izdavaČ - birn sourcegenocid u srebrenici, terorisanje civila sarajeva i progone u 20 opština u...

IZDAVAČ

Radovan Karadžić: Godine suđenja ratnom lideruZbirka svih članaka BIRN-a o suđenju Radovanu Karadžiću pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju i Međunarodnim rezidualnim mehanizmom UN-a za krivične sudove. Ova elektronska knjiga sadrži vesti, analize, intervjue i druge članke o suđenju bivšem lideru bosanskih Srba za zločine koji mu se stavljaju na teret, uključujući genocid, ratne zločine i zločine protiv čovečnosti počinjene tokom sukoba u Bosni i Hercegovini.

Proizvedeno od strane Balkanske istraživačke regionalne mreže.

UvodU toku mandata Radovana Karadžića, ratnog predsednika Republike Srp-ske, eniteta naseljenog prevashodno Srbima, počinjeni su neki od na-jstrašnijih zločina na tlu Evrope nakon Drugog svetskog rata.

Nakon što mu je, u martu 2016. godine, izrečena prvostepena presuda, na koju je uložio žalbu 20. marta 2019. godine, 73-godišnjem Karadžiću biće izrečena konačna presuda.

Prvostepenom presudom proglašen je krivim za genocid u Srebrenici, progon i istrebljenje Hrvata i Bošnjaka iz 20 opština širom Bosne i Her-cegovine, a osuđen je i za učešće u zajedničkom zločinačkom poduhvatu terorisanja civilnog stanovništva Sarajeva tokom opsade ovog grada. Pored toga, proglašen je krivim i za držanje pripadnika mirovnih snaga Ujedin-jenih nacija taocima.

Optužnica protiv Karadžića podignuta je od strane Međunarodnog kriv-ičnog suda za bivšu Jugoslaviju 1995. godine. Karadžić je potom proveo 12 godina u bekstvu, a konačno je uhapšen u Beogradu 2008. godine i izručen tribunalu UN-a.

Kao bivši predsednik Republike Srpske i vrhovni komandant vojske bosan-skih Srba, predstavlja jednu od najviše rangiranih političkih ličnosti op-tuženih pred sudom u Hagu.

BIRN je pažljivo pratio celokupno suđenje Karadžiću i do sada smo ob-javili više od 570 priča, analiza i mišljenja, intervjua i drugih članaka na ovu temu. Uoči izricanja konačne presude u ovom istorijski važnom sluča-ju, odlučili smo da podelimo našu arhivu sa svima onima koji su zaint-eresovani za Karadžićev sudski postupak, ali i za krivične postupke nakon ratova u bivšoj Jugoslaviji i razvoj tranzicione pravde na ovim prostorima uopšte.

- 4 -

RADOVAN KARADŽIĆG O D I N E S U Đ E N J A R A T N O M L I D E R U

18.03.2019

Karadžić – Glavni organizator nasilja ili žrtva nepravde?

Tužilaštvo traži od Mehanizma za međunarodne krivične sudove (MMKS) da bivši predsednik Republike Srpske (RS) ove nedelje bude osuđen na doživotni zatvor za genocid

i druge zločine, dok odbrana tvrdi da je suđenje bilo nepošteno i da konačnom presudom Karadžić treba da bude

oslobođen optužbi.

DENIS DZIDIC

Više od deset godina od njegovog hapšenja u Beogradu, Radovanu Karadžiću će u sredu u Hagu biti izrečena konačna presuda za genocid, zločine protiv čovečnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja u periodu između 1992. i 1995. godine.

Karadžića je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u mar-tu 2016. prvostepenom presudom osudio na 40 godina zatvora.

Proglašen je krivim za genocid u Srebrenici 1995, kao i za progon Bošn-jaka i Hrvata širom BiH, terorisanje stanovništva Sarajeva dugotrajnim granatiranjem i snajperskom vatrom, i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Presudom je oslobođen krivice za genocid u sedam bh. opština počinjen 1992. godine.

MMKS će se pri donošenju konačne presude kretati isključivo u okvirima žalbi tima tužilaca i Karadžićeve odbrane.

Žalba tužilaštva bazira se na četiri stavke. Prvi deo se odnosi na dužinu ka-zne, gde je navedeno da Karadžić treba da dobije doživotnu kaznu za svaki od tri udružena zločinačka poduhvata (UZP) u kojima je učestvovao – za genocid u Srebrenici, terorisanje civila Sarajeva i progone u 20 opština u Bosni i Hercegovini.

„Kada se ova tri udružena poduhvata uzmu kao celina, oni čine najveći i najstrašniji set zločina za koje je jedna osoba ikada optužena u Hagu. Ovakva težina zločina prevazilazi okvir potreban da se izrekne doživotna kazna”, navode tužioci.

- 5 -


Uslovi u logorima „ukazuju na genocidnu nameru“

Tužioci zatim navode da je Prvostepeno veće pogrešilo zaključivši da su snage bosanskih Srba 1992. godine u Bratuncu, Foči, Ključu, Prijedoru, Sanskom Mostu, Vlasenici i Zvorniku počinile prisilno iseljavanje, dok su drugi zločini, poput ubistava, razaranja i seksualnog nasilja, bili samo predvidive posledice, a ne zasebni planirani zločini u okviru genocidnog plana.

Prema mišljenju tužilaca, ovakav zaključak je manjkav i stav Veća – da je moguće da Karadžić nije želeo da se drugi zločini dogode ali nije mario dovoljno da ih zaustavi – ne može opstati.

Upravo plan da se svi ti zločini počine, kako navode tužioci, ukazuje na genocidnu nameru Karadžića i drugih članova UZP-a 1992. godine.

„Evidentno je da zajednički kriminalni cilj – koji je uključivao ubistva, istrebljenje i nehumani tretman – sve u sklopu genocidnih dela, više odgovara genocidnoj nameri koju su imali članovi udruženog zločinačkog poduhvata nego neki zajednički plan u sklopu kojeg su ova genocidna dela bila sprovedena, ne kao integralni deo plana, nego samo kao predvidiva ili usputna posledica”, stoji u žalbi tužilaca.

Drugi deo žalbe haškog tužilaštva odnosi se na mesta zatočenja. Iako je Karadžić proglašen krivim za brojne zločine počinjene u logorima, Veće je navelo da dokazi nisu dovoljni da pokažu da su uslovi zatočenja „stvarani s ciljem fizičkog uništenja Hrvata i Bošnjaka”.

Prema stavu tužilaca, Veće je ignorisalo niz dokaza koji su ukazivali na to da su u logorima širom Republike Srpske činjena masovna ubistva, kao i da su teška zlostavljanja bila svakodnevnica.

Kao primeri logora u kojima su, prema mišljenju tužilaca, činjeni zločini čiji je razmer ukazivao na nameru da se Bošnjaci i Hrvati „unište kao gru-pa”, navedeni su zatvor u Foči, logori „Keraterm” i „Omarska” kod Prije-dora, „Sušica” u Vlasenici te škole u Karakaju i Bratuncu.

„Zaključci o uslovima u logorima značajno utiču na pogrešne zaključke u vezi sa stavom Prvostepenog veća u odnosu na nedostatak genocidne namere. Hiljade Bošnjaka i Hrvata koji su u prvostepenoj presudi navedeni samo kao ‘iseljeni’ ustvari su trpeli uslove života koji su bili smišljeni ka njihovom fizičkom uništenju”, navode tužioci.

U trećoj stavci žalbe tužioci su naglasili da se Prvostepeno veće „vodilo preuskom definicijom genocida” razmatrajući samo matematički koliko je Bošnjaka i Hrvata uništeno, a nije razmatralo kakve su dugoročne posle-

- 6 -


dice svih počinjenih zločina i da li je njihov cilj bilo onemogućavanje da se ove grupe ponovo izgrade.

Tužioci su se posebno žalili što Prvostepeno veće nije razmatralo pitanje da li je 1992. godine počinjen genocid u Prijedoru, gde, kako se navodi u žalbi, „obim zločina ukazuje na jasnu nameru uništenja grupe”.

Karadžićeve primedbe na „apsolutno nefer suđenje”

Bivši predsednik Republike Srpske i njegov pravni savetnik Peter Robin-son podneli su žalbu po šest osnova tražeći oslobađajuću presudu po svim tačkama.

Sam Karadžić, iznoseći žalbu, izrazio je uverenje da će presuda kojom je osuđen na 40 godina zatvora za genocid i ratne zločine u BiH „apsolutno i odmah pasti”.

Prvi žalbeni osnov odnosio se na navode kako je postupak bio „nefer”.

Karadžić je naveo da mu nije dozvoljeno da svedoči u narativnoj formi, odnosno, da je sudija naložio pravnom savetniku da mu postavlja pitanja, zatim da je optužnica bila neprecizna i da je poseta mestima masakara u Sarajevu urađena bez njegovog prisustva.

Žalio se i da je prihvaćen veliki broj činjenica prethodno utvrđenih u drugim postupcima, da tužioci nisu kažnjeni što mu nisu na vreme dostavili sve dokaze, što su korišćeni nezakonito presretnuti razgovori, kao i što nije dobio imunitet za političke govore u vreme dok je bio u Skupštini Repub-like BiH.

Karadžić je takođe naveo da Prvostepeno veće bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske (VRS) Ratka Mladića, kojem se takođe u Hagu sudi za iste zločine kao i bivšem predsedniku RS-a, nije nateralo da svedoči.

„Šturo objašnjenje Prvostepenog veća ukazuje na to da je smatralo znača-jnijim prava generala Mladića – koji je čekao početak suđenja – nego prava predsjednika Karadžića da dobije značajan iskaz. Međutim, da je primoralo generala Mladića da svjedoči, Vijeće je moglo ispoštovati prava obojice. Predsjednik Karadžić je mogao obezbijediti ovaj dokaz, bez štete po gen-erala Mladića jer se odgovori ne bi mogli koristiti protiv njega”, stoji u Karadžićevoj žalbi.

Druga stavka žalbe odnosi se na tačku kojom je Karadžić proglašen krivim za kampanju progona Bošnjaka i Hrvata s prostora 20 opština u Bosni i Hercegovini. Kako stoji u žalbi, Veće je pogrešilo zaključivši da je Karadžić

- 7 -


želeo „prisilno uklanjanje” Bošnjaka i Hrvata, jer je podjednako moguće da je samo želeo „političku autonomiju” za Srbe unutar BiH.

„Vijeće je prihvatilo postojanje 65 različitih govora, razgovora ili izja-va predsjednika Karadžića koji osporavaju zaključak da je namjeravao ostvariti fizičko razdvajanje od nesrpskog stanovništva kroz progone. Ovo predstavlja značajnu količinu dokaza da je Karadžić namjeravao i zagovarao postojanje manjina u svakom entitetu u kojima bi njihova prava bila poštovana”, naveo je Karadžić u žalbi.

Inkriminirajući telefonski poziv o Srebrenici „pogrešno protumačen“

Treći i četvrti žalbeni navod odnose se na zaključke o Karadžićevoj krivici za genocid u Srebrenici i terorisanje građana Sarajeva, tokom opsade grada od strane snaga bosanskih Srba.

U odnosu na Srebrenicu, Karadžić je naveo da „nije čitao detalje ‘Direktive broj 7’”, koju je potpisao u martu 1995. i kojom je naložio da VRS u Sre-brenici „stvori nepodnošljive uslove totalne nesigurnosti, bez nade u život i opstanak u enklavi”, što je vojska i učinila.

Karadžić je nastojao osporiti i ključni dokaz, prema oceni Veća, u vezi sa njegovim učešćem u zločinu, odnosno telefonski razgovor između njega i Miroslava Deronjića, tadašnjeg poverenika za Srebrenicu, koji je vođen 13. jula 1995. uveče. Karadžić je pitao „koliko hiljada” zarobljenika je u tom trenutku u obližnjem Bratuncu, a Deronjić je odgovorio: „Dvije hiljade, bit će ih i više.”

„Sva roba mora biti u skladištima do podne sutra, ne tu, nego drugdje”, uzvratio je Karadžić.

Sudije su protumačile da su se Karadžićeve reči vezano za ‘robu’ odno-sile na zarobljenike koji su sutradan prebačeni na više lokacija u okolini Zvornika i streljani u periodu od 14. do 17. jula 1995. godine.

Karadžić je naveo u žalbi da se reči „ne tu, nego drugdje” odnose na premeštanje u zatočeničke objekte, a ne na mesta egzekucija.

U odnosu na deo presude kojim je osuđen za kampanju terora nad Sarajli-jama, Karadžić je naveo da je Veće pogrešno primenilo zakonske odredbe, kao i da je za određene incidente granatiranja – poput masakra na pijaci Markale 1994. godine – pogrešno utvrdilo da je krivac VRS.

- 8 -


Karadžić je naveo da je VRS-u branio da gađa civile, kao i da je redovno dobijao izveštaje od vojske da se samo puca na „legitimne vojne mete”. On je optužio sud da je ignorisao svedočenja koja su podržala ovu tvrdnju.

„Vijeće je zaključilo da svih 26 pripadnika VRS-a – koji su dali iskaz da su samo odgovarali na vatru i to po legitimnim metama – laže. Čak i da je ovo slučaj, to su bile jedine informacije koje je predsjednik Karadžić dobijao tokom rata kada je pitao za pojašnjenja u vezi sa primjedbama međunar-odne zajednice”, stoji u žalbi odbrane.

U odnosu na stradanje civila, Karadžić je povukao paralelu između deša-vanja u Sarajevu i napada američke vojske dronom.

„Dronovi koje lansiraju Sjedinjene Američke Države (SAD) redovno ubijaju civile. Predsjednika Baraka Obamu, kao vrhovnog komandanta oružanih snaga SAD-a, sigurno uvjeravaju da se radi o legitimnim vojnim metama. Ukoliko se kasnije ispostavi da to nije istina, to ne znači da je Barak Obama imao nameru da teroriše ili ubije civile”, dodao je Karadžić.

Peti žalbeni navod se odnosi na zaključke o Karadžićevoj krivici za uz-imanje pripadnika Ujedinjenih nacija (UN) za taoce 1995. godine, gde je, prema stavu Odbrane, Veće pogrešilo zaključivši da je optuženi imao na-meru da počini krivično delo.

„Radilo se, prema stavu predsjednika Karadžića, o zakonito pritvorenim ratnim zarobljenicima”, stoji u žalbi odbrane.

Poslednja stavka u žalbi odnosi se na dužinu kazne, gde je odbrana navela da, čak i ako bivši predsednik Republike Srpske bude osuđen, kazna tre-balo da bude znatno niža jer je „postupak bio nepošten a on se korektno ponašao tokom suđenja”.

- 9 -


15.03.2019

Godine koje je Karadžić proveo u bekstvu i dalje obavijene

velom misterijeUoči konačne presude Radovanu Karadžiću, koja treba da

bude izrečena iduće nedelje, mnoge stvari iz vremena kada je on bio begunac, još uvek su obavijene velom tajne, koju,

čini se, srpske i bosanske vlasti nemaju volje da istraže, dok su osobe, koje su mu u tih 12 godina pomagale da izbegne

hapšenje, i danas neprocesuirane.

HARIS ROVCANIN

Radni je dan, popodne, a mali kafić „Luda Kuća” u Beogradu je prepun starijih, ali pričljivih redovnih gostiju.

Na zidovima se nalaze fotografije ratnih lidera bosanskih Srba Radovana Karadžića i Ratka Mladića, libijskog diktatora Muamera el Gadafija, ruskog predsednika Vladimira Putina i Slobodana Miloševića.

Ovo je kafić u koji je prerušeni Karadžić dolazio, pre nego što je 2008. go-dine lišen slobode, a kasnije i osuđen pred sudom UN-a u Hagu za zločine počinjene u ratu u BiH, 1992-95. godine.

Karadžić je 2016. osuđen na 40 godina zatvora zbog genocida u Srebrenici, prvog takvog zločina na evropskom tlu nakon Drugog svetskog rata, kao i zbog progona Bošnjaka i Hrvata širom BiH, teroriziranje stanovništva Sarajeva i uzimanje pripadnika mirovnih snaga UN-a za taoce.

On je na ovu odluku uložio žalbu, a Mehanizam za međunarodne krivične sudove (MMKS) će mu konačnu presudu izreći 20. marta.

Posetioci kafića „Luda Kuća”, na pominjanje Karadžića, postaju manje pričljivi, ali kažu da ga nisu prepoznali. Dok se skrivao u Beogradu, imao je dugu bradu i predstavljao se kao „duhovni iscelitelj“, Dragan Dabić.

„Čovek je dolazio, pio kafu … Niko nije znao da je to on”, kaže jedan od posetilaca.

Stalni gosti se prisećaju navale novinara nakon njegovog hapšenja 21. jula 2008. godine. Kažu da je u ovaj kafić, veličine jednosobnog stana, došlo oko 350 novinarskih ekipa.

- 10 -


Karadžić je, nakon dugogodišnje potere, uhapšen u Beogradu 12 godina nakon što je za njim raspisana međunarodna poternica. Međutim, šta se dešavalo tih godina dok je on bio u bekstvu, možda će zauvek ostati mis-terija, jer Srbija i BiH nisu mnogo učinile na otkrivanju mreže osoba koje su mu pomagale u sakrivanju.

U BiH, nakon istrage koja je obuhvatila 58 lica, samo je jedna osoba bila optužena za pomaganje Karadžiću, a sam proces je okončan oslobađa-jućom presudom u januaru 2012. Niko nikada nije bio optužen za poma-ganje skrivanja Karadžića u Srbiji.

Beg iz BiH

Godine 1995, poslednje ratne godine u BiH, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) je podigao optužnicu protiv Karadžića. U julu 1996. godine, on je podneo ostavku sa mesta predsednika Republike Srp-ske (RS) i Srpske demokratske stranke, u čijem je preratnom osnivanju učestvovao.

Neslužbene informacije koje su kružile naokolo su ukazivale da se Karadžić prve godine skrivao u BiH, a stabilizacijske snage NATO-a, SFOR, i strane sigurnosne službe su ga bezuspešno tražile.

Britanski novinar Džulijan Borger, autor knjige „Krvnikov trag”, koja gov-ori o tome kako su počinioci ratnih zločina na Balkanu uhvaćeni, kaže da postoje razni razlozi zašto je hapšenje Karadžića u BiH, pre nego je on prešao u Srbiju krajem 1999. godine, bilo bezuspešno.

„U početku nije bilo volje. Trupe na terenu su 1996. i 1997. smatrale da im je zadatak da budu mirovne snage i nisu hteli da rizikuju žrtve ili da ponovno izazovu sukob. Mislim da je 1998. i 1999. godine, lukavstvo lovl-jenog nadmašila veštine lovaca“, rekao je Borger za BIRN.

Karadžić je 2017. godine u intervjuu za Večernje novosti izjavio da se, nakon što je otišao sa funkcije predsednika RS-a, „slobodno kretao” na teritoriji ovog entiteta, smatrajući da ima „tajni dogovor” sa američkim izaslanikom za Balkan Ričardom Holbrukom.

Prema navodnom dogovoru, Karadžiću bi bilo omogućeno da izbegne kriv-ično gonjenje, ako odustane od javnog života. Međutim, Holbruk je negirao da je ikada Karadžiću dao takvu garanciju.

Nakon što je počeo da se skriva 1997. godine, kružile su glasine da Karadžić živi u manastirima, ili da je Crnoj Gori, u Grčkoj, Rusiji ili Belorusiji.

Borger je rekao da bi „voleo da ima više detalja o periodu od 1998. do 1999. godine”, jer iz Karadžićeve perspektive nema dovoljno informacija.

- 11 -


„Verujem da je vreme proveo na crnogorskoj granici i možda prebivao u manastirima. Njegov pravni tim je na to ukazao“, dodao je Borger.

Duhovni iscelitelj i zabavljač u kafiću

Nakon što je krajem 1999. godine prešao u Srbiju, Karadžić se, navodno, sakrivao u Novom Sadu, a onda je prešao u Beograd, gde je postao Dragan Dabić, samoprozvani duhovni iscelitelj.

Nakon završenog parapsihološkog kursa, Karadžić je počeo da drži preda-vanja i da radi kao konsultant za privatne zdravstvene firme.

Prema Borgerovim rečima, on je mogao da zavara trag da se nalazi u Srbiji jer je imao pomoć nekih oficira srpske bezbednosno-informativne agenci-je, BIA-e, koji su mu stvorili identitet Dragana Dabića.

Dodaje da je CIA od 2000. godine sumnjala da se Karadžić nalazi u Be-ogradu, ali da nije imala pomoć na lokalnom nivou koja joj je bila potrebna da bi ga pronašla.

„Maskiranje u Dabića je bilo uspešno, jer je bilo neobično. Niko ozbiljan ne bi očekivao da vidi ovog begunca optuženog za ratne zločine kao duhovnog iscelitelja“, naglašava Borger.

Karadžić je kreirao (sada nepostojeću) web stranicu, dragandabic.com, na kojoj se nalazila lažna biografija Dabića, u kojoj je stajalo da je on rođen u malom gradu u centralnoj Srbiji, gde je kao dečak „istraživao obližnje šume i planine i provodio mnogo vremena na Kopaoniku, skupljajući prirodne i moćne lekovite biljke koje su posvuda rasle na tim zelenim pašnjacima”.

Na internet stranici se nalazilo i deset njegovih omiljenih „ki n eskih poslovica”, od kojih jedna kaže: „Onaj ko se okrene u svom grobu, iskopaće dva”.

Neki od klijenata su hvalili „Dabića” čak i nakon što je otkriven njegov pravi identitet.

Jedna od njih je Danijela Balaban, koja je za srpski Kurir 2008. rekla da je on pomagao njenom autističnom sinu Danilu. „Žao mi je, jer znam da je pomogao mom sinu. Verujem da bi Danilo progovorio da mu je Dabić mogao nastaviti pomagati“, izjavila je ona.

Karadžić je kao Dabić živeo u Novom Beogradu i dolazio u „Ludu kuću” gde je ponekad svirao gusle, kao pratnju pri pevanju epskih poema.

Karadžić je tokom godina svedočio menjanu političke situacije u Srbiji. Bio je prisutan kada je 5. oktobra 2000. godine nakon masovnih protesta Mi-

- 12 -


lošević svrgnut sa vlasti, a i kada je 2003. godine ubijen njegov politički protivnik, premijer Zoran Đinđić.

Međutim, vreme njegovog skrivanja završava 2008. godine, kada se za vreme Vlade predvođene Demokratskom strankom, promenilo i rukovod-stvo BIA-e.

Novi šef BIA-e, mladi bivši načelnik policije, Saša Vukadinović, nije bio deo ratnog kadra u sigurnosnim službama i prethodno je radio na istrag-ama organizovanog kriminala.

Samo nekoliko dana nakon dolaska Vukadinovića na čelo službe, operacija hapšenja Karadžića je uspešno sprovedena. Agenti BIA-e su 21. jula 2008. godine pratili Karadžića koji se vozio javnim prevozom i na miran način ga izveli i uhapsili. Zatim je prebačen u Hag kako bi mu se sudilo.

Srpski stručnjak za bezbednost Aleksandar Radić kaže da veruje da je razlog zašto je Karadžić toliko dugo bio na slobodi u Srbiji kombinacija njegovog uspešnog skrivanja, nedostatka volje vlasti nakon Miloševića da ga uhapse i stalnog uticaja ratnog kadra koji je i dalje ostao na vlasti u agencijama kao što je BIA.

„Imali smo (političke) snage koje su nasleđe rata i koje nisu imale motiv da dopuste izručenje Karadžića, zatim smo sa druge strane imali snage koje su to doživljavale kao pitanje kojim može da se trguje u pregovorima sa zapadom”, rekao je Radić za BIRN.

On dodaje da je međutim i sam Karadžić uložio mnogo napora da ostane sakriven.

Na pitanje zašto Srbija nikada nije procesuirala one koji su odgovorni za pomaganje Karadžiću, Radić navodi da bi ono što je razotkriveno na sudu bilo neprijatno za mnoge koji su u to vreme bili u Vladi, a koji su „direktno ili indirektno svojom pasivnošću, delili odgovornost”.

„To je ‘prljav veš’ prošlosti koji kao i mnoge druge teme želimo da zatr-pamo”, kaže Radić, dodajući da su praktično svi visoki politički zvaničnici, nakon pada Miloševića 2000, bili manje-više upleteni u razvoj Karadžićeve situacije.

Bezuspešno otkrivanje mreže pomagača

Desetine ljudi bilo je ili smenjeno sa javnih funkcija ili je Ured visokog pred-stavnika BiH zamrznuo njihovu imovinu, zbog pomaganja u sakrivanju ili finansiranju haških begunaca, uključujući i Karadžića.

- 13 -


Među njima su bili visoki predstavnici bosanskih Srba poput bivšeg srp-skog člana predsedništva BiH i predsednika RS-a Mirka Šarovića, bivšeg ministra unutrašnjih poslova BiH i optuženika za ratne zločine Momčila Mandića, bivšeg zvaničnika Srpske demokratske stranke Milovana Bjelice, suosnivača Srpske demokratske stranke i bivšeg gradonačelnika Trebin-ja Božidara Vučurevića, bivšeg ministra unutrašnjih poslova RS-a Zorana Đerića, i bivšeg predsednika Boračke organizacije RS Pantelije Ćurguza.

Tu su takođe i bivši policijski zvaničnici poput Tomislava Kovača, Drago-mira Andana, Predraga Jovičića i Milomira Mališa, kao i nekoliko biznis-mena i Karadžićeva supruga i sin.

Momčilo Mandić je na kraju osuđen na pet godina zatvora zbog korupcije u slučaju Privredna banka Srpsko Sarajevo, ali je oslobođen krivice za poma-ganje Karadžiću, zbog nedostatka dokaza.

Mandić za BIRN kaže da se u celom slučaju radilo o „zapadnoj propagan-di” i volji međunarodne zajednice i prozapadnih Srba. On je naglasio da su optužbe bile političke i da on nije prekršio nijedan zakon.

„Osuđen sam za banku jer su smatrali da je davala kredite firmama koje su pomagale haške optuženike, a među njima je bio Karadžić”, kazao je Mandić, iako je naglasio da nije posuđivao novac osumnjičenim firmama.

Tužilaštvo je pre nekoliko godina saopštilo da je istraga protiv 58 osoba za pružanje finansijske podrške Karadžiću obustavljena, jer nije bilo dokaza o krivičnim delima i da su osobe koje su bile pod istragom sarađivale sa Haškim tribunalom.

Srbija, sa druge strane, nikada nije podnela nikakve optužbe i nije poznato da li je ikada vodila istragu protiv nekoga za pomaganje Karadžiću.

Bosanski advokat Asim Crnalić je rekao da će sada biti teško dokazati da je neko pomagao bivšem političkom lideru bosanskih Srba dok je bio u begu.

„To je prilično teška procedura, naročito nakon toliko vremena. Nije mogao da se skriva toliko godina bez pomagača, ali neophodni napori za utvrđivanje ko mu je pomogao nisu uloženi“, dodao je Crnalić.

„Ni danas ne znamo pravu istinu o tome gde je bio i s kim je boravio”, dodao je on.

- 14 -


14.03.2019

Radovan Karadžić – psihijatar i pesnik, koji je odveo bosanske

Srbe u ratRadovan Karadžić, ratni predsednik bosanskih Srba, bio je godinama u begu, pre hapšenja i suđenja, a s obzirom

da sledeće sedmice Mehanizam za međunarodne krivične sudove (MMKS) treba da donese konačnu presudu, on bi

mogao da ostane u zatvoru do kraja života.

DENIS DZIDIC

Radovan Karadžić rođen je sredinom juna 1945. godine u selu Petnica blizu Šavnika na području Crne Gore, koje je oko 2.000 km udaljeno od Ševenin-gena, blizu Haga, gde se danas nalazi u pritvoru i čeka konačnu presudu u sudskom procesu koji se protiv njega vodi za genocid i druge ratne zločine.

Karadžić je u životu imao brojne uloge, bio je psihijatar, pesnik, politički vođa, „duhovni isceljitelj“, ali 20 marta bi mogao da bude osuđen na ka-znu koja će ga do kraja života zadržati u zatvoru.

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) je Karadžića prvo-stepenom presudom u martu 2016. osudio za neke od najgorih zločina u Evropi nakon Drugog svetskog rata na 40 godina zatvora.

Proglasio ga je krivim za genocid nad Bošnjacima iz Srebrenice 1995. go-dine, progon Bošnjaka i Hrvata u celoj zemlji, terorisanje civilnog stano-vništva Sarajeva i uzimanje pripadnika mirovnih snaga UN-a za taoce.

Međutim, on je oslobođen optužbi za genocid u nekoliko drugih bosanskih opština 1992. godine.

Karadžić se žalio na presudu, tvrdeći da nema „dokaza za optužbe u vezi s namjerom da se sprovede etničko čišćenje”.

On je takođe tvrdio da je tokom opsade Sarajeva ubijeno „vrlo malo civila“ i da su se „Srbi samo branili, a Muslimani izazivali incidente i optuživali Srbe da bi dobili stranu intervenciju”.

Žalbu je podnelo i Tužilaštvo, koje je tražilo da Karadžić bude osuđen na kaznu doživotnog zatvora.

- 15 -


Nakon što mu je izrečena prvostepena presuda, Karadžić, koji danas ima 73 godine, nekoliko puta se žalio Haškom tribunalu zbog svog zdravlja, a takođe je i više puta od suda tražio da mu dozvoli da koristi Skajp u svojoj ćeliji.

Dešavale su se i kontroverze, kada se prošlog septembra predsedavajući sudija Teodor Meron, dobrovoljno povukao iz žalbenog postupka, nakon što je odbrana zatražila od MMKS da ga izuzme zbog navodne pristras-nosti.

Odbrana je tvrdila da je sudija Meron pristrasan jer je donosio zaključke u nekim prethodnim predmetima koji su bili povezani sa Karadžićem i zločinima počinjenim u Srebrenici, Sarajevu i drugim opštinama u Bosni i Hercegovini.

„Dobar komšija“

Karadžić je detinjstvo proveo u Crnoj Gori, osnovnu školu je završio u Nikšiću, a u glavni grad Bosne i Hercegovine se doselio kako bi upisao srednju medicinsku školu. U Sarajevu je završio medicinski fakultet, a u bolnici na Koševu je specijalizirao psihijatriju.

Karadžić sa suprugom Ljiljanom Zelen ima dvoje dece – sina Sašu, čija je posleratna karijera nepoznata, i ćerku Sonju, koja je danas, kao kandi-dat stranke koju je nekad njen otac vodio – Srpske demokratske stranke (SDS), potpresednik Narodne Skupštine Republike Srpske (NSRS).

Karadžić je rekao da je srećan što je njegova kćerka otišla u politiku „pose-bno zato što je zainteresovana za poboljšanje vrijednosti ljudskih života”.

U periodu neposredno pre rata živeli su u ulici Sutjeska u Sarajevu, a jedna od njihovih komšinica bila je i Hajrija Smajić.

„Bili su dobre komšije“, kaže Smajić za BIRN. „Njegova supruga je liječila moju majku. Krivo mi je jedino što mi nisu rekli da se nešto sprema (pre nego što je rat počeo), i da i ja odem iz Sarajeva jer tada sam imala dese-togodišnje dijete“, kaže ona.

Pojasnila je da niko ne boravi u Karadžićevom stanu. „Niko i ne dolazi”, kazala je ona.

Uz svoj posao psihijatra, prvo u Sarajevu, a zatim i u Beogradu, gde je uglavnom radio sa pacijentima koji boluju od depresije, Karadžić se bavio i pisanjem poezije.

Objavio je nekoliko knjiga pesama i postigao skromnu slavu, a tokom rat-nih godina dobio je i književnu nagradu u Rusiji. Pesme je objavljivao i

- 16 -


nakon rata, dok je bio u begu. U jednoj od svojih pesama, pod nazivom „Sarajevo“, on je napisao:

„Grad gori kao tamjan u crkvi

U dimu vidim našu savest“.

Kada je radio na klinici u Sarajevu, Karadžićev šef bio je Ismet Cerić, koji je u intervjuu američkim novinarima PBS-a rekao kako je Karadžić oduvek imao „nevjerovatno visoko mišljenje o sebi”.

„To je bilo potpuno nevjerovatno“, prisetio se Cerić. „Govorio je: ‘Ja sam izvrstan pjesnik, izvrstan psihijatar, izvrstan biznismen u komunističkom sistemu. Na početku smo mislili da ima neobičan smisao za humor“, rekao je Cerić.

Osuđen 1980-ih godina

Karadžić je sredinom 1980-ih godina imao svoje prve probleme sa zakonom. Naime, uhapšen je i pritvoren pod sumnjom da je proneverio novac kako bi sagradio vikendicu na Palama.

Osuđen je, ali zbog vremena koje je proveo u pritvoru, nije morao ići u zatvor.

Zajedno sa Karadžićem, u pritvor je tada, zbog optužbi za privredni krim-inal u energetskoj firmi, smešten i njegov poznanik Momčilo Krajišnik.

Krajišnik, koji će kasnije postati predsednik Skupštine Republike Srpske, za BIRN je rekao da ih je to iskustvo zbližilo.

„Smatram ga prijateljem i dobrim čovjekom. Prošli smo skupa kroz tu sit-uaciju, koje se ne želim prisjećati, i kasnije smo ostali bliski. Znam da nikada nikoga nije mrzio i da nije želio nikakvo zlo”, rekao je Krajišnik.

Sredinom 1990-ih dolazi do osnivanja Srpske demokratske stranke (SDS), a Karadžić je imenovan za njenog prvog predsednika. Stranka je bila deo antikomunističke koalicije i prvobitno je vodila kampanju da zemlja ostane u sastavu Jugoslavije.

U intervjuu datom Srpskoj novinskoj agenciji (SRNA), Karadžić je rekao da je tu poziciju prihvatio mimo svoje volje.

„Svakako nisam želio da budem aktivan političar“, rekao je on. „Nis-am želio ni da vodim Republiku Srpsku, a i ne bih da nije bilo vanrednih događaja“, rekao je Karadžić.

- 17 -


Pozivi za „Veliku Srbiju“

Prvi višestranački izbori u BiH održani su u novembru 1990. godine, i uz Karadžićev SDS pobedile su još dve nacionalne partije – Stranka demokrat-ske akcije (SDA) i Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine (HDZ BiH).

Miro Lazović, političar Socijaldemokratske partije (SDP) priseća se kako je često govorio protiv Karadžićeve agresivne prosrpske političke agende na skupštinskim sednicama početkom 1990-ih.

„Karadžić je prije rata zagovarao koncept stvaranja ‘velike Srbije’“, kazao je Lazović za BIRN.

„Za takvu njegovu politiku i pogotovo riječi upućene u oktobru 1991. go-dine – ‘ukoliko BiH krene putem samostalnosti da će nestati i musliman-ski narod i država’ – jednostavno moralo se unutar Skupštine Republike BiH krenuti putem referenduma, da se građani izjasne o nezavisnoj BiH”, prisetio se Lazović.

Karadžić je u govoru održanom u oktobru 1991. godine pred Skupštinom upozorio Bošnjake na opasnost od predstojećeg rata, nakon što su Sloveni-ja i Hrvatska proglasile nezavisnost. On je rekao da će napuštanje Jugo-slavije odvesti BiH u nasilje.

„Ovo je put na koji vi želite izvesti Bosnu i Hercegovinu, ista ona autocesta pakla i stradanja kojom su krenule Slovenija i Hrvatska“, izjavio je on pred poslanicima.

Bio je to govor kojim je, kako izgleda, predvideo brutalnost konflikta i masakre koji će uslediti.

„Nemojte misliti da nećete odvesti Bosnu i Hercegovinu u pakao, a mus-limanski narod možda i u nestanak, jer se ne može odbraniti ako rat bude ovdje”, kazao je tada Karadžić.

BiH je postala nezavisna 1992. godine nakon referenduma kome su se su-prodstavili Srbi jer su želeli da ostanu u Jugoslaviji. A onda je počeo rat.

Karadžić je tokom troipogodišnjeg rata bio predsednik Republike Srpske i vrhovni komandant njenih oružanih snaga.

Tokom ratnog perioda, njegove najozloglašenije izjave bile su o Sarajevu, koje su srpske snage držale pod opsadom.

Karadžić je negirao da su jedinice pod njegovom komandom bile krive za smrtonosne minobacačke napade na grad. Nakon masakra na pijaci

- 18 -


Markale 1994. kada je poginulo na desetine civila, Karadžić je za novine Borba rekao: „Mi imamo veoma disciplinovanu vojsku… niko ne sme da opali sa naših položaja bez komande i naredbe“.

On je takođe izjavio da „Srbi Sarajevo neće nikada napustiti i ono će biti buduća prestonica srpske države“.

U nekoliko intervjua koje je dao, on se suprotstavio međunarodnoj inter-venciji u BiH, rekavši da bi to bio „opasan međunarodni presedan koji bi svaku zemlju u svetu učinio nesigurnom. Doveo bi pravo naroda na samoopredeljenje ili demokratiju u pitanje“. On je takođe javno deman-tovao odgovornost za masakre u Srebrenici u julu 1995. godine.

Govoreći o tom periodu, ratni predsednik NSRS Momčilo Krajišnik je rekao da se Karadžić „uvijek borio protiv zločina”.

„On te zločine jednostavno nije želio, i ako bude pravde, on će biti oslo-bođen na ovom suđenju”, istakao je Krajišnik, koga je Haški tibunal osudio na 20 godina zatvora za ratne zločine.

Lazović, pak, kaže kako je siguran da će Karadžića osuditi.

„Haški tribunal je već pokazao što misli o rukovodstvu bosanskih Srba i utvrdio je da je njihov plan bio da se počine zločini. Ne sumnjam da će Karadžić, kao personifikacija tih politika, biti osuđen”, rekao je on.

Karadžić u bekstvu

MKSJ je osnovan u Hagu nakon što je na hiljade nesrba bilo zatočeno u koncentracionim logorima, nakon zločina u Prijedoru 1992. godine i nakon što su snage bosanskih Srba granatirale Sarajevo.

Prva optužnica protiv Karadžića podignuta je 1995. godine, ubrzo nakon genocida u Srebrenici.

Karadžić je pre tri godine za BIRN priznao da je u Srebrenici počinjen „strašan zločin”, iako ga nije nazvao genocidom i umanjio je broj žrtava.

„Što se Srebrenice tiče, ono što se desilo u stvarnosti je dovoljno loše, pa nam nikakvo uveličavanje ne pomaže da dođemo do razumijevanja i mira među nama. Nepotrebno ubistvo jednog jedinog čovjeka je užasavajuće, a kamoli ubistvo sigurno najmanje nekoliko stotina ljudi, što je, naprim-jer, neupitni broj žrtava s povezima. Oni koji su to uradili prije svega su neprijatelji Srba, a zatim neprijatelji tih porodica, a onda i muslimanske zajednice”, kazao je on.

- 19 -


Poternica za Karadžićem izdata je 1996. godine, ali se on tada već nalazio u bekstvu.

Prema britanskom novinaru Đulijanu Borgeru, koji je napisao knjigu o ‘lovu’ na Karadžića, bivši predsednik bosanskih Srba izbegavao je hapšen-je više od deset godina, jer na početku „nije bilo političke volje“ da se on uhapsi, a međunarodna zajednica je verovala da bi to moglo ugroziti krhki posleratni mir.

Na početku, napisao je Borger, Karadžić se otvoreno krio na Palama, ali kasnije odlazi u Srbiju i krije se tamo.

Sjedinjene Američke Države (SAD) ponudile su nagradu od pet miliona dolara za informacije o tome gde se Karadžić nalazi, ali uprkos dugoj po-trazi međunarodnih i lokalnih snaga sigurnosti on je uhapšen tek u leto 2008. u Beogradu, gde se krio pod pseudonimom Dragan Dabić, i pred-stavljao se kao „iscelitelj“.

Njegov pravni savetnik, američki advokat Peter Robinson, opisao je bivšeg predsednika Republike Srpske kao „harizmatičnog, inteligentnog i em-patičnog čoveka koji je posvećen svom narodu”.

„Tokom postupka, važnije mu je bilo da odbrani srpski narod od toga da brani sebe”, rekao je Robinson.

Udruženja bošnjačkih ratnih žrtava izjavila su da je Karadžić odgovoran za užasne, etnički motivisane zločine i da bi trebao biti u zatvoru do kraja života.

Nakon maratonskog suđenja, tokom kog je saslušano oko 500 svedoka, MMKS će 20. marta Karadžiću izreći pravosnažnu presudu.

Tužilaštvo traži kaznu doživotnog zatvora, a Karadžić, koji i dalje tvrdi da nije kriv, smatra da treba da bude pušten.

Ovaj članak je ažurirana verzija Karadžićevog profila, koji je BIRN objavio u martu 2016. godine.

- 20 -


15.02.2019

Bivši savetnik Radovana Karadžića žalio se na osuđujuću

presuduovan Tintor, bivši savetnik predsednika Republike Srpske

Radovana Karadžića, žalio se na presudu kojom je osuđen za nezakonita zatvaranja i zlostavljanja zatvorenika Bošnjaka i Hrvata na području Vogošće 1992. godine.

LAMIJA GREBO

Odbrana Jovana Tintora, ratnog predsednika Kriznog štaba opštine Vogošća, žalila se danas protiv presude kojom je on osuđen na 11 godina zatvora.

Tintor, ratni savetnik predsednika Republike Srpske Radovana Karadžića i poslanik njegove Srpske demokratske stranke (SDS) u Vogošći, prošlog av-gusta je proglašen krivim po sedam tačaka optužnice za učešće u širokom i sistematičnom napadu na nesrpsko stanovništvo Vogošće u periodu od aprila do kraja jula 1992. godine.

„Smatram u potpunosti da je sud mene ni krivog, ni dužnog osudio… Niti sam znao, niti naredio neko zločinačko djelo“, rekao je optuženi Tintor Sudu.

Njegova advokatica Nina Kisić je naglasila da veliki deo žalbe čine brojne protivrečnosti prvostepene presude.

Ona je istakla da je presuda pogrešna i da „nije obrazlagana sa dužnom pažnjom“, i navela kako u presudi stoji da je određenu stvar izjavila osoba koja ne samo da nije svedočila, nego je umrla pre 20 godina.

Sud je Tintora prošlog avgusta osudio za nezakonita hapšenja, mučen-ja, premlaćivanja i teranje na prisilni rad. Ovi zločini su, kako se navodi, počinjeni nad velikim brojem zatvorenika, Bošnjaka i Hrvata, u nekoliko logora u Vogošći.

Kako je tada rekla predsedavajuća sudskog veća, na osnovu izvedenih do-kaza Tužilaštva jasno je da je Tintor znao za planove pritvaranja Bošnjaka u Vogošći i da je ovu teritoriju nazivao „srpskom zemljom”.

- 21 -


Govoreći o objektima za zatvaranje u Vogošći, sudija je navela da je op-tuženi, ne samo formirao logor „Bunker“, nego je imao i nadležnost da odlučuje o sudbini zatvorenih lica.

On je, prema presudi, odgovoran i za zatvaranje civila u „Nakinu garažu i ‘Planjinu kuću’ i držanje u nehumanim uslovima.

Tintor je tada oslobođen optužbi za stradanje 13 civila, koji su, prema op-tužnici, iz logora „Bunker” odvedeni u nepoznatom pravcu, nakon čega nisu ponovo viđeni.

Protiv odluke da se oslobodi ovih optužbi, danas je žalbu podnelo Tužilašt-vo BiH.

- 22 -


11.12.2018

Karadžić zatražio da bude pušten do konačne presude

Bivši lider Republike Srpske Radovan Karadžić zatražio je od Mehanizma u Hagu da ga pusti na privremenu slobodu do

izricanja pravosnažne presude sledeće godine.

RADOŠA MILUTINOVIĆ

Karadžić je od Mehanizma za međunarodne krivične sudove (MMKS) u Hagu zatražio da ga pusti na privremenu slobodu do izricanja drugostep-ene presude 2019. godine, a kao razlog je naveo to što je izricanje presude, koje je planirano za ovaj mjesec, odloženo.

Do odlaganja je došlo zbog izmene u Sudskom veću, nakon što se pred-sedavajući sudija Teodor Meron izuzeo iz postupka na zahtev odbrane Karadžića koja je navela da je on pristrasan.

Karadžićeva odbrana je takođe zatražila da, zbog te promene, Žalbeno veće počne ispočetka većanje o presudi, iako je postupak prethodno ušao u za-vršnu fazu.

Potvrđujući da će presuda Karadžiću biti izrečena iduće godine, sudija Vagn Johansen pozvao je branioce da svoj zahtev izlože u pisanom podnesku.

Haški tribunal je nepravosnažno osudio Karadžića na 40 godina zatvora zbog genocida u Srebrenici, progona Bošnjaka i Hrvata širom BiH, ter-orisanja stanovništva Sarajeva dugotrajnim granatiranjem i snajperskom vatrom i uzimanmja pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Karadžić je uložio žalbu, ali su to učinili i tužioci koji traže da on bude osuđen i za genocid u još šest opština.

- 23 -


05.12.2018

Karadžić od SAD-a traži presretnute razgovore o

SrebreniciOdbrana bivšeg lidera Republike Srpske (RS) Radovana

Karadžića zatražila je od Vlade Sjedinjenih Američkih Država (SAD) presretnute razgovore o Srebrenici iz jula

1995. godine.

EMINA DIZDAREVIĆ

Karadžićev advokat Peter Robinson zatražio je od Mehanizma za međun-arodne krivične sudove (MMKS) da naloži Vladi SAD-a da preda sve tran-skripte presretnutih i snimljenih razgovora iz perioda jula 1995. godine, koji se tiču nasilnih dešavanja u Srebrenici.

Karadžić smatra da SAD poseduju informacije koje će bivšem predsedniku RS-a omogućiti da dokaže da je pogrešno osuđen za genocid.

„Tražimo od Žalbenog veća da od SAD-a traži da dostave ove informacije ili da odgovore ako ih ne poseduju”, stoji u zahtevu.

„To bi omogućilo da Karadžić pokaže da zapravo u relevatnom periodu nije znao da su zarobljenici u Srebrenici i da su ubijeni“, naglašava se u njemu.

Haški tribunal je Karadžića u martu 2016. nepravosnažno osudio na 40 godina zatvora za genocid u Srebrenici, za progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, terorisanje stanovništva Sarajeva dugotrajnim granatiranjem i sna-jperisanjem, i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Na tu presudu Karadžić je uložio žalbu, ali je to učinilo i Haško tužilaštvo, koje je tražilo da on bude proglašen krivim i za genocid u još šest opština i da bude osuđen na doživotni zatvor.

Bilo je planirano da Mehanizam pravosnažnu presudu Karadžiću izrekne u decembru, ali je izricanje odloženo zato što se sudija Teodor Meron, na zahtev Odbrane, povukao iz Apelacionog veća, a umesto njega postavljen je sudija Ivo Rosa.

- 24 -


06.11.2018

Karadžić traži da komunicira preko Skajpa

Bivši politički lider Republike Srpske (RS) Radovan Karadžić zatražio je od Međunarodnog mehanizma za krivične

sudove (MMKS) u Hagu da mu do kraja godine omogući da sa porodicom komunicira putem interneta.


Odbrana Karadžića je podnela zahtev predsedniku suda Teodoru Meronu, u kom se kaže da sudski Sekretarijat, dve godine nakon što je to tražio, nije omogućio Karadžiću da komunicira preko Skajpa uprkos obećanjima samog Merona.

„Iako je imao i više od potrebnog vremena, Sekretarijat je zakazao u prim-jeni tehnologije video-komunikacije u pritvorskoj jedinici Ujedinjenih naroda, prvenstveno jer je ovo postalo pitanje manjeg prioriteta”, nave-deno je u podnesku.

Sekretarijat je, na Karadžićeve dosadašnje zahteve, odgovarao da je „pilot projekat” upotrebe video-servisa naišao na bezbednosne, tehničke i or-ganizacione probleme.

Karadžićev branilac Peter Robinson izrazio je u podnesku zabrinutost da bi odlaskom sudije Merona sа dužnosti predsednika suda u januaru, dos-adašnji napori da se pritvorenicima u Ševeningenu omogući video-komu-nikacija mogli ostati neuspešni.

Optuženi trenutno mogu da vide svoje članove porodice ukoliko oni posete pritvorski centar u Holandiji ili da razgovaraju sa njima telefonom ukoliko kupe telefonske kartice, ali је i jedna i druga opcija skupa.

Karadžića je u martu 2016. Haški tribunal nepravosnažno osudio na 40 godina zatvora, proglasivši ga krivim za genocid u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, terorisanje stanovništva Sarajeva dugotra-jnim granatiranjem i snajperskom vatrom i uzimanje pripadnika UNPRO-FOR-a za taoce.

Na tu presudu Karadžić je uložio žalbu, ali je to učinilo i Haško tužilaštvo koje je tražilo da on bude proglašen krivim i za genocid u još šest opština i da bude osuđen na doživotni zatvor.

- 25 -


Bilo je planirano da Mehanizam, pravni naslednik Haškog tribunala, pra-vosnažnu presudu Karadžiću izrekne u decembru.

Međutim, ovo će verovatno biti odloženo zato što se sudija Meron, na zahtev Odbrane koja je navela da je on pristrasan, povukao iz Apelacionog veća, a umesto njega postavljen je novi sudija.

- 26 -


15.10.2018

Karadžić zatražio isključenje još jednog sudije

Bivši politički lider Republike Srpske (RS) Radovan Karadžić zatražio je od Mehanizma za međunarodne krivične

sudove (MMKS) da zbog navodne pristrasnosti iz žalbenog postupka sa njegovog suđenja bude isključen još jedan

sudija, nakon što se prošlog meseca iz postupka povukao predsedavajući.

DENIS DŽIDIĆ

Karadžić je zatražio da se iz žalbenog postupka na njegovom suđenju pred MMKS-om isključi sudija Vilijam Sekule.

Odbrana Karadžića je navela da se Sekule smatra pristrasnim jer je pre-thodno bio u većima koja su osudila oficire Vojske Republike Srpske (VRS) Vujadina Popovića, Ljubišu Bearu, Dragu Nikolića, Vinka Pandurevića i Radivoja Miletića, kao i Zdravka Tolimira pomoćnika komandanta za obaveštajne poslove Glavnog štaba VRS, za genocid u Srebrenici.

„U presudama ‘Popović i ostali’ i ‘Tolimir’, sudija Sekule je donosio zakl-jučke u vezi sа dokazima i pitanjima koja se potežu u žalbenom postupku u slučaju ‘Karadžić’. Tim zaključcima sudija Sekule je potvrdio osuđujuće presude osobama potčinjenim Karadžiću”, navodi se u podnesku odbrane.

Ovaj potez dolazi nakon što se prošlog meseca Teodor Meron, predsedav-ajući sudija u žalbenom postupku u Karadžićevom predmetu povukao sa slučaja, jer je prethodno odbrana tvrdila da je on pristrasan.

Meron je takođe i predsednik MMKS-a.

Karadžić je u istom podnesku zatražio da Meron ne imenuje svoju zamenu, kao ni zamenu za sudiju Sekulea.

„Ne može biti pravedno da sudija koji se povuče ili koji bude diskvalifik-ovan može da nastavi da utiče na predmet tako što će imenovati sopstvenu zamjenu”, rekao je Karadžić.

Meron je, nakon povlačenja, kao zamenu imenovao sudiju Ivu Nelsona de Karijes Batista Rosu.

- 27 -


Karadžić je novi podnesak naslovio na sudiju Žan-Kloda Antoanetija, koji je zbog navoda o pristrasnosti doneo odluku da se u predmetu pro-tiv bivšeg komandanta VRS-a Ratka Mladića iz žalbenog postupka izuzmu trojica sudija.

Kako je naveo Antoneti u svojoj odluci, sudije „deluju pristrasno” s ob-zirom da su u ranijim predmetima u Hagu donosili određene zaključke koji se tiču Ratka Mladića.

Karadžiću i Mladiću se u odvojenim postupcima sudi za genocid počinjen u Srebrenici i u još nekoliko drugih opština, progone Bošnjaka i Hrvata širom BiH, terorisanje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPRO-FOR-a za taoce.

Karadžić je prvostepenom presudom osuđen na 40 godina, a Mladić na doživotnu kaznu zatvora. Na suđenjima obojici trenutno su u toku žalbeni postupci.

- 28 -


27.09.2018

Sudija Teodor Meron se povukao iz Karadžićevog

predmetaTeodor Meron, predsedavajući sudija u žalbenom postupku Radovanu Karadžiću, povukao se iz predmeta nakon što je Karadžićeva odbrana zatražila da on bude smenjen zbog

„pristrasnosti“.

LAMIJA GREBO

Sudija Meron se svojevoljno povukao iz žalbenog postupka Radovanu Karadžiću nakon što je odbrana od Mehanizma za međunarodne krivične sudove (MMKS) zatražila da se on smeni zbog navodne pristrasnosti.

„Kako smena ne bi uticala na napredak žalbenog procesa, u interesu je pravde da se povučem iz ovog predmeta”, stoji u podnesku sudije Teodora Merona.

On je istakao da je zahtev Karadžićeve odbrane baziran na odluci Mehaniz-ma o smeni sudija u žalbenom postupku u predmetu Ratka Mladića.

To je, kako je dodao, u suprotnosti sа utvrđenom pravnom praksom i šteti interesima Mehanizma.

Meron je istakao da bi nepristrasno sudio u ovom predmetu. Sudiju Mero-na zamijenit će sudija Ivo Nelson de Karijes Batista Rosa.

Karadžićev advokat Peter Robinson je u podnesku koji je predao juče naveo da predsednik MMKS-a Teodor Meron ne bi smeo ostati član Žalbenog veća s obzirom da je u prethodnim postupcima u Hagu donosio određene zaključke u vezi sa Karadžićem i zločinima počinjenim u Srebrenici, Sara-jevu i drugim opštinama u BiH.

„Razumni posmatrač koji ima sve informacije mogao bi prihvatiti da je sudija Meron pristrasan, s obzirom da je samo čovek… Karadžić, koji je psihijatar, poznaje kako naša podsvest utiče na naše odluke uprkos našim najboljim namerama”, stoji u podnesku.

Karadžićev advokat Peter Robinson je naveo i da Meron treba da bude iskl-jučen radi „samog Mehanizma – koji nastoji da se bori za promociju istine i pomirenja”.

- 29 -


Prvostepenom presudom Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugo-slaviju (MKSJ), na koju su žalbe uložile i Odbrana i haški tužioci, Karadžić je osuđen na 40 godina zatvora zbog genocida u Srebrenici, progona Bošn-jaka i Hrvata širom BiH, terorisanja stanovništva Sarajeva i uzimanja pri-padnika UNPROFOR-a za taoce.

Osobođen je optužbe za genocid u još sedam bh. opština.

I odbrana i tužioci su podneli žalbu na presudu. Presuda treba da bude izrečena krajem ove godine.

MMKS je prethodno ovog meseca prihvatio zahtev odbrane Ratka Mladića da se iz žalbenog postupka isključi troje sudija, među kojima i Meron, zbog navodne pristrasnosti.

Kako je navedeno u odluci, sudije Meron, Karmel Ađijus i Dakun Liu su prethodno donosili određene zaključke u vezi sa Mladićem, zbog čega nisu nepristrasni.

Mladić je takođe osuđen zbog genocida i drugih ratnih zločina na doživot-nu kaznu zatvora, i na tu presudu je uložena žalba.

Konačna presuda u njegovom slučaju očekuje se sledeće godine.

- 30 -


26.09.2018

Karadžić traži smenu sudije zbog „pristrasnosti”

Nekadašnji predsednik Republike Srpske (RS) Radovan Karadžić zatražio je od Mehanizma za međunarodne

krivične sudove (MMKS) da smeni sudiju Teodora Merona iz žalbenog postupka zbog „pristrasnosti”, nakon što je on

prethodno izuzet iz žalbenog postupka Ratka Mladića.

DENIS DŽIDIĆ

Karadžićeva odbrana podnela je zahtev MMKS-u u kom se kaže da Meron ne treba da bude član sudskog veća koje rešava po žalbi Karadžića, zbog njegove „pristrasnosti”.

U podnesku se navodi da je Meron u prethodnim postupcima u Hagu don-osio određene zaključke u vezi sa Karadžićem i zločinima počinjenim u Srebrenici, Sarajevu i drugim opštinama u BiH.

„Razumni posmatrač koji ima sve informacije mogao bi prihvatiti da je sudija Meron pristrasan, s obzirom da je samo čovek… Karadžić, koji je psihijatar, poznaje kako naša podsvest utiče na naše odluke uprkos našim najboljim namerama”, stoji u podnesku.

Karadžićev advokat Peter Robinson je naveo i da Meron treba da bude iskl-jučen radi „samog Mehanizma – koji nastoji da se bori za promociju istine i pomirenja”.

„Mnogi u regionu će preispitivati legitimitet presude ako sudija Meron ostane u Veću”, zaključeno je u podnesku.

Prvostepenom presudom Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugo-slaviju (MKSJ), Karadžić je osuđen na 40 godina zatvora zbog genocida u Srebrenici, progona Bošnjaka i Hrvata širom BiH, terorisanja stanovništva Sarajeva i uzimanja pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Osobođen je optužbe za genocid u još sedam bh. opština.

I odbrana i tužioci su podneli žalbu na presudu. Presuda treba da bude izrečena krajem ove godine.

- 31 -


MMKS je prethodno ovog meseca prihvatio zahtev odbrane Ratka Mladića da se iz žalbenog postupka isključi troje sudija, među kojima i Meron, zbog navodne pristrasnosti.

Kako je navedeno u odluci, sudije Meron, Karmel Ađijus i Dakun Liu su prethodno donosili određene zaključke u vezi sa Mladićem, zbog čega nisu nepristrasni.

Mladić je takođe osuđen zbog genocida i drugih ratnih zločina na doživot-nu kaznu zatvora, na koju je presudu uložio žalbu.

Konačna presuda u njegovom slučaju očekuje se sledeće godine.

- 32 -


25.04.2018

Presuda Karadžiću do kraja 2018. godine

Pravosnažna presuda bivšem predsedniku Republike Srpske (RS) Radovanu Karadžiću, koji je ove sedmice izlagao

žalbu na nepravosnažnu presudu, trebalo bi da bude izrečena do kraja ove godine.


Predsedavajući Apelacionog veća Mehanizma za međunarodne krivične sudove (MMKS) u Hagu Teodor Meron kazao je u sredu da je namera da presuda Radovanu Karadžiću bude spremna do 2018, “mada to nije defin-itivni cilj”.

Haški tribunal je Karadžića krajem marta 2016. osudio na 40 godina zat-vora zbog genocida u Srebrenici, progona Muslimana i Hrvata širom BiH, terorisanja stanovništva Sarajeva dugotrajnim granatiranjem i snajper-skom vatrom, i uzimanja pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

U žalbi, koju je obrazložio juče i prekjuče, Karadžić je zatražio da prvo-stepena presuda bude poništena zbog brojnih proceduralnih grešaka i po-grešno utvrđenih činjenica, te da mu bude suđeno ponovo.

Tužioci su u svojoj žalbi zatražili da Karadžić bude osuđen i za genocid u još sedam bosanskohercegovačkih opština i da mu kazna bude pooštrena na doživotni zatvor.

Na pitanje sudije Merona kakvog je zdravlja, Karadžić je danas u sudnici odgovorio da mu je zdravstveno stanje “sasvim zadovoljavajuće” i da se “osjeća mnogo bolje”.

Kazao je da se od “intervencija” sudije Merona vodi “potpuna briga o njegovom zdravlju”.

Karadžić se u novembru 2016. godine žalio da se njegovo zdravlje, koje je nekada bilo “perfektno“, “značajno pogoršalo“ od kada su ga doveli u pritvorsku jedinicu u Ševeningenu.

Karadžić je u sredu rekao da u celini nema pritužbe na uslove života u pritvorskoj jedinici suda.

- 33 -


Izrazio je zadovoljstvo što mu je ispunjen zahtev da dobije prenosni komp-juter, a ponovo je zatražio i da se razmotri mogućnost da ima ograničen pristup internetu.

Meron je kazao da je u toku razmatranje i Karadžićevog zahteva da mu se omogući komunikacija preko “Skajpa”.

Karadžić je u haškom pritvoru od kraja jula 2008. godine, kada su ga vlasti Srbije izručile Tribunalu.

- 34 -


24.04.2018

Haški tužioci zatražili doživotni zatvor za Karadžića

Tužioci su pozvali sudije Haškog suda da odbace žalbu bivšeg političkog lidera bosanskih Srba Radovana

Karadžića i da mu povećaju kaznu na doživotni zatvor zbog genocida i drugih ratnih zločina.


Tužioci su pred Mehanizmom za međunarodne krivične sudove (MMKS) u Hagu, drugog dana rasprave po žalbama na presudu Radovanu Karadžiću, zatražili da se njegova kazna od 40 godina zatvora poveća na doživotni zatvor.

Tužiteljka Katrina Gustafson je pred sudijama naglasila da je Karadžić “zloupotrebio svoju ogromnu moć za prolivanje krvi nevinih civila“.

“Pravda zahteva da dobije najveću moguću kaznu, doživotni zatvor“, rekla je ona.

Gustafson je istakla da je Karadžić nesrpskom stanovništvu u BiH pretio “izumiranjem i uništavanjem“.

“Otvorio je put zločinačkoj kampanji genocidne prirode“, rekla je ona.

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) je u martu 2016. godine proglasio Karadžića krivim za genocid u Srebrenici, progon Mus-limana i Hrvata širom BiH, terorisanje stanovništva Sarajeva i uzimanje pripadnika mirovnih snaga UN-a za taoce.

Prvi dan rasprave Karadžić je zatražio ukidanje osuđujuće presude, jer je njegovo suđenje bilo “nepravedno“.

