Jonas Jonasson

Naslov izvornikaHundraringen som klev ut genom fnstret och frsvann

Sa vedskog prevelaAnka Katui-Balen

Nitko nije vie oaravao publiku nego otac moje majke, kad je sipao lai,lagano naslonjen na tap, s punim ustima burmuta.- Nego... je li istina, djede? pitali smo mi, zapanjena unuad.- Onoga tko zbori samo istinu, nije vrijedno sluati, odgovarao je otac mojemajke.

Ovu knjigu posveujem njemu.Jonas Jonasson

1. poglavlje

Ponedjeljak, 2. svibnja 2005.

Moglo bi se pomisliti da je morao prije odluiti; mogao je biti frajer pa priopitiokolini svoju odluku. No Allan Karlsson nikada nije predugo razmiljao o stvarima.

Misao se u starevoj glavi uobliila tek kad je otvorio prozor svoje sobice uprizemlju Doma za starije i nemone u srmlndskome gradu Malmkpingu, pa stao ucvjetnu gredicu.

Bio je izmoren, to nije bilo udno, jer Allan je toga dana navravao stotu. Zanepun sat poinjala je roendanska gozba u drutvenoj dvorani Doma za starije inemone. Dolazi gradonaelnik. I lokalne novine. I sva druga starad. I cjelokupnoosoblje, na elu sa sestrom Alice, bijesnom na cijeli svijet.

Samo se glavna osoba nije kanila pojaviti.

2. poglavlje

Ponedjeljak, 2. svibnja 2005.

Allan Karlsson zastao je uz cvjetnu gredicu tamnoljubiastih mauhica, uz bonustranu zida Doma za starije i nemone. Na sebi je imao smei kaput, smee hlae ismee kune papue. Nije bio kico, ali to je rijetkost u toj dobi. Pobjegao je sa svojeroendanske gozbe, a i to je rijetkost u toj dobi, jer rijetko tko doivi tu dob.

Allan je razmiljao bi li se potrudio uspentrati kroz prozor po kapu i cipele, alinapipavi novanik na mjestu, u depu, zadovoljio se time. Osim toga, sestra Alice jeopet iznova pokazivala svoje sedmo ulo (gdje god skrio prepeenicu, nala bi je) imoda se ba sad mota uokolo i sluti da se neto valja iza brda.

Najbolje je otii dok je vrijeme, pomislio je Allan i traljavim koljenima poao ducvjetnih gredica. Koliko se sjeao, ima u novaniku nekoliko stotica, to je dobro, jernee biti lako pobjei od ljudi.

Okrenuo je glavu i pogledao Dom za starije i nemone koji je donedavno smatraosvojim posljednjim zemaljskim boravitem. Onda je rekao sebi da e umrijeti nekidrugi put, na nekom drugom mjestu.

Stogodinjak u pi-papuama (tako ih zovu jer mukarci u prezreloj dobi rijetko kada,kad piaju, pogode mlazom dalje od cipele), odluio se za put pod noge. Najprijeparkom, pa onda uz otvoreno polje, gdje se povremeno odrava sajam u inae takotihome gradiu. Allan je nakon nekoliko stotina metara skrenuo iza ponosne podrunesrednjovjekovne crkve i sjeo na klupu uz grobove da odmori koljena. Podruna crkvanije bila velika pa je Allan raunao da e tu imati mira. Vidje da je, ironino, vrnjakHenninga Algotssona koji poiva ispod spomenika nasuprot mjestu na kojem je Allansjedio. Razlika je meu ostalim i u tome da je Henning ispustio duu prije ezdeset ijednu godinu.

Da je Allan tome sklon, moda bi se pitao od ega je Henning umro sa samotrideset i devet godina. No Allan nije zabadao nos u tua posla, ako se to mogloizbjei, a preteito se moglo.

Ali mislio je da se preraunao kad je u domu povjerovao da je najbolje oprostiti seod svega. Ma koliko ga boljelo tijelo, sigurno je puno zanimljivije i pounije pobjeiod sestre Alice nego poivati dva metra ispod zemlje.

Tad je slavljenik ustao, usprkos bolnim koljenima, rekao zbogom HenninguAlgotssonu i nastavio svoj smueno isplanirani bijeg.

Allan je krenuo na jug preko groblja, sve dok mu se na putu nije isprijeilakamena ograda, ne via od metra, ali Allan je stogodinjak, a ne skaka uvis. S drugeje strane Autobusni kolodvor u Malmkpingu i stari je upravo shvatio da ga tamonose klimave noge. Jednom, prije puno godina, Allan se popeo na Himalaju. Bilo jeteko. Allan je razmiljao o tome sada, ispred posljednje prepreke izmeu sebe iautobusnoga kolodvora. Mislio je tako intenzivno da se kamena ograda pred njegovimoima smanjila u gotovo nita. A kad je postala posve majuna, Allan ju je opkoraio,usprkos dobi i klimavim koljenima.

Rijetko je kad u Malmkpingu strka, pa ni ovaj sunani proljetni dan nije bio iznimka.Allan jo nije sreo ni ive due, otkad je na brzu ruku odluio ne pojaviti se na svojojstotoj roendanskoj gozbi. ekaonica je bila umalo prazna kad je Allan dovukao u njunoge u papuama. Ali samo umalo. Nasred sale bila su dva reda klupa, spojenihnaslonima. Sva su mjesta bila prazna. Desno su dva altera, jedan zatvoreni, a zadrugim je bio mravac s okruglim oalicama, rijetkom kosom i razdjeljkom sa strane.ovjek je alostivo dignuo pogled s raunalnog ekrana kad je Allan uao. Moda jepomislio da je to golem pomak toga popodneva; Allan je tada otkrio da nije jediniputnik u sali. Naime, u kutu je bio mravi mladi duge, masnjikave plave kose ikutrave brade, u traper jakni s natpisom Never Again na leima.

Mladi je vjerojatno nepismen, jer gura vrata WC-a za hendikepirane kao da munatpis Zatvoreno, crnim slovima na tamno-utoj podlozi, nita ne znai.

Onda je doao do zahodskih vrata pokraj, ali je ondje bio drugi problem. Mladise oito nije htio odvojiti od velike, sive putne torbe na kotaiima, a WC je pretijesanza oboje. Allan je uvidio da mladi mora putnu torbu ostaviti vani, dok obavipotrebicu, ili ugurati torbu pa e on ostati vani.

Allan se teko mogao uivjeti u mladieve brige, ali se trudio da kako-takopomakne noge kad je koraiima doao do ovjeuljka na otvorenom alteru i pitaopostoji li moda neko prijevozno sredstvo koje nekamo polazi, bilo kamo, tijekomsljedeih minuta, a u tome sluaju, koliko bi to kotalo.

ovjeuljak se doimao umorno. Valjda je izgubio nit negdje na pola Allanovarazglabanja, jer je nakon nekoliko sekundi razmiljanja upitao: - A kamo bi gospodinputovao?

Allan se ponovo ohrabrio i podsjetio ovjeuljka da je upravo naveo svrhuputovanja, a nain je podreen stvarima kao to su: a) vrijeme polaska, i b) cijena.

ovjeuljak je opet nekoliko sekundi utio, pogledao vozni red i probavljaoAllanove rijei.

- Linija 202 u Strngns polazi za tri minute. Odgovara li vam?Aha, Allan je pomislio kako mu to odgovara. Tada je uo da dotini autobus

polazi s postaje ispred vrata terminala i da je kartu najprikladnije kupiti kod vozaa.Allan se pitao to e ovjeuljak za alterom ako ne prodaje karte, ali nije nita

rekao. ovjeuljak se moda pitao isto. Allan je zahvalio na pomoi i pokuavaosmisliti kako doi do kape koju u hitnji nije ponio.

Stogodinjak je sjeo na praznu stolicu u nizu, sam sa svojim razmiljanjima. U tripoinje prokleto domsko slavlje, a dotad je dvanaest minuta. Svaki as mogu pokucatina vrata Allanove sobe pa e nastati cirkus.

Slavljenik se smjekao, a istodobno je krajikom oka otkrio da se netko pribliava.Mravi mladi duge, masnjikave plave kose i kutrave brade, u traper jakni s natpisomNever Again na leima. Iao je prema Allanu i gurao veliku putnu torbu na etirikotaia. Allanu je sinulo da mu prijeti velika opasnost i da e morati razgovarati sdugokosim. A ne zanima ga stei uvid u to kako dananja mlade gleda na stvari.

Dijalog je to potvrdio, iako nije bio osobito bogat. Mladi je zastao nekolikometara od Allana, u hipu prostudirao starca i rekao:

- uj ti!Allan je ljubazno odgovorio da i on njemu eli ugodno popodne i pitao moe li

kako pomoi. Moe. Mladi je htio da Allan dri na oku putnu torbu dok vlasnik obavipotrebicu. Mladi ree:

- Moram srati.Allan je ljubazno rekao da je, dodue, star i kilav, ali ima oko sokolovo, pa mu

nije preteko priuvati dekovu putnu torbu. Preporuio je mladcu da potrebicu obavibrzinski, jer on uri na bus.

Mladi to posljednje nije uo, jer je brzim koracima odjurio u toalet, prije nego toje Allan stigao odgovoriti.

Stogodinjak nikad nije vikao na ljude, bez obzira na to postoji li razlog ili ne, nitije bio okiran mladievom neotesanou. Meutim, nije osjeao izrazitu simpatijuprema dotinome mladiu, a to je bilo znaajno za ono to e uslijediti.

Naime, dogodilo se da je autobus 202 stigao pred ulaz u terminal nekoliko sekundinakon to je mladi zatvorio zahodska vrata. Allan je pogledao autobus i putnu torbu,pa opet bus i onda opet putnu torbu.

Dakako, ima kotaie, rekao je u sebi. A ima i uzicu za povlaenje.Allan je samoga sebe iznenadio jednom takvom ivotnom odlukom.

Voza autobusa bio je usluan i uljudan. Pomogao je starcu s velikom putnom torbomda se ukrca.

Allan je zahvalio na pomoi pa iz unutarnjeg depa kaputa izvukao novanik.Voza je pitao ide li gospodin moda u Strngns, a Allan je brojio svoj novac. estopedeset kruna u novanicama i kovanicama. Allan je pomislio da je najbolje pritedjetito vie love pa je pokazao pedeseticu i upitao:

- Dokle se moe s ovim, zemljae?Voza je vedro rekao da se nagledao ljudi koji znaju kamo ele putovati, ali ne

znaju koliko bi to kotalo, a ovo je posve suprotno. Onda je pogledao vozni red ipriopio da za etrdeset osam kruna moe do Byringea.

Allan je pomislio da je to u redu. Dobio je kartu i jo dvije krune natrag. Voza jeukradenu putnu torbu spremio u prtljanik iza vozakog sjedala, a Allan je sjeo u prvired zdesna. Odatle je pucao pogled kroz prozor ekaonice autobusnoga kolodvora.Vrata toaleta jo su bila zatvorena kada je voza autobusa ubacio u brzinu i krenuo.Allan je poelio mladiu ugodan boravak unutra, s obzirom na razoaranje koje gaeka.

Autobus za Strngns nije bio ni priblino popunjen tog popodneva. Posve stragavozila se sredovjena ena koja je ula u Flenu, u sredini je bila mlada mama koja seukrcala u Solbergu s dvoje djece, od toga jednim u djejim kolicima, a sprijeda jesjedio prastarac koji se ukrcao u Malmkpingu.

Dotini se pitao zato je ukrao veliku sivu putnu torbu na etiri kotaia. Modazato to se mogla ukrasti? Ili zato to je vlasnik tikvan? Ili zato to su moda u torbicipele i kapa? Ili zato to starac nema to izgubiti? Ne, Allan nije znao. Kada ivimoprekovremeno, lako je uzeti sebi malo slobode, razmiljao je i udobno se smjestio.

Sat je otkucao tri, a autobus je proao Bjrndammen. Allan je zakljuio da jezadovoljan razvojem dogaaja. Sklopio je oi za popodnevni drijeme.

U tom trenutku sestra Alice je pokucala na vrata prve sobe Doma za starije inemone u Malmkpingu. Kucala je i kucala.

- Vrijeme je da prestane gnjaviti, Allane. Ve je stigao gradonaelnik i svi ostali.uje li? Nije ti se valjda opet omilila boca, Allane? Izlazi, Allane! Allane!?

Nekako istodobno otvorila su se vrata jedinog ispravnoga WC-a Autobusnogakolodvora u Malmkpingu. Izaao je u dvostrukom smislu olakani mladi.Zakoraknuo je prema sredini ekaonice, jednom rukom popravljajui pojas, a drugomprolazei kroz kosu. Zastao je i zurio u dva niza praznih klupa, a onda brzo pogledaodesno i lijevo. Glasno je rekao:

- Vraga ti tvoga paklenoga, prokletoga, prastaroga...Pokuao se sabrati prije nego to uini sljedei potez:- Umrijet e, vrae prastari. Samo te prije toga moram pronai.

3. poglavlje

Ponedjeljak, 2. svibnja 2005.

Drugog svibnja, odmah nakon tri popodne, Malmkping je na nekoliko dana izgubiomir. Sestra Alice iz Doma za starije i nemone bila je uznemirena, a ne ljutita. Izvadilaje glavni klju. Allan nije ni pokuao skriti svoj put bijega, pa se odmah moglokonstatirati da se slavljenik spustio kroz prozor gdje je, sudei prema tragovima, natrenutak gazio izmeu tamnoljubiastih mauhica i nestao.

