nik, koji prvi stiže na grob, i vidje i po-vjerova. Sada su dvojica. Petar i Ivan. Petar je vidio nešto neobično: povoje uredno složene i ubrus brižljivo smotan na jednome mjestu. Da je netko ukrao tijelo Isusovo, ne bi ostavio uredno slo-žene povoje. I Petar je zbunjen. Što bi to imalo značiti? Međutim, kad je ljubljeni učenik vidio to isto, u njemu su konač-no pukao novi svijet. Naš tekst kaže kratko: vidje i povjerova. Iako u tome trenutku nisu još u potpunosti upoznali Pisma, ipak je Ivan povjerovao: doista, nije moguće da bi Bog dopustio „da pravednik njegov truleži ugleda“! Ono

što je Ivan vidio, vidio je i Petar i Marija Magdalena. Mogli su to vidjeti i Isusovi protivnici. Ali oni nisu povjerovali. Pred istom činjenicom neki vjeruju, a nekima i dalje srce ostaje zatvoreno.

Evo, tu počiva naša vjera. Ona je upravo to: vjera, a nikada sigurnost. I nas Duh potiče da vjerujemo. Tamo gdje nevjerničke oči ne mogu ugledati niti se srce otvoriti. A to je Uskrs: u sva-kodnevnom životu prepoznati i osjetiti Božje djelovanje. Tamo gdje bi nevjer-nik u praznome grobu vidio još jednu nesreću u tragičnom završetku Isusova života, tamo vjernik vidi i vjeruje.

I mi vjerujemo. Kad se razbolim, znam i vjerujem da je Bog na poseban način uz mene. Kad po svojoj slabosti i po svojoj nesreći sagriješim, upravo tada osjetim Božje praštanje. Kada ma-lakšem na putu dobra, upravo tada osjetim kako me vodi njegova ruka. Kada mi sve lađe potonu, osjećam nje-gov glas koji me hrabri, kad mi se čini da u meni umire i biva sahranjena i po-sljednja nada, vidim i vjerujem da me Bog uskrišava.

(Izvor: Portal katoličkih teologa Vjera i djela, autor: dr. Zvonko Pažin)

U OVOM BROJU

ŽIVA ZAJEDNICA 3-4/2020 3

NJEMAČKA

Pokrajinske

sjednice s

delegatom

WIESBADEN – NAUROD

Duhovne vježbe za hrvatske svećenike i đakone iz zapadne Europe

SPLIT – VISOVAC

Seminar za hrvatske đakone i pastoralne suradni-

ce i suradnike

iz Njemačke

IZ CRKVE U DOMOVINI

Mons. Tomo Vukšić – novi predsjednik Vijeća za hrvatsku inozemnu pastvu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5

KOBLENZ

Proslavljena 50. obljetnica HKM Koblenz. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10-11

SAKRAMENTI U ŽIVOTU CRKVE

Sakrament euharistije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12

MLADI I MEDIJI

Online iskustva i mentalno zdravlje mladih (II)U emocionalnoj nepismenosti pokazuje se nepoštivanje ni sebe ni drugih.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23

BEITRÄGE IN DEUTSCHER SPRACHE:

Pfr. I. Komadina: Misereor. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13

„Evo prigode više vremena provesti u svojoj obitelji i uvesti obiteljsku molitvu.”

Koronavirus je naša budilica

Aktualnu situaciju glede koro-navirusa ponajbolje ocrtava tekst fra Josipa Blaževića, pro-vincijala Hrvatske Provincije svetoga Jeronima franjevaca konven tualaca, koji je objavljen na njegovu Facebo-ok profilu, a kojega ovdje donosimo u skraćenom obliku:

„Proživljavamo pravu korizmu. Nema javnih okupljanja, zabava, pjesama, izlazaka, šopingiranja... Baš kakva bi korizma istinski trebala biti. Samo je bolno što izbor nije ple-meniti nutarnji poticaj, koji izvire iz vjere i želje za obraćenjem srca, nego vanjski utjecaj, izazvan nepo-srednim strahom od jednog virusa. (...) Koronavirus je naša budilica. S nama nešto stvarno nije u redu. Ne samo što smo postali bešćutni na pozive Neba za obraćenjem, oneči-stili planet koji nam je povjeren da ga čuvamo i obrađujemo, postali smo bešćutni i prema samima sebi. Ubijamo se stilom života koji smo si nametnuli i ne mislimo se zaustaviti dok ne udarimo glavom u zid. Zato pozdravimo ovog majušnog našeg

brata koji ima toliku moć da nas uzdrma u našim stavovima i navika-ma, kada već Božja riječ u nama nije postigla željeni efekt. Još uvijek nas više pokreće strah nego vjera. Više nas potiče strah nego odgovor-nost za vlastite postupke. A tako ne bi trebalo biti. Praznimo police po dućanima da ne bi ostali bez tjele-sne hrane, makar nas struka upozo-rava da za to nema potrebe, umje-sto da praznimo police kršćanskih knjižara i snabdijevamo se duhov-nom hranom, dobrim knjigama, osobito Biblijom. (...) Evo prigode više vremena provesti u svojoj obite-lji i uvesti obiteljsku molitvu. (...) Dužnost je vjernika ne dizati paniku, nego pridonositi smirivanju situacije vjerom u Boga koji nam govori i po ovom malom, sićušnom, bratu viru-su. Nemojmo ishitreno zaključiti da je on Božja kazna, ne znamo je li Božja kazna, ali sigurno je Božja po-ruka. Nešto nam želi poručiti. Tko ima uši da čuje, neka čuje!”

Svima blagoslovljen Uskrs!Urednik

Iz delegatove Poruke

Misereor

Biskupsko djelo pomoći „Mise-reor“ e. V. (lat. misereor, „smilujem se“ – jedno je od najvećih Djela pomoći bližnjima u Katoličkoj Crkvi u Njemačkoj, a ima sjedište u Aachenu. Djeluje na principu pomoći ljudima u potrebi, kako bi oni dalje mogli pomoći sa-mima sebi. Misereor je od svog osnutka 1958. godine pomogao više od 106.000 raznih projekata u Aziji, Africi, Oceaniji i Latinskoj Americi. Cilj Misereora je pomoći najsiromašnijima i zajedno s lokal-nim partnerima tako pomagati lju-dima bez obzira na njihovu vjeru, kulturu i boju kože. Svake godine se od Misereora zatraži pomoć za oko 6.000 projekata. Cilj je godiš-nje akcije Misereora u korizmi, koja se provodi u katoličkim župa-ma u Njemačkoj, pomoći ljudima u svijetu koji pate od siromaštva i nepravde. U svom božićnom na-govoru 1957. kölnski nadbiskup Josef Frings je zamolio za prikup-ljanje pomoći za Nadbiskupiju To-

kio i najavio još daljnje projekte. Veliki zagovornik toga djela bio je svećenik kölnske nadbiskupije i književnik Jakob Alfons Holl, koji se osobno uvjerio u stvarno stanje oskudice u Indiji, gdje je više tjeda-na boravio s Majkom Terezom u Kalkuti. Njegov članak objavljen u crkvenim tiskovinama rezultirao je prikupljenom pomoći od više od 75.000 maraka, koju je odmah proslijedio Majci Terezi u Indiju. Nakon toga je kardinal Frings na zasjedanju Njemačke biskupske konferencje u Fuldi u jesen 1958. predložio da se osnuje djelo po-moći u obliku akcije protiv gladi i bolesti u svijetu, koja će je prema Evanđelju nazvana „Misereor super turbam – Žao mi je naroda” (Mk, 8,2). Kasnije je taj naziv skraćen u „Misereor“.

Neka i nas ovi preostali dani korizme potaknu da rastemo u lju-bavi prema bližnjima u nevolji, da budemo milosrdni prema potreb-nijima od nas, da riječju i djelom sve više rastemo u kršćanskoj lju-bavi, kako bismo Uskrs blagoslov-ljeno dočekali.

Vaš vlč. Ivica Komadina, delegat

str. 18

str. 8

str. 6

IZ CRKVE U SVIJETU


„MEDITERAN - GRANICA MIRA” - SUSRET RAZMIŠLJANJA I DUHOVNOSTI

Isusova mjera ljubavi je bez mjereGovoreći o Mediteranu, Papa je istaknuo da je „mare nostrum fizičko i duhovno mjesto“ na kojemu se oblikovala naša civilizacija kao rezultat susreta različitih naroda.

Nije nikakva novost ako kažemo kako je papa Franjo u svom pontifikatu pokazao posebnu osjetljivost prema najslabijima i ugro-ženima, a osobito prema migrantima i prema svima onima koji su iz raznih razloga prisiljeni napustiti svoju do-movinu pritisnuti ratom, nasiljem, si-romaštvom ili jednostavno potragom za boljim životom na nekom mirni-jem, sigurnijem i stabilnijem mjestu. Pokazao je to više puta i konkretno gestama – posjetom otoku Lampedu-si, primanjem migrantskih obitelji u Vatikan, pozivanjem katoličkih obitelji i zajednica da im pokažu solidarnost, poticanjem međunarodne zajednice da ne okreće glavu na drugu stranu, nego da im konkretno pomogne kako ne bi pogibali i umirali na putu bijega od nepravda koje su ih pogodile. Još jedan korak na tom tragu učinio je u nedjelju 23. veljače, kada je rano uju-tro iz Rima helikopterom otputovao na jug Italije, u Bari. Tamo je posjetio, ohrabrio i pohvalio sudionike Susreta razmišljanja i duhovnosti „Mediteran – granica mira“. U bazilici sv. Nikole Nadbiskupije Bari-Bitonto Sveti Otac susreo se s biskupima, među kojima je bio i predsjednik Biskupske konfe-rencije Bosne i Hercegovine i vrhbo-sanski nadbiskup kardinal Vinko Pu-ljić, koji je održao jedan od govora u toj prigodi. Nakon nagovora papa Franjo spustio se u kriptu bazilike i molio pred relikvijama sv. Nikole biskupa, te pozdravio tamošnju za-jednicu dominikanaca. Potom je Sveti Otac ispred bazilike kratko pozdravio okupljene vjernike, te se uputio na Corso Vittorio Emanuele II. gdje je slavio misu s vjernicima.

Sirija - „nevjerojatna velika tragedija“

Nakon mise s okupljenim je vjer-nicima Sveti Otac izmolio molitvu An-đeoskog pozdravljenja. Prije molitve poručio je svim okupljenima zabrinu-te riječi o Siriji: „Dok smo ovdje kako bismo molili i razmišljali o miru i sud-binama naroda koji žive na Meditera-nu, na drugoj obali ovoga mora, po-sebno u sjeveroistočnoj Siriji na djelu je nevjerojatno velika tragedija. Iz naših srca pastira diže se snažan apel

onima koji su uključeni i međunarod-noj zajednici kako bi ušutjela buka oružja i kako bi se čuo plač malenih i nezaštićenih; da se na stranu stave računice i interesi kako bi se zaštitilo živote civila i mnoge nevine djece koja plaćaju posljedice.“ Potom je pozvao na molitvu kako bi Bog dodir-nuo srca ljudi kako bi svi mogli nadići logiku sukoba, mržnje i osvete ponov-no otkrivajući da su braća, „djeca jednoga Boga koji daje da sunce iz-lazi nad dobrima i zlima“. Potom je iskoristio i prigodu da još jednom za-hvali svima koji su sudjelovali na mo-litvenom susretu u Bariju: „Prije nego što izmolimo Angelus, zahvaljujem od srca svim biskupima i onima koji su sudjelovali na ovome susretu o Medi-teranu kao granici mira; kao i onima – a mnogo ih je! – koji su na različite načine radili kako bi susret uspio. Hvala svima! Pridonijeli ste rastu kul-ture susreta i dijaloga u ovoj regiji tako važnoj za mir u svijetu.“

