ivanković et al., 2014 sadrŽaj · 2017-05-29 · mlijeko kobila i magarica ivanković et al.,...

Mlijeko kobila i magarica Ivanković et al., 2014

SADRŽAJ 1. TEHNOLOGIJE PROIZVODNJE MLIJEKA 3 1.1. TEHNOLOGIJA PROIZVODNJE MLIJEKA KOBILA I

MAGARICA 3 1.2. MUŽNJA KOBILA 5 1.2.1. Odvajanje pomlatka od kobila prije mužnje 9 1.2.2. Priprema za prvu dnevnu mužnju kobila 10 1.2.3. Postupak mužnje kobila 11 1.2.4. Završetak mužnje 17 1.2.5. Cijeđenje, hlađenje i pohrana mlijeka 17 1.2.6. Čišćenje i zbrinjavanje opreme za mužnju 19 1.2.7. Pridruživanje ždrjebadi kobilama 19 1.2.8. Dnevna briga o kobilama i ždrjebadi 20 2. SVJEŽE I ZAMRZNUTO MLIJEKO 22 2.1. PLASMAN SVJEŽEG MLIJEKA 24 2.2. PLASMAN ZAMRZNUTOG MLIJEKA 26 3. INDEKS Fehler! Textmarke nicht definiert. 4. LITERATURA 27


1. TEHNOLOGIJE PROIZVODNJE MLIJEKA Tehnologija proizvodnje mlijeka kopitara (kobila i magarica) u

značajnoj se mjeri razlikuje od tehnologija proizvodnje mlijeka drugih vrsta domaćih životinja. Razlike su jasno uočljive u učestalosti dnevnih mužnji, dužini samog postupka mužnje, u nužnosti nazočnosti mladunčeta (ždrjebeta, puleta) u blizini majke (kobile, magarice) radi neometane sinteze i sekrecije mlijeka. Proizvodnja mlijeka kopitara pretpostavlja redovitost reprodukcije, zdrave životinje, primjerenu hranidbu, smještaj, njegu te druge postupke njege životinja koje treba poštivati. Također, budući da kopitari imaju specifičnu građu mliječne žlijezde, oprema za strojnu mužnju je prilagođena anatomskim i fiziološkim odlikama vimena kobile (magarice).

1.1. TEHNOLOGIJA PROIZVODNJE MLIJEKA KOBILA I MAGARICA Primarni cilj proizvodnje mlijeka kopitara je mužnja i sabiranje

kvalitetnog i zdravstveno ispravnog mlijeka. Tehnologijom proizvodnje nužno treba osigurati cjelovitu i redovitu mužnju, primjerenu hranidbu, smještaj i njegu kobila (magarica), pravilan razvoj ždrjebeta (puleta), kao i brinuti za njihovo zdravlje. Samo zdrave, primjereno hranjene i njegovane životinje koje nisu izložene značajnijim stresorima mogu proizvesti kvalitetno mlijeko. Tehnologija proizvodnje mlijeka uvažava fiziološki status kobile (magarice) koji je neposredno povezan s reproduktivnim stanjem ženke i fazom uzrasta mladunčeta. Naime, gravidnost i ždrjebljenje je pretpostavka za narednu laktaciju, a budući da je u prvim tjednima života ždrjebeta (puleta) mlijeko majke jedina hrana, mužnja se odgađa za navedeno razdoblje. Tehnologija proizvodnje mlijeka treba uvažavati i sam postupak mužnje, uvažavati dobrobit životinja i ljudi, proizvođača i potrošača.

Tehnologija proizvodnje mlijeka kopitara uvažava dva osnovna laktacijska i reproduktivna intervala koji se međusobno prepliću. Naime, nakon što kobila (magarica) bude pripusno zrela i aktivno se uključi u reporodukciju, u njenom daljnjem korištenju smjenjuju se u svakom intervalu ždrjebljenja dva vremenska intervala (gravidnost i servis period). Gravidnost se okončava ždrjebljenjem koje ujedno predstavlja početak laktacije, sinteze i otpuštanja mlijeka. U pogledu izlučivanja mlijeka dva su osnovna intervala i to: laktacija (sinteza i sekrecija


mlijeka) i suhostaj (sekretorno staničje mliječne žlijezde ne sintetizira mlijeko). Laktacija kobile (magarice) započinje neposredno prije ili nakon ždrjebljenja, lučenjem i sekrecijom prvog kolostruma, a završava zasušenjem odnosno zadnjom mužnjom ili sisanjem ždrjebeta (puleta). Tijekom laktacije u alveolama vimena događa se sinteza mlijeka, odnosno oblikovanje i izlučivanje komponenti koje sačinjavaju mlijeko, mliječne masti, proteini, laktoze, minerala, vitamina. Premda laktacija prosječno traje pet do osam mjeseci, često se bilježe laktacije i duže od godine dana. Uobičajeno u trećem mjesecu laktacije kobile (magarice) postižu najveću proizvodnju, a nakon tog ''laktacijskog luka'' proizvodnja mlijeka je u silaznom trendu. Laktacija završava zasušenjem kobile (magarice). Samo zasušenje predstavlja vremensko razdoblje u kojem prestaje mužnja kao i sisanje ždrjebeta. Do zasušenja dolazi od nekoliko mjeseci do nekoliko tjedana prije narednog ždrjebljenja. Ždrjebad trkaćih pasmina konja odbija se u dobi oko šest mjeseci, a toplokrvnih i hladnokrvnih pasmina u dobi od sedam do osam mjeseci (Edwards, 1995).

U samoj proizvodnji mlijeka suhostajno razdoblje kao i nekoliko prvih tjedana laktacije je interval u kojem se ne vrši mužnja kobila (magarica) i koje u prihodovnom smislu nema praktični značaj. Međutim, razdoblje suhostaja je izuzetno važno razdoblje za pripremu kobile (magarice) za predstojeće ždrjebljenje i laktaciju te kvalitetan razvoj budućeg ždrjebeta. Tijekom suhostajnog razdoblja odvija se intenzivan intrauterini razvoj ploda, a ukoliko se dogode značajnije pogreške u hranidbi, ozljede, bolesti ili drugi negativni čimbenici, narušava se dinamika razvoja ploda, katkada se dogodi i pobačaj, nakon čega postaje upitna planirana laktacijska proizvodnja. Treba voditi računa o tome da bez živog ždrjebeta (puleta) nema nove laktacije. Budući da je suhostajno razdoblje vrlo važno u proizvodnji mlijeka, tijekom suhostaja a posebice tri zadnja mjeseca gravidnosti kobili (magarici) treba pružiti primjerenu hranidbu, smještaj i njegu.

Tehnologija proizvodnje mlijeka primarno treba biti usredotočena na redovitu (pravodobnu) i pravilnu mužnju, održavanje higijenske kvalitete mlijeka, potom na primjeren smještaj životinja, njihovu hranidbu i njegu. Budući da je za sintezu i sekreciju mlijeka nužna neposredna nazočnost ždrjebeta (puleta), sama tehnologija proizvodnje treba izuzetnu pažnju posvetiti uzgoju zdravog i vitalnog pomlatka. Specifičnost mužnje kopitara je potreba neposrednog kontakta muzne


jedinke s njenim pomlatkom (ždrjebetom, puletom). Mužnja kobila (magarica) započinje od sredine drugog do kraja trećeg mjeseca laktacije, kada ždrjebe (pule) nije ovisno isključivo o majčinom mlijeku te kad je priviknuto na konzumiranje drugih vrsta krmiva (paša, sijeno, krepka krmiva).