Gradonaelnik je smatrao da zbog svoga poloaja mora preuzeti zapovjednitvo.Zapovjedio je osoblju da trai u dvolanim grupama. Allan nije mogao biti daleko, pae se grupe fokusirati na najbliu okolicu. Jednu je poslao u park, drugu u dravnutrgovinu za prodaju alkohola, Systemet (sestra Alice zna da se Allan katkada zaletionamo), treu u ostale trgovine uz glavnu ulicu Storgatan, a etvrtu u Zaviajni centarna brdu. Gradonaelnik e ostati u Domu za starije i nemone, drei na oku staradkoja jo nije ishlapjela, dok ne osmisli sljedei korak. Tragaima je savjetovao da bududiskretni; ne valja nepotrebno davati publicitet toj stvari. Gradonaelnik u opoj strcinije zapazio da je u jednoj od grupa koje je upravo poslao u potjeru, reporterkamjesnih novina s fotografom.

* * *

Autobusni kolodvor nije bio u primarnom podruju gradonaelnikove potrage. S drugestrane, tamo je sam-samcat jedan ljutiti mravi mladi duge, masnjikave plave kose ikutrave brade, u traper jakni s natpisom Never Again na leima, ve pretraio svezakutke u ekaonici. Ne naavi ni tipa ni torbu, mladi je odluno krenuo doovjeuljka za jedinim otvorenim alterom, u nakani da pribavi obavijest o starevimeventualnim putnim planovima.

Dodue, ovjeuljak se ve zamorio od posla, ali je sauvao svoj profesionalniponos. Zato je objasnio bijesnom mladiu da autobusni kolodvor potuje putnikiintegritet te da mu nipoto nee dati informaciju za kakvom je izrazio elju.

Mladi je trenutak utio kao da to to je ovjeuljak upravo rekao - prevodi navedski. Pa se maknuo pet metara ulijevo, do ne prejakih vrata altera za prodajukarata. Nije ni pogledao je li zakljuan, nego se zaletio i desnom gojzericom takoudario vrata da ih je razvalio. ovjeuljak nije stigao uzeti telefonsku slualicu kojom

je mislio pozvati pomo, jer se naao lelujajui u zraku ispred mladia koji ga jeuhvatio u dva vrsta zahvata, s po jednim prstom u svakom uhu.

- Moda ne znam to je intigret, ali znam natjerati ljude da progovore, rekao jemladi ovjeuljku, pa ga tresnuo u stolac na okretanje.

Mladi je potom objasnio to kani s ovjeuljkovim spolnim organom, uz pomoekia i avala, ako mu ovaj ne udovolji. Opis je bio tako zoran da je ovjeuljakodmah odluio rei sve to zna, naime da e dotini starkelja vjerojatno autobusom uStrngns. ovjeuljak nije znao rei je li stari imao putnu torbu, naime, nije bio odonih koji pijuniraju svoje putnike.

ovjeuljak je uutio da vidi koliko je mladi zadovoljan reenim. Odmah jesmatrao uputnim dati jo podataka, pa je rekao da od Malmkpinga do Strngnsa imadvanaest postaja, a starkelja je, jasno, mogao sii na svakoj od njih. To bi morao znativoza autobusa, a sukladno voznome redu, u Malmkping se vraa u 19.10 sati, a busonda ide u Flen.

Mladi je sjeo do uasnutoga ovjeuljka bolnih uiju.- Moram razmisliti, rekao je.Onda je razmiljao. Pomislio je da bi sigurno mogao doznati od ovjeuljka broj

mobitela vozaa autobusa, pa ga nazvati i rei da je starieva putna torba zapravopredmet krae. Dakako, uz rizik da voza autobusa pozove policiju, to mladi nijeelio. Osim toga nije urba, zapravo, tip se doima prastaro. Vue putnu torbu, morat eputovati dalje s postaje Strngns, vlakom, busom ili taksijem. Ostavit e nove tragovei uvijek e se nai neko zabadalo koje je zapazilo kamo se starkelja uputio.

Mladi se uzdao u svoju mo uvjeravanja ljudi da odaju to znaju.Kad je mladi promislio, odluio je saekati taj autobus i obratiti se vozau, bez

prekomjerne ljubaznosti.Odluivi, mladi je opet ustao i rekao ovjeuljku to e se dogoditi njemu, eni,

djeci i njegovu domu, ako oda policiji ili nekomu drugom to se dogaa.ovjeuljak nije imao enu ni djecu, ali si je u neku ruku arko elio zatititi

spolni organ. Pa je obeao svojom slubenikom asti da nee ni pisnuti.Obeanje je odrao do sljedeeg dana.

* * *

Dvolane grupe vratile su se u Dom za starije i nemone i izloile svoja zapaanja,odnosno njihov nedostatak. Gradonaelnik je instinktivno znao da ne treba upletatipoliciju. Razmiljao je o najboljoj mogunosti, kad se reporter mjesnih novina odvaioupitati:

- to sad kani gospodin gradonaelnik?Gradonaelnik je nekoliko sekundi utio, a onda rekao:- Pozvati policiju, jasno.Boe, to mrzi slobodne novinare.

* * *

Allan se probudio jer ga je voza ljubazno gurkao i priopio mu da su stigli u Byringe.Voza je odmah izbacio putnu torbu kroz prednja vrata, a Allan ga je slijedio.

Voza je Upitao moe li gospodin sam, a Allan mu ree da se ne uznemiruje.Allan je zahvalio na pomoi i mahnuo na rastanku, kad je bus opet krenuo po R55 inastavio prema Strngnsu.

Popodnevno sunce zastirale su visoke smreke oko Allana, pa je postajalo hladno utankom kaputu i kunim papuama. A nigdje sela Byringe, jo manje kakve postaje.uma, uma i uma, na sve tri strane. Desno je bio poljunani puteljak.

Allan je pomislio da je u putnoj torbi koju je onako lelujav pobrao na brzu ruku,moda neka topla odjea. Meutim, putna je torba bila zakljuana, a ne moe seotvoriti bez odvijaa ili kakvoga drugog alata. Preostalo mu je tek kretanje, jer se nijesmio namrtvo smrznuti uz nekakvu sporednu cestu.

Putnoj je torbi uzica s gornje strane, pa kad se potegne, zgodno se kotrlja nakotaiima. Allan je iao poljunanim umskim puteljkom, kratkim koraiimavukui noge. Tik iza njega putna je torba skakutala tamo-amo po ljunku.

Nakon dvjesto metara Allan je shvatio da je Byringe - zaputena kolodvorskazgrada, uz strahovito zaputenu eljezniku prugu.

Allan je bio u sjajnoj formi za stogodinjaka, ali sve ovo to se dogaalo bilo jeprevie ak i za njega. Zato je sjeo na putnu torbu da sabere misli i sakupi snagu.

Lijevo je bila trona, uta jednokatna kolodvorska zgrada, s grubim daskama nasvim prozorima u prizemlju. Desno se vidjela zaputena eljeznika pruga koja je iladuboko u umu. Priroda jo nije posve progutala tranice, ali to je tek pitanje vremena.

inilo se da drveni peron vie nije vrst. Na daski se jo vidio natpis Ne prelaziprugu. Bezopasno je prijei prugu, razmiljao je Allan. Ali tko bi normalandragovoljno stao na peron?

Odmah je saznao odgovor, jer su se u tome trenutku otvorila trona vratakolodvorske zgrade, a na njima se pojavio sedamdesetogodinjak smeih oiju i sijedekose u prugastoj koulji i crnom konom prsluku, sa iltericom na glavi i u vrstimizmama. Oito je vjerovao da daske nee popustiti pa je usmjerio svu pozornost nastarkelju ispred sebe.

ilterica je zastao nasred perona. Doimao se pomalo neprijateljski. Kao da jeizvan sebe, moda zato to se udi to ovakav kilavi ljudski primjerak upada nanjegovo vlasnitvo.

Allan je i dalje sjedio na ukradenoj putnoj torbi, ne znajui to rei, a nije nimogao nita rei. Netremice je gledao ovu sa iltericom, u oekivanju njegova prvogpoteza. Neposredno je i uslijedio, ne tako prijetei kao to se isprva doimao. Viesuzdrano.

- Tko si ti i to radi na mojem peronu? upita ilterica.Allan nije odgovorio; nije znao odrediti je li prijatelj ili neprijatelj. A onda je

pomislio da je pametno ne zamjeriti se jedinome ovjeku na vidiku, koji bi ga mogaoodvesti na toplo, prije nego to ga veernja hladnoa sasvim ukoi. Zato je odluio reito je i kako je.

Odgovorio je da se zove Allan, tono mu je sto godina i krepak je za svoju dob,zbilja, tako krepak da je pobjegao iz doma. Osim toga, maznuo je putnu torbu mladiukoji sigurno nije oduevljen time, a Allanovo koljeno trenutano nije u najboljoj formipa bi mogao nakratko odustati od etnjice.

Kad je Allan sve to ispripovijedao, uutio je sjedei i dalje na putnoj torbi i ekaopresudu.

- Tako dakle, rekao je ilterica pa se nasmijeio. Kradljivac!- Kradljivac-prastarac, zlovoljno je odgovorio Allan.ovjek sa iltericom pomaknuo se s perona i priao stogodinjaku kao da ga eli

poblie odmjeriti.- Doista ti je sto godina? upitao je. Mora da si gladan.Allan nije shvatio tu logiku, ali bio je gladan. Pa je pitao to je na meniju i

ukljuuje li to esticu.ilterica je pruio ruku da se predstavi kao Julius Jonsson, a i zato da starkelju

osovi na noge. Onda je priopio da e ponijeti Allanu putnu torbu, a ima odrezaksjevernoga jelena, ako mu je po volji, a uz to svakako ide estica, dovoljno da ispijuzdravicu i za tijelo i za koljena.

Allan se na jedvite jade popeo na peron. Bol ga je podsjetio na to da je iv.

Julius Jonsson godinama nije imao s kime razgovarati, pa mu je dobro doao stari sputnom torbom. estica - zajedno koljeno i za drugo, pa jo dvaput, za lea i vrat, ijedna za apetit - uinila je raspoloenje ugodnim. Allan je pitao Juliusa ime se bavi, akao odgovor uo je cijelu priu.

Julius se rodio na sjeveru, u Strmbacki, nedaleko od Hudiksvalla, kao jedinacteakoga para Andersa i Elvine Jonsson. Radio je na obiteljskom imanju, a svakog gaje dana morio otac koji je smatrao da Julius nije ni za to. One godine kad je Juliusnavrio dvadeset petu, naglo mu je umrla majka od raka i on je tugovao za njom, aubrzo nakon toga otac se utopio u movari, u pokuaju da spasi junicu. Julius je i ovajput tugovao, ali ponajvie zbog junice.

Mladi Julius nije imao dara za ratarstvo (otac je imao pravo), a ni volje. Prodao jesve osim nekoliko hektara ume, mislei da e dobro doi pod stare dane.

Onda je poao u Stockholm i u dvije godine spiskao sav novac. Tada se vratio uumu.

Julius je s oduevljenjem dao ponudu Hudiksvall-Elektri za isporuku 5000stupova. A budui da Julius nije ulazio u detalje, kao to su doprinosi za radnike, porezna promet itd., dobio je natjeaj. Uz pomo desetak maarskih izbjeglica, isporuio jestupove u roku i dobio vie novca nego to je mislio da postoji.

Dotle je sve ilo dobro, ali je Julius bio prisiljen malo fuati, jer drvo ipak nijedokraja izraslo. Zato su stupovi bili metar krai od narudbe, a to nitko ne bi uoio datog ljeta gotovo svaki seljak nije kupio kombajn.

Ubrzo je Hudiksvall-Elektra postavila stupove uzdu i poprijeko polja i livada, ajednog etvenoga prijepodneva pokidali su se vodovi na dvadeset est razliitih mjestaod strane dvadeset dva novokupljena kombajna. Taj dio Hlsinglanda tjednima je biobez elektrine struje, kombajni nisu radili, a pokvarile su se i muzilice. Ubrzo seseljaki bijes, isprva uperen na Hudiksvall-Elektru, usmjerio na mladog Juliusa.

- Gradski slogan, Veseli Hudiksvall, nije se ba uo u to vrijeme, vjeruj mi. Kriosam se sedam mjeseci u Stadhotelu u Sundsvallu, a onda je nestalo novca. Hoemo lijo jednu esticu? pitao je Julius.

Allan je bio za. Osim toga, odrezak sjevernoga jelena sjajno se slagao sa svijetlimpivom, a Allan se osjeao tako dobro da se gotovo prestraio smrti.

Julius je nastavio svoju priu. Kad ga je umalo satrao traktor u srcu Sundsvalla(vozio ga je seljak ubojitog pogleda), shvatio je da oni nee zaboraviti njegovupogrekicu barem nekoliko stotina godina. Promijenio je sredinu i dospio u Mariefred,nakratko bio sitni lopov, pa se umorio od gradskog ivota i kupio tronu kolodvorskuzgradu u Byringeu za 25.000 kruna, koje je jedne noi naao u sefu prenoita uGripsholmu. Sada ivi na postaji, mahom od socijalne pomoi, krivolova u susjednojumi, ograniene proizvodnje domae rakije i preprodaje susjedskih zemljinih esticado kojih je doao. Nije omiljen u okolici, ree

Julius, a Allan je odgovorio, izmeu zalogajia, da to gotovo shvaa.