Isus nije upirao prstomU homiliji je Papa citirao staroza-

vjetni tekst koji govori o pravilu „oko za oko, zub za zub“. Premda ne izgle-da, ali to je bio veliki napredak za starozavjetno doba, dok je novoza-vjetni nauk sve to promijenio, jer Isus poziva: „Živite poput mene, tražite ono što ja tražim.“ Isus je tako činio: „Nije upirao prstom u one koji su ga nepravedno osudili i okrutno ubili, već im je otvorio ruke na križu. I opro-stio je onome tko mu je zabio čavle u ruke.“ Ako netko želi biti Kristov uče-nik, „ako se želimo zvati kršćanima, to je put, nema drugoga. Od Boga ljubljeni, pozvani smo ljubiti; oprošte-no nam je, pozvani smo opraštati; dirnuti ljubavlju, pozvani smo davati ljubav ne očekujući da drugi započ-nu; besplatno spašeni, pozvani smo ne tražiti nikakvu korist u dobru koje činimo.“ Potom je Papa vjernike upo-zorio kako bi mogli pomisliti da Isus pretjeruje s tom ljubavlju prema ne-prijateljima, ali je činjenica da Isus doista tako misli, pa zato govori jasno i glasno. Kršćanska je novost da mole za one koji ih progone. To je i kršćan-ska razlika: „Moliti i ljubiti, eto što moramo činiti. I ne samo za one koji

nam žele dobro, ne samo prema pri-jateljima, ne samo prema našem na-rodu. Jer ljubav Isusova ne poznaje granice i prepreke. Gospodin od nas zahtjeva hrabrost ljubavi bez raču-nica. Jer je Isusova mjera ljubav bez mjere“, poručio je Papa ističući da je Isus traži „ekstremnost ljubavi prema bližnjemu. To je jedini dopu-šteni krš ćanski ekstremizam: ekstre-mizam ljubavi.“

Rješenje je ponizna ljubav„U današnjem Getsemaniju, u na-

šem ravnodušnom i nepravednom svijetu, gdje se čini kako smo svjedoci agonije nade, kršćanin ne može biti poput onih učenika koji prvo uzimaju mač, a potom bježe. Ne, rješenje nije izvaditi mač iz korica protiv nekoga, niti pobjeći od vremena u kojima živi-mo. Rješenje je Isusov put: aktivna ljubav, ponizna ljubav, ljubav ’do kraja’“. Isus je letvicu digao jako viso-ko, rekao je na kraju Sveti Otac i upi-tao sve okupljene: Hoćemo li uspjeti? Teška je to zadaća, posebno ako vjer-nik pokušava sam, bez milosti. „Tre-ba od Boga tražiti snagu ljubavi, reći mu: ’Gospodine, pomogni mi ljubiti, nauči me opraštati. Sam neću uspjeti, trebam te’“, istaknuo je Papa i zaklju-čio: „Izaberimo ljubav danas, prem-da košta, premda ide protiv struje. Ne dopustimo da nas uvjetuje općenito razmišljanje, ne zadovoljavajmo se polovičnim mjerama. Prihvatimo Isu-sov izazov, izazov ljubavi. Bit ćemo pravi kršćani i svijet će biti humaniji.“ Slične je riječi o potrebi ljubavi prema bližnjima u mučnim životnim okolno-stima današnjice papa Franjo uputio sudionicima molitvenoga susreta u bazilici sv. Nikole. Govoreći o Medite-ranu, Papa je istaknuo da je „mare nostrum fizičko i duhovno mjesto“ na kojemu se oblikovala naša civilizacija kao rezultat susreta različitih naroda. Upravo zato Mediteran obvezuje i na-rode i kulture na stalnu blizinu, pozi-vajući da se sjećaju onoga što ih po-vezuje, te zapamte da samo živeći u slozi mogu uživati prilike što ih to po-dručje nudi s obzirom na resurse, lje-potu područja i različitih ljudskih tra-dicija, istaknuo je.

M. K.

IZ CRKVE U DOMOVINI


Mons. Tomo Vukšić – novi predsjednik Vijeća za hrvatsku inozemnu pastvuBiskup Ratko Perić izrazio je želju za pokretanjem procesa za fra Blaginu beatifi-kaciju. O. Brkić je 25 godina djelovao u DR Kongo, tadašnjem Zairu, a njegovo misionarsko djelovanje posebno je bilo u znaku prevođenja Biblije i drugih knjiga na kiluba jezik.

Vrhbosanski nadbiskup koad-jutor dr. Tomo Vukšić novi je predsjednik Vijeća HBK i BK BiH za hrvatsku inozemnu pastvu. Nadbi-skup koadjutor Vukšić izabran je na tu službu na XXII. redovitom zajednič-kom zasjedanju obe biskupske konfe-rencije u Banjoj Luci. Istodobno, bi-skupi su dogovorili, a što je održano, da nedjelja Tjedna solidarnosti s vjer-nicima u BiH bude u Drinovcima, gdje je predsjedao mjesni biskup mo-starsko-duvanjski i apostolski upravi-telj trebinjsko-mrkanski mons. Ratko Perić, a propovijedao je novoizabrani predsjednik Hrvatskog Caritasa va-raždinski biskup Božo Radoš.

Mjere upozorenja

uz molitvuPojedine nadbiskupije i biskupije u

Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od-godile su brojne međunarodne i tu-zemne aktivnosti zbog koronavirusa. Istodobno, izdane su i preporuke u skladu s preporukama zdravstvenih organizacija u kojima se poziva da se odgode veća okupljanja, te da osobe starije životne dobi i osobe s kronič-nim bolestima suzdrže od dolazaka u crkvu. K tome, biskupi su pozvali i na molitvu za oboljele.

Predsjednik Biskupskoga povjeren-stva za Papinski hrvatski zavod sv. Jero-nima u ak. godini 2019./2020., du-brovački biskup Mate Uzinić, imenovao je svećenika Vrhbosanske nadbiskupije Marka Škrabu vicerektorom Pa pinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima.

U povodu 18. obljetnice smrti kar-dinala Franje Kuharića, zagrebački nad biskup kardinal Josip Bozanić pred-vodio je u zagrebačkoj katedrali euha-ristijsko slavlje. Uz brojne svećenike, koncelebrirali su zagrebački pomoćni biskupi mons. Ivan Šaško i mons. Mijo Gorski. Kardinal Bozanić je između ostaloga istaknuo da je blagopokojni kardinal Kuharić nastojao da se svaki čovjek otvori Božjemu pogledu i milosti Božje slave, te je pozvao na nacionalni susret mladih, kojima je kardinal Ku-harić često upućivao poruke.

U Biskupskom domu u Požegi bi-skup Antun Škvorčević i ministrica kul-

ture R. Hrvatske Nina Obuljen Koržinek dogovorili su da će Ministarstvo kulture poduzeti sve što je potrebno da se sa-kralna baština u njezinu identitetskom značenju vratiti vjerskim zajednicama.

U organizaciji Nacionalne uprave Papinskih misijskih djela u Hrvatskoj održala se godišnja skupština pod predsjedanjem predsjednika Vijeća za misije HBK krčkoga biskupa Ivice Petanjka.

Hercegovački franjevac uskoro sluga Božji!

O 100. obljetnici rođenja prvoga hercegovačkog misionara fra Blage Brkića (1920.–2009.) održana je sve-čana akademija i otkrivena spomen ploča u njegovoj rodnoj župi Rasno. Sudjelujući na skupu, biskup Ratko Perić izrazio je želju za pokretanjem procesa za fra Blaginu beatifikaciju. O. Brkić je 25 godina djelovao u DR Kongo, tadašnjem Zairu, a njegovo misionarsko djelovanje posebno je bilo u znaku prevođenja Biblije i dru-gih knjiga na kiluba jezik. U spomen na tu obljetnicu, a uz Međunarodni dan materinskog jezika, Hrvatska pošta Mostar tiskala je prigodnu po-štansku marku u fra Blaginu čast.

U povodu 55. obljetnice smrti slu-ge Božjega fra Ante Antića misno slavlje u svetištu Majke Božje Lurdske u Zagrebu predvodio je apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Giorgio Lingua. Nuncij Lingua u pro-povijedi je rekao da vjernička posluš-nost Bogu privlači, a za to je uzor o. Ante Antić.

Na Bleiburgu propovijeda kardinal Puljić?

O komemoraciji žrtava Bleiburške tragedije predsjednik Hrvatskoga sa-bora Gordan Jandroković održao je sastanak s predsjednikom HBK za-darskim nadbiskupom Želimirom Pu-ljićem, predsjednikom BK BiH vrh-bosanskim nadbiskupom kardinalom Vinkom Puljićem, nacionalnim ravna-teljem Dušobrižništva za Hrvate u ino-zemstvu dr. vlč. Tomislavom Marki-ćem te predstavnicima Počasnog blei-

burškog voda. Crkveni predstavnici, kao organizatori liturgijskoga dijela komemoracije, izvijestili su predsjed-nika Jandrokovića kako su hrvatski biskupi za predvoditelja ovogodišnje-ga spomen-slavlja na komemoraciji u Bleiburgu odlučili predložiti kardinala Puljića. Istodobno je istaknuta važnost kontinuiranih kontakata hrvatske i austrijske strane u pripremi organiza-cije ovogodišnje komemoracije u po-vodu 75. obljetnice Bleiburške trage-dije. Zaključili su kako će se cijelo vrijeme pratiti i situacija s koronaviru-som, o kojoj ovisi i hoće li ovogodiš-nja komemoracija za žrtve Bleiburške tragedije, moći biti održana.

Ponovno je odgođeno biskupsko ređenje mons. Ante Jozića, imenova-noga naslovnog nadbiskupa Cisse i apostolskog nuncija, koje je bilo na-javljeno za 21. ožujka u bazilici Sv. Petra u Vatikanu. Nakon prometne nesreće zbog koje je ređenje bilo od-gođeno prvi put, ponovno se odgađa zbog mjera talijanske Vlade protiv širenja zaraze koronavirusom, koje slijedi i Država Grad Vatikan.

U organizaciji Hrvatskoga Carita-sa održan je „Tjedan solidarnost i za-jedništva s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini“ pod geslom „Da ne ohladi ljubav mnogih“. O načinu uplate pomoći može se vidjeti na: www.caritas.hr.

A. O.

Mons. Vukšić novi koadjutor Vrhbosanske nadbiskupije i predsjednik Vijeća HBK i BK BiH za hrvatsku inozemnu pastvu

Snim

io: A

. Pol

egub

ić

http://www.caritas.hr

POKRAJINSKE SJEDNICE


NJEMAČKA: POKRAJINSKE SJEDNICE S DELEGATOM

Tko su Isusova braća i sestre iz evanđelja?

Predavanje je održao fra Matej Jovanovac, TOR, (u sredini), a prigodnu riječ uputili su delegat vlč. Ivica Komadina (lijevo) i ravnatelj dr. vlč. Tomislav Markić (desno)

Sudionici

sjednice

Bavarskoga pastoralnog područja ispred kipa

i kapele

bl. Alojzija Stepinca

u Münchenu

Prve pokrajinske sjednice u 2020. godini hrvatskih pastoralnih dje-latnika, koji djeluju u hrvatskim katoličkim misijama i zajednicama u Njemačkoj, na čelu s delegatom za hrvatsku pastvu u Njemačkoj vlč. Ivi-com Komadinom, održane su od po-nedjeljka 10. do petka 14. veljače u pet njemačkih gradova i mjesta, u organizaciji Hrvatskoga dušobrižnič-kog ureda iz Frankfurta na Majni i hrvatskih katoličkih misija (HKM) i za-jednica (HKZ), na čijem su se područ-ju sjednice održavale.

Na sjednicama se okupilo oko 120 hrvatskih pastoralnih djelatnika iz Njemačke i jedna socijalna djelat-nica. U Hrvatskoj katoličkoj župi u Münchenu održana je prva sjednica za sudionike iz Bavarskoga pastoral-nog područja u ponedjeljak 10. velja-če. Druga sjednica održana je u uto-rak 11. veljače u HKZ Nürtingen za sudionike iz pastoralnih područja Ba-den-Württemberg I. i Baden-Württem-

Hrvate u inozemstvu dr. vlč. Tomislav Markić. Nakon pozdrava delegata vlč. Ivice Komadine, predstavnika pa-storalnih područja i voditelja misija i zajednica na čijem su se području održavale sjednice, susret je započeo

već od drugog stoljeća bave tom te-matikom (npr. Protoevanđelje Jakov-ljevo) no prve zabilježene rasprave o tome nastaju tek u četvrtom stoljeću. To je i razumljivo, s obzirom da su progoni Crkve bili učestali, a druga

berg II. Treća sjednica održana je u srijedu 12. veljače za sudionike iz Pa-storalnog područja Sjeverna Rajna i Vestfalija u HKM u Kölnu. Četvrta sjednica održana je u četvrtak 13. ve-ljače za Sjeverno pastoralno područje u samostanu Marienrode kod Hilde-sheima. Peta sjednica za sudionike iz Rajnsko-majnskog pastoralnog po-dručja održana je u petak 14. veljače u HKM Darmstadt.