Prvenstveno zbog malog volumena vimena (od 0,5 do 2,0 L) kobile i magarice se muzu svaka dva do tri sata, uglavnom danju. Ovakvim pristupom, moguće je dnevno obaviti osam mužnji te proizvesti značajnu količinu mlijeka. Međutim, u pravilu se noćna mužnja ne prakticira već se noću ždrjebad (pulad) puštaju da sisaju majku. Posisano mlijeko ždrjebadi je optimalan nadomjestak dnevnom obroku kojeg čine volumionozna i krepka krmiva, a sam boravak pomlatka s majkama potiče njihovu bolju socijalizaciju i povezanost. Prisutnost ždrjebeta (puleta) na distanci na kojoj ga majka može vizualno i mirisno osjetiti je jako važna, jer potiče otpuštanje hormona oksitocina, hormona kojeg izlučuje stražnji režanj hipofize. Oksitocin je nužan za sekreciju mlijeka jer dovodi do kontrakcije mioepitelnih stanica oko alveola mliječnih žlijezda i potiskivanja mlijeka prema mliječnim kanalima i cisternama vimena. Bez djelovanja oksitocina ne može se provesti cjelovita mužnja.

Mužnja se može provoditi strojno ili ručno. Hormonalna mužnja (dodavanje oksitocina u organizam) nije preporučljiva radi narušavanja endogenog hormonalnog balansa životinja kao i radi veće cijene takvog načina mužnje (veća cijena hormonalnih pripravaka). Ručna mužnja je opravdana na manjim gospodarstvima, dočim je strojna mužnja povoljnija na mliječnim farmama s većim brojem jedinki u mužnji (20 i više). Narodi središnje Azije i na manjim farmama u Europi, mužnju provode na pašnjacima, na otvorenom prostoru uz prethodno odvajanje ždrjebadi nekoliko sati prije početka mužnje. Strojna mužnja se uglavnom provodi na specijaliziranim farmama za proizvodnju mlijeka. Kobile i magarice brzo se naviknu na strojnu mužnju. Količina tako proizvedenog mlijeka je veća za oko 30% u odnosu na ručnu mužnju, a higijenska kvaliteta mlijeka je također bolja.

1.2. MUŽNJA KOBILA Mužnja je kompleksna interakcija čovjeka (muzača) i mliječne

životinje tijekom kojeg se usmjerenim postupkom (stimulacijom vimena i mužnjom) potiče mliječna žlijezda životinje u laktaciji na sintezu i otpuštanje mlijeka iz vimena. Poticajnim djelovanjem na životinju


stimulira se lučenje hormona oksitocina koji omogućava otpuštanje mliječnih komponenti koje su prije same mužnje koncentrirane u sekretornom staničju vimena (alveolama). Prihvatljiva mužnja je ona koja ne narušava zdravlje i ne uvjetuje stres mliječnih životinja i osoblja (muzača), te ne ugrožava zdravlje i razvoj pomlatka. Primjerenom mužnjom iz vimena se izmuzuje nutritivno i zdravstveno ispravno mlijeko koje svojom količinom i sadržajem odgovara specifičnostima pasmine i vrste. Mužnja kobila osobita je po činjenici da je moguća uglavnom samo uz neposrednu nazočnost pomlatka, u mjeri da kobila osjeća njegovu prisutnost u svojoj blizini. Eventualno oboljenje ili uginuće ždrjebadi ugrožava laktacijsku proizvodnju mlijeka, radi čega je potrebno pozorno brinuti o njihovu zdravlju i uhranjenosti.

Mužnja kobila i magarica vjerojatno se počela događati ubrzo nakon njihova udomaćivanja, u trenutku kada je čovjek uvidio da može dio mlijeka prisvojiti, bez nepovoljnog utjecaja na razvoj ždrjebeta. Onodobna mužnja je bila ručna i kao takva zadržala se sve do 20. stoljeća. Mužnji kobila posebice su vješti nomadski azijski narodi koji su istodobno razvili naviku konzumiranja kobiljeg mlijeka i njegovih prerađevina. Mlijeko kobila onodobno predstavljalo je vrlo vrijednu namirnicu koja je obogaćivala svakodnevnu prehranu. Posebice se koristilo u prehrani male djece i nedonoščadi, starije populacije, bolesnika te ostalog dijela stanovništva. Mlijeko se konzumiralo u svježem obliku, neposredno nakon mužnje, a dio je prerađivan u trajniji proizvod (kumis). U područjima gdje su magarci dominirali kao vrsta, njihovo je mlijeko korišteno kao dodatak prehrani, lijek i namirnica.

Mužnja je ključna tehnološka faza u proizvodnji kobiljeg mlijeka. U pogledu mužnje kobila, danas poznamo ručnu, strojnu i hormonsku mužnju, premda hormonska mužnja radi cijene i narušavanja dobrobiti životinja nije zaživjela u široj praksi. Bez obzira na prakticiranje strojne ili ručne mužnje, da bi mlijeko kobila bilo primjereno za konzumiranje ili preradu, potrebno ga je na pravilan način izmusti i prirediti za uporabu odnosno preradu. Poznavanje postupka mužnje temelji se na razumijevanju anatomske građe vimena, specifičnosti sinteze i otpuštanja mlijeka.

Možemo reći da je ručna mužnja zapravo tradicijski način mužnje koji se zadržao u široj praksi. Međutim, razvoj i usavršavanje opreme i strojeva za mužnju tijekom 20. stoljeća potakao je uvođenje strojne mužnje u praksu, posebice na specijaliziranim većim farmama kobila, što


je uvelike olakšalo postupak proizvodnje kobiljeg mlijeka. Kobile i magarice postupno se privikavaju na strojnu mužnju (oko 3 tjedna), na postavljanje sisnih čaški, zvuk stroja za mužnju i samu mužnju. Tek nakon tri tjedna strojne mužnje većina kobila i magarica otpušta cjelokupnu količinu mlijeka iz vimena. Ručna mužnja još uvijek dominira na manjim farmama kobila (< 30 kobila). Kao osnovne razloge manje zastupljenosti strojne mužnje u praksi možemo navesti sljedeće: potreba investicije u nabavu uređaja za mužnju, potreba izgradnje stacionarnog izmuzišta, veći utrošak vremena na pripremu opreme za mužnju, utrošak vremena i sredstava na pranje i čišćenje opreme nakon mužnje, nepogodnost strojne mužnje za mužnju na pašnjaku i drugo. Osnovni razlozi za uvođenje strojne mužnje kobila su: manja kontaminacija mlijeka onečišćivačima iz okoliša, veća količina proizvedenog mlijeka (do 30%), olakšan rad muzaču u izmuzištu i drugo. Kako se vidi, prednosti i nedostatci ručne odnosno strojne mužnje su evidentni, te svako gospodarstvo odabire tehniku mužnje sukladno ciljevima i raspoloživim kapacitetima. Međutim, na većim farmama kobila te na onima na kojima su postavljeni viši higijenski standardi, treba primijeniti strojnu mužnju kobila. Na manjim farmama kobila, kao i onima na kojima mužnja nije kontinuirana, pogodno je korištenje ručne mužnje.