Kad je Julius htio da starad cugne posljednju esticu za oblizek, Allan jeodgovorio da je oduvijek slab na takav oblizek, ali najprije mora u carsko mjesto akoga ima u kui. Julius je ustao i upalio svjetlo jer se poelo smraivati. Onda je pokazaoispravni WC desno od stubita i obeao da e novonatoene estice spremno ekati dase Allan vrati.

Allan je naao WC ondje gdje mu je Julius rekao. Mokrio je. Po obiaju, nisu svekapljice doprle do WC-a. Neke su blago pokvasile pi-papue.

Negdje na pola procesa, Allan je uo kako netko ide stubitem. Najprije jepomislio, istini za volju, da se Julius pobrao s Allanovom ukradenom putnom torbom.

Koraci su se jae uli. Netko dolazi.Allan je bio svjestan rizika da koraci koje je uo pred vratima pripadaju mravom

mladiu duge, masnjikave plave kose i kutrave brade, u traper jakni s natpisom NeverAgain na leima. A ako je to on, ne sluti na dobro.

* * *

Autobus iz Strngnsa uranio je na Autobusni kolodvor u Malmkpingu tri minute.Bio je bez putnika i voza je dao gas nakon zadnje postaje, da stigne uvui dim prijenego to nastavi u Flen.

Tek to je voza pripalio cigaretu, pojavio se mravi mladi duge, masnjikaveplave kose i kutrave brade, u traper jakni s natpisom Never Again na leima. Tj., tadanije spazio natpis na leima, ali bio je ondje.

- Ide u Flen? - Pitao je malice nesigurno; mladac kao da nije bio svoj.- Neu u Flen, a nee ni ti, odgovorio je mladi.ekati etiri sata da se bus vrati, bilo je previe za mladiev kratki fitilj. Uvidio je

nakon pola tog vremena: ako zaplijeni auto, mogao bi stii do autobusa puno prijeStrngnsa.

Na ope iznenaenje, po gradiu su se tada poela motati policijska vozila. Usvako e doba utrati na autobusni kolodvor i ispitivati ovjeuljka za alterom zatoje uasnut i zato vrata njegova malog ureda vise na pola koplja.

Uostalom, mladi nije shvaao to policija tu radi. ef Never Againa iz tri jerazloga izabrao Malmkping za transakciju: prvo, blizu je Stockholma, drugo,razmjerno su dobre komunikacije i tree - najvanije - ruka zakona nije dovoljno dugada dopre dovde. Ukratko, u Malmkpingu nema policije.

Tonije: nije ih trebalo biti, a sad je sve vrvjelo od njih. Mladi je vidio dvapolicijska auta i etiri pozornika, a iz njegove perspektive gledano, dogodila se pravapolicijska invazija.

Mladi je isprva pomislio da policija trai njega, ali to pretpostavlja da ga jeovjeuljak izdao, a to je mladi mogao posve iskljuiti. U oekivanju autobusa,mladi nije imao pametnijeg posla nego motriti ovjeuljka, razbiti mu uredski telefoni kako-tako sloiti vrata biljeternice.

Kad je bus napokon stigao, a mladi ustanovio da nema putnika, odmah je odluiooteti vozaa i bus.

U samo dvadeset sekundi nagovorio je vozaa autobusa da okrene bus i opet vozina sjever. Gotovo savreno, razmiljao je mladi i sjeo na isto mjesto u autobusu, nakojemu je tog dana sjedio starkelja kojega goni.

Voza autobusa tresao se od straha, ali se malo primirio uz blaeno djelovanjecigarete. Dodue, u autobusu je zabranjeno puenje, ali jedini zakon koji je voza tadasluao, sjedio je odmah iza njega - mrav, duge, masnjikave plave kose i kutravebrade, u traper jakni s natpisom Never Again na leima.

Mladi se tijekom putovanja pitao kamo je zdimio prastari kradljivac putne torbe.Voza je rekao da se posve sluajno iskrcao u Byringeu. Tada je opisao postupak spedeseticom i pitanjem dokle moe njome.

Voza nije znao puno o postaji Byringe, osim da na dotinoj rijetko kada tkosilazi/ulazi. Valjda je u umi naputena eljeznika postaja, a selo Byringe je negdje ublizini. Starkelja nije daleko stigao, nagaao je voza. Prastar je, a putna je torba teka,iako ima kotaie.

Mladi se odmah znatno smirio. Nee nazvati efa u Stockholm, jer on je jedan odrijetkih koji znaju zastraiti ljude bolje nego mladi, i to samo rijeima. Mladi senelagodno osjeao s obzirom na to to e rei ef kad uje da je torba otuena. Bolje jenajprije rijeiti problem, a onda pripovijedati. Ako prastarac nije u Strngnsu, i jodalje, putna bi se torba vratila mladiu bre nego to se nakratko uplaio.

- Evo, ree voza. Evo Byringea...Onda je smanjio gas i polako stao uz rub. Zar e sada umrijeti?Ne, nee, ispostavilo se. No vozaev je mobitel naglo snala smrt pod mladievom

gojzericom. Iz mladievih usta zagrmi itav niz smrtnih prijetnji, namijenjenihlanovima obitelji, ako voza javi policiji, umjesto da okrene bus i nastavi putovanje uFlen.

Mladi se iskrcao ostavivi vozaa. Jadni se voza tako uasnuo da se nije usudiookrenuti bus, nego je nastavio u Strngns, parkirao nasred ulice Trdgrdsgat, u okuupao u bar hotela Delia i ustro iskapio etiri viskija. Tada je, na barmenov uas,zaplakao. Nakon jo dva viskija, barmen mu je ponudio telefon ako eli koga nazvati.Tada je pla vozaa autobusa krenuo novom brzinom - nazvao je svoj stan inevjenanu suprugu.

Mladiu se inilo da vidi na ljunku tragove putne torbe na kotaie. To e seuskoro razjasniti. A to je dobro, jer pada mrak.

Mladi je katkada alio to nije organiziraniji. Sada je sve tamnije u umi i brzo ese smraiti kao u rogu. to da uini?

Razmiljanje je prestalo istog trena kad je spazio tronu, utu kuu, djelomiceokovanu daskama. A kad je netko upalio svjetlo na katu, mladi je progunao:

- Imam te, stare.

* * *

Allan je obavio potrebicu pa je oprezno otvorio vrata WC-a i pokuavao saznati to sedogaa u kuhinji. Odmah je dobio potvrdu onoga to nije elio.

Allan je prepoznao mladiev glas, koji je prijetio Juliusu Jonssonu neka kae gdjeje drugi prastari vrag.

U svojim mekanim papuama Allan je neujno doao do kuhinjskih vrata. Mladije uhvatio Juliusove ui istom kretnjom kao i ovjeuljku na Autobusnome kolodvoruu Malmkpingu. Dok je drmao jadnoga Juliusa, nastavio je pitati gdje je Allan. Allanje pomislio kako se mladi mogao zadovoljiti time to je naao putnu torbu, koja jebila nasred prostorije. Julius je cijelim licem radio grimase, ali nije ni pokuaoodgovoriti. Allan je morao priznati da je stari trgovac drvom vrst momak, pa se poeoosvrtati ne bi li pronaao kakvo prikladno oruje. Meu razbacanim otpadom uhodniku, bilo je potencijalnog oruja: poluga, daska, sprej protiv kukaca i paket otrovaza takore. Allan se najprije odluio za otrov protiv takora, ali nije znao kako biuvalio mladiu par lica. S druge strane, poluga je bila preteka za stogodinjaka, asprej protiv kukaca... ne, ipak e uzeti dasku.

Allan je vrsto zgrabio oruje i u etiri, za svoju dob zapanjujue brza koraia,stvorio se iza lea svoje rtve.

Mladi je valjda naslutio da je Allan tu, jer upravo kad je starac uputio udarac,mladi je pustio Juliusa Jonssona i okrenuo se.

Dobio je daskom po elu, sekundu zurio, pa pao na lea i tresnuo glavom o rubkuhinjskoga stola.

Ni krvi, ni jauka, nita. Leao je sklopljenih oiju.- Dobar pogodak, primijeti Julius.- Hvala, ree Allan. Gdje je oblizek koji si obeao?

Allan i Julius sjeli su za kuhinjski stol, a dugokosi mladi je spavao do njihovih nogu.Julius je natoio estice, dao jednu au Allanu, a svoju dignuo da nazdravi. Allan jeuzvratio.

- Jaha! rekao je Julius drmnuvi esticu. Nagaam, vlasnik putne torbe?Pitanje je zapravo predstavljalo tvrdnju. Allan je shvatio da je vrijeme detaljnije

objasniti neke stvari.Nije bilo ba puno za objasniti. Allanu je bilo teko shvatljivo gotovo sve to se

danas dogodilo. Priao je o svom bijegu iz doma, nastavio sa sluajnom posudbomputne torbe na Autobusnom kolodvoru u Malmkpingu i strepnjom da e ga mladikoji je, onesvijeten, leao na podu, uskoro sustii. Onda je iskreno zamolio oprostzbog Juliusovih crvenih, bolnih uiju. Tad se Julius gotovo naljutio, pa nee Allanvaljda moliti oprost to je, napokon, ulo malo uzbudljivosti u ivot Juliusa Jonssona.

Julius se raspitoljio. Pomislio je da je vrijeme da zavire u putnu torbu. Kad jeAllan napomenuo da je zakljuana, Julius ga je zamolio da prestane govoriti gluposti.

- Otkada brava sprjeava Juliusa Jonssona? upita Julius Jonsson.Sve u svoje vrijeme, nastavio je. Valja srediti problem na podu.Ne bi bilo dobro da se mladi probudi i nastavi tamo gdje je stao prije nego to je

pao u nesvijest.Allan je predloio da ga priveu za stablo ispred kolodvorske zgrade, no Julius je

primijetio da bi ga, ako mladi dovoljno jako zaurla kad se probudi, mogli uti u selu.Dodue, ondje ivi samo nekoliko obitelji, ali su sve - djelomice opravdano - uzeleJuliusa na zub, pa e stati na mladievu stranu ako im se samo prui prigoda.

Julius je imao bolju zamisao. U kuhinji je zamrziva u kojemu dri ukradenesjeverne jelene. U ovoj je prigodi bez jelena. Julius ga ne rabi bespotrebno pohladnoi, jer stravino guta struju. Dodue, Julius krade elektrinu energiju, pa sveplaa kuica u Skogstorpu, ali struju mora krasti umjereno, ako je hoe zadrati duljevremena a da ga ne otkriju.

Allan je pregledao iskljueni zamrziva i prosudio da je to super pritvor, beznepotrebnih udobnosti. Moda je prostor s dva na tri metra vie nego to mladizasluuje, ali nema razloga bespotrebno muiti ljude.

Starci su zajednikim snagama odvukli mladia u pritvor. Mladi je zastenjao kadsu ga spustili na preokrenutu policu i naslonili tijelom uza zid. Po svoj e se priliciprobuditi. Najbolje je hitno izai i dobro zatvoriti vrata.

Reeno-uinjeno. Julius je podignuo putnu torbu na kuhinjski stol, pogledaobravu, uzeo vilicu kojom je upravo veerao odrezak sjevernoga jelena s krumpirom inekoliko sekundi prkao po bravi. Onda je pozvao Allana na otvorenje, jer torbu jeotuio Allan.

- Sve moje je i tvoje, ree Allan. Plijen ide na dva jednaka dijela, ali ako su tucipele, moj broj, uzeo bih njih.

Allan je dignuo poklopac.- Luda stvar, ree Allan.- Luda stvar, ponovi Julius.- Pustite me van! ulo se iz zamrzivaa.

4. poglavlje

1905. - 1929.

Allan Emmanuel Karlsson rodio se 2. svibnja 1905. Majka mu je dan prije uprvomajskoj povorci u Flenu prosvjedovala, traei ensko pravo glasa, osmosatniradni dan i druge nedostinosti. A prosvjedi su imali tu dobru stranu da je dobilatrudove i odmah poslije ponoi rodila svoga prvog i jedinoga sina. To se dogodilo ukuici u Yxhultu, uz pomo susjede koja, dodue, nije bila neka nadarena babica, ali jeimala velik ugled, jer se s devet godina poklonila pred Karlom XIV., koji je pak biokompi (aha) Napoleona Bonapartea. U susjedinu obranu mora se rei da je dijete oneene koju je porodila, doivjelo zrelu dob, i to velianstvenu.

Otac Allana Karlssona bio je i obziran i prgav. Obziran s obitelji, a prgav premadrutvu openito i svima koji ga predstavljaju. Ugledniji ga ljudi nisu voljeli, osobitootkako je na trgu u Flenu propagirao prezervative. Zbog toga su ga globili s desetkruna, a vie nikad nije morao brinuti o toj temi, jer mu je Allanova majka od stidauvela zabranu pristupa. Allanu je bilo sedam godina i bio je dovoljno zreo da zatraiod majke objanjenje zato je oev krevet iznenada prebaen u drvarnicu ispredkuhinje. Odgovorila mu je da ne pita previe ako ne eli vrgu. Budui da Allan, kaosva djeca svih vremena, nije htio vrgu, odustao je od propitkivanja.