Međutim, tužilaštvo je tražilo da njegova žalba bude u celosti odbačena.

Takođe je zatražilo da Karadžić bude proglašen krivim za genocid u sedam drugih bosanskih opština 1992. godine.

Tužiteljka Lorel Bejg je istakla da je dokazano da su srpske snage pod vrhovnom Karadžićevom komandom u julu 1995. počinile “najveće mas-ovno ubistvo posle Drugog svetskog rata”.

- 35 -


Po presudi, koju je citirala Bejg, vojska i policija Republike Srpske strijeljali su, posle pada Srebrenice, “najmanje 5.115” Muslimana.

“Karadžić je znao za taj plan, pridružio mu se i aktivno je učestvovao u njegovom sprovođenju”, kazala je tužiteljka.

Treća tužiteljka, Barbara Goj je istakla da je VRS, pod Karadžićevom ko-mandom, tri i po godine namerno, neselektivno i neproporcionalno granatirala i snajperskom vatrom gađala Sarajevo, pri čemu je, tom pri-likom, ubijeno i ranjeno “10.000 civila”.

Osim podele grada, što je bio jedan od strateških ciljeva vođstva RS-a, Karadžić je, zajedno s generalom Ratkom Mladićem, napade na Sarajevo koristio kao “sredstvo pritiska na Muslimane i međunarodnu zajednicu da prihvate srpske zahteve”.

Bejg je “nevažnim” nazvala to da li je Armija Bosne i Hercegovine (ABiH) “provocirala” VRS da puca po gradu, naglasivši da je važno da li je odgovor na “provokacije“ bio u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom.

“A nije bio, jer je ili nesrazmeran ili direktno usmeren na civile”, utvrdila je Bejg.

Nasuprot odbrani, Goj je utvrdila da je Karadžić ispravno osuđen i za ek-sploziju na pijaci Markale koja je 5. februara 1994. ubila 67 građana, a ranila više od 140.

Goj je istakla da je presudom utvrđeno da je minobacačka granata na Markale doletela iz pravca poznatog položaja VRS-a, sa kojih je na grad tokom rata ispaljeno “30.000 do 40.000 projektila”.

Tužiteljke su zatražile da bude odbačen i proceduralni deo Karadžićeve žalbe u kojem je tvrdio da nije imao pravično suđenje.

“Karadžić je s pravom osuđen kao protagonista četiri udružena zločinač-ka poduhvata, imao je pravično suđenje i nije dokazao bilo kakvu pravnu nepravilnost ili činjeničnu grešku u presudi”, zaključila je tužiteljica Goj.

Konačna presuda Karadžiću očekuje se do decembra.

- 36 -


23.04.2018

Karadžić započeo iznošenje žalbe, zločine nazvao “mitom“

Bivši predsednik Republike Srpske Radovan Karadžić započeo je iznošenje svoje žalbe na presudu kojom je

osuđen za genocid i druge ratne zločine, negirajući da je učestvovao u zločinačkom poduhvatu s ciljem uklanjanje

Muslimana i Hrvata i zatražio novo suđenje.


Radovan Karadžić je u ponedeljak pred Mehanizmom za međunarodne krivične sudove (MMKS) u Hagu rekao da bi presuda i kazna od 40 godi-na zatvora trebalo da budu poništene, te naložiti novo suđenje zbog “po-grešno utvrđenih činjenica”.

Karadžić je rekao da je zaključak u presudi da je on bio protagonista udruženog zločinačkog poduhvata u cilju trajnog i nasilnog uklanjanja Muslimana i Hrvata iz velikih delova Bosne i Hercegovine u cilju postizan-ja srpske dominacije, pogrešan.

“Kako da ih trajno uklonite, ako se poslije rata uspostavlja stanje koje je bilo prije rata… To je mit o trajnom protjerivanju“, rekao je Karadžić sudu prvog dana iznošenja žalbe, od predviđena dva.

“Nema načina da je tačno ono što piše u optužnici”, kazao je Karadžić.

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) je u martu 2016. godine proglasio Karadžića krivim za genocid u Srebrenici, progon Mus-limana i Hrvata širom BiH, terorisanje stanovništva Sarajeva i uzimanje pripadnika mirovnih snaga UN-a za taoce.

Karadžić se ogradio od srpskih dobrovoljaca i paravojnih snaga, koje su, po presudi, činile zločine širom BiH.

“Njih smo hapsili i sudili im”, rekao je Karadžić.

On je odbacio zaključak iz presude da je prvi strateški ratni cilj bosanskih Srba bilo razdvajanje od druga dva naroda.

Tvrdio je da “nema dokaza za optužbe o namjeri da se sprovede etničko čišćenje”.

- 37 -


“Nije trebalo da se razdvoje narodi, nego državne jedinice… Homoge-nizacija teritorija, a ne premještanje naroda”, naznačio je Karadžić.

Karadžić je citirao reči mirovnog posrednika Sajrusa Vensa da “Karadžić želi da izbjegne rat po svaku cenu”.

Negirajući presudu o terorisanju stanovništva Sarajeva, Karadžić je kazao da je “u Sarajevu za 1.400 dana uličnih borbi i rata” bilo manje žrtava nego što bi bilo da je grad zaista bio podvrgnut teroru.

Istakao je da je tokom opsade Sarajeva poginulo “vrlo malo civila“.

“Srbi su se samo branili, a Muslimani izazivali incidente i optuživali Srbe da bi dobili stranu intervenciju”, tvrdio je Karadžić.

Karadžićev advokat Peter Robinson je rekao da je pravo njegovog klijenta na fer suđenje bilo prekršeno.

“Bilo je to glomazno megasuđenje zasnovano na pretpostavci da je Karadžić kriv, umjesto na pretpostavci njegove nevinosti”, kazao je Robinson.

Nalaze iz presude o Karadžićevoj krivici za genocid u Srebrenici u julu 1995. Robinson je nazvao “nesolidnim, labavim i neistinitim”.

Karadžićeva odbrana je naglasila kako on nije imao saznanja o ubistvima na hiljade muslimanskih zarobljenika nakon pada Srebrenice u ruke snaga bosanskih Srba.

“Srebrenica je najdokumentovaniji zločin u 20. vjeku...Ni jedan-jedini od tih dokumenata ne potvrđuje da je Radovan Karadžić naredio streljanje“, rekao je Robinson.

“Radovan Karadžić je osuđen za zločin genocida koji nije počinio“, dodao je on.

Po braniocu Robinsonu, zaključak o Karadžićevoj krivici za genocid u Sre-brenici, sudije su utemeljile na “svojoj interpretaciji jednog šifrovanog presretnutog razgovora” koji je Karadžić vodio telefonom.

Karadžić je razgovor, 13. jula 1995. - dva dana nakon pada Srebrenice - vodio sa svojim poverenikom za taj grad, Miroslavom Deronjićem, koji ga je obavestio da je u obližnjem Bratuncu već oko 2.000 zarobljenih Musli-mana i da se ”još očekuje”.

Po prepisu razgovora, čiji tonski zapis ne postoji, Karadžić je na to rekao da ”sva roba mora biti smještena u skladište prije podneva sutra...ne u skladišta tamo, nego na drugom mjestu”.

- 38 -


Raspravno veće je u presudi protumačilo da je Karadžić tako naložio da hiljade zarobljenika budu prebačeni u Zvornik, gde ih je Vojska Republike Srpske (VRS) u narednim danima streljala.

Karadžićev branilac Robinson naglasio je da za to nema drugih potvrđu-jućih dokaza. Odbrana kao drugu moguću interpretaciju Karadžićevih reči navodi da se on zalagao za prebacivanje zarobljenika u vojni zarobljenički logor.

Tužilaštvo će u utorak izneti svoju žalbu na presudu Karadžiću.

Tražiće od sudija MMKS-a da produže Karadžićevu zatvorsku kaznu na doživotnu i da ga osude po drugoj tački optužnice za genocid nad Muslim-anima i Hrvatima u sedam drugih bosanskih opština 1992. godine.

Prvostepenom presudom Karadžić je oslobođen krivice za genocid u ovim opštinama.

- 39 -


23.04.2018

Karadžićeva žalba na „nepravednu“ presudu za

genocidPred Haškim sudom počinje izlaganje žalbe bivšeg lidera bosanskih Srba Radovana Karadžića na presudu kojom je osuđen za genocid i druge ratne zločine, u kojoj se kaže da

je suđenje Karadžiću bio “manjkav proces“.


Suđenje bivšem lideru bosanskih Srba Radovanu Karadžiću bio je “man-jkav proces“ koji je „doveo do nepravičnog rezultata”, tvrdi se u njegovoj žalbi koja će biti izložena pred Mehanizmom za međunarodne krivične sudove (MMKS) 23. i 24 aprila.

U sažetku njegove žalbe od 238 stranica Karadžić nabraja “48 suštinskih i proceduralnih grešaka koje je napravilo sudsko veće“ što je navodno dove-lo do njegove pogrešne osude za genocid i ratne zločine protiv nesrpskog stanovništva u Bosni i Hercegovini i izricanja kazne od 40 godina zatvora.

Presuda se mora ukinuti, ali ako žalbeno veće podrži bilo koji deo presude, kazna bi morala biti mnogo manja, tvrdi Karadžić.

S druge strane, u svojoj žalbi Tužilaštvo traži od sudija MMKS-a da pro-duže Karadžićevu zatvorsku kaznu na doživotnu.

U martu 2016. tročlano veće MKSJ-a jednoglasno je zaključilo da je Karadžić bio glavni organizator četiri udružena zločinačka poduhvata os-mišljena da trajno i nasilno uklone nesrbe sa velikih delova teritorije BiH kako bi se uspostavila dominacija Srba.

MKSJ je zaključio da je bivši predsednik Republike Srpske (RS) kriv za gen-ocid u Srebrenici; progon hrvatskih i muslimanskih civila širom BiH, za granatiranje i snajperske napade na stanovnike Sarajeva s ciljem širenja straha, kao i za uzimanje pripadnika UN-ovih mirovnih snaga za taoce.

Karadžić je oslobođen druge tačke optužnice za genocid nad Muslimanima i Hrvatima u sedam bosanskih opština (Bratunac, Foča, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik).

- 40 -


Veće MKSJ-a je precizno zaključilo da Karadžić nije imao “genocidnu na-meru“ da uništi nesrbe u sedam opština što je srž žalbe tužilaštva na pr-vostepenu presudu.

Većina od 50 Karadžićevih osnova za žalbu su proceduralne prirode. Karadžić tvrdi da “nije imao fer suđenje“ zbog “neuspeha Sudskog veća da ograniči opseg amorfne optužnice i osigura da se tužilaštvo pridržava svoje obaveze objavljivanja“.

U svojoj žalbi odbrana takođe navodi „dvostruke standarde“ MKSJ-a u ko-rist tužilaštva.

I dok direktno ne dovodi u pitanje glavne činjenične krivične zaključke, odbrana tvrdi da “oslanjanje sudskog veća na sporne zaključke, umesto na čvrste dokaze, pri donošenju zaključka da je predsednik Karadžić delio za-jedničku svrhu četiri odvojena udružena zločinačka poduhvata, bila greška koja je rezultirala neostvarenju pravde“.

“To neostvarenje pravde je najviše vidljivo u delu kada ga Sudsko veće proglašava krivim za genocid zaključujući da je delio nameru da ubije za-tvorenike iz Srebrenice na osnovu svog vlastitog tumačenja šifrovanog presretnutog razgovora. Ovaj zaključak je nesnovan i netačan a presuda nepravedna“, tvrdi se u žalbi odbrane.

U tom „šifrovanom presretnutom razgovoru“ od 13. jula 1995. Karadžiću njegov izaslanik za Srebrenicu Miroslav Deronjić govori da je 2.000 (za-tvorenika iz Srebrenice) stiglo u blizinu Bratunca i da se očekuje još njih.

Prema Deronjićevim beleškama, Karadžić mu je rekao da “sva roba mora biti stavljena u skladišta pre dvanaest sutra ... ne u skladišta tamo, nego negde drugo“.

U svojoj presudi Sudsko veće je zaključilo da su Karadžićeva „roba“ u st-vari muslimanski zatvorenici koje je Vojska Republike Srpske (VRS), pod njegovom vrhovnom komandom, prevezla narednog dana u Zvornik te na kraju i pogubila “najmanje 5.115“ njih.

Žalba odbrane tvrdi da postoji alternativno tumačenje ovog razgovora – da Karadžić nije nameravao izvršiti egzekuciju muslimanskih muškaraca, nego ih poslati u vojni zatvor u Batkoviću.

Karadžić “nije imao učešća u egzekuciji tih muškaraca iz Srebrenice“, tako da je Sudsko veće pogrešilo u zaključku da je „delio zajednički cilj da se eliminišu bosanski Muslimani iz Srebrenice“. Stoga, prema navodima od-brane, Karadžić nije imao genocidnu nameru u Srebrenici.

- 41 -


Govoreći o njegovoj osudi za progon i druge zločine u 20 opština u Bosni, Karadžić navodi da je MKSJ “uzeo njegove izjave u korist političke au-tonomije Srba iz konteksta, pogrešno zaključivši da je favorizirao ho-mogenu državu iz koje bi trebali biti proterani Muslimani i Hrvati“.

U delu žalbe koji se odnosi na presudu za teror nad građanima Saraje-va, Karadžić smatra da su sudije “zanemarile njegove brojne naredbe usmerene ka sprečavanju otvaranja vatre na civile, pogrešno primenile principe “razlikovanja“ i “proporcionalnosti“ jer nisu uspeli proceniti granatiranje iz perspektive vojnog komandanta i ignorisali su izveštaj ek-sperta Ujedinjenih nacija o granatiranju na pijaci Markale“.

Karadžić predočava da je Sudsko veće „pogriješilo kada je zaključilo da je VRS ispalila projektil koji je pao na pijacu Markale 5. februara 1994.“, ubivši 66 civila.

U odgovor na osudu Karadžića zbog uzimanja talaca, odbrana predoča-va da su pripadnici UNPROFOR-a “bili zakonito pritvoreni“ jer su uzeli učešća u aktivnostima vezanim za borbe protiv VRS-a.

U svojoj žalbi tužilaštvo tvrdi da je MKSJ pogrešio jer nije zaključio da su Karadžić i drugi učesnici udruženog zločinačkog poduhvata imali genocid-nu nameru protiv Muslimana i Hrvata u sedam bosanskih opština.

Prema navodima tužitelja, Sudsko veće je primenilo “previše usku defin-iciju genocidne namere“ te je napravilo grešku kada je zaključilo da je “cilj trajnog uklanjanja“ nesrba ... isključivao zaključak o genocidnoj nameri“ da se unište Muslimani i Hrvati kao etničke grupe.

Konačna presuda u Karadžićevom predmetu očekuje se do decembra.

- 42 -


08.03.2018

Kompjuterska analiza “može pokazati nameru Karadžića u

Srebrenici“U žalbenom postupku na suđenju Radovanu Karadžiću

pred Mehanizmom za međunarodne krivične tribunale, dva britanska profesora traže da iznesu analizu napravljenu

korišćenjem veštačke inteligencije, a u vezi sa namerom da se počini genocid u Srebrenici.

DENIS DŽIDIĆ

Profesori Ivon MekDermot Ris i Federiko Čeruti su od Mehanizma za međunarodne krivične sudove (MMKS) zatražili da im se dodeli status “prijatelja suda” u žalbenom postupku na suđenju bivšem predsedniku Republike Srpske (RS), Radovanu Karadžiću.

Kako se navodi u zahtevu, britanski profesori su napravili analizu Karadžićeve prvostepene presude u novom kompjuterskom programu zvanom CISpaces, koji “implementira teoriju argumentacije kroz veštačku inteligenciju”.

Analiza se bavi zaključcima Prvostepenog veća – koje je Karadžića osudilo na 40 godina zatvora za genocid u Srebrenici i druge zločine počinjene u BiH – koje se tiču namera bivšeg predsednika RS-a da počini genocid u julu 1995. godine.

Profesorica MekDermot Ris za BIRN kaže da je predmet “Karadžić” odab-ran jer su “zaključci prvostepene presude o namerama za počinjenje gen-ocida kritikovani u akademskim krugovima”.

“Mi smo želeli da pomognemo Žalbenom veću da odluči da li je Prvoste-peno veće pogrešilo kada je donelo svoje zaključke, tako što ćemo ogoliti dokaze koji upućuju na te zaključke i naglasiti na šta pojedini dokazi up-ućuju”, rekla je MekDermot Ris.

Analiza u suštini, kako se navodi u podnesku Mehanizmu, izdvaja ključne činjenične zaključke Prvostepenog veća u vezi sa Srebrenicom, a zatim i veze koje je Veće pravilo između trenutaka kada je Karadžić saznao za određene činjenice i dešavanja na terenu, te naglašava nedostatke.

- 43 -


Uprkos činjenici da analiza ukazuje na manjkavosti, profesori MekDermot Ris i Čeruti kažu da je njihov zadatak samo iskazati logički sled Prvoste-penog veća, te da je na Mehanizmu da odluči da li je presuda pogrešna.

“Često vidimo frazu u presudama da su zaključci doneseni na osnovu ‘svih dokaza’, što je jedan sveobuhvatni pristup. Mi smatramo da bi sistematski pristup, gdje su zaključci jasno i eksplicitno vezani za izvedene dokaze, pomogao međunarodnim sudovima i zajednicama gde su zločini počin-jeni”, rekla je MekDermot Ris.

Dodala je da je “pisanje ove analize jedan mali korak ka tom cilju“.

Analiza je rađena u programu CISpaces, a Čeruti je za BIRN naveo da se radi o “alatu koji implementira teoriju argumentacije u veštačkoj inteli-genciji”.

Haška tužiteljica Lorel Beig usprotivila se izlaganju ove analize u žalben-om postupku na suđenju Karadžiću.

Prema njenim rečima, izlaganja “prijatelja suda” se obično odnose na pravna pitanja, dok MekDermot Ris i Čeruti žele da iznesu stavove o zakl-jučcima Prvostepenog veća.

Tužiteljka Beig je navela da analiza nije valjana s obzirom da isključuje razne zaključke donesene na osnovu “kontekstualnih dokaza”.

“Profesori pojašnjavaju da kada su naišli na podatke koji su u suprotnosti jedni s drugima, tretirali su ih kao podjednako moguće. Njihova nemo-gućnost da uzmu u obzir sudski proces kojim se vrednuje valjanost dokaza dovodi do toga da analiza nije vredna. Njihov pristup nije prilagođen ana-liziranju zaključaka Prvostepenog veća”, rekla je Beig.

Tužiteljka je takođe istakla da nije jasan način funkcionisanja programa CISpaces, odnosno da li je program sam od sebe izvukao ključne činjenice i zaključke, ili su to uradili autori, zbog čega zahtev britanskih profesora treba biti odbačen.

U martu 2016. godine, Haški tribunal osudio je Karadžića na 40 godina zatvora za genocid u Srebrenici, terorisanje građana Sarajeva, progone Bošnjaka i Hrvata širom BiH i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Istom presudom, Karažić je oslobođen krivice za genocid 1992. godine.

Javno izlaganje žalbi na ovu presudu pred Mehanizmom za međunarodne krivične tribunale zakazano je za 23. i 24. april.

- 44 -


28.02.2018

Krajem aprila žalbe na presudu Radovanu Karadžiću

Iznošenje žalbi na presudu kojom je bivši predsednik Republike Srpske (RS) Radovan Karadžić osuđen za genocid

i zločine protiv čovečnosti, zakazano je za kraj aprila ove godine.

DENIS DŽIDIĆ

Mehanizam za međunarodne krivične sudove (MMKS) saopštio je u utorak da će Karadžić i njegovi advokati žalbu na presudu kojom je osuđen za genocid i zločine protiv čovečnosti izneti 23. aprila.

Haški tužioci će to učiniti dan kasnije.

Haški tribunal je osudio Karadžića na 40 godina zatvora za genocid u Sre-brenici, progone Bošnjaka i Hrvata širom BiH, terorisanje građana Saraje-va i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Istom presudom je oslobođen krivice za genocid u drugim opštinama u BiH 1992. godine.

Haško tužilaštvo je najavilo da će se žaliti i tražiti da Karadžića osude za genocid 1992. godine i da bude osuđen na doživotni zatvor, dok je Odbrana najavila da će tražiti oslobađajuću presudu.

Predsednik MMKS-a Teodor Meron odobrio je zahtev Karadžića da govori tokom žalbenog saslušavanja.

- 45 -


20.10.2017

Haški tribunal uvodi video-komunikaciju pritvorenicimaMehanizma za međunarodne krivične sudove u Haagu uvodi pilot-projekat koji će pritvorenicima omogućiti da

primaju i upućuju video-pozive.

DRAGANA ERJAVEC

Sekretarijat Mehanizma za međunarodne krivične sudove (MMKS), nasl-jednika Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), saopš-tio je u petak da uvodi pilot-projekat u okviru kojeg će pritvorenici moći da primaju i upućuju video-pozive.

Sada je pritvorenicima dozvoljeno samo da primaju i šalju pisma poštom, obavljaju telefonske pozive, kao i da primaju posjete.

Radovan Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske, više puta je tražio da mu se dozvoli pristup “Skypeu” ili nekom sredstvu video-komunikaci-je.

Karadžićev advokat Peter Robinson izjavio je za BIRN da mogućnost vid-eo-komunikacije zatvorenika sa članovima porodice već postoji u drugim zatvorima u Holandiji i čitavoj Evropi.

“Odluka sekretara da započne pilot-projekat koji bi dozvolio pritvorenici-ma da vide svoje porodice putem “Skypea” ili slične tehnologije, svakako je korak naprijed u stvaranju ljudskih uslova pritvora“, kazao je Robinson.

“To je vrlo važno kada se pritvorenici nalaze daleko od članova svojih po-rodica, kao što je i slučaj s Radovanom Karadžićem”, objasnio je on.

Karadžić je tokom statusne konferencije održane 10. oktobra ponovo za-tražio da mu se dozvoli pristup internetu i “Skypeu”, kako bi lakše došao do materijala za rad i komunicirao s porodicom.

Tražio je i dozvolu da koristi laptop, zato što ima bolove u leđima uslijed višesatnog sjedenja za desktopom.

Sudski sekretarijat je odbio njegove zahtjeve, uz obrazloženje da će uskoro početi sa pilot-projektom video-poziva.

- 46 -


Karadžić je u sudskom pritvoru u Scheveningenu otkad je uhapšen 2008. godine.

Haški tribunal je u martu prošle godine Karadžića nepravosnažno osudio na 40 godina zatvora, proglasivši ga krivim za genocid u Srebrenici, pro-gon muslimanskog i hrvatskog stanovništva širom BiH, terorisanje civila u Sarajevu i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Istom presudom je oslobođen krivice za genocid počinjen 1992. godine.

Na tu presudu žalbe su uložili i Karadžić i tužioci. Karadžić je žalbom tražio da bude oslobođen, a tužioci da mu bude izrečena maksimalna, doživotna zatvorska kazna.

- 47 -


10.10.2017

Karadžic zatražio laptop, internet i Skype

Bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžic zatražio je od suda u Hagu da mu bude omoguceno da

u pritvoru koristi laptop, zato što uslijed sedenja za desktopom ima bolove u ledima.

RADOŠA MILUTINOVIC

Radovan Karadžic je tokom statusne konferencije održane u ponedjeljak zatražio od sudija Mehanizma za medunarodne krivicne sudove (MMKS) u Hagu da mu dozvole da koristi laptop, zato što ima bolove u ledima uslijed višesatnog sjedenja za desktopom.

Karadžic je ponovio i zahtjev da mu se dozvoli pristup internetu i Skypeu, kako bi lakše došao do materijala za rad i komunicirao s porodicom.

Kako je rekao sudija Teodor Meron, predsjednik MMKS-a, o Karadžicevim zahtjevima ce se ubrzo izjasniti sudski sekretarijat.

Karadžic je sugerisao i da se uslijed pritvorske izolovanosti osjeca kao da je osuden na smrt.

Govoreci o svom zdravlju, Karadžic je rekao da se osjeca bolje i da je zado-voljan nacinom na koji se prema njemu ophode u sudskom pritvoru.

Na ranijim statusnim konferencijama, Karadžic se nekoliko puta požalio da mu se zdravstveno stanje pogoršalo tokom godina provedenih pod prit-vorskim režimom.

Karadžic je u sudskom pritvoru u Ševeningenu otkad je uhapšen 2008. godine.

Haški tribunal je u martu prošle godine Karadžica nepravosnažno osudio na 40 godina zatvora, proglasivši ga krivim za genocid u Srebrenici, pro-gon muslimanskog i hrvatskog stanovništva širom BiH, terorisanje civila u Sarajevu i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Istom presudom je osloboden krivice za genocid pocinjen 1992. godine.

Na tu presudu žalbe su uložili i Karadžic i tužioci. Karadžic je žalbom tražio da bude osloboden, a tužioci da mu bude izrecena maksimalna, doživotna zatvorska kazna.

- 48 -


14.07.2017

Mladiću i Karadžiću 10.000 eura od Vlade RS-a

Vlasti Republike Srpske (RS) dodijelit će ove godine 10.000 eura finansijske podrške Ratku Mladiću i Radovanu

Karadžiću, kojima se sudi u Haškom tribunalu.

ADMIR MUSLIMOVIĆ

Vlada RS-a dodijelit će jednokratnu pomoć u iznosu od 20.000 konverti-bilnih maraka (10.220 eura) bivšem komandantu Vojske Republike Srpske (VRS) Ratku Mladiću i ratnom predsjedniku RS-a Radovanu Karadžiću, saopćeno je u petak iz Biroa Vlade RS-a za odnose s javnošću.

Prvostepena presuda Mladiću, kojem se u Haškom tribunalu sudi za geno-cid i ratne zločine u BiH, trebala bi biti izrečena u novembru ove godine, a Karadžić je osuđen u martu prošle godine i njegov je slučaj sada u žalben-om postupku. Obojica su negirali optužbe.

Novac će biti isplaćen na osnovu pravilnika koji će, uz saglasnost minis-tra pravde, donijeti Republički centar za istraživanje rata, ratnih zloči-na i traženje nestalih lica, saopćeno je iz Biroa Vlade RS-a za odnose s javnošću.

Ovo nije prvi put da Vlada RS-a daje finansijsku podršku optuženicima, kaže Hajra Ćatić, predsjednica Udruženja “Žene Srebrenice”, koja izražava nezadovoljstvo zbog ove najave vlasti RS-a.

“Nije to ništa novo. Vlada RS-a odavno pomaže i porodice zločinaca i njih same”, kaže Ćatić za BIRN.

Prošle je godine Vlada RS-a dala 20.460 eura podrške Mladiću, Karadžiću, bivšem ministru unutrašnjih poslova RS-a Mići Stanišiću i bivšem načel-niku Centra službi bezbjednosti (CSB) u Banjaluci Stojanu Župljaninu.

Mladićev advokat Miodrag Stojanović rekao je da je novac namijenjen isk-ljučivo optuženima za kantinu, telefon, odjeću, odnosno za njihove os-novne potrebe.

Prema istraživanju koje je BIRN sproveo 2013., do decembra mjeseca te godine, bivše jugoslovenske države su potrošile 40 miliona eura javnih sredstava za podršku optuženicima za ratne zločine kojima se sudi u Haškom tribunalu.

- 49 -


Vlada RS-a je 2013., kao pomoć optuženima za ratne zločine u Haškom tribunalu, izdvojila više od milion maraka. Novac je uplaćen i porodicama srpskih optuženika preko fonda “Pomoć”, no javno nije objelodanjeno ko-liko je sredstava skupljeno i kako su ona potrošena.

Dvije zemlje koje su izdvojile najviše javnih sredstava na optužene pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) jesu Hrvats-ka, koja je na trojicu optuženih potrošila više od 28 miliona evra, i Make-donija, koja je potrošila, kako se procjenjuje, 9,5 miliona samo na dvojicu ljudi.

U BiH je potrošeno ukupno 640.000 eura na pomoć optuženima, ali se čitav iznos zapravo odnosi na pomoć Republike Srpske okrivljenim Srbima.

Novac je uplaćen i porodicama srpskih optuženika preko fonda “Pomoć”, iako javno nije obelodanjeno koliko je sredstava sakupljeno i kako su ona potrošena.

Kako je u to vrijeme za BIRN izjavio glavni tužilac Haškog tribunala Serge Brammertz, finansijska pomoć optuženima za ratne zločine nije pro-tivzakonita.

Kako je istakao, “na suverenim državama je da odluče kako će trošiti svoj novac”.

On, međutim, ističe da mnoge žrtve ratova u bivšoj Jugoslaviji, koje često imaju velikih problema da dobiju odštetu od svojih država pogođenih kri-zom, često osjećaju nepravdu.

- 50 -


13.06.2017

Karadžić zatražio dozvolu da instalira Skype na svom

kompjuteruBivši predsjednik Republike Srpske (RS) Radovan Karadžić

zatražio je od suda u Haagu da mu dozvoli korištenje Skype-a iz pritvora kako bi komunicirao s porodicom.

DENIS DŽIDIĆ

Theodor Meron, predsjednik Mehanizma za međunarodne krivične sudove (MMKS), saopćio je u utorak da je nakon zahtjeva Karadžića dao rok od dva mjeseca Uredu registrara da mu dostave sve informacije o kreiranju sig-urnog sistema online video komuniciranja između osoba u pritvoru i van.

Karadžić je zahtjev da putem Skype-a razgovara s porodicom prvi put up-utio u proljeće ove godine, a Ured registrara ga je odbio uz obrazloženje da ta komunikacija nije dovoljno bezbjedna.

Bivši predsjednik Republike Srpske se zatim žalio na ovu odluku.

Ured registrara je potom odgovorio da trenutno razmatra različite opcije za osiguranje video komunikacijskog sistema, te da su organizirani sas-tanci sa vladom Norveške, koja ima program za video prenose suđenja, te Međunarodnim komitetom Crvenog krsta, koji ima sistem komuniciranja za pritvorenike.

Rok koji je Meron dao Uredu registrara da obavi sve ove provjere i da mu dostavi sve informacije kako bi se mogla donijeti odluka o Karadžićevom zahtjevu je 12. august.

Predsjednik MMKS u odluci navodi i da „u principu smatra da Skype treba biti dostupan zatvorenicima u Haagu“.

Haški tribunal je krajem marta prošle godine Karadžića nepravosnažno osudio na 40 godina zatvora, proglasivši ga krivim za genocid u Srebrenici, progon Muslimana i Hrvata širom BiH, terorisanje stanovništva Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Istom presudom je oslobođen krivice za genocid počinjen 1992. godine u nekoliko općina u BiH.

- 51 -


Krajem prošle godine Karadžić je uložio žalbu Mehanizmu za međun-arodne tribunale – koji je osnovan kako bi okončao rad Haškog suda – tražeći da bude oslobođen. Haško tužilaštvo se također žalilo zahtijevajući da Karadžić bude proglašen krivim za genocid počinjen 1992. godine.

Konačna presuda se očekuje naredne godine.

- 52 -


04.05.2017

Karadžić u intervjuu govori o načinima na koje je pokušavao

da izbegne hapšenjeBivši lider bosanskih Srba Radovan Karadžić, koji je uložio

žalbu na presudu kojom je osuđen za genocid i druge ratne zločine, priča za srbijanske Večernje novosti kako se

prerušavao dok je bežao od hapšenja.

VANJA ĐURIĆ

Radovan Karadžić u intervjuu za Večernje novosti, koji ima dva dela, priča kako je pre hapšenja, dok se skrivao u Beogradu, morao da smrša da ga policija ne bi prepoznala sa bosanskih ratnih fotografija.

Karadžić kaže da je izgubio više od 30 kilograma i da je to bilo njegovo “najvažnije maskiranje“.

“Uz to, nosio sam poširoke majice, rolke i drugu odeću, koja mi je tako postala široka, tako da pojava nije upućivala na mene. Morao sam da gov-orim ekavski, što mi nije bilo teško“, kazao je on.

Haški tribunal je raspisao međunarodnu poternicu za Karadžićem 1996. godine, ali se on iza rešetaka našao 12 godina kasnije, kada ga je prerušen u duhovnog “iscelitelja“ policija uhapsila u Beogradu.

Karadžić u intervjuu naglašava kako se, nakon odlaska sa vlasti , “slo-bodno kretao“ u Republici Srpskoj, smatrajući da ima “tajni dogovor“ sa američkim izaslanikom za Balkan, Ričardom Holbrukom, na osnovu kojeg može izbeći procesuiranje ako se povuče iz javnog života.

Međutim, Holbruk je negirao da je ikada Karadžiću dao takvu garanciju, a kada je potraga za njim intenzivirana, on odlazi u Beograd da bi izbegao hapšenje.

Nakon što je Vlada Srbije usvojila Zakon o saradnji sa Haškim tribunalom, kaže Karadžić, odlučio je da živi sam, jer nije želeo da pravi probleme lju-dima koji su mu pomagali u skrivanju.

“Izlazio sam kasno noću radi nabavki i kraće šetnje“, podseća se on.

- 53 -


Kada je policija počela da traga za skrovištima članova Zemunskog kla-na, koji su 2003. godine učestvovali u ubistvu premijera Zorana Đinđića, Karadžić je, kako ističe, odlučio da više izlazi u javnost kako bi svojim komšijama pokazao da se ne skriva.

“Potom se desilo da sam, tragajući za zdravim načinom ishrane, nabasao na neka predavanja o tome, pa sam se nekako nehotično uključio u sve to“, kaže Karadžić.

U isto vreme ponestalo mu je i novca, pa je počeo da drži predavanja i da radi kao konsultant za neke privatne zdravstvene ordinacije. Završio je i kurs iz parapsihologije i postao duhovni iscelitelj pod imenom dr David Dabić.

Uhapšen je 2008. godine u Beogradu, a nakon hapšenja je prebačen u Hag, gde je prošle godine osuđen za genocid nad Bošnjacima iz Srebrenice, za progon Bošnjaka i Hrvata širom Bosne i Hercegovine, za terorisanje stano-vništva Sarajeva i za uzimanje pripadnika mirovnih snaga UN-a za taoce.

Intervju za Večernje novosti je najnovije od nekoliko koje je Karadžić dao, koje uglavnom koristi kako bi potencirao da je nevin, zbog čega su ga bošnjačke žrtve rata optužile za pokušaj prekrajanja istorije.

Tamara Skroza, članica Saveta za štampu Srbije, ocenila je kako najnovi-ji intervju ne sadrži nikakve komentare kojima se krše osnovna ljudska prava, iako oni imaju intenciju da Karadžića prikažu kao nevinog čoveka.

“Jedina ideja je da se malo podigne tiraž, jer on uvek ima svoju publiku i da se na neki način doprinese javnoj aboliciji Radovana Karadžica i ponovnom uspostavljanju njegovog lika i dela kao nekog pozitivca“, rekla je Skroza za BIRN.

- 54 -


16.03.2017

Karadžić zatražio odbacivanje žalbe Tužilaštva o strožoj kazni

Radovan Karadžić zatražio je od Suda UN-a da se odbaci žalba kojom su haški tužioci tražili da mu kazna bude povećana na doživotnu i da bude proglašen krivim za

genocid počinjen u sedam bosanskohercegovačkih općina 1992. godine.

DENIS DŽIDIĆ

Bivši predsjednik Republike Srpske (RS) Radovan Karadžić je u podnesku koji je u četvrtak dostavio Mehanizmu za međunarodne tribunale zatražio odbacivanje žalbe Tužilaštva.

Karadžić navodi da iako postoje “značajne greške“ u prvostepenoj presudi koja je donijeta prošle godine, sud ne treba preokrenuti oslobađajući dio presude za genocid počinjen u sedam bosanskohercegovačkih općina 1992. godine.

Prvostepenom presudom, izrečenom 24. marta prošle godine, Haški tri-bunal je Karadžića osudio na 40 godina zatvora, proglasivši ga krivim za genocid u Srebrenici 1995., progon Muslimana i Hrvata širom BiH, teror-isanje stanovništva Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Na ovu presudu se žalilo Haško tužilaštvo, kao i optuženi Karadžić.

Karadžić je u svom odgovoru na žalbu tužilaca rekao da u prvostepenom postupku nisu dokazana “niti djela niti umišljaj za počinjenje genocida u općinama 1992. godine”.

Prvostepeno vijeće je zaključilo da iako su uslovi u zatočeničkim logorima na području Republike Srpske bili zastrašujući, ne može se zaključiti da su formirani s ciljem “uništenja bosanskih Muslimana kao grupe”.

Karadžić pojašnjava da su uslovi u logorima Sušica, Omarska, Keraterm, Trnopolje, Karakaj i u Foči bili loši za pojedince, ali da se ne može govoriti o posljedici po grupu bosanskih Muslimana.

“S obzirom na to koliko je malo ljudi stradalo zbog loših uslova u ovom slučaju, ne može se reći da su ti uslovi u logorima bili smišljeni kako bi se obezbijedio nestanak bosanskih Muslimana”, rekao je Karadžić.

- 55 -


Karadžić je naveo da je sudskom praksom utvrđeno kako “činovi presel-jenja ljudi, pa čak i nasilnog preseljenja, nisu jednaki činovima genocida s obzirom da ne moraju nužno imati za posljedicu uništenje grupe”.

Javno iznošenje žalbi na presudu Karadžiću bit će naknadno zakazano.

- 56 -


01.02.2017

Haški tribunal odbacio navode Karadžića o malignim

oboljenjimaMedicinski izvještaj odbacio je navode bivšeg lidera

bosanskih Srba Radovana Karadžića o abnormalno visokom nivou malignih oboljenja među optuženima za ratne zločine

koji se nalaze u pritvorskom centru u Ševeningenu.

DENIS DŽIDIĆ

Mehanizam za međunarodne tribunale saopštio je u utorak da medicinski izvještaj koji su sačinili holandski specijalisti ne podržava navode Radova-na Karadžića o abnormalno visokom nivou malignih oboljenja među op-tuženima za ratne zločine u pritvorskom centru u Ševeningenu u Holandiji.

“Ne postoje dokazi o povećanom broju oboljenja od raka ili povećanom riziku obolijevanja od raka“, kaže se u saopštenju Mehanizma.

Izvještaj su sačinili doktori iz Zdravstvenog centra “Erasmus” u Roterda-mu, nakon što je Karadžić izjavio da je zabrinut zbog broja teških obol-jenja među pritvorenicima u Haškom tribunalu i zatražio da se sprovede medicinska istraga.

U saopštenju Mehanizma se kaže da je Karadžić izrazio “zabrinutost zbog broja malignih oboljenja kod protvorenika koji se nalaze u pritvorskom centru, pomenuvši da je uzrok tome možda plastika u kojoj se pakuje hra-na zatvorenicima”.

Dodaje se da je tokom proteklih 12 godina, među 169 pritvorenih zabil-ježeno 10 slučajeva malignih oboljenja.

Bivši lider Srba u Hrvatskoj Goran Hadžić, koji je bolovao od malignog tumora na mozgu, preminuo je u julu ove godine, dok je lider Srpske radikalne stranke Vojislav Šešelj u novembru 2014. godine privremeno pušten na slobodu zbog liječenja od raka.

Međutim, nakon analize, u izvještaju je zaključeno “da vjerovatnoća da postoji određeni povećani rizik obolijevanja od raka je znanstveno nev-jerovatan”.

- 57 -


U poređenju sa ljudima u bivšoj Jugoslaviji iste starosne dobi, “nije zabil-ježen povećan rizik od raka kod pritvorenika“, navodi se u izvještaju.

Haški tribunal je u martu 2016. godine Karadžića osudio na 40 godina za-tvora, proglasivši ga krivim za genocid i druge zločine tokom rata u BiH.

Odbrana Karadžića je prošle godine u decembru uložila žalbu zatraživši da Karadžić bude oslobođen.

Haško tužilaštvo se takođe žalilo zahtijevajući da Karadžić bude proglašen krivim za genocid počinjen u sedam drugih bh. opština 1992. godine, te da se njegova kazna poveća na doživotni zatvor.

Po žalbama će rješavati Žalbeno vijeće Mehanizma za međunarodne tribu-nale, koje će nakon završetka rada Haškog tribunala preuzeti sve preostale predmete.

- 58 -


23.12.2016

BiH: Suđenja, referendum i izbori produbili podjele

Oprečne reakcije na osuđujuću presudu Radovanu Karadžiću kao i na referendum o Danu Republike Srpske

kojim su osporene nadležnosti države doprinijele su podizanju političkih tenzija u Bosni i Hercegovini u 2016.

godini.

ELEANOR ROSE

hTokom cijele godine u Bosni i Hercegovini su se produbljivale etničke i političke podjele, u uslovima kada se država borila da riješi kontinuirani politički zastoj i niz kontroverznih događaja, među kojima i nezakoniti referendum koji se održao u Republici Srpskoj (RS) te nekoliko hapšenja i visokoprofiliranih suđenja za ratne zločine.

Dva glavna slučaja vođena pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Hagu primakla su se svom kraju. Slučaj bivšeg političkog lidera bosanskih Srba Radovana Karadžića, kome je u martu iz-rečena osuđujuća presuda, i slučaj ratnog komandanta Vojske Republike Srpske (VRS) Ratka Mladića, na čijem su suđenju u decembru Odbrana i Tužilaštvo iznijeli svoje završne riječi.

Nakon sedam godina sudskog procesa i više od 500 svjedočenja, Haški tri-bunal je Karadžića proglasio krivim za neke od najtežih zločina u Europi nakon Drugog svjetskog rata, osudivši ga na 40 godina zatvora.

Karadžić je osuđen za genocid u Srebrenici 1995. godine, za teroriziranje stanovnika Sarajeva, progon i istrebljenje Bošnjaka i Hrvata u 20 općina širom zemlje, kao i za uzimanje pripadnika mirovnih snaga UN-a za taoce.

Presudu su s pažnjom pratili u cijeloj zemlji, kako žrtve srpskih snaga, tako i preostale Karadžićeve pristalice.

Selma Tanović, voditeljica istraživanja Muzeja ratnog djetinjstva, kaže za BIRN da je izricanje presude pratila sa svojim prijateljima. “Zaleđenih po-gleda na našim licima, svi smo osjećali čudnu mješavinu emocija. Oštra bol koja je godinama bila duboko zakopana, razočarenje i neka vrsta otup-jelosti od predugog čekanja da se to desi”.

Presuda se vrlo brzo politizovala.

- 59 -


Bošnjački član tročlanog predsjedništva BiH, Bakir Izetbegović, izazvao je ljute reakcije srpskih političara ocijenivši da je presuda MKSJ-a osuda Karadžićeve “politike i ideologije”.

Sadašnji predsjednik Karadžićeve Srpske demokratske stranke Mladen Bosić rekao je da je presuda dokaz da je Haški tribunal “politička instituci-ja čiji je cilj satanizovanje Srba”.

Karadžić, čije je suđenje trajalo sedam godina, nije se dao smiriti u zatvoru.

On je u julu uložio najavu žalbe na presudu, a u decembru je dao dva in-tervjua u kojima kaže da se u Srebrenici nije dogodio genocid i da je Haški tribunal griješan i nepravedan.

Isti narativ bio je prisutan i na suđenju Ratku Mladiću, čiji su advokati izjavili da je postupak protiv bivšeg komandanta VRS pristrastan.

“Nesrpska javnost je već osudila našeg klijenta”, rekao je Mladićev ad-vokat tokom iznošenja završnih riječi.

Tužioci su nastojali prikazati Mladića kao odgovornog “za sve zločine koje je bilo koji Srbin nekada počinio”, naglasio je on.

Ova izjava odražava činjenicu da je BiH još uvijek, i 20 godina od završet-ka rata, politički i nacionalno podijeljena zemlja, sa jednako podijeljenim medijima, i da sve tri etničke grupe imaju problem da se suoče s ratnim zločinima koje su počinili pripadnici njihove grupe, pri čemu svaka vidi sebe kao najveću žrtvu proteklog rata.

Referendum koji je doveo u pitanje nadležnosti države

Najveći destabilizirajući događaj 2016. godine bio je referendum koji je predsjednik RS Milorad Dodik održao 25. septembra, prokoseći time odluci Ustavnog suda BiH o obustavi njegovog održavanja.

Referendum je bio reakcija na raniju odluku ovog suda, prema kojoj je obilježavanje Dana RS 9. januara neustavno, odnosno diskriminirajuće prema građanima ovog entiteta nesrpske nacionalnosti, budući da se tog dana slavi i veliki hrišćanski praznik Sveti Stefan.

Istog dana 1992. godine bosanski Srbi proglasili su Republiku Srpsku, što je po uvjerenju Bošnjaka predstavljalo uvod u predstojeći rat.

Političari u RS su izjavili da je njihovo pravo da slave svoj ‘Dan državnosti’ kada oni to žele.

- 60 -


Međutim, referendum je viđen i kao jasan znak zastarjelosti zaštitnih me-hanizama ugrađenih u Dejtonski mirovni sporazum, kojim je okončan rat u BiH, te da EU i SAD više nisu po svaku cijenu spremne zaštititi mir u BiH.

Nakon referenduma, Tužilaštvo BiH je najavilo istragu protiv Dodika zbog nepoštivanja odluke Ustavnog suda BiH. Međutim, lider RS je odbio doći u Sarajevo na saslušanje.

Uporedo sa oktobarskim izborima na kojima je za načelnika Srebrenice po prvi put izabran Srbin – Mladen Grujičić, koji je u prošlosti komentarisao da masakri u ovom gradu ne predstavljaju genocid – referendum je doveo do pojačane anksioznosti, pa čak i do straha od novog rata.

Iako nije bilo ni govora o potezanju oružja, zapadni diplomati su zabrinuti zbog nastale atmosfere, koja od 1990-ih pa naovamo nije bila krhkija.

Strah od ‘politizacije’ pravde

Kao da podgrijana retorika između zvaničnika Bošnjaka i bosanskih Srba nije bila dovoljna, spor koji je izbio zbog hapšenja deset bosanskih Hrvata bivših pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) u Orašju zbog sumnje da su počinili ratne zločine, ugrozio je odnose između BiH i Hrvatske.

Hrvatsko ministarstvo vanjskih poslova i Vlada Posavskog kantona, gdje su navodni ratni zločini počinjeni, izrazili su ozbiljnu zabrinutost zbog hapšenja.

Ovaj spor je povećao strah među stručnjacima zbog politizacije suđenja za ratne zločine.

Senada Šelo Šabić, analitičarka Institutu za razvoj i međunarodne odnose iz Zagreba, kazala je za BIRN da ovo može dovesti do još otvorenijih zaht-jeva za formiranje trećeg entiteta u BiH, s obzirom da neki bosanski Hrvati tvrde da zemlja treba imati treći entitet pod njihovom upravom.

“Mnogi koji pozivaju na to, ali ne na direktan i neposredan način, sada su otvoreniji, jer smatraju da je ovo hapšenje ... konačan dokaz da Hrvati u BiH nisu zaštićeni, nisu jednaki, te da su diskriminirani”, rekla je ona.

Dejtonskim sporazumom potpisanim 1995. godine, kojim je okončan rat u BiH 1992.–1995., formirana su dva entiteta, Republika Srpska (RS), kojoj je pripalo 49 posto teritorije BiH, i Federacija Bosne i Hercegovine (FBiH), kojoj je pripalo 51 posto, a u kojoj većinom žive Bošnjaci i Hrvati.

Međutim, mnogi Hrvati bi željeli formirati svoj entitet, što već godinama zahtijeva i hrvatski član predsjedništva Dragan Čović.

- 61 -


Ipak, bez obzira na napetu atmosferu u zemlji tokom ove godine, bilo je i nekoliko svijetlih momenata.

U maju, iako uz jake mjere bezbjednosti, otvorena je obnovljena historijs-ka Ferhadija, džamija u Banjoj Luci iz doba Otomanskog carstva, koju su tokom rata uništile srpske snage.

A pored zastoja u finansiranju i neispunjenih obećanja podrške, do kraja 2016. u Sarajevu treba da se otvori i Muzej ratnog djetinjstva, u kojem će biti izložene lične uspomene ljudi koji su odrastali tokom sukoba.

- 62 -


16.12.2016

Intervju Radovana Karadžića razljutio preživjele iz

SrebrenicePreživjela lica iz Srebrenice osudila su izjavu bivšeg

predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića, koju je dao u svom poslednjom intervjuu, da su žrtve masakra u

Srebrenici bili ratni zarobljenici, a ne civili.

ELEANOR ROSE

Bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić razljutio je preživ-jele iz Srebrenice jer je u intervjuu objavljenom na internet stranici RTRS-a u četvrtak uveče, masakre počinjene 1995. nazvao „užasnim rat-nim zločinom nad ratnim zarobljenicima, ali ne i nad civilima“.

Karadžić, koga je u martu Haški tribunal osudio na 40 godina zatvora za genocid i druge zločine, u intervjuu potencira da nije kriv za zločine za koje je osuđen.

On je ponovio svoju tvrdnju da su masakri u Srebrenici u julu 1995. godine, kada je ubijeno više od 7.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka, izvršili izda-jnici srpskog naroda.

„To je nešto što su samo naši ondašnji neprijatelji mogli poželeti da se desi. Nijedan normalan Srbin ne bi želio da se nešto takvo počini u ime srpske strane“, kaže Karadžić u intervjuu.

Nedžad Avdić, koji je preživio masakr, kaže da su Karadžićeve tvrdnje laž.

„Genocid nisu počinili otuđeni pojedinci, kako je rekao Karadžić. To je bilo dobro organizirano i sistematsko ubijanje“, rekao je Avdić za BIRN.

On naglašava da je vidio kako srpski vojnici i policajci vrše zločine, a ne “pojedinci“ koji su djelovali nezavisno od ratnog rukovodstva RS-a, kako tvrdi Karadžić.

„Pojedinci nisu mogli naći lokacije, organizirati deportaciju, pucati na hiljade ljudi, a kasnije i angažovati svu tu mašineriju kako bi se tijela uko-pala u masovne grobnice. Vidio sam sve to svojim očima“, rekao je on.

- 63 -


Karadžić u intervjuu kaže da je Haški tribunal pristrastan i da je tokom procesa “pokazao i registrovao mnoge nevjerovatne greške“.

On je, na neki način, usporedio tribunal s nacističkom Njemačkom, rekavši da “ni Hitler nije bio uništio čast sudija i sudova“.

Karadžić je rekao da je prošle sedmice Mehanizmu za međunarodne tribu-nale podnio žalbu na osuđujuću presudu jer je uvjeren da “sigurno nije“ imao fer suđenje.

Istakao je da je pisao i Vijeću sigurnosti UN-a, tražeći da se formira komisija za reviziju svih odluka Haškog tribunala.

Waqar Azmi, šef dobrotvorne organizacije Sjećanje na Srebrenicu sa sjedištem u Britaniji, koja organizira komemorativne događaje, kaže da je Karadžićev intervju dio obrasca poricanja genocida zvaničnika RS-a.

„Tvrdnje Radovana Karadžića koje je izneo ove sedmice samo su nastavak upornog negiranja genocida i pokušaja lidera bosanskih Srba da povre-meno ponovo ispisuju historiju“, rekao je Azmi za BIRN.

„Kontinuirano poricanje genocida mora biti osuđeno, jer samo služi da i dalje izaziva bol porodicama žrtava i spriječava Bosnu i Hercegovinu da gleda u budućnost i da pronalazi načine za promoviranje pomirenja“, dodao je on.

- 64 -


08.12.2016

Radovan Karadžić: Zločine u Srebrenici počinili “izdajnici

srpskog naroda”Bivši predsednik Republike Srpske Radovan Karadžić, koji

je osuđen za genocid u Srebrenici, u jednom od svojih retkih intervjua kaže da su zločine počinili “izdajnici srpskog

naroda”.

MILIVOJE PANTOVIĆ

U intervjuu za srpski “Nedeljnik” objavljenom u četvrtak, Karadžić kaže da su zločini u Srebrenici bili “idiotski” i da je to oštetilo srpske interese u Bosni i Hercegovini.

“Ko god je to uradio, bio je to izdajnik srpskog naroda i najviše je ošte-tio srpske interese. To se nikad nije desilo u našoj istoriji, i nije se smelo dogoditi ni sada. To je bilo potpuno idiotski i glupo, počiniti zločin koji se mogao izbeći”, rekao je Karadžić za “Nedeljnik”.

“Za nas je to bilo potpuno neočekivano i neverovatno. Kao da je to učinila neka poremećena pamet”, dodaje Karadžić.

Haški tribunal je u martu ove godine osudio Karadžića na 40 godina zat-vora zbog genocida i zločine protiv čovečnosti.

Bivši politički lider bosanskih Srba proglašen je krivim za genocid nad Bošnjacima iz Srebrenice, progon Bošnjaka i Hrvata širom Bosne i Herce-govine, terorisanje stanovništva Sarajeva i uzimanje pripadnika mirovnih snaga UN-a za taoce.

Više od 7.000 muškaraca i dečaka bošnjačke nacionalnosti ubijeno je na-kon što su u julu 1995. godine snage bosanskih Srba zauzele Srebrenicu.

Karadžić je u intervjuu istakao da je rat 1990-ih godina dočekao “sa ve-likom tugom” i okrivio bošnjačke političke lidere jer su proglasili nezavis-nost Bosne i Hercegovine.

“Rat sam doživeo sa velikom tugom, čak i pre nego što je rat izbio. Bio sam prilično siguran šta će se desiti ako se tok događaja nastavi, i produži sa guranjem ka nelegalnoj i jednostranoj nezavisnosti. I to ne samo na

- 65 -


osnovu prošlosti već i na osnovu onoga što se dešavalo u Hrvatskoj 1991. godine”, dodaje on.

Ističe da veruje da su zapadne zemlje delimice odgovorne za raspad Jugo-slavije, koji se, kako naglašava, mogao odvijati i mirnim putem.

“Ako je Jugoslavija morala biti rasturena, to je trebalo učiniti kao u Skandi-naviji. Meni se sviđala Hrvatska, tamo sam stekao dobar deo svoje eduk-acije, i nikad lično nisam imao nikakvih problema, ali njihova osećanja protiv Jugoslavije i Srba su prevladala i rezultirala još jednim krvopro-lićem”, rekao je Karadžić.

Karadžić je Mehanizmu za međunarodne tribunale u ponedeljak podneo žalbu na osuđujuću presudu Haškog tribunala. U podnesku na 238 stranica naveo je 48 „suštinskih i proceduralnih grešaka Sudskog veća“ koje su, po njemu, dovele do pogrešne presude, saopštio je njegov advokat Peter Robinson.

„Ukoliko se ne isprave, suđenja s greškom i nefer presude, poput moje, samo će ubrzati bekstvo država poput Južne Afrike i Rusije od međunar-odnog pravnog sistema, jer je sistem politizovan i zasnovan na dvojnim standardima“, kaže se u pisanoj žalbi Karadžića.

- 66 -


05.12.2016

Karadžić podnio žalbu na osuđujuću presudu

Bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić podnio je žalbu na presudu Haškog tribunala kojom je

osuđen na 40 godina zatvora zbog genocida i zločina protiv čovječnosti.

Karadžić je u ponedjeljak saopštio da je Mehanizmu za međunarodne tri-bunale podnio žalbu na osuđujuću presudu koju je Haški tribunal donio u martu ove godine.

U podnesku na 238 stranica, Karadžić je naveo 48 „suštinskih i proce-duralnih grešaka Sudskog vijeća“, koje su, po njemu, dovele do pogrešne presude, saopštio je njegov advokat Peter Robinson.

„Ukoliko se ne isprave, suđenja s greškom i nefer presude, poput moje, samo će ubrzati bjekstvo država poput Južne Afrike i Rusije od međun-arodnog pravnog sistema jer je sistem politiziran i zasnovan na dvojnim standardima“, kaže se u pisanoj žalbi Karadžića.

“Uspostavljanje pravnih presedana na osnovu kratkoročne političke eks-peditivnosti moglo bi uništiti mogućnost za dugoročni uspjeh međunar-odne pravde”, kaže se u pisanoj žalbi.

Karadžić je proglašen krivim za genocid u Srebrenici, za protjerivanje Bošnjaka i Hrvata širom BiH, za terorisanje građana Sarajeva i za uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Prema presudi, zločini su izvršeni kao dio udruženog zločinačkog poduh-vata čiji je protagonista bio Karadžić.

U dijelu žalbe koji se odnosi na genocid u Srebrenici, Karadžić je naveo da „nikada ozbiljnija osuda nije stajala na labavijim nogama“.

Što se tiče dijela kojim je proglašen krivim za terorisanje građana Sarajeva tokom opsade glavnog grada BiH od 1992. do 1995. Karadžić navodi da su „zanemarene njegove brojne naredbe koje su imale za cilj sprečavanje upotrebe vatre protiv civila, da su pogrešno primijenjeni principi ‘razlike’ i ‘proporcionalnosti’ jer nije uzeta u obzir procjena granatiranja iz perspek-tive vojnog komandanta, kao i da je ignorisan izvještaj Ujedinjenih nacija (UN-a) o granatiranju pijace Markale“.

- 67 -


Karadžić je, takođe, “naveo 26 posebnih osnova kojima osporava pravičnost suđenja“.

Optužio je Tužilaštvo “za serijsko kršenje njegove dužnosti da objelodani oslobađajuće dokaze”, kao i Tribunal jer ga je, kako je naveo, tretirao ne-pravedno u odnosu na Tužilaštvo.

On je optužio Tribunal da “mu je prebacio teret dokazivanja njegove nevi-nosti tako što je preuzeo 2.379 presuđenih činjenica sa drugih suđenja i priznao pismene iskaze 148 svjedoka optužbe”.

On takođe navodi da mu sud UN-a nije dozvolio da sam sebi postavlja pitanja ukoliko bi svjedočio u svoju korist, da prisili ratnog komandanta Vojske Republike Srpske (VRS) Ratka Mladića da odgovara na pitanja, i da “pozove svjedoke i preda pisani dokaz na isti način na koji je Vijeće to odobrilo Tužilaštvu”.

Tužilaštvo je takođe najavilo žalbu kojom će tražiti da Karadžić bude proglašen krivim za genocid u sedam bosanskohercegovačkih opština iz-vršen 1992. godine, kao i da se njegova kazna od 40 godina zatvora promi-jeni sa kaznom doživotnog zatvora.

Odluku o žalbama će donijeti Žalbeno vijeće Mehanizma za međunarodne tribunale, koje će preuzeti preostale predmete Haškog tribunala nakon njegovog zatvaranja.

- 68 -


29.11.2016

Krivična prijava zbog odlikovanja ratnim zločincima

Nevladina organizacija podnijela je krivičnu prijavu Tužilaštvu Bosne i Hercegovine zbog dodjeljivanja priznanja

osuđenim ratnim zločincima, među kojima i Radovanu Karadžiću, od strane Republike Srpske (RS).

ELEANOR ROSE

Fondacija “Istina, pravda i pomirenje“ iz Tuzle podnijela je krivičnu pri-javu protiv Nedeljka Čubrilovića, predsjednika Narodne skupštine Repub-like Srpske (NS RS) i Organizacionog odbora NS RS, zbog dodjeljivanja priznanja osuđenim ratnim zločincima, uključujući i Radovana Karadžića.

“Čekaćemo da vidimo koje će konkretne korake poduzeti Tužilaštvo Bosne i Hercegovine, jer ovo sramotno djelo Vlade Republike Srpske ismijava žrtve”, rekao je za BIRN u utorak predsjednik Fondacije Sinan Alić.

NS RS izazvala je burne reakcije u oktobru nakon što su priznanja dodi-jeljena Radovanu Karadžiću, kojeg je ove godine Haški tribunal osudio za genocid i druge zločine, kao i Momčilu Krajišniku i Biljani Plavšić, takođe osuđenim za ratne zločine.

Krajišnik i Plavšić su odslužili svoje kazne, dok je Karadžić uložio žalbu na presudu.

Povelja NS RS im je dodijeljena povodom 25 godina postojanja Narodne skupštine RS.

Alić dodaje da je nagrada izazvala uznemirenost među žrtvama i porodic-ama žrtava koji su preživjeli silovanja, mučenja i ubistva.

“Možemo samo zamisliti kako se (žrtve) osjećaju ... kada vlada entiteta čiji su oni danas građani dodjeljuje priznanja pojedincima koje je Međunarod-ni tribunal osudio za ratne zločine, uključujući i zločin genocida”, rekao je Alić.

Prijavom, koja je podnijeta u ponedjeljak, Čubrilović i Organizacioni od-bor proslave 25. godišnjice postojanja NS RS terete se za izazivanje rasne, vjerske i nacionalne mržnje i netrpeljivosti.

- 69 -


Kako se navodi, povelja im je dodijeljena za učešće u aktivnostima vlade bosanskih Srba u periodu od 1991. do 1995. godine, u kojem su Karadžić, Krajišnik i Plavšić počinili zločine za koje su potom osuđeni.

Naglašava se i da se dodjelom priznanja pokazuje “zahvalnost za ono što su ovi pojedinci radili” tokom rata.

U oktobru su Misija OSCE-a u BiH, visoki predstavnik Valentin Inzko, kao i drugi strani diplomati osudili priznanja.

“Glorifikovanjem ratnih zločinaca, vlasti Republike Srpske su propus-tile priliku da Srpsku predstave kao politički zreo, moderan i progresivan entitet za sve konstitutivne narode i građane”, rekao je Inzko u to vrijeme.

Kako je objavio Radio Slobodna Evropa ove sedmice, Čubrilović je nastojao da se distancira od ove kontroverzne situacije.

“Moj prijedlog je bio da nešto drugačije izgledaju imena i organizacije koje treba da dobiju tu povelju, ali odbor je odlučio kako je odlučio. Mislilo se samo na obilježavanje određenog historijskog trenutka“, prenosi RSE iz-javu Čubrilovića.