Tehnologija mužnje, bez obzira da li je ručna ili strojna ima zadana temeljna načela koja treba poštivati. U organizaciji procesa mužnje kobila treba slijedom predvidjeti slijedeće radne operacije kao i vremenske intervale u kojima se navedene operacije izvode, i to: 1) odvajanje ždrjebadi od kobila, najčešće tri sata prije prve mužnje; 2) priprema kobila za prvu dnevnu mužnju; 3) mužnja kobila; 4) završetak mužnje; 5) zbrinjavanje (cijeđenje, deponiranje, hlađenje) mlijeka; 6) čišćenje i zbrinjavanje opreme za mužnju; 7) ukoliko je u planu ponovna dnevna mužnja kobila ponoviti korake 3.

do 6.; 8) dnevna briga o kobilama i ždrjebadi (prihranjivanje, čišćenje,

održavanje higijene staje i drugo); 9) pridruživanje ždrjebadi kobilama.


Postupak / Dnevni raspored poslova 5:00 5:30 6:00 6:30 7:00 7:30 8:00 8:30 9:00 9:30 10:00 10:30 11:00 11:30 12:00 12:30 13:00 13:30 14:00 14:30 15:00 15:30 16:00 16:30 17:00 17:30 18:00 18:30 19:00 19:30 20:00Odvajanje ždrjebadi prije prve mužnjePrihrana i njega kobila i ždrjebadiPoslovi na farmi, nevezani na mužnju Priprema opreme i kobila za mužnjuMužnja kobilaZbrinjavanje mlijeka, čišćenje opremePridruživanje ždrjebadi kobilama



Prikaz 1.1. Raspodjela poslova i radnog vremena pri dvokratnoj mužnji kobila ili magarica Prikaz 1.2. Raspodjela poslova i radnog vremena pri trokratnoj mužnji kobila ili magarica

Prikaz 1.3. Raspodjela poslova i radnog vremena pri četverokratnoj mužnji kobila ili magarica


Obzirom na dinamiku i planirani broj dnevnih mužnji, te broj kobila u mužnji, dnevni utrošak vremena je različit. Ukoliko se dnevno predviđaju tri mužnje kao i interval između mužnji od tri sata, dnevno treba utrošiti oko 11 sati vremena na pripremu kobila, muzne opreme i zbrinjavanje mlijeka (prikaz 1.2.). Ako se predvide dvije ili četiri dnevne mužnje uz trosatni međumuzni interval, za poslove vezane uz mužnju treba dnevno utrošiti osam, odnosno četrnaest sati (prikaz 1.1. i 1.3.).

Preporuča se, nakon dnevnih mužnji tijekom tjedna, odrediti dva dana (najčešće subota i nedjelja) kada se kobile i magarice neće musti, već im se omogućuje odmor i boravak uz ždrjebad/pulad.

1.2.1. Odvajanje pomlatka od kobila prije mužnje Od davnih vremena poznato je da kobila otpušta mlijeko samo u

neposrednoj prisutnosti ždrjebeta. Kobila ždrjebe osjeća prvenstveno po mirisu, zatim vidom i sluhom, te ju je gotovo nemoguće zavarati. Stoga je vrlo važno u vremenu same mužnje osigurati neposrednu blizinu i kontakt ždrjebeta s kobilom, istodobno mu onemogućiti da posisa mlijeko. U praksi se najčešće koristi trosatno odvajanje ždrjebadi od kobila prije početka prve dnevne mužnje. Određena istraživanja ukazuju da se interval odvajanja ždrjebeta od kobile prije prve dnevne mužnje ili dvaju sukcesivnih (slijednih) mužnji može skratiti na dva sata, dok kraći interval ima negativan utjecaj na količinu pomuzenog mlijeka. Također, nema opravdanog razloga produživati odvojenost ždrjebadi na interval duži od tri sata jer takvo produženje ne utječe na povećanje količine mlijeka ili poboljšanje njegova sadržaja. Duža odvojenost ždrjebadi od majki u laktaciji značajno utječe na stres mladih životinja i njihovih majki, no također može pogodovati i javljanju određenih oštećenja parenhima vimena. Mlada ždrjebad se u prvim mjesecima gotovo 80 do 90% vremena provode neposredno uz majku, a svaka duža izolacija im je stresna. Duže odsustvo sisanja ili mužnje djeluje loše na parenhim vimena jer ga može oštetiti značajnije nakupljanje mlijeka u alveolama i kanalima vimena te porast intramamarnog tlaka u njima. Također, duže zadržavanje mlijeka u mliječnim kanalima pogoduje razvoju mikroorganizama, pojavi upalnih procesa odnosno mastitisa (mastitis je u prirodnom okruženju u kojem ždrjebe redovito sisa majku gotovo nepoznanica).

Odvajanje ždrjebadi prije same mužnje treba biti izvedeno pažljivo, postupno, bez primjene prisile ili grubih postupaka. Najbolje je


rješenje ukoliko se ždrjebad premjeste u zaseban grupni boks koji je neposredno uz boks majke, tako da ju vidi i mirisno osjeti. Na taj način ždrjebad su mirnija te nemaju problema u njihovoj daljnjoj socijalizaciji. Ždrjebadi treba osigurati vodu, kvalitetno sijeno a ponekad i manju količinu smjese (posebice u slučajevima kada je kobila u dnevnom programu više mužnji). Kao mogućnost, posebice u toplokrvnom uzgoju kobila u zasebnim boksovima, ždrjebad se može pustiti izvan majčina boksa, u hodnik preko kojeg može doći do grupnog boksa u kojem ima osiguranu prihranu i vodu, no uvijek može doći i do majke. Ukoliko se prakticira ovakav način odvajanja, hodnik treba biti čist i oslobođen svih eventualnih prepreka o koje se ždrjebe može spotaknuti ili ozlijediti. U sustavima vezanog držanja kobila, njihova ždrjebad se odvajaju za pripremno vrijeme mužnje s prednje strane ležišta (glava uz glavu), kako bi imala neposredan kontakt s majkama. Fiksiranje ždrjebadi sa stražnje strane nije povoljno jer ždrjebe i majka nemaju neposredan vizualni kontakt, a blizina vimena dodatno uznemirava ždrjebe.

Kao primjer dosjetljivosti, posebice u mužnji magarica, bilježe se slučajevi vezivanja određenih marama u mamarnom području magarice radi čega pule, premda je neposredno uz majku, ne može posisati mlijeko. Farmeri takav sustav prakticiraju jer mužnju vrše na pašnjacima na kojima ne postoje primjereni boksovi za razdvajanje i oprema za dohranu pomlatka. Pri tome treba voditi brigu da se ''zamatanje'' vimena magarice prije mužnje ne vrši na interval duži od 4 sata.

Zanimljiva praksa je u azijskim zemljama, primjerice Mongoliji, gdje se kobile uglavnom ručno muzu na pašnjacima, najčešće višekratno, bez prihrane ždrjebadi. Stoga značajan dio ždrjebadi (i do 50%) ugiba tijekom prvih mjeseci života radi neuhranjenosti i iscrpljenosti.

1.2.2. Priprema za prvu dnevnu mužnju kobila Priprema za mužnju kobila podrazumijeva postupke koji se

odnose na kobilu, muzača kao i opremu koja će biti korištena. Priprema kobile podrazumijeva dovođenje kobile do mjesta na kojem će biti pomuzena, vodeći brigu da ždrjebe bude u neposrednoj blizini. Katkada ždrjebe treba biti u neposrednoj blizini mamarne regije kobile kako bi ona otpustila mlijeko iz vimena. Kobile koje se drže u vezanom sustavu ili u pojedinačnom boksu ostaju na svojem mjestu i čekaju mužnju, dočim kobile koje su u slobodnom sustavu držanja dolaze u čekalište, prostor neposredno prije izmuzišta i čekaju ulazak u izmuzište.