Od toga se dana Allanov otac sve rjee pojavljivao u kui. Danju je zdunoobavljao eljezniarski posao, a naveer sastanio i diskutirao o socijalizmu, posvudapomalo, a gdje je noio - to Allan nikad nije shvatio.

No otac je preuzeo ekonomsku odgovornost. Vei dio plae svaki je tjedan davaoeni, sve dok ga jednoga dana nisu izbacili s posla zbog nasilja nad putnikom koji jepriopio da ide u Stockholm, kako bi s tisuama drugih domoljuba dao potporu kraljuu dvorcu i iskazao spremnost da brani domovinu.

- Za poetak se obrani od ovoga, rekao je Allanov otac i desnicom sruio ovjeka.Uslijedio je neposredan otkaz pa Allanov otac vie nije mogao prehranjivati

obitelj. Slovio je kao nasilnik i zagovornik kontracepcije, pa nije mogao potraiti drugiposao. Preostalo je ekati revoluciju, ili je ubrzati jer je sve vraki sporo. Allanov jeotac bio usmjeren prema rezultatima. vedskom socijalizmu treba meunarodni uzor.Tek tada e se stvari pokrenuti, tako da veletrgovac Gustavsson i njemu slini, napunegae.

I tako je Allanov otac uzeo torbu i otiao u Rusiju ruiti cara. Dakako, Allanovojje majci nedostajala eljezniarska plaa, ali je bila zadovoljna to mu nije napustiosamo podruje, nego i zemlju.

Kad je hranitelj obitelji emigrirao, Allanova majka i Allan, koji jo nije navriodeset godina, uzdravali su kuanstvo. Mama je sruila etrnaest visokih breza uzkuicu pa ih je usitnila za ogrjev i namijenila za prodaju, a Allan je dobio bijednoplaeni posao dostavljaa u podrunici Nitroglicerin AB kod Flena.

U redovitim pismima iz Sankt Peterburga (odmah ga je preimenovao u Petrograd),Allanova je mati u sve veem udu ustanovila da je poela jenjavati oeva uvjerenost ublagoslov socijalizma.

Allanov je otac esto spominjao prijatelje i znance iz petrogradskoga politikogestablimenta. Najvie je citirao nekog Carla. Nije ba rusko ime, pomislio je Allan.Nije bilo rusko ni kad ga je Allanov otac zvao Fabbe, barem u pismima.

Sukladno tvrdnji Allanova oca, Fabbe je zastupao tezu da narod openito neshvaa to je najbolje za njega, pa mu treba netko tko e ga voditi. Zato je autokracijanadmona demokraciji, sve dok kolovani i odgovorni drutveni slojevi paze da sedotini autokrat urazumi. Uzmimo samo to da je sedam od deset boljevikanepismeno, sprdao se Fabbe. Valjda neemo dati vlast masi analfabeta?

U pismima obitelji u Yxhult, Allanov je otac branio boljevike. Kad bi obiteljvidjela ruski alfabet! Nije udo to je narod nepismen.

Jo je gore kako se boljevici ponaaju. Prljavi su, a lou votku kao graditeljieljeznikih pruga u vedskoj, koji su postavili tranice diljem Srmlanda. Allanov seotac uvijek udio to su pruge tako ravne, s obzirom na svu prepeenicu koju sueljezniari polokali. Osjetio bi daak sumnjiavosti kad god bi eljeznika prugaskretala.

Uglavnom, s boljevicima je bilo podjednako zlo. Fabbe je tvrdio da esocijalizam zavriti time da se svi pokuaju uzajamno pobiti, sve dok ne ostane samojedan koji zapovijeda. Pa se bolje prikloniti caru Nikolaju, dobrom i obrazovanomeovjeku, svjetskome vizionaru.

Fabbe je na neki nain znao o emu govori, a osim toga vie je puta sreo cara.Fabbe je tvrdio da je Nikolaj II. istinski dobroudan. Samo to je car imao hrpu nedaau ivotu, ali zar ih svatko ne bi imao? Za to su krivi boljeviki neredi. Nijemci sugraknuli zbog mobilizacije. A on je to uinio u mirotvorne svrhe. Pa nije car ubionadvojvodu i enu mu u Sarajevu!? Ili...?

Tako je oito rezonirao Fabbe, ma tko on bio, i na neki nain pridobio je Allanovaoca. Uz to je Allanov otac suosjeao s carskim nesreama. Prije ili poslije, nesreemoraju prestati, kako za ruskog cara tako i za asne ljude iz okolice Flena.

Otac nije slao novac iz Rusije, ali je nakon nekoliko godina u paketu stiglapisanica od emajla koju je dobio na kartama od ruskoga druga koji je, osim to je pio,diskutirao i kartao s Allanovim ocem, izraivao takva jaja.

Tata je Fabbeovu pisanicu darovao svojoj dragoj eni, koja je prgavo rekla da jevraji tikvan mogao barem poslati pravo jaje, da se obitelj najede. Majka ga je zamalobacila kroz prozor, ali se predomislila. Moda bi veletrgovac Gustavsson platio lijepusvoticu, ima neobian ukus, a Allanova je mati jaje smatrala neobinim.

Kako se zaudila kad je veletrgovac Gustavsson nakon dva dana razmiljanjaponudio osamnaest kruna za Fabbeovo jaje. Dodue, u formi otpisa duga.

Majka se ponadala da e potom stii jo jaja, ali je umjesto toga iz sljedeegapisma doznala da su carski generali svrgnuli autokrata, pa je abdicirao. U pismu jeAllanov otac prokleo svoga prijatelja jajara koji je nato kidnuo u vicarsku. Allanov eotac ostati, borei se protiv skorojevikog pajaca koji je doao na vlast, a zvali su gaLenjin.

Osim toga, ocu je to preraslo u osobnu dimenziju, jer je Lenjin zabranio privatnozemljovlasnitvo, samo dan nakon to je Allanov otac stekao dvanaest kvadratnihmetara da uzgaja vedske jagode. Zemlja kota samo etiri rublje, ali nee nekanjenopodravniti moj jagodnjak, pisao je Allanov otac u posljednjem pismu obitelji.Zakljuio je: Sad je rat!

I bio je rat. Gotovo po cijelom svijetu. Izbio je odmah nakon to je mali Allanzaposlen kao dostavlja u Nitroglicerinu AB. Dok je punio sanduke dinamitom, sluaoje radnike komentare o tome to se zbiva. Pitao se kako to da toliko znaju, a prijesvega se udio koliku bijedu uzrokuju odrasli ljudi. Austrija je objavila rat Srbiji. ANjemaka Rusiji. Onda je Njemaka zaposjela Luxemburg, jedno popodne prije negoto je objavila rat Francuskoj. Pa je Velika Britanija objavila rat Njemakoj, a Nijemcisu odgovorili objavom rata Belgiji. Nato je Austrija objavila rat Rusiji, a SrbijaNjemakoj.

I tako po redu. Utrali su Japanci, a i Amerikanci. Britanci su iz nekog razlogazauzeli Bagdad pa Jeruzalem. Zaratie se Grci i Bugari, dolo je doba da ruski carabdicira, a Arapi su zaposjeli Damask...

Rat je, izjavio je otac. Odmah nakon toga neki Lenjinov suradnik dao jesmaknuti cara Nikolaja i cijelu mu obitelj. Allan je konstatirao da carskoj nesrei nemakraja.

Nakon nekoliko tjedana vedsko diplomatsko predstavnitvo u Petrogradu poslaloje telegram u Yxhult i priopilo da je umro Allanov otac. Zapravo nije na takoodgovornom slubeniku da to poblie objasni, ali to je moda bilo jae od njega.

Sukladno slubeniku, Allanov je otac postavio plot oko deset do petnaestkvadratnih metara zemlje i proglasio to neovisnom republikom. Allanov je otacprozvao svoju dravicu Prava Rusija i poginuo je u strci nastaloj kad su dva vladinavojnika dola ruiti plot. Tad ih je Allanov otac aketao u oduevljenju da uva granicesvoje zemlje, a dvojica vojnika nisu s njime nali zajedniki jezik. Naposljetku nisuznali to bi drugo nego usaditi metak meu oi Allanovu ocu i obavili su posao.

- Nisi mogao umrijeti na malo manje blesav nain? ree Allanova majkatelegramu iz poslanstva.

Nije raunala da e mu doi kui, ali u posljednje se vrijeme ipak nadala, jer sujoj plua zakazivala, a nije lako ouvati brzinu u cijepanju drva. Allanova je matiispustila hropac, i time je alovanje bilo zavreno. Priopila je Allanu da su stvaritakve kakve su i da e sigurno biti to bude. Onda je sinu s ljubavlju raskutrala kosupa izala nacijepati drva.

Allan nije shvatio to to mami znai. Ali je shvatio da je otac mrtav, mamaizbacuje krv, a rat je zavren. S trinaest godina bio je faca i izazivao eksplozijesmjesom nitroglicerina, celuloznoga nitrata, amonijeva nitrata, natrijeva nitrata,dinitrotola i jo poneega. Dobro e doi, pomislio je Allan i izaao pomoi mami okodrva.

* * *

Poslije dvije godine Allanova je mati svoje otkaljala i otila u nebo, gdje se tata venalazio. A na pragu kuice stajao je mrzovoljni veletrgovac i mislio da je mogla platitinove kredite od devet kruna, prije nego to je bez najave umrla. Allan nije kanio datiGustavssonu vie nego to je nuno.

- To je stvar izmeu veletrgovca i mame. Ako hoe, moe posuditi lopatu?Veletrgovac je dodue bio veletrgovac, ali sitne grae, za razliku od

petnaestogodinjeg Allana. Djeak je stasao u mukarca, pa ako je upola lud kao otac,moglo bi se svata dogoditi, pomislio je veletrgovac Gustavsson, koji je jo nekovrijeme namjeravao prebrojavati svoj novac. Zato se dug nikad vie nije spominjao.

Mati je sakupila vie stotina kruna. To mladi Allan nije razumio. Uglavnom, biloje love i za mamin ukop i za start firme Dinamit-Karlsson. Imao je tek petnaest godinakad je umrla, ali Allan je nauio sve to treba u Nitroglicerinu AB.

Eksperimentirao je smiono u ljunari iza kuice; jedanput tako smiono da jekrava prvoga susjeda, dva kilometra dalje, spontano pobacila. Allan to nije doznao, jerse susjed, kao i veletrgovac Gustavsson, pribojavao moda podjednako ludoga sinaludonje Karlssona.

Interes za dogaaje u vedskoj i svijetu ostao je Allanu iz vremena kad je biodostavlja. Barem jedanput u tjednu iao je biciklom u biblioteku u Flen, da budeupuen. Ondje je upoznao mladce oduevljene debatom, a svima im je bilo zajednikoto to su htjeli uvui Allana u neki politiki pokret. Ma koliko Allanu bilo zanimljivoto to se dogaa, nije bio zainteresiran za sudjelovanje.

Allanovo je djetinjstvo bilo politiki smueno. S jedne je strane pripadaoradnikoj klasi, jer se ne moe rei drugo o onome tko prekine kolovanje u dobi oddevet godina pa se zaposli u industriji. S druge je strane potovao oevu uspomenu, aon je u svome prekratkome ivotu stigao uglavnom sve. Poeo je lijevo, nastavio kaopoklonik cara Nikolaja II., te zaokruio ivot zemljinim sporom s Vladimirom IljiemLenjinom.

Majka je pak izmeu svojih napadaja kalja proklinjala sve, od kralja doboljevika, a negdje izmeu Hjalmara Brantinga, veletrgovca Gustavssona i - osobito -Allanova oca.

Allan nipoto nije bio blesavac. Imao je dodue, tek tri razreda puke kole, alidovoljno da zna itati, pisati i raunati. Politiki osvijeteni kolege u NitroglicerinuAB, osim toga, uinili su ga znatieljnim u odnosu na svijet.

Naposljetku je Allanovu ivotnu filozofiju uobliilo neto to je rekla mama kadsu dobili obavijest o tatinoj smrti. Dodue, nije to odmah sjelo u dekovu duu, ali jezauvijek prodrlo: Tako je kako je, a bit e to bude.

Meu ostalim, to je znailo da se nikad ne prenemae. Bar ne ako postoji dobarrazlog. Primjerice, kad im je vijest o oevoj smrti stigla u Yxhult. Sukladno obiteljskojtradiciji, Allan je reagirao sjeom drva, osobito dugom i u osobitoj tiini. Ili kad jeumrla i mama, pa su iznijeli lijes ispred kue. Allan je ostao u kuhinji i kroz prozorpratio igrokaz. Rekao je tako tiho da je uo samo on:

- Pa, zbogom, mamice.Tad je okrenuo novo poglavlje u ivotu.

* * *

Allan se iskazao svojom dinamitakom firmom i poetkom 1920-ih stvorio zavidankrug klijenata u Srmlandu. Subotom naveer, kad su njegovi vrnjaci ili na ples,Allan bi ostao kod kue i usavravao nove formule, da povea kvalitetu svogadinamita. A nedjeljom je u ljunari imao pokusne eksplozije.

Ali ne izmeu jedanaest i jedan sat, jer je to, naposljetku, obeao sveeniku uYxhultu, zato da ovaj ne kuka previe zbog Allanovih izostanaka iz crkve.

