IZBORI I IZBORNI SUSTAVI

IZBORI označavaju postupak u kojem svi državljani neke države, koji imaju pravo glasa, biraju svoje političke predstavnike.

Izbori u demokratskim državama moraju zadovoljiti nekoliko kriterija da bi bili prihvaćeni:

Moraju biti tajni – odluka birača ostaje nepoznata drugima

Moraju biti opći – svi državljani mogu birati i biti birani (bez obzira na spol, vjeru, rasu, naciju)

Moraju biti jednaki – svaki birač ima jedan glas

Moraju biti izravni – između birača i njihovih predstavnika nema posrednika

Moraju biti kompetitivni – mora postojati više različitih stranaka koje se natječu za glasove birača

Polukompetitivni izbori – na izborima je više stranaka, ali vladajuća stranka ima dominantnu ulogu, pogotovo u medijima i pristupu financijskim sredstvima, npr. Rusija

Nekompetitivni izbori – provode se u diktaturama, a odlikuje ih nepostojanje konkurencije, npr. Rumunjska u vrijeme vladavine Ceausesca

BIRAČKO PRAVO: a) AKTIVNO – mogućnost biranja svojih kandidata s izbornih listab) PASIVNO – mogućnost kandidiranja na izborima- u Hrvatskoj se izborno pravo stječe s navršenih 18 godina

IZBORNI SUSTAVI – skup pravila prema kojima se provode neki izbori

Vrste: 1) VEĆINSKI IZBORNI SUSTAVI:a) SUSTAV RELATIVNE VEĆINE – država se podijeli na velik broj izbornih jedinica i u svakoj od njih se

bira po jedan zastupnik. Svaka stranka predlaže po jednog kandidata, a pobjeđuje onaj koji je osvojio najviše glasova (SAD, Kanada, Velika Britanija)- ovaj sustav potiče smanjenje broja političkih stranaka, vodi do dvostranačkog sustava

b) SUSTAV APSOLUTNE VEĆINE – država se također podijeli na onoliko izbornih jedinica koliko se zastupnika bira. Svaka stranka predlaže po jednog kandidata, a izabran je onaj koji dobije apsolutnu većinu (50% + 1 glas). U pravilu se ovi izbori moraju ponavljati jer rijetko tko dobije toliko glasova.- u ponovljenom glasovanju sudjeluju kandidati koji su dobili najviše glasova u prvom krugu (najčešće prva dva) i između njih se izabere konačni pobjednik (Francuska).

- Nedostatak većinskih sustava: moguća je parlamentarna pobjeda stranke koja nije dobila većinu svih glasova na izborima

2) RAZMJERNI ILI PROPORCIONALNI SUSTAV – izbori za Hrvatski parlament, tipični su razmjerni izbori. Hrvatska je podijeljena u 10 izbornih jedinica (s podjednakim brojem birača) i u svakoj se bira po 14 zastupnika u Sabor. Političke stranke za svaku izbornu jedinicu predlažu listu kandidata. Na izborima birači mogu zaokružiti broj ispred stranačke (ili neovisne) liste. U skladu s udjelom u glasovima birača, stranka dobiva određen broj mandata u parlamentu.

Ovaj izborni sustav predviđa i tzv. Parlamentarni prag – da bi stranka ušla u parlament mora dobiti propisan minimalan broj glasova (2-7 %); Austrija, Italija

Nedostatak razmjernog sustava: iako osigurava sudjelovanje većeg broja stranaka u vlasti, koalicije ponekad dovode do usitnjavanja političke scene i nestabilnosti čitavog sustava.

3) KOMBINIRANI IZBORNI SUSTAV – mješavina razmjernog i većinskog tipa izbora (Njemačka)

Utvrđivanje izbornih rezultata – izborni proces nije završen samim činom glasovanja jer te glasove treba pretvoriti u zastupnička mjesta u parlamentu

- Većinski sustavi – tko je osvojio većinu ulazi u parlament- Razmjerni – postoje mnogi načini preračunavanja glasova u mandate. U Hrvatskoj se koristi

D`Hondtova metoda koja ponešto favorizira stranke s većim brojem