Priprema muzača sastoji se u odvajanju primjerne količine vremena za samu mužnju, oblačenje primjerene odjeće i obuće. Muzač ne smije imati nanesene intenzivne umjetne mirise jer oni, budući da oni radi osjetljiva njuha konja, iritiraju. Muzač prije same mužnje treba temeljito oprati ruke, no poželjno je da tijekom same mužnje koristi i rukavice (tanke rukavice za jednokratnu uporabu koje mijenja pri svakoj mužnji, ne pri mužnji svakog grla). Naime, mikroorganizmi se znaju zadržavati u porama ruku muzača odakle se teško uklanjaju i na taj način prenose s kobile na kobilu. Time muzač može prenositi i određene patogene uzročnike upalnih procesa (mastitisa), ali i druga oboljenja. Higijena mlijeka kobila i magarica treba biti na prvom mjestu jer ga svježeg najčešće konzumiraju djeca, bolesnici i starija populacija.

Priprema opreme za mužnju predstavlja pripremu čistog posuđa u koje se muze mlijeko, bilo da je u pitanju ručna ili strojna mužnja. Također, treba pripremiti papirne vlažne ubruse za čišćenje vimena prije mužnje. Kobile i magarice, za razliku od krava imaju vrlo čisto vime jer se drže uglavnom u higijenski vrlo uzornim uvjetima, a katkada borave duža razdoblja na vanjskim pašnjacima. Osim toga, balega kopitara za razliku od balege mliječnih krava nije ljepljiva, te gotovo da ne može uprljati vime. No, u svakom slučaju vime treba obrisati i pri tome ga lagano masirati kako bi potakli sintezu oksitocina odnosno sintezu i otpuštanje mlijeka. Ukoliko se na gospodarstvu prakticira strojna mužnja, prije same mužnje treba provjeriti ispravnost i čistoću muznog uređaja, te ga pripremiti za predstojeću mužnju.

Ukoliko je u programu prihrane kobila predviđena i određena dohrana krepkom krmom (zob ili određena krmna smjesa u količini od 2 do 3 kg/dan), potrebno je pripremiti krmu i posuđe za doziranje. Krepka krmiva koja kobile dobivaju tijekom mužnje u određenoj mjeri djeluju laksativno, popravljaju njihov hranidbeni status, potiču kobile na dolazak u izmuzište te pozitivno djeluju na količinu pomuzenog mlijeka. Najjednostavniji su sustavi dohrane automatima koji u hranilicu smještenu u samom prednjem dijelu izmuzišta otpuštaju predviđenu količinu krepke krme. Krepka krmiva treba podijeliti na više manjih dnevnih obroka te ih ne davati kobilama jednokratno.

1.2.3. Postupak mužnje kobila Mužnja kobile počinje pripremom vimena, a završava

izmuzivanjem svega mlijeka iz vimena. Tijekom cijele mužnje potrebno


je obazrivo se odnositi i postupati s kobilom jer svaki stres dovodi do lučenja adrenalina koji prekida djelovanje oksitocina, hormona odgovornog za sintezu i otpuštanje mlijeka.

Nakon pristupanja kobili na stajalištu, odnosno dolaska kobile na muznu poziciju u izmuzištu, potrebno je obazrivo i lagano obrisati vime čistim vlažnim ubrusom (papirnim ili tekstilnim). Tijekom brisanja vimena laganim polukružnim pokretima treba potaknuti hipofizu na lučenje oksitocina. Vime nikada ne treba prati, posebice mlazom vode (izuzev u slučajevima jače uprljanosti). Ukoliko se koristi pranje vimena vodom, ona treba biti mlaka (temperirana na 25 do 35ºC), nikako hladna ili vruća. Budući da su sise kobila kratke, lako se i jednostavno održava njihova čistoća. Tijekom brisanja vimena muzač treba biti uvijek na oprezu, spreman da hitro odstupi. Naime, mamarna regija je vrlo osjetljiva, a kobile posebice mlade i one koje nisu navikle na intenzivniji podražaj mogu burno reagirati. Jasno, kobile katkada i radi drugih stresora mogu reagirati burno (primjerice nagla pojava ili lavež psa, jako lupanje vratima i drugo), te uvijek treba biti oprezan. Nakon brisanja vimena, ono treba biti čisto i suho, spremno za ručnu mužnju ili postavljanje sisnih čaški na vime.

Slika 1.1. Mlazovi mlijeka iz vimena magarice i kobile (foto: Ramljak, J., Butković, S.)

Ručna mužnja kreće odmah, neposredno nakon brisanja vimena. Budući da su sise kobile kratke, umjesto standardne mužnje dlanom koristi se mužnja s dva ili tri prsta. Mlijeko iz sise se izmuzuje u posudu


laganim stiskom između palca i kažiprsta (eventualno pridruženog srednjeg prsta) u njenom bazalnom dijelu i povlačenjem prema vrhu sise. Izmuzuje se u vidu dva mliječna mlaza radi postojanja dva sisna kanala u svakoj sisi. Postupak se sukcesivno ponavlja sve do završetka mužnje. Mužnja traje od jedne do dvije minute. Treba napomenuti da se tijekom mužnje prvo izmuzuje mlijeko iz cisterne sise i vimena, potom iz kanala i alevola vimena. Stoga se tijekom mužnje uočava prva faza mužnje u kojoj se izmuzuje mlijeko iz cisterni, potom slijedi jedna kraća faza ''slijepe mužnje'' (međufaza u kojoj djelovanje oksitocina nije izraženo) te potom slijedi drugi ''val'' alveolarnog mlijeka koje se sintetizira u vimenu neposredno tijekom mužnje pod utjecajem hormona oksitocina (prikaz 5.4.). Rezidualno mlijeko je alveolarno mlijeko koje se izmuzuje krajem mužnje te može udjelom biti zastupljeno i do 30%. Alveolarno mlijeko je bogatije mliječnom masti (0,5 do 1,1%) nego mlijeko koje se izmuzuje iz cisterni početkom mužnje (0,15%) ali siromašnije u odnosu na rezidualno mlijeko (3,5 do 7,2% mliječne masti) radi čega je važno izmusti ga odnosno obaviti kompletnu mužnju (Caroprese i sur., 2007). Strojna mužnja također kreće odmah nakon pripreme (masaže i brisanja) vimena na način da se dvije sisne čaške muznog aparata stavljaju na sise kobile. Namještaju se da ravnomjerno opterete vime, te da sisne gume potpuno prilegnu uz kožu sisa kako se ne bi narušavao režim podtlaka u muznom sustavu. Nakon namještanja muznog uređaja počinje mužnja, što se ogleda po lučenju (protjecanju) mlijeka sustavom gumenih cijevi koje vode mlijeko iz sisnih čaški do sabirne posude (kante). Kada se zapazi da je mužnja pri kraju, priprema se vakuum ventil na otpuštanje vakuuma iz sustava muznog uređaja, što se i učini u trenutku kada se mužnja želi završiti. Nakon otpuštanja vakuuma, odnosno izjednačavanja tlakova u sisnim čaškama, skida se muzni sklop sa sisa, pažljivo i lagano, bez traumatiziranja tkiva vimena.

Pri mužnji treba kontrolirati zdravlje vimena, moguća oštećenja, upale i drugo. Ukoliko se uoči neki poremećaj, oštećenje ili trauma, kobilu treba primjereno liječiti i zbrinuti. Po potrebi se može pauzirati s mužnjom određeno razdoblje dok se ne popravi zdravlje vimena kobile.