Allanu je godilo vlastito drutvo, a to je kao grom, jer je zapravo bio sam. Nijepristupio radnikome pokretu pa su ga u socijalistikim krugovima prezirali, a bio je

previe radnik i sin svog oca da ima mjesto u kakvom burujskome salonu. Osim toga,veletrgovac Gustavsson nipoto nije htio imati veze s Karlssonovim slinavcem. to bibilo da malac sazna koliko je Gustavsson dobio za jaje koje je jednom budzato kupiood Allanove majke i preprodao diplomatu u Stockholm. Zahvaljujui tome poslu,veletrgovac Gustavsson postao je trei ponosni vlasnik automobila u ovom podruju.

Bilo je to sretno razdoblje, ali srea veletrgovca Gustavssona nije potrajala kolikobi on htio. Jedne nedjelje u kolovozu 1925., nakon mise se vozikao autom, mahomzato da se razmee. Na svoju nesreu izabrao je cestu blizu Allana Karlssona uYxhultu. U zavoju ispred Allanove kuice Gustavsson se valjda uznemirio (ili su Bog,ili providnost, na neki nain usmjerili dogaaje), jer mu je otkazao mjenja, pa su seGustavsson i automobil nali u ljunari iza kuice, umjesto na blagoj desnoj okuki.Gustavssonu je bilo zlo to je na Allanovoj zemlji. Morao bi objasniti, ali sve sepogoralo, jer upravo kad je Gustavsson zaustavio svoj sjajni automobil, Allan je izveosvoju prvu nedjeljnu pokusnu eksploziju.

Allan je otpuzao iza zahoda, nita ne opazivi. Daje neto naopako, shvatio je tekkada se vratio u ljunaru procijeniti eksploziju. Veletrgovev automobil raspeljeio sepreko pola jame, a tu i tamo i djelii veletrgovca.

Veletrgoveva se glava mekano prizemljila najblie kui, na busen trave. Praznimje pogledom zurila u opustoenost.

- to si traio u mojoj ljunari? pitao je Allan.Veletrgovac nije odgovorio.

* * *

U sljedee etiri godine Allan je imao obilje vremena za itanje i poniranje u drutvenirazvoj. Odmah su ga zatvorili, iako nije bilo lako utvrditi zato. No malo-pomalo u tosu ukljuili i pokojnog Allanova oca, staroga drutvenog smutljivca. To se dogodilokad je mladi i nadobudni pristaa rasnoga biologa, profesora Bernharda Lundborga saSveuilita u Uppsali, odluio izgraditi karijeru na Allanovu sluaju. im je Allan paou Lundborgove pande, odmah su ga sterilizirali zbog eugeniko-socijalnihindikacija, tj. pod izlikom da je Allan malkice zaostao. Uglavnom, u njemu je biloprevie oevoga da drava dopusti da se Karlssoni mnoe.

Sterilizacija Allanu nije smetala, naprotiv, smatrao je da su ga lijepo primili na kliniciprofesora Lundborga, gdje je na mahove odgovarao na sva mogua pitanja, meuostalim i ono, to mu je trebalo dizati u zrak predmete i ljude, i ima li moda crnakekrvi. Allan je odgovorio da razlikuje stvari i ljude, kad je rije o miniranju seksplozivom. Raskoliti kamen po sredini ako je kome na putu, to je kao grom.

Ako je, umjesto o kamenu, rije o ovjeku, Allan je mislio da se dotinom morasamo rei da se makne. Zar tako ne misli i profesor Lundborg?

Bernhard Lundborg uope se nije uputao u filozofske diskusije s pacijentima,nego je ponovio pitanje o crnakoj krvi. Allan je odgovorio da nije lako znati, iako sumu roditelji blijedoputni kao on, ako je profesor zadovoljan tim odgovorom? Allan jejo dodao da eli vidjeti pravoga crnca, ako ga profesor ima na lageru?

Profesor Lundborg i njegovi asistenti nisu odgovorili na Allanova protupitanja, alisu zapisivali, pjevuckajui, pa dali Allanu mir, katkada vie dana uzastopce. Te je daneAllan posveivao svakojakom tivu. Shvatljivo, dnevnim novinama, ali i bogatojbolnikoj biblioteci. Uz to je imao tri obroka, WC u zgradi i vlastitu sobu. Allanu jebilo lijepo na terapiji. Samo se jedanput raspoloenje mrvicu pokvarilo, i to kad jeAllan znatieljno pitao profesora Lundborga zato je opasno biti crnac ili idov.Profesor tada nije odgovorio utnjom, nego je zaurlao neka se gospodin Karlsson nepetlja. Sve je podsjealo na onu zgodu, prije puno godina, kad je Allanova matizaprijetila vrgom.

Godine su letjele, a Allana su presluavali sve rjee. A onda je Parlamentpokrenuo istragu o sterilizaciji bioloki manje vrijednih, a kad je izvjee stiglo,profesor Lundborg dobio je toliko posla da je Allanov krevet iznenada trebaodrugome. Zato su u rano ljeto 1929. Allana rehabilitirali i bacili na ulicu, dajui mujedva-jedvice novac za vlak do Flena. Pjeaio je posljednje kilometre u Yxhult, aliAllanu to nije smetalo. Nakon etiri godine iza brave, mora istegnuti noge.

5. poglavlje

Ponedjeljak, 2. svibnja 2005.

Mjesne su novine brzo izale s vijeu o starcu koji je nestao na svoju stogodinjicu.Reporterka je bila gladna pravih vijesti iz okolice pa je smatrala da nije iskljuenaotmica. Stogodinjak je, prema svjedokinji, bistar i nije zalutao.

udnovato je nestati na stogodinjicu. Lokalni se radio odmah dokopao toga, a ilokalne novine, dravni radio, teletekst, novinski portali, popodnevne i veernjetelevizijske vijesti.

Policija u Flenu prepustila je sve kotarskome policijskom naelniku koji je poslaodvije policijske patrole i policijskoga inspektora Aronssona u civilu. Odmah su im sepridruile reportane ekipe, kako bi pomogle proeljati podruje. Medijski je uzletkotarskome policijskom naelniku bio razlog da uvede reda. I da ga moda snimi nekakamera.

Poetni se policijski rad sveo na to da su se policijska vozila motala gradiemuzdu i poprijeko, a policijski je inspektor propitkivao. Gradonaelnik je, meutim,otiao kui u Flen i iskljuio sve telefone. Nije moglo donijeti nita dobro ako seumijea u nestanak uasnoga starkelje, zakljuio je.

Stigle su obavijesti sa svih strana: od toga da je Allan biciklirao do Katrineholma,do toga kako je bio prgav dok je ekao svoj red u apoteci u Nykpingu. No ta i slinazapaanja moglo se odbaciti iz niza razloga. Primjerice, nije mogue biti vien uKatrineholmu, a istodobno ruati u domskoj sobi u Malmkpingu.

Kotarski policijski naelnik organizirao je potragu uz pomo stotinjak podrunihdragovoljaca. Iskreno se zaudio to nema rezultata. Naime, dotad je bio siguran da jerije o obinom nestanku uzrokovanom demencijom, unato iskazima svjedoka ostarevom dobrom zdravlju.

Istraga isprva nije nikamo dovela, sve dok u 19.30 nije stigla rekviriranaeskilstunska policijska kuja, njukajui na trenutak Allanov naslonja i otiske izmeutamnoljubiastih mauhica ispred prozora, prije nego to je otila prema parku,nastavila s druge strane ulice, na tlu srednjovjekovne crkve, prela preko kameneograde i zastala ispred ekaonice Autobusnoga kolodvora u Malmkpingu.

Vrata ekaonice bila su zakljuana. Policija je od Srmland-transova alteraa uFlenu ula da Autobusni kolodvor u Malmkpingu radnim danom radi do 19.30, kadga zatvara kolega altera. Meutim, dodao je altera, ako policija nipoto ne moe

ekati do sutra, moe u kuni posjet kolegi u Malmkpingu. Zove se Ronny Hulth, avaljda je u telefonskom imeniku.

Dok je kotarski policijski naelnik pred kamerama ispred doma isticao da veerastreba opu pomo jer je stogodinjak lagano odjeven i moda smuen, policijskiinspektor Gran Aronsson doao je pred kuu Ronnyja Hultha i pozvonio. Pas je biojasan, starkelja je uao u ekaonicu autobusnoga kolodvora, a biljeter Hulth bi moraoznati je li starac autobusom napustio Malmkping.

Ronny Hulth nije otvarao vrata. U spavaoj sobi, iza sputenih rebrenica, mazio jemaku.

- Gubi se, apnuo je Ronny Hulth prema vanjskim vratima. Idi svojim putem. Idi!Naposljetku je policijski inspektor to i uinio. Smatrao je da ef ve zna, naime,

starkelja se mota negdje u blizini, a ako se ukrcao u autobus, nije problem. Na redu jetaj Ronny Hulth. Odmah ujutro potrait e ga na poslu. Ako se starkelja dotad nepojavi.

* * *

U 21.02 centrala u Eskilstuni snimila je razgovor:- Ja sam Bertil Karlgren, a zovem... zovem zbog svoje ene. Da... Moja ena,

Gerda Karlgren, provela je nekoliko dana u Flenu kod nae keri i zeta. ekaju dijete...tu je uvijek puno posla. No danas je dolo vrijeme povratka kui i Gerda, Gerda seranopopodnevnim autobusom vraala kui, dakle danas, a bus ide prekoMalmkpinga, ivimo u Strngnsu... moda nije nita, ona to i ne misli, ali radiojavlja o nestalome stogodinjaku. Moda ste ga ve nali? Niste? Aha, ena mi kae dase starac ukrcao u Malmkpingu, s velikom putnom torbom, kao da daleko putuje.Sjela je straga, a starac sprijeda, pa nije potanko vidjela, niti je ula o emupripovijedaju on i voza. to kae, Gerda? Gerda kae da inae ne prislukuje... alibilo joj je udno... Da, udno... ili... stari je siao ve na pola puta u Strngns,nakon samo nekoliko desetaka kilometara, s velikom putnom torbom. A prastar je, toda. Ne, Gerda ne zna ime postaje usred ume... negdje na pola puta. Da, izmeuMalmkpinga i Strngnsa.

Razgovor su snimili te faksirali ispis u hotel policijskom inspektoru uMalmkpingu.

6. poglavlje

Ponedjeljak, 2. svibnja - utorak, 3. svibnja 2005.

Putna je torba bila dupkom puna svenjeva novanica od petsto kruna. Julius je brzobrojio. Deset redova u irini, pet uvis. Petnaest svenjeva u svakoj grupi, sigurnopedeset tisua...

- Trideset sedam i pol milijuna, ako sam tono izbrojio, ree Julius.- To je novac, ree Allan.- Pustite me, vragovi, revao je mladi iz zamrzivaa.Mladi je nastavio divljati; urlao je, udarao nogama i vikao.Allan i Julius morali su sabrati misli zbog iznenaujueg razvoja situacije, a nisu

mogli zbog vike. Allanu se naposljetku uinilo da je vrijeme da mladia malo ohladi,pa je ukljuio ventilator.

Nije trebalo dugo da mladi uoi da mu se stanje pogorava. utio je da razbistrimisli. Mladiu nikada nije bilo lako razbistriti misli, a sad mu je, osim toga, pucalaglava.

Nakon nekoliko minuta razmiljanja, uvidio je da se sam nee moi izvui.Preostaje zvati pomo izvana. Preostaje nazvati efa. Jeziva pomisao, ali alternativa bibila jo gora.

Mladi je jo nekoliko minuta bio neodluan i hladnoa ga je preplavila.Naposljetku je uzeo mobitel.

Nije bilo signala.

* * *

Veer je prela u no, a no ujutro. Allan je otvorio oi, ali se nije odmah snaao. Je linaposljetku ipak umro u snu?

Bodri muki glas zaelio mu je dobro jutro i priopio da ima dvije vijesti, dobru ilou. Koju bi Allan prije?

Allan je najprije htio shvatiti gdje je i zato. Bole ga koljena, dakle, ipak je iv.Ali zar nije... nije li uzeo... i... zove li se Julius...?

Kockice su se posloile, Allan je leao budan na podu u Juliusovoj spavaoj sobi.Julius je s vrata hodnika ponovio pitanje. Bi li Allan najprije dobru vijest ili louvijest?

- Dobru vijest, ree Allan. Lou moe preskoiti.Okej, pomislio je Julius i priopio dobru vijest - da je u kuhinji doruak. Kava,

sendvii, odrezak sjevernoga jelena i jaja.Tako e Allan doivjeti jo jedan doruak bez kaice! Doista dobra vijest. Kad je

sjeo za kuhinjski stol, uvidio je da je ipak sposoban uti i lou vijest.- Loa vijest, ree Julius i malo spusti glas. Loa vijest je da smo juer zaboravili

ugasiti ventilator zamrzivaa.- Pa? ree Allan.- Pa... sad je onaj unutra mrtav.Allan si je zabrinuto eao vrat i odluio da nee dopustiti da mu to pokvari dan.- Gadno, rekao je. Ali moram rei da su ti jaja perfektna, ni pretvrda ni

premekana.

* * *

Policijski inspektor Aronsson probudio se u osam, slabe volje. Starkelja koji jeodlelujao, s nakanom ili bez nakane, nije sluaj za nekoga inspektorovih kvaliteta.