“Kao što znate to je bilo sve ranije, prije ratnih dešavanja, ratnih sukoba na prostoru BiH i svi ti ljudi i sve te institucije koje su dobile tu povelju su samo kao znak pažnje na trenutak koji se desio. Taj trenutak je, kao što znate, bio mnogo prije ratnih dešavanja na ovim prostorima. Mi svakako osuđujemo sve ratne zločine. Nad svima. Nad Bošnjacima, Hrvatima i Sr-bima“, dodao je on.

- 70 -


16.11.2016

Tribunal će istražiti navode Karadžića o malignim

oboljenjima u ScheveningenuHaški tribunal otvorio je medicinsku istragu o tvrdnji

Radovana Karadžića da su u sudskom pritvoru u Scheveningenu učestala maligna oboljenja.


Sudija Theodor Meron rekao je u utorak da je Haški tribunal, poslije ponov-ljenih Karadžićevih tvrdnji da je među pritvorenicima u pritvornoj jedinici u Scheveningenu u Holandiji povećan broj oboljelih od raka, angažovao dvojicu nezavisnih doktora koji trenutno sprovode istragu.

“Njihov izvještaj očekujemo do kraja novembra ili početkom decembra”, precizirao je sudija Meron.

Karadžić je u septembru prošle godine izjavio da je zabrinut zbog brojnih teških bolesti prijavljenih među zatvorenicima u Haškom tribunalu i za-tražio medicinsku istragu.

“Neuobičajeno je da se na tako malom prostoru pojavi toliko oboljelih”, rekao je on.

Bivši lider Srba u Hrvatskoj Goran Hadžić, koji je bolovao od malignog tumora na mozgu, preminuo je u julu ove godine, dok je lider Srpske radikalne stranke Vojislav Šešelj u novembru 2014. godine privremeno pušten na slobodu zbog liječenja od raka.

Karadžić je i u utorak ponovio da mu se zdravstveno stanje, koje je ranije bilo “perfektno”, “značajno pogoršalo” od kada je u haškom pritvoru.

Ipak, rekao je on, “nema prigovora na zdravstvenu službu” u pritvornoj jedinici.

On se požalio i da u pritvoru nije mogao nastaviti da se pridržava “vjerskog načina života i istočnjačke i naše narodne medicine”.

“Čudna pravila onemogućila su me da preduzmem preventivne korake u očuvanju zdravlja”, rekao je Karadžić.

- 71 -


Kada je uhapšen u Beogradu 2008. nakon više godina provedenih u bek-stvu, Karadžić je radio kao samozvani duhovni iscjelitelj pod lažnim im-enom.

On se u utorak požalio i na nemogućnost kontaktiranja sa najmilijima pre-ko Skype-a.

Po Karadžiću, “uslovi u zatvorima ne prate napredak čovječanstva”.

Sudija Meron je odgovorio da će od sudskog sekretarijata zatražiti objašn-jenje o iznesenim primjedbama.

Tribunal je u martu osudio Karadžića na 40 godina zatvora, proglasivši ga krivim za genocid i druge zločine tokom rata u BiH.

Karadžićev branilac Peter Robinson najavio je da će podnijeti žalbu u roku, odnosno do 5. decembra.

- 72 -


13.09.2016

Crna gora: Peticija za oduzimanje književne nagrade

KaradžićuU Crnoj Gori je pokrenuta peticija kojom se od vlasti traži da

oduzmu književnu nagradu bivšem lideru bosanskih Srba Radovanu Karadžiću, koju je dobio 1993. godine.

DUŠICA TOMOVIĆ

Grupa aktivista koju predvodi crnogorski pisac Ibrahim Čikić, po nacion-alnosti Bošnjak, bivši politički zatvorenik, pokrenula je peticiju za pov-lačenje književne nagrade koja je 1993. godine u Crnoj Gori dodijeljena osuđeniku za ratne zločine Radovanu Karadžiću.

Aktivisti obrazlažu da život i djelo Karadžića ne korespondiraju s umjet-ničkim i humanističkim ciljevima nagrade.

Karadžić je za svoju knjigu “Slovenski gost” dobio nagradu “Risto Ratk-ović”, jednu od najvažnijih književnih priznanja u Crnoj Gori.

Ova mu je nagrada dodijeljena u augustu 1993. godine od žirija književne manifestacije “Ratkovićeve večeri poezije”, koja se održava svake godine u Bijelom Polju u čast crnogorskom pjesniku Ristu Ratkoviću.

Karadžić je u martu ove godine proglašen krivim za genocid izvršen 1995. godine nad Bošnjacima iz Srebrenice, za teroriziranje civilnog stanovništ-va Sarajeva, progon Bošnjaka i Hrvata širom zemlje te uzimanje pripadni-ka mirovnih snaga UN-a za taoce.

Osuđen je na 40 godina zatvora.

U otvorenom pismu koje su aktivisti uputili u ponedjeljak gradonačel-niku Bijelog Polja Aleksandru Žuriću, Čikić poziva Skupštinu opštine da Karadžiću oduzme nagradu i poništi, kako je naveo, “sramnu” odluku, na osnovu međureligijske tolerancije, suživota i mira u Crnoj Gori.

U pismu se ističe da su peticiju već potpisale stotine građana različite kul-turne i vjerske pripadnosti iz Bijelog Polja i drugih mjesta Crne Gore, Bal-kana i ostatka Europe.

- 73 -


“Iako na njoj nema Vašeg potpisa, vjerujemo da ćete prepoznati našu do-bru namjeru i da ćete založiti svu snagu Vašeg autoriteta kako bi se sa spiska laureata Ratkovićeve nagrade izbrisalo ime dokazanog zločinca“, naveo je Čikić u pismu Žuriću.

Odgovarajući na pismo, gradonačelnik Žurić je lokalnim medijima izjavio da u nadležnosti predsjednika opštine ne spada “niti dodjeljivanje, niti oduzimanje književne nagrade ‘Risto Ratković’”, ali da će razmotriti in-icijativu.

Čikić je bio jedan od 20 vodećih pripadnika Stranke demokratske akcije Crne Gore. Osuđen je na kaznu zatvora 1994. za pripremu oružanog sukoba u Sandžaku. Međutim, on tvrdi da je optužnica bila politički motivisana.

Inače, odluka da se Karadžiću dodijeli ova književna nagrada kritikovana je još u to vrijeme. Neki su aktivisti građanskog društva i pjesnici prigovarali da je odato priznanje “predsjedniku etnički očišćene države”.

Poznati crnogorski pjesnik Jevrem Brković izjavio je tada da je Karadžić “minorni pjesnik” i pozvao druge laureate da svoje nagrade vrate opštini Bijelo Polje.

- 74 -


07.09.2016

Za žalbu Karadžića 508.797 dolara

Sud UN-a za ratne zločine odobrio je 508.797 dolara za pripremu žalbe bivšeg političkog lidera bosanskih Srba Radovana Karadžića na presudu kojom je on osuđen za

genocid i zločine protiv čovječnosti.

JUSTICE REPORT

Advokat Radovana Karadžića rekao je za BIRN da je Mehanizam za međun-arodne krivične sudove namijenio 508.797 dolara timu njegove odbrane kako bi pripremio žalbu na presudu koju mu je početkom ove godine iz-rekao Haški tribunal.

Advokat Peter Robinson kaže da je iznos veći od sume predviđene pravil-nikom Tribunala i objasnio da je to zbog složenosti predmeta, koji pokriva navodne odgovornosti Karadžića za četiri odvojena udružena zločinačka poduhvata.

“Postoji veliki broj žalbenih osnova. Naša najava žalbe je jedinstvena po tome što se koncentriše na pravna pitanja, a ne na mnoštvo činjeničnih zaključaka”, stoji u dopisu Karadžićeve odbrane kojim se od suda zahtijeva veći iznos od onoga koji se uobičajeno odobrava.

Robinson dodaje da će novac omogućiti Odbrani da zaposli dva pravna sav-jetnika, advokata i vojnog stručnjaka, koji će dati mišljenje o granatiran-ju Sarajeva tokom rata, jednom od zločina za koje se Karadžiću pripisuje odgovornost. Također, moći će se platiti i pravni pripravnici angažovani od strane Haškog tribunala.

Mehanizam za međunarodne krivične sudove je prethodno odobrio isplatu od oko 130.000 dolara za pokrivanje troškova Odbrane, a pri podnošenju zahtjeva sudijama utvrđuju se pravna i činjenična pitanja koja Odbrana planira istaknuti u žalbi.

Za pokrivanje troškova Odbrane za prezentiranje žalbe na sudu biće is-plaćeno ukupno 33.000 dolara.

Karadžić je u martu ove godine proglašen krivim za genocid nad Bošnja-cima iz Srebrenice izvršen 1995. godine, za teroriziranje civilnog stano-

- 75 -


vništva Sarajeva, progon Bošnjaka i Hrvata širom zemlje i uzimanje pri-padnika mirovnih snaga UN-a za taoce.

Osuđen je na 40 godina zatvora.

Međutim, oslobođen je optužbi za genocid počinjen u sedam bosanskoher-cegovačkih općina 1992. godine.

Nakon što se Haški tribunal zatvori, sve preostale žalbe preuzeće Meh-anizam za međunarodne krivične sudove, koji će upravljati i ogromnom arhivom Haškog tribunala.

- 76 -


22.07.2016

Radovan Karadžić: Žalba na presudu za genocid

Bivši predsjednik Republike Srpske (RS) Radovan Karadžić najavio je žalbu na presudu Haškog tribunala kojom je

osuđen na 40 godina zatvora za genocid i zločine protiv čovječnosti.


Radovan Karadžić je u petak najavio da podnosi žalbu na presudu Suda za ratne zločine UN-a koja mu je izrečena krajem marta ove godine i za-tražio da Apelaciono vijeće poništi tu presudu, “oslobodi” ga ili da se održi “novo, pravično suđenje”.

Karadžić je proglašen krivim za genocid u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, terorisanje stanovništva Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Po presudi, krivična djela počinjena su u okviru četiri udružena zločinačka poduhvata u kojim je Karadžić bio protagonista.

Karadžić će, kako je danas najavio, žalbu na prvostepenu presudu usmjeri-ti ne na osporavanje činjenica sa mjesta zločina, već na pitanja koja se tiču njegovog prava na fer suđenje. To, međutim, po Odbrani, ne znači da sudi-je nisu počinile mnoge greške pri utvrđivanju činjenica sa poprišta zločina.

U propratnoj izjavi, koju je novinarima prenio njegov branilac Peter Robin-son, Karadžić tvrdi da „nije imao pravično suđenje, niti pravičnu presudu pred Haškim tribunalom“.

„Sudsko vijeće ga je unaprijed smatralo krivim i potom konstruisa-lo presudu da opravda tu svoju pretpostavku“, naveo je Robinson stav Karadžića.

Karadžić tvrdi da je „pretpostavka njegove nevinosti prekršena“ i prije nego što je suđenje počelo, time što sudije nisu „ograničile amorfnu op-tužnicu i nisu obezbijedile da Tužilaštvo poštuje svoju obavezu da Odbrani objelodani dokaze“.

Sve je to dovelo do toga da „pravično suđenje nije bilo moguće“.

- 77 -


Kako navodi, Raspravno vijeće je tokom suđenja „imalo dvostruke stand-arde, prihvatajući zahtjeve Optužbe, a odbijajući iste zahtjeve Odbrane“.

Prema Karadžiću, nigdje ta nepravda nije bila očiglednija nego u dijelu presude kojom je osuđen za genocid u Srebrenici.

„Vijeće je izvelo zaključak da je imao namjeru da ubije zarobljenike iz Srebrenice na osnovu svoje interpretacije jednog šifrovanog telefonskog razgovora. Takvo izvođenje zaključka je neosnovano i netačno, te je i presuda nepravična“, rekao je Robinson.

Odbrana tvrdi da sudije nisu uzele u obzir olakšavajuće okolnosti.

Jedna od njih je, tvrdi Karadžić, njegov pristanak da se 1996. povuče sa vlasti i iz javnosti, u sklopu dogovora sa američkim izaslanikom Richar-dom Holbrookom. Karadžić tvrdi da mu je Holbrook, zauzvrat, obećao da mu neće biti suđeno pred Tribunalom.

Sudije Tribunala su tu tvrdnju na početku procesa odbile kao irelevant-nu za postupak. Karadžić to tumači kao „prvi znak da oni koji sprovode takozvanu međunarodnu pravdu ignorišu zakone i činjenice kada im to odgovara“.

Takođe, prema Odbrani, sudije nisu dale dovoljno težine „Karadžićevom ponašanju tokom rata“, kada je, po njegovim riječima, „pružao pomoć žrtvama i pritvorenima i spriječavao zločine“.

Karadžić je, po sopstvenom uvjerenju, “umjesto da odbaci sud kao ile-galan, sarađivao i bio u potpunosti uključen u suđenje pred Tribunalom”.

„Predsjednik Karadžić je iskreno vjerovao da će njegovo suđenje biti prim-jeran proces u kojem će međunarodna zajednica utvrditi istinu o ratu u Bosni. Umjesto toga, on je bio podvrgnut političkom procesu, koji je os-mišljen jednostavno da potvrdi demonizaciju njega i bosanskih Srba kao naroda“, naveo je bivši predsjednik RS.

On u izjavi zaključuje da je „međunarodna pravda propao projekat“.

„Sudije koje znaju malo o regionu, njegovoj kulturi, njegovim jezicima ili njegovoj istoriji, upotrebljavaju procedure koje su strane onima u regionu, sprovode suđenja na stranom jeziku i dolaze do zaključaka koji su strani onome što u regionu znaju da je istina.“

„Nije čudno što zemlje poput SAD, Rusije ili Kine odbijaju da dozvole da se njihovim građanima sudi na ovaj način“, naglašava Karadžić.

- 78 -


U međuvremenu je u petak i Haško tužilaštvo najavilo žalbu, rekavši da će tražiti da Karadžić bude proglašen krivim za genocid u sedam bosan-skohercegovačkih općina izvršen 1992. godine, a da njegova kazna bude povećana na doživotni zatvor.

O Karadžićevoj žalbi, koju je jutros najavio, odlučivaće Apelaciono vijeće sudskog Mehanizma u Hagu, koji je pravni nasljednik Haškog tribunala. Ne postoji rok za donošenje odluke.

- 79 -


23.06.2016

Istraga protiv Karadžićevog branioca zbog nepoštivanja

sudaTribunal u Hagu otvorio je istragu protiv člana tima za

odbranu bivšeg predsjednika Republike Srpske (RS) Radovana Karadžića zbog nepoštivanja suda.

JUSTICE REPORT

Predsjednik Međunarodnog sudskog mehanizma Theodor Meron otvorio je, na zahtjev Tužilaštva, istragu protiv jednog od članova tima za odbranu Karadžića zbog navodnog nepoštivanja suda.

Branioca, čije ime javnosti u dostupnim sudskim dokumentima nije na-vedeno, Tužilaštvo sumnjiči da je objavio sadržaj povjerljivog podneska kojim je sam Karadžić, krajem aprila, zatražio da bude na kratko pušten na slobodu, kako bi u Srbiji prisustvovao četrdesetodnevnom pomenu prem-inulom bratu Ivanu.

U dopisu sudiji Meronu, tužioci navode da je “član tima za Karadžiće-vu odbranu dostavio povjerljivu informaciju medijima, otkrivajući da je Karadžić zatražio privremeno oslobađanje kako bi prisustvovao pomenu bratu, kao i da je Vlada Srbije dala neophodne garancije“.

Sudija Meron je konstatovao da “postoje razlozi da je ta osoba možda počinila djelo nepoštivanja suda time što je objavila povjerljive informaci-je, uključujući i činjenicu da je Karadžić zatražio privremeno oslobađanje da bi prisustvovao pomenu“.

Iako ovaj član tima Karadžićeve odbrane nije imenovan u podnesku, mno-gi vjeruju da se zahtjev odnosi na izjave Gorana Petronijevića, jednog od njegovih advokata, date za beogradski list Kurir.

Petronijević je za Kurir izjavio da je Karadžić zatražio “privremeni bo-ravak“ u Srbiji radi prisustvovanja pomenu u Obrenovcu i da su vlasti u Beogradu dale garancije da će on se vratiti u Hag.

Petronijević je najavio i da će odluka o zahtjevu biti donijeta “idućeg utor-ka“, odnosno 31. maja, što se i desilo. Žalbeno vijeće je tog dana odbilo Karadžićev zahtjev.

- 80 -


Advokat Petronijević prvi je otkrio sadržaj poverljivog Karadžićevog zaht-jeva, podnijetog 28. aprila.

Karadžićev branilac Peter Robinson odbio je da komentariše ove optužbe.

“S obzirom da je u toku istraga, ne bi bilo primjereno da javno komentar-išem optužbe u ovom trenutku“, kazao je Robinson za BIRN. On je poručio da će “Karadžićeva odbrana u potpunosti sarađivati sa istragom“.

Objavljivanje povjerljivih dokumenata kažnjivo je kao “svjesno i hotimično ometanje sprovođenja pravde“.

Prema pravilniku Tribunala, za nepoštivanje suda zaprijećena je globa do 100.000 eura, zatvorska kazna do sedam godina, ili oboje.

Meron je istragu povjerio sudiji Aydin Sefa Akayu iz Turske. Sudija može istragu sprovesti sam ili imenovati tužioca “prijatelja suda“ van Haškog tužilaštva, što je do sada bila praksa.

Odluka da li će branilac biti i optužen zbog nepoštivanja suda, bit će doni-jeta poslije istrage.

Karadžić je 24. marta nepravosnažno osuđen na 40 godina zatvora.

Haški tribunal ga je proglasio krivim za genocid u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, terorisanje stanovništva Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Karadžić je zatražio i da bude pušten na privremenu slobodu u Republiku Srpsku do donošenja konačne presude, ali su sudije i taj zahtjev odbile.

- 81 -


31.05.2016

Odbijen Karadžićev zahtjev za privremeno puštanje

Sud u Hagu odbio je zahtjev bivšeg predsjednika Republike Srpske (RS) Radovana Karadžića da bude pušten na

privremenu slobodu.

DENIS DŽIDIĆ

Theodor Meron, predsjednik Mehanizma za međunarodne tribunale – in-stitucije osnovane da završi rad Haškog tribunala – odbio je Karadžićev zahtjev da bude pušten na privremenu slobodu, kazavši da postoji mo-gućnost da pobjegne.

U odluci je Meron naveo da je Karadžić u zahtjevu izrazio namjeru da živi na području Republike Srpske, a da je garancija da optuženi neće pobjeći poslala samo Srbija, a ne i Republika Srpska ili BiH.

“Rizik odobravanja privremene slobode je veći u slučajevima kada je donesena prvostepena presuda nego u periodu kada je suđenje tek u toku”, kaže Meron.

“Karadžić je već osuđen na 40 godina i ostaje mu još dugo vremena da odsluži kaznu ukoliko presuda bude potvrđena. Takva situacija predstavlja veliki poticaj za bjekstvo”, stoji u Meronovoj odluci.

Uz to, kako je naveo Meron, “Karadžić je 13 godina izbjegavao pravdu prije njegovog hapšenja”.

Advokat Radovana Karadžića, Goran Petronijević, izjavio je za medije prošlog četvrtka da je Karadžić zatražio da bude pušten na privremenu slobodu kako bi prisustvovao četrdesetodnevnom pomenu svome mlađem bratu.

Petronijević je dodao da je Vlada Srbije dala garancije da Karadžić neće pobjeći pravdi.

Haški tribunal je u martu osudio Karadžića na 40 godina zatvora za geno-cid u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hrvata, terorisanje stanovništva Sara-jeva, te uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

- 82 -


27.05.2016

Žrtve rata u BiH osudile poziv za oslobađanje Karadžića

Predstavnici udruženja žrtava osudili su informacije da Haški tribunal razmatra privremeno oslobađanje bivšeg

lidera bosanskih Srba.

DŽANA BRKANIĆ

Advokat Radovana Karadžića, Goran Petronijević, izjavio je za medije u četvrtak da je Karadžić zatražio privremeno puštanje na slobodu kako bi prisustvovao četrdesetodnevnom pomenu svome bratu.

Petronijević je dodao da je Vlada Srbije dala garancije da Karadžić neće pobjeći pravdi.

Hatidža Mehmedović, predsjednica Udruženja “Srebreničke majke”, kaže da se šokirala kada je čula da se razmatra puštanje Karadžića.

“Ogorčena sam. Mi smo vjerovale u ovaj sud, a on se pretvorio u jednu pijacu. To ako se desi, to je jedna velika sramota međunarodne zajednice koja je osnovala taj sud. Mi smo se uzdale u pravdu, a bez pravednosti nema ni bolje budućnosti”, kaže Mehmedović.

Za Fikreta Grabovicu, predsjednika Udruženja roditelja ubijene djece Sara-jeva, ova je informacija još jedna od grešaka Haškog tribunala.

“Tribunal ide iz greške u grešku, a to bi bila najveća. Suludo je nekoga kao što je Karadžić puštati minutu, a ne da ode u Srbiju”, smatra Grabovica, čija je kćerka stradala od snajpera u Sarajevu.

Prema riječima Nihada Ključanina, predsjednika Udruženja logoraša Općine Sanski Most, Karadžić ne bi trebao biti pušten.

“Frapiran sam da se to razmatra. Ako je u pitanju 40 dana od pomena smrti njegovog brata, hajmo se sjetiti koliko je ljudi zahvaljujući njemu stradalo, i nisu imali nikad nikakav pomen”, navodi on.

Petronijević je kazao da bi odluka o puštanju Karadžića na privremeni bo-ravak trebala biti donijeta do utorka.

Uz ovaj prijedlog, Karadžić je u aprilu zatražio od Suda u Hagu da bude pušten na privremenu slobodu, sve dok se ne odluči o žalbi koju će on

- 83 -


uložiti na presudu kojom je osuđen na 40 godina zatvora za genocid u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hrvata, terorisanje stanovništva Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Odluka o ovom zahtjevu još uvijek nije donesena.

- 84 -


20.05.2016

Za Karadžićevog branioca oko 1.000 dolara dnevno

Haški tribunal plaća 1.000 dolara dnevno braniocu Radovana Karadžića, američkom advokatu Peteru

Robinsonu, koji priprema žalbu na prvostepenu presudu izrečenu bivšem predsjedniku Republike Srpske (RS).

JUSTICE REPORT

U podnesku koji je u petak uputio Međunarodnom krivičnom tribunalu u Hagu, kojim je zatražio produženje roka za podnošenje žalbe na presudu Karadžiću za još 90 dana, branilac Peter Robinson je objelodanio da ga plaćaju 1.000 dolara dnevno.

Žalbeno vijeće suda prethodno je već jednom produžilo rok na 90 dana, zbog obimnosti i složenosti prvostepene presude koja ima 2.500 stranica.

Robinson je rekao da je u petak zatražio novo tromjesečno produženje roka, uz obrazloženje da, pored ostalog, Tribunal nije odbrani dodijelio dovoljno novca za pripremu žalbe.

“Kao rezultat, branilac nije mogao da regrutuje, niti da ikoga zadrži da mu pomogne u pripremi najave žalbe. Iznos koji je sudski sekretarijat odredio za period od 90 dana za pripremu najave žalbe je 27.500 dolara, što pokri-va 27,5 radnih dana jednog branioca, bez fondova za drugo osoblje”, piše Robinson.

On precizira da je tarifa za branioca 125 dolara po radnom satu, odnosno 1.000 dolara dnevno.

Karadžić je, kako podsjeća njegov zastupnik, odmah poslije izricanja pr-vostepene presude, krajem marta, zatražio povećanje iznosa, ali do sada nije dobio odgovor.

Branilac Robinson sugeriše da to dovodi do “neravnopravnosti između od-brane i tužilaštva”, budući da Tužilaštvo ima kompletan tim koji radi na žalbi.

Karadžića je Tribunal u martu osudio na 40 godina zatvora za zločine pro-tiv čovječnosti, uključujući i genocid.

Bivši lider RS-a je prošlog mjeseca presudu nazvao “monstruoznom”, na-javljujući žalbu i tvrdeći da je dokazao da nije kriv.

- 85 -


09.05.2016

Disciplinski postupak protiv pripadnika OS BiH zbog podrške

KaradžićuMinistarstvo odbrane (MO) BiH je pokrenulo disciplinski

postupak protiv dvojice pripadnika Oružanih snaga (OS) BiH koji su na društvenim mrežama javno podržali ratnog lidera

bosanskih Srba Radovana Karadžića.

RODOLFO TOE

Iz MO BiH izjavili su za BIRN u ponedjeljak da je pokrenut disciplinski postupak protiv dvojice vojnika koji su u objavljenim komentarima na društvenim mrežama veličali Karadžića, koga je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u martu osudio na 40 godina zatvora za zločine protiv čovječnosti, uključujući i genocid.

Glasnogovornica Ministarstva Uma Sinanović istakla je, međutim, da je rano govoriti o mogućim kaznama s kojima se vojnici Goran Kovač i Vlado Vuković mogu suočiti dok je istraga u toku.

“Naše procedure o ponašanju predviđaju različite sankcije za velike i male disciplinske prekršaje”, rekla je Sinanović.

Kovač, kaplar postavljen na dužnost u deminerskom bataljonu bri-gade Taktičke podrške sa mjestom rada u Čapljini, objavio je fotografi-ju Karadžića na svom Facebook profilu, dan prije no što je MKSJ izrekao presudu, sa porukom “Svaki je Srbin Radovan”.

Nakon što je nekoliko osoba komentarisalo fotografiju objavljenu na njegovom profilu ističući da pripadnik Armije BiH ne bi trebalo da izražava takve stavove, Vuković je, odgovarajući na komentare, nazivao bosanske muslimane “poturcima”, objavila je bh. novinska agencija Patria.

Ipak, sankcionisanje Kovača i Vukovića zbog njihovih komentara možda neće biti jednostavno, jer ne postoji posebna odredba koja reguliše pon-ašanje pripadnika OS BiH na društvenim mrežama, navodi se u medijskim izvještajima.

Iako postoje pravila koja se odnose na javni nastup i ponašanje pripadnika Armije BiH, MO BiH obrazlaže da “ne postoji standardna procedura” koja se odnosi na neprimjereno ponašanje na društvenim mrežama, objavio je internet portal Klix.ba.

- 86 -


28.03.2016

Da li se presuda Karadžiću može smatrati pravednom?

Ekspert za Balkan Erik Gordi razmatra pitanja koja su proizašla iz presude Radovanu Karadžiću, zašto je osuđen za genocid izvršen 1995., a oslobođen za isti zločin 1992.

godine.

ERIK GORDI

Nije bilo genocida prije 1995, stvarno?

Činjenica o kojoj se najviše pričalo vezano za predmet Karadžić jeste to da je on bio osuđen. Druga najviše diskutovana činjenica je da je bio oslobođen po prvoj tački za genocid, za sistematska ubijanja 1991. i 1992. godine u “opštinama”. Neki analitičari tumače ovu oslobađajuću presudu kao pori-canje činjenica. To je neistina. Sudije su prihvatile činjenice i opisale ih na stotine stranica užasnih detalja. Ono što su zaključili je da se činjenice nisu odnosile na genocid, već na više zločina protiv čovječnosti.

Kako su došli do toga? Počnimo sa zločinima protiv čovječnosti. Karadžić je proglašen krivim za šest zločina protiv čovječnosti u “opštinama”: pro-gon, istrebljenje, ubistva, deportacije, prisilno presjeljenje i “druga nehu-mana djela”, uključujući silovanje i seksualno nasilje. Ti zločini su bili re-zultat “namjerne akcije” (paragraf 2449) snaga koje su bile pod njegovom kontrolom, a predstavljaju “jasan obrazac rasprostranjenog zastrašivanja, nasilja, ubijanja i protjerivanja, koji je za metu imao bosanske muslimane i bosanske Hrvate” (paragraf 2623). Zločini su imali velike i trajne efekte na njihov stepen jer je “skala i obim protjerivanja i kretanje civila iz opšti-na, uključujući i opštine iz tačke 1, rezultirala raseljavanjem velikog broja bosanskih muslimana i bosanskih Hrvata i drastičnim promjenama u et-ničkom sastavu gradova, u kojima gotovo nisu ostali bosanski muslimani” (paragraf 2624). Oni nisu bili incidentni, ali “imajući u vidu jasno siste-matski i organizovan obrazac zločina koji su u svakoj od opština počinili pripadnici srpskih snaga, u kratkom vremenskom periodu, Vijeće je zak-ljučilo da ovi zločini nisu počinjeni slučajno, već na koordiniran način” (paragraf 3445). Prema tome, “Vijeće zaključuje van razumne sumnje da je u periodu od oktobra 1991. do 30. novembra 1995. postojao zajednički plan za trajno uklanjanje bosanskih muslimana i bosanskih Hrvata sa teritorije bosanskih Srba kroz zločine” (paragraf 3447).

- 87 -


Zvuči kao genocid, zar ne? Ipak, sudije su dale dva razloga za ovo. Prvi je da, iako su neki elementi zločina demonstrirani kao elementi genoci-da, uključujući i ubijanje i nanošenje teških tjelesnih povreda, drugi nisu. Uprkos potvrđenim brojnim dokazima koji su pokazali nivo zlostavljanja, maltretiranja, gladovanja, zanemarivanja i namjernog stvaranja visokog rizika, sudije su utvrdile da uslovi u objektima za zatočenje nisu dostigli nivo da bi mogli zaključiti da su “planirani da dovedu do fizičkog uništen-ja” grupe (paragraf 2587).

Drugi razlog je vjerojatno još važniji. Ovo uključuje i pitanje da li je Karadžić imao “specifičnu namjeru” da se počini genocid. Namjera je element koji čini dokazivanje genocida najtežim. Na primjer, u vezi s genocidom u Sre-brenici – za koji već postoji sudska evidencija, a za koji je Karadžić osuđen po tački 2, sudije su utvrdile njegovu namjeru slijedeći vrlo pažljivo tok događaja i njegove aktivnosti, i utvrdili da je on počeo da dijeli “specifičnu namjeru” kada je ubijanje već bilo u toku, a na osnovu razgovora sa oper-ativnim komandantom, od 13. jula 1995. godine Ovdje je tekst razgovora:

Čekam da se čujem s predsjednikom Karadžićem. Da li je on tu?

B: Da.

: Halo! Samo trenutak, dežurni će sada odgovoriti, gospodine predsjedniče.

B: Halo! Imam Deronjića na vezi.

: Deronjiću, govori.

D: Halo! Da. Čujem vas.

: Deronjiću, predsjednik pita koliko hiljada?

D: Oko dvije za sada.

: Dvije, gospodine predsjedniče. (čuje se u pozadini)

D: Ali će biti još tokom noći

(...)

D: Čujete li me, predsjedniče?

: Predsjednik te ne čuje, Deronjiću, ovo je posrednički.

D: Imam oko dvije hiljade ovdje sada do (...)

: Deronjiću, predsjednik kaže: “Sva roba mora biti u magacinima prije dvanaest sutra.”

- 88 -


D: Dobro.

: Deronjiću, ne u magacinima tamo, već na drugom mjestu.

D: Razumijem.

: Prijatno.

Stavljajući po strani teže shvatljivo kodiranje, ono što Karadžić traži da Deronjić učini u ovoj razmjeni jeste da civilne zarobljenike iz Bratunca, gdje su držani, odvede u Zvornik, gdje će biti ubijeni. Prema mišljen-ju sudija, ova razmjena označava pojavu sporazuma između Karadžića i vojnih komandanata da je tema promijenjena u “gdje - a ne - da li će zatočenici biti ubijeni” (paragraf 5805), a samim tim i početak njegovog ličnog angažmana u akciji da se počini genocid.

Označena specifičnost razgovora proizlazi iz visokih standarda za osudu. Da bi utvrdili genocidnu namjeru, sudije nisu pitale “da li to ima smisla”, već “da li je to jedini razuman zaključak koji može biti”. Ovo je pokazatelj koliko je visok prag za osudu zbog optužbi za genocid.

Dakle, šta su našli pod namjerom po tački 1? Paragrafi 2596 i 2597 pot-vrđuju karakter nacionalističke ideologije koja je nastojala da stvori et-nički homogenu državu. Ali oni su utvrdili da ostaje otvoren zaključak da se ovaj cilj može postići drugim metodama osim ubijanjem. Slično je i sa huškačkim izjavama i prijetnjama “istrijebi”, “uništi” i tako dalje: u par-agrafu 2599, presuda utvrđuje da su ove prijetnje mogle biti hiperbolička stilska figura i da sudije “nisu uvjerene da je jedini razuman zaključak koji se može izvući iz ovih izjava, da su dotični sugovornici imali namjeru da fizički unište” grupe.

Vjerojatno se ključni pasus za objašnjenje odluke sudija da zločini u “opštinama” ne predstavljaju genocid nalazi u paragrafu 3466: “Vijeće je mišljenja da postoji još jedan razuman zaključak na osnovu dokaza, a to je da ako optuženi nije imao namjeru za izvršenje drugih zločina, njemu nije bilo dovoljno stalo da zaustavi ostvarivanje zajedničkog plana prisil-nog uklanjanja nesrpskog stanovništva iz opština. Iako Vijeće smatra da su ovi drugi zločini rezultat kampanje prisilnog uklanjanja nesrpskog stano-vništva iz opština, Vijeće ne smatra da su bili dio namjere zajedničkog plana.”

To je bio argument u pravnom kontekstu. Izvan pravnog konteksta, ono što su sudije utvrdile jeste da je cilj RS-a bio stvaranje etnički homogene države nasilnim mijenjanjem stanovništva, ali su mislili da to mogu učini-ti bez ubijanja. Činjenica da su ubijali ne znači da su mislili da moraju ubijati. Treba se uzeti argument koji vrijedi. Vjerojatno najviše vrijedi kao

- 89 -


primjer razlike između pravnog obrazloženja i svakog drugog načina raz-mišljanja. To je najvjerojatnije i pokazatelj da, barem u ovoj ranoj fazi, sudije vrlo nerado donose zaključke o genocidu.

Da li je oslobađajuća presudu po tački 1 pobjeda za Karadžića?

Do određenog stepena – da, u smislu da je on oslobođen. Ali nalazi na osnovu činjenica su opsežni i ukazuju na seriju zločina velikih razm-jera, planiranih i koordiniranih na najvišem političkom nivou. Ima dvije grupe ljudi koji će vjerojatno biti zainteresirani za razliku između nalaza za zločine protiv čovječnosti i nalaza za genocid: 1) advokati; 2) politički aktivni ljudi koji žele da izgrade politički kapital bez prisustva ili odsustva druge etikete. Njihovi motivi i interesi nisu isti, vjerojatno su nemjerljivi jedni s drugima, i uglavnom nisu od pomoći ljudima izvan zajednica koji se prepiru oko njih.

Zločini protiv čovječnosti nisu minorni zločini, i ne nužno manji zločini od genocida. Značajno je da je Karadžić na osnovu činjenica utvrđenih na suđenju osuđen za velike zločine, čak i ako se to ne odnosi na svaku tačku za koju je traženo. Osim toga, ipak, ono što će na kraju najviše biti važno u vezi s presudama Tribunala (za one dobro obrazložene i dokumentovane) neće biti odluke koje se nalaze u njima. Te odluke su artefakti o tome šta je određena grupa sudija bila spremna da uradi u određenom trenutku u društvenoj i političkoj istoriji, u određenoj fazi razvoja svoje profesije. Ono što će biti važno oko presuda je dokumentovana evidencija koju su oni utvrdili i njihov doprinos u afirmaciji činjenica.

Zašto nije dobio doživotnu kaznu?

Kazna Karadžiću je proizvod sudija koji pokušavaju da izbalansiraju “težinu zločina” za koje je osuđen sa “olakšavajućim okolnostima” koje moraju uzeti u obzir. Ništa nije uzeto u obzir kao otežavajuća okolnost. Ovo je možda tako jer se neki od potencijalnih otežavajućih okolnosti u ovom slučaju mogu pripisati ne Karadžiću, već nekome ko se zove dr. Dabić. Faktori koji su tumačeni kao olakšavajuće okolnosti uključuju os-tavku Karadžića sa javne funkcije pod političkim pritiskom 1996. godine (sudija je ostao agnostik da li je ovo bila posljedica takozvanog “ugovora sa Holbrookom”, a mnogo voljeni glumac Hal Holbrook čini se da nije bio voljan da svjedoči), kao i činjenicu da je “u nekoliko slučajeva optuženi izrazio žaljenje“ (paragraf 6059). Njegove godine su također uzete kao olakšavajuća okolnost.

Kazne MKSJ-a su vezane i za praksu kažnjavanja koja je vladala u Jugo-slaviji, koja je za ovakve zločine nejasna – sudije napominju da je “članom 141. KZ SFRJ zabranjen genocid, članom 142. zabranjen ratni zločin protiv

- 90 -


civilnog stanovništva, članom 143. zabranjen ratni zločin protiv ranjenika i bolesnika, i članom 144. zabranjen ratni zločin protiv ratnih zarobljeni-ka. Za krivična djela iz čl. 141, 142, 143. i 144. KZ SFRJ propisana je kazna zatvora od najmanje pet godina ili smrtna kazna” (paragraf 6042). Dak-le, “razlika između pet godina i smrtne kazne” daje mnogo manevarskog prostora, posebno u nedostatku prethodnog iskustva.

Ovdje možemo dodati da kazna od 40 godina (minus osam godina koje je proveo u pritvoru, što daje 32 godine, minus “Meronov bonus” za auto-matsko oslobađanje nakon odsluženja dvije trećine kazne, daju 19 godina), ne znači nužno manje provedenog vremena u zatvoru od “kazne doživot-nog zatvora”. Kazna doživotni zatvor zapravo ne znači da će zatvorenik biti u zatvoru do smrti. To je zato što, osim ako ste vojnik u jednoj od jedinica pod komandom Karadžića, ne znate kada će i drugi ljudi umrijeti. Dakle, doživotna kazna se obično tumači kao nošenje arbitražnog maksi-muma, određenog faktorima kao što su životni vijek i, u slučaju MKSJ-a, izuzetno blage kaznene procedure SFRJ. Dakle, ovi faktori mogu zapravo uticati da “kazna doživotnog zatvora” bude znatno kraća od 19 godina predviđenih za Karadžića.

U tom smislu, moglo bi se reći da činjenica da Karadžić nije dobio kaznu doživotnog zatvora, ima uglavnom simboličko značenje. Ovo dopunjuje i činjenica da je vjerojatnost da će on živjeti još 19 godina statistički mala. Ali – reći da nešto ima simboličko značenje nije isto što i reći da to nema značaja. U prvom redu, postoji očigledna disjunkcija između ekstremno teških djela i ograničene kazne. Na drugom mjestu, simbolička pitanja su pitanja oko kojih su ljudi (svuda, a posebno u regiji) najmanje spremni popustiti.

Hoće li biti žalbe?

Hoće li biti žalbe? Da li je moj pas smiješan? Gdje postoji pravo na žalbu biće žalbe.

Da li ljudi trebaju biti zadovoljni?

Da li je Tribunal, prosrpski, antisrpski, umjeren prema Klingoncima, ili šta? Ništa od ovih stvari, i neka od mnoge – ljudi koji govore da je presuda – presuda o nekoj apstraktno zamišljenoj etnonacionalnoj grupi jednos-tavno ne znaju šta pričaju. Zanemarite ih sa prezirom koji zaslužuju.

I dozvolite mi zapažanje o tvrdnjama pristrasnosti, posebno onim na os-novu identiteta: oni mogu imati malo vrijednosti u smislu predviđanja nečeg što bi se moglo dogoditi u budućnosti (“Mary dolazi na večeru u petak, a ona je katolikinja, pa možda će htjeti ribu”), ali oni nemaju ni-malo vrijednosti u objašnjenju činjenica koje su se već dogodile (“Mary je

- 91 -


prekuhala ribu jer je katolkinja”). Ovo se odnosi na sve nepotrebne gluposti koje ljudi mogu koristiti da bi objasnili presudu (“predsjedavajući sudija je Korejac, a oni su ljubomorni na Srbe jer je njihov kiseli kupus bolji”), kao i na namjerno nereprezentativne gluposti na koje se ljudi mogu pozvati kako bi pojednostavili složenost odgovora (“razgovarao sam s nekim ko je godinama usko povezan sa ovakvom ekstremističkom politikom, tako da znam šta svako u etnonacionalnoj grupi kojoj pripada misli”). Da bi objasnili stvarne pojave, potrebno vam je da uključite stvarne supstance.

Što se tiče konkretnog pitanja, da li ljudi trebaju biti zadovoljni, ko sam ja da govorim ljudima šta ih treba učiniti zadovoljnim? Neki ljudi će biti zadovoljni ili nezadovoljni presudama za određene tačke ili zbog visine kazne. Neki ljudi će biti oduševljeni jer je Tribunal konačno doveo do kraja veliko suđenje. Neki ljudi će osuđujuću presudu po 10 od 11 tačaka tumačiti kao parcijalnu pobjedu, neki će na simboličan gubitak po pitanju geno-cida gledati kao na poraz. Većina ljudi, nažalost, barem u kratkom roku, gledaće ovaj ili bilo koji drugi događaj kao potvrdu onoga u što su vjerovali svi zajedno.

Ono što mogu predložiti ljudima koji nisu sigurni da li da budu zadovol-jni je ovo: mjera uspjeha ili neuspjeha ove presude neće biti u tome gdje će živjeti Radovan Karadžić od sada pa do svoje smrti, ili u onome što će glasni sebični političari uraditi u narednim sedmicama ili mjesecima. Već u tome da li će, na dugi rok, činjenice koje su utvrđene kombinaci-jom istrage i argumenata biti shvaćene i da li će početi da pružaju osnovu za raspravu i uzajamno priznavanje među ljudima koje su ih falange in-stitucija agresivno naučile da uvijek sebe smatraju žrtvama, a ljude oko sebe neprijateljem. Da li će do ovoga doći, mnogo manje će zavisiti od onoga što Tribunal radi, a puno više od društvenog i političkog okruženja u kojem ljudi žive. Možda vrijedi da dodamo još jednu stvar: vjerojatno nije dobra ideja da tražimo zadovoljstvo u zakonu.

Kakav je značaj ovoga za istoriju i pomirenje?

Počnimo s istorijom, jer je ovo lakši dio. Prvo, presuda okuplja dokumen-tovane dokaze koji zahvaćaju vrlo široku skalu zločina - iako ograničeno na Bosnu i Hercegovinu, efikasno radi ono što je presuda u predmetu Slo-bodana Miloševića trebala da uradi, da optuženi nije preminuo. Na kraju krajeva, ovaj suštinski stupanj detalja će značiti puno više nego odluka o tome da li da se osudi ili ne, ili da li je zločin ove ili one vrste. Ovdje su zaista vrijedan posao uradili ne advokati koji sjede u klupi, već istraživači koji su sakupili materijal koji se koristi.

Presuda nastavlja narativ koji se razvio u Tribunalu da je konflikt u BiH bio građanski rat, zaključivši da bez obzira na brojne dokaze o koordinaciji, političkoj zastupljenosti, naoružavanju, obukama, finansiranju i ponov-

- 92 -


ljenim slučajevima direktnog ostvarivanja političkog uticaja, ni Slobodan Milošević (paragraf 3460) ni njegovi oficiri Jovica Stanišić i Franko Si-matović (paragraf 3461) nisu bili dio udruženog zločinačkog poduhvata (njihovi zaposlenici Šešelj i Arkan su bili, u skladu sa paragrafom 3459).

Što se tiče pomirenja, vidjeli smo dvije vrste javnih izjava. Prva vrsta su floskule globalnih političara koji su izrazili nejasnu nadu da će presuda nekako doprinijeti pomirenju. Ove izjave su bezvrijedne. Druga vrsta su od političara u regiji koji ne čine ništa da promoviraju pomirenje, izjavl-jujući da presuda neće promovirati pomirenje. Ove izjave su manje nego bezvrijedne.

Ove vrste izjava ukazuju na nešto što bi trebalo da bude očigledno: nijed-na presuda o bilo kom pitanju bilo kojeg suda ne može biti zamjena za ono što čitav kompleks institucija ne radi oko pomirenja. Mogli su početi punom parom prije suđenja Karadžiću. Mogli bi to da urade, čak i kad bi ishod suđenja bio drugačiji. Mogli su to uraditi i da Karadžiću nikada nije suđeno. Mogu to učiniti sada.

Erik Gordi je viši predavač na Univerzitetskom koledžu u Londonu. Ovaj članak je izvorno objavljen na njegovoj internet stranici, East Ethnia.

- 93 -


25.03.2016

Nakon presude Karadžiću Beograd upozorava da neće dozvoliti da upiru prstom u

SrbijuVlada Srbije je saopštila da presuda kojom je osuđen

Radovan Karadžić ne sme da se koristi kako bi se sugerisalo da su Srbi kolektivno krivi i istakla da će nastaviti da vodi

brigu o Srbima u Bosni i Hercegovini.

MARIJA RISTIĆ

Ministar pravde Nikola Selaković izjavio je u petak da Srbe u Srbiji i Srbe u Republici Srpskoj ne treba kriviti za zločine koji su pripisani Karadžiću presudom Haškog tribunala.

“Nakon presude Haškog tribunala prvom predsedniku Republike Srpske, nije dozvoljeno bilo kakvo prebacivanje kolektivne krivice na pojedine narode zbog zločina koje su počinili pojedinci”, rekao je Selaković na kon-ferenciji za novinare nakon vanredne sednice Vlade u Beogradu.

“Nikome nećemo dozvoliti da upotrebljava presudu... kao razlog da upre prstom protiv nas i naših sunarodnika i jasno napominjemo da ova presu-da ne može da bude upotrebljena s ciljem ugrožavanja slobode i opstanka našeg naroda u Republici Srpskoj”, rekao je on.

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju u četvrtak je doneo odluku da je bivši lider bosanskih Srba Karadžić kriv za neke od najgorih zločina u Evropi nakon Drugog svetskog rata i osudio ga na kaznu zatvora od 40 godina.

On je osuđen za genocid u Srebrenici 1995. godine, terorisanje stanovništ-va Sarajeva, progon i istrebljenje Bošnjaka i Hrvata u 20 opština širom zemlje te uzimanje pripadnika mirovnih snaga UN-a za taoce.

Karadžić je oslobođen optužbi za genocid u sedam drugih bosanskoherce-govačkih opština izvršen 1992. godine.

Selaković je rekao da “svaki zločin mora biti kažnjen”, ali je dodao da Vla-da Srbije ne želi da reaguje na sadržaj i obrazloženje bilo koje pojedinačne presude Haškog tribunala.

- 94 -


Dodao je da “posle mnogo godina rada Tribunala ostaje gorak ukus”, jer ljudi koji su počinili zločine nad Srbima nisu kažnjeni.

Premijer Srbije Aleksandar Vučić, koji je organizovao protestni miting 2008. godine, kada je Karadžić poslat u Hag, upozorio je u četvrtak pre presude da neće dozvoliti da se presuda suda UN-a koristi za potkopavanje Republike Srpske.

“Upozoravam one koji misle da današnju presudu protiv Radovana Karadžića upotrebe protiv Republike Srpske da Srbija to neće niti sme doz-voliti, u skladu sa Dejtonskim sporazumom”, rekao je Vučić.

Oko hiljadu ljudi okupilo se u četvrtak u Beogradu na protestu koji je or-ganizovao optuženi za ratne zločine Vojislav Šešelj u znak podrške Rado-vanu Karadžiću.

Komentarišući presudu, Šešelj je rekao da je Karadžić nevin i osuđen samo zato što je srpski lider.

“Presuda Radovanu Karadžiću je presuda celom srpskom narodu, istoriji i naciji. Samo su Srbi krivi za sva zla na Balkanu”, rekao je Šešelj.

Srbija poriče bilo kakvu umešanost u ratne zločine u Bosni i Hercegovini. Vlada u Beogradu takođe negira da masakri izvršeni nad više od 7.000 Bošnjaka iz Srebrenice predstavljaju genocid, uprkos presudama međun-arodnih i domaćih sudova.

Marko Attila Hoare, britanski istoričar na Univerzitetu Kingston, rekao je za BIRN da je presuda Karadžiću “definitivno ustanovila krivičnu prirodu ratnog pobunjeničkog rukovodstva bosanskih Srba”, ali da ne implicira Srbiju.

“Nijedan zvaničnik Srbije još nije osuđen od strane MKSJ-a za ratne zločine u Bosni i Hercegovini, tako da lanac sudski utvrđene krivične odgovornosti još uvek završava na Palama, a ne u Beogradu”, kazao je Hoare.

- 95 -


25.03.2016

Različite reakcije bosanskih političara na presudu

KaradžićuBosanski političari iznijeli su različite stavove oko presude Radovanu Karadžiću. Bošnjački zvaničnici tvrde da je ovo

“osuda njegove politike”, dok su srpski lideri naglasili da ovo nije bilo suđenje Republici Srpskoj (RS).

JUSTICE REPORT

Bošnjački član tročlanog predsjedništva BiH Bakir Izetbegović izjavio je u četvrtak da je presuda MKSJ-a osuda Karadžićeve “politike i ideologije”.

“Planski, sistematski i organizovano su pripremljeni i izvršeni zločini ko-jim su stotine hiljada protjerane, a tragovi kulture i vjere izbrisani. Ovo je najznačajnija presuda nakon Nirnberga”, rekao je Izetbegović.

Dodao je da presudu treba iskoristiti za izgradnju zajedničke budućnosti sa bosanskim Srbima, ali samo “na osnovu istine”.

Predsjednik RS-a Milorad Dodik izjavio je da presuda nije donesena na osnovu činjenica, već na osnovu “političkih pritisaka”, dodajući da se ona ne sme koristiti za destabilizaciju RS-a.

“RS nikada nije bila svjesnija sebe i stečenih prava, zbog čega presuda bilo kome, pa ni Karadžiću neće umanjiti značaj i snagu RS-a”, rekao je Dodik.

Karadžić, bivši predsjednik RS-a i vrhovni komandant njenih oružanih snaga, u četvrtak je proglašen krivim za genocid u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hrvata u 20 općina, teror nad civilima u Sarajevu i uzimanje pripadnika mirovnih snaga UN-a za taoce. Dobio je kaznu od 40 godina zatvora.

Presudom je Karadžić oslobođen optužbi za genocid u sedam općina iz-vršen 1992. godine.

Sadašnji predsjednik Karadžićeve Srpske demokratske stranke Mlad-en Bosić rekao je novinarima da je presuda dokaz da je Haški tribunal “politička institucija čiji je cilj satanizovanje Srba”.

“Cilj je da se dokaže da su Srbi krivi za rat”, rekao je on.

- 96 -


Karadžićeva kćerka Sonja, potpredsjednica Narodne skupštine RS-a, rekla je da je zadovoljna što optužbe za genocid 1992. nisu prošle i dodala da tim advokata sada treba da “se fokusira na žalbu”.

“Republika Srpska treba da uzme aktivno učešće u žalbenom postupku”, rekla je Karadžić-Jovićević.

Advokat Miodrag Stojanović ocijenio je da je presuda u vezi sa istim zločin-ima u predmetu protiv vojnog komandanta bosanskih Srba Ratka Mladića, koga on brani, a čija se presuda očekuje iduće godine.

Stojanović je rekao da je presuda ista kao neke koje su sudije Haškog tri-bunala prethodno donijeli.

“To je matrica koja je već viđena u presudama Radislavu Krstiću, Zdravku Tolimiru, Vujadinu Popoviću i ostalim. Samo su u sve to umetnuli i Rado-vana Karadžića kao nosioca ili pripadnika udruženog zločinačkog poduh-vata”, rekao je Stojanović.

Presuda Karadžiću, prema mišljenju Stojanovića, ne može imati nikakav uticaj na presudu ratnom komandantu VRS-a Ratku Mladiću, prije svega jer nije riječ o pravosnažnoj odluci.

Mnoge bošnjačke žrtve rata navode da presuda kojom je Karadžić osuđen za genocid i zločine protiv čovječnosti nije dovoljno visoka, dok veterani iz RS-a smatraju da je kazna nepravedna.

Ipak, pravni ekspert Vlado Adamović smatra da žrtve trebaju biti zadovol-jne presudom, jer je Karadžić proglašen krivim za najteže zločine. “Ne tre-ba izražavati zadovoljstvo ni nezadovoljstvo, nego prihvatiti da su zločini počinjeni”, kazao je Adamović

Glavni Haški tužilac Serž Bramerc izjavio je za BIRN da je “u principu” zadovoljan presudom i da će o žalbi odlučiti nakon što pažljivo razgleda kaznu, dok su Karadžićevi advokati rekli da su nezadovoljni i da će se žaliti na presudu.

- 97 -


25.03.2016

Bosanski mediji podijeljeni oko presude Karadžiću

Mediji u Republici Srpskoj, ali i u ostalim djelovima Bosne i Hercegovine, različito su reagirali na presudu

Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) Radovanu Karadžiću, naglašavajući na taj način podjele

koje i dalje postoje u zemlji.

RODOLFO TOE

Političke i etničke podjele u Bosni i Hercegovini ponovo su izašle na vidjelo nakon što je MKSJ izrekao presudu bivšem vođi bosanskih Srba Radovanu Karadžiću, koji je u četvrtak za genocid i zločine protiv čovječnosti osuđen na 40 godina zatvora.

“Bosanski mediji su bili podijeljeni i kada je Karadžić uhapšen 2008. go-dine, i te njihove pozicije do danas nisu promijenjene”, rekla je Elvira Jukić, novinarka Mediacentra iz Sarajeva, mreže koja se bavi slobodom medija i promocijom nezavisnog novinarstva.

Jukić naglašava da “nakon što su prenijeli vest o presudi, oni su je inter-pretirali na različite načine, uz komentare osoba i stručnjaka isključivo bliskih njihovoj nacionalnoj pripadnosti”.

Mediji iz RS-a su kombinovali izvještaje o presudi Karadžiću sa izvješta-jima o obilježavanju godišnjice NATO bombardovanja Srbije, pri čemu su uglavnom objavili mišljenja i komentare vlasti entiteta.

Banjalučki “Glas Srpske” ili “Nezavisne novine” povezali su vijest o presudi Karadžiću sa komentarima Milorada Dodika, predsjednika RS-a, koji je rekao da je “odluka rezultat pritiska međunarodnih lobija”.

Citirana je i premijerka RS-a Željka Cvijanović, koja je izjavila da “je prav-na argumentacija poklekla pred političkim stavovima”.

Novine iz RS-a većinom naglašavaju da presuda neće imati nikakve direk-tne posljedice na stabilnost entiteta.

Mnogi od njih su prenijeli stav predsjednika Srbije Tomislava Nikolića, koji je u izjavi za agenciju Tanjug rekao da presuda “neće imati uticaj na sudbinu RS-a”.

- 98 -


S druge strane, mediji iz Sarajeva fokusirali su se na reakcije udruženja žrtava rata i bošnjačkih političara.

“Dnevni avaz” je na svojoj naslovnoj stranici objavio izjave članica udruženja “Žene Srebrenice”, “Majke enklave Srebrenica i Žepa” i Ćamila Durakovića, aktuelnog gradonačelnika Srebrenice, koji su izrazili nezado-voljstvo zbog visine kazne, tvrdeći da je trebala biti veća.

Sarajevske novine “Faktor” su, isto tako, većinu svojih stranica posvetili reakcijama žrtava u Srebrenici, mjestu gdje je 1995. izvršen masakr nad oko 8.000 Bošnjaka, i u Haagu.

Politička analitičarka iz Sarajeva Ivana Marić rekla je za BIRN da društ-vo i dalje ima duboko podijeljena sjećanja na ono što se dogodilo u ratu 1992–1995. godine.

“Činjenica da je rat završio sa Dejtonskim sporazumom i da nije bilo čistih pobjednika i gubitnika, jača ideju da se nalazite na pravoj strani”, rekla je Marić, dodavši da je samo nekoliko nezavisnih medija dalo odgovarajuću zastupljenost obje strane.

“Nažalost, mali broj ljudi u Bosni želi da čuje mišljenje suprotne strane”, zaključila je Marić.

- 99 -


24.03.2016

Presuda Karadžiću: Različite reakcije posljedica podijeljene

BiHBošnjačke žrtve rata smatraju da presuda kojom je

Radovan Karadžić osuđen za genocid i zločine protiv čovječnosti, nije dovoljno visoka, dok je za srpske veterane

presuda nepravedna.

DENIS DŽIDIĆ

Bošnjaci koji su preživjeli rat, a koji su u četvrtak došli u Haag da čuju presudu bivšem lideru bosanskih Srba, suzdržano su reagovali na presudu bivšem lideru bosanskih Srba, tvrdeći da je trebao biti osuđen po svakoj tački optužnice.

Dok su u holu Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju i izvan zgrade suda slušali sudiju koji je čitao presudu, nije bilo reakcije navijanja, iako su nekima potekle suze.

Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske, osuđen je za genocid u Sre-brenici 1995. godine, teroriziranje stanovnika Sarajeva, progon i istre-bljenje Bošnjaka i Hrvata u 20 općina širom zemlje te uzimanje pripadnika mirovnih snaga UN-a za taoce.

Karadžić je oslobođen optužbi za genocid u sedam bosanskohercegovačkih općina 1992. godine.

Saja Ćorić, koja je došla iz Mostara, rekla je da je slomljenog srca, jer je Karadžić oslobođen optužbi za genocid 1992. godine.

“Čitava Republika Srpska je kao masovna grobnica... mi smo još uvijek u potrazi za našom djecom... a oni tvrde da to nije genocid”, rekla je ona.

Dodala je da su UN ovom presudom dale legitimitet svojoj problematičnoj ulozi u ratu u BiH, zato što nisu spriječile genocid u Srebrenici.

Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava genocida u Bosni i Her-cegovini, kaže da nije ni zadovoljan ni nezadovoljan, jer presuda još nije konačna, sve do završetka žalbenog postupka.

- 100 -


“Čekamo žalbu i nadamo se da će tužilaštvo uspjeti da dokaže genocid u ostalih sedam općina”, rekao je Tahirović.

Ali Bakir Izetbegović, bošnjački član Predsjedništva BiH, rekao je da je presuda važna “prije svega za srpski narod, da se hipoteka (krivica) skine s naroda i locira na pojedince koji su narod poveli stranputicom”.

“Pravda je spora ali dostižna. Svi će prije ili kasnije odgovarati i biti kažn-jeni. Samo na istini i činjenicama se mogu graditi bolji odnosi i bolja budu-ćnost”, rekao je Izetbegović na konferenciji za novinare.

Da su podjele u bosanskom društvu prisutne čak i 20 godina nakon su-koba odražava se u stavu predsjednika Boračke ogranizacije RS Milomira Savčića, koji smatra da je presuda nepravedna.

“Razočaran sam obrazloženjem presude. Ta drakonska kazna se temelji na vrlo slabim dokazima”, rekao je Savičić.

Advokati Karadžića najavili su žalbu na svaku tačku presude.

“Ovo je skandalozna presuda, zasnovana na indikacijama, a ne na dokazi-ma”, rekao je za BIRN njegov advokat Goran Petronijević.

“Ja sam, ipak, optimista o uspjehu naše žalbe”, dodao je on.

U međuvremenu, nevladina organizacija Amnesty International pozdravi-la je presudu kao veliki korak ka pravdi za žrtve sukoba.

“Ova presuda potvrđuje da je Radovanu Karadžiću utvrđena zapovjedna odgovornost za najteže zločine prema međunarodnom pravu koji su pro-vedeni na europskom tlu nakon Drugog svjetskog rata”, rekao je John Dal-huisen, direktor Amnesty Internationala za Europu i središnju Aziju.

- 101 -


24.03.2016

Pravda je napokon sustigla Karadžića

Dvadeset i jednu godinu nakon masakra u Srebrenici, Radovan Karadžić je osuđen za genocid – to šalje poruku da

gnusni zločini političkih lidera mogu biti kažnjeni.

EMMA DALY

To je bio samo jedan vijak ružičastog pamuka koji se nalazio na podu sportske sale u školi, ali me on proganja više od 20 godina: vojnici su ot-kinuli trake s te tkanine i stavili ih kao poveze preko očiju desetine ljudi, koje su kamionima prebacili na obližnje polje, strijeljali i sve ih sahranili, osim nekolicine preživjelih, u masovne grobnice.

Danas, čovjek koji je predsjedavao Republikom Srpskom, kada su njegovi vojnici počinili masovna ubistva u Srebrenici, proglašen je krivim za gen-ocid i zločine protiv čovječnosti od strane Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju i osuđen na 40 godina zatvora.

Radovan Karadžić je živio u Sarajevu godinama, a naredio je svojim sna-gama da drže grad u opsadi 44 mjeseca; više od 10.000 ljudi je ubijeno od snajpera i granata.

Jedan on njih je bio Ibrahim Osmić, 56-godišnjak, ubijen dok je lopatom kopao snijeg u blizini mosta koji se nalazio na prvoj liniji fronta, tokom primirja nakon masakra na pijaci Markale u februaru 1994. godine, kada je NATO zatražio kraj granatiranja.

Vidjela sam njegovo tijelo u mrtvačnici u bolnici Koševo, gdje je Karadžić radio kao psihijatar.

Devet mjeseci nakon masakra u Srebrenici, kada su Karadžićeve snage ubile više od 7.000 ljudi, putovala sam kroz ta polja smrti, ošamućena i užasnuta zbog svih tih prizora u koje sam gledala.

Ostaci iste ružičaste tkanine bili su zaglavljeni u blatu masovne grobnice, ljudske kosti vire iz trave.

Rupe od metaka, krv, mozak, kao ožiljci po zidovima poljoprivrednog ma-gacina, gdje je radilo nekoliko momaka, gazeći preko oznaka koje su is-tražitelji za ratne zločine stavili oko mjesta.