Prikaz 1.4. Odnos količina mlijeka izmuzenog iz vimena tijekom mužnje

1.2.3.1. Strojna mužnja kobila Strojevi za mužnju kobila počeli su se razvijati početkom 20.

stoljeća, te se danas primjenjuju uglavnom na većim farmama mliječnih kobila.

Slika 1.2. Mobilni sustav za strojnu mužnju kobila ili magarica (foto: Ivanković, A.)

U svojoj osnovi sadržavaju sve elemente klasičnog muznog uređaja i to: pogonski motor za podtlačnu (vakuum) pumpu, podtlačnu pumpu, podtlačni spremnik, regulator podtlaka, podtlačni vod, manometar, pulzator, pulzacijsku cijev, muznu jedinicu koju čine kolektor, sisne čaše sa sisnim gumama, kratke pulzacijske cijevi i kratke


cijevi za mlijeko, cijev za mlijeko, oprema za prihvat mlijeka (kanta, mljekovod).

Slika 1.3. Prikaz načina stavljanja muznih jedinica na vime kobile (foto: Potočnik, K.)

Podtlačna (vakuum) pumpa ima funkciju osiguravanja podtlaka u prostoru između sisnih guma i čaša. Preporučena razina vakuuma u muznim uređajima za kobile je oko 42-45 kPa (u literaturi ima preporuka u rasponu 32 do 50 kPa) (Caroprese, 2007; Doreau, 1991; Salimei, 2004a; Salimei, 2004b). Podtlačni spremnik služi za održavanje stalnog podtlaka i skupljanje kondenzata do kojeg dolazi u sustavu zbog razlika temperature. Na njemu se nalazi ventil za podešavanje podtlaka (vakuum-regulator), a razina podtlaka u podtlačnom spremniku može se očitati na manometru (vakuum-metru). Dvotaktni pulzator osigurava pravilnu izmjenu podtlaka i atmosferskog tlaka u prostoru između sisnih guma i sisnih čaša muznih jedinica. Postupak mužnje odvija se u dva takta (kompresije i sisanja). Preporučeni broj taktova u minuti (frekvencija pulzacije) strojeva za mužnju kobila je 120 u minuti (Salimei, 1996). Omjer trajanja takta kompresije i takta sisanja najčešće je 1:1, odnosno 50:50. Muznu jedinicu čini kolektor, kratke pulzacijske cijevi, kratke cijevi za mlijeko, sisne (muzne) čaše i sisne gume. U kolektoru se spajaju dvije kratke pulzacijske cijevi na dugu cijev za pulzacije, odnosno dvije kratke cijevi za mlijeko na dugu cijev za mlijeko. Između sisne čaše i sisne gume nalazi se pulzacijska komora u kojoj se izmjenjuju podtlak i atmosferski tlak. Sise i unutrašnje strane sisnih guma stalno su pod djelovanjem podtlaka koji muznu jedinicu drži na sisama za vrijeme mužnje. Sisne gume su izrađene od kvalitetnog materijala kako bi


zadržale elastičnost i prionjivost, otpornost na mliječnu kiselinu i sredstva za dezinfekciju.

Slika 1.4. Postavljanje sisnih čaški na vime (foto: Ivanković, A.)

Mlijeko iz sisnih guma teče kratkim cijevima do kolektora i dalje kroz dugu mliječnu cijev u kantu za sabiranje mlijeka. Posuda (kanta) za sabiranje mlijeka najčešće je zapremine 15 do 25 litara. Poželjno je da je načinjena od kvalitetnih materijala, plastike ili metala (inoksa), laka za čišćenje i održavanje. Cijeli sustavi za mužnju mogu biti mobilni, djelomično mobilni ili potpuno fiksni. Mobilni sustavi mužnje su prenosivi u cijelosti jer na mobilnoj platformi imaju vlastiti motor (električni ili drugi pogon) za podtlačnu pumpu, podtlačni spremnik, regulator podtlaka, podtlačni vod, mliječni vod, manometar, pulzator, muznu jedinicu i spremnik za pomuzeno mlijeko (slika 5.2.). Djelomično mobilni sustavi za mužnju imaju stacionarne dijelove za stvaranje i deponiranje vakuuma, te podtlačni vod za provođenje vakuuma do mjesta gdje se obavlja mužnja, dok je muzna jedinica s pulzatorom prenosiva. Najčešće je prenosiva i posuda za sabiranje mlijeka koja je u neposrednoj blizini muznog mjesta. Potpuno fiksni sustavi za mužnju (stacionarna izmuzišta) imaju sve dijelove izuzev muznih jedinica fiksirane i u njima je predviđeno da kobile dolaze u prostoriju koja je predviđena isključivo za mužnju, na muzno mjesto koje napuštaju nakon što je mužnja obavljena do kraja. Prednost stacionarnih izmuzišta je u tome da muzač ne treba napuštati prostoriju za mužnju, kobile same dolaze na muzno


mjesto, te se muzač ne treba sagibati da bi obrisao i masirao vime, postavio i skinuo muznu jedinicu.

1.2.4. Završetak mužnje Nakon završetka mužnje kobila treba napustiti izmuzište, ili,

ukoliko se mužnja izvodi ručno, primjerice pri držanju kobila na vezu, muzač se pažljivo odmiče od kobile. Prije toga, ukoliko postoji potreba, vrši se završna dezinfekcija vimena (u većini slučajeva nije ju potrebno provoditi) ili eventualno tretiranje vimena kobile (kod uočenih ozljeda, upalnih procesa na vimenu, mastitisa). Slijedi pristupanje nove kobile na muzno mjesto ili pristupanje muzača slijedećoj kobili koja je u programu mužnje te ponavljanje postupaka navedenih u poglavlju 1.2.2.

Ukoliko je okončana mužnja svih kobila, slijedi postupak zbrinjavanja mlijeka, potom zbrinjavanja i sanitacije (čišćenja opreme) nakon čega se farmer može posvetiti drugim aktivnostima na farmi (prihrana kobila i ždrjebadi, spremanje krmiva, čišćenje i njega kobila i ždrjebadi, čišćenje staje i drugo).

1.2.5. Cijeđenje, hlađenje i pohrana mlijeka Nakon završetka faze neposredne mužnje kobila pristupa se

zbrinjavanju mlijeka. Zbrinjavanje mlijeka uključuje iznošenje posude s mlijekom iz izmuzišta, dopremanje mlijeka u prostoriju za obradu i pakiranje, procjeđivanje i hlađenje mlijeka, te u konačnici njegovo pakiranje u odgovarajuću ambalažu. Mlijeko se potom prosljeđuje na prodajnom mjestu u sustavu ''hladnog lanca'' ili se deponira u hladnjake koji održavaju nižu temperaturu (-20ºC) gdje se čuva određeno vrijeme do same isporuke potrošaču. Mlijeko, svježe ili zamrznuto može se također proslijediti u preradu, za proizvodnju mlijeka u prahu, kozmetike ili farmaceutskih pripravaka.

Prvi korak u zbrinjavanju mlijeka je njegovo iznošenje iz prostorije gdje se odvijala mužnja radi prevencije kontaminacije mlijeka bakterijama, stranima mirisima ili drugim onečišćivačima. Svježe, toplo mlijeko vrlo je pogodan medij za apsorpciju stranih okolnih mirisa farme, što se negativno odražava na kvalitetu mlijeka. Osim toga, čestice prašine koje se nalaze u zraku i koje mogu doći u doticaj s mlijekom često su kontaminirane mikroorganizmima koji na taj način mogu dodatno kontaminirati mlijeko. Time se može značajno narušiti održivost odnosno kvaliteta mlijeka, posebice u toplijim mjesecima. Poznato je da mlijeko


kobila i magarica sadrži određene inhibitorne tvari (lizozimi, laktoferini i druge) koje onemogućavaju inicijalno brzo umnažanje mikroorganizama, no njihovo djelovanje je relativno kratkog intervala.