Aronsson se istuirao, odjenuo i siao na doruak u prizemlju hotelaPlevnagrden. Putem je sreo recepcionara i dobio faks koji je stigao im se recepcijasino zatvorila.

Jedan sat poslije, policijski inspektor Aronsson imao je novi stav o sluaju. Isprvaje faks iz centrale imao nejasnu vrijednost, ali kad je Aronsson vidio blijedogaRonnyja Hultha iz autobusne biljeternice, nije prolo dugo i Hulth je puknuo a ondaispripovijedao svoje doivljaje.

Odmah su nazvali iz Eskilstune i rekli da je Sormlandtrans iz Flena upravo otkriokako im od sino nedostaje autobus, a

Aronsson mora nazvati Jessicu Bjrkman, nevjenanu suprugu vozaa autobusakoji je oito otet i puten.

Policijski inspektor Aronsson vratio se u Plevnagrden na kavu i da samenovosteena znanja. Zapisivao je svoja zapaanja i razmiljao:

Dakle, vremeni Allan Karlsson bjei iz sobe Doma za starije i nemone, uoiproslave stogodinjice. Karlsson jest ili bijae u zapanjivoj formi za svoju dob, za toimamo niz dokaza, od fakta da se spustio kroz prozor, dakako, ako starkelja nije imaopomo izvana, no zapaanja upuuju na to da je bio posve sam. Ravnateljica, sestra

Alice Englund, kae da je Allan dodue star, ali je vraki tikvan i kvragu, dobro znato ini.

Sukladno putu psa tragaa, Karlsson je u hipu stao u gredicu tamnoljubiastihmauhica, proetao po Malmkpingu i malo-pomalo evo ga, u ekaonici autobusnogakolodvora gdje, sukladno svjedoku Ronnyju Hulthu, ide na Hulthov alter, odnosnovue noge. Hulth pamti Karlssonove kratke koraie - i da je Karlsson bio upapuama, a ne u cipelama.

Hulthovo svjedoenje indicira da je Karlsson pobjegao, a nije imao cilja. Karlssonje htio hitno iz Malmkpinga, a to se toga tie, smjer i vozilo bili su mu sporedni.

Uostalom, to je potvrdila i Jessica Bjrkman, nevjenana supruga vozaa autobusaLennarta Ramnra. Voza autobusa jo nije dostupan, nakljukao se s previe sedativa.Bjrkmaniino svjedoenje doima se uvjerljivo. Karlsson je od Ramnra kupioputovanje za primjerenu svoticu. Cilj je ispao Byringe, posve sluajno. Dakle, nemarazloga vjerovati da netko/neto tamo eka Karlssona.

U meuvremenu pria dobiva jo jedan detalj. Biljeter Hulth, dodue, nije svrnuopozornost na to je li Karlsson uzeo putnu torbu ili nije, prije nego to je sjeo u autobusza Byringe, ali mu je to ubrzo postalo jasno zbog divljakog ponaanja mogueg lanazloinake organizacije Never Again.

Jessica Bjrkman ne spominje putnu torbu u prii koju je izvukla iz svogadrogiranog nevjenanoga supruga, ali faks iz centrale potvruje da je Karlssonvjerojatno - iako je nevjerojatno - ukrao putnu torbu lanu Never Againa.

Bjrkmaniina pria, u sprezi s faksom iz Eskilstune, uklapa se u to da je kodByringea najprije Karlsson, u 15.20 plus-minus koju minutu, a zatim i lan NeverAgaina, oko etiri sata kasnije, poao u etnju prema neznanom cilju. Stogodinjak jevukao putnu torbu, a onaj drugi bio je sedamdeset do sedamdeset pet godina mlai.

Policijski inspektor Aronsson je sklopio biljenicu i ispio kavu. Bilo je 10.25.- Byringe je sljedea postaja.

* * *

Julius je za vrijeme doruka ispriao Allanu sve to je uinio i o emu je jutrosrazmiljao, dok je Allan jo spavao.

Najprije nesrea sa zamrzivaem. Julius je uvidio da je nou temperatura bila uminusu bar deset sati. Zgrabio je polugu kako bi mu, ako zatreba, posluila kao orujei otvorio vrata. Ako je mladi jo iv, nee biti poletan protiv Juliusa i njegove poluge.

Sigurnosna mjera s polugom bila je suvina. Mladi se skutrio u ormaru. Na tijelusu mu ledeni kristali, a oi zure u prazno. Ukratko, mrtav kao proreetani jelen.

teta, pomislio je Julius, ali i vrlo praktino. Da je iv, tog divljaka ne bi bilo lakopustiti van. Julius je ugasio hlaenje i ostavio otvorena vrata. Dodue, mladi je mrtav,ali ne mora biti i duboko zamrznut.

Julius je u kuhinji naloio pe na drva pa prebrojio novac. Nije trideset sedammilijuna, koliko je na brzu ruku sino procijenio. Ima tono pedeset milijuna.

Allan je sa zanimanjem sluao Juliusovo izlaganje. Nije se sjeao kad jedorukovao s veim apetitom. Nije nita rekao prije nego to je Julius preao naekonomska pitanja.

- Pa, lake je pedeset milijuna podijeliti na dva dijela. Uostalom, bi li bio ljubazani dodao mi sol?

Julius je uinio to ga je Allan zamolio, rekavi da po potrebi moe i tridesetsedam podijeliti s dva, ali je lake s pedeset.

Julius se uozbiljio za kuhinjskim stolom nasuprot Allanu i dodao da je vrijemezauvijek napustiti ukinutu postaju. Mladi u zamrzivau vie nije opasan, ali tko znato je zamutio na putu ovamo? U svako doba moe deset novih mladia urlati ukuhinji, a svaki prgav kao ovaj koji je svoje odurlao.

Allan se sloio, napomenuvi Juliusu da je ovjek u godinama te nije pokretljivkao neko. Julius je obeao da e se pobrinuti da bude to manje hoda. Moraju ii.Bilo bi najbolje da uzmu i mladia iz zamrzivaa. Ne moe biti dobro za dva starcaako ljudi nau mrtvaca na njihovu tragu.

Doruak ih je zadrao pa je vrijeme da ubrzaju. Julius i Allan su si meusobnopomagali dok su dizali mrtvaca iz zamrzivaa u kuhinji, a zatim ga poloili na stolicu,dok su skupljali snagu za sljedeu etapu.

Allan je pogledao mladia od glave do pete i rekao:- Ima neobino sitna stopala, a tako je visok. to e mu cipele?Julius je odgovorio da je, dodue, prijepodne hladno, ali vea je opasnost da se

papci smrznu Allanu nego mladiu. Ako Allan smatra da e mu pristajati mladievecipele, neka ih uzme. Tko uti, oito se slae.

Allanu su bile malo prevelike, ali udobne, znatno bolje za bijeg nego tronepapue.

Sljedea etapa bila je gurnuti mladia iz hodnika i skotrljati ga niza stube. Kad susva trojica bili na peronu, dvojica stojeke, a jedan leeke, Allan je upitao Juliusa tosada kani.

- Ni makac, ree Julius Allanu. Ni ti, rekao je mladiu, pa skoio s perona ubaraku uz jedini kolosijek.

Julius je brzo izaao iz upe - i to na drezini.

- Model iz 1954., rekao je. Dobro doao!Onda je Julius krenuo. Allan je iza njega teko gazio, a pokojnik je sjedio na

stolici desno, s glavom naslonjenom na drak etke i s tamnim naoalama naizbuljenim oima.

Drutvo je izalo u 10.55. Tri minute poslije, do trone kolodvorske zgradeByringe, stigao je modri Volvo. Iz auta je iziao policijski inspektor Gran Aronsson.

Kua se neprijeporno doima naputeno, ali ne kodi baciti oko prije nego tonastavi u selo Byringe i pokuca na kuna vrata seljana.

Aronsson se oprezno popeo na peron: nije bio stabilan. Otvorio je vrata i povikaoIma li koga? Ne dobivi odgovor, nastavio je na kat. Doista, unato svemu, zgradase doima nastanjeno. U kuhinji jo gori pe na drva, na stolu je umalo pojeden doruakza dvoje.

A na podu su pohabane papue.

* * *

Slubeno je Never Again bio motociklistiki klub, iako je rije o grupici mladacaogrezlih u kriminal, na elu s kriminalnim sredovjenim tipom, a zajedniki cilj im jebio da se i dalje bave kriminalom.

Voa grupe zvao se Per-Gunnar Gerdin, ali ga se nitko nije usuivao zvatidrukije nego ef, jer je ef odluivao, a bio je gotovo dvometra, teio oko 130kilograma i mahao noem kad mu netko/neto nije bilo po volji.

ef je svoju zloinaku karijeru zapoeo oprezno. S jednim vrnjakom uvozio je uvedsku voe i povre i stalno prtljao s istinom glede zemlje podrijetla, kako bi varaoPoreznu upravu i kako bi iznudio od potroaa viu cijenu po kilogramu.

efovu kompanjonu nije bilo mane, ali mu savjest nije bila dovoljno fleksibilna.ef je htio uvesti radikalnije metode u poslovanje, primjerice, uvaliti u hranu formalin.uo je da tako rade u Aziji, a ef je htio uvoziti s Filipina vedske mesne okruglice,jeftino brodom, jer uz pravu koliinu formalina, mesne e okruglice biti svjee, popotrebi i tri mjeseca, ak i na trideset stupnjeva Celzijevih.

Nabavni su trokovi tako niski da nee morati zvati mesne okruglice vedskima,kako bi se sve posloilo. Dovoljno je navesti da su danske, mislio je ef, alikompanjon nije htio pristati na to. Bio je miljenja da se formalinom balzamirajutrupla, a ne daje vjeni ivot mesnim okruglicama.

Otili su svak svojim putem pa nije bilo nita od formalinskih mesnih okruglica,no ef je otkrio da moe nabiti na glavu pletenu potkapu i opljakati dnevni utrakpreozbiljnoga konkurenta, Stockholm Fruktimporta.

Uz pomo maete i ljutitog urlika daj pare ili... uspio je u pothvatu i za divnoudo, postao etrdeset jednu tisuu kruna bogatiji. Zato bi prtljao s uvozom kad moesjajno zaraditi uz gotovo nikakav rad?

Iao je svojim putem. Uglavnom dobro, uz tek nekoliko kraih nedragovoljnihodmora u gotovo dvadeset godina samostalne pljakake djelatnosti.

Nakon nekoliko decenija ef je pomislio da mu je vrijeme proiriti vidike. Naaosi je nekoliko znatno mlaih suradnika i dao im duhovite nadimke (prvome Bulten toznai Zakovica, drugome Hinken, tj. Kantica). Nakon toga je s njima sretno odradiodvije pljake vrijednosnih poiljaka.

Za treu pljaku vrijednosne poiljke trojka je dobila etiri i pol godine u zatvoruHall. ef je ondje osmislio Never Again i imao divne planove. Prvo, klub bi imaopedesetak lanova u tri ogranka: pljaka, droga i ucjena.

Ime Never Again poniklo je iz efove vizije da stvori tako profesionalnu,vodonepropusnu zloinaku organizaciju da jednostavno nikad vie nee ii u Hali ilidrugi popravni dom. Never Again e biti Real Madrid organiziranoga zloina (ef jevolio nogomet).

Isprva je ef sjajno novaio u Hallu, a onda mu je dolutalo mamino pismo. Mamaje meu ostalim pisala da njezin maleni Per-Gunnar pripazi da u zatvoru ne bi upao uloe drutvo, da mora biti oprezan jer ima osjetljive mandule, a eljela bi, kad izae,igrati s njime Otok s blagom.

Nakon toga efu nije pomoglo to je noem izrezao dvojicu jugovia dok suekali u redu za hranu, niti to to se openito ponaao poput podivljalog psihopata.Njegov je autoritet bio naruen. Od trideset novaka otpalo je dvadeset i sedam. OsimZakovice i Kantice, ostao je samo Venezuelac, Jos Mana Rodriguez, koji potajnobjee zaljubljen u efa, to se nije usuivao priznati ni samom sebi.

Uglavnom, Venezuelac je dobio ime Caracas, prema glavnome gradu svojezemlje. Ma koliko ef u Hallu prijetio i psovao, nije privukao jo lanova u klub. Ajednoga dana, i on i sva tri njegova malca, puteni su iz zatvora.

ef je najprije pomislio da napusti cijelu ideju s Never Again, ali je Caracas imaokolumbijskoga pajdaa vrlo osjetljive savjesti i sa sumnjivim prijateljima, i sve usvemu, vedska je, posredstvom udruge Never Again, postala tranzit kolumbijskoganarkokartela za Istonu Europu. Poslovi su cvjetali, pa nije bilo ni razloga, ali ni ljudi,da aktivira ogranke pljaka i ucjena.

* * *

ef je u Stockholmu otvorio ratno vijee. S Kanticom i Caracasom. Neto se dogaalosa Zakovicom, zaduenim za dotad najveu klupsku transakciju. ef je prijepodne

stupio u vezu s Rusima. Kleli su se da su robu dobili - a plaanje izvrili. Ako jedostavlja Never Againa kidnuo s torbom, to nije ruski problem. A ako Never Againzato pozove na ples, Rusi nee odbiti. Po potrebi znaju plesati. I valcer i mazurku.

ef je drao da Rusi govore istinu (osim toga bjee siguran da pleu bolje negoon). Iskljuio je mogunost da je Zakovica dragovoljno kidnuo s novcem. Zakovica jeza to previe blesav. Ili odvie lukav, kako se uzme.