Uz domaćina delegata za hrvat-sku pastvu u Njemačkoj vlč. Ivicu Ko-madinu na svim je sjednicama sudje-lovao i ravnatelj Dušobrižništva za

molitvom za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca u povodu 60 godina od njegove mučeničke smrti. Sudioni-ci su se pomolili i za preminule pasto-ralne djelatnike u hrvatskoj pastvi u Njemačkoj i u svijetu. Predstavili su se i novi pastoralni djelatnici.

Predavanje pod naslovom „Tko su Isusova braća i sestre iz evanđelja?“ održao je fra Matej Jovanovac, TOR, koji je pritom istaknuo kako su evan-đelja (i poslanice) naizgled nejasni u svezi Isusove uže i šire obitelji, (usp. Mk 3,31; 6,3; Mt 13,55-56; Iv 2,12; Gal 1,19...). Neki se apokrifni spisi

važnija pitanja vjere bila su u prvome planu. Procvatom pustinjaštva i mo-naštva u tim stoljećima, pitanje živo- ta u celibatu/djevičanstvu dobiva na važnosti, a samim time i Marijino mjesto u životu Crkve. Među prvima koji je doveo u pitanje Marijino djevi-čanstvo bio je Helvidije. On je tvrdio da Isus nije jedino dijete koje je Mari-ja rodila, nego da je imala još djece s Josipom. Slične tvrdnje nakon njega iznosili su i drugi. Tome se oštro usprotivio sv. Jeronim u djelu „O vječ-nom djevičanstvu blažene djevice Marije“. I drugi crkveni oci dijele uvje-


renje sv. Jeronima (sv. Atanazije, sv. Ambrozije, sv. Augustin...). Peti eku-menski sabor u Carigradu (553. g.) naziva Mariju „ἀειπάρθενος“ – vazda Djevicom, a Lateranski sabor 649. to je potvrdio. Otada je kroz mnoga sto-ljeća vladao sporazum po tom pita-nju, kako na Istoku, tako i na Zapa-du, iako je Istočna Crkva drugačije tumačila pojam „Isusove braće i se-stara“ od Zapadne. Ipak, pitanje na početak vraćaju mnoge Protestantske crkve, koje grčki termin „ἀδελφοὶ” za Isusovu „braću i sestre“ shvaćaju u modernom smislu riječi, čitajući Sveto pismo doslovno. U tome slučaju poj-movi „braća i sestre“ označavaju naj-bližne krvne srodnike, rođene od istih roditelja. Takvim tumačenjem direk-tno osporavaju i učenje o Marijinom djevičanstvu koje zastupa Crkva. No dok se takvo tumačenje donekle može primijeniti na neke tekstove Novoga zavjeta koji dotiču to pitanje, u ostali-ma se izrazito ne uklapa i ide protiv samoga teksta i običaja vremena u kojemu je tekst nastao. Zato pozornim čitanjem tih tekstova pokušat ćemo pobliže upoznati problematiku i pro-naći odgovore i usmjerenje koje Crkva stoljećima čuva, njeguje i pre-nosi novim naraštajima. Ovdje treba najprije istaknuti ulogu semitskog na-čina izražavanja, istaknuo je o. Jo-

Sjednica za pastoralna područja Baden-Württemberg I. i Baden-Württemberg II. održana je u Nürtingenu

Sjednica za pastoralno područje Sjeverna Rajna i Vestfalija održana je u Kölnu

Sjednica za Sjeverno pastoralno područje održana je u samostanu Marienrode kod Hildesheima

Sjednica za Rajnsko-majnsko pastoralno područje održana je u Darmstadtu

vanovac. U tom pogledu, već grčki prijevod Hebrejske Biblije, tzv. Sep-tuaginta, prevodi hebrejske izraze do-slovno na grčki jezik, bez ispravljanja. Tako u Pos 13,8 Abraham i njegov nećak Lot nazvani su braćom u he-brejskom tekstu, a grčki prijevod to slijedi. Slično nalazimo i u Post 19,15; Pnz 23,7; Neh 5,7; Jer 34,9 itd. Sto-ga se ne smije zanemariti činjenica da pisci evanđelja, izravno ili neizrav-no, dolaze iz takvog govornog pod-ručja i pišu evanđelje zajednicama u takvim sredinama. Nadalje, u Iv 19,25 nalazimo da je uz križ Isusov stajala njegova majka te sestra nje-gove majke, Marija Kleofina. Ako bi-smo uzeli da je Marija Kleofina sestra Isusove majke u doslovnom smislu te riječi, otvaramo time novi problem: zašto bi netko nazvao dvije kćeri/se-stre istim imenom? No ako poštujemo semitski način razmišljanja i izražava-nja, možemo shvatiti da se ne radi o sestrama u doslovnom smislu riječi, nego o (naj)bližim rođakinjama. Time nam se otvara novi horizont u pogle-du pitanja Isusove braće i sestara. Naime, u Mk 15,40 i Mt 27,56 Marija Kleofina nazvana je majkom Jakova mlađeg i Josipa. A upravo su ta dva imena prva u nizu od četiri imena Isu-sove braće, kako ih nalazimo u Mk 6,3 i Mt 13,55. Osim toga, Isus je na-

zvan sinom Marijinim, što je doista neobičan naziv, budući da se pripad-nost sina uvijek veže uz ime oca (usp. Br 1,1-10; Mt 1,1-16 itd.). Štoviše, Marko ne ostavlja mnogo mjesta dvoj-bama ističući da je Isus „ὁ υἱὸς τῆς Μαρίας“ sin Marijin, ali označen u grčkom jeziku određenim članom. Taj određeni član označava da Isus nije jedan između sinova, nego jedan je-dini sin. Na koncu, u Iv 19,26-27 Isus, umirući na križu, ostavlja svoju majku ljubljenom učeniku. Ako je Isus doista imao braću u doslovnom smi-slu riječi, ostaje nejasno zašto bi mo-rao povjeriti svoju majku jednom od svojih učenika, a ne svojoj vlastitoj braći. Time bi sama braća prekršila židovski zakon kojim su obvezni bri-nuti za roditelje. Jedino razumno objašnjenje jest da Marijin jedini sin umire na križu, ali joj on ostavlja ljub-ljenoga učenika da se u njegovo ime brine za nju. Ovih nekoliko primjera dovoljni su da nam pojasne kolika je važnost odgovornog tumačenja Sve-toga pisma. Nijedno tumačenje Sve-toga pisma ne bi smjelo ignorirati crkvenu tradiciju, povijesnu pozadinu te način izražavanja ljudi toga vreme-na i kulture“, zaključio je svoje preda-vanje fra Matej Jovanovac, nakon čega se razvila plodna diskusija.

(Nastavak na str. 25)

SEMINAR


SPLIT – VISOVAC

Seminar za đakone i pastoralne suradnice i suradnike

Seminar daljnje izobrazbe za hr-vatske trajne đakone i pastoralne suradnice i suradnice (redovnice i laikinje i laike) iz hrvatskih katoličkih misija i zajednica u Njemačkoj odr-žan je, od ponedjeljka 2. do petka 6. ožujka, u samostanu Službenica Milo-srđa (Duhovni centar Oaza sv. Marije Krucifikse) u Splitu i na Visovcu, u or-ganizaciji Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz Frankfurta na Majni.

Sve je na početku uime organiza-tora pozdravio delegat za hrvatsku pastvu u Njemačkoj vlč. Ivica Koma-dina, koji je zahvalio sudionicima na odazivu. Potom je sudionike o Družbi Službenica milosrđa (Anćela) i o tom samostanu upoznala s. Mara Božić. „Družba je osnovana u Bresci u Italji 1840. godine od sv. Marije Kruci-fikse. Sestre su u Hrvatsku došle 1853. godine, i to u Dubrovnik, a već 1855. godine došle su i u Split. Godi-ne 1957. sjedište provincijske uprave iz Dubrovnika je preneseno u Split, gdje se i danas nalazi.“ Sudionike je pozdravila i provincijalna poglavarica s. Mariangela Galić.

Seminar su vodili dr. fra Ante Vuč-ković o temi „Tebe žeđa duša moja (Ps 63,2) – Služiti Bogu probuđujući žeđ za njim” i mo. fra Stipica Grgat o temi „’Musicam sacram’ 50 godina poslije – ’Zlatna harfa’ – 35 godina poslije”. Prema riječima dr. fra Ante Vučkovića, seminar je imao nakanu povesti sudionike na otkrivanje Božje prisutnosti u njihovu životu. To se ra-dilo kroz tri koraka. U prvom koraku se pokušalo doći do svijeta u koji smo ušli svojim rođenjem. Pritom je bilo važno otkriti s kojim se poteškoćama, radostima i očekivanjima živjeli naši roditelji, naša šira obitelj – dakle, upoznati ozračje u kojem smo ušli u svijet. To znači da naš život nije po-četak niodčega već ulazi u uređeni život, u mrežu života i da nas ona ci-jeli život određuje. Bog se kao takav ne objavljuje kao neka apstraktna udaljena veličina, već kroz naše ljud-ske odnose od krvi i mesa, kroz ljud-ske odnose ljubavi, rađanja, nastan-ka novog života. Bio je to prvi pokušaj da kroz osnovne odnose postavimo pitanje gdje je tamo bio Bog. Kako su ga doživljavali naši roditelji, braća i sestre i što ja sada vidim, što se meni

čini gdje je bio Bog. Na koji način mogu otkriti da je moje rođenje način kako se Bog utjelovio i kako piše u svijetu. Drugi se korak odnosi na važ-na mjesta u našem životu, od mjesta rođenja, do mjesta gdje smo živjeli, do mjesta koja su nam značajna zbog naših odnosa, zbog drugih ljudi, zbog svetosti. Pokušalo se tako kroz mjesta koja su nam važna otkriti Božju prisut-nost u tim mjestima. Budući da je Bog posvuda, njemu nije nikakav problem biti na mjestu na kojem se mi nađe-mo, a nama je jako važno u našoj svijesti, u našoj prošlosti otkriti koja su mjesta vezana uz koje i kakvo isku-stvo Boga. Treći korak na seminaru je bio da sudionici otkriju u svom životu važne ljude od kojih smo učili ono što nam se čini važnim. Točnije, bavili su se otkrićem svojih učitelja. To mogu biti realni, konkretni ljudi koji su imali učiteljsko zvanje, a to mogu biti i ljudi iz obitelji, kao što su majka ili otac, koji su nas poučavali važnim život- nim stvarima. Netko je naučio kuhati, netko raditi na zemlji, netko druge važne životne stvari. To mogu biti i ljudi koje nikada nismo susreli, kao što su autori romana koji su nas obi-lježili, ili knjiga koje smo čitali. To mogu biti i naši odgojitelji. To su u svakom slučaju ljudi koji po nekoj kvaliteti, koja je nama značila, odska-ču od drugih koje smo susretali. I onda dolazi pitanje gdje se u tim od-nosima naslućuje da je Bog učitelj, da me Bog preko tih ljudi poučavao da otkrijem bolji svijet, sebe samoga i druge ljude. Cijela je priča oslonjena oko otkrića Boga u našim osnovnim

stvarima – odnosima prema ljudima, svijetu ili odnosima u kojima smo izravno susretali ili tražili Boga. To je bilo važno otkriti i podsvijestiti. Sve to tvori našu priču koju smo pričali dru-gim ljudima tako da smo imali prigo-du izreći tu svoju životnu priču s tim važnim elementima. Imali smo u sku-pini barem dvoje ljudi koji su to mogli slušati. Pritom smo imali priliku čuti kako na sličan način Bog piše u dva druga ljudska života. Sve nam je to pružalo dobru prigodu da sabrano razgovaramo o temama koje su nam bile postavljene kao zadatak i da ot-krivamo živote drugih ljudi, da ih upoznajemo, da im postajemo bliži, da otkrijemo da se Bog zapravo do-gađa među nama, da je njegova pri-sutnost, njegov duh u onom što on čini u našem životu kad mi to prepo-znajemo i kad to dijelimo s drugima, istaknuo je dr. fra Ante Vučković.