Slijedi faza procjeđivanja mlijeka koja se treba vršiti u zasebnoj higijenski održavanoj prostoriji. Procjeđivanje mlijeka ne treba vršiti unutar same farme jer se na taj način mlijeko može dodatno onečistiti s mikroorganizmima ili česticama prašine iz okoline. Mlijeko se procjeđuje iz posude u koju je mlijeko sabirano tijekom mužnje u drugu čistu posudu odgovarajućeg kapaciteta. Mlijeko se procjeđuje kroz više čistih preklopljenih mljekarskih gaza na kojima se zadržavaju eventualne nečistoće. Mlijeko se procjeđuje dok je još toplo.

Nakon faze procjeđivanja mlijeka pristupa se njegovu hlađenju. Potrebno ga je ohladiti na temperaturu +4°C, kako bi usporili razmnožavanje mikroorganizama. Hlađenje mlijeka može se vršiti u namjenskom laktofrizu koji je opremljen i primjerenom miješalicom koja pomaže lakšem hlađenju. U praksi, budući da se najčešće radi o relativno malim količinama mlijeka, može se koristiti, primjerice, prostor standardnih hladnjaka u koje se smješta posuda s procijeđenim mlijekom.

Nakon hlađenja mlijeko se treba prikladno pripremiti i pakirati za plasman, preradu ili dugotrajnije deponiranje. Mlijeko se uobičajeno pakira u posude (plastične ili staklene) zapremnine prikladne načinu potrošnje (od 0,1 do 1 L). Mlijeko za preradu, primjerice za proizvodnju kumisa ne treba pakirati u zasebnu ambalažu, već u prikladnom posuđu može biti podvrgnuto daljnjoj preradi. Za konzumaciju mlijeka u svježem obliku najčešći volumen ambalaže je 0,25 L, budući da je to preporučena doza jednokratne konzumacije u terapeutske svrhe. Staklena ambalaža je jednostavnija za održavanje njene higijene (pranje, sušenje) te se može koristiti višekratno (povratna ambalaža). Plastične bočice (dozvoljene za pakiranje namirnica) također mogu poslužiti za primjerno pakiranje mlijeka, koje naknadno može biti i zamrznuto bez opasnosti od njenog pucanja. Mlijeko se također može pakirati i u plastične vrećice, koje su kasnije također pogodne za zamrzavanje. Na ambalaži mlijeka za konzumiranje trebaju se nalaziti svi potrebni podatci, posebice datum pakiranja, odnosno preporučeni krajnji rok konzumacije istog mlijeka.

U razdoblju intenzivne mužnje (proljeće i ljeto) dio mlijeka koji se ne može plasirati za potrošnju u svježem obliku se zamrzava i čuva do potrošnje ili prerade. Takvo mlijeko se prije zamrzavanja pakira u plastičnu ambalažu (bočice, vrećice), propisno označava i hladi.


Uobičajeno se mlijeko zamrzava na -20°C i tako čuva narednih mjeseci (do 6 mjeseci), no znatno je bolje ''šok'' zamrzavanje u ambalaži na -40°C. Glavni problem navedenog načina postupanja je cijena ''tunela'' za ''šok'' zamrzavanje, odnosno zamrzivači za daljnje čuvanje mlijeka na temperaturi -40°C.

1.2.6. Čišćenje i zbrinjavanje opreme za mužnju Nakon završetka svake dnevne mužnje treba se pobrinuti za

čišćenje i dezinfekciju korištene opreme i posuđa. Ukoliko se primjenjuje ručna mužnja treba voditi brigu o čišćenju posuđa koje se koristi u mužnji za sabiranje, cijeđenje i deponiranje mlijeka. Pri korištenju strojne mužnje, po završetku svake mužnje potrebno je temeljito očistiti muzni uređaj, muzne jedinice do posude u koju je sabrano mlijeko. Također treba temeljito očistiti sve posuđe koje je bilo u doticaju s mlijekom.

Nakon čišćenja muzne opreme i posuđa, potrebno primjereno ga je ocijediti, posušiti te ostaviti na predviđeno mjesto gdje pripremljeno čeka naredno korištenje (mužnju). Također, korištene papirne ubruse, rukavice ili drugi potrošni pribor treba primjerno zbrinuti. Nerijetko, potrošači i posjetitelji tijekom kupovine mlijeka posjete farmu te je važno da steknu pozitivan utisak o samom gospodarstvu i higijeni proizvodnje, dobrobiti životinja te njezi okoliša.

1.2.7. Pridruživanje ždrjebadi kobilama Nakon zadnje dnevne mužnje potrebno je ždrjebad pridružiti

kobilama kako bi nastavila s sisanjem. Naime, mlijeko koje ždrjebad posisa od majke vrlo im je vrijedan nutritivni nadomjestak neophodan u pravilnom rastu. U prva tri do četiri mjeseca života masa ždrjebeta se udvostruči. Sa šest mjeseci ždrjebe doseže do 45%, a sa 18 mjeseci 80% konačne tjelesne mase. Uz navedeno, neposredni kontakt ždrjebeta s majkom vrlo je važan za održavanje međusobne socijalne interakcije. Time se značajno umanjuje razina stresa. Istraživanja su ukazala da ždrjebad većinu svojeg vremena tijekom prvih mjeseci života provode u blizini majke. Ždrjebe se u prvih pet mjeseci života zadržava tijekom 95% vremena u neposrednoj blizini majke, na udaljenosti ne većoj od 5 m (Ivanković, 2004), no zapažanja iz prakse ukazuju da pulad lakše podnose odvojenost od majke nego ždrjebad.


1.2.8. Dnevna briga o kobilama i ždrjebadi Prije, tijekom i nakon mužnje treba voditi redovitu brigu o svima

kategorijama životinja, kobilama, o pastusima i pomlatku. Neke od aktivnosti su svakodnevne, poput hranidbe, čišćenja, nadzora zdravlja i drugo, no neki poslovi se odvijaju u određenim intervalima. Primjerice, osnovna njega kopita (čišćenje, kontrola) provodi se svakodnevno, dok se potkivanje (orezivanje) kopita provodi svakih šest do osam tjedana. Također, u proljeće se više vremena treba posvetiti njezi reprodukciji, nadzoru ždrjebljenja i pripustu kobila, dočim kada ždrjebad s nekoliko mjeseci su otpornija i iziskuju manje neposrednog rada. U vrijeme vegetacije, posebice kada su aktualni poslovi pripreme krmiva (sijena, zobi i drugih krmiva), dio radnog vremena treba preraspodijeliti na poslove više razine prioriteta. Svakodnevni poslovi na farmi kobila ili magarica uz mužnju i zbrinjavanje mlijeka podrazumijevaju manipulaciju (razdvajanje kobila i ždrjebadi), redovitu hranidbu, napajanje, čišćenje staje, te nadzor zdravlja stada. Dnevni režim hranidbe treba uvažavati potrebu višekratnog davanja voluminozne i krepke krme, jer konji i magarci imaju relativno skroman volumen želudca i jednokratno ne mogu pojesti veću količinu hrane. Voluminozni dio (sijeno) treba raspodijeliti u tri dijela (za grla koja su stalno u boksu) tako da se 30% da ujutro, 20% popodne i 50% navečer poslije konzumiranja zrna. Ukoliko su grla na pašnjaku, voluminozni dio se daje ujutro (45%) i navečer (55%). Krepka komponenta treba biti raspoređena u više obroka (5 do 8) ukoliko su grla cijeli dan u boksu, a ukoliko više vremena provode na pašnjaku rasporedi se u tri do četiri dijela. Poželjno je krepku krmu davati tijekom mužnje, budući da djeluje laksativno i motivira kobile odnosno magarice da dođu na muzno mjesto. Voda grlima treba biti stalno dostupna u dovoljnoj količini. Najbolje im je osigurati neometan pristup pojilicama kako bi samostalno odlučivali o dinamici pijenja vode. Budući da su osjetljivi na kontaminaciju vode stranim mirisima i okusima, potrebno je osigurati vodu primjerene kvalitete. Svakodnevno treba održavati higijenu staje u kojem životinje borave, opreme za hranidbu (hranilice, košare za sijeno, držače kocki za lizanje), napajanje (pojilice, korita), posebice prostor u kojem se muzu. Uz navedeno, potrebno je suzbijati ulaz glodavaca, ptica i drugih životinja. Potrebno je održavati funkcionalnost vrata, prozora, ventilatora i druge opreme na farmi.