Preostaje: netko je znao za transakciju i ekao pravi trenutak u Malmkpingu ilitijekom Zakoviina povratka u Stockholm, napao Zakovicu i zaplijenio torbu.

Ali tko? ef je postavio pitanje ratnome vijeu. Nije dobio odgovor. ef se nijezaudio; davno je uvidio da su mu suradnici idioti, sva trojica.

Uglavnom, poslao je Kanticu na teren, jer je ef mislio da idiot Kantica ipak nijetoliki idiot kao idiot Caracas. Idiot Kantica ima malice vee anse nai idiotaZakovicu. A moda i torbu s novcem.

- Idi u Malmkping i istrauj, Kantice. U civilu, jer ondje je danas hrpa policije.Odlelujao je neki stogodinjak.

* * *

Julius, Allan i mrtvac vozili su se srmlandskom umom. U Vidkrru su na nesreunaili na seljaka kojem Julius nije znao ime. Seljak je obilazio usjeve kad je trio stigaodrezinom.

- Dobro jutro, ree Julius.- Lijepo vrijeme, ree Allan.Mrtvac i seljak nisu nita rekli. Meutim, seljo je dugo gledao za triom.Kako se drezina pribliivala ljevaonici kers Styck, tako je Julius bivao

zabrinutiji. Mislio je da im je usput rijeka, pa e se rijeiti mrtvaca. No nita se nijepojavilo. Julius nije stigao razmisliti, a drezina je ve stigla u krug ljevaonice.

Julius je prikoio i pravodobno zaustavio pruno vozilo.Mrtvac je pao prema naprijed, lupivi elom u eljeznu ruku.- Moglo je boljeti da su okolnosti malko drukije, ree Allan.Mrtvac ima svojih prednosti, ree Julius.Julius se iskrcao iz drezine i stao iza breze da pogleda industrijski krug. Golema

vrata tvornikog pogona bila su otvorena, ali podruje se doimalo pustim. Julius jepogledao na sat. Dvanaest i deset. Ruak, zakljuio je i spazio veliki kontejner. Juliusje priopio da ide u krau izvidnicu. Allan je Juliusu poelio sreu i neka ne zaluta.

Nije bilo opasnosti, jer je Julius imao samo trideset metara do kontejnera. Uao jeu nj. Allan ga nije vidio vie od minute. Vrativi se do drezine, Julius je priopio dazna to e s mrtvacem.

Kontejner je bio dopola pun nekakvih cilindara, promjera jedan metar, a dugih bartri metra, svaki u zatitnome drvenome sanduku, s otvorom na kraoj strani. Allan seizmorio kad je teko tijelo napokon bilo u jednom od dvaju donjih cilindara. A kad jezatvorio sanduk i ugledao adresu, ivnuo je.

Addis Abeba.- Vidjet e svijeta ako ne sklopi oi, ree Allan.- Pouri, stare, odgovorio je Julius. Ne moemo ovdje ostati.Operacija je kao grom i starad se opet nala pod okriljem breza, prije nego to je

u ljevaonici prola stanka za ruak. Sjeli su u drezinu da poinu, a industrijsko jepodruje odmah ivnulo. Jedan voza kamiona trpao je cilindre dok kontejner nije biopun. Tada ga je zatvorio, dovukao novi i nastavio ukrcaj.

Allan je pitao to tu zapravo proizvode. Julius je znao da je to ljevaonica stradicijom; ve su u sedamnaestom stoljeu lijevali topove i isporuivah ih svima kojisu tijekom Tridesetogodinjega rata htjeli biti efektivniji u ubijanju.

Allan je smatrao nepotrebnim da su se ubijali u sedamnaestom stoljeu. Da su semalo smirili, ionako bi umrli. Julius je odgovorio da to vrijedi za sva vremena i dodaoda je odmor zavren i vrijeme je zbrisati. Julius je planirao da prijatelji odu u sredinjikers i snau se.

* * *

Policijski inspektor Aronsson pretraio je staru kolodvorsku zgrada u Byringeu, alinije naao nita zanimljivo, osim kunih papua koje moda pripadaju stogodinjaku.Uzet e ih i pokazati osoblju Doma za starije i nemone.

Aha, i na kuhinjskome su podu tragovi vode, a vode do zamrzivaa, ugaenog iotvorenih vrata. Ali taj trag nije bio vrijedan spomena.

Aronsson je u Byringeu nastavio kucati na vrata. U tri je kue zatekao ljude i odsve tri obitelji uo da Julius Jonsson stanuje na katu kolodvorske zgrade. JuliusJonsson je sitni lopov i varalica s kojim nitko ne eli imati posla. Nitko nije uo nividio nita udno od sino. Meutim, posve im je normalno da je Julius Jonssonupetljan u muke.

- Privedi ga, zatraio je najprgaviji susjed.- A zato? umorno je pitao policijski inspektor.

-Jer mi nou krade jaja iz kokoinjca, a ove je zime odnio moj novi amortizer,prebojao ga i sad ga smatra svojim; jer u moje ime naruuje knjige, vadi ih izpotanskog sanduia kada stignu, a ja plaam; jer pokuava prodati svoju domaurakiju mom etrnaestogodinjem sinu, jer on...

- Da, da, da, dobro. Privest u ga, ree policijski inspektor. Samo ga najprijemoram nai.

Aronsson se vraao u Malmkping, a otprilike na pola puta zvrcnuo mu je telefon.Kolege iz centrale. Ratar Tengroth iz Vidkrra ima zanimljivu obavijest. Prijenekoliko sati sitni lopov iz okolice proao je Tengrothovim zemljitem na drezini ponaputenoj eljeznikoj pruzi izmeu Byringea i ljevaonice u kers Styckeu. U drezinisu stari, velika putna torba i mladi koji nosi sunane naoale. ini se da je mlaizapovijedao, prema seljaku Tengrothu. Unato tomu to je bio u arapama...

- Sad nita ne shvaam, vraga ti tvoga, ree policijski inspektor Aronsson i okrenese takvom brzinom da su se papue s mjesta za suvozaa skotrljale na pod.

* * *

Nakon dvjesto metara pao je Allanov ionako umjereni etni tempo. Nije se alio, aliJulius vidje da mu koljena ozbiljno klecaju. Desno je kiosk. Julius je obeao Allanu dae ga, ako stigne do kioska, astiti kobasicom, toliko ima, pa e nekako organiziratitransport. Allan je odgovorio da nikad u ivotu nije kukao zbog bolova pa nee ni sadpoeti, a s druge bi pak strane sjajno sjela kobasica u pecivu.

Julius je ubrzao; Allan je epao za njim. Kad je Allan doao, Julius je ve napolapojeo kobasicu s kruhom. A obavio je i vie od toga.

- Allane, rekao je, upoznaj Bennyja, naega novog osobnoga vozaa.Vlasnik opskrbnoga kioska Benny bio je u pedesetima, imao svu kosu, pa i

konjski rep. U te dvije minute Julius je kupio kobasicu i kruh, Fantu, Bennyjev srebrniMercedes iz 1988. i Bennyja, sve za 100.000 kruna.

Allan je pogledao vlasnika opskrbnoga kioska koji je jo bio na svome mjestu zaprodajnim alterom.

- Jesmo li i tebe kupili, ili samo unajmili? naposljetku upita.- Auto je kupljen, a voza unajmljen, odgovorio je Benny. Isprva deset dana, a

onda emo po svoj prilici postii novi dogovor. Uostalom, jedna je kobasica uraunatau cijenu. Moda hrenovica?

Ne, to ne. Allan eli jednu obinu, kuhanu, ako moe. Nadalje, rekao je Allan, stotisua za tako stari auto ipak je previe, iako je u cijenu ukljuen i voza, pa bi bio redda dobije i okoladni napitak.

Benny je pristao. Napustit e svoj kiosk, a pomislio je kako nee propasti odjednog okoladnog Pucka, manje ili vie. Ionako je u minusu; kiosk u ljevaonici ukers Styckeu loa je zamisao, kao to je i isprva mislio.

injenica je, priopio je Benny, da je prije nego to su se gospoda fino pojavila,kanio uiniti neto drugo u ivotu. Dodue, osobni voza, to nije oekivao.

Nakon svega to je iznio ulini ugostitelj, Allan je predloio da Benny spusti uprtljanik cijelu kutiju Pucka. A Julius je obeao da e Benny tom prigodom dobitiiltericu osobnoga vozaa, ako skine kuharsku kapu i makne se iz kioska, jer jevrijeme za polazak.

Benny je pomislio da nije na vozau raspravljati s onima koji odluuju, pa jeuinio kako mu je reeno. Kuharska je kapa odletjela s glave, a Pucko u prtljanik, snekoliko Fanti. Julius je putnu torbu zadrao uza se na stranjoj klupi. Allan je sjeosprijeda da udobno isprui noge.

Onda je dotad jedini ulini ugostitelj u kers Styckeu sjeo za upravlja onoga toje prije nekoliko minuta bio njegov Mercedes, sada asno prodan dvojici gospode uBennyjevu drutvu.

- Kamo ele gospoda? pitao je Benny.- Moda na sjever? upitao je Julius.- Da, dobro, ree Allan. Ili na jug.- Na jug, rekao je Julius.- Jug, ree Benny i krene.

Za deset minuta policijski je inspektor Aronsson doao u ker. Morao je samo pratitipogledom eljezniku prugu, da opazi staru drezinu odmah iza ljevaonice.

Na drezini nije bilo vidljivih tragova. Radnici u stranjem dijelu industrijske zoneukrcavali su u kontejnere nekakve cilindre. Nitko nije vidio drezinu. Meutim, odmahnakon ruka vidjeli su dva staria kako eu putem. Jedan je vukao veliku putnutorbu, a drugi je cupkao malo iza. Ili su put benzinske crpke i opskrbnoga kioska, alinitko nije znao kamo su otprhnuli.

Aronsson se pitao jesu li doista bila samo dvojica, a ne trojica? No treega radnicinisu vidjeli.

Dok je vozio put benzinske crpke i kobasiarskoga kioska, Aronsson je razmiljaoo novim podacima, ah kuio je manje nego ikada.

Najprije se zaustavio kod kioska. Hvatala ga je glad pa mu je doao kao naruen.Dakako, bio je zatvoren. Ne ide kiosk u ovoj zabiti, pomislio je Aronsson i nastavio dobenzinske crpke. Ondje nita nisu uli ni vidjeli, ali mogu Aronssonu prodati kobasicu,dodue, s okusom benzina.

Aronsson je poslije urnog ruka nastavio u samoposluivanje, cvjearnicu iagenciju za nekretnine. Takoer se zaustavio i razgovarao s mjetanima koje jezatekao u etnji s psima ili djejim kolicima, ili su bili brani parovi. Ali nitko nigdjenije opazio dva do tri ovjeka s putnom torbom. Tragovi su prestali negdje izmeuljevaonice i benzinske crpke Statoil. Policijski inspektor Aronsson odluio se zapovratak u Malmkping. Barem ima papue koje mora identificirati.

* * *

Policijski inspektor Gran Aronsson nazvao je iz automobila kotarskoga policijskognaelnika i priopio stanje. Kotarski policijski naelnik mu je bio zahvalan jer uetrnaest sati dri konferenciju za novinare u Plevnagrdu, a dosad nije znao to rei.

Policijski je naelnik bio pomalo teatralan i izbjegavao je da stvari ublauje. A sadmu je inspektor Aronsson dao mali prst, tono ono to mu treba za dananju predstavu.

Policijski naelnik je priopio novinarima da se nestanak Allana Karlssonanavodno izrodio u otmicu, kao to su sino nagaali portali mjesnih novina. Policijaima indicija da je Karlsson iv, ali je u rukama ljudi iz podzemlja.

Shvatljivo, novinari su nizali pitanja, ali policijski se naelnik vjeto branio. Moedodati da su Karlsson i njegov navodni otmiar vieni danas u drutvancu u kersStyckeu, oko ruka. Pozvao je javnost, najbolju prijateljicu policije, da se oglasisvojim zapaanjima.

Na razoaranje kotarskoga policijskog naelnika, televizijska je ekipa ve otila.To se ne bi dogodilo da je onaj usporeni Aronsson dao malo ranije obavijesti ootmiaru.

Odazvali su se Expressen i Aftonbladet, kao i lokalne novine i lokalni radio. Nasamome kraju blagovaonice Plevnagrdena bio je i ovjek kojega kotarski policijskinaelnik nije pamtio od prethodnoga dana. Moda je iz nacionalne izvjetajnenovinske agencije?

Kantica nije iz izvjetajne agencije, ef ga je poslao iz Stockholma. Postajao jesve uvjereniji da je Zakovica unato svemu dignuo lovu. U tom sluaju, kao da je vemrtav.

* * *

Policijski inspektor Aronsson stigao je u Plevnagrden kad su se novinari ve razili.Aronsson je usput svratio u Dom za starije i nemone te se uvjerio da naene papuepripadaju Allanu Karlssonu (sestra Alice ih je onjuila i uz grimasu kimnula glavom).

Aronsson se na nesreu susreo s kotarskim policijskim naelnikom u hotelskomfoajeu, uo o konferenciji za novinare i dobio zadatak da rijei dramu, po mogunostitako da ne bude neloginosti izmeu stvarnih dogaaja i onoga to je kotarskipolicijski naelnik rekao medijima.