Mo. fra Stipica Grgat je istaknuo kako je povod razmatranju o crkvenoj glazbi danas i ovdje obilježavanje 50. obljetnice „Musicam sacram“, najvaž-nijeg dokumenta o svetoj glazbi na-kon Drugoga vatikanskog koncila. U dokumentu je naznačena reforma ili obnova crkvene glazbe, ali i smjer-nice koje je trebalo provesti. Uz tu obljetnicu predavač se osvrnuo i na udrugu dječjih zborova „Zlatnu har-fu“ u prigodi njezine 35. obljetnice osnutka i djelovanja, koje je pročel-nik. „Da bismo ispravno razumjeli ovo izlaganje, valja odmah na počet-ku opisati stanje crkvene glazbe u na-šim misama. Recimo odmah, stanje je katastrofalno i alarmantno. Daleko

NAŠE ZAJEDNICE


dramatičnije tu je misao izrekla Pa-pinska komisija za liturgijsku glazbu 2017. kad kaže: ´Ne samo da kroz proteklih 50 godina nismo otišli na-prijed u pogledu obnove liturgijske glazbe, nego smo se vratili natrag´. Sad se nameće pitanje, pa na što sliče naše mise s glazbenog aspekta. Gdje smo to stigli nakon 50 godina? Kon-kretno, pjeva li naš puk na našim mi-sama ili šuti? Ako pjeva, a što pjeva? Ako ne pjeva tko ga je potisnuo da ne pjeva? Tko je kriv za takvo stanje? Mnogi kažu, a i sami vidimo da se pjeva i svira svega i svašta. Sa svih strana dolaze prosvjedi i zamolbe da se učini nešto da se s takvom vrstom glazbe prestane. Spomenuta komisija kaže da je mnogo krivaca: u prvom redu to su zborovođe i župnici. Kod jednih i drugih puno je krivo neznanje i neupućenost onih koji vode pjevanje u našim crkvama. Stoga je krajnje vri-jeme da se svi pozabavimo tim pro-blemom.“ Istaknuo je kako se iz važ-nih uputa i odredbi Učiteljstva Katolič-ke Crkve koje je dotaknuo, iščitava jasna uloga i zadaća koja nam je povjerena i koju bi trebalo svojski ob-našati. „Uočili smo, nažalost i propu-ste. S glazbenog aspekta, za ljepotu i

ispravnost liturgijskog slavlja svi no-simo odgovornost. Osnovna uloga zborovođe je da najprije shvati da u realizaciji crkvenog pjevanja u liturgiji treba vjerno slušati Crkvu. Do zboro-vođa stoji mnogo i nitko se ne može opravdavati. Neka nitko ne kaže, radi se o maloj župi, malo je ljudi, malo djece, ili ova je pjesma lijepa, mladi je vole i slično. Ako nam je stalo do ispravnosti i ljepote naših misa, onda će sve to ići nabolje. Tko ljubi katolič-ku liturgiju i tko je fasciniran njezinim sadržajem i ljepotom, on će naći na-čina da svemu tome dade svoj dopri-nos. Glazba u misi mora biti naša zajednička kao što je i misa zajednič-ka, u kojoj samo neki predvode, ali svi sudjelujemo. Za one koji predvode nije bitno tko su, bitno je da su prepo-znali Božji dar da mogu predvoditi, kao što netko ima dar čitati, netko mi-nistrirati, netko čistiti crkvu, netko po-magati bolesnicima, netko družiti se s osamljenima, a netko možda postati svećenikom. Ako prevagne nebriga, onda se neće dogoditi nikakav poziti-van pomak, pa je uzaludno svako na-stojanje, sve instrukcije i sva preda-vanja i svi seminari. U mnogim će našim crkvama i dalje vladati primiti-

vizam, neznanje i svaštarenje“, istak-nuo je mo. fra Stipica Grgat.

U srijedu 4. ožujka sudionici su se uputili na cjelodnevno duhovno-stu-dijsko putovanje na Visovac u pratnji delegata vlč. Ivice Komadine i dr. fra Ante Vučkovića. Tamo su ih lijepo primili i ugostili gvardijan fra Marko Nimac, meštar novaka fra Mijo Šabić i domeštar novaka fra Stojan Damja-nović, koji ih je brodom odvezao na nezaboravni izlet na Roški slap.

Središnji događaj dana na semi-naru bila su misna slavlja, koja je u Splitu i na Visovcu predvodio dr. fra Ante Vučković u zajedništvu s delega-tom vlč. Ivicom Komadinom.

U Vijeće Hrvatske inozemne pa-stve za pastoralne suradnice i surad-nike iz Njemačke izabran je pasto-ralni referent u hrvatskim katoličkim zajednicama Esslingen, Filderstadt Kirchheim i Nürtingen Željko Galić. Na kraju je zahvalnu riječ sudioni-cima na sudjelovanju na seminaru uputio delegat vlč. Ivica Komadina koji ih je pozvao na seminar i sljede- će godine, koji će se održati u Nje-mačkoj.

Tekst i snimka: Adolf Polegubić

INGOLSTADT

Proslavljen sv. Ivan Bosco - zaštitnik misije

Hrvatska katolička misija Ingol-stadt proslavila je svoga zaštit-nika sv. Ivana Bosca. Slavlje je započelo u nedjelju 2. veljače u 16 sati u crkvi Sv. Martina u Mailingu sv. misom, koju je predvodio voditelj mi-sije don Mato Križić, a sudjelovali su brojni svećenici iz susjednih župa i misija: don Stjepan Matijević - voditelj HKM Nürnberg, o. dr. Clemens Her-genröder - župnik župe Sv. Josipa i Sv. Konrada u Ingolstadtu, o. dr. Lo-renz Gadient iz oratorija Sv. Josipa, o. Richard Hüttinger - župnik iz Eichstätta, bogoslovi Mato Puljić i David Bebek također iz Eichstätta te o. Reinhard Gesinger, provincijal nje-mačkih Salezianaca don Bosca iz Münchena. Veliki broj mladih u na-rodnim nošnjama ušli u crkvu Sv. Martina s bavarskom i hrvatskom zastavom, uz mnoštvo ministranata, a svečano pjevanje je vodio VIS „Ka-rizma”.

Nakon sv. mise svi su se preselili u župnu dvoranu župe Sv. Martina gdje

su mladi članovi folklora, mladi ani-matori kao i mališani pripremili kul-turno zabavan program. Posebno je zapažen dio programa gdje su mladi i animatori pretstavili igrokaz bez i jedne progovorene riječi, ali je ipak svima u dvorani bila jasna poruka kako nas ne mogu usrećiti novac, lje-

pota, alkohol ili droga – ima samo jedan pravi put. Nakon kulturnog programa nastavilo se druženje, a marljive domaćice kao i članovi žup-nog pastoralnog vijeća pripremili su večeru za sve nazočne.

Kruno Janković

OBLJETNICE


KOBLENZ

Proslavljena 50. obljetnica Hrvatske katoličke misije KoblenzHrvatska katolička misija (HKM) Koblenz svečano je, u subotu 8. i u nedjelju 9. ve-ljače, proslavila 50. obljetnicu djelovanja te je obilježila blagoslovom biste bl. Aloj-zija Stepinca na trgu ispred crkve i 60. obljetnicu Stepinčeve mučeničke smrti, koji je, kako je istaknuto, tako postao znak zajedništva hrvatske i njemačke zajednice u Koblenzu.

Svečano misno slavlje

predvodio je i

propovijedao

trierski biskup mons. Stephan Ackermann

Zahvalnu riječ mons.

Ackermanu i Biskupiji Trier

uputio je

voditelj misije vlč. Stjepan

Zadravec

Svečano misno slavlje u tom je po-vodu, u nedjelju 9. veljače, u pu-noj crkvi Sv. Franje u Koblenzu predvodio trierski biskup mons. Step-han Ackermann, u zajedništvu s apo-stolskim upraviteljem Križevačke epar-hije mons. Milanom Stipićem, koji je na proslavu došao uime hrvatskih bi-skupa, voditeljem misije vlč. Stjepa-nom Zadravcem, ravnateljem Dušo-brižništva za Hrvate u inozemstvu dr. vlč. Tomislavom Markićem, delega-tom za hrvatsku pastvu u Njemačkoj

vlč. Ivicom Komadinom, referentom za dušobrižništvo katolika drugih ma-terinskih jezika u Biskupiji Trier vlč. Matthiasom Schmitzom, župnikom župne zajednice Moselweiß vlč. Mi-chaelom Frevelom, bivšim voditeljem misije mons. Alojzijem Petrovićem, mr. vlč. Tadijom Crnjkom, vlč. Stjepa-nom Matezovićem, o. Josipom Doli-ćem i uz asisenciju trajnog đakona.

Misnom slavlju pribivali su i mini-star vanjskih i europskih poslova R. Hrvatske dr. Gordan Grlić Radman, veleposlanik R. Hrvatske iz Berlina Gordan Bakota, generalni konzul R. Hrvatske iz Frankfurta Vedran Konje-vod, zastupnik u Parlamentu Savezne

Republike Njemačke Josip Juratović, njemačka sutkinja i autorica iscrpne biografije o bl. Alojziju Stepincu na njemačkom jeziku dr. Claudia Stahl sa suprugom te predstavici Središnje-ga državog ureda za Hrvate izvan R. Hrvatske.

Mons. Ackermana, mons. Stipića, svećenike, uzvanike, goste i sve okup-ljene na početku je srdačno pozdra-vio vlč. Zadravec. Posebno je zahvalio mons. Ackermanu na odazivu i pred-vođenju misnog slavlja. Ujedno je

podsjetio kako Hrvatska katolička mi-sija Koblenz broji 4000 vjernika. „Mi danas ovdje imamo dvije domovine – jednu iz koje poječemo i drugu u kojoj živimo. U vjeri smo u jednistvu s Katoličkom Crkvom. Isto tako znamo da čovjek ponajbolje izražava svoju radost, žalost i vjeru u svom materin-skom jeziku. Upravo stoga se svake nedjelje okupljamo u ovoj crkvi. Sveta misa na materinskom jeziku nije samo dio vjere, već i dio domovine. Raduje nas da ste među nama. Radu-je nas da ne živimo samo jedni pokraj drugih već jedni s drugima. Dobro došli u Hrvatsku katoličku misiju Ko-blenz i osjećajte se s nama kao kod

kuće jer ovdje i jeste kod kuće. Završit ću riječima poznate hrvatske narodne pjesme ´Dobro mi došel, prijatel´”.

Mons. Akerman je u uvodnoj riječi zahvalio vlč. Zadravcu na pozivu te je izrazio radost što može predstaviti sv. misu u povodu 50. obljetnice misije.

U propovijedi je mons. Acker-mann podsjetio na značenje Isusovih riječi o svjetlu svijeta i soli zemlje. „Možemo promatrati i svoju osobnu i zajedničku povijest kad kao kršćani nismo ostvarili biti svjetlo svijeta i sol

zemlje. Crkva je kao mjesečevo svje-tlo. Mjesec ne šalje vlastito svjetlo već svjetlo Sunca. Tako Crkva odašilje Kristovo svjetlo. Ljudi su i sa svojim pogreškama i granicama. Stoga je važno svoj život sagledati u istini. I sveci su bili ljudi sa svojim granica-ma.“ Biskup je i zajednice materinskih jezika u Njemačkoj prispodobio svje-tlu svijeta i soli zemlje i istaknuo, kako i one kada čuvajući svoje značajke, oplemene svoju okolinu te ih je po-zvao neka to i dalje čine u toj župi, Biskupiji i u Njemačkoj. Ujedno je podsjetio na Sinodalni put i traženje putova za budućnost Katoličke Crkve u Njemačkoj pri čemu važnu ulogu,


Milan Stipić, mons. Stephan Acker-mann, a prigodnu čestitku uputio je i mons. Alojzije Petrović, koji se prisje-tio svoga 33-godišnjeg djelovanja u toj misiji.

Večer ranije, u subotu 8. veljače, sv. misu u crkvi Sv. Franje u Koblenzu, predslavio je domaći njemački župnik vlč. Michael Frevel, a propovijedao je refernt za zajednice drugih materin-skih jezika u biskupiji Trier vlč. Matt-hias Schmitz. U propovijedi je podsje-tio na nedavno studijsko putovanje svećenika iz zajednica drugih mate-rinskih jezika iz biskupije Trier u R. Hr-vatsku, u kojoj su svi imali priliku upo-znati lik i djelo bl. Alojzija Stepinca.

položio cvijeće i svijeću s hrvatskim grbom i trobojnicom. Prije misnog slavlja dr. Stahl je crkvi Sv. Franje održala iscrpno predavanje na nje-mačkom jeziku o životu i djelu bl. Alojzija Stpepinca, nakon kojega su se svojim pitanjima i svjedočanstvima uključili i brojni sudionici.