- 102 -


Sjećam se da sam razmišljala da nema svrhe nikoga pitati: “Šta se dogodi-lo?”, jer oni ne bi ništa rekli.

Ali ako pitamo: “Gdje ste bili kada su strijeljani svi ovi ljudi?”, bilo bi drugačije - onda bi ljudi rekli: “Oh, ja nisam bio tu tog dana, nisam bio prisutan kada se to dogodilo.”

Karadžić, koji se sam branio, rekao je pred Haškim tribunalom: “Oni pokušavaju da nas osude za nešto što nikada nije napravljeno”, i opisao opsadu Sarajeva kao “mit”.

Bile su potrebne godine da bi MKSJ sakupio i predstavio dokaze za genocid i zločine protiv čovječnosti.

Karadžić se skrivao više od deset godina. Uhapšen je 2008, a sudi mu se od 2009. godine.

Njegova presuda donosi olakšanje za one koji su preživjeli mnoge njegove zločine - u Sarajevu, Srebrenici i šire.

Na kraju se nadam da će budući gospodari rata imati u vidu – da pravda dolazi jednog dana.

Emma Daly je direktorica za komunikacije Human Rights Watch-a, izv-ještavala je o ratovima u BiH i bivšoj Jugoslaviji za The Independent.

- 103 -


24.03.2016

Radovan Karadžić osuđen za genocid

Haški tribunal osudio je bivšeg političkog lidera bosanskih Srba Radovana Karadžića za genocid i zločine protiv

čovječnosti na kaznu od 40 godina zatvora.

DENIS DŽIDIĆ

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju utvrdio je u četvrtak da je bivši predsjednik bosanskih Srba Karadžić kriv za neke od najgorih zločina u Europi nakon Drugog svjetskog rata i osudio ga je na 40 godina zatvora.

On je osuđen za genocid u Srebrenici 1995. godine, teroriziranje stano-vnika Sarajeva, progon i istrebljenje Bošnjaka i Hrvata u 20 općina širom zemlje, i uzimanje pripadnika mirovnih snaga UN-a za taoce.

Karadžić je oslobođen optužbi za genocid u sedam bosanskohercegovačkih općina 1992. godine.

Govoreći o utvrđivanju Karadžićeve krivice za genocid u Srebrenici, sudi-ja O-Gon Kwon je rekao da nakon što su snage bosanskih Srba napale i zauzele zaštićenu UN enklavu u julu 1995. godine, na organizovan način je realizovan “plan da se uništi muslimansko stanovništvo”.

Sudija je rekao da je Karadžić u šiframa razgovarao sa svojim savjetnikom za Srebrenicu, Miroslavom Deronjićem, i istakao da su zarobljenici bili “roba” za zatvaranje.

“Narednog dana Deronjić razgovara o ubistvima. Dakle, jasno je da je već tada donesena odluka o ubistvima. Ovaj obrazac dokazuje da se Karadžić slagao s planom ubistava”, rekao je on.

Karadžić je proglašen krivim i za to što je bio dio udruženog zločinačkog poduhvata u cilju terorisanja civilnog stanovništva Sarajeva tokom opsade grada 1992–1995.

Kao vrhovni komandant vojske Republike Srpske, Karadžić je odobravao vojne direktive koje se tiču Sarajeva i time produžio opsadu i kampanju snajperskih napada i granatiranja, što je rezultiralo sa više hiljada ubijenih i povređenih, rekao je sudija.

“Svi civili su pretrpjeli strah i poteškoće”, rekao je on.

- 104 -


“Karadžić je intenzivirao kampanju kada je bosanska strana odbila da pot-piše mirovni sporazum pod njegovim uslovima”, dodao je on.

Sud je utvrdio da su bošnjačke snage ponekad otvarale vatru na pripadnike mirovnih snaga UN-a kako bi za to okrivile Srbe, ali je istakao da su takvi incidenti bili rijetki i ne podrivaju činjenicu da su snage bosanskih Srba počinile zločine protiv čovječnosti u Sarajevu.

Karadžić je proglašen krivim i za zločine protiv čovječnosti i kršenje zako-na i običaja ratovanja tokom sukoba u 20 bosanskohercegovačkih opština.

Politički lider bosanskih Srba bio je ravnodušan na mogućnost da se zločini mogu desiti, rekao je O-Gon Kwon.

“Vijeće zaključuje da je Karadžić mogao predvidjeti ubistva, istrebljenje i progon”, rekao je sudija.

On je osuđen za progon, istrebljenje, deportacije, prisilno premještanje i po dvije tačke za ubistva u 20 općina.

Ali, sud ga je oslobodio optužbi za genocid nad Bošnjacima i Hrvatima u općinama Bratunac, Foča, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik 1992. godine.

“Srpske snage su ubijale bosanske Muslimane i Hrvate tokom preuziman-ja vlasti i kasnije. Ljudi su ubijani u masovnim egzekucijama, ubijani u pritvoru, ili odvođeni iz logora i mjesta zatočenja i ubijani od srpskih sna-ga; u drugim slučajevima, oni su umirali zbog teških premlaćivanja od strane srpskih snaga, ili zbog nehumanih uslova”, rekao je sudija.

Ali, on je dodao da sud nije mogao zaključiti da je Karadžić imao “genocid-nu namjeru za uništenje grupe” u ovih sedam općina.

On je, međutim, proglašen krivim za istrebljenje u ovim općinama.

Proglašen je krivim i za uzimanje pripadnika mirovnih snaga UN-a za taoce tokom sukoba.

Sudija je rekao da je Karadžić bio “pokretačka snaga koja je stajala iza uz-imanja talaca” mirovnjaka, postavljajući zarobljenike na strateška mjesta kako bi se odvratili vazdušni napadi NATO-a.

Prilikom odlučivanja o kazni od 40 godina, sudija je rekao da je sud uzeo u obzir činjenicu da su ovo neki od najgorih zločina, ali je prihvatio kao olakšavajuću okolnost i činjenicu da se Karadžić povukao iz javnog života nakon rata 1996. godine.

- 105 -


Sedamdesetogodišnji bivši politički lider bosanskih Srba negirao je odgov-ornost za zločine iz optužnice, tvrdeći da nikada nije naredio ni jedan od njih.

Njegov pravni savjetnik Peter Robinson rekao je da će Odbrana uložiti žal-bu na svaku tačku presude.

„Imamo 30 dana za ovaj posao i čini se da postoji osnova za žalbu na svakoj tački“, rekao je Robinson medijima nakon presude.

Karadžić je nakon 12 godina provedenih u bijegu uhapšen 2008. godine u Beogradu, gdje je živio prerušen kao duhovni iscjelitelj.

Njegovo suđenje je počelo u oktobru 2009. godine, a tokom maratonskog suđenja svjedočilo je više od 500 svjedoka.

- 106 -


24.03.2016

Bosanske žrtve rata traže kaznu doživotnog zatvora za

KaradžićaŽrtve rata koje su doputovale u Haag da bi čule presudu

Radovanu Karadžiću po optužnici za genocid i zločine protiv čovječnosti, kažu da ga žele vidjeti u zatvoru do kraja života.

DENIS DŽIDIĆ

Neki od oko 250 predstavnika udruženja bosanskih žrtava rata koji su doputovali u Haag da bi prisustvovali izricanju presude Karadžiću, rekli su za BIRN u četvrtak da očekuju da on bude kažnjen.

Hatidža Mehmedović iz Udruženja Majke Srebrenice rekla je da želi da Karadžiću bude rečeno da je kriv za genocid.

“Želim da čuje da je počinio te zločine. Želim da bude osuđen. Ne zanima me koliko će dobiti, samo da bude proglašen krivim”, kazala je Mehme-dović.

Još jedna žrtva rata, Ćamil Dorić, rekao je da je vozio satima kako bi bio u Haagu.

“Izgubio sam brata u Rudom. I dalje boli, došao sam sa svojom porodicom da podijelim ovu bol”, rekao je Dorić.

Žrtve će pratiti presudu u sudnici, u lobiju Međunarodnog suda i u obližn-joj zgradi Svjetskog foruma.

“Tu smo da čujemo riječi ‘Karadžić je osuđen’, ne zanima nas zapravo ko-liko će dobiti”, rekao je Ale Hošić, predstavnik Udruženja RVI FBiH.

Bošnjački političar Sadik Ahmetović, predstavnik Memorijalnog centra u Srebrenici u Potočarima, rekao je da je došao u Haag da oda počast žrt-vama.

“Očekujem da će biti osuđen na doživotni zatvor za genocid u Srebrenici, ali sumnjam da će biti osuđen i za genocid u drugim opštinama”, kazao je Ahmetović.

- 107 -


Optužnica tereti bivšeg predsjednika bosanskih Srba za genocid u Srebren-ici 1995. godine i još sedam bosanskohercegovačkih opština 1992. godine, za progon nesrpskog stanovništva u 20 opština, teroriziranje stanovnika Sarajeva tokom opsade kampanjom granatiranja i snajperskih napada i uzimanje pripadnika mirovnih snaga UN-a za taoce.

Optužnica ga tereti za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu, za-jedno sa drugim zvaničnicima policije i vojske, političkim liderima i para-vojnim jedinicama, čiji je cilj bio progon Bošnjaka i Hrvata.

Bivši politički šef bosanskih Srba, kome je 70 godine, tvrdi da nije odgov-oran za zločine.

Na izricanju presude očekuje se da bude prisutna grupa od oko 15 pred-stavnika žrtava iz Republike Srpske. Iz policije su za BIRN izjavili da im je obećano da neće biti incidenata.

- 108 -


24.03.2016

Radovan Karadžić se suočava sa istorijskom presudom za

ratne zločineSud UN-a za ratne zločine u Hagu u četvrtak će izreći

najočekivaniju presudu u predmetu protiv bivšeg političkog vođe bosanskih Srba Radovana Karadžića, optuženog za

genocid i zločine protiv čovječnosti.

DENIS DŽIDIĆ

Karadžiću će pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju u četvrtak biti izrečena presuda za neke od najgorih zločina u Europi nakon Drugog svjetskog rata, uključujući i genocid i kampanju brutalnog progona tokom sukoba 1992–1995.

Kao bivši predsjednik bosanskih Srba i vrhovni komandant njenih oružanih snaga, on je optužen za genocid u Srebrenici 1995. godine i još sedam bosanskohercegovačkih opština 1992. godine, za progon nesrpskog stanovništva u 20 opština, teroriziranje stanovnika Sarajeva tokom opsade kampanjom granatiranja i snajperskih napada i uzimanje pripadnika mirovnih snaga UN-a za taoce.

Optužnica ga tereti za učešće u udruženom zločinačkom poduhvatu, za-jedno sa drugim zvaničnicima policije i vojske, političkim liderima i para-vojnim jedinicama, čiji je cilj bio progon Bošnjaka i Hrvata.

Tužioci su zatražili kaznu doživotnog zatvora.

Glavni tužilac Serž Bramerc rekao je za britanski Guardian da presuda šalje simboličnu poruku da visoki političari optuženi za masovne zločine više ne mogu izbjeći pravdu.

“Ova presuda pokazuje da je moguća pravda za najstrašnije zločine”, rekao je Bramerc.

“Prije trideset godina, ljudi kao što je Karadžić ostali bi na vlasti ili bi uživ-ali u udobnom egzilu. Danas, oni moraju stati pred sud pravde i njihovih žrtava, da im se sudi za ono što su učinili”, dodao je on.

Međutim, u intervjuu za BIRN koji je dao prije presude, Karadžić tvrdi da nije odgovoran za zločine.

- 109 -


“Znam šta sam htio, šta sam uradio, čak i o čemu sam sanjao, i ne pos-toji razuman sud koji bi me osudio. Koliko god da je visokopozicioniranih zvaničnika bosanskih Srba osuđeno”, rekao je Karadžić.

Međutim, Karadžićev pravni savjetnik Peter Robinson rekao je za agenciju AFP da “bi bilo veliko iznenađenje za sve ukoliko Karadžić bude u cijelosti oslobođen, tako da ja ne očekujem takvo nešto”.

Izricanje presude će uživo u Hagu pratiti više od 500 ljudi, među kojima je oko 150 predstavnika udruženja žrtava rata iz Bosne i Hercegovine, koji očekuju da Karadžić bude proglašen krivim.

Predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida u BiH, Murat Tahirović, rekao je da očekuje da Karadžić bude osuđen na doživotni zatvor.

“Nadam se da će odluka suda biti takva da će predstavljati djelomičnu satisfakciju za žrtve u BiH, a svaka druga presuda bi bila za njih ponižav-ajuća”, rekao je Tahirović.

Amir Ahmić, bošnjački oficir za vezu sa Hagom, rekao je da on također očekuje da će bivši predsjednik bosanskih Srba biti proglašen krivim i dodao da je posebno važno da se utvrdi “karakter zločina”.

„Mnogo se govori o tačkama za genocid 1992. godine, i to je svakako važno, ali također je vrlo važno da se utvrdi da je Karadžić učestvovao u više udruženih zločinačkih poduhvata čiji je cilj bio trajni progon nesrp-skog stanovništva. To bi sasvim raskrinkalo kakav je rat vođen u BiH“, rekao je Ahmić.

Karadžić je uhapšen 2008. godine, nakon što je proveo 12 godina u bijegu.

Njegovo suđenje je počelo u oktobru 2009. godine, a tokom maratonskog suđenja svjedočilo je više od 500 svjedoka.

Za redovno ažuriranje tokom dana pratite uživo blog BIRN-a ovdje.

- 110 -


23.03.2016

Suđenje Karadžiću: Suprotstavljene verzije istine

Tokom maratonskog suđenja Radovanu Karadžiću, Tužilaštvo je pozvalo svjedoke čiji su iskazi bili u cilju

dokazivanja da je Karadžić kriv za genocid i zločine protiv čovječnosti, dok su svjedoci Odbrane osporavali zločine ili

pokušavali da dokažu da on nije bio odgovoran.

ERNA MAČKIĆ

Suđenje Radovanu Karadžiću počelo je 2010. godine. Tokom suđenja saslušano je 585 svjedoka – ratnih žrtava, političara, pripadnika mirovnih snaga, stručnjaka – u nastojanju dvije strane da dokažu svoje tvrdnje pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju u Haagu.

Dokazni postupci trajali su oko četiri i po godine, a zatim su sudije Haškog tribunala još godinu dana razmatrali svoju odluku u vezi s presudom koja će biti izrečena u četvrtak.

Svjedoci Tužilaštva i Odbrane imali su ponekad kontradiktorne stavove o zločinima koji su počinjeni u ratu i, na kraju, o tome ko je odgovoran za njih.

Tužilaštvo je nastojalo da dokaže da je politički orkestrator bio predsjed-nik bosanskih Srba, Karadžić, dok je Odbrana pokušavala osporiti prirodu zločina ili dokazati da on nije mogao imati kontrolu nad osobama koje su ih počinile.

Prema optužnici, Karadžić je, kao vrhovni komandant Vojske Republike Srpske (VRS), odgovoran za kampanju snajperskog djelovanja i granati-ranja Sarajeva koja je trajala 1.425 dana.

Da bi dokazalo ovu tačku optužnice, Tužilaštvo u Haagu je ispitalo neko-liko žrtava, te ljude koji su radili na istragama o granatiranju i snajper-skom djelovanju.

Najveći broj saslušanih u vezi sa opsadom Sarajeva jesu bivši pripadnici UNPROFOR-a koji su tokom rata boravili u glavnom gradu BiH.

Visokorangirani oficiri ili posmatrači UN-a – poput Harryja Koningsa, Johna Wilsona i Davida Frasera – zaključili su da su snage VRS-a, a pose-

- 111 -


bno Sarajevsko-romanijskog korpusa, nasumično granatirale grad i sna-jperski djelovale po civilima.

Fatima Zaimović, bivša glavna medicinska sestra na Odjelu dječije hiru-rgije u sarajevskoj bolnici “Koševo”, na kojoj je prije rata kao psihijatar radio i Karadžić, rekla je da je 1992. godine u ovom gradu više od 150 djece ranjeno “granatiranjem ili snajperskim djelovanjem”.

Svjedočeći u korist Karadžića, bivši predsjednik Skupštine Republike Srp-ske Momčilo Krajišnik, koji je i sam bio osuđen od strane Haškog tribuna-la, kazao je da za bombardovanje Sarajeva nisu krivi srpski politički lideri, istaknuvši da je VRS samo uzvraćala na vatru iz grada.

“Nikada niko nije podržao bombardovanje Sarajeva, naprotiv, odluka Predsjedništva Republike Srpske u junu 1992. godine bila je da se prekine bombardovanje”, rekao je Krajišnik.

Stanislav Galić, bivši zapovjednik Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a, koga je Haški tribunal osudio na kaznu doživotnog zatvora, svjedočeći na suđenju Karadžiću negirao je da su njegove jedinice ubijale civile i usk-raćivale humanitarnu pomoć i isporuku vode, plina i struje. Dodao je da je od Karadžića dobijao naređenja da propušta humanitarne konvoje ka Sarajevu.

Haško tužilaštvo izvodilo je dokaze i u vezi s optužbom za genocid počin-jen u sedam općina u BiH tokom 1992. godine, te zločinima u 20 bosans-kohercegovačkih općina.

Vještaci Dorothea Hanson, Robert Donia, Richard Butler, Christian Nielsen i Reynaud Theunens istakli su da je optuženi kroz organe RS-a imao kon-trolu nad vojskom, policijom i kriznim štabovima.

Theunens, vještak za vojna pitanja, zaključio je da je Karadžić izdavao di-rektive i instrukcije Glavnom štabu VRS-a, dok je Hanson kazala da su općinske vlasti bosanskih Srba organizirano iseljavale Muslimane i Hrvate.

Žrtve Ibro Osmanović iz Vlasenice i Ahmet Zulić iz Sanskog Mosta, kao i predstavnici međunarodnih snaga, te novinari Ed Vulliamy i Jeremy Bow-en, govorili su o zločinima koje su počinili pripadnici srpske vojske, polici-je i paravojnih formacija.

Bowen, novinar BBC-a, rekao je da je etničko čišćenje u toku rata u BiH bilo “nesporna činjenica”, te da su “srpske snage prednjačile u tome”.

Ovo je pobijano svjedočenjem Karadžićevog svjedoka, bivšeg sudije Jefta Jankovića.

- 112 -


Govoreći o masakru na Korićanskim stijenama počinjenom 1992, kada je 150 Bošnjaka iz Prijedora dovezeno na planinu Vlašić i tamo ubijeno, Jank-ović je kazao da su ga počinili srpski kriminalci po naređenju strane obav-ještajne službe, “da bi Srbe prikazali kao životinje”

Nakon što je Tužilaštvo završilo svoj dokazni postupak u maju 2012, Karadžić je zatražio da bude oslobođen krivice. Sudsko vijeće ga je oslo-bodilo odgovornosti za genocid u sedam bosanskohercegovačkih općina – Sanski Most, Ključ, Vlasenica, Prijedor, Zvornik, Bratunac i Foča, ali je Apelaciono vijeće ukinulo tu odluku, pa je genocid počinjen u tim općina-ma ostao u optužnici protiv Karadžića.

Svjedočeći o genocidu počinjenom u julu 1995. godine u Srebrenici, kada je ubijeno više od 7.000 muškaraca i dječaka bošnjačke nacionalnosti, vještak Richard Butler je rekao da je naređenje za strijeljanje zatvorenika mora-lo doći s vrha komandnog lanca VRS-a, na kome je, prema njemu, bio Karadžić.

Ali, svjedočeći u korist Karadžića, Zdravko Tolimir, nekadašnji pomoćnik za obavještajno-bezbjednosne poslove Glavnog štaba VRS-a, kazao je da ni on ni Karadžić u ljeto 1995. godine nisu znali za masovna pogubljenja Bošnjaka iz Srebrenice. Tolimir je osuđen na doživotni zatvor, ali je prem-inuo prije no što je upućen na izdržavanje kazne, a nakon što je svjedočio u odbranu Karadžića.

Finalni segment optužbi koji je Tužilaštvo u Haagu dokazivalo bilo je uz-imanje međunarodnih vojnika za taoce 1995. godine.

Jonathon Riley, bivši komandant britanskih vojnih jedinica u Goraždu, rekao je da su snage bosanskih Srba u tom gradu u maju 1995. godine uzele 33 britanska mirovnjaka za taoce.

Karadžić je nastojao dokazati da pripadnici mirovnih snaga nisu bili neu-tralni, već da su aktivno učestvovali u sukobu protiv bosanskih Srba.

Karadžić je optužen i da je bio član udruženog zločinačkog poduhvata koji je imao za cilj progon nesrpskog stanovništva, zajedno s drugim visoko-rangiranim vojnim i policijskim zvaničnicima, političkim liderima lokalnih zajednica, te liderima paravojnih i dobrovoljačkih borbenih jedinica.

- 113 -


23.03.2016

Radovan Karadžić: Očekujem da budem oslobođen

U intervjuu koji je dao prije izricanja presude, ratni lider bosanskih Srba Radovan Karadžić kaže da ga “nijedan

razuman sud” neće osuditi za genocid i ratne zločine, bez obzira na dokaze protiv njega.

DENIS DŽIDIĆ

“Znam šta sam htio, šta sam uradio, čak i o čemu sam sanjao, i ne pos-toji razuman sud koji bi me osudio. Koliko god da je visokopozicioniranih zvaničnika bosanskih Srba osuđeno”, rekao je Karadžić u intervjuu za BIRN, prije izricanja presude od strane Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju po optužbama za genocid i ratne zločine, koja se očekuje da bude izrečena u četvrtak.

U intervjuu, koji smo obavili putem e-maila, Karadžić pokušava da prikaže sebe kao mirotvorca, a ne kao organizatora masovnog ubistva za koje ga tereti Tužilaštvo.

Kaže da ne odobrava nezakonita ubistva tokom rata u Bosni i Hercegovini, ali ne preuzima odgovornost za njih, tvrdeći da nije bilo službenog nar-eđenja za izvršenje zločina poput masakra u Srebrenici.

Karadžić smatra da je njegova “stalna borba za očuvanje mira, sprečavanje rata i smanjenje patnji svih ljudi bez obzira na vjeru” vrijedna poštovanja, a ne procesuiranja.

Ovu njegovu tvrdnju će Bošnjaci koji su preživjeli rat 1992–1995. najvjer-ovatnije dočekati s prezirom, ali Karadžić tvrdi da on nije odgovoran za strašne zločine koji su počinjeni tokom sukoba.

Presuda Karadžiću će biti jedna od najvažnijih presuda za ratne zločine koja je ikada izrečena, a njegovi odgovori na pitanja BIRN-a, koliko god bili neprihvatljivi za bošnjačke žrtve, pružaju sliku o tome kako razmišlja bivši lider bosanskih Srba dok čeka odluku sudije Suda UN-a, koja ga može smjestiti iza rešetaka do kraja života.

BIRN: U susret presudi koja se očekuje u četvrtak, kakva su Vaša očekivanja s obzirom na mnoge presude kojima su osuđeni visokopozicionirani

- 114 -


zvaničnici bosanskih Srba, za veliki dio zločina koji se Vama stavljaju na teret?

K: Moja su očekivanja ista (kao što su uvijek bila). Znam šta sam htio, šta sam uradio, čak i o čemu sam sanjao, i ne postoji razuman sud koji bi me osudio. Koliko god da je “visokopozicioniranih zvaničnika bosan-skih Srba” osuđeno. To nisu bile samo presude protiv njih, nego i presude protiv samog pokušaja dostizanja međunarodne pravde, protiv šansi za zajednički i plodan život naših zajednica. Mnoge od tih presuda će biti predmet rasprava duže nego što se komentarisala Dreyfusova kazna. Osim toga, mnogi od tih visokopozicioniranih Srba nisu bili naviknuti na ovaj pravosudni sistem i nisu mogli propisno spremiti svoju odbranu.

Zašto bi njihove presude uticale na presudu u mom slučaju? Vijeće će u mom slučaju imati pred sobom samo dokaze iz mog slučaja, ne i iz drugih slučajeva. Ili vi vjerovatno pretpostavljate da bi neki faktori van mog slučaja mogli imati uticaja na moj slučaj? Ako bi prethodna suđenja tre-bala biti od bilo kakvog uticaja, a kamoli presudna, sva bi naredna suđenja bila bespotrebna. A ako je politika uticajna, onda boginji pravde oči uopšte nisu zavezane.

BIRN: Neki su ljudi kritikovali dokaze koje ste iznijeli, sugerišući da su neke vaše tvrdnje već iznesene i odbačene tokom drugih suđenja u Haagu, posebno o smrtonosnim napadima na pijaci Markale u Sarajevu i oko Sre-brenice. Kakav je vaš odgovor?

K: Istina može biti odbijena onoliko puta koliko neko želi, ali ona će i dalje biti istina. Sjećate li se 80.000 silovanja, 300.000 muslimana koji su ubi-jeni, kanibalizam u enklavama, implantaciju psećih embriona u matericu žene i svih gluposti koje su iznijeli najviši zvaničnici naših protivnika tokom rata? Gdje je to sve nestalo? Niko se nije usudio da to iznese pred sud, ali smo mi pretrpjeli strašnu štetu zbog tih ‘istina’.

Ipak, mnogo je čiste ratne propagande izneseno ovdje pred vijećima. Da budemo pravedni prema tim vijećima, mnogi optuženi se nisu mogli bran-iti zbog brojnih okolnosti – nedovoljno vremena i sredstava, bez istražnog sudije kao u našem prethodnom sistemu, zavisnost od istrage Tužilaštva i njihove dobre volje da na vrijeme objelodane oslobađajuće dokaze, predra-sude, demonizacija kroz medije, pristrasnost zapadnih sila, organizacija i javnosti, i tako dalje. I vjerovatno oportunizam nekih vijeća. Naprimjer, da su incidenti na Markalama suđeni pred ovim UN-ovim sudom na os-novu UN-ovih dokumenata, nijedan Srbin ne bi bio osuđen za incidente na Markalama.

Što se Srebrenice tiče, ono što se desilo u stvarnosti je dovoljno loše, pa nam nikakvo uveličavanje ne pomaže da dođemo do razumijevanja i mira

- 115 -


među nama. Nepotrebno ubistvo jednog jedinog čovjeka je užasavajuće, a kamoli ubistvo sigurno najmanje nekoliko stotina ljudi, što je, naprimjer, neupitni broj žrtava s povezima (srebreničke žrtve pogubljene s rukama vezanim na leđima). Oni koji su to uradili prije svega su neprijatelji Srba, a zatim neprijatelji tih porodica (žrtava), a onda i muslimanske zajednice. Isto važi i za 3.500 srpskih žrtava na istom području.

Sad, mogli bismo upoređivati ko je bio okrutniji, ko je ubio više žena, djece i starijih, ko je prerezao više vratova, odrezao više ušiju i genitalija, ali to ne bi trebalo biti za medije, nego radi konsenzusa u pravednoj i kompe-tentnoj srpsko-muslimanskoj komisiji za istinu, kad za to dođe vrijeme. Sve drugo bi samo pogoršalo stvar.

BIRN: Da li zaista smatrate da ćete biti oslobođeni optužbi za Srebrenicu nakon tolikog broja osuđujućih presuda koje su izrečene od strane sudova u Haagu i BiH?

K: Nije to pitanje nade, nego zakona i pravde. Suđenje nije samo o tome da li se nešto uopšte dogodilo, nego i o mogućoj odgovornosti drugih ljudi, više ili manje udaljenih od direktnih izvršilaca. Baš u tu svrhu, odbio sam mnoge navode o zločinima širom BiH po nekoliko osnova: (1) da li se to u stvarnosti uopšte dogodilo; (2) pod kojim se uslovima nešto dogodilo, ko je započeo i kako; (3) je li se moglo izbjeći; (4) je li ishod bio onakav kako se navodi; (5) ko je to uradio, po čijoj naredbi; (6) je li to bio dio šire politike, i tako dalje, pa sve do samog kraja, odnosno da li su najviši zvaničnici bili odgovorni.

Oštro sam protiv tvrdnji da su policija ili vojska počinile nešto (zločin) samo zato što je to počinio neki pripadnik vojske ili policije. Mora se ut-vrditi da li je neko počinio zločin na svoju ruku ili je dobio zadatak od svoje komande. Uglavnom, direktni izvršioci su po svaku cijenu krili svoja zlodjela od direktnih pretpostavljenih kako bi izbjegli kaznu, a u takvom slučaju to uopšte nisu počinile zvanične snage.

Nažalost, što se Srebrenice tiče, ja ne mogu poreći sve što se navodi, ali se moram usprotiviti obimu i pozadini onoga što se desilo. Opet ponavl-jam, nije neka jedinica vojske dobila zadatak da počini zlodjelo, to je prije bila neka vrsta kolaža, nasumično izabrana grupa momaka dovedenih da izvrše ubistva na svoje iznenađenje, protiv svoje volje i interesa, a bilo je toliko tajno da su počinioci to sakrili od svojih direktnih pretpostavljenih. Ali niko neće profitirati od bilo kakvih preuveličavanja vezanih za Sre-brenicu ili bilo koje ratište u našem, nadajmo se zadnjem, građanskom ratu. Utvrdimo istinu!

- 116 -


BIRN: Policijski i vojni zvaničnici bosanskih Srba osuđeni su na više od 1.000 godina zatvora. Kao vrhovni komandant tih snaga, kako ocjenjujete Vaše šanse u presudi?

K: Mnogi od spomenutih zvaničnika nisu ni trebali biti optuženi. Postoji ogromno nerazumijevanje i pogrešno shvatanje naših vojski i drugih vo-jnih snaga. U drugim vojnim i pravosudnim praksama poznatim u zeml-jama iz kojih potiču sudije Tribunala, nije bilo Titove doktrine naoružanog naroda, nego je umjesto toga postojala dobro obučena profesionalna vo-jska i policija, kojom se lako komanduje i kontroliše. Pored toga, ovaj građanski rat bio je nastavak naših unutrašnjih ratova uz mnogo osvet-ničkih osjećanja, ogorčenosti, starih mržnji i novih ambicija za dominaciju nad komšijama.

Kad god neka strana zatraži nešto na šta nema pravo, otvara se scena za katastrofu. Možete li zamisliti kako bi kolege Muslimani reagovali da su Srbi zahtijevali da cijela Bosna postane dio unitarne Srbije, i to bez au-tonomije? Srbi ne bi imali nikakvo pravo da to traže, a kamoli da to na silu nametnu. Ali, ono što je od Srba traženo vezano za unitarnu BiH iste je prirode kao i gore spomenuti hipotetički zahtjev Srba za Muslimane. Ako se ne možemo postaviti na mjesto druge strane, platićemo užasnu cijenu.

Moje šanse u presudi trebale bi biti iste kao šanse bilo kog državnog predsjednika u modernom svijetu – ni veće ni manje. Sudovi bi treba-li biti svjesni svih predsjedničkih obaveza, mogućnosti i ograničenja, i biti posvećeni istini i pravdi. Jednostavno se iz svih dokaza može vidjeti da predsjednik u takvim okolnostima nije mogao uraditi ništa više, kao i da je moja stalna borba za očuvanje mira, sprečavanje rata i smanjenje patnji svih ljudi bez obzira na vjeru, predstavljala uzoran trud vrijedan poštovanja prije nego progon.

BIRN: Neki promatrači vjeruju da su u nekoliko navrata tokom vašeg suđenja i na suđenju Ratku Mladiću, odbrane pokušale da steknu prednost prebacujući krivicu sa policije na vojsku i obrnuto. Da li je to istina, i da li bi vaša presuda mogla biti štetna za slučaj Mladića?

K: Kao prvo, bila je dužnost Tužilaštva da precizira optužbe i otkrije koja je jedinica ili formacija počinila pojedina djela. Tužilaštvo je zauzelo veoma ležernu poziciju uopšteno imenujući sve počinioce kao fantomske “srpske snage”, bez ikakve obaveze da precizira na koje je snage mislilo.

Razne paravojske kojih sam se odrekao na početku rata i progonio ih tokom cijelog rata, ne mogu se smatrati “srpskim snagama”. Nema do-kaza, kao ni okončanih i dokumentovanih optužbi s pravim počiniocima imenovanim od strane Tužilaštva. Iz tog su razloga odbrane “pipale u mraku” kako bi utvrdile ko je šta počinio.

- 117 -


Postojale su legitimne radnje vojske i policije, i sve je to dobro doku-mentovano. To je uključivalo planiranje, organizovanje, pripremno nar-eđivanje, izvršne naredbe i dalje praćenje. Nema dokaza da su srpske zvanične snage, djelujući na zvaničan način, počinile bilo kakav zločin. Ali bilo je dokaza da su zločine počinili neki pripadnici zvaničnih formacija, što je potpuno različito od djelovanja jedinica.

Ne mislim da je ijedna od odbrana pokušala da preusmjeri odgovornost ili prebaci krivicu na druge. Prije svega, od toga nema koristi, a naposljetku mislim da sudije ne bi cijenile takvu vrstu odbrane. Imam mnogo prim-jedbi na generala Mladića i druge oficire starog kova, ali nijedan od njih se nije mogao okriviti za zločine. Da jeste, ja bih sklonio neke od njih kojima sam sudio na mnogo lakši način, jer ne bih pokrivao nikoga. Ne vjeru-jem da će moja presuda imati bilo kakav uticaj na Mladićev slučaj. Moja je obaveza bila da pozovem svakoga ko je nešto znao da svjedoči, a njihovo je pravo bilo da svjedoče ili ne.

BIRN: Vaša će presuda vjerovatno izazvati kontroverze u Bosni i Hercego-vini, kakva god bila. Kako danas vidite svoju važnost u BiH, nakon što ste dvije decenije van političke scene?

Da nije bilo stranog miješanja u našu krizu, ja bih ostvario konstruktivno i kompromisno rješenje sa gospodinom (Alijom) Izetbegovićem. Bili smo na veoma plodonosnom putu. Po mom mišljenju, za Muslimane je bilo puno bolje da su ostali u Jugoslaviji, gdje bi jednog dana čak postali i veći-na, ali Hrvati to nisu htjeli ni u kom slučaju. Gospodin Izetbegović je bio vrlo ambivalentan. Gospodin Izetbegović je želio poseban politički i vjerski aranžman za muslimansku zajednicu, koji se nije mogao primijeniti na Srbe i Hrvate, a ja se tome nisam protivio ni u kom pogledu.

Ali gospodin Izetbegović je pretpostavio da mu je za taj projekat treba-la nezavisnost. Tako da je gospodin Izetbegović predložio ono što imamo sada, tj. podjelu BiH na neku vrstu kantona ili sastavnih jedinica. Da je umjesto Dejtonskog proveden Lisabonski sporazum, svi bismo bili puno sretniji.

Što se tiče moje važnosti u zemlji, mislim da je blizu važnosti prosječnog građanina, osim kad su u pitanju moja porodica i moji prijatelji. Nove gen-eracije koje su sad u dobi u kojoj sam ja bio 1990. dolaze na scenu, a za šta bih ja njima trebao? Ako nekima treba neki savjet, to ne košta previše.

Što se mogućeg komešanja u zemlji tiče, mislim da ne bi trebalo da ga bude, i nadam se da i neće biti nikakvog komešanja. Nijedan pojedinac ne bi trebao da bude toliko važan, a naša osjećanja ostavimo u sebi umjesto na ulici.

- 118 -


Mnogi protagonisti promjena u devedestim godinama prošlog vijeka nisu više s nama. Mnogi ljudi puno mlađi i puno ljepši od nas su umrli na svim stranama. Neka nove generacije sačuvaju zemlju i regiju od bilo kakvih nevolja i neka grade svoju budućnost bez tereta prošlosti. Ali na prvom mjestu – zaboravite na postizanje bilo kakve dominacije jednih nad drugi-ma i na držanje jedan drugog u državnom uređenju koje je neprihvatljivo za jednu od strana. Dođimo tobe. I ima više rizika od aktivnosti bosan-skih sudova nego od ovog. Takva flagrantna pristrasnost se mora odmah zaustaviti. Nikad “loše nije donijelo dobro”.

BIRN: Da Vas puste, šta biste uradili? Ponovno ušli u politiku?

K: Nadam se da neću ponovo u politiku. Čak i kad bih htio, nove generacije bi me s pravom u tome spriječile. Nisam to čak ni tada želio, u 1990-im, jer sam imao veoma prijatan život, porodicu, profesiju, prijatelje i kn-jiževnost. Da nije bilo rata, ja bih se ubrzo povukao iz politike.

Dok sam bio na “standbyu” u planinama (dok je bio u bjekstvu), napisao sam roman (“Čudesna hronika noći”) i komediju “Sitovacija”, kao i neke stihove za mlade. Politika mi je oduzela 25 godina, što znači najmanje pet do osam knjiga. Zašto bih htio podnijeti još takvih gubitaka? Svoje ću dragocjeno vrijeme provoditi sa porodicom i svojim pisanjem.

- 119 -


22.03.2016

Karadžić ostaje heroj u svom rodnom selu u Crnoj Gori

Za njegovu rodbinu u rodnom selu Petnjica u Crnoj Gori, Radovan Karadžić nije ratni zločinac, već seoski momčić koji je činio dobro i nastojao zaštititi Srbe u Bosni i Hercegovini.

DUŠICA TOMOVIĆ

“Radovan je dobar čovjek. On je učinio ono što bismo svi mi učinili u od-brani naših prijatelja Srba”, kaže za BIRN Simeon Karadžić, rođak bivšeg lidera bosanskih Srba.

Simeon, 65-godišnji penzioner, živi u malom selu Petnjica, koje se nalazi u Crnoj Gori, gdje je rođen Radovan Karadžić. Njegovi rođaci u ovom selu kažu da će im presuda koja će mu ove sedmice biti izrečena u Haškom tribunalu reći ono što već znaju – da je sud UN-a formiran da kazni Srbe.

Petnjica je izolovano selo u planinama na zapadu Crne Gore, oko 110 kilometara od glavnog grada Podgorice. Ovdje je Karadžić lokalni heroj, pametan dječak sa sela koji je otišao u grad i činio dobra djela.

Haški tribunal će u četvrtak odlučiti da li je Karadžić odgovoran za plan-iranje genocida nad Bošnjacima iz Srebrenice 1995. godine i u još sedam drugih bosanskohercegovačkih opština 1992. godine, za progon nesrpskog stanovništva širom zemlje, teroriziranje građana opkoljenog Sarajeva i uzimanje pripadnika mirovnih snaga UN-a za taoce.

Tužioci su tražili kaznu doživotnog zatvora za, kako je rekao jedan od sudija Haškog tribunala, “scene nezamislivog divljaštva... istinite scene iz pakla, napisane na najmračnijim stranicama istorije”.

Ali ljudi u Petnjici zaista ne žele pričati o tome; oni vjeruju Karadžiću, koji tvrdi da je nevin.

“Vrlo je bolno ono što oni kažu”, kaže Simeon, odbijajući da čuje o op-tužbama protiv čovjeka s kojim se on igrao kao dijete.

“Špijuni” i lovci na nagrade

Svi u selu dijele prezime Karadžić i nijedan od njih nije sretan kada vidi novinare. Simeon kaže da je mještanima “muka od novinara”.

- 120 -


Desetine novinara posjetile su selo, koje ima samo nekoliko kuća – od kojih su samo tri stalno nastanjene.

Većina seljana odbija da govori o ratnoj istoriji bivšeg lidera bosanskih Srba. Neki kažu da nisu sigurni da li su novinari koji dolaze zaista novinari ili obavještajci, a sve zbog brojnih pripadnika službi za provedbu zakona koji su dolazili u Petnjici, u vrijeme kada je Karadžić više od 12 godina bio u bijegu.

U to vrijeme, dosta dugo se spekuliralo da se Karadžić krije u planinskoj pećini u blizini sela, zbog čega je do 2008. godine, kada je uhapšen u Be-ogradu, crnogorska policija često posjećivala to područje.

“Neki od njih su dolazili jer su htjeli uzeti pet miliona dolara, koliko je bilo ponuđeno za njegovu glavu (od Sjedinjenih Američkih Država)”, rekao je ljutito jedan seljanin, koji se predstavio kao rođak Karadžića, ali je odbio dati svoje ime.

“Ponosan sam što se prezivam Karadžić. Ovo je plemićka porodica: od nje su proizašle vojvode i ratnici, pisci, heroji”, rekao je on.

Sin odsutnog oca

Radovan Karadžić je rođen 19. juna 1945. godine u Petnjici, od roditelja Vuka i Jovanke Karadžić. Dok je bio mali, otac mu je bio u zatvoru zbog svojih aktivnosti tokom Drugog svjetskog rata. Naime, otac mu je bio pr-ipadnik četnika, koji su se borili i protiv nacističkog okupatora i protiv Titovih partizana.

Njegov otac je proveo u zatvoru veći deo ranijeg djetinjstva svoga sina. Mještani u Petnjici kažu da ga je Vuko prvi put vidio kada je Radovan imao pet godina.

Mladi Radovan je bio pametan, vaspitan i zgodan, rekao je Simeon: “Bio je lijep kao jabuka.”

Jednom je njegova majka, Jovanka Karadžić, opisala svog sina kao lojalnog i velikog radnika koji joj je pomagao kod kuće i u polju. Rekla je da je bio ozbiljan dječak, pun poštovanja prema starijima i da je pomagao svojim prijateljima iz škole u domaćim zadaćama.

Jovanka je umrla 2005. godine. Sahranjena je u Nikšiću, gdje se 1950-ih porodica preselila i gdje su Radovan i njegova dva brata pohađali osnovnu školu.

Njegov brat Luka je bio poštar u Nikšiću, a zatim se početkom 1990-ih preselio u Beograd, u vrijeme kada je Radovan, koji je diplomirao medici-

- 121 -


nu i radio kao psihijatar, ušao u politiku sa nacionalističkom Srpskom demokratskom strankom u Sarajevu. Njegov drugi brat Raco i danas živi u Podgorici.

Njegovi rođaci u Petnjici pokazuju nam kuću u kojoj je rođen Karadžić. Danas je to ruševina, ali pored nje još uvijek stoji netaknuta kuća njegovog ujaka, u kojoj je on provodio ljeta dok je bio student.

Radovan je htio renovirati kuću, kako kaže Simeon, ali je rat omeo njegove planove.

“Često sam ga posjećivao u Sarajevu, spavao u njegovom stanu. Pomogao je svima koliko je mogao. Posebno dok je radio u bolnici”, rekao je on.

Pjesnik i psihijatar

Na zidu u kući Simeona visi porodično stablo koje datira iz 1642, sa sto-tinama imena na njemu.

On ističe jedan centralni lik koji je u direktnoj vezi s njegovim rođakom: Vuk Karadžić, poznati srpski pisac 19. stoljeća, koji je izradio sistem fone-tike koja je bila temelj srpsko-hrvatskog jezika.

“Radovan je nasledio njegov književni talenat”, kaže nam Simeon. Pored toga što je bio psihijatar, Karadžić je bio i plodan pjesnik. “To je razlog zašto smo ovdje izgradili mjesto za dvogodišnji međunarodni književni festival Karadžić”, dodaje on.

Simeon također pokazuje malu crkvu koja je sagrađena u 13. stoljeću i gro-blje gdje su sahranjeni samo Karadžići.

Ali on ne pominje da je otac Radovana Karadžića proteran od njegove po-rodice nakon što je optužen za silovanje i ubistvo rođaka, i da je njegov djed ubio komšiju u raspravi zbog ukradenog vola.

Možda da bi pobjegao od svega ovoga, Karadžić, pametan student, napušta Crnu Goru i odlazi za Sarajevo.

U Sarajevu dolazi da živi 1960. godine. Tu studira medicinu i upoznaje Ljiljanu Zelen, kojom se tri godine kasnije i oženio.

Karadžić je volio družiti se s umjetnicima, piscima i intelektualcima. 1968. godine, nakon što je diplomirao, kada je Europa bila zahvaćena student-skim protestima, on je predvodio studentske demonstracije u Sarajevu.

Sa krova Filozofskog fakulteta održao je elokventan govor sa srpskim na-cionalističkim prizvukom.

- 122 -


Godine 1974., osvojio je književnu stipendiju Univerziteta Columbia u New Yorku, gdje je tečno naučio da govori engleski jezik. Međutim, on odbija da ovaj jezik govori u sudu u Haagu. “Neću da se branim NATO jezikom”, rekao je on.

Simeon takođe smatra da je sud u Hagu pristrasan u slučaju protiv Karadžića.

“U njegovom slučaju, oni ne mogu biti objektivni. Sud je izmišljen zbog Srba. Zašto samo Srbe krive za ono što se dešavalo? Bilo je ubijanja na sve strane”, rekao je on.

Kaže da vjeruje da je odluka o osudi njegovog rođaka donešena prije nego što je suđenje i počelo: “Presuda će biti samo pročitana 24. marta – ona je donjeta prije 20 godina”.

- 123 -


21.03.2016

Dodik na izborima igra na kartu nacionalizma

Milorad Dodik je šokirao Bošnjake i bosanske Srbe veličajući osumnjičenog za genocid, Radovana Karadžića, uoči

ključnih lokalnih izbora, te potakao nove tenzije u BiH.

RODOLFO TOE, SREĆKO LATAL

Nekoliko mjeseci uoči važnih lokalnih izbora, Milorad Dodik, predsjed-nik Republike Srpske (RS) i vladajuće političke partije – Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), prouzrokovao je nezadovoljstvo kod Bošnjaka i bosanskih Srba imenovanjem studentskog doma na Palama po Radovanu Karadžiću, osumnjičenom za ratne zločine.

U nedjelju je Dodik prisustvovao svečanom otvaranju studentskog doma na Palama, koji je dobio ime po Karadžiću, ratnom lideru bosanskih Srba, kome se u Haškom tribunalu sudi za genocide. Očekuje se da MKSJ ove sedmice donese presudu Karadžiću.

Tokom svog govora, Dodik je ignorirao pitanja FTV-a o njegovim izjavama u prošlosti kojima je on optuživao Karadžića za korupciju i ratne zločine.

“Poštujem Radovana Karadžića kao čovjeka koji je imao snagu i karakter”, rekao je on, te provokativno se okrećući prema novinaru FTV-a dodao: “Tebi govorim.”

Ova kontroverzna ceremonija smatra se važnim dijelom Dodikove kam-panje čija je svrha da se opipa mišljenje bosanskih Srba u Republici Srpskoj uoči lokalnih izbora u oktobru.

Inače, Dodik je već jednom otvorio ovaj studentski dom, na opštim izbori-ma u oktobru 2014. godine, ali je dom ostao prazan.

Oni koji su preživjeli masakr u Srebrenici 1995. godine, u kome su učest-vovale Karadžićeve snage, a u kome je ubijeno blizu 8.000 Bošnjaka, rekli su da su zgroženi.

“Ova situacija treba sve nas da zabrinjava”, rekla je Hatidža Mehmedović, predsjednica udruženja Majke Srebrenice.

“Ovo je sramno, zdrav razum ne može to shvatiti. Dodik bez imalo stida i srama nastavlja genocidnu ideologiju Karadžića”, kazala je Mehmedović.

- 124 -


I neki bosanski Srbi su jednako kritični prema odluci da se oda počast ovako zloglasnoj ličnosti iz novije istorije Bosne i Hercegovine.

“Dodik otvorio studentski dom na Palama i nazvao ga ’Radovan Karadžić’, sramota me što sam Srbin – napisao je banjalučki analitičar Srđan Puhalo.

Još jedan analitičar iz Banjaluke, Slobodan Vasković, na svom blogu je ove Dodikove poteze nazvao “očajničkim” pokušajem da izbjegne istragu u vezi s korupcijom i da pobijedi na izborima koristeći se nacionalističkom retorikom.

“U samo jednom danu, Dodik je dva puta cijeli narod svjesno izložio velikoj opasnosti, pokušavajući mu navući kolektivnu krivicu na vrat i isturajući ga kao Živi Štit u odbrani sopstvene porodice od istraga”, napisao je Vask-ović.

Neki međunarodni zvaničnici kažu da se boje da Dodik priprema još radikalnije poteze u pokušaju da dobije prednost nad opozicionim stranka-ma u RS-u.

Jedan strani diplomata naglašava njegove najave da Vlada RS-a planira formirati rezervni sastav policije.

U nedjelju, na drugom predizbornom skupu u Istočnom Sarajevu, Dodik je dodao još više ulja na vatru sugestijama da će Republika Srpska možda prestati da sarađuje sa Državnom agencijom za istrage i zaštitu SIPA.

Dodik je takođe rekao da bi RS mogla samostalno objaviti sporne podat-ke iz popisa stanovništva iz 2013. godine, iako državna i dvije entitetske agencije za statistiku nisu postigle sporazum o zajedničkoj metodologiji.

Zatim, nastavio je on, koristeći svoje podatke, RS može jednostrano promijeniti svoj ustav u cilju prilagođavanja – što bi oslabilo zastupljenost bošnjačke i hrvatske manjine u ključnim institucijama RS-a.

Nakon sastanka sa svojim koalicijskim partnerima prošlog četvrtka, Dodik je najavio da će se u RS-u formirati rezervni sastav policije “zbog efikasnije borbe protiv terorizma i organiziranog kriminala”.

Borba protiv terorizma i organiziranog kriminala do sada je bila isključiva nadležnost SIPA-e.

Ovakav potez bi se mogao shvatiti kao znak da Dodik i dalje “gura” plan-ove za veću autonomiju, a možda i potpunu nezavisnost RS-a.

Dodik je ranije najavio da će Vlada RS kupiti dodatno oružje dugih cijevi, kako bi policijske snage bile bolje opremljene.

- 125 -


U pismenom odgovoru koji je BIRN dobio u petak, iz Ministarstva unu-trašnjih poslova RS-a kažu da je projekat još u ranoj fazi i da će morati da se razvije prije nego što se mogu objaviti detalji.

Međutim, mnogi opozicioni političari i analitičari iz RS-a kažu da Dodik želi formirati nove policijske jedinice kako bi spriječio istrage i sudske tužbe protiv njega, njegove porodice i prijatelja za korupciju.

“Stvaranje rezervnog sastava policije u RS-u za borbu protiv organ-iziranog kriminala i terorizma u osnovi služi Dodikovoj svrsi, koji pokuša-va da kopira državne nadležnosti na entitetskom nivou”, rekao je za BIRN Kurt Bassuener iz Saveta za politiku demokratizacije.

“Mislim da Dodik pravi rezervni sastav policije samo da bi ojačao svoju fizičku mogućnost da ne bude priveden i saslušan”, rekla je za TV1 Alek-sandra Pandurević, članica opozicione Srpske demokratske stranke (SDS).

“Ta jedinica treba da mu služi za čuvanje od procesuiranja zbog kriminala i korupcije”, rekla je Pandurević.

Drugi problem je objavljivanje rezultata popisa iz 2013, koji je od ključne važnosti za put BiH ka EU.

Objavljivanje rezultata popisa se već dvije godine nalazi u blokadi, a spor-no je pitanje kriterija po kojem će biti određivani rezidenti.

Ako se rezultati popisa ne objave do jula, EU je upozorila da rezultate neće smatrati za validne.

Bez objavljivanja rezultata popisa, BiH ne može napredovati u procesu pristupanja EU.

Prošle sedmice, Dodik je rekao da je RS spremna da sama objavi rezultate popisa u tom entitetu ukoliko tri agencije ne mogu postići dogovor.

“Mi ćemo u nekom narednom periodu tražiti da se zvanično objavi popis za RS. To nas jedino i interesuje, uopšte nas ne zanima šta je na nivou BiH”, rekao je Dodik za medije.

Nakon toga, upozorio je on, Republika Srpska može promijeniti svoj ustav u skladu sa novom etničkom realnošću, što bi najvjerovatnije značilo sla-bljenje zastupljenosti Bošnjaka i Hrvata u institucijama Republike Srpske.

Prema Bassuener, Dodikove izjave pozivaju na “jasnu reakciju međunar-odne zajednice, posebno EU”.

- 126 -


21.03.2016

Radovan Karadžić: Psihijatar, pjesnik, političar i osuđenik?

Radovan Karadžić je u životu imao brojne uloge – od psihijatra do pjesnika, političkog vođe, do bjegunca i

osuđenika za privredni kriminal – ali ove sedmice će mu biti izrečena presuda na osnovu koje može ostatak svog života

provesti u zatvoru.

DENIS DŽIDIĆ

Radovan Karadžić rođen je sredinom juna 1945. godine u selu Petnica blizu Šavnika na području Crne Gore.

Djetinjstvo je proveo u Crnoj Gori, završivši Osnovnu školu u Nikšiću, a u glavni grad BiH se doselio kako bi upisao srednju medicinsku školu. U Sa-rajevu je završio medicinski fakultet, a na bolnici Koševo je specijalizirao psihijatriju.

Karadžić ima dvoje djece – sina Sašu i kćerku Sonju s surpugom Ljiljanom Zelen. Njegova supruga također je doktorica, a kćerka Sonja Karadžić-Jo-vičević danas je potpredsjednica Narodne Skupštine Republike Srpske.

Uz svoj rad u bolnicama u Sarajevu i Beogradu, gdje je radio s pacijentima koji boluju od depresije, Karadžić se bavio i pisanjem poezije.

Napisao je četiri knjige pjesama: “Ludo koplje”, “Pamtivek”, “Ima čuda, nema čuda” i “Crna bajka”, a dobitnik je i nagrade “Staze djetinjstva”.

Karadžićev šef u godinama dok je radio na klinici u Sarajevu bio je Ismet Cerić, koji se u jednom intervjuu Američkim novinarima prisjetio kako je Karadžić oduvijek imao „nevjerovatno visoko mišljenje o sebi“.

„Na početku smo mislili da ima neobičan smisao za humor. Govorio je: ‘Ja sam izvrstan pjesnik, izvrstan psihijatar, izvrstan biznismen u komunis-tičkom sistemu’. To je bilo potpuno nevjerovatno“, rekao je Cerić.

Cerić je ispričao da je Karadžić u godinama rada na klinici bio „prilično omiljen“, a opisao je njegov psihijatrijski rad kao „kvalitetan, ali ne iz-vrstan“.

- 127 -


Osuđen u 80-im

Karadžić je sredinom 1980-ih godina imao probleme sa zakonom. Naime, uhapšen je i pritvoren pod sumnjom da je pronevjerio novac kako bi sagra-dio vikendicu na Palama. Nakon što je proveo skoro godinu dana u pritvoru pušten je na slobodu.

Kasnije je i osuđen na četiri godine zatvora, ali zbog vremena koje je pro-veo u pritvoru, nije morao ponovo ići u zatvor.

Skupa s Karadžićem, u pritvor zbog optužbi za privredni kriminal u Ener-goinvestu je smješten njegov poznanik Momčilo Krajišnik, koji je za Bal-kansku istraživačku mrežu (BIRN) BiH rekao da ih je to iskustvo „zbližilo“.

„Smatram ga prijateljem i dobrim čovjekom. Prošli smo skupa kroz tu sit-uaciju koje se ne želim prisjećati i kasnije smo zajedno ostali bliski. Znam da nikada nikoga nije mrzio i da nije želio nikakvo zlo“, kaže Krajišnik.

Sredinom 1990. godine dolazi do osnivanja Srpske demokratske stranke (SDS), a Karažić je imenovan za predsjednika ove političke partije 12. juna te godine.

U intervjuu datom novinskoj agenciji SRNA 2012. godine, Karadžić kaže da je taj položaj prihvatio mimo svoje volje.

„Svakako nisam želio da budem aktivan političar. Ali, bio sam spreman da žrtvujem dosta vremena i energije da pomognem koliko mogu da se ustanovi SDS, ali ne da je i vodim. Nisam imao razloga da mijenjam svoj život, pošto je on bio dobar. Nisam želio ni da vodim Republiku Srpsku, a i ne bih da nije bilo vanrednih događaja.Međutim, moje razumjevanje ljud-ske sudbine jeste da čovjek mora izvršiti sve dužnosti“, rekao je Karadžić.

Pozivi za stvaranje “Velike Srbije”

Prvi višestranački izbori u BiH održani su u novembru 1990. godine, i uz Karadžićev SDS, pobjednici bili su dvije nacionalne partije - Stranka demokratske akcije i Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercego-vine. Ove tri stranke su nakon izbora raspodijelili vlast.

Miro Lazović, koji je prije rata bio šef kluba poslanika Socijaldemokratske partije (SDP) u Skupštini Republike BiH, za BIRN se prisjeća kako je „često u tom periodu vodio bitku protiv politike Radovana Karadžića“.

„Karadžić je prije rata zagovarao koncept stvaranja velike Srbije... Za takvu njegovu politiku i pogotovo upućene riječi u oktobru 1991. godine uko-liko BiH krene putem samostalnosti da će nestati i muslimanski narod i da će i država nestati, jednostavno moralo se unutar Skupštine Republike

- 128 -


BiH krenuti putem referenduma, da se građani izjasne o nezavisnoj BiH“, prisjeća se Lazović.

Karadžićev govor pred Skupštinom, u kojem je upozorio Bošnjake na opas-nosti rata, održan je u jesen 1991. godine.

„Ovo je put na koji vi želite izvesti Bosnu i Hercegovinu, ista ona autocesta pakla i stradanja kojom su krenule Slovenija i Hrvatska. Nemojte mislit da nećete odvesti Bosnu i Hercegovinu u pakao, a muslimanski narod možda u nestanak, jer se muslimanski narod ne može obraniti ako rat bude ovd-je“, rekao je tada Karadžić.

Nakon referenduma o nezavisnosti BiH, u proljeće 1992. godine, dolazi do početka sukoba u BiH, a Karadžić će tokom troipogodišnjeg rata ostati na funkciji predsjednika Republike Srpske i vrhovnog komandanta njenih oružanih snaga.

Govoreći o tom periodu, ratni predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Momčilo Krajišnik kaže da se Karadžić „uvijek borio protiv zloči-na“.

„On te zločine jednostavno nije želio i ako bude pravde on će biti oslo-bođen na ovom suđenju“, ističe Krajišnik.

Karadžić ide u “ilegalu”

Nakon masovnih zločinа u Prijedoru, koje su svijetu otkrili međunarodni novinari Penny Marshall i Ed Vulliamy, dolazi do osnivanja Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju u Haagu.

Prva optužnica protiv njega je podignuta za zločine u BiH 1995. godine, ubrzo nakon genocida počinjenog u Srebrenici.

Potjernica za Karadžićem izdata je tek godinu kasnije, ali se on tada već nalazio u bjekstvu. Prema britanskom novinaru Đulijanu Borgeru, koji je napisao knjigu o godinama koje je Karadžić proveo kao bjegunac i o njego-vom hapšenju, bivši predsjednik bosanskih Srba izbjegavao je hapšenje više od deset godina, jer međunarodne snage i srpske vlasti na početku nisu bile voljne da ga uhapse, vjerujući da bi to moglo ugroziti krhki pos-leratni mir.

Na početku, napisao je Borger, Karadžić se otvoreno krio na Palama, ali kasnije, pod povećanim pritiskom da bude izveden pred lice pravde, on bježi u Srbiju i tamo se krije.

Sjedinjene Američke Države (SAD) su ponudile nagradu od pet miliona dolara za informacije o tome gdje se nalazi, ali Karadžić je uhapšen 12

- 129 -


godina kasnije, u ljeto 2008. u Beogradu, gdje se krio pod pseudonimom Dragan Dabić.

Nakon maratonskog suđenja, tokom kojeg je u šest godina saslušano oko 500 svjedoka, presuda Karadžiću se očekuje u četvrtak, 24. marta.

- 130 -


18.03.2016

Presuda Karadžiću: Pravni presedan i nedokazane optužbeHaški tribunal je imao pravne presedane za neke od optužbi

protiv Radovana Karadžića, ali optužbe da je 1992. godine počinjen genocid i da su pripadnici mirovnih snaga UN-a

korišteni kao taoci, sud nikada nije dokazao.

DENIS DŽIDIĆ

Sud u Haagu će u četvrtak, 24. marta, izreći presudu bivšem predsjedni-ku Republike Srpske (RS) i vrhovnom komandantu njenih oružanih snaga Radovanu Karadžiću. Zločini koji mu se stavljaju na teret su dokazani u više od 20 pravosnažnih presuda pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSI/ICTY).

Od ukupno 161 osobe koju je Haško tužilaštvo optužilo, njih 77 su bili pri-padnici vojnih, policijskih ili paravojnih jedinica RS-a.

Karadžić je optužen za genocid u Srebrenici i još sedam općina 1992. go-dine, terorisanje građana Sarajeva, progon nesrpskog stanovništva u 20 općina i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

U optužnici se navodi da je Karadžić učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu s pripadnicima vojske i policije RS, kao i političkim rukovodi-ocima na lokalnom nivou i vođama srpskih paravojnih i dobrovoljačkih snaga.

Dokazan genocid u Srebrenici 1995

U Haagu je do sada za zločine u Srebrenici u julu 1995. godine - kada su snage vojske i policije Republike Srpske ubili oko 8.000 Bošnjaka - osuđeno ukupno 14 osoba.

Tri osobe su osuđene na doživotne kazne zatvora – bivši pripadnici Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS) Zdravko Tolimir i Ljubiša Beara, kao i nekadašnji oficir za bezbjednost Drinskog korpusa Vujadin Popović. Ostali osuđenici dobili su ukupno 189 godina zatvora.

Karadžić je spomenut na više mjesta u presudi Beari i Popoviću. Navodi se da je 9. jula izdao naredu kojom se odobrava zauzimanje tada zaštićene

- 131 -


enklave Srebrenica, kao i da je nakon zarobljavanja Srebreničana s Miro-slavom Deronjićem razgovarao o njihovoj sudbini.

Ubistva u Srebrenici, kao i progon oko 25.000 žena, djece i starijih, prvi put su okarakterisani kao genocid, presudom Radislavu Krstiću, u kojoj se također navodi da je Karadžić bio vrhovni komandant snaga VRS-a.