Nakon toga je kotarski policijski naelnik otiao svojim putem; sad e udo togaobaviti. Primjerice, krajnje je vrijeme da u sluaj ukljui tuitelja.

Aronsson je uz kavu razmiljao o najnovijem zapletu. Od svega o emu se dalorazmiljati, Aronsson se fokusirao na vezu izmeu trojice putnika drezinom. AkoTengroth ne grijei da su Karlsson i Jonsson bili pod pritiskom treeg putnika udrezini, to ukljuuje talaku dramu. Isto je i kotarski policijski naelnik iznio nakonferenciji za novinare, a to moda rui teoriju. Naime, kotarski policijski naelnikrijetko kad ima pravo. Osim toga, svjedok je vidio Karlssona i Jonssona u etnji poAkeru s putnom torbom. Zar su prastari Karlsson i Jonsson svladali mladog krnogalana Never Againa pa ga bacili u jarak?

Nevjerojatno, ali ne i nemogue. Aronsson je odluio opet pozvati eskilstunskukuju. Bit e to duga etnja za psa i vodia, od polja ratara Tengrotha do ljevaonice uAkeru. Negdje izmeu nestao je lan Never Againa.

Karlsson i Jonsson isparili su negdje izmeu ljevaonice i benzinske crpke Statoil -put od dvjesto metara. Kao da ih je zemlja progutala jer ni iva dua nije nita opazila.Uz put je bio samo jedan zatvoreni opskrbni kiosk.

Zvrcnuo je Aronssonov mobitel. Centrala je primila novu obavijest. Stogodinjakje vien u Mjlbyju, na prednjem sjedalu Mercedesa, i po svoj ga je prilici oteosredovjeni mukarac s konjskim repom koji je sjedio za upravljaem.

- Hoemo li poblie provjeriti? zapitao je kolega.- Ne, uzdahnuo je Aronsson.Dugi policijsko-inspektorski ivot nauio je Aronssona razlikovati prave od

bezvrijednih obavijesti. Bilo mu je zadovoljstvo prisjetiti se toga u trenutku kad jeuglavnom sve zastrto gustom maglom.

* * *

Benny se zaustavio u Mjlbyju da natoi benzin. Julius je oprezno otvorio putnu torbupa izvadio petstoticu da plati.

Onda je Julius rekao da e malo protegnuti noge i neka Allan ostane u autu kaotorbouvar. Allan se umorio od dananjih jada i obeao da se nee maknuti.

Benny se prvi vratio i sjeo za upravlja. Ubrzo se vratio i Julius i zapovjedionaprijed mar. Mercedes je nastavio prema jugu.

Za trenutak Julius pone uketati na stranjoj klupi.Pruio je otvorenu vreicu Pollyja Allanu i Bennyju.- Gle to sam zdipio, rekao je.Allan je uzvinuo obrve:- Ukrao si bonkase, a imamo pedeset milijuna u torbi?- U torbi je pedeset milijuna? zaudi se Benny.- A joj, ree Allan.- Ne ba, ree Julius. Tebi smo dali sto tisua.- I pet stotica za benzin, ree Allan.Benny je nekoliko sekundi utio.- U torbi je etrdeset devet milijuna osamsto devedeset devet tisua i petsto?- Brzo rauna, ree Allan.Na trenutak zavlada tiina. Onda je Julius rekao da je najbolje sve objasniti

osobnome vozau. Ako Benny nakon toga prekri sporazum izmeu stranaka, u redu.

* * *

Bennyju je najtee palo ubojstvo, pa izvoz. Istina, bila je to nesrea, ali bilo je ialkohola. A s alkoholom se Benny nije druio.

Novouposleni voza je razmislio i zakljuio da je pedeset milijuna od samogpoetka bilo u pogrenim rukama i da e sad moda ovjeanstvu biti korisniji. Osimtoga, nije bajno dati otkaz ve prvi dan na novome poslu.

Benny je zato obeao ostati na svome mjestu i upitao to gospoda planiraju. Dotadnije htio pitati; Benny znatielju nije smatrao dobrom osobinom osobnoga vozaa, nosad je u neku ruku sauesnik.

Allan i Julius priznali su da uope nemaju plan. Mogu do sumraka nastaviti kamoih put vodi, pa e onda navratiti nekamo na dublju diskusiju. Tako e i biti.

- Pedeset milijuna, smjekao se Benny, ubacujui u prvu.- etrdeset devet milijuna osamsto devedeset devet tisua i petsto, ispravio ga je

Allan.Julius je obeao da nee krasti tek zbog same krae. Dodao je i da nee biti lako,

jer mu je to u krvi, a on nije ni za to drugo. Ali je obeao, a o Juliusu se moe rei,ree Julius, da rijetko kad ita obea, ali kad obea, ispunjava ono to je obeao.

Nastavili su se voziti u tiini. Allan je odmah zaspao na prednjem sjeditu. Juliusje slasno jeo novi bonkas. A Benny je zapjevuio pjesmu kojoj nije znao ime.

* * *

Nije lako zaustaviti novinara veernjih novina kad otkrije priu. Nije trebalo puno danovinari Expressena i Aftonbladeta steknu znatno jasniju sliku slijeda dogaaja odonoga to je kotarski policijski naelnik dao na popodnevnoj konferenciji za novinare.Expressen je nadmaio Aftonbladet jer je reporter prvi uhvatio biljetera RonnyjaHultha i doao mu kui, a nakon obeanja da e nai deka njegovoj samotnoj maci,Ronny je s Expressenovim reporterom noio u hotelu u Eskilstuni, izvan dohvataAftonbladeta. Hulth se isprva bojao govoriti, jer se sjeao mladieve prijetnje, alireporter je obeao da e Hulth biti anoniman, a siguran je da se Hulthu sada nee nitadogoditi jer motociklistiki klub zna da je u sluaj ukljuena policija.

Meutim, Expressen se nije zadovoljio Hulthom. U mreu se zapleo i vozaautobusa, kao i seljani u Byringeu, ratar iz Vidkrra i drugi stanovnici iz kersStyckea. Rezultat su bili dramatini lanci u sutranjem izdanju Expressena. Dodue,puni pogrenih pretpostavki, no s obzirom na okolnosti, reporter je obavio dobarnovinarski posao.

Srebrni je Mercedes vozio. A malo-pomalo i Julius je usnuo. Allan je hrkaosprijeda, a Julius straga, s putnom torbom kao neudobnim jastuiem za glavu. Dotleje Benny birao put najbolje to je znao.

U Mjlbyju je Benny odluio skrenuti s E4 na R32, prema Transu. Nije stao kadje stigao onamo, nego je nastavio na jug. U kotaru Kronoberg opet je skrenuo usmlndsku umu. Tu se nadao nai prikladno prenoite.

Allan se probudio i pitao nije li uskoro vrijeme za spavanje. Juliusa je probudiorazgovor sprijeda u automobilu. Gledao je uokolo, svagdje uma, i pitao gdje su.

Benny je priopio da su nekoliko desetaka kilometara sjeverno od Vxja i da jerazmiljao dok su gospoda spavala.

Uvidio je da je iz sigurnosnih razloga najbolje nai neko diskretno prenoite.Nisu znali tko ih goni, ali onaj tko je zaplijenio putnu torbu s pedeset protupravnihmilijuna, ne moe raunati na mir. Zato je Benny skrenuo s puta koji bi ih doveo uVxj. Pribliavali su se znatno neuglednijem Rottneu. Benny je naumio pogledati imali moda neki hotel da odsjednu.

- Pametno, pohvalio ga je Julius. Ali ne dovoljno.Julius je razvio svoju misao. Rottne u najboljem sluaju ima olinjali hoteli u

koji nikad nitko ne zalazi. Ako se jedne veeri iznenada pojave tri gospodina, sigurno

e privui pozornost. Bolje je nai seosko imanje ili kuicu negdje usred ume, papodmititi za prenoite i malo hrane.

Benny je priznao da Julius mudro zbori pa je, sukladno tome, skrenuo na prvimakadam koji je opazio.

Padao je sumrak kad su tri mukarca nakon jedva etiri krivudava kilometraspazili potanski sandui uz rub puta. Na potanskome je sanduiu pisalo Sjtorp,a pokraj njega se odvajao puteljak koji je vjerojatno vodio upravo tamo.

Ispostavilo se da je to tono. Nakon sto metara krivudavim puteljkom pojavila sedivna crvena jednokatnica bijelih uglova, do nje staja, a malo dalje uz jezero, neto toje neko bila alatnica.

Sve se doimalo nastanjeno. Benny je polako klizio Mercedesom do ulaza ustambenu zgradu. Izila je mlaa ena upave crvene kose i jo crvenije trenirke sdresiranim psom ovarom.

Drutvo je izalo iz Mercedesa i polo prema eni. Julius je ispod oka mjerkaopsa, ali se inilo da nije oran za napad. Naprotiv, goste je gledao znatieljno, gotovoljubazno.

Julius se zato usudio samo letimice obuhvatiti pogledom psa, da bi se obratio eni.Uljudno joj je zaelio dobru veer, izrazivi grupnu elju o noenju i moda malohrane.

ena je pogledala aroliku skupinu ispred sebe: starac, polustari i... i gala tip,morala je priznati. U pravoj dobi. I s konjskim repom! Smjekala se. Julius je smatraoda e pristati, ali je rekla:

- Jebote! Ovo nije hotel.Ajoj, mislio je Allan. Doista je eljan jela i kreveta. ivot je bio kao grom kad je

naposljetku odluio da e jo koji tren ivjeti. Neka govore to god ele o vremenu uDomu za starije i nemone, ali tamo ga ne mue bolovi u cijelom tijelu.

I Julius se doimao alosno, rekavi da su on i prijatelji zalutali. Umorni su i,shvatljivo, platili bi ako smiju noiti. Hranu u najgorem sluaju mogu preskoiti.

- Dobit e tisuu kruna po glavi ako nas smjesti na spavanje, dodao je Julius.- Tisuu kruna? ree ena. Pobjegli ste?Julius je zaobiao enino izravno pitanje i opet objasnio da dugo putuju. On e se

snai, ali Allan je vremean.- Juer sam navrio stotu, ree Allan tugaljivim glasom.- Stotu? ponovi ena gotovo uasnuto. Ti jarca!Trenutak je utjela, kao da razmilja.

- Ti vrapca, naposljetku je rekla. Ostanite, ali ne za tisuu kruna. Rekoh, nemamjebeni hotel.

Bennyju je zadivljeno gledao. Nikada nije uo enu koja toliko psuje u tako kratkovrijeme. Pa to je bajno.

- Divna moja, rekao je. Smijem li potapati psa?- Divna? zaudi se ena. Zar si slijep? Potapaj ga, dovraga. Buster je drag.

Moete u svoje sobe na katu, ima mjesta. Plahte su iste, ali uvajte se otrova zatakore, na podu je. Obrok je za jedan sat.

Pola je ispred tri gosta u smjeru tale, s vjernim Busterom zdesna. Benny ju jepozvao i pitao ima li Divna ime. Ne okrenuvi se, odgovorila je da se zove Gunilla, aliDivna dobro zvui pa Vrae te odnesi, nastavi!. Benny je obeao da hoe.

- Vjerujem da sam se zaljubio, ree Benny.- Znam da sam umoran, rekao je Allan.U tome trenutku iz sjenika je odjeknula rika, pa je ak i smrtno umorni Allan

razrogaio oi. Zacijelo neka jako velika i moda napaena ivotinja.- Deri se umjerenije, Sonja, rekla je Divna. Evo me, vraga ti tvoga.

7. poglavlje

1929. - 1939.

Kuica u Yxhultu bila je u neredu. Tijekom godina koje je Allan proveo na odjeluprofesora Lundborga zarasla je u korov. Crijepovi su otpali s krova i rasuli se po tlu,zahod se iz nekog razloga prevrnuo, a jedini kuhinjski prozor bio je otvoren i lupao je.

Allan je zastao kako bi se pomokrio ispred ulaza, jer vie nema zahod. Onda jeuao i sjeo u svoju pranjavu kuhinju. Prozor je ostavio otvoren.

Bio je gladan, ali je odolio impulsu zaviriti ima li to u smonici. Bio je siguran daga to nee razveseliti.

Tu se rodio i odrastao, ali nikad se u ovoj kui nije osjeao tako strano kao u tometrenutku. Moda je vrijeme da odvrti film unatrag i nastavi u protusmjeru? Da,sigurno.

Allan je naao svoj dinamit i obavio pripremne radove, prije nego to je strpao nabicikl ono malo vrijednih predmeta to je imao. Poao je u sumrak 3. lipnja 1929., todalje od Yxhulta i Flena. Dinamit je detonirao kako je red, tono trideset minutaposlije. Kuica u Yxhultu odletjela je u zrak, a krava prvoga susjeda jo je jedanputspontano pobacila.

Jedan sat poslije Allan je veerao u pritvoru policijske postaje u Flenu, uzzdravicu kotarskog policijskog naelnika Krooka. Policija u Flenu upravo je dobilaslubeno vozilo pa je brzo uhvatila ovjeka koji je raznio svoju kuu.

Taj je put optuba bila jasnija.- Opasno unitenje, autoritativno ree kotarski policijski naelnik Krook.- Moe li mi dodati kruh? pitao je Al