HKM Koblenz utemeljena je de-kretom biskupa iz Triera mons. Ber-narda Steina 1. lipnja 1970., a broji oko 4000 Hrvata katolika. U početku je obuhvaćala cijelo područje bisku-pije Trier. Tako je bilo sve do 20. stu-denoga 1972. kada je osnovana HKM u Saarbrückenu, pa se od tada do danas misija u Koblenzu prostire

Za vrijeme misnog slavlja u punoj crkvi Sv. Franje

Svečano i raspjevano je bilo i na zajedničkom ručku

je. Nakon šesnaest mjeseci upravu misije je 1. listopada 1971. preuzeo vlč. Alojzije Petrović, svećenik Zagre-bačke nadbiskupije. Vlč. Petrović je u misiji djelovao trideset i tri godine, do 1. prosinca 2004. Njegovim nasljed-nikom imenovan je mr. vlč. Tin Šipoš, svećenik Varaždinske biskupije, koji je djelovao do 26. kolovoza 2007., kada je iz HKM Koblenz otišao u Kar-tuziju Marienau. Sadašnji voditelj mi-sije je svećenik Varaždinske biskupije vlč. Stjepan Zadravec, koji je svoju dužnost u misiji započeo 26. kolovo-za 2007. Aktivan je i u pastoralu nje-mačkih zajednica.

Tekst i snimke: Adolf Polegubić

kako je istaknuo, imaju i zajednice drugih materinskih jezika.

Nakon što su mu na kraju sv. mise predstavnici misije predali prigodni dar, mons. Ackermann je podjetio na svoje kontakte s Hrvatima za vrijeme studija Rimu. Tamo je, kako je kazao, susretao broje hrvatske bogoslove te je od njih mnogo učio u bl. Alojziju Stepincu i uvidio koliko je bl. Stepinac važan i štovan u hrvatskom narodu. Ujedno je napomenuo da s bl. Alojzi-jem ima i dodirne točke jer je i on kao i bl. Alojzije boravio u Rimu u Papin-skom zavodu Germanicum-Hungari-cum i studirao na Papinskom sveuči-lištu Gregoriana.

Misno slavlje uveličao je misijski zbor, kojim je ravnao Mario Vranješ.

Nakon misnog slavlja priređen je zajednički objed tijekom kojega su čestitku uputili zastupnik Josip Jurato-vić, župnik vlč. Michael Frevel, ravna-telj dr. vlč. Tomislav Markić koji se obratio i uime delegata vlč. Ivice Ko-madine, ministar dr. Gordan Grlić Radman, dr. Claudia Stahl, mons.

Nakon sv. mise svi su se uputili na trg ispred crkve Sv. Franje, gdje je blagoslovljena bista bl. Alojzija Ste-pinca, autora Vida Vučka, a trg je presjecanjem hrvatske trobojnice otvo-rila dr. Claudia Stahl, dok je ministar dr. Gordan Grlić Radman pred bistu

istočnom polovicom Trierske biskupi-je te obuhvaća područje uz Rajnu od Bonna do Mainza, uz Mosel do Zella te pokrajine Eifel, Hunsrück i Wes-terwald. Prvim upraviteljem misije imenovan je vlč. Vjekoslav Ivanović, svećenik Skopsko-prizrenske biskupi-



SAKRAMENTI U ŽIVOTU CRKVE


Piše: mr. sc. Milan Dančuo, KBF Zagreb

Sakrament euharistijeSvi sakramenti su usmjereni prema euharistiji kao njihovom središtu.

Sakrament euharistije neraskidivo je povezan s Posljednjom veče-rom i Kristovim vazmenim otaj-stvom. Stapa u jedno slavlje dva sre-dišnja događaja: Posljednju večeru i Kristovu smrt te uskrsnuće i obroke s Uskrslim. Tako su prve kršćanske za-jednice spomen i prisjećanje na Po-sljednju večeru te na Kristovo uskr-snuće i ukazanja transformirale u obrednu stvarnost. Sama nedjelja izražava smisao kršćanskog blagda-na kao slavlja zajednice te zadržava kontinuitet sakramentalnog spomena božanskih događaja i nadasve Kristo-ve Pashe.

Euharistija je hrana za život vjere

Euharistija kao sakrament postaje tako temelj i duhovna snaga Crkve, ali i početak navještaja, kako je pisao sv. Pavao zajednici u Korintu: „Uisti-nu, svaki put kad jedete ovaj kruh i pijete ovaj kalež navješćujete smrt Gospodnju dok ne dođe“ (1 Kor 11,26). Slavlje euharistije kao spo-men Posljednje večere jest način au-tentičnog kršćanskog života koji pre-lazi s Krista na svakog vjernika, a navještajem i svjedočanstvom teži se proširiti na sve ljude i cijelo društvo.

Euharistija je oponašanje Posljednje večere

Proučavanjem samih početaka Crkve dobiva se jasniji uvid u prvu karakteristiku euharistijskog slavlja: euharistija je oponašanje (gr. mime-sis) Posljednje večere koje se može promatrati na dvije razine. Prva razi-na je ona obredna: u prvim euharisti-jama kako nam donose sačuvani po-vijesni izvori može se jasno prepo-znati obredna sličnost s Posljednjom večerom. Druga razina je ontološke naravi: sve što je Isus činio i govorio na Posljednjoj večeri realizira se u eu-haristiji. Oponašanje se ne sastoji samo u izvanjskoj sličnosti ili kopiji obrednih elemenata, već u identitetu i jednakosti po naravi. Euharistija kao referentnu točku ima Posljednju ve-čeru. Isus na Posljednjoj večeri čini određene geste i učenicima upućuje

Križ koji je jednom za svagda postavljen u središte ljud-ske povijesti uprisutnjuje se u znakovima kruha i vina te euharistijsko slavlje svaki puta iznova ostvaruje sakra-mentalnu i spasenjsku djelo-tvornost.

Dodirujući stvarnost koju eu-haristija označuje, Crkva za-hvaljuje Ocu za objavu živo-ta, zatim za oslobođenje od grijeha i smrti koje je dovrše-no u Kristu i aktualizirano u sakramentu, kako bi u sadaš-njosti primijenila blagodati žrtve na križu za sve ljude. Spomen-čin u euharistiji je stvarna prisutnost: Krist je pri-sutan svaki puta kada Crkva izgovara njegove riječi s Po-sljednje večere.

određene riječi kako zapisuju novo-zavjetni tekstovi. Elementi Posljednje večere nisu samo kruh i vino na koje se kasnije koncentrira zapadna sa-kramentalna teologija, već Kristove riječi i specifična zapovijed učenici-ma. Euharistija postaje navještaj žrtve

Kristu i aktualizirano u sakramentu, kako bi u sadašnjosti primijenila bla-godati žrtve na križu za sve ljude. Spomen-čin u euharistiji je stvarna prisutnost: Krist je prisutan svaki puta kada Crkva izgovara njegove riječi s Posljednje večere.

Euharistija je predokus vječnog života

S Kristom je započeo novi život, nastupilo je eshatološko vrijeme kao vrijeme ispunjenja i konačnosti koje nije kraj, nego preobrazba samog vremena. Bog je ušao u čovjekovu povijest i u njegovo vrijeme, a vrijeme je postalo mjestom Božje prisutnosti, spasenja i navještaja novog života. Liturgija kroz slavlja već sada živi vječnost i tako preobražava vrijeme. Između dva eshatološka događaja, tj. Kristova uskrsnuća i njegova dolaska na kraju svijeta i vremena stoji euha-ristija kao spomen-čin i predokus no-voga života te sakramentalni izričaj

na križu, ali i uskrsnuća tako da je poveznica između euharistije i novog života kojeg donosi Kristovo vazmeno otajstvo iznimno važna.

Euharistija je spomen-čin Kristovih otajstava

Druga karakteristika euharistije jest stvarnost spomen-čina na tragu Kristovih riječi s Posljednje večere koje postaju polazište za kršćansko euha-ristijsko slavlje: „Ovo činite meni na spomen“ (Lk 22,19c). Na Posljednjoj večeri Krist upućuje poziv da njegovi učenici čine to isto njemu na spomen pa se po poslušnosti Kristovoj zapovi-jedi sakrament euharistije razlikuje od ostalih sakramenata. U semitskom poimanju spomen-čin (gr. anamnesis) nije samo čisto sjećanje na određeni događaj koji se odvio u povijesti, već slavlje aktualizira i uprisutnjuje taj do-gađaj na način da mu oživljava cjelo-kupnu snagu i spasenjsku djelotvor-nost. Križ koji je jednom za svagda postavljen u središte ljudske povijesti uprisutnjuje se u znakovima kruha i vina te euharistijsko slavlje svaki puta iznova ostvaruje sakramentalnu i spa-senjsku djelotvornost. Na taj način kršćanske zajednice kroz sva stoljeća sudjeluju u plodovima vazmene žrtve navješćujući Kristovu smrt do njegova povratka na kraju svijeta i vremena. Dodirujući stvarnost koju euharistija označuje, Crkva zahvaljuje Ocu za objavu života, zatim za oslobođenje od grijeha i smrti koje je dovršeno u

dovršenosti. Slavlje euharistije odvija se u dinamičkom vremenu koje ne pozna univerzalno sada u sadašnjosti niti apsolutnu podjelu linearnog toka prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, već za one koji slave u sebi sažima i isprepliće sadašnjost koja postaje stvarno uprisutnjenje Kristova povije-snog spasenjskog otajstva i budućnost iščekivanja eshatološke punine koja preobražava već sada život i povije-sno vrijeme čovjeka. n

BOTSCHAFT DES DELEGATEN BEITRÄGE IN DEUTSCHER SPRACHE NR. 200


Mit den Ländern Syrien und Libanon stellt Misereor während der Fastenaktion 2020 eine Region in den

Mittelpunkt, die von großer ethnischer, religiöser und kultureller Vielfalt, aber auch von zahlreichen

Konflikten geprägt ist

Foto

: ww

w.m

iser

eor.

de

Misereor

Das Bischöfliche Hilfswerk Mise-reor e. V. (lateinisch misereor „ich erbarme mich“) ist eines der größten Hilfswerke der römisch-katholischen Kirche in Deutschland und hat seinen Sitz in Aachen. Nach dem Prinzip der Hilfe zur Selbsthilfe unterstützte Misereor seit sei-ner Gründung im Jahr 1958 über 106.000 Projekte in Asi-en, Afrika, Ozeanien und La-teinamerika. Das Ziel Misere-ors ist es, den Ärmsten der Ar-men zu helfen und gemeinsam mit einheimischen Partnern Menschen jedes Glaubens, je-der Kultur und jeder Hautfarbe zu unterstützen. Jedes Jahr werden etwa 6000 Projektan-fragen an die Organisation gestellt. In der Geschäftsstelle Aachen arbeiten ca. 330 rö-misch-katholische und evan-gelische Christen. Die jährli-che Aktion in der Fastenzeit soll den römisch-katholischen Pfarrgemein-den die Lebenswelt von Menschen nahebringen, die unter Armut und Ungerechtigkeit leiden. Bereits der 76. Deutsche Katholikentag in Fulda 1954 hatte die Bildung einer „deut-schen Institution für die Ausbildung und Betreuung qualifizierter Laien-kräfte“ in Entwicklungsländern emp-fohlen. Internationale katholische Frauenverbände und die internatio-nale Pax Christi Bewegung riefen zur Bekämpfung des Hungers auf; der deutsche Zweig der Pax Christi Bewe-gung begann in der Bundesrepublik Deutschland systematisch mit der Sammlung von Spenden für Hun-gernde, Aussätzige und Überseestu-denten. Verbände wie KAB (Erzbistum Paderborn), Kolpingsfamilie und BDKJ starteten Aktionen.

In seiner Weihnachtsansprache 1957 bat der Kölner Kardinal Josef Frings im Erzbistum um Spenden für das Erzbistum Tokio und deutete an, dass er Größeres plane. Auf Initiative von Alfons Erb, Vizepräsident von Pax Christi, bat das Zentralkomitee der deutschen Katholiken (ZdK) 1958 die deutschen Bischöfe, in der Fastenzeit 1959 möge eine Aktion gegen Hun-ger in der Welt durchgeführt werden. Blatt 1 der fünfbändigen Entstehungs-akte für das Bischöfliche Hilfswerk Mi-sereor im Archiv der Erzdiözese Köln ist ein Schreiben von Jakob Holl vom 24. April 1958 an den Generalvikar Joseph Teusch. Darin macht er ihn

auf einen von ihm geschriebenen Ar-tikel mit der Überschrift „Hunde haben’s bei uns besser“ aufmerksam, der in der Kölner Kirchenzeitung vom Vortag erschienen war. Holl wirbt in dem Artikel dafür, mehr gegen den Hunger in der Welt zu unternehmen und dafür neue Organisationsformen zu schaffen. Vorausgegangen war eine dreimonatige Reise Holls von

super turbam, um in den Entwick-lungsländern besser Hilfe leisten zu können. Die Bischöfe stimmten dem Vorschlag einhellig zu. Der Name wurde jedoch auf das Wort Misereor verkürzt. Damit führte die Spur über Jakob Holl auch gleichzeitig zu Mutter Teresa. In der Fastenzeit 1959 wurde die erste Fastenaktion durchgeführt, die 34 Millionen Mark erbrachte. Ein

Jahr später zog Misereor in die Aachener Mozartstraße Nr. 9 ein, wo sie in direkter Nachbarschaft zur Bischöfli-chen Akademie des Bistums Aachen einen Großteil des Gebäudetraktes von dem dort seit 1932 ansässigen Priesterseminar Aachen über-nahm.