“Za čuvanje, prevoz i pogubljenje bosanskih muslimana, angažovane su jedinice VRS-a, uključujući pripadnike Drinskog korpusa, odnosno Bratunačke i Zvorničke brigade, te Desetog diverzantskog odreda. Učešće tako velikog broja jedinica pokazuje do koje je mjere proces bio isplaniran, a učešće Diverzantskog odreda konkretno pokazuje da je u tu operaciju bio direktno umiješan Glavni štab VRS-a”, navedeno je u presudi Krstiću, koji je pravosnažno osuđen na 35 godina zatvora.

U presudi Tolimiru navodi se da je Karadžić „jedini mogao naređivati Glavnom štabu VRS-a“.

Kao i za Srebrenicu, Karadžićevo ime se spominje i u presudama za kam-panju terora Sarajlija tokom troipogodišnje opsade grada, za koje je Haški sud osudio Stanislava Galića i Dragomira Miloševića – koji su u različitim periodima bili komandanti Sarajevsko-Romanijskog korpusa VRS-a.

U tim presudama se navodi da su jedinice VRS-a oko Sarajeva neselektivno otvarale vatru na grad, što je izazvalo veliki broj civilnih žrtava i osjećaj terora kod građana.

„Za sva vojna lica oko Sarajeva, nema sumnje da je general Galić bio ko-mandant Sarajevko-romanijskog korpusa, a da su njemu nadređeni bili komandant Glavnog štaba Ratko Mladić i vrhovni komandant Radovan Karadžić“, stoji u Galićevoj presudi.

Genocid iz 1992. nije dokazan

Najiščekivaniji dio presude Karadžiću odnosi se na optužbe za genocid 1992. godine u Bratuncu, Foči, Ključu, Prijedoru, Sanskom Mostu, Vlasen-ici i Zvorniku. Za zločine u ovim općinama doneseno je 15 pravosnažnih presuda u Tribunalu, ali nikada do sada nije utvrđeno postojanje genocida.

Osim Bratunca, za zločine u šest opština pred Tribunalom su osuđeni članovi ratnog političkog rukovodstva Republike Srpske Momčilo Krajišnik i Biljana Plavšić, koji su u optužnici protiv Karadžića navedeni kao članovi udruženog zločinačkog poduhvata.

Karadžić se u Krajišnikovoj presudi navodi kao „ključna figura života u Republici Srpskoj“, a spomenut je i u priznanju krivice Plavšićke gdje stoji da je rukovodstvo RS-a učestvovalo u „najtežoj vrsti zločina, uključujući

- 132 -


kampanju razdvajanja po etničkoj liniji, koja je rezultirala ubistvima hilja-da i protjerivanjem više hiljada žrtava“.

Vijeće u predmetu Krajišnik je utvrdilo da su neki od zločina u Foči, Ključu, Prijedoru, Sanskom Mostu, Vlasenici i Zvorniku dosegli prag genocida, ali nije moglo utvrditi postojanje „namjere kod optuženog da uništi grupu bosanskih Muslimana ili Hrvata u dijelu ili u cijelosti“.

Najveći broj presuda Tribunala se tiče zločina u Prijedoru, a Karadžić je na-veden kao član udruženog zločinačkog poduhvata u presudi protiv bivšeg predsjednika tamošnjeg Kriznog štaba Milomira Stakića, koji je osuđen na 40 godina zatvora. Uz Stakića, za zločine u Prijedoru osuđeni su i bivši komandanti logora u kojima je zatočeno na hiljade Bošnjaka i Hrvata.

Masovni zločini u Foči razmatrani su u presudama Miloradu Krnojelcu, Dragoljubu Kunarcu te Draganu Zelenoviću, za zločine u Vlasenačkom logoru Sušica osuđen je Dragan Nikolić, dok je Karadžić spomenut i u presudi lideru Autonomne pokrajine Krajina Radoslavu Brđaninu kao dio srpskog rukovodstva koje je učestvovalo u zločinima.

Uz sedam općina za koje mu je na teret stavljen genocid, Karadžić je op-tužen i za zločine protiv čovječnosti u 20 općina - Banja Luka, Bijeljina, Bosanski Novi, Bratunac, Brčko, Foča, Hadžići, Ilidža, Ključ, Novi Grad, Novo Sarajevo, Pale, Prijedor, Rogatica, Sanski Most, Sokolac Višegrad, Vlasenica, Vogošća i Zvornik.

Uz presude Brđaninu, Krajišniku i Plavšić, gdje su obrađeni zločini u nekim od opština, Tribunal je za zločine u Višegradu osudio Milana i Sre-doja Lukića, kao i Mitra Vasiljevića, dok su za zločine u Brčkom osuđeni Ranko Češić i Goran Jelisić.

Posljednji dio optužnice protiv Karadžića odnosi se na uzimanje za taoce posmatrača UNPROFOR-a 1995. godine. Ova tačka nije ramzatrana niti u jednoj od ranijih presuda Tribunala.

- 133 -


17.03.2016

Karadžić u bekstvu: Potera za najtraženijim beguncem u

EvropiLider bosanskih Srba Radovan Karadžić izbegavao je

hapšenje više od jedne decenije, jer međunarodne snage i vlasti u Srbiji nisu bili voljni, a posle nisu ni mogli da ga

uhapse, kaže britanski autor Džulijan Borger.

MARIJA RISTIĆ

Haški tribunal je međunarodnu poternicu za Radovanom Karadžićem izdao 1996. godine, ali se on iza rešetaka našao 12 godina kasnije, kada je policija uspela da ga uhapsi u Beogradu, gde je živeo u tajnosti, prerušen kao mistik novog doba.

Sledeće nedelje će konačno biti izrečena presuda u njegovom predmetu.

Karadžić je od 1996. do 2008. godine bio na slobodi – iako su ga lovile razne strane obaveštajne službe, kao i srpske i bosanske vlasti, a SAD su ponudile i nagradu od pet miliona dolara za informacije o tome gde se nalazi.

Svi detalji o potrazi za bivšim predsednikom bosanskih Srba nedavno su u celosti otkriveni u objavljenoj knjizi “Krvnikov trag”, koju je napisao britanski novinar Džulijan Borger (Julian Borger), urednik u “Gardijanu”.

Na osnovu više od 200 intervjua sa osobama koje su direktno bile uključene u skrivanje i potragu za Karadžićem, među kojima i državni zvaničnici, pripadnici obaveštajnih službi i zaposlenici u sudu, Borger je uspeo da razotkrije zamršenu priču o hapšenju najtraženijih ljudi njihovog doba u Evropi – ne samo Karadžića, već i ostalih koje je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju optužio za ratne zločine.

U poglavlju pod naslovom “Radovan Karadžić: Šaman u ludnici”, Borger otkriva detalje kako je “bivši psihijatar i pesnik koji je doveo logore smrti, masovne egzekucije i genocid u srce kontinenta”, uspeo, tako dugo, da obmanjuje snage koje su ga tražile na terenu i izbegne hapšenje.

Borger piše kako je potraga za Karadžićem bila obeležena “lažnim počeci-ma, zabludama, izdajama i zamalo uspelim hapšenjima”.

- 134 -


Bilo je propalih pregovora o mogućoj predaji, kaže on, onda “serija amer-ičkih zaseda koje je begunac uvek uspevao da izbegne, ili čistom srećom, ili dojavom, ili veoma osetljivim nosem za opasnost”.

U intervjuu za BIRN, Borger kaže da je konstantna interakcija pravde i politike sprečila da Karadžić ranije bude izveden pred sud, uprkos činjenici da je godinama živeo otvoreno dok je međunarodna poternica za njim bila aktivna.

Bez političke volje za hapšenje

Karadžić je prvobitno optužen 1995. godine, kada se završio rat u Bos-ni i Hercegovini potpisivanjem Dejtonskog sporazuma, koji je, kako je u to vreme smatrala međunarodna zajednica, bio jedan od njenih najvećih postignuća u politici nakon Hladnog rata.

Ali i pored međunarodne poternice i prisustva međunarodnih snaga na terenu u BiH, Karadžić i njegova pratnja, godinama pre nego što je postig-nut konsenzus da treba da bude uhapšen, vozili su se kroz de facto glavni grad RS-a, Pale.

Prema Borgeru, loš tajming je bio jedan od ključnih razloga što je do 2008. Radovan Karadžić bio najtraženiji čovek u Evropi i njena najveća sramota.

“Najbolje vreme da se uhvate momci sa vrha bilo je odmah nakon Dejtona, kada su se branili i bili ranjivi, ali onda nije bilo političke volje”, rekao je Borger za BIRN.

“Kada je u poslednjim godinama 20. veka pokazana politička volja, to više nije bilo izvodljivo. Mladić je pobegao u Srbiju, a do kraja veka i Karadžić, čime su postali manje dostupni. Na kraju, da bi bili uhapšeni, moralo se čekati na političke promene u Srbiji”, rekao je on.

UN su već 1993. godine osnovale MKSJ u Hagu u očekivanju da se pred njim sudi osumnjičenima kao što je Karadžić, ali neki od njegovih međunarod-nih pobornika u početku su ga samo retorički podržavali, rekao je Borger.

Njihov prioritet je bio obezbediti dugo očekivani mir među tri naroda u zemlji – među Srbima, Bošnjacima i Hrvatima.

“Bilo je mnogo licemerja na samom početku formiranja tribunala za ratne zločine, jer neke od sila, Britanija i Francuska posebno, nisu imale nameru da dozvole da on pravilno funkcioniše”, rekao je on.

“Iza velike najave koja je pratila njegovo formiranje, krilo se licemerje, a licemerje je postojalo i u vezi s potragom”, dodaje on.

- 135 -


Prošle su godine pre nego što je podrška na papiru koja je data MKSJ-u prerasla u istinsku podršku za potragu 161 begunca sa liste najtraženijih ovog suda.

“Realizacija je za različite ljude postignuta u različito vreme. Za neke je od-mah bilo jasno da treba da se deluje u skladu sa međunarodnim zakonom u cilju očuvanja mira, ali vojni komandanti koji su došli sa međunarodnim snagama, mir i pravdu su gledali kao alternativu i zamenu jedno za dru-go”, rekao je Borger.

“Trebalo im je oko godinu dana da shvate da dejtonski mirovni proces neće imati rezultate sve dok su ovi momci još uvek tu i još uvek glavni. Oni su zaustavljali povratak izbeglica i sprečavali sprovođenjeDejtonskog sporazuma kad god su mogli”, dodao je on.

Utočište u Srbiji

Ali, u isto vreme kada je krajem 90-ih međunarodna zajednica, pre svega američka administracija Bila Klintona, shvatila da Karadžić i njegov vojni komandant Ratko Mladić treba da budu glavni prioriteti hapšenja, obojica su dobili poruku da BiH postaje rizično područje za njih i da bi trebalo da traže sigurnije utočište.

Oni su to utočište pronašli odmah preko reke Drine, u Srbiji, koju mnogi bosanski Srbi, kako tada, tako i sada, smatraju za svoju domovinu. Doka-zalo se da su nacionalisti koji su kontrolisali policiju i bezbednosni aparat države omogučili njihovu bezbednost u Srbiji, ignorišući zahteve međun-arodne zajednice da ih smeste iza rešetaka.

Prema Borgeru, Karadžić je uhapšen kada se promenila politička scena u Srbiji i kada je proevropski predsednik Boris Tadić preuzeo Bezbed-nosno-informativnu agenciju Srbije (BIA) od svog prethodnika Vojislava Koštunice.

Borger je rekao da je Koštunica bio “nacionalista koji se protivio prin-cipima saradnje sa Haškim tribunalom, naročito kada se radilo o predaji srpskih lidera”.

“Koštunica je u BIA postavio svog čoveka Radeta Bulatovića, kome se nije žurilo da uhvati ljude sa vrha poput Karadžića i Mladića. Samo nekoliko dana nakon njegove smene Karadžić je uhapšen, što je bio jasan znak ko-liko je važno rukovodstvo u obaveštajnim agencijama”, objasnio je Borger.

“U agenciji je bilo ljudi koji su radili svoj posao i to je bila grupa momaka iz BIA koji su pronašli Karadžića na osnovu telefonskog poziva njegovog brata Luke”, dodao je on.

- 136 -


Telefonski poziv odveo je pripadnike BIA kod duhovnog iscelitelja koji se zvao Dragan David Dabić, koji je njima puno ličio na Karadžića.

Dabić je živeo na Novom Beogradu, predstavljajući se, kako ga je Borg-er opisao, kao “mistik novog vremena koji nudi duhovne lekove za razne bolesti”. Vodio je, očigledno, otvoren život, pa se čak pojavio i u novinama i na televiziji, a tako bi i ostalo da nije telefonom razgovarao sa svojim bratom Lukom Karadžićem.

“Dabić se činio kao neko ko bi se malo verovatno sprijateljio s mrzovol-jnim Lukom Karadžićem, koji je voleo da popije i koji je pokazivao malo interesa za zdrave alternativne načine života. Zato su službenici BIA tra-gali malo dublje, i što su dublje kopali u život šamana bele kose, sve se više pojavljivao stranac”, napisao je Borger.

Kada bi mu odsekli kosu i obrijali bradu, Dabić bi bio isti Karadžić, sumn-jali su oficiri BIA.

Nakon nekoliko bezbednosnih provera, otkrili su da postoji još jedan Dra-gan David Dabić sa istim ličnim podacima, pa su sate potrošili na nad-zor kako bi bili sigurni da je njihova sumnja tačna – da je Dabić zaista Karadžić.

Ali, oni su odlučili da o svojim sumnjama ne govore svom šefu Radetu Bulatoviću, za kojeg su verovali da bi se suprotstavio hapšenju Karadžića, već pomoćniku predsednika Tadića, koji je želeo da se posao završi zbog postizanja napretka u pristupanju EU.

Oni su svoje zaključke izneli Tadićevom kabinetu tek kada su bili sigurni da će biti zaštićeni od potencijalne čistke u BIA, ukoliko bude naređeno hapšenje.

Tadić je uspeo da reorganizuje rukovodstvo BIA, a nekoliko dana kasnije, u julu 2008. godine, Karadžić je uhapšen dok se vozio javnim prevozom u Beogradu. Uprkos uličnim protestima, on je ubrzo prebačen u Hag, gde se po svim optužbama izjasnio da nije kriv.

Kraj nekažnjivosti?

Presuda Karadžiću biće izrečena 24. marta, u najvećem slučaju koji je vođen pred Haškim tribunalom, u kojem je tokom osam godina svedočilo više od 500 svedoka.

“Čekamo da čujemo presudu, ali je suđenje bilo obimno i važno. Bilo je mnogo licemerja u potrazi za njim, ali je suđenje uspelo da ostane foku-sirano na stvarna masovna ubistva i na neposredne počinioce”, rekao je Borger.

- 137 -


Uprkos dugogodišnjim kritikama na rad Haškog tribunala, Borger veruje da postoje neki pozitivni aspekti u njegovom nasleđu.

“Ako pitate ljude širom regiona šta misle o MKSJ, svaka grupa će imati razlog da se žali ili zbog oslobađanja, ili zbog vremena potrebnog da se os-tvari pravda, ili zbog toga što pravda po svojoj prirodi, za ovakve ogromne zločine, nikada ne može biti kompletirana i nikada se ne može izmeriti obim zločina, tako da postoje osnove da se sud kritikuje ili da se bude nezadovoljan sudom”, rekao je on.

“Ali, ja mislim, ako se osvrnemo na njegova dostignuća, da su svi op-tuženi, njih 161, izvedeni pred sud ili su se suočili s pravdom na ovaj ili onaj način. Tamo se sudilo počiniocima glavnih zaraćenih strana i suđenja su bila sveobuhvatna”, dodao je on.

Arhiva Haškog tribunala će biti veoma važna u pružanju dokaza koji bi se suprotstavili onima koji žele da negiraju ili da umanje ratne zločine 90-ih godina. Ali njegovo glavno dostignuće je to što se pokazalo da visoke političke i vojne ličnosti ne mogu izbeći pravdu, navodi Borger.

“Haški tribunal je bio jedini sud koji je u širem smislu okončao nekažn-jivost državnih i vojnih lidera za masovne zločine koje su počinili”, rekao je on.

“Krvnikov trag”: Kako je potraga za balkanskim ratnim zločincima postala najuspešnija svetska potera, autora Džulijana Borgera, u uzdanju Other Press-a

- 138 -


16.03.2016

Karadžićeva drama u sudnici završiće uz razočaranje

Presuda bivšem predsjedniku Republike Srpske (RS) Radovanu Karadžiću, optuženom za ratne zločine, koja

treba biti izrečena naredne sedmice, ostaviće pravni biljeg, ali ne može izliječiti trajne podjele ratnog vremena.

ERNA MAČKIĆ

Presuda Suda UN-a za ratne zločine, koja će biti izrečena 24. marta, biće istorijska.

Sedamdesetogodišnji Karadžić će biti najviši rangirani politički lider op-tužen pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) koji će pred sudom čuti presudu o njegovim navodnim zločinima.

Zadnje godine rata, 1995. godine, Karadžić je optužen za genocid i druge zločine izvršene u Bosni i Hercegovini, ali je on nakon završetka rata pob-jegao.

Njegova imovina je zamrznuta, a snage SFOR-a su ga tražile nekoliko godina vršeći periodične pretrese. Ali Karadžić je ostao skriven. SAD su ponudile pet miliona dolara kao nagradu svakome ko dostavi informaciju koja će dovesti do hapšenja, ali ga nisu mogli naći.

Kada je počela da se gubi nada da bi mogao biti uhvaćen, Karadžić je 2008. godine uhapšen u Beogradu, gdje se krio naočigled sviju, predstavljajući se kao duhovni iscjelitelj. Imao je dugu bradu i kosu i nosio je manje formal-nu odjeću, ali to je definitivno bio on – najtraženiji čovjek u Evropi, koji je otvoreno radio u glavnom gradu Srbije, pod lažnim imenom Dragan Dabić.

U svom prvom pojavljivanju pred Haškim tribunalom, Karadžić je prkosno rekao sudiji: “Bio sam na gorim mjestima.”

On je najavio da će dokazati da je imao dogovor sa američkim diplomat-om Richardom Holbrookeom da neće biti procesuiran, ali bez obzira na njegovu bombastičnu izjavu, Karadžić tokom svog maratonskog suđenja nije ponudio dokaze.

Više od 500 svjedoka – žrtava, pripadnika mirovnih snaga UN-a, međun-arodnih i domaćih stručnjaka – svjedočili su o genocidu i drugim ratnim

- 139 -


zločinima u Bosni i Hercegovini ili negirali da su se zločini desili odnosno da je Karadžić odgovoran za njih.

Ratni zločinci Stanislav Galić, Milan Martić, Dragomir Milošević i drugi svjedočili su u odbranu Karadžića negirajući zločine zbog kojih su sami osuđeni.

Sam Karadžić je tvrdio da je rukovodstvo bosanskih Srba bilo sastavljeno od stručnjaka, pisaca, doktora, pravnika i profesora. “Ne daj Bože da smo imali drugačije rukovodstvo, ko zna kako bi rat izgledao?”, rekao je on.

U svojoj završnoj riječi pred sudom u oktobru 2014. godine, on je priznao da su bili počinjeni zločini u, kako je rekao, “užasnom” ratu, ali je tvrdio da ih on nikada nije naredio.

“Ja sam čiste savjesti, ali teška srca, jer nije rat bio po mom ukusu”, kazao je Karadžić.

Cirkus u sudnici?

Neki iskazi svjedoka vratili su uspomene na rat, kada je Karadžić bio na vlasti u RS-u. Bivši ministar pravde RS-a Momčilo Mandić obratio mu se riječima “gospodine predsjedniče”, dok je njega Karadžić oslovljavao sa “gospodine ministre”.

Žrtve ratne kampanje bosanskih Srba opisale su suđenje kao “cirkus” koji veliča Karadžića, dopuštajući njegovim pristalicama da ga hvale.

Iskaz sadašnjeg predsjednika RS-a Milorada Dodika praćen je s pažnjom kako bi se vidjelo koliko se od kraja rata rukovodstvo Republike Srpske udaljilo od Karadžićevih ideala.

Ali Dodik, svjedok odbrane, tvrdio je da Karadžić nikada nije učestvovao u ratnim zločinima, da je optuženi želio mirno rješavanje sukoba i da svi ratni zločini budu procesuirani.

Na pitanje da li on priznaje da su nad bošnjačkim i hrvatskim civili-ma tokom rata izvršeni teški zločini, Dodik je odgovorio: “Tamo je bio građanski rat. Organizovane vojne snage imali su Srbi, Hrvati i Muslimani. Na sve tri strane bilo je zločina i kršenja ratnog prava.”

Ključno pitanje u presudi Karadžiću najverovatnije će biti odluka o tome da li su snage bosanskih Srba pod njegovom kontrolom počinile genocid u općinama Ključ, Sanski Most, Prijedor, Vlasenica, Foča, Zvornik i Bratunac 1992. godine, kao i genocide nad Bošnjacima iz Srebrenice 1995. godine.

- 140 -


Ovo je najnepredvidljiviji dio presude, budući da je sud UN-a već donio konačne presude o drugim zločinima za koje se tereti Karadžić – genocid u Srebrenici, ratni zločini u Sarajevu i progon Bošnjaka i Hrvata od strane snaga bosanskih Srba u mnogim opštinama širom zemlje.

U svojim pokušajima da dokaže da je Karadžić kriv za vođenje kampan-je terora protiv stanovništva opkoljenog Sarajeva u periodu od 1992. do 1995. Haško tužilaštvo je pozvalo za svjedoke više od 30 bivših pripadnika mirovnih snaga UN-a.

S druge strane, odbrana Karadžića je za svjedoke pozvala bivše pripadni-ke međunarodnih snaga pokušavajući da dokaže da minobacačke granate koje su ubile desetine ljudi na tržnici Markale u Sarajevu nisu bile ispaljene sa položaja bosanskih Srba.

Karadžić je u početku najavio da će svjedočiti i “opovrgnuti sve laži Tribu-nala”, ali je na kraju odustao, tvrdeći da su njegovi svjedoci rekli sve što je potrebno čuti u prilog njegove nevinosti.

Loša hrana i “lažno pokajanje”

Bivši lider bosanskih Srba bio je dosta zauzet tokom suđenja, podnoseći zahtjev za zahtjevom. On je tražio od Ujedinjenih nacija da ispitaju brojna maligna oboljenja u pritvorskom centru Scheveningenu, gdje su pritvoreni optuženici Haškog tribunala, sugerirajući da postoji nešto zlokobno u bro-ju bolesti među optuženima.

On se također žalio na hranu, govoreći da je “zamrznuta i podgrijana u mikrovalnoj pećnici”. Rekao je da je lošeg kvaliteta i da je “neuobičajenog ukusa za ljude sa Balkana”.

Karadžić je pritvorski centar opisao kao “starački dom” u kojem žive “in-telektualci”, te dodao da on nije za “krhke ljude u trećem dobu”.

U završnoj riječi je Haško tužilaštvo zatražilo kaznu doživotnog zatvora za 70-godišnjeg Karadžića, kako bi se osigurala pravda za žrtve iz Srebren-ice, Sarajeva i svih drugih mjesta gdje su tokom konflikta u BiH žrtve bile proganjane.

Prema tužiocima, terorisanje Sarajeva, masovna pogubljenja, korištenje pripadnika UN-a kao taoce i brutalnost prema žrtvama, imaju nešto za-jedničko – uloga Radovana Karadžića.

Njegovo lažno kajanje, rekli su tužioci, baca so na rane svih žrtava koje danas žive bez svojih najmilijih i koje se pokušavaju izboriti sa strahotama prošlosti.

- 141 -


Dugotrajna saga Karadžićevog bijega od pravde, njegovo hapšenje i njego-vo dugotrajno suđenje u mnogim žrtvama su izazvali osjećaj dubokog ra-zočarenja.

Oni su bili iritirani jer je on dugo vremena uspjevao da izbjegne hapšenje i uvrijeđeni zbog svjedočenja njegovih pristalica koje su ga veličale te negi-rale zločine koje su žrtve pretrpjele.

Većina nije sigurna da će Tribunal iznaći hrabrosti da donese odluku da je 1992. godine počinjen genocid, i već očekuju ponovno razočaranje.

Istovremeno, političari i udruženja žrtava iz RS-a su već dugo razoča-rani zbog, kako smatraju, nepravednog, politički motiviranog i antisrp-skog procesuiranja od strane Haškog suda. Bez obzira na presudu u slučaju Karadžić, ovaj stav teško će se promijeniti.

Dakle, iako će presuda koju će južnokorejski sudija O-Gon Kwon izreći iduće sedmice u Hagu biti istorijska, gotovo je sigurno da će donijeti i još više razočaranja.

- 142 -


18.02.2016

Presuda Karadžiću 24. martaMeđunarodni sud za ratne zločine u Haagu izreći će presudu

u predmetu protiv bivšeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića za pet sedmica.

DENIS DŽIDIĆ

Haški tribunal je u četvrtak objavio da će Radovanu Karadžiću izreći presudu u četvrtak, 24. marta ove godine.

Bivši predsjednik bosanskih Srba, kome je 69 godina, optužen je da je bio glavni planer genocida nad Bošnjacima iz Srebrenice 1995. godine i iz još sedam bosanskohercegovačkih općina 1992. godine, za progon nesrpskog stanovništva širom zemlje, teror opkoljenog stanovništva Sarajeva i uz-imanje pripadnika mirovnih snaga UN-a za taoce.

Tužioci su zatražili kaznu doživotnog zatvora.

Međutim, Karadžić je u oktobru 2014. godine u završnoj riječi pred sudom priznao da je bilo zločina tokom “užasnog” rata od 1992. do 1995. godine, ali je naglasio da ih on nikada nije naredio.


Tužilaštvo, međutim, tvrdi da je on odgovoran za genocid, prisilno rasel-javanje i progon tokom sukoba u Bosni, sa ciljem uništavanja čitave Bošn-jačke zajednice.

“Kada su hiljade ubijene i hiljade traumatizovane i zatvorene, većina nji-hovih domova i mjesta za molitvu je uništeno, a ostatak je raseljen po čitavom svetu, pa se na osnovu tih djela može jasno definisati namjera da se uništi zajednica”, rekao je Tieger.

Suđenje je počelo 2009. godine kada je Karadžić uhapšen u Srbiji i predat Haškom tribunalu nakon decenije provedene u bekstvu.

Od tada je iskaz dalo oko 600 svedoka, a sudije će, takođe, morati da raz-motre više od 11.000 materijalnih dokaza i na desetine hiljada stranica pisanih dokaza.

- 143 -


21.12.2015

Sonja Karadžić-Jovičević nova potpredsjednica NSRS-a

Kćerka Radovana Karadžića, bivšeg lidera bosanskih Srba kojem se trenutno sudi za ratne zločine, izabrana je za potpredsjednicu Narodne skupštine Republike Srpske

(NSRS).

DANIJEL KOVAČEVIĆ

Sonja Karadžić-Jovičević je u ponedjeljak izabrana za potpredsjednicu NSRS-a. Za ovu odluku je glasalo 77 od 82 poslanika u NSRS-u, dok je 5 poslanika bilo suzdržano.

Karadžić-Jovičević je poslanik u NSRS-u, kao član opozicione Srpske demokratske stranke (SDS), koju je osnovao njen otac.

Međutim, Miloš Šolaja, politički analitičar iz Banje Luke, kaže da njen iz-bor ima ograničen značaj.

“Imenovanje Karadžićeve kćerke za potpredsjednicu Narodne skupštine RS-a je više simboličan čin i neće puno promijeniti, jer funkcija potpreds-jednika nema veliku moć”, rekao je za BIRN Šolaja.

Radovanu Karadžiću, bivšem predsjedniku Republike Srpske, sudi se u Haagu za genocid počinjen u Srebrenici i još nekoliko drugih općina, za progon Bošnjaka i Hrvata širom zemlje, teroriziranje stanovnika Sarajeva i uzimanje pripadnika mirovnih snaga UN-a za taoce.

Presuda u njegovom suđenju se očekuje iduće godine.

Karadžić-Jovičević dolazi na mjesto Nenada Stevandića, kao zamjenika predsjedavajućeg.

Stevandić, bivši član SDS-a, dio je nove političke grupe pod nazivom Slo-bodni demokratski srpski klub.

Zbog njegovog odbijanja da napusti funkciju potpredsjednika kada je napustio SDS, opozicione stranke koje sačinjavaju koaliciju Alijansa za promjene, bojkotovale su sjednice skupštine.

S izborom Karadžić-Jovičević, bojkot se završava.

- 144 -


29.09.2015

Karadžić traži istragu o zdravlju pritvorenika

Bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić zatražio je da Ujedinjene nacije (UN) sprovedu istragu o

povećanom broju malignih oboljenja među pritvorenicima Haškog tribunala.

JUSTICE REPORT

Karadžić je, na statusnoj konferenciji posvećenoj njegovom zdravstven-om stanju, rekao da je zabrinut zbog broja teških oboljenja među haškim pritvorenicima.

“Tražim da se ispita šta je... Neuobičajeno je da se na tako malom prostoru toliki broj bolesti pojavi”, rekao je on.

Karadžić je na statusnoj konferenciji kazao da je prošlog mjeseca bio op-erisan zbog upale žučne kese, neposredno nakon što se Sudskom vijeću požalio na zdravstvene tegobe.

“Zahvaljujući vašoj intervenciji, istoga dana su me poslali na ultrazvuk, gdje su vidjeli da je žučna kesa u krajnjoj fazi... Sutradan bih već požutio... Istog dana, najhitnije sam operisan”, rekao je Karadžić.

Detalji operacije o kojima je govorio nisu bili dostupni javnosti. Međutim, na otvorenom dijelu zasjedanja kazao je i da mu je bio povećan nivo šećera u krvi, a da je sada stabilizovan.

Uzrok svog oboljenja Karadžić je vidio u “sistemu”, odnosno uslovima u pritvorskoj jedinici Haškog tribunala u Scheveningenu.

Tvrdio je da je “došao u pritvor s egzemplarno dobrim zdravljem”, koje je održavao “hrišćanskim običajima i istočnjačkom medicinom”.

Prije pogoršanja zdravlja u avgustu, Karadžić je, kako je rekao, “polomio osam zuba bez ikakvog razloga”, što je bio “pokazatelj da je u organizmu nešto poremećeno”.

Požalio se na hranu u pritvoru, kazavši da je ona smrznuta i podgrijava se u mikrotalasnoj pećnici, “lošeg kvaliteta i neuobičajenog ukusa za ljude s Balkana”.

- 145 -


S obzirom da je pritvor “više starački dom” u kojem su “intelektualci”, “rijetko ko može da se privikne na druge ukuse i rijetko ko pojede obrok”, rekao je Karadžić.

Zahtjev za istragu o tome kako pritvorski sistem utiče na zdravlje prit-vorenika, Karadžić je zasnovao na tvrdnji da je od njegovog dolaska, u ljeto 2008. godine, 11 pritvorenika oboljelo od malignih oboljenja. Holandski pritvorski sistem, po njegovim riječima, nije za “krhke ljude u trećem dobu”.

Odgovarajući na pitanje sudija da li upražnjava fizičke aktivnosti, Karadžić je odgovorio: “Redovno se fizički angažujem, idem u šetnju, igram tenis i tako…”

Predsjedavajući sudija O-Gon Kwon kazao je da Sudsko vijeće “s olakšan-jem” konstatuje da se Karadžić sada dobro oporavio od operacije i da njegovom zdravlju pridaje “najveću važnost”. U vezi sa sistemom u prit-voru, osim što je primijetio da “funkcioniše”, sudija je Karadžiću rekao da Vijeće za to nije nadležno, upućujući ga na pritvorsku upravu i Sekretarijat suda.

Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske, optužen je za genocid u Srebrenici i još nekoliko opština, progon Bošnjaka i Hrvata, terorisanje stanovništva Sarajeva granatiranjem i snajperisanjem i uzimanje pripad-nika UNPROFOR-a za taoce.

Presuda se očekuje u decembru.

- 146 -


07.09.2015

Karadžić operisan u HolandijiBivši lider bosanskih Srba Radovan Karadžić, kome

će presuda po optužbi za ratne zločine biti izrečena u decembru, imao je uspešnu operaciju kojom mu je uklonjena

žučna kesa.

DENIS DŽIDIĆ

Haški tribunal saopštio je u petak da je Karadžić prošle nedelje imao prob-lema sa stomakom i da operisan u Holandiji, odnosno da mu je u četvrtak, 27. avgusta, uklonjena žučna kesa.

“On je prenoćio u bolnici, posle čega je vraćen u pritvorski centar za tele-snu negu, budući da nije bilo komplikacija nakon operacije”, naveo je lekar Pulus Falke u izveštaju sudijama.

Karadžić je, inače, prošle nedjelje zatražio od sudskog vijeća da održi sta-tusnu konferneciju krajem septembra kako bi se, između ostalog, rasprav-ljalo o njegovom zdravstvenom stanju.

“Karadžić je bolestan od 18. avgusta, trpi bol, gubitak ravnoteže i iscrpl-jenost od još neutvrđenog uzroka“, naveo je prošle nedjelje u pismu, pišući o sebi u trećem licu.

“Zatražio je i da se podvrgne nizu medicinskih testova kako bi se proverilo funkcionisanje različitih organa - testove koji nisu obavljeni još od do-laska u pritvorsku jedinicu pre sedam godina. Karadžić je nedavno radio test krvi kako bi provjerio nivo šećera u krvi, koji je viši nego normalno”, rekao je on.

Karadžiću, bivšem predsjedniku RS-a i vrhovnom komandantu njenih oružanih snaga, sudi se za genocid počinjen u Srebrenici i još nekoliko opština, terorisanje građana Sarajeva, progon Bošnjaka i Hrvata, te uz-imanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Suđenje je počelo 2009. godine, a izricanje presude očekuje se u decembru.

- 147 -


24.04.2015

Karadžić zabrinut za zdravljeNekadašnji predsjednik Republike Srpske (RS) Radovan

Karadžić zatražio je od Haškog tribunala održavanje statusne konferencije u junu, na kojoj bi se razgovaralo u

njegovom zdravlju, uslovima pritvora i problemima koje ima u pribavljanju dokaza od Haškog tužilaštva.

DENIS DŽIDIĆ

Karadžić je u dopisu sudijama Haškog tribunala zatražio da se održi sta-tusna konferencija između 1. i 9. juna ove godine, na kojoj bi se razgovar-alo o njegovim zdravstvenim problemima, s obzirom da ima povišen nivo šećera u krvi.

Karadžić je u podnesku u četvrtak također naveo da je “alarmiran sve gorim zdravstvenim stanjem drugih zatvorenika” u Haškom pritvoru, te bi zbog toga na statusnoj konferenciji želio da porazgovara o uslovima u pritvorskoj jedinici u Scheveningenu.

Bivši predsjednik RS-a u podnesku navodi i da mu Haško tužilaštvo još uvijek nije dostavilo sve dokaze koje je zatražio – zbog čega će uskoro sudijama podnijeti 98. u nizu podnesaka, u kojem će se žaliti na tu praksu tužilaca.

“Sudsko vijeće treba preuzeti proaktivnu ulogu kako bi osiguralo da svi dokazi koji mogu imati oslobađajuću ulogu budu dostavljeni optuženom prije izricanja prvostepene presude”, stoji u dopisu.

Konačno, on je naveo da bi održavanje statusne konferencije bio “dobar prostor za zakazivanje datuma izricanja presude pred strankama i javnos-ti”.

Karadžiću, bivšem predsjedniku RS-a i vrhovnom komandantu njenih oružanih snaga, sudi se za genocid počinjen u Srebrenici i još nekoliko opština, terorisanje građana Sarajeva, progon Bošnjaka i Hrvata, te uz-imanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce. Izricanje presude Karadžiću se očekuje u oktobru ove godine.

- 148 -


25.02.2015

Karadžić upozoren zbog “neozbiljnih podnesaka”

Haški tribunal upozorio je bivšeg predsjednika Republike Srpske (RS) Radovana Karadžića i njegovog pravnog

savjetnika da prestanu slati “neozbiljne podneske koji usporavaju suđenje”.

DENIS DŽIDIĆ

Sudsko vijeće Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju u sri-jedu je odbilo Karadžićev zahtjev za ponovno otvaranje dokaznog postupka kako bi u spis uvrstio jedan dokument, istovremeno kritiziravši Odbranu zbog “neozbiljnih podnesaka”.

“Vijeće smatra da optuženi i njegov pravni savjetnik od iznošenja završnih riječi nisu obratili pažnju na upozorenje da prestanu podnositi neozbiljne podneske koji rastežu suđenje i ne promovišu interese pravde ili doprinose optuženom. Slanje podnesaka nije samo brojčana vježba koja će zatrpati Vijeće i stranke, te će stoga razmotriti koje korake da poduzme ukoliko se ova praksa nastavi”, stoji u odluci koju je potpisao sudija O-Gon Kwon.

Karadžić je zatražio od Sudskog vijeća da mu dozoli ponovno otvaranje do-kaznog postupka kako bi u spis uvrstio izjavu svjedokinje Haškog tužilašt-va Mirsade Malagić – datu na konferenciji u Sarajevu 2013. godine – u kojoj je tražila da Karadžić bude osuđen “najstrožom kaznom za zločine u Srebrenici”.

Haški tribunal odbio je Karadžićev zahtjev, zaključivši da izjava svjedokin-je sa konferencije “nema bitan značaj za procjenu kredibilnosti svjedočen-ja”.

Sudija Kwon je rekao da su uzeli u obzir da je “postupak u odmakloj fazi”. Završne riječi na suđenju koje traje pet godina iznete su prošle godine, a presuda se očekuje u oktobru.

Malagić je u januaru 2012. godine posvjedočila na suđenju Karadžiću da je supruga i dvojicu sinova posljednji put vidjela na putu ka Potočarima na dan pada Srebrenice u julu 1995. godine.

Muž i dvojica sinova su sa drugim muškarcima krenuli šumom ka Tuzli, a svjedokinja, sa svekrom i mlađim sinom, ka bazi UNPROFOR-a u Potoča-

- 149 -


rima. “Bila je velika masa ljudi, čestito se nisam ni oprostila sa mojima. Svako je krenuo na svoju stranu, dok su okolo padale granate”, rekla je Malagić.

Supruga Salka, koji je tada imao 44 godine, srednjeg sina Admira, tada starog 15 i po godina, i starijeg sina, 20-godišnjeg Elvira, Mirsada Malagić nikada više nije vidjela žive. Prije ukrcavanja u autobuse u Potočarima, 13. jula 1995., srpski vojnici od svjedokinje su odvojili njenog 70-godišnjeg svekra, kojeg, takođe, više nije vidjela.

Karadžić, bivši predsjednik RS-a i vrhovni komandant Vojske Republike Srpske (VRS), optužen je za genocid nad više od 7.000 bošnjačkih muška-raca iz Srebrenice i progon žena i djece. Tužilaštvo u Haagu mu na teret stavlja i genocid u još nekoliko općina, terorisanje građana Sarajeva i uz-imanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

- 150 -


29.01.2015

Karadžić traži pristup internetu u pritvoru

Bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić zatražio je od Haškog tribunala da mu u pritvoru omogući pristup internetu kako bi nastavio svoju karijeru kao pisac.

JUSTICE REPORT

Na raspravi o stanju u procesu, Karadžić je u srijedu podsjetio da je po profesiji ne samo ljekar, nego i pisac, te mu je u pritvoru potreban internet i uređaj za audio-snimanje, jer želi da radi na pravilnom izgovoru srpskog jezika. Kako je rekao, pritvor ne smije da ima kazneni karakter.

“Ako bih ja ovdje proveo 12 godina, kao Šešelj, bez mogućnosti da budem profesionalno živ, to su strahovite kaznene mjere koje nisu za civilizovani svijet”, kazao je Karadžić.

Karadžić, koji je optužen za genocid nad Muslimanima i Hrvatima u BiH, u sudskom pritvoru očekuje presudu, koja bi, po najavama iz Tribunala, tre-balo da bude izrečena u oktobru ove godine. On je u pritvoru od jula 2008., kada je bio uhapšen u Beogradu

Karadžić, psihijatar po profesiji, od šezdesetih godina je objavio nekoliko knjiga pezije, neke i za vrijeme rata, a druge dok je bio u bekstvu.

Govoreći o svom zdravstvenom stanju, on je upozorio da je ono “pogoršano porastom šećera u krvi”, ali da je to, za sada, akutan problem.

Prema njegovim riječima, “sistem pritvora UN-a proizvodi bolest kod mnogih ljudi”, kao i “eksplozije malignih oboljenja”, što je “možda i u vezi sa materijalom od kojeg su objekti građeni”. Pozvao je Tribunal da to istraži.

Predsjedavajući sudija O-gon Kwon uputio je Karadžića da sva ta pitan-ja razmotri sa upravom pritvora u Scheveningenu, napominjući da će se raspravno veće njima pozabaviti “ukoliko bude potrebno”, odnosno ako se pokaže da su prava optuženog narušena.

- 151 -


30.10.2014

Karadžić traži tajne diplomatske dopise

Radovan Karadžić, nekadašnji predsjednik Republike Srpske, zatražio je od Haškog tribunala da se ponovo otvori dokazni postupak Odbrane, kako bi u spis uložio poverljive

dopise zapadnih ambasadora, koji će pomoći da dokaže svoju nevinost.

DENIS DŽIDIĆ

U podnesku sudijama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, Karadžić je u četvrtak zatražio da mu se dozvoli uvođenje u sudski spis jednog tajnog dopisa, a zatražio je od vlasti Sjedinjenih Američkih Država da mu dostave još jednu depešu.

Prvi dopis bivšeg ambasadora Velike Britanije Ivora Robertsa upućen je Sr-biji 1996. godine, a tiče se “uključenosti i znanja dr. Karadžića o ubistvima nakon pada Srebrenice”, navodi se u podnesku.

U podnesku stoji i da je Velika Britanija zatražila da se javno ne iznose detalji iz dopisa.

Karadžić je u podnesku naveo da je dokument dobio u augustu ove godine, kada je već bio okončan dokazni postupak Odbrane, jer ga tužilaštvo nije ranije obelodanilo.

“Zbog toga, Karadžić ne bi trebao biti kažnjen, jer je sada potrebno ponovno otvoriti dokazni postupak”, navodi se u podnesku.

Karadžić je, takođe, zatražio od Sjedinjenih Država da mu dostave poverl-jivi dopis tadašnjeg njihovog ambasadora u Jugoslaviji Vorena Cimermana iz maja 1992. godine.

Kako navodi Karadžić, dopis bi mu mogao biti od koristi da dokaže sudija-ma “svoj stav o ratu u BiH, kako bi mogao uvjeriti Sudsko vijeće da nije bio član bilo kakvog udruženog zločinačkog poduhvata čiji je cilj bio uništenje bosanskih muslimana niti njihovog progona”.

On je rekao da je o ovom dopisu saznao tek ovog mjeseca, nakon što je o njemu čitao u knjizi profesora Roberta Donije “Radovan Karadžić: Arhitekt bosanskog genocida”.

- 152 -


Karadžiću se sudi za genocid u Srebrenici i još nekoliko općina, progon Bošnjaka i Hrvata, terorisanje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UN-PROFOR-a za taoce.

Odbrana je završila izvođenje svojih dokaza početkom godine, a presuda se očekuje u drugoj polovini naredne godine.

- 153 -


22.10.2014

Istražujući um Radovana Karadžića

Nova biografija kaže da bivši lider bosanskih Srba nije bio ludak, već proračunati ubica koji je tačno znao šta radi.

NIDŽARA AHMETAŠEVIĆ

“Siledžija sa briljantnim umom, britkim jezikom i velike spretnosti u ost-varivanju svojih impresivnih ubeđivačkih sposobnosti“.

Tako Radovana Karadžića vidi profesor Robert Donja, čija je knjiga “Rado-van Karadžić: Arhitekta genocida u Bosni“ objavljena krajem septembra, nekoliko dana pre završetka suđenja bivšem lideru bosanskih Srba u Hagu.

Donja, koji je svedočio protiv Karadžića, veruje da lider Republike Srp-ske za vreme rata nije bio ludak, kako neki tvrde, već “agresivni vođa“ i “okrutni manipulator“.

Njegove tvrdnje zasnovane su na skoro dve decenije istraživanja rata u BiH, na dokumentima koja su mu omogućili haški tužioci, uključujući presretnute razgovore ratnih lidera u Bosni pre i tokom sukoba, kao i na medijskom izveštavanju.

Dodatni dokaz za svoje tvrdnje pronalazi u istraživanju Karadžićevog života od detinjstva u selu u Crnoj Gori do studentskih godina.

Donja tvrdi da dokumeti pokazuju da je vođstvo bosanskih Srba, pred-vođeno Karadžićem, imalo jasnu nameru da počini genocid.

Veliko pitanje je da li će sudije u Hagu videti stvari isto kao i autor. Odgovor na to će biti poznat za oko godinu dana kada treba da bude doneta presuda.

Donja je posebno obratio pažnju na kompikovan odnos između Karadžića i njegovog vojnog pratioca, generala Ratka Mladića, kome se sada, takođe, sudu u Hagu.

Kaže da su se njih dvojica hvalila svojim “uspehom“ u Srebrenici 1995. godine, kada su snage bosanskih Srba pogubile više od 8,000 ljudi nakon osvajanja tog bošnjačkog grada u istočnoj Bosni.

- 154 -


Donjina knjiga upozorava na posledice akcija ljudi kao što je Karadžić i naglašava nedostatak blagovremenog međunarodnog odgovora na ratne zločine koje su on i njegovi sledbenici počinili.

On kaže da je veoma važno da se razbije mit koji okružuje Radovana Karadžića i spreči mogućnost da ga neko opiše kao ludaka kao izgovor za njegova zlodela.

Nacionalizam kojim je Karadžić bio ispunjen je primarna snaga zla koje se desilo u Bosni, piše Donja.

“Karadžić, neprikosnoveni glavni glumac među liderima, počeo je svoje putovanje gvozedenom voljom i neopozivom posvećenoćšu nacionalizmu bosanskih Srba. Voleo je svoj narod previše i uopšte nije mario za ostatak čovečanstva“, kaže Donja.

“Čovek velikih sposobnosti i ogromnog obećanja, pretvorio se u arhitektu najvećeg zločina u Evropi od Drugog svetskog rata, nedvosmisleno prih-vatajući izvrnute vrednosti ekskluzivnog nacionalizma“.

“Njegov život stoji kao podsetnik svakom lideru i svakom građaninu da koliko god cenili svoju naciju, moramo takođe vrednovati i pripadnike drugih nacija, kao i čovečanstvo u celini“.

Knjiga donosi neke neugodne stavove o demokratiji i nacionalizmu.

Donja opisuje Karadžića kao čoveka koji je “verovao i praktikovao demokratiju“, ukazujući na to kako je reprezentativna demokratija “bila centar pokreta bosanskih Srba“ i dodaje da su masovni zločini “omogućeni direktno kroz praksu reprezentativne demokratije“.

On to vidi kao uznemirujući primer mogućnosti demokratije da “olakša i ubrzava masovne zločine“.

“U ovom slučaju, demokratija je pomogla u dovođenju do masovnih ubista-va i genocida, dok su one zemlje koje tvrde da su šampioni u demokratiji uradile premalo da spreče ili zaustave takve zločine“.

Ova knjiga nije važna samo za region, već ima širu perspektivu i sadrži važne lekcije o tome kako zlo može da se razvije pod okriljem demokratije, pred samim očima međunarodne zajednice.

Mnogo više od Karadžićeve biografije, ova knjiga je u isto vreme detaljan i precizan opis događaja i uzroka koji su doveli do rata u BiH.

Knjigu “Radovan Karadžić: Arhitekta genocida u Bosni“ objavio je Cam-bridge University Press.

- 155 -


08.10.2014

Počelo razmatranje presude na maratonskom suđenju

KaradžićuSudije Haškog tribunala na suđenju Radovanu Karadžiću

povukle su se da razmotre presudu, nakon što je bivši predsednik Republike Srpske izjavio da mu je “savest čista” i

da očekuje oslobađanje.

Tročlano sudsko veće suda u Hagu, počelo je da razmatra presudu, nakon završetka pet godina dugog suđenja za neke od najtežih zločina u Evropi od Drugog svetskog rata.

Karadžiću (69) se sudi za genocid u Srebrenici 1995. i u još sedam opština 1992. godine, progon nesrpskog stanovništva, terorisanje građana Saraje-va i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Očekuje se da će presuda biti doneta na leto 2015. godine.

Tužilaštvo je zahtevalo doživotnu kaznu zatvora. Međutim, Karadžić je u utorak u završnoj reči pred sudom priznao da je bilo zločina tokom “užas-nog” rata od 1992. do 1995. godine, ali je nalgasio da ih on nikada nije naredio.


Tužilaštvo, međutim, tvrdi da je on odgovoran za genocid, prisilno rasel-javanje i progon tokom sukoba u Bosni, sa ciljem uništavanja čitave Bošn-jačke zajednice.



Od tada je iskaz dalo oko 600 svedoka, a sudije će, takođe, morati da raz-motre više od 11,000 materijalnih dokaza i na desetine hiljada stranica pisanih dokaza.

- 156 -


“Obim ovog slučaja je bez presedana”, rekao je predsedavajući sudija O-Gon Kvon.

Predsednik Saveza logoraša BiH Jasmin Mešković rekao je da očekuje da će Karadžić biti proglašen krivim i osuđen na doživotnu kaznu zatvora, zato što je to “apsolutni minimum za njegovu vodeću ulogu u planiranju i organizovanju zločina”.

“Druga stvar koju očekujemo i za koju živimo jeste da konačno čujemo istinu o svim užaznim masovnim zločinima, kada bude iznošena presu-da. Konačno ćemo javno čuti istinu o logorima, patnjama i zločinima nad zarobljenicima”, rekao je Mešković za BIRN.

- 157 -


07.10.2014

Karadžić “želio da uništi Bošnjake”

Dok se suđenje Karadžiću za ratne zločine bliži kraju, tužilac tvrdi da je bivši predsjednik Republike Srpske organizovao

kampanju ubistava i entničkih čiščenja u cilju iskorenjivanja Bošnjaka.

DENIS DŽIDIĆ

Tužilac Alen Tieger rekao je u utorak pred Haškim tribunalom da je Karadžić kriv za nadgledanje ubistava, prisilnog raseljavanja i drugih zločina sa ciljem uništavanja čitave bošnjačke zajednice tokom sukoba od 1992. do 1995. godine.


Tužilac je odgovorio na Karadžićeve završne riječi, tokom kojih je bivši predsjednik Republike Srpske negirao sve optužbe i tražio oslobađanje.

Tieger je, takođe, tvrdio da je Karadžić neumorno radio kako bi raseljava-nje Bošnjaka i Hrvata sa teritorija pod srpskom kontrolom postalo trajno nakon potpisivanja mirovnog sporazuma.

Karadžić je želio “stalnu i jasnu podelu Srba od Bošnjaka i Hrvata”, rekao je Tieger.

“Karadžić je bio za stvaranje internih granica koje bi odvajale Srbe od Bošnjaka i Hrvata. Te granice bi sprečile Bošnjake i Hrvate da uđu i men-jaju novostvorenu demografsku situaciju”, rekao je Tieger.

Tužilac je naveo i da je Karadžić pokušao da stvori lažni narativ koji se sas-taojao od “nejasnih generalizacija i laži” o masakru nad 7,000 bošnjačkih muškaraca i dječaka iz Srebrenice, koji se dogodio 1995. godine, kako bi dokazao da on nije odgovoran za genocid.

“To nisu neuspeli pokušaji neobrazovanog čovjeka, već čovjeka koji pokušava da sakrije istinu,” rekao je Tieger.

- 158 -


Iznoseći komentar na završnu riječ Haškog tužilaštva, Karadžić je rekao da se on uvijek zalagao za mirno rješenje sukoba u BiH, tokom rata, kao i prije nego što je počeo 1992. godine.

“Tužilaštvo ima 95 presretnutih razgovora, mojih riječi prije rata, dao sam hiljade intervjua, rekao stotine hiljada rečenica i milione riječi. Brbljao sam cijelo vrijeme, ali ne mogu da nađu cijelu, neiskasapljenu rečenicu koju bi upotrijebili protiv mene. U njima mogu samo da nađu da sam se zalagao za mir”, naglasio je Karadžić.

On je priznao da su tokom rata počinjeni pojedinačni zločini, ali da on nije odgovoran za podstrekivanje na zločin.

“Čak u ratnom periodu postoji bezbroj mojih naređenja, strogo povjerl-jivih, koja nisu za javnost, ali u njima ne mogu da nađu nijedno koje nar-eđuje, omogućava ili toleriše zločin”, rekao je Karadžić.

On je istakao da je ratno rukovodstvo Republike Srpske osiguralo mini-malno stradanje civila.

“Ja sam čiste savjesti, ali teška srca, jer nije rat bio po mom ukusu. Bio je strašan i daj Bože da je posljednji”, kazao je Karadžić.

Karadžića, bivšeg predsednika Republike Srpske, optužnica tereti za zločine nad civilima izvršene tokom opsade glavnog grada BiH, kao i za genocid počinjen u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, te uz-imanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Tužilaštvo je zahtevalo doživotnu kaznu zatvora.


Očekuje se da će presuda biti doneta na leto 2015. godine.

- 159 -


02.10.2014

Karadžić “nije znao ništa” o masakru u Srebrnici

Iznoseći završnu riječ, pravni savjetnik Radovana Karadžića Peter Robinson izjavio je da bivši lider bosanskih Srba nije naredio i nije znao ništa o ubistvima 7,000 Muslimana, te

stoga nije kriv za genocid.

ERNA MAČKIĆ

“Ne postoji nijedan dokaz da je Karadžić planirao ili naredio ubistvo zaro-bljenika u Srebrenici ili da je znao za to”, rekao je u četvrtak Karadžićev pravni savjetnik Peter Robinson u završnoj riječi na suđenju bivšem preds-jedniku Republike Srpske pred Tribunalom u Hagu.

“Ono što se desilo sakriveno je od njega. Svi svjedoci su posvjedočili da Karadžić nije obaviješten i da nije imao nikavu ulogu [u ubistvima], dodao je Robinson.

Robinson je rekao da masakr nad hiljadama muškaraca i dječaka, koje su počinile snage bosanskih Srba predstavlja “nezamislivi zločin”, ali da bi bilo “nepravedno” da se osudi Karadžić.

“Tužilaštvo nije dokazalo da su ubistva i uslovi života zarobljenika bili s namjerom da se uništi grupa i time postigne genocidna namjera... Dokazi protiv Karadžića toliko su tanka teorija koja se raspada kada se činjenice odvoje od zaključaka”, rekao je Robinson.

Karadžić (69) je optužen za genocid u Srebrenici 1995. i u još sedam općina 1992. godine, progon nesrpskog stanovništva, terorisanje građana Saraje-va i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Tužilaštvo je za bivšeg lidera bosanskih Srba zatražilo doživotnu kaznu zatvora.

Karadžić je u četvrtak izjavio da sud treba da prepozna istinu i da ga oslo-bodi odgovornosti za zločine, za koje se tereti.

“Mene zanima istina, a ona me oslobađa svake odgovornosti, osim moralne, jer mi je žao svakoga”, kazao je Karadžić.

On je rekao i da je broj žrtava u Sarajevu i Srebrenici “lažan i naduvan”, te iznio podatke da su se borci registrovali kao civilne žrtve.

- 160 -


“Za vrijeme 1.200 dana rata u Sarajevu, gdje su žrtve? Registrovano je 6.000 žrtava, ali to su borci”, rekao je on, optužujući snage Bošnjaka da su odgovorni za većinu pogibija, jer su granatirali svoje ljude.

“Bog nam neće oprositi sve te laži u vezi sa žrtavama”, dodao je on.

Karadžić je napomenuo da srpska vojska nikada nije gađala civilne objekte u Sarajevu, nego je samo uzvraćala vatru.

“Nikada nije otvorena vatra, jedino ako je to bio odgovor na otvorenu vatru sa muslimanske strane. Morali su poduzeti mjere da se izbjegnu žrtve”, rekao je Karadžić.

Karadžić je u srijedu pred Haškim tribunalom rekao da nema dokaza koji podržavaju navode tužilaštva da je on planirao genocid, etnička čišćenja i vojni teror, kao i da je sud optužio čitav srpski narod.

Tužilaštvo je, međutim, u svojoj završnoj riječi ranije ove nedelje navelo da je Karadžić bio lažov i mafijaš, sa genocidnim namerama, i da je bio pokretačka snaga za politiku etničkog čišćenja nesrpskog stanovništva za vrijeme rata u BiH.

Suđenje Karadžiću je počelo 2009. godine, pošto je uhapšen u Srbiji i iz-ručen Haškom tribunalu, nakon više od deset godina u bekstvu.

Očekuje se da će, nakon iznošenja završnih reči, presuda biti doneta na leto 2015. godine.

- 161 -


01.10.2014

Karadžić u završnoj riječi kazao da je nevin

Bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić počeo je svoju završnu riječ pred sudom u Hagu insistiranjem na

tome da on nije odgovoran za planiranje zločina, uključujući genocid.

ERNA MAČKIĆ

Karadžić je u srijedu pred Haškim tribunalom rekao da nema dokaza koji podržavaju navode tužilaštva da je on planirao genocid, etnička čišćenja i vojni teror, kao i da je sud optužio čitav srpski narod.

“Tužilaštvo je mene okarakteriziralo kao lopova i mafijaša. Ja se neću ko-ristiti takvim jezikom a siguran sam da je tužilac Alan Tieger to uradio teška srca, zato što nema niti jedan dokaz”, naveo je Karadžić.

Karadžić (69) je optužen za genocid u Srebrenici 1995. i u još sedam općina 1992. godine, progon nesrpskog stanovništva, terorisanje građana Saraje-va i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Tužilaštvo je za bivšeg lidera bosanskih Srba zatražilo doživotnu kaznu zatvora.

Međutim, Karadžić je kazao da je Tužilaštvo svoj slučaj zasnovalo na aluz-ijama, ćakulanju, kao i svjedočenju svojih zaposlenih.

On je rekao i da je optužba da je bio deo udruženog zločinačkog poduhvata pod vođstvom Srba izmišljotina.

“Izum ovog Tužilaštva je udruženi zločinački poduhvat (UZP). Da nema njega, ne bi bilo optužnice. Zašto bih bio kriv izvan UZP-a, samo zato što sam činio dobra djela prema Srbima i druga dva naroda”, rekao je Karadžić.

Srbi su, prema njegovim riječima, nastojali da zaštite samo ono što su već imali i nisu imali namjeru da nameću svoju volju nekom drugom.

“Moja odbrana nije da nekoga optužujem, već hoću da utvrdim šta se de-silo. Desio se građanski rat”, kazao je Karadžić.

Mediji su preneli da se očekuje da će bivši predsjednik Republike Srpske tokom završnih riječi navesti da bi trebalo da bude oslobođen za genocid u

- 162 -


Srebrenici, zato što on nije lično naredio ubistva 7,000 bošnjačkih muška-raca i dječaka, kao i da nije znao da je izvršen masakr nad civilima.

Tužilaštvo je, međutim, u svojoj završnoj riječi ranije ove nedelje navelo da je Karadžić bio lažov i mafijaš, sa genocidnim namerama, i da je bio pokretačka snaga za politiku etničkog čišćenja nesrpskog stanovništva za vrijeme rata u BiH.

Takođe su ga optužili da je odgovoran za terorisanje stanovništva Sarajeva za vreme opsade grada od 1992-1995. godine.

Suđenje Karadžiću je počelo 2009. godine, pošto je uhapšen u Srbiji i iz-ručen Haškom tribunalu, nakon više od deset godina u bekstvu.

Očekuje se da će, nakon iznošenja završnih reči, presuda biti doneta na leto 2015. godine.

- 163 -


30.09.2014

Karadžić utjecao na intenzitet terora u Sarajevu

Drugog dana iznošenja završnih rječi na suđenju Radovanu Karadžiću, bivši lider bosanskih Srba optužen je da je

predvodio kampanju terora nad građanima tokom opsade Sarajeva.

ERNA MAČKIĆ

Karadžić je bio odgovoran za terorisanje građana Sarajeva tokom opsade od 1992-1995. godine, navelo je Tužilaštvo u Haagu, koje je u utorak nas-tavilo iznošenje završnih riječi u krajnjoj fazi suđenja za ratne zločine bivšem lideru bosansnih Srba.

“Kampanja je bila takva da ni na jednom mjestu niste bili sigurni. Drugim rječima teror. Karadžić je nadgledao ovaj teror zajedno sa drugima”, rekla je tužiteljka Katarina Gustafson.

“Mogli su poboljšati situaciju, dotokom plina ili otvaranjem aerodroma, ali nisu. Te neophodne uslove su iskoristili kao polugu za pregovore“, dodala je Gustafson.

Civili u Sarajevu su bili pod njegovom milosti koju on nije pokazivao, rekla je tužiteljka.

“Karadžić je jedne prilike rekao da nije u mogućnosti da zaustavi granati-ranje, navodeći da je riječ o neiskusnim vojnim snagama“, kazala je Gus-tafson, nazivajući ovo još jednom iznesenom laži.

Karadžiću se sudi za genocid u Srebrenici 1995. i u još sedam općina 1992. godine, progon nesrpskog stanovništva, terorisanje građana Sarajeva i uz-imanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Gustafson je rekla da su tvrdnje Odbrane da je Armija BiH “napadala vlas-tite civile“ u Sarajevu lažne.

“Tvrdnja da su pripadnici Armije Republike BiH (ARBiH) stalno pucali po svojim civilima proturječna je stvarnim dokazima”, naglasila je ona.