Redovit nadzor zdravstvenog stanja svih kategorija grla je nužan radi osiguravanja same proizvodnje, ali i ispravnosti namirnice (pomuzenog mlijeka). Indikatori poremećaja zdravstvenog stanja na koje treba obratiti pozornost su: držanje glave, živost i čistoća pogleda, reagiranje na podražaje, šepanje, znakovi koji ukazuju na bol, gubitak apetita, prekomjerna mršavost, loše stanje kože i dlake, netipičan izgled i konzistencija fecesa i urina, ubrzan ili usporen puls grla, frekvencija disanja, te povišena ili preniska rektalna temperatura. U cilju održavanja zdravlja konja treba provoditi redovito čišćenje kože i dlake, funkcionalno održavanje kopita, njegu vimena prije i poslije mužnje, koristiti kvalitativno ispravna krmiva, prevenirati rizike (bolestima) kojima stado može biti izloženo. Budući da su grla u sustavu proizvodnje mlijeka često na pašnjaku, potrebno je provoditi mjere suzbijanja parazitarnih oboljenja, jasno sukladno preporukama za određene načine suzbijanja (u vrijeme tretiranja određenim farmaceutskim pripravcima treba izbjegavati mužnju).


2. SVJEŽE I ZAMRZNUTO MLIJEKO Svježe (sirovo) mlijeko kobile ili magarice je prirodni sekret

mliječne žlijezde dobiven mužnjom zdravih muznih životinja od osmog dana nakon poroda do zasušenja, pravilno hranjenih i držanih, kojem ništa nije dodano niti oduzeto i nije zagrijavano na temperaturu višu od 40ºC. Sirovo mlijeko najkasnije dva sata nakon mužnje treba biti ohlađeno do najviše 4ºC i pri toj temperaturi čuvati do daljnje prerade (prikaz 2.1.). Svojstvenog je izgleda, boje, mirisa i okusa. Sirovo mlijeko ne smije sadržavati mehaničke nečistoće, naknadno dodanu vodu ili rezidue koje imaju farmakološko ili hormonalno djelovanje (iznad dozvoljene količine propisane veterinarsko-zdravstvenim propisima), te antibiotike, pesticide, deterdžente i druge štetne tvari koje mijenjaju organoleptička svojstva mlijeka ili djeluju štetno na zdravlje potrošača. Mlijeko kobila ili magarica pripada skupini ostalih mlijeka i kao takva nisu standardizirana u pogledu minimalnih količina sadržaja mliječne masti, proteina, odnosno suhe tvari bez masti.

Prikaz 2.1. Postupak s mlijekom kopitara nakon mužnje (Ivanković, A.)

Mlijeko je nakon mužnje potrebno na primjeren način pohraniti. Prije svega potrebno ga je iznijeti iz prostorije u kojoj se provodila mužnja jer je mlijeko vrlo pogodan medij za kontaminaciju s mikroorganizmima i stranim mirisima. Mikroorganizmi se nalaze u stajskom prostoru, na opremi i rukama muzača, a posebice u stajskom


zraku (na česticama prašine). Stoga je u pogledu kontaminacije mikroorganizmima sigurniji strojni način mužnje jer mlijeko iz vimena ide neposredno u kantu za mužnju, bez kontakta s okolnim zrakom. Osim navedenog, ukoliko su u objektu u kojem se provodi mužnja prisutni intenzivni netipični mirisi (hrana, stajnjak ili drugo), mlijeko može lako poprimiti strane mirise. Mlijeko treba prenijeti u prostoriju u kojoj se vrši procjeđivanje i hlađenje, a koja treba biti čista i uredna, bez suvišnih uređaja ili drugih predmeta.

Procjeđivanje se vrši kroz višeslojnu mljekarsku maramu (ili drugi materijal) koja izdvaja eventualne mehaničke nečistoće iz mlijeka. Mlijeko se potom hladi. Ohlađeno mlijeko na 4ºC je postojanije u čuvanju u odnosu na mlijeko koje se nakon mužnje nije ili se sporo hladilo. Temperatura mlijeka od 4ºC, uz lizozime i druge aktivne tvari značajno usporava razmnožavanje mikroorganizama kao i druge nepoželjne promjene u mlijeku. Istraživanja su pokazala da mlijeko zdravih kobila ili magarica sadrži niski broj mikroorganizama nakon mužnje (do nekoliko tisuća/mL), no i da se kvari ukoliko se na vrijeme ne podvrgne hlađenju i primjerenom čuvanju, posebice tijekom ljetnih mjeseci. Mlijeko se može podvrgnuti hlađenju u rashladnim uređajima (laktofrizima). Budući da je količina mlijeka na farmama uglavnom mala, osim manjih laktofriza, mogu se koristiti improvizirani uređaji.

Mlijeko predviđeno za plasman kao ''svježe'' ili ''zamrznuto'' u pravilu se ne podvrgava pasterizaciji, kako se ne bi denaturirali termolabilni proteini, koji ga čine osobitim. Neka istraživanja ukazuju na mogućnost i opravdanost provedbe termalizacije, s minimalnim nepovoljnim učinkom na njegove kvalitativne i funkcionalne odlike. Mlijeko proizvedeno na higijenski način, pomuženo od zdravih životinja u cilju ostvarivanja funkcionalnih učinaka ne treba zagrijavati, no može se provesti inaktivacija mikroorganizama niskom termalizacijom, zagrijavanjem do temperature od 63-65°C/15 s.

Međutim, ukoliko se mlijeko prerađuje u kumis ili neki drugi fermentirani proizvod, opravdana je niska (63-65°C/30 min) ili srednja pasterizacija (72-75°C/15-30 s).

Nakon što je mlijeko ohlađeno, podvrgava se daljnjoj preradi, ovisno o njegovoj namjeni. Ovisno o konačnom obliku proizvoda, mlijeko se može pakirati u prikladnu ambalažu, staklenu ili plastičnu, te prodavati kao konzumno svježe mlijeko. Dio mlijeka koji se u sezoni


mužnje ne može prodati podvrgava se zamrzavanju na -20ºC te se kao takvo može čuvati do dvanaest mjeseci.