Misereor arbeitet mit den Menschen, die unter Krank-heit, Armut oder einer ande-ren menschlichen Not leiden, um dadurch Gerechtigkeit, Freiheit, Versöhnung und Frieden in der Welt zu för-

dern. Zentrale Themen in der Projekt-arbeit sind der Kampf für Menschen-rechte, für jeden Menschen zugängli-ches Trinkwasser, der Kampf gegen AIDS, Klimawandel, die Armut in Städten. Schlüsselbereiche der Förde-rung sind ländliche Entwicklung, das Gesundheitswesen, die Berufs- und Erwachsenenbildung, die Kleinge-werbeförderung, Selbsthilfewohnbau, Projekte der Sozialarbeit, Frauenför-derung, Menschenrechtsarbeit sowie die Schulung örtlicher Führungskräf-te. Misereor arbeitet mit ortsansässi-gen Partnerorganisationen. Projekt-partner vor Ort leben mit den Armen und wissen, unter welchen Bedingun-gen diese leben. Misereor-Partner kommen aus Ortskirchen, Selbsthilfe-initiativen, Kooperativen, Menschen-rechtsgruppen und anderen nicht-staatlichen Organisationen. Während der Projektbegleitung bilden der Er-fahrungsaustausch und die Auswer-tung von durchgeführten Maßnah-men einen stetigen Entwicklungspro-zess. (Quelle: wikipedia.de).

Mögen die verbleibenden Tagen der Fastenzeit auch für uns ein An-sporn sein, Mitgefühl und Solidarität unseren Mitmenschen in Not zuteil-werden lassen; möge durch unsere Worte und Taten die christliche Liebe in uns und zu unseren Nächsten stets wachsen, damit wir glücklich und mit offenem Herzen das bevorstehende Osterfest feiern können.

IhrPfr. Ivica Komadina, Delegat

Ende Oktober 1957 bis Anfang Janu-ar 1958 nach Asien, die ihn auch mehrere Wochen zu Mutter Teresa in Kalkutta führte. Er begleitete sie mit seiner Kamera zu Sterbenden und be-wunderte ihre Geduld dabei. Wer un-ter den Hungernden noch essen konnte, bekam von ihr unter dem Blitzlicht von Holl’s Kamera Milch und Reis. Ein 14-jähriger Junge starb in den Armen von Holl in der Sterbehal-le von Kalighat, der die ihm einge-flößte Milch nicht mehr schlucken konnte. Als Holl wieder zu Hause war, ergriff er sofort Initiativen. Über das Päpstliche Werk der Glaubensver-breitung in Aachen richtete er ein Postscheckkonto mit dem Stichwort „Reis für Kalkutta“ ein und sammelte Spenden. Als sein Bericht in der Kirch-enzeitung veröffentlicht wurde, hatte er bereits 75.000 DM gesammelt, die er an Mutter Teresa weiterleitete. In einem Begleitbrief schrieb er ihr: „Als ich in der Sterbehalle von Kalighat stand, kamen mir spontan die Worte unseres Herrn in den Sinn: „Misereor super turbam – Ich habe Mitleid mit diesen Menschen“ (Mk 8.2)

Insgesamt erbrachte die Aktion „Reis für Kalkutta“ rund eine halbe Million DM. Der Kölner Erzbischof Jo-seph Kardinal Frings nahm diese Be-strebungen zum Anlass und bat auf der Bischofskonferenz in Fulda im Herbst 1958 um die Einrichtung eines bischöflichen Hilfswerks, der „Aktion gegen Hunger und Krankheit in der Welt“ mit der Bezeichnung Misereor

NAŠE ZAJEDNICE


AALEN

Proslavljeno Stepinčevo

Hrvatska katolička zajednica (HKZ) bl. Alojzija Stepinca u Aalenu svečano je, u nedjelju 16. veljače, proslavila svoga zaštitnika misnim slavljem, koje je u kapeli Sv. Mihaela u Aalenu predvodio vrhbo-sanski pomoćni biskup u miru, i ta-dašnji predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine za hrvatsku inozemnu pastvu mons. Pero Sudar u zajedništvu s domaćinom – voditeljem HKZ bl. Aloj zija Stepinca u Aalenu i HKZ Presve toga Srca Isusova u Heidenheim a.d. Brenz vlč. Vilimom Koretićem – svećenikom Bjelovarsko-križevačke biskupije, i uz asistenciju trajnog đakona Thomasa Biega.

Mons. Sudara i okupljene vjernike Hrvate katolike iz Aalena, Heidenn-heima i šire, među kojima su u mi-snom slavlju sudjelovali i Nijemci, na početku je pozdravio vlč. Vilim Kore-tić. „ Ova je Hrvatska katolička zajed-nica u posljednje vrijeme doživjela sudbinu onoga svetopisamskog pješ-ničnog zrna, iz Isusove poruke o sija-ču, koje je bačeno u zemlju da prokli-ja, iznikne i da donese rod. S pomoću Božjom, ova klica je stara pedeset godina i nadamo se da će i dalje rasti i razvijati se do dobrih plodova.“ Dru-gopredsjedavajuća pastoralnog vije-ća HKZ Aalen Paula Matić je u po-zdravnoj riječi mons. Sudaru istaknu-la kako su članovi te zajednice svjesni da „nevolja rađa postojanošću, po-stojanost prokušanošću, prokušanost nadom“. Pozdravnu riječ mons. Su-daru uputila je i Petra Šebalj, koja se kandidriala za novo pastoralno vije-će. „Pred Vama, oče biskupe, pozi-vam mlade da se odluče na služenje Crkvi tako da pruzmu odgovornost za

njezino dobro“, kazala je te je preda-la mons. Sudaru buket cvijeća u znak dobrodošlice i zahvalnosti.

Mons. Pero Sudar je u uvodnoj ri-ječi zahvalio vlč. Koretiću na pozivu kako bi zajedno s vjernicima te zajed-nice slavio zaštitnika te zajednice bl. Alojzija Stepinca. „Zahvaljujem vam, braćo i sestre, i u ime naše Crkve za sve ono dobro koje ste tijekom ovih godina ovdje činili. Čestitam vam i na

za Isusom. Što radije prihvaćamo pat-nje ovoga života, posvećujemo ih i da-rujemo Bogu, to se više Božja milost i punina života ulijeva u naš život. Naš se Blaženik u svojoj ljudskoj skromno-sti i veličini mogao oduprijeti čemu se rijetko tko mogao oduprijeti, vlasti, kako je on rekao, koja je stvarno bila željna krvi i osvete. Nije Stepinac izni-kao niodakle. Stepinac je vrhunac bri-jega šest stotina svećenika, redovnica i redovnica ubijenih u vrijeme komu-nizma u bivšoj Jugoslaviji. Zato je on naša slika, naš ponos. Kao predstav-nik jednog naroda i jedne svoje Crkve i kao duboki vjernik nosio je svoj ži-votni križ. Još je za njegova života re-kao jedan od prvih komunista, Mi lo-van \ilas: „Stepinac je potpuni čov-jek. To je karakter kojega se ne da slomiti. On je nevino osuđen iz poli-tičke nužnosti.“ Dakle, već mu dolazi priznanje od onih koji su ga osudili. A potom svjedoče to i najveći autoriteti Crkve – od papa Pija XII., Ivana XXIII., Pavla VI., pogotovo Ivana Pavla II., koji je istaknuo na proglašenju blaže-nim kako je Stepinac predstavnik sve-ga onoga što se dogodilo u ovom stoljeću (20. st.) hrvatskom pučanstvu i cijeloj Europi. Potom će se papa Be-nedikt XVI. zapitati: „Ako Stepinac nije

50 godina postojanja misije/zajedni-ce, koju ste, kako sam mogao vidjeti, vrlo svečano proslavili.“

U propovijedi je mons. Sudar is-taknuo kako je ljudski život tajna za svakoga, a pogotovo su neshvatljive tajne nekih života, nekih ljudi, kao što je bl. Alojzije Stepinac. Znam da ste s ove propovijedaonice o njemu čuli sve što se o njemu moglo reći, od nje-gova teška puta u izboru zvanja, kako je Isusa tražio poput Židova iz Grčke. Kad ga je spoznao, krenuo je za njim. Isusova proslava je bila smrt i to ona na križu. Ništa nije vjerovao što nije djelom potvrdio. Nikoga nije pozvao na nešto, a da to nije sam prošao. Isus sin Božji je smisao ljudskog života i ljudske patnje. Tako Stepinac kreće

svet, tko je uopće svet?“ Prošao je go-tovo doslovno Isusovim križnim pu-tem, hrabro ostajući pod svojim kri-žem i zato uopće ne sumnjamo da je danas tamo, kako je Isus obećao, gdje je On, tamo će biti i njegov slu-ga. To je poruka Alojzija Stepinca, njegova života i svetosti. Bez pouzda-nja u Boga nema vjerničkog života. Stoga je ovaj život preduvijet najveće vrijednosti. On je naš ponos i identi-tet, srcu drag, koji je predvodnik onih šest stotina obijenih zato što su bili to što jesu. On je u isto vrijeme izraz i svjedočanstvo vjere hrvatskoga kato-ličkog puka. Iz te nevidljive vjere, ali vjerne vjere, izrastao je Stepinac, ali i svi naši blaženici i svi naši sveci. Čini mi se da je kod nas Hrvata bilo važni-


je svjedočiti nego se brinuti da ti svje-doci vjere budu proglašeni svetima. Važno nam je da imamo svetaca, a ne da su proglašeni. Znano je koliko su Stepincu bili važni Hrvati u inozem-stvu. Gotovo prve misije u inozemstvu je osnovao Stepinac. Slao je svećeni-ke za našim radnicima u inozemstvo, jer je znao koliko ste nam važni. Zato mu se u ovoj sv. misi, a i u životnim tjeskobama možemo slobodno obra-ćati, istaknuo je mons. Sudar.

Djeca i mladi u hrvatskim narod-nim nošnjama u prikaznim su darovi-ma prinijeli hostije, kalež, kruh, grož-đe, vino, bistu bl. Alojzija Stepinca i Bibliju. Uime zajednica vlč. Koretić je mons. Sudaru na kraju misnog slavlja predao prigodni dar. Zahvalio je i svi-ma koji su na bilo koji način doprini-jeli ostvarenju proslave. Mons. Sudar je na svemu zahvalio i potaknuo okup-ljenu zajednicu neka bude ponos bl. Alojzija Stepinca i neka bude svjesna

da je Bog neizmjerno voli. „Neka Do-movina nikada ne iziđe iz vas. Ne za-boravite gdje ste rođeni i od koga ste rođeni!“

Misu je animirao zbor iz Aalena i Heidenheima uz pratnju na orgulja-ma Vanesse Adelfio i Juliana Škobića, te uz pratnju na čelu Elene Škobić. Zborom je ravnala njegova voditeljica Marta Bogdanović.


MÜNCHEN

Proslava Stepinčeva u Münchenu

Trodnevna duhovna pripra-va u Hrvatskoj katoličkoj župi Mün chen zaključena je proslavom Stepinčeva - 60. obljetnice Blaženikove mučenič-ke smrti, u nedljelju 9. veljače, u prepunoj crkvi Sv. Mihaela sve-čanom sv. misom, koju je pred-vodio postulator Stepinčeve kau-ze mons. Juraj Batelja.