Te tvrdnje trebalo je da umanje odgovornosti Vojske Republike Srpske, čiji je Karadžić bio vrhovni komandant.

- 164 -


Također, Tužilaštvo u Haagu smatra lažnim tvrdnje Karadžića da nije bio dovoljno informisan kroz komandni lanac.

“Ogroman broj dokaza pokazuje da su napadi na Sarajevo bili rutina i pri-hvaćeni na svakom nivou lanca“, kazala je Gustafson.

Karadžić je odbacio optužbe i izrazio nadu da će biti oslobođen.

Nakon iznošenja završnih reči, očekuje se da će presuda biti doneta na leto 2015. godine.

- 165 -


29.09.2014

Suđenje Karadžiću ušlo u završnu fazu

Tužilaštvo je zatražilo doživotnu kaznu zatvora za Radovana Karadžića, pošto je pred Haškim tribunalom

počelo iznošenje završnih riječi na suđenju za ratne zločine bivšem lideru bosanskih Srba.

ERNA MAČKIĆ

Pred Haškim tribunalom u ponedeljak je počelo iznošenje završnih riječi na suđenju Karadžiću, koji je optužen za neke od najtežih zločina u Evropi nakon Drugog svetskog rata.

Na početku završne riječi tužilac Alan Tieger okarakterisao je bivšeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića, optuženog za genocid i druge zločine u BiH, kao lažova i mafijaša.

“Stotine svjedoka i dokaza je potvrdilo politiku etničkog čišćenja, kojoj je Karadžić bio pokretačka snaga”, rekao je Tieger.

On je opisao pojedinačne primjere stradanja, govoreći o ljudima koji su u Sarajevu poginuli od snajpera, pogubljeni u Srebrenici i ubijeni u logorima u Prijedoru, navodeći da su to bili primjeri udruženog zločinačkog poduh-vata, u kojem je Karadžić učestovao, “da se eliminišu bosanski muslimani s ciljem ostvarenja srpske države”.

Karadžić je optužen za genocid u Srebrenici 1995. i u još sedam općina 1992. godine, progon nesrpskog stanovništva, terorisanje građana Saraje-va i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

“Pod njegovom komandom i nadzorom podređeni su proterali, ubili, mučili i na druge načine zlostavljali stotine hiljada muslimana i Hrvata“, navelo je Tužilaštvo u petak.

Tužilaštvo je navelo da će tražiti doživotnu kaznu zatvora, jer su razmere “kampanje” koju je predvodio Karadžić bile “ogromne”.

Međutim, Karadžićev pravni zastupnik Peter Robinson rekao je za BIRN da se bivši lider bosanskih Srba nada oslobađajućoj presudi.

“Kada govorimo o njegovim očekivanjima – on je optimističan u smislu da tvrdi da će biti oslobođen ukoliko je ovo pravi sud. Međutim, on nije

- 166 -


siguran da je ovo pravi sud po njegovom tumačenju, tako da u tom smislu možda i nije toliko optimističan“, rekao je on.

Karadžić, koji je radio kao psihijatar i napisao nekoliko knjiga poezije pre nego što se počeo baviti politikom osamdesetih godina, raduje se što će se vratiti pisanju po završetku suđenja, rekao je Robinson.

“Raduje se tome da će se baviti literarnim radovima, a ne pravnim pitanji-ma. Rekao mi je da je pravni proces izvukao svu kreativnost iz njega, tako da se raduje što će se opet baviti pisanjem”, rekao je Robinson.

Nakon iznošenja završnih reči, očekuje se da će presuda biti doneta na leto 2015. godine.

- 167 -


26.09.2014

Karadžić optimista dok se suđenje bliži kraju

Iznošenje završnih riječi na suđenju Radovanu Karadžiću počinje sledeće nedelje, a pravni savjetnik nekadašnjeg

političkog vođe bosanskih Srba vjeruje da će on biti oslobođen ukoliko je riječ o pravom sudu.

DENIS DŽIDIĆ

Šest godina pošto je Karadžić konačno uhapšen u Srbiji i izručen Haškom tribunalu, u ponedeljak će početi iznošenje završnih riječi kada će tužilašt-vo prezentovati svoje argumente.

Karadžićev pravni savjetnik Peter Robinson rekao je za BIRN da se on nada oslobađajućoj presudi.

“Kada govorimo o njegovim očekivanjima – on je optimističan u smislu da tvrdi da će biti oslobođen ukoliko je ovo pravi sud. Međutim, on nije siguran da je ovo pravi sud po njegovom tumačenju, tako da u tom smislu možda i nije toliko optimističan“, rekao je on.

Karadžiću se sudi za genocid u Srebrenici 1995. i u još sedam općina 1992. godine, progon nesrpskog stanovništva, terorisanje građana Sarajeva i uz-imanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Robinson je rekao da je priprema za izvršenje završnih riječi nakon pet godina suđenja težak zadatak i da se i on i Karadžić raduju da to završe.

“Doktor Karadžić je jako teško radio ovih posljednjih pet godina. Iskreno mislim da se raduje kraju suđenja”, rekao je Robinson.

Bivši lider bosanskih Srba, koji je radio kao psihijatar i napisao nekoliko knjiga poezije pre nego što se počeo baviti politikom osamdesetih godina, raduje se što će se vratiti pisanju po završetku suđenja, objasnio je njegov pravni zastupnik.

“Raduje se tome da će se baviti literarnim radovima, a ne pravnim pitanji-ma. Rekao mi je da je pravni proces izvukao svu kreativnost iz njega, tako da se raduje što će se opet baviti pisanjem”, rekao je Robinson.

- 168 -


Iako mnogi u BiH željno iščekuju odluku u vezi s optužbama za genocid 1992. godine, kao i za Srebrenicu 1995, Robinson ne smatra da će taj dio uzeti veliki dio završnih riječi.

“Ovo pitanje je već obrađeno po kraju dokaznog postupka Tužilaštva, kada smo mi zatražili oslobađanje. Tog dijela optužbi je doktor Karadžić oslo-bođen, ali je kasnije tu odluku poništilo Žalbeno vijeće. Upravo zbog toga ne mislim da ćemo se mnogo time baviti, jer smo se već time bavili i sada je jedino ostalo da vidimo koja je posljedica odluke Žalbenog vijeća i kakve nove dokaze smo iznijeli tokom izlaganja dokaza Odbrane“, rekao je on.

Udruženja žrtava iz BiH pomno će pratiti iznošenje završnih riječi.

Sekretar udruženja bivših logoraša Prijedor ‘92 Sudbin Musić, koji pred-stavlja logoraše zatočene u općini Prijdor, gde je Karadžić optužen za genocid 1992. godine, kaže da nikakva presuda ne bi mogla da umanji stradanje žrtava.

“Međutim, onog čega se ja plašim, a to je da će, i ako bude, presuđeno Karadžiću, ako bude utvrđeno van svake sumnje da je i u Prijedoru počin-jen genocid, plaši me da će to ostati samo jedina satisfakcija”, rekao je Musić.

“A ja se nadam, ako ništa, da će potaknuti i ubrzati priču o memorijal-izaciji, tako da će barem nas nešto, oni koji smo preživjeli, dočekati dan kada će neka od mjesta stradanja konačno postati mjesta sjećanja na ono kroz šta smo mi prošli u ljeto 1992. godine“, dodao je on.

Predsjednik udruženja “Istina, pravda, pomirenje“ Sinan Alić kaže da bi bilo značajno za bosanskohercegovačko društvo u cjelini da ima pristupa obijektivnim izještajima sa završnih riječi Karadžiću, ali sudeći na osnovu dosadašnjeg medijskog pokrivanja, to se vjerovatno neće dogoditi.

“Kontiuniranog izvještavanja, šta se događa u sudnici za svaki predmet, za svaku opštinu, za svaku tačku optužnice, toga nažalost nema. Tako da će i sa završnom riječju biti slično. Iz njegovog završnog izlaganja izvlačiće se neki segmenti, neke pikanterije uslovno rečeno za koje mediji procjenjuju da su interesantne za gledaoce, odnosno čitaoce i to će iskoristiti”, rekao je Alić.

Robinson je rekao da su i Optužba i Odbrana dobili po deset sati u kojima će iznijeti završnu riječ, odnosno baviti se svim tačkama optužnice.

Nakon izlaganja završnih riječi, sudbina čovjeka koji je vodio bosanske Srbe tokom ratnog perioda biće konačno odlučena kada bude donesena presuda u ljeto 2015. godine.

- 169 -


27.08.2014

Karadžić želi uvesti novi dokazBivši predsjednik Republike Srpske (RS) Radovan Karadžić zatražio je od Sudskog vijeća Haškog tribunala da prihvati

novi dokaz, dokument Američke vojske u kome se navodi da su samo bošnjačke snage napale pripadnike UNPROFOR-a.

DENIS DŽIDIĆ

Karadžić je u srijedu podneo zahtjev kojim je tražio ponovno otvaranje dokaznog postupka kako bi u sudski spis mogo uložiti materijalni dokaz Američke vojske iz februara 1993. godine, jer vjeruje da bi to doprinelo njegovoj odbrani i pokazalo da su Bošnjaci bili agresori.

Kako je navedeno u Karadžićevom podnesku, u ovom dokumentu amer-ičkog generala Jamesa Jonesa iz 1993. stoji da su “muslimani odgovorni za sva stradanja pripadnika UNPROFOR-a” u BiH.

“Dokaz je relevantan za Odbranu jer pokazuje da su bosanski muslimani odgovorni za incidente snajperskih napada i granatiranja koji su opisani u optužnici. Ovaj dokument se uklapa u strategiju Odbrane jer pruža dokaze nezavisne treće strane, a koji samo potvrđuje navode svjedoka”, navedeno je u podnesku.

Iznošenje dokaza na suđenju Karadžiću je već završeno, a iznošenje za-vršnih riječi zakazano je za kraj septembra.

Haško tužilaštvo je, takođe, u srijedu zatražilo da ponovno otvori svoj do-kazni postupak na suđenju Ratku Mladiću kako bi sudijama prezentiralo forenzičke dokaze iz masove grobnice Tomašica kraj Prijedora, koja je ot-krivena prošle godine.

Tužioci su kazali da bi uveli dokaze o 275 kompletnih tijela pronađenih u masovnoj grobnici i preko 100 dijelova tijela.

“Ovi novi dokazi su vrlo relevantni za optužbe o udruženom zločinačkom poduhvatu u cilju uklanjanja nesrpskog stanovništva iz općina pod srp-skom kontrolom činjenjem zločina i genocida. Ovi dokazi potvrđuju značajnu ulogu VRS-a u ubistvima, zakopavanju i prikrivanju ubistava nesrpskih civila u Prijedoru”, navodi se u podnesku Tužilaštva.

Tužilašvo je već završilo sa izvođenjem dokaza na suđenju Mladiću, a tre-nutno je u toku izvođenje dokaza Odbrane.

Mladiću i Karadžiću se u odvojenim slučajevima sudi za genocid u Srebren-ici i sedam drugih općina, progon Bošnjaka i Hrvata, terorisanje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

- 170 -


31.07.2014

Radovan Karadžić traži novo suđenje

Bivši predsednik Republike Srpske Radovan Karadžić, kome se sudi za ratne zločine, zatražio je od Haškog tribunala

novo suđenje, a kao razlog je naveo nepravedan tretman i greške tužilaštva.

MARIJA RISTIĆ

Karadžić je podneo zahtev u sredu u kome je od suda u Hagu, gde mu se sudi za ratne zločine i genocid u Bosni i Hercegovini, zatražio da mu odo-bri potpuno novo suđenje, navodeći niz pravnih grešaka.

“On tvrdi da je tužilaštvo u više navrata prekršilo svoje obaveze za dostav-ljanje dokaza... što je rezultiralo nepravednim suđenjem”, navedeno je u zahtevu.

“Otpočinjanje novog suđenja jeste jedini pravni lek koji može da osigura fer suđenje dr Karadžiću”, dodaje se u zahtevu.

Prema Karadžiću, tribunal je tokom suđenja načinio niz pravnih grešaka, među kojima je i to što nije na vreme dostavio izjave 424 svedoka.

Karadžić se, takođe, žalio da tužilaštvo nije dostavilo više od 211 dokume-nata u vezi sa suđenjem, što je bila njihova obaveza.

“Sudsko veće, kao čuvar prava optuženog na fer suđenje, ne bi trebalo da okreće glavu pred tom sramotom. Kada procedure nisu ispoštovane, onda ni suđenje nije pravedno. Sudsko veće bi trebalo da naredi novo, fer suđenje”, rekao je on.

Karadžiću se sudi za genocid počinjen u Srebrenici i još sedam opština, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, terorisanje građana Sarajeva i uz-imanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Suđenje mu je počelo 2009, a dokazni postupak Optužbe završen je u maju 2012. godine. Karadžić je poslednjeg svedoka odbrane pozvao u februaru, a očekuje se da iznošenje završnih reči počne krajem septembra.

- 171 -


18.06.2014

Ćerka Radovana Karadžića ulazi u politiku

Sonja Karadžić Jovičević, ćerka bivšeg predsjednika Republike Srpske kome se sudi za ratne zločine, biće

kandidat za poslanika na predstojećim izborima.

DENIS DŽIDIĆ

Srpska demokratska stranka najavila je u srijedu da će Karadžićeva ćerka, kome se sudi za neke od najtežih zločina tokom rata u BiH, biti njihov kandidat za poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske na izborima koji se održavaju u oktobru.

Sonja Karadžić Jovičević biće kandidat SDS Pale, stanke koju je nekada vodio njen otac, a kome su Pale bilo ratno uporište.

Ona je kazala da je velika čast biti izabran za kandidata, a posebno na Pala-ma “koje su kolijevka i SDS-a i Republike Srpske”.

“Funkcija poslanika Narodne skupštine jeste da sluša narod i da im po-laže račune zasvisno od aktuelnih tema i problema, a pitanja vezana za porodicu, omladinu i zdravsteni sistem svakako su najbliža mom profe-sionalnom angažmanu”, navela je ona u saopštenju objavljenom na sajtu stranke.

Ona je dodala da je sigurna da će SDS dobro proći na predstojećim izbo-rima, kao i da će nastaviti da održava srpsku solidarnost i da “razmišlja srpski”.

Miodrag Kovačević, predsjednik opštinskog odbora SDS-a Pale, rekao je da je Karadžićeva ćerka izabrana zbog njene posvećenosti “u zastupanju interesa naroda iz koga potiče”.

Njena kandidatura će “uvezati sve karike od 1990. godine pa do novijih dana”, rekao je on.

Karadžiću se pred sudom u Haagu sudi za genocid počinjen u Srebrenici i još sedam općina, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, terorisanje građa-na Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

- 172 -


U optužnici se navodi da je on kao predsjednik SDS-a učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu čiji je cilj bio progon Bošnjaka i Hrva-ta sa teritorije pod srpskom kontrolom.

Njegova ćerka je kritikovala tribunal u Haagu zbog predstavljanja političkih interesa Zapada.

“Deluje mi da nema šanse ili da ima malo šanse da jedan Srbin ima pošteno suđenje”, rekla je ona 2009. godine za televiziju Russia Today.

“Haški tribunal nije sud pravde, već samo neka vrsta disciplinske komisije NATO”, rekla je ona.

- 173 -


26.03.2014

Tribunal odbio nove svjedoke protiv Karadžića

Sudsko vijeće Haškog tribunala odbilo je prijedlog tužilaštva za pozivanje 14 dodatnih svjedoka, kojim su željeli

osporavati navode Odbrane bivšeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića.

DENIS DŽIDIĆ

Predsjedavajući sudija O-Gon Kwon je u odluci naveo da neće dozvoliti pozivanje dodatnih svjedoka, s obzirom da bi se njihovo svjedočenje bavilo temama koje se tužilaštvo trebalo baviti tokom svog dokaznog postupka.

“Iako Tužilaštvo navodi da nisu mogli očekivati neke od primjedbi Od-brane na utvrđene činjenice, Vijeće napominje da je optuženi već prije početka suđenja najavio da će osporavati svaku pojedinu utvrđenu činjen-icu. Stoga je Tužilaštvo trebalo očekivati makar neke od primjedbi i trebalo se pozabaviti njima tokom izvođenja svojih dokaza”, navodi se u odluci.

Haško tužilaštvo predložilo je pozivanje deset svjedoka i uvođenje u spis još četiri pisana iskaza kako bi pokazali vjerodostojnost prethodno ut-vrđenih činjenica koje je Karadžić pokušao osporiti tokom svog dokaznog postupka.

“Kroz dokaze o dešavanjima u općinama, optuženi je pokušao pokazati da su napadi srpskih snaga na civile ustvari bili sukobi između oružanih snaga i da se ubistva ili nisu desila ili bila neplanska djela. Optužba će do-kazati da ti dokazi Odbrane nisu kredibilni”, navodi se u podnesku Haškog tužilaštva.

Tužilaštvo je željelo pozvati fotoreportera Rona Haviva, koji bi govorio o dešavanjima u Bijeljini 1992. godine, zatim svjedoke Ramu Hodžića, Šahu Arifovića, Azima Medanovića i Safeta Tačija, koji bi govorili o dešavanjima u Bratuncu i Krajini, te nekoliko zaštićenih svjedoka.

Sudsko vijeće nedavno je odbilo i zahtjev Tužilaštva za uvođenje dokaza iz nedavno otkrivene masovne grobnice u Tomašici.

Karadžiću se sudi za genocid počinjen u Srebrenici i još sedam općina, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, terorisanje građana Sarajeva i uz-imanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

- 174 -


Suđenje mu je počelo 2009, a dokazni postupak Optužbe završen je u maju 2012. godine. Karadžić je svog posljednjeg svjedoka Odbrane pozvao prošlog mjeseca.

Vijeće Haškog tribunala je ranije najavilo da bi iznošenje završnih riječi na suđenju Karadžiću trebalo započeti krajem septembra ove godine.

- 175 -


21.03.2014

Tribunal odbio nove dokaze protiv Karadžića

Sudsko vijeće Haškog tribunala odbilo je zahtjev Tužilaštva za ponovno otvaranje dokaznog postupka protiv Radovana

Karadžića, kako bi uvrstilo dokaze o masovnoj grobnici Tomašica, u blizini Prijedora.

DENIS DŽIDIĆ

“Vijeće smatra da ponovno otvaranje dokaznog postupka ne bi bilo u in-teresu pravde s obzirom da se radi o prijedlogu pred sami kraj suđenja, koji bi svakako doveo do zastoja u postupku”, stoji u odluci predsjedavajućeg sudije O-Gon Kwona.

Haško tužilaštvo je zatražilo da mu se dozvoli ponovno otvaranje doka-znog postupka, kako bi u sudski spis uvrstilo forenzičke dokaze o 275 kompletnih i 118 nekompletnih tijela pronađenih prošle godine u mas-ovnoj grobnici Tomašica.

Kako se navodi u zahtjevu Tužilaštva, ovi dokazi bili bi značajni za doka-zivanje “planova i namjera vlasti bosanskih Srba da napadaju sela u općini Prijedor”.

Nekadašnji predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić usprotivio se prijedlogu Optužbe, istaknuvši da, s obzirom da svi forenzički nalazi iz grobnice Tomašica nisu još uvijek završeni, ne može se dozvoliti njihovo uvođenje u spis.

Sudija Kwon je u svojoj odluci istakao da je značaj dokaza iz grobnice “upitan” jer svi forenzički nalazi nisu gotovi, te dodao da bi prihvatan-je zahtjeva za ponovno otvaranje dokaznog postupka dovelo do ozbiljnog razvlačenja postupka, budući da bi i Karadžiću onda moralo biti odobreno vrijeme da ospori dodatne dokaze.

Karadžiću se sudi za genocid počinjen u Srebrenici i još sedam općina, uključujući Prijedor, kao i progon Bošnjaka i Hrvata, terorisanje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Suđenje mu je počelo je krajem 2009., a Optužba je sa izvođenjem dokaza završila u maju 2012. godine.

- 176 -


05.03.2014

Tužilaštvo predložilo nove dokaze protiv Karadžića

U podnesku Sudskom vijeću, tužioci su zatražili da im se dozvoli pozivanje pet svjedoka i uvođenje u sudski spis

izvještaja Međunarodne komisije za nestale osobe (ICMP) koji se tiču ostataka pronađenih u grobnici Tomašici, u

blizini Prijedora.

DENIS DŽIDIĆ

“Ti novi dokazi su vrlo značajni i relevantni za optužbe o udruženom zločinačkom poduhvatu kroz ubistva, istrebljenje i progon nesrpskog stanovništva. Dokazi pokazuju planski, sistemski i široko rasprostranjeni karakter ubistva u Prijedoru”, navodi se u podnesku.

Haško tužilaštvo, ukoliko se odobri zahtjev, planira pozvati kao svjedoke člana Instituta za nestale osobe BiH Amora Mašovića, Iana Hansona i Thomasa Parsonsa iz ICMP-a, kao i dva forenzička patologa.

Karadžiću, bivšem predsjedniku Republike Srpske (RS), sudi se za genocid počinjen u Srebrenici i još sedam općina, uključujući Prijedor. On se tereti i za progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, terorisanje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Suđenje Karadžiću je počelo 2009., a dokazni postupak Optužbe završen je u maju 2012. godine. Karadžić je svog posljednjeg svjedoka Odbrane poz-vao prošlog mjeseca.

Haško tužilaštvo je predložilo i pozivanje deset svjedoka i uvođenje u spis još četiri pisana iskaza, kojima će pokušati osporiti dokaze Odbrane.

“Optužba planira pozvati deset svjedoka uživo koji bi osporili navode Od-brane o utvrđenim činjenicama u pet općina. Kroz dokaze o dešavanjima u općinama, optuženi je pokušao pokazati da su napadi srpskih snaga na civile ustvari bili sukobi između oružanih snaga i da se ubistva ili nisu de-sila ili bila neplanska djela. Optužba će dokazati da ti dokazi Odbrane nisu kredibilni”, navodi se u podnesku.

Haško tužilaštvo planira pozvati fotoreportera Rona Haviva, koji će gov-oriti o dešavanjima u Bijeljini 1992. godine, zatim svjedoke Ramu Hodžića i Šahu Arifovića, koji će opisati dešavanja u Bratuncu iste godine, Azima Medanovića i Safeta Tačija, koji će govoriti o dešavanjima u Krajini, te nekoliko zaštićenih svjedoka.

Sudsko vijeće će donijeti odluku o prijedlozima Optužbe naknadno.

- 177 -


27.02.2014

Karadžić traži godinu za pripremu završne riječi

Bivši predsjednik Republike Srpske (RS) Radovan Karadžić zatražio je pauzu od godinu dana kako bi pripremio završnu

riječ na suđenju za genocid i druge zločine pred Haškim tribunalom.

DENIS DŽIDIĆ

Karadžić je zatražio od Sudskog vijeća Haškog tribunala da, nakon saslušanja posljednjeg svjedoka, odobri jednogodišnju pauzu za pripremu završnih riječi.

Suđenje Karadžiću će se nastaviti naredne sedmice, kada će svjedočiti posljednji najavljeni svjedok Odbrane. Nakon toga, Sudsko vijeće će doni-jeti nekoliko odluka o predloženim dokazima, nakon čega će biti zakazan termin iznošenja završnih riječi.

Karadžić je rekao da je Haški tribunal u jedinom predmetu koji je “prib-ližne složenosti” kao njegov dozvolio Odbranama šestorice bivših lidera Herceg-Bosne – Jadranka Prlića, Brune Stojića, Slobodana Praljka, Mili-voja Petkovića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića – devet mjeseci za pripremu završnih riječi.

“U predmetu ‘Prlić’, težina posla se mogla podijeliti između šest op-tuženika, njihovih advokata i pomoćnika. U slučaju doktora Karadžića, on sam nosi sav teret pripreme završnog izlaganja”, navodi se u podnesku.

Karadžić je istakao i da će u pripremi za završnu riječ morati proći kroz 48.000 stranica transkripta sa suđenja, 11.000 dokaza i 2.300 utvrđenih činjenica, kao i iskaze 600 svjedoka.

“On zatim mora da analizira složene optužbe protiv sebe, koje uključuju 11 tačaka, četiri različita udružena zločinačka poduhvata, 259 incidenata i nebrojeno mnogo ubistava, nanošenja boli, uništenja svojine i prinud-nih preseljenja. Konačno, on mora da sastavi jasan završni podnesak u ograničenom broju riječi”, navodi se u podnesku.

Karadžiću se sudi za genocid u Srebrenici i u još sedam općina u BiH, pro-gon Bošnjaka i Hrvata, terorisanje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Suđenje mu je počelo 2009. godine.

- 178 -


21.02.2014

Karadžić odustao od svjedočenja

Bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić, optužen za genocid nad Bošnjacima i Hrvatima i druge

zločine počinjene u BiH, odustao je od svjedočenja u svoju Odbranu pred Međunarodnim sudom u Haagu.

JUSTICE REPORT

Karadžić je prethodno najavljivao da će svjedočiti, i za to je tražio 16 radnih sati, poslije čega bi ga unakrsno ispitivali tužioci.

On je, međutim, tokom rasprave o svjedočenju u četvrtak iznenada rekao: “Ja vjerujem da smo za ovih 500 dana očuvali integritet procesa, ja sam učinio sve da bude tako... Sada mogu da vam kažem da mi je potpuno jasno da ćemo uštedjeti vrijeme. Ja odlučujem da ne svjedočim.”

Karadžićevo svjedočenje bilo je zakazano za 3. mart. Poslije njegovog odu-stajanja, ostalo je da tog dana svjedoči zvaničnik vlade Hrvatske, koji bi trebalo da potvrdi autentičnost presretnutih razgovora koje je ta vlada snimila.

Upitan da li će to biti posljednji svjedok Karadžićeve Odbrane, pravni sav-jetnik Peter Robinson ostavio je otvorenom mogućnost da će, u zavisnosti od odluka Sudskog vijeća, Odbrana izvesti još nekog svjedoka.

Optužnica Karadžića tereti za progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, koji je u sedam opština poprimio razmjere genocida, genocid u Srebrenici, teror nad civilima u Sarajevu i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Momčilo Gruban i Dušan Janković, koji su pred sudom BiH osuđeni za ratne zločine u području Prijedora, takođe su svjedočili ove nedelje.

Gruban, bivši šef smjene straže u logoru Omarska, svjedočio je da su on i policajci kojima je komandovao nastojali da pomognu stotinama zatočenih Muslimana “što su više mogli, u okviru svojih ovlašćenja”.

Po svjedoku, bilo je slučajeva kada su “pojedine oružane grupe izvan siste-ma vlasti uspjele da uđu u prihvatno-istražni centar u Omarskoj i zlostav-ljaju zatvorenike”. Tim paravojnicima, kako je naveo, policajci nisu mogli da se suprotstave.

- 179 -


Grubana je Sud BiH 2008. osudio na sedam godina zatvora zbog zločina nad pritvorenicima u Omarskoj, a 31. decembra 2010. je pušten na uslovnu slobodu.

Bivši policijski oficir u Prijedoru Dušan Janković izjavio je na suđenju Ra-dovanu Karadžiću da zarobljeni Bošnjaci u “prihvatnim centrima Omarska i Keraterm” 1992. godine nisu bili podvrgnuti zločinima.

“Oni koji su bili krivi za napad snosili su krivičnu odgovornost, oni koji nisu, puštani su kući”, ustvrdio je on.

Janković je 2013. osuđen na 21 godinu zatvora zbog ubistva 150 Muslimana iz Prijedora na Korićanskim stijenama.

- 180 -


14.02.2014

Bivši premijer RS: Etničko čišćenje nikada nije planirano

Gojko Kličković, bivši premijer RS, rekao je na suđenju Radovanu Karadžiću pred Haškim tribunalom da nikada

nije postojao plan za proterivanje nesrpskog stanovnišva iz Bosne.

JUSTICE REPORT

Kličković je kazao da niko od vođstva SDS-a “nije zagovarao etnički čistu srpsku državu”. Uputstvo vrha SDS-a iz decembra 1991. o formiranju srp-skih vlasti u opštinama u kojima su Srbi većina, ali i manjina, Kličković je nazvao “neobavezujućim” i “nevažnim – po snazi nikakvim pravnim dokumentima”.

Taj dokument, poznat kao “Varijanta A i B”, po Tužilaštvu je bio osnova plana SDS-a za preuzimanje vlasti u opštinama širom BiH, koji je spro-veden s proljeća 1992. godine, u cilju zaokruživanja teritorija koje je vrh SDS-a smatrao svojim.

Kličković je pravosnažnom presudom oslobođen optužbi za ratni zločin počinjen u Bosanskoj Krupi. Međutim, tokom unakrsnog ispitivanja Kličk-ovića, tužilaštvo je tvrdilo da je on naredio “premeštanje” Bošnjaka iz te oblasti.

Kličković nije poricao da je izdao naredbu, ali je rekao da je to bila dobro-voljna “evakuacija” Bošnjaka iz borbenih zona.

Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske (RS) i vrhovni komandant njenih oružanih snaga, optužen je, između ostalog, za progon Muslimana i Hrvata širom BiH. Foča je, po optužnici, jedna od sedam opština u kojima je taj progon imao razmjere genocida.

Optužnica tereti Karadžića i za genocid u Srebrenici, teror nad civilima u Sarajevu dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem te uzimanje pripad-nika UNPROFOR-a za taoce.

Bivši šef obezbjeđenja u Kazneno-popravnom domu (KPD) u Foči Mitar Rašević, takođe, je svjedočio na suđenju Karadžići i kazao je da tokom rata u tom zatvoru nije ubijen niti jedan zatvorenik, niti su ih stražari tukli i zlostavljali.

- 181 -


Sud BiH je Raševića osudio na sedam godina zatvora zbog ratnog zločina počinjenog u KPD-u Foča, ali je nedavno završio sa izvršenjem kazne.

Kao svjedok Karadžićeve Odbrane, Rašević nije negirao da su nad zat-vorenicima i “ratnim vojnim zarobljenicima” bila počinjena zlodjela, ali je sugerisao da su za njih bili odgovorni vojni policajci i drugi pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS) nad kojima nije imao kontrolu.

Na pitanje tužiteljke Hildegard Uertz-Retzlaff da li negira nalaz iz presude koja mu je izrečena – da su zarobljenicima u fočanskom zatvoru bila usk-raćena osnovna ljudska prava, uključujući i pravo na život – Rašević je odgovorio:

“Uvijek ću da opovrgavam da su to učinili stražari. Nijednu informaciju od zarobljenika nisam imao da su ih maltretirali profesionalni pripadnici službe straže... da su to radili organizovano i sistematski.”

Suđenje Karadžiću biće nastavljeno u ponedeljak.

- 182 -


07.02.2014

Stanišić za zločine krivi paravojske

Na suđenju Radovanu Karadžiću, bivši ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske Mićo Stanišić izjavio je da su

zločine nad Bošnjacima u istočnoj Bosni 1992. godine činile “paravojske i parapolicije” iz Srbije.

JUSTICE REPORT

Stanišić, koga je na svjedočenje obavezao Haški tribunal, ustvrdio je da Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS) u to vrijeme “nije imalo potencijal da se obračuna sa tim grupama” i da je stoga u julu 1992, preko Karadžića, u pomoć pozvao jedinicu Saveznog SUP-a Savezne Republike Jugoslavije (SRJ).

“Ja sam izdao jasnu i nedvosmislenu naredbu – sve paravojne formacije i eliminisati i pohapsiti”, posvjedočio je Stanišić, rekavši da je ta nared-ba bila i sprovedena u djelo u Brčkom, Bijeljini i Zvorniku, a potom i u Višegradu. Pohapšeni počinioci “predati su Srbiji”, iz koje su i došli, kazao je Stanišić.

Haaški tribunal je prošle godine Stanišića nepravosnažno osudio na 22 godine zatvora zbog progona i drugih zločina počinjenih nad nesrpskim stanovništvom 1992. godine.

Karadžića, tadašnjeg predsjednika Republike Srpske i vrhovnog koman-danta njenih oružanih snaga, optužnica tereti za progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH. Zvornik je jedna od sedam opština u kojima je taj progon, po optužnici, imao razmjere genocida.

Stanišić je naglasio da je paravojske pozivala Biljana Plavšić, tadašnja članica Predsjedništva Republike Srpske, koja je “slala pisma kozacima, Draškoviću i Arkanu da šalju svoje dobrovoljce u odbranu srpskog naroda i Republike Srpske”.

Na Karadžićevo pitanje da li je neko od njega tražio da ne progoni počini-oce zločina nad nesrbima, Stanišić je odgovorio: “Od mene – nije.”

“Da li smo mi imali zajednički plan ili sporazum da protjeramo Muslima-na i Hrvate?” upitao je Karadžić. “Ne”, odgovorio je Stanišić, insistirajući

- 183 -


da je, kao ministar unutrašnjih poslova, “radio u okviru zakona” i tražio kažnjavanje počinilaca ratnih zločina bez obzira na nacionalnost.

Tadašnji prvi čovjek policije Republike Srpske sugerisao je, međutim, da su te paravojske bile van nadležnosti MUP-a RS, zato što bi se prijavljivali u vojne jedinice, “a onda se odmetnuli i činili krivična djela”.

Na pitanje zašto nikada nije naredio da ti logori budu raspušteni, on je odgovorio: “Zato što nijedan nije formiran mojom odlukom... Onaj ko je formirao, morao je i da raspusti.”

Stanišić je rekao da su ubistvo preko 150 Bošnjaka na planini Vlašić 21. avgusta 1992. počinili pripadnici Interventnog voda vojne policije Vojske Republike Srpske (VRS).

Potvrđujući da je za taj zločin saznao “poslije dva ili tri dana”, Stanišić je kazao da je policija uradila sve što je u tom trenutku mogla – sprovela uviđaj i obezbijedila preživjele svjedoke – sugerišući da su za nastavak istrage bili zaduženi istražni sudija i tužilac.

Suđenje Karadžiću se nastavlja u utorak.

- 184 -


31.01.2014

Karadžićevi svjedoci za rat krive “muslimanske

ekstremiste”Bosanski Srbi nisu odgovorni za izbijanje rata u Krajini, rekla

su tri svjedoka na suđenju Karadžiću.

JUSTICE REPORT

Svjedok odbrane Radovana Karadžića Jovan Kevac kazao je pred Haškim tribunalom da su “muslimanski ekstremisti” krivi za sukob u Ključu 1992. godine, koji su “krenuli u rat protiv Srba” ubijajući u proljeće 1992. godine šest vojnika Jugoslovenske narodne armije (JNA).

Poslije uspostavljanja srpske vlasti, kako je kazao Kevac, mnogi Bošnjaci ostali su da žive u Ključu, dok su ostali prethodno otišli zbog “haosa”.

Vlasti i Srpska demokratska stranka (SDS) “nikada nisu naredile etničko čišćenje” Bošnjaka, rekao je Kevac, a “svi koji nisu učestvovali u borbama mogli su da ostanu”.

On je dodao da je veliki broj Bošnjaka 10. jula 1992. godine ubijen u kl-jučkom selu Biljani, ali je ustvrdio da su taj “mučki zločin počinili po-jedinci i grupe koji su bili izvan kontrole”. Izjavio je i da su počinioci bili odmah uhapšeni.

Tokom unakrsnog ispitivanja, tužiteljka Caroline Edgerton tvrdila je da su zločin u Biljanima počinili pripadnici bataljona Vojske Republike Srpske (VRS) pod komandom Kevca i da je svjedok prešutio da je bio zapovjednik te jedinice da bi izbjegao odgovornost.

“Ne, to nije tačno”, odgovorio je Kevac. Nakon što mu je tužiteljka Ed-gerton predočila dokument VRS-a po kojem je on bio na čelu operacije “čišćenja” u Biljanima, tokom koje je ubijeno “više od 100 muslimanskih muškaraca”, Kevac je i to negirao. Dokaze Tužilaštva nazvao je “insinu-acijama koje ne prihvata”.

Bivši istražni sudija iz Banje Luke Jefto Janković, takođe je svedočio na suđenju Karadžiću, i rekao je da su masakr na Korićanskim stijenama na planini Vlašić 1992. godine naredile strane obavještajne službe, “da bi Srbe prikazale kao životinje”.

- 185 -


Svjedok je rekao da je na Korićanskim stijenama 22. avgusta 1992. godine “započeo, ali nije završio uviđaj”, ali da mu nije bilo poznato ko su počin-ioci, niti je imao ovlašćenja da naredi njihovo hapšenje.

“To je srpska sramota, to nam nije trebalo... Svi razumni ljudi to su osudi-li”, kazao je Janković.

Prema optužnici protiv Karadžića, policajci iz Prijedora su 21. avgusta 1992. godine na Korićanskim stijenama ubili oko 200 zarobljenih Bošnjaka.

Karadžiću se kao nekadašnjem predsjedniku Republike Srpske sudi za genocid u Srebrenici i u još sedam opština, od kojih je jedna Prijedor, zatim terorisanje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Svjedok Janković je rekao da sumnja da su počinioci ubistava bili “pre-obučeni” u policajce i da je zločin izveden kako bi Republika Srpska bila podvrgnuta “raznoraznim pritiscima”.

“To je nekome trebalo da se Srbi prikažu kao zločinci... To rukovodstvu sigurno nije trebalo”, kazao je Janković.

U Karadžićevu odbranu svjedočio je i Ratko Milojica, koji je opisao incident koji se desio 22. maja 1992. u selu Hambarine kod Prijedora, a kojim su, po Karadžićevoj odbrani, počeli sukobi u toj opštini.

Milojica je izjavio da je, kao vojnik na odsustvu, zajedno sa petoricom drugova, automobilom prolazio kroz Hambarine, kada su ih na kontrol-nom punktu zaustavile muslimanske snage.

Poslije kraćeg razgovora o predaji oružja, na Srbe u automobilu je, po Mi-lojicinom iskazu, otvorena vatra. Trojica su ubijena, a trojica, uključujući i svjedoka, teško ranjena.

Bivši komandant bosanskih Srba Ratko Mladić pojavio se na suđenju Karadžiću, ali je odbio da odgovori na Karadžićeva pitanja, a Haški tribunal je nazvao “satanskim sudom”.

Suđenje Karadžiću će se nastaviti u ponedjeljak, 3. februara.

- 186 -


29.01.2014

Karadžić razočaran Mladićevim svjedočenjem

Radovan Karadžić razočaran je odbijanjem Ratka Mladića da svjedoči u njegovu korist, dok u pravnom timu bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske (VRS) smatraju da

Karadžićeva Odbrana nije dobila ništa pozivanjem Mladića za svjedoka.

DENIS DŽIDIĆ

Susret nekadašnjih vođa Srba u BiH u sudnici žrtve ocjenjuju kao Mladićev pokušaj da zaštiti sebe i bivšeg predsjednika Republike Srpske (RS) odbi-janjem da odgovori na pitanja, te dodaju da njegovo svjedočenje ionako ne bi ni bilo istinito.

Mladić je položio zakletvu, ali je nakon pauze odbio da odgovori na Karadžićeva pitanja, objašnjavajući da mu to ne dozvoljava zdravstveno stanje.

Karadžićev pravni savjetnik Peter Robinson kazao je za BIRN – Justice Re-port da je bivši predsjednik RS-a razočaran činjenicom da nije uspio da pridobije Mladića da svjedoči u njegovu korist.

“Nadali smo se da će poslušati našu molbu za svjedočenjem, ali shvatamo da teba da sluša savjet svojih advokata. Mi, naravno, razumijemo njegovu odbranu”, rekao je Robinson.

Karadžić je na zahtjev Sudskog vijeća postavio svih šest pitanja Mladiću, ali advokat Miodrag Stojanović smatra da time nije ostvario korist za svoju odbranu.

“Šta je postigao? Ničemu to ne ide i ne vodi ničemu dobrom. Jednostavno se samo kompromitujemo za sitne stvari i bojimo se da ne napravimo nekakav autogo, ne samo u odbrani generala Mladića, već u cjelokupnom kontekstu srpskog naroda o događajima koji su se tu desili”, kazao je Sto-janović, koji je u timu Mladićeve Odbrane.

- 187 -


“Satanski sud”

Advokat Vasvija Vidović, koja ima dugogodišnje iskustvo pred Tribunalom, navodi da je Odbrana Mladića vjerovatno procijenila da bi svjedočenje biti štetno.

“To samo znači da Odbrana Mladića jako vodi računa da zaštiti njegov interes, da ne dozvoljava da on bude izložen unakrsnim ispitivanjima, u kojima se po odgovorima može vidjeti strategija njegove Odbrane”, kazala je Vidović.

Mladić je u sudnici pogrdnim riječima govorio o Tribunalu i rekao da se ne boji tog suda, ali je ipak položio zakletvu, tražeći da mu donesu zubnu protezu kako bi mogao normalno govoriti.

“Iskreno, uplašio sam se da će svjedočiti iz prostog razloga što ja znam da niko od nas iz tima Odbrane ne može kontrolisati generala Mladića, i kad on krene nešto da radi, onda je teško voditi računa da li će to biti onako kako smo dogovorili”, kazao je Stojanović.

Na početku ročišta, Mladić je tražio da pročita podnesak na sedam strani-ca, ali mu Sudsko vijeće to nije dozvolilo.

“Što se tiče podneska kojeg je Mladić htio pročitati: on je htio govoriti o jednoj teoriji zavjere koja traje već dugo protiv srpskog naroda i o on-ome kako se ponaša Haški tribunal u uskraćivanju njegovih elementarnih prava koja se tiču njegovog zdravstvenog stanja – da on u tom smislu i dalje smatra da ne može biti objektivan svjedok događaja za koje njegovo pamćenje ne daje dovoljno sigurnosti”, objasnio je Stojanović.

Peter Robinson je naveo da Karadžićeva Odbrana nije u posjedu dokumenta koji je Mladić želio pročitati u sudnici, ali da ukoliko ga uspiju dobiti, raz-motriće da ga predlože kao svoj dokaz.

Sudsko vijeće, kojim predsjedava O-Gon Kwon, nije željelo prisliti Mladića da odgovori na šest Karadžićevih pitanja.

Faida Rahmanović, novinarka agencije SENSE koja prati suđenja pred Tri-bunalom, kaže da nije jasno zbog čega je Pretresno vijeće izdalo obavezu-jući nalog Mladiću da svjedoči ukoliko je na samom suđenju odlučilo da ga neće prisiliti da odgovara na pitanja.

Prema njenoj ocjeni, Mladić je odlučio da ne odgovori na pitanja i tako „dezertirao sa linije fronta“ na kojoj se brane Radovan Karadžić i opstanak Republike Srpske.

- 188 -


„Mladićevo dezerterstvo je, naravno, razočaravajuće za Karadžićevu od-branu. Ono, međutim, nije iznenađujuće s obzirom na činjenicu da je Karadžić, iako je bio vrhovni komadnant oružanih snaga, do sada u više navrata ograđivao od odgovornosti za zločine koje je, po optužnici počinila vojska kojom je komandovao Mladić. Mladićeva odbrane primjenjuje sličnu taktiku“, smatra Rahmanović.

Ćutanje kao strategija?

Kada Hotić iz Udruženja “Pokret enklavi majki Srebrenice i Žepe” stekla je utisak da Mladić nije htio naštetiti ni sebi, a ni Karadžiću.

Ona smatra da Mladićevo svjedočenje – u slučaju da je odlučio da odgovara na pitanja – ne bi bilo istinito.

“Oni su u istom sosu. Sarađivali su jedan s drugim i sad se Mladić vadi da mu zdravstveno stanje nije kako treba... Oni su u jednoj zamci i najradije bi obojica šutjela. Imam osjećaj da se sud igra s nama, jer kako se moglo očekivati da će to biti normalan i realan svjedok ako se i njemu sudi. Da je progovorio, sud je svjestan da bi to bile laži”, kazala je Hotić.

Fikret Grabovica, predsjednik Udruženja ubijene djece Sarajeva, kazao je da je sastajanje Karadžića i Mladića u sudnici “obična farsa”.

“Ovim igrama u sudnici, i jedan i drugi omalovažavaju pravdu, ponižavaju Haški tribunal i vrijeđaju žrtve na taj način”, rekao je Grabovica.

Karadžiću i Mladiću se u odvojenim postupcima sudi za genocid počinjen u Srebrenici, progon bošnjačkog i hrvatskog stanovništva širom BiH, teror nad stanovnicima Sarajeva, te uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

- 189 -


28.01.2014

Mladić odbio da svedoči na suđenju Karadžiću

Bivši komandant bosanskih Srba Ratko Mladić odbio je da svedoči o događajima tokom rata u BiH na suđenju

Radovanu Karadžiću, a Haški tribunal je nazvao “đavoljim sudom”.

DENIS DŽIDIĆ

Mladić je odbio da odgovori na pitanja Radovana Karadžića, uprkos nalogu Haškog tribunala da mora da svedoči kao svedok odbrane, zbog, kako je rekao, lošeg zdravstvenog stanja i straha da bi mogao da načini štetu sop-stvenoj odbrani u slučaju za ratne zločine pred istim sudom.

Nakon što je položio zakletvu i zatražio pauzu zato što je zaboravio zubnu protezu, Mladić je detaljno odgovorio samo na prvo pitanje koje mu je postavio Karadžić, o njegovim ličnim podacima.

“Imam 71 godinu, na brojnim dužnostima sam bio u svojoj karijeri od 1976, kada sam postao oficir... Na ostala pitanja odbijam da svedočim zbog mogućnosti da mi bude ugroženo zdravstveno stanje i moja prava na od-branu”, rekao je Mladić.

Karadžić je zatim pitao Mladića da li ga je bivši komandant bosanskih Srba ikada obavestio da su zarobljenici iz Srebrenice ubijeni ili da će biti ubijeni, kao i da li je on znao da su ljudi u Sarajevu bili meta snajperskih napada i granatiranja.

On je takođe pitao o razlozima za napade na Sarajevo, da li su ti razlo-zi njemu bili preneti i da li su Karadžić i Mladić nekada postigli dogovor o proterivanju Bošnjaka i Hrvata sa teritorija koje su kontrolisale srpske snage.

Međutim, Mladić je ponavljao da on ne može da odgovara, zbog svog lošeg zdravstvenog stanja i odbrane na svom suđenju.

Mladić je pripremio dokument od sedam stranica koji je želeo da pročita u sudnici, ali mu sudije to nisu dozvolile.

Bivši general je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju nazvao “đavoljim sudom”, “NATO sudom”, i sudom koji je osnovan samo da bi sudio Srbima.

- 190 -


Karadžić i Mladić u utorak su se po prvi put pojavili zajedno u sudnici u Hagu.

Njima se u odvojenim slučajevima sudi za genocid u Srebrenici i sedam drugih opština, progon Bošnjaka i Hrvata širom Bosne i Hercegovine, teror nad građanima Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Odluku da Mladić svedoči u korist Karadžićeve odbrane Sudsko veće Haškog tribunala donelo je u decembru prošle godine, nakon što je odbilo njegovo protivljenje i izdalo obavezujući nalog.

Međutim, advokat Mladićeve odbrane Branko Lukić ponovio je u utorak pred Tribunalom da njegov klijent nije sposoban da svedoči iz zdravst-vnih razloga. Predsedavajući sudija O Gon Kvon rekao je, međutim, da sud smatra da Mladićevo zdravstveno stanje nije toliko loše da on nije mogao da se pojavi na sudu.

- 191 -


24.01.2014

Beara krivi policiju za masakr u Srebrenici

Bivši pukovnik Vojske Republike Srpske, osuđen na doživotni zatvor zbog genocida u Srebrenici, rekao je na suđenju Radovanu Karadžiću da je srpska policija, a ne vojska,

odgovorna za masovna ubistva.

JUSTICE REPORT

Ljubiša Beara, bivši načelnik uprave za bezbjednost Glavnog štaba VRS-a, koga je 2010. godine Haški tribunal osudio za genocid, rekao je na suđenju Karadžiću da on nije odgovoran za zločin zbog koga je osuđen.

Tužiteljka Melisa Pak podsjetila ga je da je, prema presudi, on “dao direk-tno naređenje” i “orkestrirao” sprovođenje plana masovnih ubistava pos-lije pada Srebrenice u julu 1995. godine, dok je Beara za ta ubistva okrivio srpsku policiju.

“Vrlo se dobro sjećam da je bio prikazan [na suđenju Beari] jedan telegram načelnika Centra javne bezbjednosti Zvornik Dragomira Vasića, gdje on kaže da je MUP preuzeo zadatke od vojske, da je opkolio i likvidirao 8.000 Muslimana”, rekao je on.

Beara je rekao i da je telegram bio u spisu i da se “na neki čudan način izgubio”, pa je on označen kao neko ko je dao naređenje, a ne Vasić.

On je demantovao i da je znao bilo šta o zločinu nad srebreničkim Muslim-anima u julu 1995, jer je, kako je rekao, 13. i 14. jula bio u Beogradu.

Na pitanje tužiteljke Pak da li poriče i da su hiljade muškaraca sistemat-ski ubijene poslije pada Srebrenice, Beara je odgovorio: “Kako mogu da poričem strašne stvari koje su se dogodile u tom građanskom ratu, vjer-skom ratu?

Karadžić, koji je u to vrijeme bio predsjednik Republike Srpske (RS) i vrhovni komandant njenih oružanih snaga, takođe je optužen za genocid u Srebrenici. Njemu se sudi i za teror nad stanovnicima Sarajeva, uzimanje za taoce pripadnika UNPROFOR-a i progon nesrpskog stanovništva širom zemlje.

Miroslav Kvočka, bivši čuvar u logoru Omarska u blizini Prijedora, takođe je svjedočio u Karadžićevu odbranu, a rekao je da srpska policija nije

- 192 -


ugrožavala hiljade Muslimana i Hrvata koji su tu bili zatvoreni u ljeto 1992. godine.

Kvočka je rekao da je načelnik bezbjednosti Željko Mejakić, čiji je zamjenik on bio, naredio policiji da ne zlostavlja zatvorenike i da kontakt sa njima smanji na najmanji mogući nivo.

Tribunal u Haagu 2011. godine osudio je Kvočku na sedam godina zatvora za zločine počinjene u logoru Omarska, dok je Mejakić osuđen u BiH na 20 godina zatvora, zbog progona, ubistava, mučenja i drugih zločina.

Kvočka je rekao da čim je stigao u logor vidio tri ili četiri tijela Muslimana koji su pokušali da pobjegnu. On je rekao i da je bio prisutan kada je pr-ipadnik srpskih oružanih snaga iz osvete pucao u zatvorenike i ubio njih nekoliko.

Suđenje Karadžiću biće nastavljeno sljedeće sedmice, kada bi Ratko Mladić trebalo da svjedoči kao svjedok odbrane.

Karadžić je već rekao sudu da će Mladiću postaviti samo šest pitanja.

- 193 -


23.01.2014

Karadžić ima šest pitanja za Mladića

Radovan Karadžić će ispitati Ratka Mladića o masakru u Srebrenici, opsadi Sarajeva i etničkom čišćenju, kada bivši

komandant bosanskih Srba bude svjedočio sledeće nedelje.

JUSTICE REPORT

Karadžić je rekao da će Mladiću, koji će svjedočiti pred Haškim tribunalom sledeće nedelje, postaviti samo šest pitanja.

On je, u cilju zaštite Mladićevih prava, odlučio i da objavi šest pitanja koja će postaviti Mladiću tokom ispitivanja.

Mladića će Karadžić pitati da li ga je ikada obavijestio da li su ili da li će zarobljenici iz Srebrenice biti ubijeni, te da li je znao da su građani Saraje-va izloženi kampanji snajperskog djelovanja i granatiranja.

Bivši predsjednik Republike Srpske namjerava pitati koji su bili razlozi za snajpersko djelovanje i granatiranje Sarajeva i da li su ti razlozi preneseni njemu.

Posljednje pitanje će se odnositi na to da li su Karadžić i Mladić imali dogovor da protjeraju Bošnjake i Hrvate koji su živjeli na teritorijama pod kontrolom srpskih snaga.

Odluku da Mladić svjedoči u korist Karadžićeve odbrane Sudsko vijeće Haškog tribunala je donijelo 11. decembra prošle godine, nakon što je od-bilo njegovo protivljenje i izdalo obavezujući nalog.

Bivši komandant bosanskih Srba tvrdio je i da je previše bolestan da bi svjedočio.

Međutim, predsjedavajući Sudskog vijeća O-Gon Kwon u odluci je naveo da ne postoje razlozi zbog kojih bi se trebala preispitati odluka kojom je Mladiću naloženo da svjedoči.

“U svojoj prvobitnoj odluci, Vijeće se obavezalo da će štititi Mladićeva prava i podsjeća da će zadržati pravo da ga natjera da odgovori ili ne na određena pitanja, vodeći računa o tome da mu se trenutno sudi. Vijeće podsjeća i da će voditi računa o Mladićevom zdravlju, te da zbog toga nije

- 194 -


potrebno da se ova odluka preispita kako bi se onemogućila nepravda”, naveo je Kwon.

Karadžiću se kao bivšem predsjedniku Republike Srpske, a Mladiću kao bivšem komandantu Vojske Republike Srpske (VRS) u odvojenim postup-cima sudi za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja.

- 195 -


17.01.2014

“Politička istraga” o MarkalamaU nastavku suđenja Radovanu Karadžiću, svjedok Odbrane

Prvoslav Davinić izjavio je da mu je u junu 1996. godine Karadžić na Palama rekao da Vojska Republike Srpske (VRS) nije ispalila granatu koja je na sarajevskoj tržnici Markale u

avgustu 1995. ubila i ranila desetine civila.

JUSTICE REPORT

Davinić, bivši šef Odjeljenja za globalno razoružavanje Ujedinjenih naci-ja (UN), posvjedočio je da se sa Karadžićem sreo na Palama privatno, na putu za Sarajevo. Kako je kazao, Karadžić mu je prenio da ga je koman-dant VRS-a Ratko Mladić uvjerio da srpske snage nisu ispalile granatu na Markale.

Davinić je izjavio i da mu je grčki kolega u sjedištu UN-a kazao da je istra-ga UNPROFOR-a bila “iz političkih razloga” usmjerena na dokazivanje da je VRS kriva za incident.

Karadžiću, bivšem predsjedniku Republike Srpske i vrhovnom komandan-tu VRS-a, sudi se za genocid počinjen u Srebrenici i još sedam opština, progon Bošnjaka i Hrvata, terorisanje građana Sarajeva i uzimanje pripad-nika UNPROFOR-a za taoce. Za iste zločine se u odvojenom postupku sudi i Ratku Mladiću.

U optužnici protiv Karadžića se navodi da je minobacačka granata ispalje-na sa položaja VRS-a 28. avgusta 1995. ubila ispred tržnice Markale 43, a ranila 75 građana.

Odgovarajući na unakrsna pitanja, Davinić je potvrdio da se sa Karadžićem – koji je 1995. bio optužen za genocid počinjen u Srebrenici – na Palama sreo i u septembru 1996. godine, ali da to nije želio da objavi zato što je Karadžić bio “bjegunac” od međunarodne pravde.

Svjedok je kazao da je Karadžića pozvao da se preda i da je optuženi odgov-orio da “razmatra sve mogućnosti”. O tim susretima, Davinić je, kako je ustvrdio, izvijestio nadređene u UN-u.

Upitan da li zna da je granata koja je pala ispred Markala bila proizvedena u Krušiku iz Valjeva, Davinić je odgovorio odrečno.

- 196 -


Davinić, koji je između 2004. i 2005. bio ministar odbrane Srbije i Crne Gore, ispričao je i da je u septembru 1994., na zahtjev tadašnje glavne tužiteljke Carle Del Ponte, u Srbiji bila sprovedena akcija hapšenja Ratka Mladića, koja je bila neuspješna.

“Del Ponte je obavijestila vlasti da će Mladić preći iz Republike Srpske u Srbiju i sresti se sa porodicom u jednom manastiru blizu granice. Iako smo učinili sve što smo mogli, taj pokušaj hapšenja bio je neuspješan”, rekao je Davinić.

Vinko Nikolić, drugi današnji svjedok Odbrane, negirao je da su srpske snage 1992. prognale većinu Bošnjaka i Hrvata iz Sanskog Mosta.

Suđenje Karadžiću će se nastaviti u petak, 17. januara.

- 197 -


09.01.2014

Uskoro Mladić na klupi za svjedoke

Radovan Karadžić obavijestio je Ured registrara Haškog tribunala da bi Ratko Mladić trebao započeti svjedočenje u

korist Odbrane u utorak, 28. januara.

DENIS DŽIDIĆ

Bivši predsjednik Republike Srpske (RS) Karadžić u podnesku je naveo da predlaže da Mladić “zbog lošeg zdravstvenog stanja” svjedoči od 9 do 10.30 ujutro onoliko dana koliko bude potrebno.

Odluku da Mladić, nekadašnji komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS), svjedoči u korist Karadžićeve Odbrane Sudsko vijeće Haškog tribunala je donijelo 11. decembra prošle godine, nakon što je odbilo njego-vo protivljene i izdalo obavezujući nalog.

Karadžiću i Mladiću se u odvojenim postupcima sudi za genocid počinjen u Srebrenici 1995, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH koji je u sedam općina poprimio razmjere genocida 1992, terorisanje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Nakon što je Sudsko vijeće naložilo Karadžiću da prije okončanja iz-vođenja svojih dokaza u spis uvede dokaze koji “mogu biti relevantni pri određivanju visine kazne”, Odbrana je zatražila od šefa pritvorske jedinice da napiše izvještaj o Karadžićevom ponašanju u pritvoru.

“Ovaj izvještaj je potreban kako bi potkrijepio stav Karadžića da se njegovo odlično ponašanje tokom pritvora treba cijeniti kao olakšavajuću okolnost u slučaju da bude osuđen”, navodi se u podnesku Odbrane.

Radi ocjene olakšavajućih okolnosti, Karadžić je također predložio ulagan-je u spis 12 pisanih iskaza svjedoka – među kojima su njegova supruga i kćerka – a koji govore o njegovom navodnom sporazumu sa američkim diplomatom Richardom Holbrookeom.

“Ovi svjedoci govore o navodnom sporazumu Holbrookea i Karadžića, pre-ma kojem se optuženom neće suditi ukoliko napusti javni život”, stoji u podnesku Karadžića.

Suđenje Karadžiću biće nastavljeno naredne sedmice, kada će iskaz dati novi svjedoci Odbrane.

- 198 -


13.12.2013

Armija BiH “granatirala djecu u Srebrenici”

U nastavku svjedočenja u odbranu Radovana Karadžića, bivši bošnjački vojnik je izjavio da je Armija BiH 1995. godine u Srebrenici ispalila granatu na sopstvenu djecu koja su igrala fudbal.

Justice Report

Zaštićeni svjedok KW-12 je tvrdio da je to učinjeno nakon što je iz Saraje-va stigla depeša da se “nešto uradi” kako bi se NATO privukao na stranu Armije BiH (ABiH).

Skrivenog lika i elektronski izmijenjenog glasa, KW-12 je kazao da je na-pad, koji se dogodio “dva ili tri mjeseca prije pada Srebrenice”, odmah bio pripisan srpskim snagama.

U unakrsnom ispitivanju, tužiteljka Melissa Pack sugerisala je da je KW-12 “svjedok o svim teorijama zavjere koje su se mogle pročitati u novinama”.

“To pitanje trebate postaviti prvim trima ženama ‘Majki Srebrenice’ i Stranci demokratske akcije Sulejmana Tihića i Bakira Izetbegovića – kako oni znaju bolje šta je bilo od nas koji smo bili tamo”, odgovorio je svjedok.

Svjedok je rekao i da su mu istražitelji iz tužilaštva u Sarajevu i Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) prijetili da “ne smije govoriti” o onome što je doživio u Srebrenici i Kravici.

Tužiteljka je kazala i da je svjedokova priča o prijetnjama “čista fantazija”, a KW-12 je uzvratio da ga zastupnica Optužbe ismijava.

Tužiteljka je nizom pitanja sugerisala da je KW-12 – dok je bio u zatvoru u BiH – pomno pratio suđenja u Haagu i Sarajevu, željno žudeći da se pojavi kao svjedok na bilo kojem od procesa.

Karadžić, tadašnji predsjednik Republike Srpske i vrhovni komandant njenih oružanih snaga, optužen je za genocid nad oko 7.000 Bošnjaka u Srebrenici. Njemu se sudi i za progon širom BiH, koji je u sedam opština poprimio razmjere genocida, terorisanje građana Sarajeva i uzimanje pri-padnika UNPROFOR-a za taoce.

Svjedok Odbrane Vladimir Matović, savjetnik za štampu tadašnjeg preds-jednika SRJ Dobrice Ćosića, izjavio je na suđenju Karadžiću da mu je op-

- 199 -


tuženi u julu 1995. na Palama rekao da se o dešavanjima u Srebrenici in-formiše sa televizije CNN.

Haški tribunal je ove sedmice prihvatio Karadžićev zahtjev da se Ratku Mladiću uruči nalog koji će ga obavezati da svjedoči u njegovu korist u januaru naredne godine.

Suđenje Karadžiću će biti nastavljeno u ponedjeljak.

- 200 -


13.12.2013

Armija BiH “granatirala djecu u Srebrenici”

U nastavku svjedočenja u odbranu Radovana Karadžića, bivši bošnjački vojnik je izjavio da je Armija BiH 1995. godine

u Srebrenici ispalila granatu na sopstvenu djecu koja su igrala fudbal.

JUSTICE REPORT

Zaštićeni svjedok KW-12 je tvrdio da je to učinjeno nakon što je iz Saraje-va stigla depeša da se “nešto uradi” kako bi se NATO privukao na stranu Armije BiH (ABiH).

Skrivenog lika i elektronski izmijenjenog glasa, KW-12 je kazao da je na-pad, koji se dogodio “dva ili tri mjeseca prije pada Srebrenice”, odmah bio pripisan srpskim snagama.