2.1. PLASMAN SVJEŽEG MLIJEKA Neposredno prije pakiranja, svježe mlijeko treba biti ohlađeno na

4ºC. Prije pakiranja treba obratiti pozornost na nekoliko čimbenika, prije svega higijenu i temperaturu prostorije u kojoj se provodi pakiranje svježeg mlijeka. Sva oprema koja dolazi u dodir sa svježim mlijekom treba biti čista i u ispravnom stanju, te izrađena od materijala koji se mogu lako čistiti i dezinficirati. U radnom prostoru ne smije biti prašine, ostataka mlijeka ili drugih nečistoća, a po mogućnosti treba biti klimatizirana s mogućnošću održavanja radne temperature od 18 do 22ºC. Radne osobe moraju biti zdrave i educirane za posao koji obavljaju.

Slika 2.1. Primjer mobilne preradbene jedinice s potrebnom opremom za primarnu obradu i pakiranje mlijeka (foto: Ivanković, A.)

Slijedeći važan čimbenik je izbor ambalaže u koju se puni svježe mlijeko (bočice) i njihova higijena. Bočice za pakiranje svježeg mlijeka mogu biti plastične i/ili staklene, a sam izbor isključivo je odabir proizvođača. Također, pozornost treba obratiti i na odabir čepova za zatvaranje bočica. Najbolje je koristiti čepove s osiguračem koji osigurava da bočica prije konzumacije nije otvarana. Kao dodatnu zaštitu, na vrhove grla plastičnih i staklenih bočica, preporuča se staviti


aluminijski samoljepljivi pokrivač u cilju sprječavanja ulaska zraka i za osiguravanje dodatne higijene mlijeka. Prije početka punjenja mlijeka, bočice trebaju biti sterilne kako bi održivost mlijeka bila duža, odnosno, kako ne bi došlo do kvarenja i promjena svojstava mlijeka. Sam proces punjenja mlijeka u bočice za prodaju treba se odvijati unutar ''hladnog lanca'' i poželjno je da bude što kraći, te ukoliko se radi o bočicama s uskim grlom, najbolje je poslužiti se lijevkom. Takvo mlijeko se uobičajeno pakira u bočice od 0,25 do 1 L, jer je 0,25 L preporučena doza za konzumiranje u terapeutske svrhe. Održivost svježeg mlijeka pravilno pohranjenog je do 3 dana.

Nakon zatvaranja bočica na njih se stavljaju etikete (deklaracije). Svaka deklaracija treba sadržavati: naziv proizvoda/hrane pod kojim se prodaje, količinu određenih sastojaka, količinu punjenja, rok trajanja, uvjeti čuvanja i uporabe, naziv i adresa proizvođača ili onoga koji hranu pakira ili stavlja na tržište, a koji ima sjedište u Europskoj uniji, pojedinosti o mjestu podrijetla, jedinstvenu oznaku proizvodne jedinice, te oznaku serije ili lota (podrazumijeva grupu jedinica hrane koja je prerađena, proizvedena ili pakirana u gotovo jednakim uvjetima). Podaci na deklaraciji trebaju biti lako čitljivi, razumljivi i bez mogućnosti brisanja, pisani na službenom jeziku države u kojoj se proizvod prodaje.

Slika 2.2. Plastična ambalaža za pakiranje kobiljeg ili magaričinog mlijeka (foto: Ivanković, A.)


Svježe mlijeko u etiketiranim bočicama pohranjuje se u hladnjak ili rashladnu vitrinu do prodaje (do 3 dana od mužnje). Daljnja prodaja i distribucija proizvoda može se odvijati na vlastitom obiteljskom gospodarstvu, tzv. prodaja na kućnom pragu. U slučaju distribucije svježeg mlijeka preko prodajne mreže, treba osigurati poštivanje roka trajnosti mlijeka.

2.2. PLASMAN ZAMRZNUTOG MLIJEKA Mlijeko kopitara radi složenosti prodaje u svježem obliku

najčešće se zamrzava i kao takvo plasira na tržište. Svježe mlijeko može se zamrznuti i tako pohranjeno čuvati do dvanaest mjeseci ili preraditi u proizvode (kumis, mlijeko u prahu, itd.). U proizvodnji zamrznutog mlijeka također treba voditi računa o higijenskim uvjetima prostorije, opreme i ambalaže s kojom mlijeko dolazi u doticaj. Postupak proizvodnje zamrznutog mlijeka identičan je postupku rukovanja sa svježim mlijekom do pohrane označenih (etiketiranih) bočica. Naime, prije zamrzavanja mlijeko se pakira u vrećice ili plastične bočice, budući staklene bočice zamrzavanjem mogu popucati. Ambalaža treba imati certifikat za pakiranje namirnica. Bočice prije zamrzavanja treba zatvoriti sigurnosnim čepovima te pohraniti u zamrzivač. Mlijeko se također može pakirati u vrećice koje se nakon hermetičkog zatvaranja pohranjuju u zamrzivač. Zamrzavanje mlijeka na ovakav način ima nekoliko prednosti, brže se i ravnomjernije hladi u tankom sloju. Također, vrećice se mogu stavljati jedna na drugu pri čemu se štedi prostor u zamrzivaču, za razliku od bočica između kojih preostaje neiskorišten prostor. Dva su moguća načina zamrzavanja svježeg mlijeka: klasična metoda postupnim zamrzavanjem u zamrzivaču ili šok-hlađenje pri kojem se temperatura za 3 sata spušta na -18ºC. Važno je da se temperatura mlijeka snižava linearno, odnosno jednakomjerno u cijelom uzorku mlijeka. Druga metoda pokazala se boljom jer u manjoj mjeri dolazi do oštećenja membrane masnih globula.

Odmrzavanje mlijeka treba biti postupno, a može se provesti postupnim odmrzavanjem mlijeka u hladnjaku (tijekom noći), odnosno uranjanjem zamrznutog mlijeka u posudu s mlakom vodom. Drugi način je pogodniji za konzumaciju. Preporuča se konzumacija hladnog mlijeka neposredno nakon odmrzavanja. Jednom odmrznuto mlijeko ne smije se ponovno zamrzavati, već ga treba odmah u cijelosti konzumirati.


3. LITERATURA Caroprese, M., Albenzio, M., Marino, R., Muscio, A., Zezza, T., Sevi, A. (2007).

Behaviour, milk yield, and milk composition of machine- and hand-milked Murgese Mares. Journal of Dairy Science (90), 2773-2777.

Doreau, M. (1991): Le lait de jument. INRA Prod. Anim. 4, 297-302.

Edwards, E.H. (1995). Pferde ausbildung – Von der Weide zum Turnier. U: Handbuch Pferd (Ur. P.Thein, P.), BLV Verlagsgesellschaft mbH, München.

Ivanković, A. (2004). Konjogojstvo. Hrvatsko agronomsko društvo, Zagreb.

Salimei, E., Cattaneo, M., Chiofalo, B., Dell’Orto, V. (1996). Exploitation of mare’s milk by polyunsaturated fatty acids enrichment. U: Food and health: Role of animal products (Ur: G., Enne i G.F. Greppi), Milano, Italy, Biofutur Elsevier Publisher, 223-227.

Salimei, E., Fantuz, F., Coppola, R., Chiofalo, B., Polidori, P., Varisco, G. (2004a). Composition and characteristics of ass’s milk. Animal Research 53, 67-78.

Salimei, E., Fantuz, F., Simoni, A., Varisco, G., Chiari, C. (2004b). Ass’s milking machine: first results on residual milk. U: Proceedings of 6th congress new findings in equine practices, Campobasso, Italy.

ivanković et al., 2014 sadrŽaj · 2017-05-29 · mlijeko kobila i magarica ivanković et al.,...

Documents