U propovijedi je mons. Bate-lja ocrtao Stepinčev lik. Iznio je detaljne političke smicalice i ko-munikacijsko blaćenje Stepinca te njegovu „naglu fašistoizaci-ju”, nakon 1945. Treba znati, naglasio je propovjednik, da je Stepinac spašavao ne samo Ži-dove, Srbe, 7.500 kozaračke pravoslavne djece, nego i „neke njihove”. Kako se Stepincu nije moglo predbaciti „usta štvo” i „fašizam”, trebalo mu je prilijepiti da je mogao, ali nije učinio dovoljno, tj. više, (što je sotonski dijalektički sofi-zam). Broz, Ranković, Bakarić, Kraja-čić, Manolić, Biber, i drugi stoje u hi-jerarhijskoj liniji iza često u dokumen-tima UDBE opetovane rečenice: „Postupili smo kako ste tražili”. O Stepincu, osim gore navedenih, ipak svjedoče i drugi njegovi „politički” protivnici. „Stepinčeva veličina do-minira duhovno i politički već tada (1943. godine) u hrvatskom narodu”, piše o njemu komunistički disident dr. Ante Ciliga, a komunist Milovan \ilas priznaje Ivanu Meštroviću: „Ne mislim ni ja ni ijedan integralni komunist da je Stepinac kriv. On je integralan čov-jek i čvrst, nepokoriv karakter. Ukrat-ko, priznajem vam da je nepravedno osuđen, ali koliko se puta u povijesti zbilo da su pravedni ljudi bili osuđeni iz političke nužde. Da je on čvrst u

svom hrvatstvu, to je prirodno i to nas ne bi smetalo, kad samo ne bi bio isto tako čvrst u svojoj odanosti katoličan-stvu i papizmu.” Isti Milovan \ilas u knjizi „Tamnica i ideja“ je potvrdio: „Znao sam predobro da sud obavlja formalnosti odluke koju donosi partij-sko-državni vrh”. Obraćeni komunist Zdravko Tomac će u svojoj knjizi „Obraćenje“ kazati: „Nisam znao ci-jelu istinu o slučaju Stepinac i stvarnoj ulozi Jakova Blaževića. (…) Pričao mi je da su ga Tito i Ranković natjerali da digne optužnicu protiv kardinala Ste-pinca, nakon što je kardinal Stepinac odbio raskinuti s Vatikanom i odvojiti Hrvatsku Crkvu od Vatikana”. Da je Stepinac bio žrtva duboke mržnje, koja i danas djeluje po istim principi-ma, više je nego očito. On je prven-stveno mučenik „in odium fidei et in odium Ecclesiae Catoholicae“, a to je za njegovu svetost dovoljno reći, jer

„ako smo ga nazvali mučeni-kom, dosta smo propovijedali”, kazao je za njega vijetnamski kardinal Van Thuen (*1928. – +2002.), koji je proživio sličnu sudbinu, a kojemu je „u godina-ma njegova tamnovanja primjer svjedoka vjere bl. Alojzije Stepi-nac bio velika utjeha”. On je ujedno i mučenik „in odium Croatiae“, žrtva trostruke mrž-nje, svodive na mržnju „homo sovieticusa in odium naturae“. Stepinac pak nije mrzio. „Njego-va će smrt kod njegovih mučite-lja izazvati jezu, kad osjete da im je opasniji protivnik iz groba nego li je bio iz njihove tamnice. Neće ih progoniti Stepinac, nego njihova savjest”, napisao je Stepinčev prvi biograf Aleksa Benigar. Njegova beatifikacija,

a sada i kanonizacija kod njegovih mrzitelja izaziva istu jezu. Nastavljaju-ći aforistički iznositi propovijed, mons. Batelja je rekao da je „velik samo onaj tko može opraštati, jer opraštaju samo velike duše”. U Stepinčevoj du-hovnoj oporuci stoji: „A svima onima koji su meni bilo što krivo činili u živo-tu, od svega srca opraštam”. Stepinac je, po uzoru na sv. Augustina u svojoj duhovnoj oporuci ostavio zapisano da je svaki „čovjek djelo Božje, a opa-čina djelo ljudsko”, i tko dira u čovje-ka, dira „zjenicu Božju”. Univerzalnije poruke ne poznajemo. Da Stepinac i danas ima što poručiti čitavom svije-tu, gdje god se degradira ljudsko do-stojanstvo, npr. u začetima a još ne-rođenima, očevidno je. Pa što hoće-mo više, upitao je propovjednik mons. Batelja. Zar ne vidimo koju veličinu

Misno slavlje predvodio je postulator mons. Juraj Batelja

(Nastavak na str. 16)

NAŠE ZAJEDNICE


Duhovna obnova uoči Stepinčeva u Münchenu

Za proslave Stepinčeva u punoj crkvi Sv. Mihaela

imamo? Propovjednik je, govoreći o veličini Alojzija Stepinca, pozvao i vjernike i političare i sve hrvatske me-dije da budu ujedinjeni veleposlanici evan đeoske poruke i čuvari uspome-na na svoje mučenike. O Stepincu je papa Pio XII. 1946. godine rekao da je on „uzor apostolske gorljivosti i krš-ćanske jakosti”; papa Ivan XXIII. 1960. da je kardinal Stepinac „ponos Kardinalskog zbora”; papa Pavao VI. – 1960. da je zagrebački nadbiskup „učitelj pouzdanja i dobrote”; papa Ivan Pavao II. – 1998. da je Alojzije Viktor Stepinac „blaženik i mučenik”;

HKŽ Bl. Alojzija Stepinca u Münchenu pripremajući se za proslavu svoga Zaštitnika, organizirala je trodnevnu duhovnu obnovu, koju je predvodio mons. Juraj Batelja. Tijekom duhovne ob-nove u misnim su slavljima sudjelo-vali uz mons. Batelju, ravnatelj Du-šobrižništva za Hrvate u inozemstvu dr. vlč. Tomislav Markić, domaći župnik fra Petar Klapež i dušobriž-nik u HKM München fra Marinko Vukman. Obnova je započela u če-tvrtak, 6. veljače, u kapeli Bl. Aloj-zija Stepinca molitvom krunice, du-hovnim nagovorom, svetom misom i klanjanjem pred Presvetim. Župnik fra Petar Klapež pozdravio je vodi-telja duhovne obnove i najavio temu večeri: „Mučeničkim putem do svetosti“.

U petak, 7. veljače održana je druga večer duhovne obnove u crkvi Sv. Pavla. Mons. Batelja je go-

Lichtmess 1960“). Ispraćena veli-kim pljeskom, rekla je: „Neka ovo izdanje njegovih posljednjih pro-povijedi, koje su za života blaže- nog Alojzija Stepinca bile poznate samo malom krugu slušatelja, u tom smislu djeluju i na današnje čitatelje.”

Mons. Juraj Batelja na trećoj ve-čeri duhovne obnove, u subotu 8. veljače, u crkvi Sv. Pavla, govorio o bl. Alojziju Stepincu kao moralnoj vertikali Crkve i svoga hrvatskog naroda. Osvrnuo se i na porijeklo bl. Alojzija Stepinca, koji je po-tjecao iz kršćanske obitelji s dva-naestero djece gdje se molilo za-jedno, a Alojzijeva majka učinila je zavjet da jedan sin bude svećenik. Tri puta u tjednu je postila i molila krunicu na tu nakanu, tako da je Alojzije plod molitve i žrtve svoje majke.

Fra Jozo Župić

papa Benedikt XVI. – 2004. da je bla-ženik Stepinac „bedem kršćanstva ispred komunizma”. Dvojica papa klečat će pak na njegovu grobu u za-grebačkoj prvostolnici. Papa Benedikt XVI. uključio ga je 2008. godine u po-sinodskoj pobudnici „Verbum Domi-ni” u izabrani tim šesnaestorice naj-boljih ostvaritelja Evanđelja u povije-sti Crkve. „Jedan narod daleko više vode njegovi mrtvi, nego živi članovi”, napisao je zagonetno Gustave Le Bon. Povjesničarka i ekspertica za ho-lokaust na području bivše Jugoslavije Esther Gitman poručuje da je hrvat-

skom narodu stavljena „omča oko vrata”, kojom ga se hoće podjarmiti. „Nosite Stepinčevu slavu u sebi i svje-dočite je ponosno drugima”, govorila je 7. veljače ove godine Njemica dr. Claudia Stahl, sutkinja i pravnica, au-torica Stepinčeve biografije na nje-mačkom jeziku. „Jedini protuotrov za laži – a o rijetkima se iznosi više laži nego o Stepincu – jest istina”, uzvik-nuo je Britanac Robin Harris, čije dje-lo o Stepincu nije hagiografija.

Na kraju euharistijskog slavlja žup-nik fra Petar Klapež zahvalio je mons. Batelji na predvođenju trodnevnice. Mons. Batelja je na završetku daro-vao tri Stepinčeva medaljona, jedan župniku fra Petru Klapežu, jedan sa-kristanu crkve Sv. Mihaela Beckeru i jedan s. Nikolini Bilić za lijepo pjeva-nje. U koncelebraciji su sudjelovali i gvardijan samostana Sv. Gabrijela fra Edvard Sokol i dušobrižnik u HKŽ München fra Petar Komljenović, a u asistenciji đakon Ivica Visković. Na misi su bili i mladi u narodnim noš-njama. Slavlju je nazočio i hrvatski generalni konzul u Münchenu Vladi-mir Duvnjak i hrvatski dirigent Ivan Repušić, koji se na koncu pohvalno izrazio o glazbenoj pratnji i liturgij-skom pjevanju župskog zbora koji je pratio ovo slavlje.

Božo Marić

vorio je o bl. Alojziju Stepincu kao branitelju nemoćnih i zatočenih. „Spašavao je i Židove i Srbe u II. svjet-skom ratu o čemu imamo svjedočan-stva 122 preživjela Židova. Okupljao je sirotinju, mlade, studente, u srcu mu je bila prisutna briga za obitelj i njezinu svetost. Borio se protiv psov-ke, pijanstva, osuđivao svađu i uspo-stavljao bratske odnose među ljudi-ma. Branio je dostojanstvo ljudske osobe. Osobito se brinuo za djecu i za mlade. Pokrenuo je Caritas u svo-joj nadbiskupiji”, istaknuo je između ostalog mons. Batelja. Na kraju sv. mise dr. Claudia Stahl i mons. Juraj Batelja predstavili su knjigu na hrvat-skom i njemačkom jeziku pod naslo-vom: „Kardinal Alojzije Stepinac: Po-sljednje propovijedi iz sužanjstva, od Božića 1959. do Svijećnice 1960.“ („Kardinal Alojzije Stepinac: Letzte Predigten aus der Gefangenschaft von Weihnachten 1959 bis Mariä

(Nastavak sa str. 15)

Stepinčevo u Münchenu


STUTTGART – CENTAR

Održan Kursiljo za krizmanike

Mali tečaj radosnog kršćanstva – Kursiljo za krizmanike u Hr-vatskoj katoličkoj zajedici Stuttgart – centar održan je, od 17. do 19. siječnja, na poziv župnika fra Ivi-ce Ercega i pastoralne suradnice Zore Bilobrk. Voditelj tečaja bio je Matej Markić, uz šestero mladih animatora iz Zagreba.

Prvog dana tečaja krizmanici su imali priliku razmatrati teme „Tko sam ja“ i „Traganje za vrijednošću“, koje govore o tome da je svaki čovjek željen od Boga i da je s razlogom stvoren, što vodi do spoznaje vlastite vrijednosti i jedinstvenosti. Nakon svake teme slijedio je rad u skupini, u kojem su krizmanici i sami imali prili-ku govoriti o tim temama. Program je završio klanjanjem pred Presve-tim. Nakon programa s krizmanici-ma, slijedio je susret animatora Kursi-lja i članova Franjevačke mladeži.

Subotnji dan započeo je temama „Kršćanski život je drugačiji“ i „Produ-bljivanje“, u kojima su animatori po-svjedočili kako život s Kristom donosi drugačije ispunjenje i smisao. Tečaj

se nastavio temama o „Svetoj euhari-stiji“ i „Apostolatu“ kroz koje se kriz-manicima željelo približiti otajstvo mise iz koje izvire sav naš daljnji an-gažman u Crkvi i svijetu. Svaka tema započinjala je molitvom, a vrijeme između tema bilo je ispunjeno igra-ma, plesom i pjesmama. Na taj je način sve više raslo zajedništvo izme-đu krizmanika i animatora. Euharistij-skim slavljem, koje je predvodio fra Ivica Erceg završio je subotnji pro-gram.