U unakrsnom ispitivanju, tužiteljka Melissa Pack sugerisala je da je KW-12 “svjedok o svim teorijama zavjere koje su se mogle pročitati u novinama”.

“To pitanje trebate postaviti prvim trima ženama ‘Majki Srebrenice’ i Stranci demokratske akcije Sulejmana Tihića i Bakira Izetbegovića – kako oni znaju bolje šta je bilo od nas koji smo bili tamo”, odgovorio je svjedok.

Svjedok je rekao i da su mu istražitelji iz tužilaštva u Sarajevu i Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) prijetili da “ne smije govoriti” o onome što je doživio u Srebrenici i Kravici.

Tužiteljka je kazala i da je svjedokova priča o prijetnjama “čista fantazija”, a KW-12 je uzvratio da ga zastupnica Optužbe ismijava.

Tužiteljka je nizom pitanja sugerisala da je KW-12 – dok je bio u zatvoru u BiH – pomno pratio suđenja u Haagu i Sarajevu, željno žudeći da se pojavi kao svjedok na bilo kojem od procesa.

Karadžić, tadašnji predsjednik Republike Srpske i vrhovni komandant njenih oružanih snaga, optužen je za genocid nad oko 7.000 Bošnjaka u Srebrenici. Njemu se sudi i za progon širom BiH, koji je u sedam opština poprimio razmjere genocida, terorisanje građana Sarajeva i uzimanje pri-padnika UNPROFOR-a za taoce.

- 201 -


Svjedok Odbrane Vladimir Matović, savjetnik za štampu tadašnjeg preds-jednika SRJ Dobrice Ćosića, izjavio je na suđenju Karadžiću da mu je op-tuženi u julu 1995. na Palama rekao da se o dešavanjima u Srebrenici in-formiše sa televizije CNN.

Haški tribunal je ove sedmice prihvatio Karadžićev zahtjev da se Ratku Mladiću uruči nalog koji će ga obavezati da svjedoči u njegovu korist u januaru naredne godine.

Suđenje Karadžiću će biti nastavljeno u ponedjeljak.

- 202 -


12.12.2013

Vijeće naložilo Mladiću da svjedoči

Haški tribunal prihvatio je zahtjev Radovana Karadžića da se Ratku Mladiću uruči nalog koji će ga obavezati da

svjedoči u njegovu korist u januaru ove godine.

DENIS DŽIDIĆ

Sudsko vijeće naložilo je Mladiću da se, uprkos protivljenju njegovih bra-nilaca, u januaru naredne godine pojavi kao svjedok Odbrane Radovana Karadžića.

“Mladić se nalazi u jedinstvenoj poziciji da svjedoči o tome kakve je infor-macije proslijeđivao Karadžiću o mnogim incidentima iz optužnice. Stoga smatramo da postoje osnovi za njegovo pozivanje”, rekao je predsjedava-jući sudija O-Gon Kwon.

Karadžić je tražio da Mladić svjedoči u njegovu korist kako bi mogao sudi-jama prenijeti da “nikada nije postojao plan vojske i policije Republike Srpske o proganjanju nesrpskog stanovništva”.

“Mladić, kao komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS), svjedočit će o tome da udruženi zločinački poduhvat iz optužnice nikada nije postojao i da me nikada nije informisao da su zatvorenici iz Srebrenice ubijani”, rekao je Karadžić.

Mladić je u maju ove godine odgovorio da mu zdravstveno stanje ne doz-voljava da svjedoči, a i da bi u slučaju da bude primoran bilo prekršeno njegovo pravo da sam sebe ne inkriminira.

Sudsko vijeće je odbilo ove primjedbe, istaknuvši da se na Karadžićevom suđenju “ne bave Mladićevom krivicom”.

U odvojenim postupcima, Karadžiću se, kao predsjedniku Republike Srp-ske, i Mladiću, kao komandantu VRS-a, sudi za genocid počinjen u Sre-brenici, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, koji je u sedam općina poprimio razmjere genocida, terorisanje građana Sarajeva i uzimanje pri-padnika UNPROFOR-a za taoce.

- 203 -


06.12.2013

Šef SDB-a nije znao za ubistvo muškaraca iz Srebrenice

Na suđenju Radovanu Karadžiću, ratni šef Službe državne bezbjednosti Republike Srpske (SDB RS) Dragan Kijac negirao je da je u julu 1995. imao bilo kakvo saznanje o masovnim ubistvima muslimanskih muškaraca iz

Srebrenice.

JUSTICE REPORT

Ovaj svjedok Odbrane je precizirao da je za ubistva hiljada Muslimana iz Srebrenice podrobnije saznao iz izvještaja eksperta Haškog suda 2003. ili 2004. godine.

U pisanoj izjavi Kijac je tvrdio da je od 14. do 18. jula 1995. bio na svadbi u Crnoj Gori.

Kada se vratio na Pale, sa Karadžićem se sastao 19. jula, ali nije znao za egzekucije i nije vidio nijedan izvještaj o tome.

Prema riječima svjedoka, Karadžić nije davao ikakve naznake da je znao za zlodjela. Da je znao, Karadžić bi, po Kijcu, djelovao da spriječi zločine i kazni počinioce.

Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske, optužen je za genocid nad oko 7.000 Muslimana iz Srebrenice u danima nakon što je Vojska Repub-like Srpske (VRS) 11. jula 1995. zauzela tu enklavu koja je bila pod zaštitom Ujedinjenih nacija (UN).

Svjedoci Marko Adamović i Mikan Davidović su negirali da su srpske snage protjerivale bošnjačko i hrvatsko stanovništvo u opštinama Ključ i Sanski Most.

Prema iskazu svjedoka, oni su odlazili svojom voljom zbog straha od rata i otežanih životnih uslova.

Adamović, koji je tada bio pomoćnik komandanta Ključkog bataljona VRS-a, naveo je da je svako mogao da odluči da li će otići ili ostati.

Ne negirajući da su u selima Prhovo i Velagići 1. juna 1992. srpske snage ubile više od 100 Muslimana, Adamović je kazao da se to dogodilo poslije napada muslimanskih ekstremista na vojne kolone.

- 204 -


Mikan Davidović je potvrdio da je bio član “komisije za neometan odlazak” Muslimana i Hrvata, koja im je pružala pomoć, između ostalog, organizu-jući transport.

“Nikada niko nije prisiljavao nesrbe da odu”, naglasio je Davidović.

Odbranu pred sudom u Haagu, Karadžić će nastaviti u ponedjeljak.

- 205 -


25.11.2013

“Nije bilo strateškog plana za prisilno premještanje

Muslimana“Svjedočeći u odbranu Radovana Karadžića, jedan od ratnih vođa Srba u Bosanskoj krajini Radoslav Brđanin negirao je u Haagu optužbu o postojanju strateškog plana za prisilno

premještanje Muslimana i Hrvata iz Banjaluke i okolnih opština 1992. godine.

JUSTICE REPORT

Brđanin, koji je 1992. bio predsjednik Kriznog štaba Autonomne regije Krajina (ARK), izjavio je da ovo tijelo nije primalo naređenja od Karadžića i vlasti sa Pala, kao i da nije bio nadređen opštinskim kriznim štabovima, koji su “odlučivali nezavisno”.

Po optužnici, krizni štabovi bili su instrument preko kojih je Karadžićeva vlast zaokruživala teritorije koje je smatrala svojim nasilnim zauzimanjem opština, pri čemu su počinjeni zločini.

Prema svjedoku, međutim, krizni štabovi nikada nisu pozivali na prisilno premještanje Muslimana i Hrvata, već su bili za recipročnu i dobrovoljnu razmjenu. Dokaz za to Brđanin je vidio u činjenici da je za dobrovoljni od-lazak bilo neophodno da nesrbi podnesu potvrdu o imovini koju ostavljaju, kako bi je vlasti “privremeno obezbijedile”.

Brđanina je Haški tribunal 2007. pravosnažno osudio na 30 godina zatvora zbog progona, deportacije, prisilnog premještanja i mučenja musliman-skog i hrvatskog stanovništva.

U unakrsnom ispitivanju, tužilac Alan Tieger je Brđaninovom iskazu su-protstavio suprotne nalaze iz presude koju mu je sud izrekao. Presudom je utvrđeno da je krizni štab “koordinisao trajno protjerivanje nesrba” iz 13 opština, “po strateškom planu”.

“Nikakav strateški plan o preseljenju nije postojao. Situacija je nalagala da je bolje da se ljudi presele, nego da ginu i stradaju. Bilo je na svim stra-nama preseljavanja. Ne pravdam to, ali bilo je neminovno”, odgovorio je Brđanin.

Optužnica Karadžića, koji je bio predsjednik Republike Srpske i vrhovni komandant njenih oružanih snaga, tereti za progon Muslimana i Hrvata širom BiH, koji je u sedam opština, uključujući i nekoliko krajiških, imao razmjere genocida.

- 206 -


25.11.2013

“Nije bilo strateškog plana za prisilno premještanje

Muslimana“Svjedočeći u odbranu Radovana Karadžića, jedan od ratnih vođa Srba u Bosanskoj krajini Radoslav Brđanin negirao je u Haagu optužbu o postojanju strateškog plana za prisilno

premještanje Muslimana i Hrvata iz Banjaluke i okolnih opština 1992. godine.

JUSTICE REPORT

Brđanin, koji je 1992. bio predsjednik Kriznog štaba Autonomne regije Krajina (ARK), izjavio je da ovo tijelo nije primalo naređenja od Karadžića i vlasti sa Pala, kao i da nije bio nadređen opštinskim kriznim štabovima, koji su “odlučivali nezavisno”.

Po optužnici, krizni štabovi bili su instrument preko kojih je Karadžićeva vlast zaokruživala teritorije koje je smatrala svojim nasilnim zauzimanjem opština, pri čemu su počinjeni zločini.

Prema svjedoku, međutim, krizni štabovi nikada nisu pozivali na prisilno premještanje Muslimana i Hrvata, već su bili za recipročnu i dobrovoljnu razmjenu. Dokaz za to Brđanin je vidio u činjenici da je za dobrovoljni od-lazak bilo neophodno da nesrbi podnesu potvrdu o imovini koju ostavljaju, kako bi je vlasti “privremeno obezbijedile”.

Brđanina je Haški tribunal 2007. pravosnažno osudio na 30 godina zatvora zbog progona, deportacije, prisilnog premještanja i mučenja musliman-skog i hrvatskog stanovništva.

U unakrsnom ispitivanju, tužilac Alan Tieger je Brđaninovom iskazu su-protstavio suprotne nalaze iz presude koju mu je sud izrekao. Presudom je utvrđeno da je krizni štab “koordinisao trajno protjerivanje nesrba” iz 13 opština, “po strateškom planu”.

“Nikakav strateški plan o preseljenju nije postojao. Situacija je nalagala da je bolje da se ljudi presele, nego da ginu i stradaju. Bilo je na svim stra-nama preseljavanja. Ne pravdam to, ali bilo je neminovno”, odgovorio je Brđanin.

Optužnica Karadžića, koji je bio predsjednik Republike Srpske i vrhovni komandant njenih oružanih snaga, tereti za progon Muslimana i Hrvata širom BiH, koji je u sedam opština, uključujući i nekoliko krajiških, imao razmjere genocida.

- 207 -


08.11.2013

Bivši zvaničnici RS tvrde da je Karadžić nevin

Nekadašnji visoki zvaničnici i oficiri Republike Srpske svjedočili su pred Haškim tribunalom u odbranu svog bivšeg lidera Radovana Karadžića, tvrdeći da on nije ratni zločinac.

JUSTICE REPORT

Bivši predsjednik Skupštine Republike Srpske Momčilo Krajišnik je, sv-jedočeći u odbranu Radovana Karadžića, izjavio da je rat u BiH izazvala “muslimansko-hrvatska koalicija” protivustavnom secesijom od Jugo-slavije, uprkos protivljenju srpskog naroda.

“Muslimanska i hrvatska strana zalagale su se za izdvajanje iz Jugoslavije na neustavan način, a srpska strana za poštovanje Ustava i iznalaženje kompromisa”, naveo je Krajišnik i dodao da je za izlazak BiH iz Jugo-slavije bila potrebna dvotrećinska parlamentarna većina, koju zagovornici suverene BiH nisu imali zbog protivljenja Srba.

Svjedok je rekao da je u januaru 1991. predsjednik Stranke demokratske akcije (SDA) Alija Izetbegović u Skupštini dao “zapanjujuću izjavu” da će “žrtvovati mir za suverenu BiH”.

Tog ljeta SDA je, po Krajišniku, formirala paravojne snage – Patriotsku ligu i Zelene beretke.

Krajišnik je 31. avgusta ove godine pušten iz zatvora u Velikoj Britaniji, nakon što je izdržao dvije trećine kazne od 20 godina zatvora, na koju ga je Tribunal u Haagu osudio zbog deportacije, prisilnog premještanja i, djelimično, progona Muslimana i Hrvata tokom rata u BiH.

Na početku svjedočenja, Krajišnik je kazao da priprema zahtjev za reviziju osuđujuće pravosnažne presude i da “živi za dan kad će čuti – ‘nije kriv’”.

Karadžić, tadašnji predsjednik i vrhovni komandant oružanih snaga Re-publike Srpske, optužen je za progon nesrpskog stanovništva širom BiH, koji je u sedam opština imao razmjere genocida, kao i za genocid u Sre-brenici, teror nad civilima u Sarajevu i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Svjedočeći u odbranu Radovana Karadžića, bivši ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske Tomislav Kovač okrivio je za masakr u Srebren-

- 208 -


ici “opasne ljude iz vojne službe bezbjednosti” na čelu s njenim načel-nikom Ljubišom Bearom.

Kovač je rekao da Karadžić nije znao ništa o strijeljanju Bošnjaka u Sre-brenici. Za Bearu, načelnika sektora za bezbjednost Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS), Kovač je kazao da je “imao zločinački sklop još od ubistva 1991. na dubrovačkom ratištu”.

U korist Odbrane svjedočio je i Mile Dmičić, koji je u julu 1995. bio šef Karadžićevog kabineta “za civilne poslove”. Dmičić je izjavio da tokom susreta sa Karadžićem 10. i 17. jula 1995. tema nisu bili zločini u Srebrenici, zato što nisu imali informacije o tome.

Po Dmičiću, Karadžić “nikada nije izgovorio ništa što bi ukazivalo da je znao” za strijeljanja zarobljenika, niti su on i članovi njegovog kabineta vidjeli bilo kakav izveštaj o zločinima. “Karadžić nikada ne bi bio za stri-jeljanje, pod bilo kakvim okolnostima”, kazao je Dmičić.

Bivši glavni bezbjednosni oficir Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske (VRS) Vujadin Popović posvjediočio je dda u julu 1995. godine nije znao za plan ubistava Srebreničana.

Popović je rekao da o svim tim strijeljanjima “nikada nije izvijestio” Karadžića i da nikada o tome nije vidio nijedan pisani izvještaj.

“Niko nije sugerisao da je Karadžić znao ili odobrio strijeljanje zarobljeni-ka”, izjavio je on.

Popović je nepravosnažnom presudom, na koju se žalio, označen kao “zdušni učesnik” u masovnim ubistvima i osuđen je na doživotni zatvor.

Suđenje Karadžiću nastavlja se iduće sedmice.

- 209 -


01.11.2013

Karadžić “nije znao za strijeljanja u Srebrenici”

Nakon dvomjesečne pauze u Tribunalu, protekle sedmice nastavljeno je suđenje bivšem predsjedniku Republike

Srpske, na kojem su svjedoci odbrane tvrdili da Radovan Karadžić nije ništa znao o ubistvu muslimanskih

zarobljenika iz Srebrenice.

JUSTICE REPORT

Tomislav Kovač, bivši zamjenik ministra unutrašnjih poslova Republike Srpske (MUP RS), rekao je da je s Karadžićem imao niz sastanaka prije i poslije zauzimanja Srebrenice.

“Ubijeđen sam da Karadžić nije imao pojma da će zarobljenici biti strijel-jani”, naveo je Kovač.

Zločin u Srebrenici on je nazvao “najgorim što se moglo desiti srpskom narodu”, a njegove počinioce “najvećim neprijateljem Srba”.

Kao svjedok odbrane pojavio se i Milenko Živanović, koji je, kao koman-dant Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske (VRS), vodio ofanzivu na Srebrenicu u julu 1995. godine. On je negirao da je postojao plan ubijanja zarobljenih Muslimana.

Živanović je rekao da je cilj napada na Srebrenicu, koji je počeo 6. jula 1995, bilo razdvajanje Srebrenice od druge zaštićene zone, Žepe.

“Iz te dvije enklave muslimanske snage su prethodno napadale okolna srpska sela i ubijale civile”, posvjedočio je Živanović.

On je rekao da je tokom ofanzive na Srebrenicu dva puta razgovarao sa Karadžićem, ali nikada nije bilo planirano da se “Muslimani premjeste ili pobiju”.

John (Jovan) Zametica, nekadašnji savjetnik Karadžića, posvjedočio je da je optuženi bio “slab predsjednik”.

“Vi ste bili slab predsjednik čija vlast nije dosezala daleko. Drugi faktori su bili moćniji, naprimjer vojska, koja vam se često nije povinovala. Vjer-ovao sam da vi niste imali kontrolu ni nad policijom, članovima skupštine,

- 210 -


vašom sopstvenom ženom i kćerkom. Imali ste veoma malo kontrole nad tim haosom zvanim RS”, izjavio je Zametica.

Karadžić je optužen za genocid počinjen 1995. u Srebrenici i 1992. godine u sedam općina, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, terorisanje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Njegovo suđenje je nastavljeno nakon dvomjesečne pauze koja je odobrena kako bi se optuženi pripremio za izvođenje odbrane od optužbi za genocid u općinama 1992. godine.

Na suđenju Ratku Mladiću protekle sedmice, bivši vojni posmatrač Ujed-injenih nacija (UN) ispričao je kako ga je VRS u proljeće 1995. držala kao taoca i koristila kao “živi štit” od napada avijacije NATO-a.

“Smatrali smo da smo bili nezakonito zarobljeni taoci i ‘živi štit’”, kazao je kanadski oficir Patrick Rechner, koji je bio šef nenaoružanih vojnih pos-matrača UN-a na Palama.

On je rekao da je sa dvojicom posmatrača bio zarobljen 25. maja 1995, na dan kada je NATO započeo vazdušne udare na VRS.

Posmatrači UN-a su 26. maja, s lisicama na rukama, prebačeni do Jahor-inskog potoka. Tu su ih srpski vojnici vezali za stubove i vrata skladišta municije.

“Bombardovanje je još bilo u toku... Bili smo odvedeni do depoa za mu-niciju koji su bili bombardovani... Vezali su me za stub ispred skladišta, od kojih je NATO već dva uništio tog jutra”, ispričao je Rechner.

Mladić, tadašnji komandant VRS-a, optužen je za uzimanje više od 200 “plavih šljemova” i posmatrača UN-a za taoce. On je optužen i za genocid u Srebrenici, te druge zločine.

Suđenja u Hagu nastavljaju se iduće sedmice.

- 211 -


04.10.2013

Tužilac odbacio tvrdnju da Del Ponte nije poštivala sud

Tužilaštvo Haškog tribunala odbacilo je danas kao “neosnovanu” tvrdnju Radovana Karadžića da je

bivša glavna tužiteljica Carla del Ponte odgovorna za nepoštivanje suda.

DENIS DŽIDIĆ

U odgovoru na odluku Tribunala da imenuje sudsko vijeće koje će istraži-ti da li je bivša glavna tužiteljica odgovorna za nepoštivanje suda u pro-cesu protiv bivšeg jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića, Tužilaštvo je saopćilo kako nema dokaza da je Del Ponte prekršila bilo kakvo pravilo.

Sudsko vijeće je imenovano nakon što je Karadžić u zahtjevu za otvaranje istrage citirao diplomatsku depešu koju je Ambasada Sjedinjenih Amer-ičkih Država (SAD) u Haagu 16. aprila 2004. uputila State Departmentu i u kojoj se kaže da je Del Ponte istog dana američkim diplomatima prenijela ko je na listi svjedoka Miloševićeve Odbrane, koju je bivši predsjednik Sr-bije i Savezne Republike Jugoslavije (SRJ), tri dana ranije, sudu podnio kao povjerljivi dokument.

Bivši lider Republike Srpske (RS) naveo je kako ovo ukazuje na to da pov-jerljive informacije i o njegovom slučaju mogu biti otkrivene drugima.

Međutim, Haško tužilaštvo je odbacilo takvu tvrdnju.

“U depeši se opisuje sastanak sa službenicima Ambasade SAD-a tokom kojeg je Del Ponte navodno identificirala jedan broj visokih zvanični-ka Sjedinjenih Država navedenih na Miloševićevom spisku svjedoka, za koji se u depeši kaže da je podnesen kao povjerljivi dokument. Iz ovoga Karadžić zaključuje da ‘postoji razlog za sumnju da je Del Ponte prekršila nalog raspravnog vijeća’, a nema valjanog osnova za ovakav zaključak”, kaže se u saopćenju Tužilaštva.

Tužilac je naveo da je Milošević podnio spisak svjedoka kao povjerljivi do-kument, ali to ne znači da je on bio pod pečatom Tribunala.

“Samo podnošenje povjerljivog dokumenta ne znači da je taj dokument pod zaštitom suda ili da to postaje. To ne samo da je očigledno već se ogle-

- 212 -


da u Karadžićevoj praksi da podnosi spisak svjedoka kao povjerljivi doku-ment, a u sudnici javno objelodanjuje ko će s tog spiska od nezaštićenih svjedoka govoriti u njegovu odbranu ne tražeći za to dozvolu raspravnog vijeća”, istakao je tužilac.

Tužilaštvo ocjenjuje da nije opravdano pokretanje istrage protiv Del Ponte, a ukoliko posebno vijeće suda utvrdi suprotno, onda bi moralo pokrenu-ti istragu i protiv Karadžića, koji je povjerljivi dokument sa suđenja Mi-loševiću citirao u svom zahtjevu za istragu protiv bivše glavne tužiteljice.

Karadžiću se pred Haškim tribunalom sudi za genocid u Srebrenici počin-jen 1995. godine, progon Muslimana i Hrvata širom BiH, teroriziranje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada, te uzimanje pripadnika Ujedinjenih nacija (UN) za taoce.

Njegovo suđenje bit će nastavljeno 29. oktobra, po isteku dvomjesečne pauze koju mu je Sudsko veće odobrilo radi dodatnih priprema za odbranu u vezi s vraćenom optužbom za genocid nad Bošnjacima i Hrvatima u općinama Bratunac, Foča, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik.

- 213 -


02.10.2013

Del Ponteova pod istragom na Karadžićev zahtev

Haški tribunal usvojio je zahtev bivšeg predsednika Republike Srpske za razmatranje osnova da bivša glavna tužiteljka Karla del Ponte bude optužena za nepoštovanje

suda.

MARIJA RISTIĆ

Predsednik Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) Te-odor Meron u utorak je imenovao, na zahtev Karadžića, specijalno sudsko veće.

On je kazao da će ovo veće doneti odluku o imenovanju tužioca koji će istražiti navode da Karla del Ponte nije poštovala Tribunal tokom suđenja bivšem predsedniku Jugoslavije Slobodanu Miloševiću.

Karadžićev zahtev se temelji na tajnoj depeši američke ambasade u Hagu, objavljenoj na “Vikiliksu”, u kojoj je navedeno da je Del Ponteova 2004. godine potvrdila predstavnicima Sjedinjenih Američkih Država (SAD) sa-držinu poverljivog spiska svedoka.

Bivši lider Republike Srpske (RS) naveo je kako ovo ukazuje na to da i pov-erljive informacije o njegovom slučaju mogu biti otkrivene drugima.

Karadžić je dodao da je u njegovom ličnom interesu da obezbedi funk-cionisanje mehanizama za kontrolu odgovornosti tužilaca koji objavljuju poverljive informacije o svedocima odbrane, budući da mu je naloženo da ovog meseca i sam priloži poverljiv revidirani spisak svedoka.

U depeši koju je objavio “Vikiliks”, predstavnici SAD opisali su susret koji su 2004. imali sa Del Ponteovom u vezi sa Miloševićevim slučajem, nakon što je optuženi podneo poverljiv spisak svedoka Haškom tribunalu.

“Čitajući direktno s liste, ona je rekla da spisak obuhvata bivšeg predsed-nika (SAD) Bila Klintona, bivšu državnu sekretarku Medlin Olbrajt, bivšeg sekretara za odbranu Vilijema Koena, ambasadora Kristofera Hila, gener-ala Veslija Klarka i bivšeg ambasadora Ričarda Holbruka”, navedeno je u kopiji depeše koju je objavio “Vikiliks”.

- 214 -


Del Ponteova je, prema toj depeši, obećala predstavnicima ambasade da će ih obaveštavati o razvoju događaja u vezi sa Miloševićevim spiskom svedoka.

Karadžiću se sudi pred Haškim tribunalom za genocid u Srebrenici počin-jen 1995. godine, progon Muslimana i Hrvata širom BiH, terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada, te uzimanje pripadnika Ujedinjenih nacija (UN) za taoce.

Njegovo suđenje biće nastavljeno 29. oktobra, po isteku dvomesečne pauze koju mu je Sudsko veće odobrilo radi dodatnih priprema za odbranu od vraćene optužbe za genocid nad Bošnjacima i Hrvatima u opštinama Bratunac, Foča, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik.

- 215 -


30.09.2013

Karadžić traži svjedočenje Mladića

Bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić zatražio je da ratni komandant Vojske Republike Srpske

(VRS) Ratko Mladić potvrdi pred Haškim tribunalom da on nikada nije naredio pogubljenje zarobljenika iz Srebrenice.

JUSTICE REPORT

Na spisku svjedoka Odbrane koji je Radovan Karadžić dostavio Haškom tribunalu nalaze se Mladić i bivši predsjednik Skupštine Republike Srpske Momčilo Krajišnik

Kako je precizirano u tom zahtjevu, Odbrana od Mladića očekuje da potvrdi da “nikada nije izvijestio Karadžića, usmeno ili pismeno, da će zarobljenici iz Srebrenice biti strijeljani, da se strijeljaju ili da su strijeljani, kao i da nikada nije bilo Karadžićevog naređenja, planova ili namjere da se zaro-bljenici pogube.

Karadžiću, bivšem predsjedniku Republike Srpske (RS), i Mladiću se pred Tribunalom u Haagu sudi se za genocid u Srebrenici i još sedam bosansko-hercegovačkih općina, progon Muslimana i Hrvata širom BiH, terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada, te uzimanje pripadnika Ujedinjenih nacija (UN) za taoce.

U aprilu ove godine Karadžić je zatražio da Tribunal obaveže Mladića na svjedočenje posebnim nalogom (sub poena), pošto je Mladić odbio da do-brovoljno svjedoči. O tom zahtjevu Raspravno vijeće još nije donijelo od-luku.

Krajišnik je 31. augusta ove godine pušten iz zatvora u Velikoj Britaniji, pošto je izdržao dvije trećine 20-godišnje kazne zatvora na koju ga je Tri-bunal osudio zbog deportacije, prisilnog premještanja i, djelimično, pro-gona nesrba u BiH.

Krajišnikovo svjedočenje najavljeno je za novembar, a Mladićevo za de-cembar.

Na spisku svjedoka Karadžićeve Odbrane za decembar su i general VRS-a Zdravko Tolimir, te pukovnici Ljubiša Beara i Vujadin Popović, koje je Tri-

- 216 -


bunal nepravosnažno osudio na doživotni zatvor za genocid počinjen u Srebrenici.

Tribunal je Tolimira i Bearu ranije obavezao da svjedoče na suđenju Karadžiću, ali je Tolimir na tu odluku uložio žalbu. Apelaciono vijeće suda još nije odlučilo o toj žalbi, a od te odluke zavisi hoće li Tolimir i ostali osuđeni ili optuženi oficiri VRS-a svjedočiti u procesu protiv Karadžića.

Suđenje Karadžiću biće nastavljeno 29. oktobra, po isteku dvomjesečne pauze koju mu je raspravno vijeće odobrilo radi dodatnih priprema za od-branu od optužbe za genocid nad Muslimanima i Hrvatima u opštinama Bratunac, Foča, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik.

- 217 -


12.09.2013

Odbijena Karadžićeva žalba na vraćanje optužbi za genocid

Apelaciono vijeće Haškog tribunala odbilo je žalbu Radovana Karadžića kojom je tražio da se ponovno razmotri

njegov zahtjev za oslobađanje od krivice za genocid u sedam bosanskohercegovačkih općina nakon dokaznog

postupka Optužbe.

DENIS DŽIDIĆ

Theodor Meron, predsjedavajući Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), u odluci je naveo da je Apelaciono vijeće već donijelo konačnu odluku o Karadžićevom zahtjevu za oslobađanje nakon dokaza Haškog tužilaštva, te da će se o eventualnoj krivici za genocid u općinama odlučiti u presudi.

Nakon što je Karadžić zatražio oslobađanje nakon dokaznog postupka Haškog tužilaštva, Sudsko vijeće je krajem juna prošle godine utvrdilo da su tužioci izveli dovoljno dokaza protiv njega po deset tačaka optužnice, ali ga je oslobodilo optužbe za genocid u sedam općina u BiH.

Međutim, Apelaciono vijeće MKSJ-a je u julu ove godine ukinulo oslobađa-juću presudu za genocid u Bratuncu, Foči, Ključu, Prijedoru, Sanskom Mostu, Vlasenici i Zvorniku 1992. godine i vratilo tu tačku optužnice protiv bivšeg predsjednika Republike Srpske.

Karadžiću se, kao bivšem predsjedniku Republike Srpske i vrhovnom komandantu njene vojske, sudi za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja.

On je optužen za genocid počinjen 1995. u Srebrenici i 1992. godine u se-dam općina, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, terorisanje građana Sa-rajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Suđenje Karadžiću će biti nastavljeno 28. oktobra, nakon dvomjesečne pauze koja je odobrena kako bi se optuženi pripremio za izvođenje odbrane od optužbi za genocid u općinama 1992. godine.

- 218 -


05.08.2013

Nastavak suđenja Karadžiću krajem oktobra

Suđenje bivšem predsjedniku Republike Srpske (RS) Radovanu Karadžiću biće nastavljeno 28. oktobra umjesto

28. avgusta, kako bi optuženi imao više vremena da pripremi svjedoke u vezi sa optužbom za genocid počinjen u

sedam opština u BiH.

JUSTICE REPORT

Kako je saopšteno iz Haškog tribunala, raspravno vijeće time je djelimično usvojilo zahtjev Odbrane, koja je tražila da suđenje bude prekinuto na če-tiri do šest mjeseci ili da proces po tački optužnice koja Karadžića tereti za genocid u opštinama bude izdvojen.

Karadžić je ovaj zahtjev podnio nakon što je Apelaciono vijeće Tribunala sredinom jula poništilo prvostepenu presudu kojom je na polovini suđenja bio oslobođen optužbe za genocid nad Muslimanima i Hrvatima u sedam opština 1992. godine.

Vijeće kojim predsjedava O-Gon Kwon odbacilo je zahtjev za izdvajanje postupka, ali je Karadžiću odobrilo dodatna dva mjeseca za pripremu sv-jedoka.

U Karadžićevu odbranu do sada su iskaz dala 173 svjedoka, a na to je utrošeno 230 od 300 radnih sati, koliko mu je odobreno za izvođenje do-kaza.

Karadžić je optužen i za genocid počinjen u Srebrenici, progon Muslimana i Hrvata širom BiH, teror nad civilima u Sarajevu i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

- 219 -


12.07.2013

Karadžić se “uvijek zalagao za pregovore”

Vojni ekspert Odbrane Dragomir Keserović negirao je na suđenju Radovanu Karadžiću da su srpske snage u proljeće i ljeto 1992. sprovele etničko čišćenje Muslimana i Hrvata u

Bosanskoj krajini.

JUSTICE REPORT

Karadžić je nalazom Keserovića nastojao da pobije navode vojnog vješta-ka Tužilaštva Ewana Browna da su Jugoslovenska narodna armija (JNA) a potom i Vojska Republike Srpske (VRS) prisilno premjestile hiljade nesrba.

“Smatram da se stanovništvo uglavnom iseljavalo zato što je u BiH počeo rat, što je vladala nesigurnost i što je svako nastojao otići sa tog prostora i sačuvati sebe, porodicu, imovinu... Opšti uslovi ključni su uzrok iseljavan-ja”, naglasio je Keserović, penzionisani general VRS-a.

Karadžić, tadašnji predsjednik Republike Srpske, optužen je za progon muslimanskog i hrvatskog stanovništva iz 20 bosanskih opština, kao i za druge zločine u BiH.

Keserović je pobijao i konstataciju Browna da su na početku rata u BiH Srpska demokratska stranka (SDS) i JNA zajedno radile na stvaranju uslova za odvajanje Srba od drugih naroda i njihovo smanjivanje na minimum na srpskim teritorijama.

On je optužio muslimansko vođstvo da je napadima na JNA na Skenderiji i u Dobrovoljačkoj ulici u maju 1992. zapalilo Sarajevo, a zatim “dolinu Drine... i dolinu Sane” i tako praktično izazvalo rat u BiH.

“Ja kažem da su to bili okidači za kasnije odgovore JNA... Incidente i kasnije veće sukobe inicirale su akcije Muslimana protiv JNA”, rekao je Keserović.

Bivši član Glavnog i Izvršnog odbora SDS-a Savo Ćeklić posvjedočio je da Radovan Karadžić nikada nije predložio da Muslimani i Hrvati budu uk-lonjeni sa srpskih teritorija u BiH.

Ćeklić je izjavio da se lider SDS-a uvijek zalagao za saživot i mirno rješenje krize pregovorima.

- 220 -


“Karadžić je uvijek govorio: ‘Bolje pregovarati sa Muslimanima i Hrvatima 100 godina nego da se prolije i jedna kap krvi”, rekao je Ćeklić.

Radomir Pašić, ratni predsjednik Opštine Bosanski Novi, posvjedočio je da su Muslimani iz Bosanskog Novog u proljeće i ljeto 1992. otišli dobrovol-jno, “ne samo iz političkih i bezbjednosnih razloga, nego i ekonomskih i društvenih”.

Zvonko Bajagić, bivši “referent za pozadinu” u Drinskom korpusu VRS-a, izjavio je da Karadžić, kada su se sreli na Palama tri dana poslije pada Srebrenice, nije znao da su muslimanski zarobljenici ubijani ili da će biti ubijani.

Po Bajagiću, koji je svjedočio sa šajkačom na glavi, Karadžić nikada ne bi odobrio ubijanje zarobljenika.

Suđenje se nastavlja iduće sedmice.

- 221 -


12.07.2013

Odluka o optužbi za genocid podijelila BiH

Odluku Haškog tribunala da poništi presudu kojom je Radovan Karadžić oslobođen jedne tačke optužbe za

genocid, neki pravni stručnjaci ocjenjuju pravednom, dok je drugi nazivaju političkom.

JUSTICE REPORT

Pravni stručnjaci podijeljeni su oko odluke Haškog tribunala da poništi presudu kojom je bivši politički lider bosanskih Srba Radovan Karadžić oslobođen optužbi za genocid u sedam bosanskohercegovačkih općina.

I dok jedni smatraju da je odluka očekivana s obzirom na izvedene dokaze o “genocidnoj namjeri”, drugi u njoj vide “ustupak bošnjačkom narodu” na dan kada se obilježava godišnjica genocida u Srebrenici.

Goran Petronijević, član tima Odbrane Karadžića iz Srbije, smatra da je odluka očigledno zasnovana na određenim političkim razlozima.

“Ovo što je doneto na 11. juli, dan koji je posvećen srebreničkim žrtva-ma, jeste jedna vrsta simboličnog ustupka ili kompenzacije Bošnjacima za neke stvari koje su pred Tribunalom donete”, rekao je Petronijević.

Advokat Vasvija Vidović, koja ima dugogodišnje iskustvo u saradnji sa Tri-bunalom i zastupanju optuženih, smatra da je odluka očekivana.

“Očekivala sam ovakvu presudu imajući u vidu neke dokumente, prije sve-ga onaj koji je u proljeće 1992. godine donijelo srpsko rukovodstvo a koji se tiče strateških ciljeva srpskog naroda. Strateški ciljevi su bili, između ostalog, uklanjanje granice na Drini. Takvi strateški ciljevi nisu mogli biti provedeni bez genocidne namjere”, navela je Vidović.

Refik Hodžić iz Međunarodnog centra za tranzicijsku pravdu smatra da je vrlo važno da se “raskomadano” bh. društvo počne suočavati sa čin-jenicom da su u BiH počinjeni sistematski zločini sa namjerom da se sa određenih prostora u potpunosti uklone čitavi narodi.

“Genocid i njegove posljedice jedan su od temeljnih razloga zašto je naše društvo paralisano, zašto je prisutna takva mržnja, zašto još uvijek vodimo rat drugim sredstvima. Ova odluka daje nam tračak nade da ćemo početi

- 222 -


da se suočavamo sa tom činjenicom i radimo na ozdravljenju društva”, naveo je Hodžić.

On je napomenuo da sam sudski postupak protiv Karadžića neće proizvesti potrebnu katarzu, jer je to “u potpunosti do nas, naših lidera i intelektu-alaca, našeg obrazovnog sistema i institucija”.

“Previše smo nada polagali u Tribunal, da će nam on podariti istinu, pravdu, katarzu... Nemojmo praviti istu grešku. Ovo nam može pomoći, ali sva odgovornost za suočavanje s posljedicama genocida je na nama, ova odluka nam samo u tome može donekle pomoći”, istaknuo je Hodžić.

Da će Karadžić biti osuđen za genocid u Prijedoru i drugim opštinama nada se Sudbin Musić iz udruženja logoraša.

“Ova vijest dolazi u trenucima kada su predstavnici žrtava iz Prijedora izloženi maltretiranju, ponižavanju upravo zbog tvrdnji da se ono što se u Prijedoru desilo ne može drugačije okarakterisati osim kao genocid. Slušajući čitanje presude danas, imao sam osjećaj da mu je definitivno presuđeno. Pravda je danas bila na našoj strani”, kazao je Musić.

- 223 -


11.07.2013

Ukinuto oslobađanje za genocid u općinama

Haški tribunal ukinuo je odluku kojom je nekadašnji predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić oslobođen

krivice za genocid počinjen 1992. godine u sedam bosanskohercegovačkih općina.

DENIS DŽIDIĆ

Žalbeno vijeće Haškog tribunala zaključilo je da je prvostepeno vijeće pogriješilo kada je nakon dokaznog postupka Tužilaštva odlučilo da nije izneseno dovoljno dokaza prema kojima bi Karadžić mogao biti osuđen za genocid nad Bošnjacima i Hrvatima u općinama Bratunac, Foča, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik.

Predsjedavajući Žalbenog vijeća Theodor Meron je rekao da je Tužilašt-vo iznijelo dovoljno dokaza koji bi razumnom presuditelju bili dovoljni da donese zaključak da su teški uslovi i zlostavljanja u nizu zatočeničkih cen-tara bili usmjereni ka uništenju dijela tih etničkih skupina.

Meron je dodao da je Tužilaštvo iznijelo dovoljno dokaza na osnovu kojih bi razumni presuditelj mogao zaključiti da je Karadžić 1992. godine imao genocidnu namjeru, s obzirom da je u izjavama upozoravao na nestanak Bošnjaka.

“Dokazi pokazuju da su Bošnjaci i Hrvati biti podvrgnuti uslovima koji mogu dovesti do uništenja. Zlostavljanja, uskraćivanje medicinske pomoći i pretrpavanje pokazuju namjerno nametanje životnih uslova sračunatih da dovedu do uništenja”, rekao je on.

Meron je kazao da su Bošnjaci i Hrvati u logorima, kroz duži vremenski period 1992. godine, premlaćivani puškama, palicama, lancima i komadi-ma kabla, što je dovelo do deformacija njihovih lica i udova.

“Žalbeno vijeće podsjeća da se u sudskom spisu nalaze dokazi da je na sas-tancima s Karadžićem odlučeno da će jedna trećina Muslimana biti pobije-na, jedna trećina pokrštena u pravoslavnu vjeru, a treća otići sopstvenom voljom i da će tako svi Muslimani nestati iz Bosne”, istakao je Meron.

Haško tužilaštvo uložilo je žalbu nakon što je Karadžić prošle godine oslo-bođen optužbe za genocid u sedam općina.

- 224 -


Haški tribunal je krajem juna prošle godine utvrdio da su tužioci izveli dovoljno dokaza protiv njega po deset tačaka optužnice, ali ga je oslobodio optužbe za genocid u sedam općina u BiH.

Za prvu tačku optužnice – koja je Karadžića teretila za genocid nad Bošn-jacima i Hrvatima u općinama Bratunac, Foča, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik – po nalazu sudija, “iako je predočeno dovoljno dokaza da su srpske snage u tim općinama počinile progon, masovna ub-istva i istrebljenje, nije dokazano da su pritom imale genocidnu namjeru”.

U svojoj žalbi, Serge Brammertz, glavni tužilac pri Međunarodnom kriv-ičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY), istakao je da je ovom od-lukom učinjeno nekoliko pravnih i činjeničnih grešaka kojima je onemo-gućeno “sprovođenje pravde”.

On je objasnio da su ubistva Bošnjaka i Hrvata u sedam općina počinjena 1992. godine “dosegla nivo koji bi pokazao da je značajan dio određene grupe bio ciljan za uništenje”.

“Sudsko vijeće je pogriješilo u primjeni zakona i nije ocjenjivalo da li su dokazi, uključujući prijetnje optuženog nestankom i eliminacijom Bošnja-ka prije rata i 1992. godine, dovoljni za pošteno Sudsko vijeće da se uvjeri u genocidnu namjeru optuženog”, stoji u podnesku.

Karadžić je tražio od Haškog tribunala da odbaci žalbu Tužilaštva, na-pominjući da je “važno da se jednom zauvijek potvrdi ono što su Međun-arodni sud pravde (ICJ) i četiri vijeća Haškog tribunala zaključili – da događaji u općinama u BiH 1992. nisu genocid”.

“To ne znači da žrtve nisu podjednako patile ili da zločini protiv njih nisu značajni”, istakao je Karadžić.

Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske (RS) i vrhovni komandant njene vojske, negirao je optužbe za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja.

Predstavnici udruženja porodica bošnjačkih žrtava ranije su izrazili bo-jazan da bi Karadžić optužbe za genocid mogao biti oslobođen istoga dana kada se obilježava godišnjica genocida u Srebrenici, i kada se u Memori-jalnom centru u Potočarima ukopavaju posmrtni ostaci više od 400 žrtava.

- 225 -


08.07.2013

Osporena svjedočenja o ubistvima Srebreničana

Bivši predsjednik Republike Srpske (RS) Radovan Karadžić nastavio je odbranu iskazom svjedoka Nenada Deronjića, koji je negirao da je u julu 1995. učestvovao u strijeljanju srebreničkih Bošnjaka kod sela Konjević Polje u opštini

Bratunac.

JUSTICE REPORT

Deronjić je prošle sedmice izjavio da je od 12. do 21. jula 1995. bio na dužnosti u policijskoj stanici u Srebrenici i da nije napuštao uže područje grada. On je negirao da je 13. jula bio u Konjević Polju, kao i da je sa još trojicom pripadnika srpskih snaga strijeljao Bošnjake.

Za strijeljanje 15 zarobljenih Bošnjaka počinjeno 13. jula 1995. na obali ri-jeke Jadar, tadašnjeg policajca Deronjića optužio je u svom iskazu zaštićeni svjedok Haškog tužilaštva KDZ-065.

U unakrsnom ispitivanju, zastupnik Optužbe je Deronjiću predočio više dokumenata zvorničke policije, po kojima je on na službu u Srebrenicu bio raspoređen 21. jula, a do tada je bio “u borbenim dejstvima”.

Ne osporavajući autentičnost tih dokumenata, svjedok je, međutim, ostao pri iskazu da je već od 12. jula radio u policijskoj stanici u Srebrenici i da grad nije napuštao sljedećih devet dana.

Karadžić je optužen za genocid počinjen nad oko 7.000 Bošnjaka iz Sre-brenice u julu 1995. godine, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, teror-isanje civila u Sarajevu i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Dvojica svjedoka Odbrane Radovana Karadžića kazala su da nekadašnji policajac Nenad Deronjić sredinom jula 1995. nije učestvovao u strijeljanju Bošnjaka iz Srebrenice u Konjević Polju kod Bratunca.

Zaštićeni svjedok Odbrane KW-558 – koji je 13. jula 1995. godine bio u Konjević Polju kao vezista u centru veze u policijskoj komandi – rekao je da Deronjića tog dana nije vidio u Konjević Polju.

- 226 -


Na iskaz KDZ-065 da je iz skladišta zatim odveden sa drugim zarobljenici-ma na obalu Jadra, gdje su strijeljani, Karadžićev svjedok je izjavio da nije čuo ni za kakvu likvidaciju na obali Jadra.

Drugi Karadžićev svjedok i bivši policajac Mirko Perić je također izjavio da “nije čuo” za strijeljanje na obali Jadra, kao i da 13. jula nije vidio Deronjića u Konjević Polju.

Suđenje Karadžiću se nastavlja ove sedmice.

- 227 -


03.07.2013

Karadžić zatražio ukidanje optužnice

Nekadašnji predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić zatražio je da se optužnica protiv njega ukine s obzirom da

se zatvaranjem Haškog tribunala “krši njegovo pravo na žalbu”.

DENIS DŽIDIĆ

U podnesku Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) Karadžić je istakao da Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija (UN) nije ima-lo ovlasti da osnuje Mehanizam za međunarodne krivične sudove, koji će okončati rad Haškog tribunala nakon njegovog zatvaranja 2016. godine.

Mehanizam će imati početni mandat od četiri godine, a njegove funkcije će biti okončanje žalbenih postupaka preostalih suđenja Haškog tribunala, osiguranje zaštite žrtava i svjedoka, nadgledanje izdržavanja kazni i ču-vanje i vođenje arhiva.

Prema riječima Karadžića, činjenica da će njegov žalbeni postupak biti održan pred Mehanizmom predstavlja “kršenje osnovnog prava na žalbu pred kompetentnim sudom”, zbog čega bi optužnica protiv njega trebala biti odbačena.

Karadžić je pojasnio da je Vijeće sigurnosti UN-a osnovalo Mehanizam ko-risteći ovlasti kojima “osigurava mir”, međutim, kako je rekao, u 2010. godini “nije postojala prijetnja miru na području bivše Jugoslavije”.

“Da li je razumno da se bombarduje Banja Luka 2010. godine zbog deša-vanja iz 1992. ili 1995? Da li bi bilo razumno da se sada izreknu ekonomske sankcije Republici Srpskoj zbog dešavanja iz tog perioda? Kako onda može biti razumno da Vijeće sigurnosti koristi svoje ovlasti da stvori novi sud koji će se baviti zločinima iz perioda od 1992. do 1995. godine”, naglasio je Karadžić.

Zbog toga, Karadžić je zatražio od Sudskog vijeća Haškog tribunala da proglasi Mehanizam nenadležnim za njegov žalbeni postupak. Nakon toga, kako je naveo Karadžić u podnesku, u roku od 60 dana bi se trebalo odrediti da li će žalbeni postupak raditi Haški tribunal ili će njegov pred-met biti proslijeđen sudovima u regionu.

Suđenje Karadžiću za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja počelo je 2009. godine, a trenutno je u toku izvođenje dokaza Odbrane.

- 228 -


28.06.2013

Karadžić bio “zapanjen” zločinima paravojnih snaga

Bivši predsjednik Kriznog štaba u Zvorniku izjavio je pred Haškim tribunalom da je Radovan Karadžić bio zapanjen zločinima koje su paravojne snage počinile u tom gradu i

naložio da se krivci pohapse.

JUSTICE REPORT

U nastavku suđenja Radovanu Karadžiću, bivši predsjednik Kriznog šta-ba u Zvorniku Branko Grujić kazao je da su za zločine nad Bošnjacima u Zvorniku krive paravojne snage.

Grujić, koji je u Srbiji pravosnažno osuđen na šest godina zatvora zbog zločina nad Bošnjacima u toj opštini, rekao je da su paravojne formacije iz Srbije, poput “Garde” Željka Ražnatovića Arkana i “Žutih osa”, činile zločine 1992. godine.

Prema svjedočenju Grujića, poslije “deblokade” Zvornika u aprilu 1992. godine, “Arkan i njegov major Peja su preuzeli kontrolu”, ostavljajući lokalne srpske vođe “bez ikakve vlasti”.

I Srbi i Bošnjaci bili su, prema Grujićevom svjedočenju, “taoci i žrtve” srpskih paravojski.

On je kazao da je u julu 1992. o zločinima izvijestio Karadžića, koji je bio “iznenađen i zapanjen”.

Specijalna policijska jedinica je po Karadžićevom nalogu zatim pohapsila paravojske, posvjedočio je Grujić.

Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske, optužen je za genocid u Sre-brenici, teror nad civilima u Sarajevu i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce. On je optužen i za progon Bošnjaka i Hrvata u 20 opština, od kojih je jedna i Zvornik.

U unakrsnom ispitivanju, tužiteljka Catrina Gustafsson suočila je Grujića sa dokazima da su Ražnatovićevu paravojsku pozvale lokalne vlasti, od-nosno komandir stanice policije Dragan Spasojević. Grujić to nije negirao.

- 229 -


Grujić nije negirao ni da je 8. aprila 1992. poželio dobrodošlicu Vojinu Vučkoviću zvanom Žuća, vođi “Žutih osa”, koje su kasnije počinile teške zločine nad Bošnjacima.

“Nama je bila dobrodošla svaka ruka i svaki čovjek... Tačno je da nisam pitao ko su i odakle su”, kazao je on.

Svjedokovoj tvrdnji da su Bošnjaci iz sela Kozluk u junu 1992. samoinici-jativno otišli u inostranstvo, tužiteljka Gustafsson suprotstavila je nalaz iz beogradske presude da su Kozlučani prognani nakon što su im Grujić i drugi dali kratak rok da se spreme i obezbijedili prevoz.

“To nije tačno... Sud je po svaku cijenu htio da me osudi... To je treba-lo izdajničkom režimu (tadašnjeg predsjednika Srbije) Borisa Tadića, da hoda po Bruxellesu i po Bosni, da se izvinjava... Bez ijednog dokaza sam osuđen”, odgovorio je Grujić.

Bivši pomoćnik ministra unutrašnjih poslova Republike Srpske Milenko Karišik ustvrdio je ove sedmice da ga u julu 1995. niko nije informisao da su nad Muslimanima u Srebrenici počinjeni bilo kakvi zločini.

Karišik je rekao da, zato što nije imao takve informacije, nije o tome mogao ni izvijestiti Karadžića, s kojim je razgovarao poslije pada Srebrenice.

Ninković, koji je u ljeto 1995. bio ministar odbrane RS-a, izjavio je da je Karadžić bio protiv vojne operacije u Srebrenici. “Karadžić nije imao nikakvu ulogu ni odgovornost u odobravanju vojnih operacija, već samo u rješavanju logističkih problema VRS-a”, posvjedočio je Ninković.

Penzionisani pukovnik VRS-a Mirko Trivić posvjedočio je da Vrhovna ko-manda nikada nije smatrala da bi enklava Srebrenice trebalo da nestane.

Karadžić je, po Trivićevom iskazu, želio da se “spriječe daljnji teroristički napadi” iz enklave i “učvrste srpske linije oko nje”.

Suđenje će biti nastavljeno.

- 230 -


21.06.2013

Subotić: Mladić “netrpeljiv” i “opsjednut sobom”

Penzionisani general Vojske Republike Srpske (VRS) Bogdan Subotić izjavio je na suđenju Radovanu Karadžiću u Haagu

da je Ratko Mladić “ograničeni” komandant koji je želio vojnu pobjedu.

JUSTICE REPORT

Svjedok je Mladića nazvao “netrpeljivim”, “svojeglavim”, “tvrdoglavim”, “ograničenim” i “opsjednutim sobom”.

Subotić je naglasio da je između Mladića i njegovog štaba, s jedne, i Karadžića kao vrhovnog komandanta, s druge strane, vladalo “veliko nep-ovjerenje”.

“Mladić i vojnici su željeli vojnu pobjedu, a Karadžić i političko vođstvo obustavu rata i rezultate kroz pregovore”, rekao je on.

“Mnogo puta je Karadžić – radi mira i opstanka i Muslimana i Srba i BiH – s vojnog aspekta napravio grešku, a s ljudskog stanovišta je odlično ura-dio”, kazao je Subotić.

On je izjavio da su navodi optužbe da je VRS u julu 1995. počinila genocid nad 7.000 srebreničkih Muslimana “više od 50 odsto prevara”.

“Ne bih mogao reći da je potpuna prevara, ali više od 50 odsto jeste pre-vara... Ja to ne mogu dokazati”, rekao je Subotić, koji je u to vrijeme bio Karadžićev savjetnik, a prethodno glavni inspektor VRS-a i ministar od-brane RS-a.

Subotić je posvjedočio da je poslije zauzimanja Srebrenice bilo zločina i da je general Mladić otišao dalje od onoga što je očekivalo političko vođstvo, odnosno da enklavu stavi pod srpsku kontrolu.

“Ne znam ja ko je dozvolio da se prave zločini. Vrhovna komanda nije. Da li je to dozvolio Mladić, ili su plaćenici to sami uradili, ne zna se i nije još utvrđeno”, kazao je svjedok.

Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske (RS) i vrhovni komandant njenih oružanih snaga, optužen je za genocid počinjen nad oko 7.000 Bošnjaka u Srebrenici.

- 231 -


On je optužen i za progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, teror nad civilima u Sarajevu i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Subotić je rekao da optuženi nikada svjesno ne bi potpisao direktivu kojom je naložio VRS-u da u Srebrenici stvori “nepodnošljivu situaciju nesig-urnosti, bez nade u život i opstanak”.

“Ne vjerujem da bi to prihvatio da je pročitao. Smatram da predsjednik to nije pročitao”, ustvrdio je Subotić.

Suđenje Karadžiću nastavlja se iduće sedmice.

- 232 -


Z 17.06.2013

Karadžić “nije kontrolisao vojsku”

Iskazima svjedoka Odbrane, bivši predsjednik Republike Srpske (RS) Radovan Karadžić nastojao je da dokaže da nije kontrolisao vojne strukture i da većina srebreničkih

Bošnjaka ubijenih u julu 1995. godine nisu bili civili.

JUSTICE REPORT

Milinić, bivši Karadžićev savjetnik za bezbjednost, izjavio je prošle sed-mice na suđenju Karadžiću pred Haškim tribunalom da optuženi “nije kontrolisao Vojsku Republike Srpske (VRS)”, tvrdeći da su generali otvore-no govorili da “Karadžić nije njihov vrhovni komandant”.

“Civilna vlast nije kontrolisala vojne strukture. Glavni štab je samostalno komandovao kao otuđeno tijelo, a predsjednik im je trebao kao pokriće”, kazao je Milinić, podsjećajući da je Karadžić tri puta pokušao da smijeni komandanta VRS-a Ratka Mladića, ali da to nije mogao zato što je Glavni štab VRS-a “imao silu i oružje”.

Naglašavajući da je u julu 1995. imao uvid u mnoštvo bezbjednosnih izv-ještaja, Milinić je tvrdio da nije imao saznanja o ubistvima zarobljenika iz Srebrenice i kako “vjeruje da Karadžić, takođe, nije znao za to”.

Milinić je sugerisao i da nije autentičan Karadžićev potpis na “Direktivi broj sedam” iz marta 1995. kojom je VRS-u naložio da u Srebrenici st-vori nepodnošljive uslove, bez nade u dalji život i opstanak civilnog stano-vništva.

Njemu se na teret stavlja i terorisanje civila u Sarajevu snajperskim i ar-tiljerijskim napadima, progon Bošnjaka i Hrvata, te uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Milinić je izjavio da je “Srebrenica jedna velika namještaljka” i “podvala” zato što je većina od “nekoliko hiljada Muslimana” u julu 1995. poginula u borbi pri pokušaju proboja šumom ka Tuzli.

Optužbu da je VRS strijeljala oko 7.000 muslimanskih muškaraca, Milinić je nazvao “muslimanskom propagandom”.

- 233 -


Karadžić je, po riječima Milinića, od VRS-a u februaru 1994. i avgustu 1995. dobio informaciju da ta vojska nije ispalila granate koje su izazvale brojne žrtve na sarajevskoj pijaci Markale.

Karadžić je optužen za genocid nad 7.000 muslimanskih muškaraca iz Srebrenice u danima nakon što je 11. jula 1995. VRS zauzela tu zaštićenu zonu Ujedinjenih nacija (UN) u istočnoj Bosni.

Svjedok Dušan Kovačević, koji je 1993. bio ministar odbrane RS-a, takođe je izjavio da mu “nije poznato da je Karadžić ikada razgovarao s nekim o Srebrenici”.

“O tome nisam čuo ni jednu jedinu riječ od njega, bilo kakve podatke o žrtvama u Srebrenici”, rekao je Kovačević.

On je posvjedočio da je od Mladića krajem 1995. godine, čuo da je bilo “ne-kontrolisanog ubijanja manjeg broja zarobljenika” iz Srebrenice, koje je bilo osveta za Srbe ubijene prethodnih godina u okolini enklave.

Suđenje Karadžiću biće nastavljeno iduće sedmice.

- 234 -


10.06.2013

Šešeljev cilj bila Velika SrbijaNa suđenju Radovanu Karadžiću, svjedok Odbrane Vojislav

Šešelj potvrdio je da je imao cilj stvaranja Velike Srbije, u koju bi ušle “srpska Bosna, srpska Hercegovina, srpska Makedonija, srpska Crna Gora” i veliki dijelovi Hrvatske.

JUSTICE REPORT

“To je bio i ostao moj generalni cilj, ali ne generalni cilj Srbije i srpskog rukovodstva. To je cilj Srpske radikalne stranke, ali nijedne druge partije”, kazao je Šešelj odgovarajući na pitanja tužioca Alana Tiegera.

On je izjavio i kako u njegovoj Srbiji ne bi bilo nacionalnih manjina, već “nacionalno jedinstvo i sloga Srba pravoslavaca, Srba katolika, Srba mus-limana i Srba ateista”.

Šešelju, bivšem lideru Srpske radikalne stranke, sudi se u Haškom tribu-nalu za zločine počinjene u Hrvatskoj, Vojvodini i BiH od 1991. do 1993. godine.

On je izjavio i da je ogromna većina Hrvata slijedila režim “pokojnog predsjednika Franje Tuđmana i ustašku ideologiju”, dok je Bošnjake naz-vao “Srbima koji su prešli na islam”.

Šešelj je svjedočio na suđenju Radovanu Karadžiću, bivšem predsjedniku Republike Srpske (RS), koji je optužen za genocid počinjen u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, teror nad civilima u Sarajevu i uz-imanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Prema Šešeljevim riječima, pokojni predsjednik Srbije Slobodan Milošević pružio je, tokom ratova u Hrvatskoj i BiH, ključnu pomoć tamošnjim Sr-bima.

“Bez pomoći Srbije, ni Republika Srpska, ni Republika Srpska Krajina ne bi mogle opstati”, kazao je Šešelj.

Tužilac Tieger je potom Šešelju predočio njegovu izjavu iz BBC-jeve serije “Smrt Jugoslavije” da mu je direktno Milošević 1992. tražio da šalje do-brovoljce u BiH, te da je napad na Zvornik u aprilu te godine bio “planiran u Beogradu”.

Šešelj je odgovorio da je ta izjava “prenaglašena” te da ju je rekao zbog sukoba sa Miloševićem.

- 235 -


Tužilac Tieger podsjetio je Šešelja da je, uoči rata, prijetio protjerivanjem Bošnjaka do Anadolije, a svjedok je na to uzvratio da se to odnosilo na “panislamiste, a ne sve Muslimane”.

“Pozivao sam Muslimane da se ne upuštaju u rat sa Srbima, da će najviše stradati. I stradali su – od 100.000 žrtava, 50.000 do 60.000 su Muslimani. Htio sam da ih odvratim od rata i otcjepljenja BiH. Nije se bez volje Srba mogla BiH otcjepiti od Jugoslavije. Moje prijetnje bile su sračunate da ne dođe do rata”, rekao je Šešelj.

Suđenje Karadžiću biće nastavljeno u utorak, 11. juna.

- 236 -


07.06.2013

Karadžić “ne bi pristao na ubistva zarobljenika”

Svjedočeći pred Haškim tribunalom, bivši policijski oficir Republike Srpske Ljubomir Borovčanin rekao je da nije znao

za plan pogubljenja Bošnjaka iz Srebrenice 1995. godine.

JUSTICE REPORT

Borovčanin je rekao da, nakon pada Srebrenice u julu 1995. godine, nije znao za plan pogubljenja Bošnjaka i da mu je “teško povjerovati” da bi Radovan Karadžić pristao na ubistva zarobljenika.

Borovčanin – koji je u aprilu 2010. osuđen na 17 godina zatvora zbog pomaganja ubistava, istrebljenja i progona Bošnjaka iz Srebrenice počin-jenih u julu 1995. – kazao je da je u vrijeme tih događaja komandovao brigadom specijalne policije Republike Srpske.

U pisanoj izjavi, Borovčanin je potvrdio da je 13. jula 1995. ispred skladišta Zadruge u selu Kravica vidio 20 ili 30 beživotnih tijela Bošnjaka.

Policajci pod njegovom komandom koji su obezbjeđivali skladište, kako je navedeno u izjavi, rekli su mu da su zarobljenici ubijeni poslije incidenta u kojem je jedan Bošnjak oteo pušku stražaru i ubio ga.