Trodnevni program Malog tečaja radosnog kršćanstva završio je, u ne-djelju 19. siječnja, temom „Predbrač-na čistoća“ i sv. misom s cijelom za-jednicom u crkvi Sv. Hedwige u Möhringenu. Nakon sv. mise održan je i susret s roditeljima koji su bili puni zahvalnosti i posvjedočili da već uo-čavaju promjene na svojoj djeci. Sami krizmanici izjavili su kako su to za njih bila prekrasna tri dana i da bi to vo-ljeli ponoviti.

Tekst i slika: IKA

I ove je godine planirano hodočašće vjernika iz hrvatskih katoličkih misi-ja i zajednica iz zapadne Europe o blagdanu Uzašašća u Gospino sve-tište Lurd, u organizaciji Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz Frankfurta na Majni i Hrvatske katoličke župe Frankfurt am Main, ali je upitno hoće li se održati zbog koronavirusa.

Raspored u Lurdu bi trebao biti sljedeći:

– na svetkovinu Uzašašća, u četvr-tak 21. svibnja, u 17 sati sv. misa u

crkvi Sv. Bernardice (Ste Bern. Grotte); u 21.00 sati procesija sa svijećama u svetištu (Esplanade);

– u petak 22. svibnja, u 7.30 sati sv. misa pred Gospinom špiljom (Grotte); u 10.15 sati put križa na brdu kalvarije uz svetište (Che Croix Esp.); 13.30 do 15 sati ispovijed i sat klanjanja u crkvi Sv. Bernardice (Ste Bern. Carmel); u 21 sat procesija sa svijećama u svetištu (Esplanade);

– subotu 23. svibnja, u 8 sati sv. misa u bazilici Sv. Krunice (Basilique Basilica) n

Personalne promjeneHKZ Tuttlingen

Novi voditelj zajednice vlč. Žarko Pavlović (Varaždin), naslijedio je dugogodišnjeg voditelja misije/zajednice vlč. Josipa Pavlovića (Sarajevo), koji je otišao u mirovinu.

HKŽ FreisingNova je pastoralna suradnica u župi Marija Vilus, koja je

naslijedila dugogodišnjeg pastoralnog suradnika Iliju Čolića, koji je otišao u mirovinu.

VAŽNA OBAVIJEST

Zbog koronavirusa upitno hodočašće hrvatskih vjernika iz zapadne Europe u Lurd

DUHOVNE VJEŽBE


WIESBADEN-NAUROD

„Samo je u Bogu mir, dušo moja!”

Duhovne je vježbe vodio o. Mirko Nikolić

Duhovne vježbe za hrvatske sve-ćenike i trajne đakone iz za-padne Europe održane su, od 9. do 12. ožujka, u kući za susrete Biskupije Limburg „Wilhelm-Kempf-Haus“ u Wiesbaden-Naurodu, u or-ganizaciji Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz Frankfurta na Majni. Duhov-ne je vježbe vodio o. Mirko Nikolić, SI, koji je rođen 1954. u Borovici kod Vareša. U novicijat Družbe Isusove ušao je 1972. Nakon svećeničkog re-đenja u Zagrebu postiže magisterij iz teologije kod Isusovaca u Parizu. Sada daje duhovne vježbe i piše krat-ke meditacije nadahnute Božjom Ri-ječju. Sve je na početku pozdravio delegat za hrvatsku pastvu u Njemač-koj vlč. Ivica Komadina. Na duhov-nim vježbama sudjelovali su i ravna-telj Dušobrižništva za Hrvate u ino-zemstvu dr. vlč. Tomislav Markić i delegat za hrvatsku pastvu u Zapad-noj Europi vlč. Stjepan Čukman. Su-dionici duhovnih vježbi uputili su čestit-ku novoizabranom predsjedniku Vije-ća HBK i BK BiH za hrvatsku inozemnu

mo na tijelo, što je sasvim i opravda-no da i na tijelo mislimo, ali pritom bi trebalo naći ravnotežu. Potom je bilo riječi o ulasku u tišinu. Kad osjetimo zov tišine, onda nas to privlači da uđemo u nju, da joj se prepustimo kako bismo u tišini doista razaznali Božji glas i iščitavali što je volja Božja za nas, konkretno za svećenike i đa-

Nema trenutaka tišine da to pokušao srediti u sebi, složiti sav taj mulj koji katkad dolazi da ga znamo pravo maknuti iz naše nutrine. Pritom po-maže šutnja da riječ koja je danas jako važna sazrijeva u šutnji i onda dobije svoju snagu. Kao što je Božja riječ došla iz beskonačne šutnje i tiši-ne i progovorila nam, tako i naša riječ treba sazrijevati u tišini da bi imala uistinu pravo značenje jer Božja riječ kroz našu riječ prolazi“, dodao je. „Morali bismo i mi poput Spasite-lja ovoj stisci života stvarati oaze i prostore šutnje, oaze i prostore samo-će koji su prvi preduvijet za molitvu jer istinska i prava molitva upravo izlazi iz takvog ambijenta. Pred skoro dvje-sto godina napisao je u Kopenhage-nu Søren Aabye Kierkegaard ovu mi-sao: ´Najveća potreba našega vre-mena nije nikoja znanost, nikoja filozofija pa ni teologija. Najveća po-treba našeg vremena je šutnja.´ Onda nastavlja taj davni danski filo-zof: ´Na obalama šutnje na žalost najviše buke, najviše štropota dižu

Sudionici duhovnih vježbi u Wiesbaden-Naurodu

pastvu, vrhbosaskom nadbiskupu ko-adjutoru mons. dr. Tomi Vukšiću.

Tema je duhovnih vježbi je glasila „Samo je u Bogu mir, dušo moja! (Ps 62,2), u sklopu koje je o. Nikolić odr-žao pet razmatranja: Kako primiti Duha Svetoga?; Zov tišine; Ulazak u tišinu; Stariji sin – potreba obraćenja i Šutnja – izazov današnjem svijetu. „Upravo sam htio uzeti ovu temu jer mislim da je potrebna našem vreme-nu u kojemu je puno toga užurbano-ga. Prepuštamo se jednostavno da nas život nosi u aktivizmu, a to nije dobro ako se ne znamo zaustaviti. Važno je osjetiti zov tišine. Duhovne vježbe smo započeli temeljnom te-mom, kako primiti Duha Svetoga. O tome ovisi sve. Duhovne su vježbe s tim povezane. Važna dimenzija naše osobnosti je duhovnost koja se kat-kad zna zanematiti dok odviše misli-

kone, kojima su ove duhovne vježbe namijenjene. Inače su duhovne vjež-be otvorene svima koji god žele svoj duhovni život osnažiti i učiniti ga uisti-nu živim i od njega živjeti“, istaknuo je o. Nikolić, dodavši kako duhovne vježbe slijede i pokorničko bogosluž-je. „To je opet jedan poseban način susreta s Bogom u sakramentu pomi-renja, sakramentu Božje ljubavi i nje-gove dobrote. Tu nam je pred očima stariji sin, koji možda u sebi nije osje-tio potrebu za obraćenjem i lako se može zavarati da mu to nije potrebno u očevoj kući jer s njim sve dijeli. No, isto tako znamo kako je bio isto tako daleko od očeva srca kao i njegov mlađi brat, koji se vratio s puta. Za-vršna tema je šutnja kao izazov da-našnjem svijetu. To je još jedan korak dalje jer smo stalno u razgovorima, stalno su nam slike pred očima.

katkad ́ pobožnjaci´, koji krivo mole.´ Moramo naučiti pravo moliti. Nema te stvarnosti u koju čovjek ne može otići u devijaciju, a prostor duha je takav da tu možda najlakše sklizne, i zato je dobro imati dobre duhovne vođe, pratitelje koji će onda pomaga-ti da ne odemo u te devijacije. Povrh šutnje potrebno je u sebi stvoriti glas u sebi, u svom organizmu, koji mora biti koliko toliko normalan, koliko to-liko u sebi smiren, da i samo disanje u njemu bude pravilno. A puno više od sklada organizma, potreban nam je sklad osjećaja, sklad srca, dakle smirenost duše. I u tom ozračju bi trebalo da iz nas povre prema Bogu iskrena osobna riječ molitve. I nemoj-mo duge molitve moliti, a to nas i sam Isus izričito opominje, jer se mo-litva u kršćanstvu ne cijeni prema kvantiteti, po mnoštvu riječi, već pre-

REKVIJEM


ma kvalteti. To znači da će nas takva molitva istinski prebraziti, kao što je preobrazila i Gospodina na Taboru. Prepobrazit će nas ne svojom dulji-nom nego svojom dubinom. Budući da su duhovne vježbe za svećenike, želio sam jednu večer posvetiti sluzi Božjem o. Anti Gabriću. Rijetko sam gdje našao tako jednu radost sveće-ništva kao što je to bilo kod o. Gabri-ća, pa sam htio istaknuti svećenicima

kako se može biti sretan i zadovoljan u onom ambijentu u kojem je o. Ga-brić živio, a dobro znamo da je to dio Indije koji je bio najsiromašniji. Bio je veliki suradnik majke Terezije jer su se u tom djelu našli zajedno. Osjetili su što znači u takvim uvjetima propovije-dati, donositi Evanđelje i služiti čovje-ku.“ Središnji događaj duhovnih vjež-bi bila su misna slavlja, koja je pred-vodio uz prigodni nagovor o. Nikolić.

Bila je prigoda i za pokorničko bogo-služje, Križni put, razmatraje o životu o. Ante Gabrića „Sluga Božji, o. A. Gabrić – radost svećeništva” i osobne molitve. Misna slavlja animirali su fra Jozo Župić (HKŽ München) i vlč. Mla-den Vuk (HKM Göteborg) uz pratnju na orguljama. Na kraju je svima za-hvalio na sudjelovanju delegat vlč. Ivica Komadina.


MÜNCHEN

Izveden „Hrvatski glagoljaški rekvijem“

Uz fascinantno djelo Oliviera Me-ssiaena „Abime des oiseaux“ za klarinet, inspirirano Ivano-vim Otkrivenjem, uz pratnju recitacije „Tu mislimo“ Miroslava Nemetza, u izvedbi Münchenskoga radio orkestra u crkvi Srca Isusova u Münchenu, u petak 14. veljače, izveden je i rekvi-jem hrvatskog skladatelja Igora Kulje-rića (1938.-2006.), za kojeg je rečeno

da spaja formu rimo-katoličkog rekvi-jema s ritmom i harmonijom Dalma-cije. Hrvatski glagoljaški rekvijem, koji nije Kuljerićevo prvo djelo, u ko-jem se autor suočava sa vlastitom tra-dicijom, dovršen je 1996. godine, u vremenu kada je hrvatski narod sva-kodnevno oplakivao bezumlje veliko-srpske agresije, a premijerno je izve-den 27. srpnja 1996. godine u Za-

dru. Hrvatski dirigent Ivan Repušić, kao šef-dirigent Münchenskoga radio orkestra, pod čijom je dirigentskom rukom koncert izveden, prije izvedbe je govorio o Igoru Kuljeriću i poseb-nostima „Glagoljaškog rekvijema”. Skladateljeva kći, Ivana Kuljerić, tako-đer je okupljenima u crkvi Srca Isuso-va govorila o stvaralaštvu svoga oca.

Božo Marić

Pero Vasiljmisijski suradnik

Misijska zajednica oprostila se od dugogodišnjeg su-radnika Hrvatske katoličke misije Phorzheim-Bruchsal, koja sada djeluje u sklopu Hrvatske ka-toličke misije Srednji Baden sa sje-dištem u Karlsruheu, Pere Vasilja, 13. siječnja, u prepunoj crkvi Sv. Pavla u Bruchsalu. Obred je vodio voditelj misije don Ivo Nedić.

Pero je preminuo 10. siječnja u 76 godini života. Rodio se 30. kolo-voza 1944. u Međugorju od oca Joze i majke Cmilje. Još je imao mlađeg brata Krešu. Otac mu je nestao tijekom Drugoga svjetskog rata, a majka Cmilja podigla je njih dvojicu na noge, te je svom Peri usadila čvrstu i nepokolebljivu vje-ru. Otišao je trbuhom za kruhom u Njemačku 1968., a potom 1969. ženi Stanu, rođenu Ilić. Roditelji su dvojice sinova Josipa i Antona. Po dolasku u Njemačku uključuje se u Hrvatsku katoličku misiju, te postaje predsjednik misijskog vijeća od 1981 do 1991. U vrijeme Domo-vinskog rata, kada su u misiji Phorzheim-Bruchsal djelovali don Niko Šošić i don Jozo Kajić, Pero je bio aktivan u Carit

Živa zajednica...2020/03/03 · nakon nagovora papa franjo spustio se u kriptu bazilike i molio...

Documents