O ubistvu u Kravici Borovčanin je, kako je izjavio, izvijestio komandu Bratunačke brigade Vojske Republike Srpske (VRS) te Karadžićevog povje-renika za Srebrenicu Miroslava Deronjića.

Prije dolaska u Kravicu, Borovčanin je, kako je kazao, 13. jula 1995. godine u Sandićima vidio komandanta VRS-a Ratka Mladića kako grupi zaro-bljenih Bošnjaka obećava da će “autobusima biti prebačeni u Kladanj, gdje će se pridružiti porodicama”.

On je izjavio da je mislio da je “Mladić iskren” te dodao da u tom trenutku “nije znao ni za kakav plan da se zarobljenici ubiju”.

Dva dana kasnije, kako je rekao, u komandi Zvorničke brigade čuo je da se Bošnjaci dovode u to područje, ali “nije bilo naznaka da će biti ubijeni”.

Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske i vrhovni komandant njene vojske, optužen je za genocid nad oko 7.000 srebreničkih Bošnjaka, koje

- 237 -


su pripadnici VRS-a strijeljali u danima nakon što su 11. jula 1995. godine zauzeli tu enklavu.

U unakrsnom ispitivanju, tužilac Peter McCloskey pitao je Borovčanina pr-ihvata li da je Mladić lagao Bošnjake i da su oni pobijeni.

“Vjerujem da su odvedeni i da je vjerovatno veliki broj tih ljudi pogubljen”, odgovorio je on.

Upitan tvrdi li da policajci pod njegovom komandom nisu počinili nijedan zločin, Borovčanin je odgovorio da to ne tvrdi.

Pozvan od tužioca da navede “koje je zločine počinio” i “koliko je ljudi ubio”, Borovčanin je uzvratio: “Najbolji odgovor na vaše pitanje je meni izrečena presuda... Utvrđeno je da je jedan broj mojih ljudi učestvovao u ubistvima.”

Na konstataciju tužioca da mu je dužnost bila da zaštiti zarobljenike i da to nije učinio, Borovčanin je prihvatio da je “svakako jedan od krivih”.

“Zato sam i osuđen”, rekao je Borovčanin.

Suđenje se nastavlja naredne sedmice.

- 238 -


03.06.2013

Karadžić: VRS nije otvarala snajpersku vatru na civile

Balistički ekspert Odbrane negirao je na suđenju Radovanu Karadžiću navode optužnice da je Vojska Republike Srpske

(VRS), pod vrhovnom komandom optuženog, otvarala snajpersku vatru na stanovništvo Sarajeva.

JUSTICE REPORT

Iskazom eksperta Odbrane za balistiku Mile Poparića, bivši predsjednik Republike Srpske (RS) Radovan Karadžić opovrgavao je pred sudom u Haagu optužbu da je VRS odgovorna za 17 snajperskih napada na civile u Sarajevu.

Prema optužnici protiv Karadžića, koji je bio vrhovni komandant VRS-a, ti napadi bili su, uz dugotrajno granatiranje, dio kampanje terora nad stano-vništvom Sarajeva, koju je VRS sprovodila od 1992. do 1995. godine.

U izvještaju o snajperskim incidentima, Poparić je, poslije analize nalaza istraga sarajevske policije i dostupnog dokaznog materijala, tvrdio da bal-istički nije bilo moguće da su hici doletjeli sa srpske strane ili da su civili bili nenamjerno pogođeni u unakrsnoj vatri VRS-a i Armije BiH (ABiH).

Poparić je tvrdio da su hici na tramvaje u Sarajevu 1994. i 1995. bili is-paljivani sa teritorije pod kontrolom ABiH u centru grada, a ne sa okolnih srpskih položaja.

Na početku unakrsnog ispitivanja, tužilac Fergal Gaynor nastojao je da kredibilitet eksperta Odbrane naruši ukazivanjem da on nije specijalis-ta za snajpere i da nije obučavan za kriminalističke istrage. Poparić je to potvrdio.

Svjedok Odbrane Nenad Kecmanović nazvao je višenacionalni sastav Predsjedništva BiH, čiji je član bio u ljeto 1992. godine, “fasadom za svijet” kojom je predsjednik Alija Izetbegović želio da “kamuflira” svoju politiku “dominacije Muslimana” u “unitarnoj” BiH.

“Umjesto preko Predsjedništva i Vlade, Izetbegović je vladao preko Stranke demokratske akcije (SDA), odnosno preko uže vjersko-nacionalne robi-jaške grupe koja je, zajedno s njim, prije rata bila u zatvoru zbog ‘Islamske deklaracije’”, izjavio je Kecmanović.

- 239 -


Po njegovim riječima, Izetbegovićevo očekivanje da će NATO interveni-sati u korist Muslimana, već u ljeto 1992, negativno je uticalo na njegovu spremnost na kompromis.

Suđenje Karadžiću, koji je optužen za genocid u Srebrenici, progon Mus-limana i Hrvata širom BiH, teror nad stanovništvom Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a, biće nastavljeno ove sedmice.

- 240 -


24.05.2013

Obavještajac negira da je znao za Srebrenicu

Na suđenju Radovanu Karadžiću, bivši obavještajni oficir Vojske Republike Srpske (VRS) Svetozar Kosorić izjavio je da

u ljeto 1995. godine nije znao ništa o masovnim ubistvima muslimanskih zarobljenika iz Srebrenice.

JUSTICE REPORT

Karadžić je svjedočenjem potpukovnika Kosorića pobijao iskaz drugog oficira VRS-a, Momira Nikolića, da je 12. jula 1995. godine, dan poslije zauzimanja Srebrenice, od kolega saznao da će svi zarobljeni Muslimani biti pobijeni.

Kosorić je tvrdio da je prve informacije o ubistvima čuo u oktobru 1995. od predstavnika međunarodne zajednice.

Iako je s komandantom VRS-a Ratkom Mladićem bio u Potočarima, Ko-sorić je tvrdio da tokom tih “deset do 15 minuta” nije vidio kako srpske snage razdvajaju muslimanske muškarce od porodica.

Prihvatajući sugestiju tužioca da je ispitivanje zarobljenika bilo njegova dužnost, Kosorić je rekao da je poslije pada Srebrenice imao drugi zadatak – da prati neprijatelja u okolini Žepe.

Ponavljajući da nije znao za masovna strijeljanja zarobljenika u danima poslije pada Srebrenice, svjedok je kazao da su se te “neprovjerene priče” pričale “po kafanama”. Kako je rekao, vjerovao je da “takvo naređenje ne postoji” i da ga “niko ne može izvršiti”.

Kosorić je, međutim, naglasio da je “moguće” da je odluka o strijeljanju muslimanskih zarobljenika bila “donijeta iza zatvorenih vrata”.

Karadžića, tadašnjeg predsjednika Republike Srpske i vrhovnog koman-danta vojske, optužnica tereti za genocid nad oko 7.000 srebreničkih Mus-limana i progon hiljada žena, djece i staraca. On je optužen i za progon Muslimana i Hrvata širom BiH, teror nad civilima i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Svjedočeći protekle sedmice pred Haškim tribunalom, bivši načelnik opš-tine Skelani Dane Katanić izjavio je da mu Radovan Karadžić u razgov-

- 241 -


orima koje su vodili sredinom jula 1995. godine nije spomenuo ubistva Bošnjaka iz Srebrenice.

“Nije bilo diskusije o bilo kakvim ubistvima zarobljenika iz Srebrenice”, izjavio je Katanić.

Katanić je rekao da je 13. jula 1995. bio u Bratuncu na sastanku i dodao da je u gradu vidio autobuse kojim su iz Srebrenice odvoženi Bošnjaci.

“Nisam gledao koliko ih je i nisam imao potrebu da gledam, vidio sam gužvu. Nisam znatiželjan da gledam tamo gdje ne treba da gledam”, kazao je Katanić.

Na sugestiju tužioca da je istog dana čuo i za “strijeljanje više od 1.000 Bošnjaka” u obližnjem selu Kravica, Katanić je uzvratio da to nije čuo.

Suđenje Karadžiću će biti nastavljeno u utorak.

- 242 -


23.05.2013

Šešelj svjedoči u Karadžićevu korist

Lider Srpske radikalne stranke (SRS) Vojislav Šešelj svjedočiće tokom juna pred Haškim tribunalom u odbranu

bivšeg predsjednika Republike Srpske (RS) Radovana Karadžića.

JUSTICE REPORT

Karadžićeva Odbrana je najavila svjedočenje Šešelja, koji je optužen za zločine nad Hrvatima i Bošnjacima u Hrvatskoj, Vojvodini i BiH počinjene od 1991. do 1993. godine. On se nalazi u sudskom pritvoru u Schevenin-genu, gdje čeka izricanje presude zakazano za 30. oktobar.

Karadžić je optužen za progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, genocid počinjen u Srebrenici, terorisanje stanovništva Sarajeva artiljerijskim i snajperskim napadima i uzimanje “plavih šljemova” Ujedinjenih nacija (UN) za taoce.

Po optužnicama, Karadžić i Šešelj bili su učesnici u istom udruženom zločinačkom poduhvatu čiji je cilj bio trajno i nasilno uklanjanje nesrpskog stanovništva sa velikih dijelova teritorija BiH, koji bi zatim bili uključeni u ujedinjenu srpsku državu.

Šešelj – koji je u pritvoru Tribunala od februara 2003. godine, kada se dobrovoljno predao odmah po objelodanjivanju optužnice – svjedočio je 2005. u odbranu bivšeg predsjednika Srbije Slobodana Miloševića, koji je, po optužnici, predvodio zločinački poduhvat u BiH i Hrvatskoj.

Karadžić je, kao svjedoke Odbrane u junu, najavio i penzionisanog gener-ala Vojske Republike Srpske (VRS) Zdravka Tolimira i pukovnika Ljubišu Bearu, koje je Tribunal nepravosnažno osudio na doživotni zatvor zbog genocida počinjenog u Srebrenici.

- 243 -


17.05.2013

Karadžić: VRS nije gađala civile u Sarajevu

Na suđenju Radovanu Karadžiću, balistički ekspert Odbrane Zorica Subotić negirala je odgovornost Vojske Republike Srpske (VRS) za više minobacačkih napada u Sarajevu s

velikim brojem civilnih žrtava, koji su navedeni u optužnici.

JUSTICE REPORT

U ekspertskom izvještaju Subotić je pobijala nalaze više istraga sarajevske policije i UNPROFOR-a da su minobacačke granate u nizu teških incidena-ta u Sarajevu doletjele iz pravca položaja VRS-a.

Poslije analize istražnog materijala i tragova na terenu, Subotić je sugeris-ala, a u nekim slučajevima i tvrdila, da su projektili bili ispaljeni iz pravca položaja Armije BiH (ABiH).

Karadžić, tadašnji predsjednik Republike Srpske i vrhovni komandant VRS-a, optužen je za terorisanje civila u Sarajevu dugotrajnim granati-ranjem i snajperskim napadima.

Po nalazu Subotićeve, minobacačke granate koje su u sarajevskom naselju Alipašino Polje 22. januara 1994. ubile šestoro djece, a ranile pet osoba, bile su ispaljene iz pravca “UPI instituta”, gdje je bila ABiH, a ne iz okoline Instituta za slijepe, koji je držala VRS.

Sličan zaključak Subotićeva je donijela i u slučaju eksplozija mina koje su 4. februara 1994. u naselju Dobrinja ubile osam, a ranile 18 građana.

Ona je ustvrdila da su sarajevski istražitelji pogrešno odredili pravac doleta mina. Na ostatku mine je primijetila i latinična slova, dok su, kako je rekla, mine u posjedu VRS-a bile obilježene isključivo ćirilicom.

Subotić je kazala da stradanje civila na Markalama u februaru 1994. nije izazvala minobacačka granata, nego “statički aktivirani”, podmetnuti ek-sploziv. Izjavila je i da nije moguće da drugu eksploziju ispred zatvorene tržnice Markale, u avgustu 1995. godine, izazove minobacačka granata a da njen let ne snimi radar UNPROFOR-a.

Tokom unakrsnog ispitivanja, posvećenog tehničkim detaljima, zastupnici Optužbe Catrina Gustafsson i Feargal Gaynor nastojali su da dokažu da je

- 244 -


svoje zaključke Subotić zasnovala na pogrešnom tumačenju istraga koje su o eksplozijama u Sarajevu sproveli UNPROFOR i lokalna policija.

Balističarka Odbrane ostala je, međutim, pri svom iskazu kako su nalazi da su granate bile ispaljene iz pravca položaja VRS-a netačni.

Karadžiću, koji je optužen i za genocid počinjen u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH i uzimanje za taoce pripadnika UNPROFOR-a, suđenje se nastavlja u utorak, 21. maja.

- 245 -


10.05.2013

Karadžić: VRS nije namjerno gađala civile

Svjedočeći u odbranu Radovana Karadžića u Haagu, bivši komandant snaga Vojske Republike Srpske (VRS) oko Sarajeva tvrdio je da nije imao dovoljno informacija o

civilnim žrtvama u glavnom gradu BiH.

JUSTICE REPORT

Stanislav Galić, bivši komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa (SRK) VRS-a, ostao je pri iskazu da korpus pod njegovom komandom nikada nije napadao civile, nego samo vojne mete u Sarajevu, ali je prihvatio da je moglo biti “usputnih civilnih žrtava”.

Generala Galića je Haški tribunal 2006. godine pravosnažno osudio na doživotni zatvor zbog terorisanja stanovništva Sarajeva kampanjom artil-jerijskih i snajperskih napada.

Karadžića, koji je tokom rata u BiH bio predsjednik Republike Srpske (RS) i vrhovni komandant njene vojske, optužnica tereti za teror nad civilima u Sarajevu.

Tokom unakrsnog ispitivanja, tužiteljica Edgerton predočila je Galiću niz protesta koje mu je UNPROFOR ulagao zbog minobacačkih i snajper-skih napada u kojima su civili u Sarajevu bili ubijani i ranjavani. Galić je odgovarao da je takve informacije provjeravao kod podređenih komandi koje su ga izvještavale da su “uzvraćale na vatru” Armije BiH (ABiH) ili da uopšte nisu pucale.

Svjedok je negirao da su njegove snage sprovodile odmazdu nad civilima zbog napada ABiH na drugim prostorima, rekavši da je “vatra bila usmjer-ena na izvore vatre” u gradu.

“Prilikom dejstava na vojni cilj, računali smo da može doći do usputnih civilnih žrtava. Moguće je da je bilo civilnih žrtava”, dozvolio je Galić.

Osvrćući se na Galićevu tvrdnju da je na Čengić Vili u Sarajevu, gdje je u julu 1994. ranjen jedan 13-godišnji dječak, bilo jedinica ABiH, zastupnica Op-tužbe suočila je svjedoka sa iskazom njegovog oficira Blagoja Kovačevića, koji je, ranije svjedočeći u Karadžićevu odbranu, rekao da u toj četvrti nije bilo neprijateljske vojske, niti sukoba.

- 246 -


“Sve je ovo naknadna pamet, ja tada nisam imao te informacije. Meni je žao tog momka, to je dijete... Ponavljam, žao mi je svakog stradalog”, odgovorio je Galić.

Unatoč tvrdnji da SRK nije imao snajperskih jedinica, Galić je ipak kazao da je “moguće” da su pojedinačni snajperisti okupljani u grupe radi posebnih zadataka.

Upitan o eksploziji granate koja je na sarajevskoj pijaci Markale 5. febru-ara 1994. godine ubila 66, a ranila 75 građana, Galić je ostao pri iskazu da njegov korpus nije ispalio projektil. Pogoditi pijacu, kako je rekao, “samo jednom granatom gotovo je nemoguće”.

Ove sedmice svjedočio je i ratni lider Srba u Hrvatskoj Milan Martić, koji je izjavio da nije postojao udruženi zločinački poduhvat protjerivanja Mus-limana i Hrvata sa velikih dijelova teritorija BiH i Hrvatske s ciljem st-varanja nove srpske države. “Apsolutno tvrdim da nikakvog udruženog zločinačkog poduhvata nije bilo i da je to obična konstrukcija ovog suda”, rekao je Martić.

U izjavi, koju je Odbrana uvela u dokaze u pisanom obliku, Martić je tvrdio i da je Karadžićev cilj bilo “očuvanje Jugoslavije” mirnim putem. Po Mar-tiću, Karadžić, koga je nazvao “izuzetno tolerantnim”, nije želio da stvori “čisto srpsku teritoriju”, niti je imao plan “za protjerivanje Muslimana i Hrvata”.

Haški tribunal je 2008. Martića pravosnažno osudio na 35 godina zatvo-ra zbog zločina u Kninskoj krajini i granatiranja Zagreba. Na svjedočenje u procesu protiv Karadžića, Martić je doveden iz Estonije, gdje od 2009. izdržava kaznu.

Unakrsno ispitivanje Martića tužilac Tieger nastaviće u ponedjeljak, 13. maja.

- 247 -


25.04.2013

Jasushi Akashi svjedočio u odbranu Karadžića

Svjedočeći u odbranu Radovana Karadžića, bivši mirovni izaslanik Ujedinjenih nacija (UN) Jasushi Akashi kazao je da istragom nije bilo moguće utvrditi koja je zaraćena strana

ispalila minobacačku granatu koja je u februaru 1994. godine na pijaci Markale u Sarajevu ubila i ranila više od

200 građana.

JUSTICE REPORT

Akashi, koji je tada bio specijalni izaslanik generalnog sekretara UN-a za bivšu Jugoslaviju, posvjedočio je da je ekspertska komisija kojoj je povjerio istragu zaključila da je “granata mogla doletjeti i sa strane srpskih snaga i sa strane snaga bosanske vlade”. Zaključak komisije, koji je Akashi prih-vatio, bio je da je napad mogao doći sa obje strane.

Karadžić je, dan poslije eksplozije, kako je rekao Akashi, kategorično tvr-dio da Vojska Republike Srpske (VRS) nije ispalila granatu i da je to učinila Armija BiH (ABiH).

Na sugestiju optuženog, Akashi je kazao i da je, poslije eksplozije na Markalama, Karadžić pristao na prekid vatre, ali da je vlada BiH “smatrala da to nije dovoljno i da je željela povlačenje artiljerije” VRS-a oko Sarajeva.

Optužnica tereti Karadžića, bivšeg predsjednika Republike Srpske (RS), za kampanju granatiranja i terorisanja civila u Sarajevu. Jedan od incidenata je i granatiranje Markala 5. februara 1994, kada je poginulo 66 građana, a više od 140 ranjeno. Karadžić je optužen i za genocid u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH i uzimanje za taoce “plavih šljemova” UN-a u periodu 1992–1995.

Na sugestiju Karadžića, Akashi je potvrdio da 1994. i 1995. vlasti u Sa-rajevu, ohrabrene od Sjedinjenih Američkih Država (SAD), nisu željele dugoročni sporazum o miru zato što bi to, po njihovom uvjerenju, dozvo-lilo Srbima da zadrže veliki dio teritorija koje su zauzeli.

“Ravnoteža snaga stalno se mijenjala. U početku je VRS bila dominantna i, u jednom trenutku, kontrolisala je 70 odsto teritorije BiH. Pri kraju rata, 1994–1995, vojna ravnoteža se pomjerila u korist ABiH i hrvatskih snaga”, kazao je on.

- 248 -


“Zbog toga su bosanski Srbi željeli trajniji prekid vatre i stabilizovanje situacije, dok je vlada BiH bila protiv bilo kakvog zamrzavanja vojne situ-acije”, posvjedočio je Akashi.

Kao primjer takvog stava vlade Alije Izetbegovića, prvog predsjednika BiH, svjedok je naveo njeno odbijanje da produži četvoromjesečno primirje kra-jem 1994. godine.

“Vi i Hrvati ste pristali na produženje primirja, ali je bosanska strana bila protiv, što je onemogućilo sporazum”, kazao je Akashi, dodavši da su bosanski Srbi bili spremni da vrate osvojene teritorije u okviru trajnog mirovnog rješenja.

Upitan ko je najviše kršio primirja, Akashi je odgovorio: “Sve strane, a naročito vaša, kao i strana bosanske vlade.”

Na pitanje optuženog, svjedok je potvrdio da je odnos snaga promijenjen zahvaljujući vojnoj pomoći koju su, uprkos embargu UN-a, ABiH pružale SAD, Njemačka i neke azijske zemlje.

Svjedok je izjavio da je tačno da ga je Karadžić uvjeravao da ne želi podjelu Sarajeva, već stvaranje “grada blizanca” na srpskoj teritoriji.

- 249 -


23.04.2013

Galić tvrdi da nije znao za napade na civile u Sarajevu

U nastavku svjedočenja na suđenju Radovanu Karadžiću, bivši komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa (SRK)

Vojske Republike Srpske (VRS) Stanislav Galić izjavio je da od 1992. do 1994. godine nije naredio nijedan snajperski

napad na civile u Sarajevu.

JUSTICE REPORT

“Moje naređenje je bilo da niko nema pravo izabrati civila za cilj”, rekao je na suđenju Galić, koji je negirao i da je SRK imao snajpersku jedinicu.

Tribunal u Haagu je 2006. godine pravosnažno osudio Galića na doživotni zatvor zbog terorisanja Sarajlija.

Tokom ispitivanja, Karadžić je iz optužnice navodio incident po incident u kojem su civili u Sarajevu stradali od puščane vatre, pitajući Galića da li je naredio pucanje po civilnom stanovništvu i da li je o tim napadima dobio izvještaje.

Galić je precizirao da su pojedinačni snajperisti imali zadatak da se bore protiv neprijateljskih snajpera i da pucaju na “važne ciljeve”, poput ofi-cira.

Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske i vrhovni komandant njene vojske, optužen je za teror nad civilima u Sarajevu sistematskim granati-ranjem i snajperisanjem. Njemu se sudi i za genocid u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hrvata i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Upitan da li je naredio da se 13. decembra 1992. puca na trogodišnju Anisu Pitu, koja je bila ranjena dok se igrala na balkonu kuće u naselju Širokača, Galić je odgovorio da je “sigurno” da ni on, ni bilo ko drugi u njegovom korpusu nije naredio “da se dejstvuje na dijete”.

Sugerisao je, međutim, da su položaji Armije BiH (ABiH) bili u blizini.

Gotovo identične odgovore Galić je dao i nakon što mu je Karadžić predočio desetak drugih napada u kojima su, kako je napomenuo, civili “navodno” bili ranjeni.

- 250 -


Upitan o ranjavanju dviju žena koje se desilo 25. maja 1994. u autobusu punom putnika u Dobrinji, tadašnji zapovjednik srpskih snaga oko Sara-jeva odgovorio je: “Radili su tramvaji, autobusi; moglo se šetati, raditi u bašti... Pitam se šta smo još trebali da radimo i omogućimo... Bilo je za-branjeno gađanje po prevoznim sredstvima, ali ako se prevozila jedinica, to je bio legitiman vojni cilj.”

Na pitanje predsjedavajućeg sudije O-Gon Kwona “da li, na osnovu onoga što danas zna, isključuje mogućnost da su žrtve navedene u optužnici ubili srpski vojnici”, Galić je izjavio da takvo što ne može tvrditi.

“Mogu reći da žrtve koje se spominju tu ne mogu sve da pobijam da se to nije dogodilo. Sadašnji dokazi pokazuju da je bilo incidenata koji su se dogodili, bez daljega. Ali, u tom vremenu, ponavljam, ja nisam imao takve dokaze”, rekao je on.

Karadžić će ispitivanje Galića nastaviti u utorak, 23. aprila.

- 251 -


18.04.2013

Nije bilo genocida u sedam opština, tvrdi Karadžić

Tužilaštvo Međunarodnog suda u Haagu zatražilo je od Žalbenog vijeća da poništi prvostepenu odluku kojom je

bivši predsjednik Republike Srpske (RS) Radovan Karadžić, na polovini suđenja, oslobođen optužbe za genocid nad Muslimanima i Hrvatima u sedam opština u BiH, izuzev

Srebrenice.

JUSTICE REPORT

Karadžićeva Odbrana je, nasuprot tome, ocijenila da je prvostepeno vi-jeće donijelo ispravnu odluku da nema dokaza da su srpske snage pod Karadžićevom vrhovnom komandom u tim opštinama 1992. počinile gen-ocid nad nesrpskim stanovništvom.

Raspravno vijeće Haškog tribunala je 28. juna prošle godine – nakon što su tužioci okončali izvođenje dokaza – oslobodilo Karadžića optužbe za genocid nad Muslimanima i Hrvatima u opštinama Bratunac, Foča, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik.

Po toj odluci, tužioci nisu dokazali da su zločini srpskih snaga u tim opštinama – uključujući progon i istrebljenje – počinjeni s “genocidnom namjerom” da se Muslimani i Hrvati “unište u potpunosti ili djelimično kao etničke grupe”.

Tokom rasprave o žalbi koju su uložili na tu odluku, tužioci su tvrdili da je ona pogrešna i da su izveli dovoljno dokaza, ne samo o teškim zločinima u opštinama nego i da su zlodjela bila posljedica Karadžićeve “genocidne namjere”.

Tužilac Alan Tieger naglasio je da je dokazano da su srpske snage 1992. u sedam bosanskih opština počinile sve elemente genocida – masovna ub-istva, nanošenje teških fizičkih i psihičkih povreda i stvaranje nepodnošl-jivih uslova za opstanak cijele etničke grupe ili njenih dijelova.

Tieger je podsjetio na teška zlodjela počinjena u logorima Omarska i Ker-aterm i progon skoro cijelog muslimanskog stanovništva iz prijedorske opštine.

- 252 -


Kazao je da su “tijela 5.000 Muslimana bačena u okno rudnika”, nakon čega su srpski zvaničnici “razmatrali da li da ih samelju ili spale”. Kao rezultat, predratni udio Muslimana u ukupnom stanovništvu od 42 odsto, poslije rata smanjio se na jedan odsto.

Karadžićevu “genocidnu namjeru” tužilac je ilustrovao citirajući njegovu izjavu izrečenu u Skupštini BiH u oktobru 1991. godine: “Nemojte misliti da nećete odvesti BiH u pakao, a muslimanski narod možda u nestanak, jer muslimanski narod ne može da se odbrani ako dođe do rata.”

Dopuštajući da bi se neke Karadžićeve izjave mogle shvatiti kao izraz “genocidne namjere”, njegov pravni savjetnik Peter Robinson sugerisao je da to nije bitno zato što genocida nije bilo na terenu, u sedam opština, kao što je utvrdilo i vijeće koje sudi Karadžiću.

“Nema dokaza da je iko postupio po tim izjavama”, rekao je Robinson, naglasivši da su srpske snage imale “priliku i sredstva da unište desetine hiljada nesrba, ali da to nisu učinile”.

Uz podsjećanje da je ekspert Tužilaštva utvrdio da je u ratu u BiH strada-lo dva odsto muslimanskog stanovništva, Robinson se zapitao: “Ako su Karadžić i Mladić imali genocidnu namjeru, kako joj je 98 odsto Muslima-na izmaklo?”

Robinson je podsjetio i da genocid van Srebrenice nije bio utvrđen ni presudom Međunarodnog suda pravde u procesu BiH protiv Srbije, niti ranijim presudama Tribunala zvaničnicima bosanskih Srba, uključujući Momčila Krajišnika, koji je 2009. osuđen na 20 godina zatvora.

Optuženi Karadžić je rekao da ne samo da on nije kriv nego “niko nije kriv za genocid, jer genocida nije bilo”. On je ustvrdio da “u hiljadama mo-jih govora i intervjua” i naređenja, tužioci “ne mogu da nađu genocidnu namjeru”.

“Čak i da nije tako, na terenu nema genocida... Nema genocida nigdje, a zločina je bilo, ali ih je država gonila i zabranjivala”, kazao je Karadžić, ustvrdivši i da je u ratu stradalo procentualno više Srba – 2,8 odsto od ukupnog broja – nego Muslimana.

Preostalih 10 tačaka optužnice tereti Karadžića za genocid u Srebreni-ci, progon Muslimana i Hrvata širom BiH, teror nad civilima u Sarajevu dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem i uzimanje pripadnika UN-PROFOR-a za taoce.

Odluku da li će Karadžiću na teret ponovo staviti optužbu za genocid u sedam opština, Žalbeno vijeće Suda u Haagu donijeće naknadno.

- 253 -


15.04.2013

Suđenje Karadžiću: “Nije bilo planova za protjerivanje

nesrba”Bivši premijer Republike Srpske (RS) Dušan Kozić je pred

Tribunalom u Haagu izjavio da Radovan Karadžić, kao predsjednik RS-a, nikada nije “počinio, naredio, podržavao, niti na bilo koji način uticao na počinjenje ratnih zločina nad

nesrbima”.

JUSTICE REPORT

Prema riječima svjedoka, Karadžić je “dao podršku” odluci Vlade RS-a o prikupljanju informacija o svim zločinima, bez obzira na nacionalnost počinilaca i žrtava.

Kozić, koji je bio predsjednik Vlade RS-a 1994. i 1995., tvrdio je prošle sedmice i da je bošnjačko stanovništvo svojom voljom napustilo Srebren-icu nakon što je Vojska Republike Srpske (VRS) zauzela tu enklavu u julu 1995. godine.

Svjedok je potvrdio da je Vladina delegacija u julu 1995. posjetila Srebren-icu i da su, na zahtjev VRS-a, “mobilisana” sva prevozna sredstva radi “evakuacije Muslimana, na njihov zahtjev”. Vlada za tu evakuaciju, po Koziću, nije imala unaprijed pripremljene planove.

Svjedok je izjavio da ni u jednom izvještaju koji je Vlada RS-a primila nije bilo pomenuto strijeljanje zarobljenika.

Karadžić je optužen za genocid u Srebrenici i druge zločine počinjene nad Bošnjacima i Hrvatima tokom rata u BiH. Na teret mu se stavlja i dugotra-jno artiljerijsko granatiranje Sarajeva, kao i uzimanje međunarodnog os-oblja za taoce.

Predsjednik RS-a Milorad Dodik kao svjedok na suđenju Karadžiću negirao je postojanje udruženog zločinačkog poduhvata srpskog vodstva za trajno i nasilno uklanjanje Bošnjaka i Hrvata sa teritorije BiH, za koju je bilo plan-irano da bude uključena u novu srpsku državu.

Bivši upravnik zatvora Kula kod Sarajeva Soniboj Škiljević posvjedočio je da ratni zarobljenici i drugi pritvorenici u tom zatvoru nisu bili zlostavlja-ni, mučeni, niti ponižavani u periodu od 1992. do 1995. godine.

- 254 -


Škiljević, koji je za upravnika Kule bio postavljen u decembru 1992. godine, izjavio je da nije znao za “pravni osnov” pritvaranja Muslimana, jer je to bilo u “isključivoj nadležnosti vojske” koja ih je i dovela.

Potvrdio je da je VRS odvodila zatvorenike da rade, ali je dodao da nije znao šta. Zatvorenici mu se, kako je izjavio, nisu žalili, već su, naprotiv, sami tražili da idu na rad.

U Kulu su, pored ratnih zarobljenika, po Škiljevićevoj izjavi, smještani i muslimanski civili, koji su, odvojeni od ratnih zarobljenika, čekali “raz-mjenu”, odnosno prelazak u Sarajevo, na teritoriju pod kontrolom Armije BiH (ABiH).

Sud BiH je u julu 2011. oslobodilo Škiljevića optužbe za ratni zločin počin-jen u Kuli.

Suđenje Karadžiću se nastavlja.

- 255 -


10.04.2013

Dodik svjedočio da je Karadžić nevin

Predsjednik Republike Srpske (RS) Milorad Dodik posvjedočio je na suđenju Radovanu Karadžiću u Haškom

tribunalu da nikada nije čuo da je Karadžić od bilo koga tražio da “počini bilo kakav zločin”.

JUSTICE REPORT

Dodik je negirao i postojanje udruženog zločinačkog poduhvata srpskog vodstva za trajno i nasilno uklanjanje Bošnjaka i Hrvata sa teritorije BiH, za koju je planirano da bude uključena u novu srpsku državu.

“Nigdje nisam čuo, ni na jednom sastanku, ni na jednoj skupštini, promo-ciju ovakvih ciljeva, niti da ste vi to bilo kada rekli, niti sam ja od vas bilo kada čuo da ste tražili tako nešto, niti ste bili u funkciji davanja naloga za bilo kakve poduhvate, pogotovo ne zločinačke”, rekao je Dodik obraćajući se Karadžiću.

“Karadžić nikada nije insistirao na činjenju bilo kakvih zločina, niti sam ja svjedok da je on bilo kada u tome učestvovao”, kazao je Dodik.

U unakrsnom ispitivanju, tužilac Alan Tieger predočio je Dodiku da je on sam 2001. godine optužio Srpsku demokratsku stranku (SDS) za organ-izovanje i učešće u zločinima.

Tužilac je citirao Dodikovu izjavu pred “regionalnom skupštinom u Banjoj Luci” da se “mora otvoreno reći da su zločini orkestrirani pod vodstvom SDS-a” i da počinioci “moraju odgovarati pred Haškim tribunalom”.

“To je bila politička borba između mene i SDS-a. To je bio politički govor koji ne mora biti zasnovan na činjenicama, ali ne sporim da sam to rekao”, kazao je Dodik.

Upitan “da li prihvata ili osporava da su nad Muslimanima i Hrvatima počinjeni masovni zločini”, Dodik je uzvratio: “Tamo je bio građanski rat. Organizovane vojne snage imali su Srbi, Hrvati i Muslimani. Na sve tri strane bilo je kršenja ratnog prava i zločina.”

Dodik je ustvrdio i da, “tamo gdje nisu bili naoružani i nisu podržavali vojne akcije, Muslimani nisu bili dirani i nije bilo tragova zločina”.

- 256 -


On je istakao da je Karadžić uporno tražio da se konflikt mirno riješi i da počinioci zločina, pripadnici paravojnih formacija, odgovaraju.

Karadžić, koji je tokom rata u BiH bio predsjednik RS-a i SDS-a, optužen je u Haagu za progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, genocid u Srebreni-ci, teror nad civilima u Sarajevu granatiranjem i snajperisanjem, kao i za uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce, u periodu od 1992. do 1995. godine.

Tokom svjedočenja, Dodik je za rat u BiH okrivio “unilateralnu secesi-ju” od Jugoslavije koju je sprovela Stranka demokratske akcije (SDA) na čelu sa Alijom Izetbegovićem. Izetbegović, koji je bio prvi predsjednik BiH, umro je u oktobru 2003.

Svjedok je kazao da je Izetbegović u to vrijeme predano radio na afirmaci-ji svoje ranije napisane knjige “Islamska deklaracija”, kojom se tražilo uvođenje društva zasnovanog na islamskim vrijednostima i šerijatu.

“Ja sam mogao da vidim iz dana u dan operativnu razradu tih političkih ciljeva iz Izetbegovićeve ‘Deklaracije’, koja je jasno govorila o tome da Muslimani, tamo gdje uspostave vlast, moraju da organizuju islamsku državu”, posvjedočio je Dodik.

Po njegovim riječima, SDA je, kao “izrazito nacionalistička” partija, “up-orno pokušavala da naruši pažljivo izbalansiranu strukturu BiH zasnovanu na činjenici da tamo žive tri naroda”, na kojoj je i danas jedino moguć opstanak BiH.

“Bilo je vidljivo insistiranje SDA da preuzme ingerencije i upravlja čita-vom BiH, kao i da nacionalna prava budu urušena u korist Izetbegovićevog cilja da napravi unitarnu BiH, što bi donijelo muslimansku dominaciju”, naznačio je Dodik.

Svjedok je naglasio da nije bio član SDS-a, ali je vjerovao da je politika Izetbegovića politika opasnih namjera i da je u tom pogledu napravio te-melje za sukob koji će uslijediti i koji je bio dramatičan na prostoru BiH.

Tužilac Tieger je Dodika podsjetio i na izjavu da je Karadžić 1997. godine iz RS-a iznio “36 miliona njemačkih maraka”, na šta je Dodik odgovorio da je kasnije saznao da je taj novac bio “založen za materijale za obnovu RS-a”, i deponovan kod preduzeća u Srbiji.

Suđenje Karadžiću biće nastavljeno 10. aprila.

- 257 -


05.04.2013

Karadžić: VRS nije ograničavala humanitarnu pomoć Srebrenici

Slavko Kralj, bivši oficir Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS), posvjedočio je na suđenju Radovanu

Karadžiću da srpske snage 1995. godine nisu uskraćivale humanitarne isporuke stanovništvu Srebrenice.

DENIS DŽIDIĆ

Kralj je kazao da se Karadžić, tadašnji predsjednik Republike Srpske (RS), zalagao da se humanitarnim konvojima omogući neometan pristup Sre-brenici, ali da je politika Glavnog štaba VRS-a bila da se konvojima prolaz ka enklavama dozvoli “uvijek kada je zaista neophodno”.

“VRS nije dozvoljavala da se u enklave unose sredstva i oprema koju je mogla koristiti Armija BiH”, rekao je Kralj.

Karadžić je optužen za genocid nad oko 7.000 srebreničkih Bošnjaka u danima nakon što je VRS, 11. jula 1995., zauzela tu “zaštićenu zonu”.

U optužnici se navodi da je Karadžić učestvovao u smišljenom manip-ulisanju humanitarnom pomoći Srebrenici, koristeći to kao sredstvo za ostvarivanje političkih i vojnih ciljeva.

Haško tužilaštvo tereti Karadžića i za progon Bošnjaka i Hrvata, teror nad civilima u Sarajevu dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem i uziman-je pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

U unakrsnom ispitivanju, tužiteljka Caroline Edgerton svjedoku je pre-dočila dokumente UNHCR-a o nedovoljnim isporukama hrane za stano-vništvo Srebrenice.

Kralj je prokomentarisao da je “problem bio što se dio hrane izdvajao za muslimansku vojsku”.

Na pitanje tužiteljke da li tvrdi da je za to krivo stanovništvo enklave, sv-jedok je odgovorio: “Dobrim dijelom, to je njihova krivica.”

Uprkos dokumentima da ni “plavi šljemovi” u srebreničkoj enklavi nisu imali dovoljno hrane i goriva, koje mu je predočila tužiteljka, svjedok je tvrdio da je VRS dozvoljavala dovoljne isporuke međunarodnim snagama “po preciznim normativima”.

- 258 -


Holandski bataljon UNPROFOR-a je davao dio svoje hrane i goriva Musli-manima, ustvrdio je svjedok.

U nastavku suđenja Karadžiću, svjedok Odbrane Gojko Čekić je rekao da se prema ratnim zarobljenicima u “sabirnom centru” Batković kod Bijeljine postupalo u skladu sa Ženevskim konvencijama.

Svjedok Čekić, koji je od avgusta 1994. bio komandant “sabirnog centra” u Batkoviću, izjavio je da su ratni zarobljenici bili većinom pripadnici 28. divizije Armije BiH (ABiH). Uslovi u Batkoviću, prema riječima Čekića, bili su dobri. On je dodao da je Vojna policija zarobljenike ispitivala o snazi i položaju jedinica ABiH i zločinima nad Srbima, a stražari su prema njima “korektno postupali”.

“Ne, nije mi poznato da su ljude premlaćivali, tada nisam bio u Batkoviću, niti mi je poznato da se o tome pričalo”, rekao je Čekić.

Karadžić je ove sedmice pred sudije izveo i Radojicu Mlađenovića, bivšeg čelnika srpskih vlasti u Foči, i Milovana Bjelicu, koji je tokom rata u BiH bio predsjednik Skupštine opštine Sokolac.

Mlađenović je kazao da su zlodjela nad Bošnjacima bila “individualni, izolovani slučajevi” za koje su odgovorne paravojne formacije.

Za izbijanje sukoba Bjelica je okrivio “muslimanske ekstremiste” koji su početkom 1992. počinili akte “sabotaže i terorizma”.

Suđenje Karadžiću biće nastavljeno naredne sedmice svjedočenjem aktu-elnog predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, koji je hvalio svog prethodnika Karadžića zbog svega što je dao za Republiku Srpsku.

“Radovan Karadžić je žrtvovao i svoj i komoditet svoje porodice za interese Republike Srpske”, rekao je Dodik u četvrtak novinarima u Banjoj Luci.

- 259 -


04.04.2013

Karadžić se žrtvovao za Srbe, tvrdi Dodik

Aktuelni lider bosanskih Srba Milorad Dodik hvalio je svog prethodnika Radovana Karadžića pred svjedočenje u

njegovu odbranu u Haškom tribunalu.

DENIS DŽIDIĆ

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik rekao je da je Karadžić dao sve za svoj narod, zbog čega će svjedočiti u njegovu odbranu naredne sed-mice u Haškom tribunalu.

“Radovan Karadžić je žrtvovao i svoj i komoditet svoje porodice za interese Republike Srpske”, rekao je Dodik u četvrtak novinarima u Banjoj Luci.

Dodik, koji je bio skupštinski poslanik u Republici Srpskoj (RS) tokom rata u devedesetih, izjavio je da nije vidio Karadžića da čini zločine za koje je optužen kao politički lider bosanskih Srba.

“Kao poslanik u Narodnoj skupštini RS-a, tokom rata sam u više navrata susretao Karadžića, ali nisam svjedok nikakvih zločina”, kazao je on.

Dodik je najavio i da će pred Tribunalom u Haagu reći da je Bosna i Herce-govina učinila nelegalnu secesiju izdvajanjem iz Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ), jer su Srbi 1. marta 1992. godine bojkotirali referendum za nezavisnost, pa se Alija Izetbegović tokom rata lažno pred-stavljao kao predstavnik BiH.

“Predstavnici Srba nisu participirali u institucijama te BiH. Zato i danas ponavljam da BiH ne može opstati kao zajednička država, to je zemlja na izdisaju i teški bolesnik koga samo međunarodna zajednica održava na životu”, zaključio je Dodik.

Haški tribunal je ove sedmice po drugi put odbio Karadžićev zahtjev da naloži bivšem ratnom komandantu Armije BiH (ABiH) Naseru Oriću da se na njegovom suđenju pojavi kao svjedok Odbrane.

Karadžić je u novembru prošle godine prvi put zatražio od Tribunala da naloži Oriću da svjedoči o napadima ABiH iz Srebrenice na srpska sela i okolinu. Taj zahtjev je, međutim, odbijen zato što Karadžić “nije iscrpio sve mogućnosti da obezbijedi Orićevu dobrovoljnu saradnju”.

- 260 -


Karadžić je ponovo kontaktirao Orića i zatražio od njega da svjedoči, ali je Orićev advokat odgovorio da Karadžić nije dokazao kako je izdavanje naloga za svjedočenje neophodno i da svjedočenje njegovog klijenta ne bi pomoglo njegovoj odbrani.

“Vrlo je vjerovatno da je predloženo da se izda nalog zbog propagandnih poena koje bi Karadžić osvojio kada bi ‘unakrsno ispitivao’ Orića”, objas-nio je advokat.

Orić je istakao da nije komandovao snagama ABiH u Srebrenici tokom rata u BiH i da ne može posvjedočiti o tome kako je “Vlada BiH navodno žrt-vovala Srebrenicu” ili o napadima na sela bosanskih Srba prije pada Sre-brenice u julu 1995. godine.

Sudsko vijeće zaključilo je da, iako je Karadžić uložio razuman napor da osigura Orićevu dobrovoljnu saradnju, nalog za svjedočenje neće biti izdat jer informacija koju bi Orić pružio može se osigurati i preko drugih svje-doka.

“Neke od informacija koje Karadžić traži od Orića u načelu su veoma slične onima u svjedočenjima ili dokumentaciji već uvedenima u materijalne do-kaze”, saopćilo je Vijeće u obrazloženju svoje odluke.

Haški tribunal je u julu 2008. oslobodio Orića krivice za zločine nad Srbima počinjene u Srebrenici i okolini, usvojivši njegovu žalbu na prvostepenu presudu kojom je bio osuđen na dvije godine zatvora.

Suđenje Karadžiću za progon Bošnjaka i Hrvata, teror nad civilima u Sara-jevu, genocid u Srebrenici i uzimanje “plavih šljemova” za taoce – kriv-ična djela počinjena u periodu od 1992. do 1995. godine – nastavlja se ove sedmice.

U odvojenom procesu, general u penziji Vojske Republike Srpske (VRS) Radislav Krstić izjasnio se da nije kriv za nepoštivanje suda, za koje je op-tužen zato što je, uprkos obavezujućem nalogu, odbio svjedočiti u odbranu Karadžića.

- 261 -


01.04.2013

Karadžićev svjedok okrivio bošnjačke paravojske za rat

Svjedočeći u odbranu Radovana Karadžića, bivši pomoćnik ministra unutrašnjih poslova Republike Srpske (RS)

Dobrislav Planojević ustvrdio je da su bošnjačke kriminalne grupe izazivale haos i nerede.

JUSTICE REPORT

Prema riječima Dobrislava Planojevića, “početkom rata” bilo je “raširene pljačke” i “kriminalne grupe su bile posvuda”.

Planojević je za izbijanje rata okrivio bošnjačke paravojne formacije. Pre-ma svjedokovoj izjavi, među rezervnim policajcima naoružanim od 1991. godine bilo je 95 odsto Bošnjaka, a neki od njih bili su poznati kriminalci. Oružje je skrivano i u džamijama, napomenuo je svjedok.

On je izjavio da su dokumentovani svi zločini i da nikada nije dobio pis-meni izvještaj o ratnim zločinima nad nesrpskim stanovništvom u BiH.

Karadžić je optužen za progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, genocid u Sre-brenici, terorisanje civila u Sarajevu i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Na suđenju Karadžiću prošle sedmice, svjedok Odbrane Rodoljub Đukano-vić sugerisao je da su u aprilu 1992. godine Bošnjaci sami izrazili želju da napuste Bratunac.

Đukanović je izjavio da mu je u aprilu 1992. godine bivši predsjednik Skupštine opštine Bratunac Nijaz Dubičić kazao da namjerava da izvede sve Bošnjake koji to žele, zatraživši da opštinske vlasti pruže obezbjeđenje.

Svjedok, inače član Kriznog štaba, ustvrdio je i da Karadžić nikada ništa nije naredio Kriznom štabu u Bratuncu. Pri tom iskazu Đukanović je ostao i nakon što mu je, tokom unakrsnog ispitivanja, tužiteljka Caroline Edger-ton pokazala dokumente Kriznog štaba sa sjednice na kojoj je razmatrano “Karadžićevo naređenje”.

Bivši pripadnik Vojne policije Teritorijalne odbrane Bratunac Dušan Mićić svjedočio je da je u školi u Bratuncu vidio nepoznate osobe u uniformama JNA kako odvode i dovode ljude, ali da mu je bilo naređeno da se ne miješa u njihov posao.

- 262 -


Svjedok je kazao da njegova jedinica nije imala ništa s Bošnjacima zat-vorenim u školi.

Božidar Vučurević, bivši predsjednik Skupštine opštine Trebinje, takođe je svjedočio u korist Karadžićeve Odbrane.

On je izjavio da su Bošnjaci iz Trebinja početkom 1993. godine otišli svo-jom voljom, nakon što im je poziv za iseljavanje uputila centrala Stranke demokratske akcije (SDA) iz Sarajeva. Srpske vlasti su, kako je tvrdio, samo obezbjeđivale konvoje, radi sigurnosti Bošnjaka koji odlaze.

“Sve je bilo učinjeno da muslimanski narod bezbjedno ode iz istočne Her-cegovine i da sukoba ne bude u Trebinju”, kazao je Vučurević.

Suđenje Karadžiću biće nastavljeno u utorak, 2. aprila.

- 263 -


22.03.2013

Karadžić: Napadi na vlasti u Bijeljini

U nastavku suđenja Radovanu Karadžiću, svjedoci Odbrane tvrdili su da su 1992. godine bošnjačke snage započele

sukob u Bijeljini.

DENIS DŽIDIĆ

Četiri svjedoka Karadžićeve Odbrane na suđenju u Haškom tribunalu ove sedmice optužila su Bošnjake da su upotrebom paravojske i barikada is-provocirali sukobe u Bijeljini.

Bivši predsjednik Skupštine opštine u Bijeljini Cvijetin Simić izjavio je da su krajem marta 1992. godine bošnjačke paravojske stupile u “oružanu pobunu” protiv legalnih vlasti i time izazvale sukobe u tom gradu.

Simić je izjavio da su bošnjačke paravojske, koje je formirala i naoružala Stranka demokratske akcije (SDA), krajem marta 1992. godine “blokirale Bijeljinu”.

Do 1. aprila izbile su ulične borbe, rekao je Simić, a na sastanku posvećen-om mirnom rješavanju krize, SDA je odbila da podigne barikade i razoruža paravojske dok u grad ne dođu posmatrači Ujedinjenih nacija (UN).

Simić je, kako je izjavio, na osnovu toga zaključio da bošnjački lideri žele da sukobi potraju što je duže moguće. Bošnjačke paravojske, prema sv-jedoku, 2. aprila su zauzele lokalnu bolnicu, sprečavajući civile da prime medicinsku njegu.

“Medijskim lažima” Simić je nazvao izvještaje da su Srbi prvi napali grad i da je palo “na hiljade muslimanskih žrtava”.

Karadžić, bivši lider Srpske demokratske stranke (SDS) i predsjednik Re-publike Srpske (RS), optužen je za progon Bošnjaka i Hrvata počinjen u 20 opština, uključujući i Bijeljinu.

U optužnici se navodi da su srpske paravojske ubile 48 osoba u Bijeljini pri nasilnom preuzimanju grada krajem marta i početkom aprila 1992. godine.

Za izbijanje sukoba Bijeljini u proljeće 1992. godine svjedok Odbrane Ra-dovana Karadžića Svetozar Mihajlović takođe je okrivio SDA.

- 264 -


Mihajlović, koji je tada bio privrednik, a od 1994. i predsjednik opštinske vlade, izjavio je da su Bijeljinu krajem marta 1992. napale muslimanske snage koje je organizovala i naoružala SDA.

Posvjedočio je da je vođstvo SDA blokiralo cijeli grad postavljajući brojne barikade i snajpere na zgrade.

Svjedok je izjavio da nikada nije dobio niti dao naređenje da se nesrpsko stanovništvo deportuje, već da su, naprotiv, lokalne vlasti činile sve da zločine spriječe.

On je potvrdio da su u septembru 1992. u Bijeljini ubijene tri muslimanske porodice, rekavši da je taj “gnusan događaj cijela Bijeljina osudila”, ali je opovrgavao da je zločin “paravojnih formacija” bio planiran.

Druga dvojica svjedoka – zamjenik komandanta Teritorijalne odbrane u Bijeljini Živan Filipović i policijski inspektor Dušan Spasojević – izjavila su da su muslimanske paravojne formacije koje je organizovala i naoružavala SDA 31. marta 1992. blokirale Bijeljinu mnoštvom barikada na ulicama i snajperistima koji su bili na zgradama.

Nastavak suđenja zakazan je za narednu sedmicu.

- 265 -


15.03.2013

Karadžić: Masovna ubistva iz osvete

Svjedok odbrane Radovana Karadžića rekao je da su u julu 1995. godine srpske snage iz osvete počinile masovno ubistvo srebreničkih Bošnjaka u selu Kravica kod Bratunca.

DENIS DŽIDIĆ

Jovan Nikolić je posvjedočio da je to bio “klasičan incident” i primjer osvete, izazvan time što su se bošnjački zarobljenici pobunili i ubili jednog policajca, te ranili još nekoliko čuvara.

Nikolić, koji je bio direktor Zemljoradničke zadruge u Kravici, izjavio je da je ujutro 14. jula 1995. kod skladišta zatekao “užasan prizor”.

“Maskirani vojnici natjerali su desetak ili petnaest zarobljenika da legnu licem ka zemlji i pucali su im u leđa”, prisjetio se Nikolić, koji počinioce nije prepoznao.

Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske (RS) i vrhovni komandant njenih oružanih snaga, optužen je za genocid nad više od 7.000 Bošnjaka iz Srebrenice u danima nakon što je Vojska Republike Srpske (VRS) zauzela tu enklavu u istočnoj Bosni.

Njemu se sudi i za učešće u progonu Bošnjaka i Hrvata, terorisanje civila u Sarajevu i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Prema optužnici, u skladištu Zemljoradničke zadruge u Kravici 13. i 14. jula 1995. godine ubijeno je oko 1.000 Bošnjaka, u prvom u nizu masovnih pogubljenja srebreničkih zarobljenika.

U unakrsnom ispitivanju, tužilac Julian Nicholls podsjetio je svjedoka da je 2001. izjavio da je u kravičkom skladištu “vidio genocid”. Nikolić je odgov-orio da se ne sjeća da je upotrijebio tu riječ i da tada nije znao šta ona po-drazumijeva, ali da ono što je vidio “jeste bilo strašno”.

Na sugestiju tužioca da ubistvo 1.000 ljudi koje traje satima nije moglo biti spontana i emotivna reakcija na pobunu, Nikolić je rekao da “nije bilo 1.000 ljudi, jer ih prostor nije mogao primiti”.

- 266 -


“To je nekontrolisana reakcija ljudi koji ili imaju poremećaj moždani, ili su odmetnici ili imaju osvetu. To nije normalan čovjek koji je mogao to da uradi”, uzvratio je Nikolić.

Aleksandar Tešić, bivši opštinski sekretar za narodnu odbranu u Bratuncu, ispričao je da je 1995. radio u vojnom odsjeku u Bratuncu, i da je te go-dine 14. jula ujutro, iz autobusa kojim je regrute vozio u Zvornik, ispred skladišta u Kravici vidio leševe.

“Smatram da je bilo između 200 i 300 leševa, koji su bili na kamari visine metar i po, pa mi se učinilo, kad sam išao, da su to drva, cjepke poredane. Kad smo prišli, vidio sam da su to ljudi... Prošli smo lagano, strašno je bilo”, rekao je Tešić.

Bivši pomoćnik ministra pravde Republike Srpske Slobodan Avlijaš, kao svjedok Odbrane, izjavio je da srpski krizni štabovi često nisu poštovali instrukcije optuženog o čovječnom postupanju prema “ratnim zarobljen-icima”.

U optužnici je navedeno da je Karadžić učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu sa pripadnicima lokalnih kriznih štabova i para-vojnih snaga u cilju progona nesrpskog stanovništva.

Ekspert za demografiju Stevo Pašalić odbacio je nalaze demografskih ek-sperata Haškog tužilaštva o promjenama u sastavu stanovništva u BiH tokom rata.

Pašalić je ocijenio da su oni “tendenciozni”, zasnovani na pogrešnim uzorcima i da nisu u obzir uzeli sve bitne uzroke demografskih promjena.

Suđenje Karadžiću biće nastavljeno u ponedjeljak, 18. marta.

- 267 -


08.03.2013

Karadžić: “Civili željeli da odu”Svjedoci Odbrane Radovana Karadžića opovrgli su navode optužnice da su njegove snage tokom sukoba protjerivale

civile ili ih zatvarale u logore.

JUSTICE REPORT

Mane Đurić, bivši šef policije u Vlasenici, sugerisao je pred Haškim tribu-nalom da su za sukobe u Vlasenici odgovorni Bošnjaci, koji su se nelegalno naoružavali preko Stranke demokratske akcije (SDA), dok su Srbi oružje zakonito dobijali od Teritorijalne odbrane (TO).

Prema njegovim riječima, srpska vojska u Vlasenici “nije zauzela ništa, već samo oslobodila ono što su bili zauzeli Muslimani”.

Krajem aprila 1992., kako je izjavio svjedok, lokalni srpski krizni štab, čiji je član bio, uspostavio je proceduru kojom je “obezbijedio da iz Vlasenice odu građani koji to žele”.

“Civili koji su željeli da odu – i Muslimani i Hrvati i Srbi – upućivani su u prihvatni centar u Sušici, koji nije bio logor za Muslimane, kako tvrde tužioci”, izjavio je Đurić.

Komandant Sušice, Dragan Nikolić zvani Jenki, pred Haškim tribunalom je 2004. priznao krivicu za progon, ubistva, seksualno nasilje i mučenje bošnjačkih pritvorenika i osuđen je na 20 godina zatvora.

Karadžića, bivšeg predsjednika Republike Srpske, optužnica tereti za pro-gon bošnjačkog stanovništva u Vlasenici.

Svjedok Đurić je izjavio da se Karadžić, tokom njihovih susreta, zalagao za primjenu zakona prema svim građanima, bez obzira na nacionalnost.

Svjedočeći u Karadžićevu odbranu, ljekar iz Bijeljine Milivoje Kićanović opovrgavao je navode optužnice da su srpske snage protjerivale Bošnjake iz tog grada, tvrdeći da su im “pomagale” da odu.

Sukobe u Bijeljini Kićanović je opisao kao posljedicu djelovanja “musli-manskih ekstremista” koji su “blokirali ulice i pucali nasumično na ljude”.

Po riječima Kićanovića, koji se više puta sastajao s Karadžićem, lider bosanskih Srba je u vrijeme napetosti u Bijeljini pozivao na smirivanje tenzija i “iskreno želio da spriječi rat u BiH”.

- 268 -


U korist Karadžića svjedočio je i Savo Bojanović, bivši sudija Vojnog suda u Bijeljini, koji je izjavio da je sudio Srbima koji su počinili krivična djela, navodeći primjer ubistva dvojice zarobljenika u Bijeljini u februaru 1993. godine, kao i silovanje dvije Bošnjakinje.

Obren Marković, bivši član srpskog kriznog štaba, negirao je da su bošn-jački i hrvatski civili bili protjerivani iz grada. Za izbijanje rata u Brčkom okrivio je paravojne formacije SDA i Hrvatske demokratske zajednice (HDZ).

Suđenje će biti nastavljeno iduće sedmice.

- 269 -


01.03.2013

Karadžić “nije želio ‘Veliku Srbiju’”

Vladislav Jovanović, bivši šef diplomatije Savezne Republike Jugoslavije (SRJ), negirao je da je stvaranje jedinstvene srpske države ili “Velike Srbije” bilo cilj srpskih lidera na

Palama i u Beogradu.

JUSTICE REPORT

Kao svjedok Odbrane Radovana Karadžića, Jovanović je ustvrdio da Srbija nije imala teritorijalne pretenzije prema bilo kojoj od bivših jugosloven-skih republika, a “pogotovo ne prema BiH”.

“Maksimalan cilj” Karadžića i vođstva bosanskih Srba, prema riječima sv-jedoka, bio je “ostanak u zajedničkoj državi”, to jest Jugoslaviji.

“Nikada niste izražavali želju da se Republika Srpska odvoji od BiH i prikl-juči Jugoslaviji”, rekao je Jovanović odgovarajući na pitanja Karadžića.

Tokom svjedočenja, Jovanović je sugerisao da je za stradanja stotina civila u Sarajevu bila odgovorna pretežno bošnjačka strana.

Za rat u bivšoj Jugoslaviji, Jovanović je, pored vođa Bošnjaka i Hrvata, okrivio i međunarodnu zajednicu.

Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske, optužen je za genocid u Sre-brenici, progon Bošnjaka i Hrvata, teror nad civilima u Sarajevu i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

U optužnici stoji da su zločini počinjeni u okviru udruženog zločinačkog poduhvata – čiji je član bio i pokojni predsjednik Srbije Slobodan Milošević – u cilju trajnog i nasilnog uklanjanja nesrpskog stanovništva sa teritorija BiH koje bi bile uključene u novu srpsku državu.

Momir Bulatović, bivši predsjednik Crne Gore, posvjedočio je na suđenju Karadžiću da cilj srpskih lidera nije bilo fizičko razdvajanje nacija u BiH, nego odvajanje u “političkom smislu”, kako Srbe ne bi preglasavali Bošn-jaci i Hrvati.

Bulatović je izjavio da mu Karadžić u brojnim razgovorima nije rekao ništa što bi navelo da želi progon Bošnjaka i Hrvata. On je naznačio i da nije bio

- 270 -


svjestan da postoji zajednički zločinački poduhvat za protjerivanje bošn-jačkog i hrvatskog stanovništva u BiH.

Prihvatajući da je protjerivanja ipak bilo, Bulatović je ocijenio da to “nije bio rezultat bilo kakve politike Karadžića”, nego “kolektivnog mental-iteta stanovništva koje je reagovalo instinktivno”, zbog stradanja koje je preživjelo u Drugom svjetskom ratu.

Nastavak suđenja zakazan je za ponedjeljak.

- 271 -


22.02.2013

Karadžić: “Nebrojeni životi mogli biti sačuvani”

Bivši mirovni posrednik Jose Cutilleiro potvrdio je na suđenju Radovanu Karadžiću da je Alija Izetbegović 1992.

prvo prihvatio, a zatim odbio plan o reorganizaciji BiH u tri entiteta, kojim bi bili spriječeni rat i žrtve.

JUSTICE REPORT

Portugalski diplomata Cutilleiro – koji je svjedočio po obavezujućem na-logu suda, a na poziv Karadžićeve Odbrane – ocijenio je da je “istinska tra-gedija” što je sporazum koji je postignut uz njegovo posredovanje propao, podsjetivši da je mirovno rješenje postignuto tri godine kasnije u Daytonu “gotovo isto”, što znači da su “nebrojeni životi mogli biti sačuvani”.

Izgubljeni životi i teritorije bili su “pretežno muslimanski”.

Cutilleiro je posvjedočio da je vođstvo bosanskih Srba u februaru 1992. pr-ihvatilo reorganizaciju BiH u tri etničke zajednice, ali u postojećim grani-cama. Ustavne principe te reorganizacije prihvatile su zatim i druge dvije strane, bošnjačka i hrvatska, dodao je on.

“Nedugo pošto su strane prihvatile principe, do mene je počelo da dop-ire da se predsjednik Izetbegović javno odriče svog pristanka u izjavama bosanskim medijima. Bosanska vlada zvanično je odbacila principe u junu 1992. godine”, izjavio je portugalski diplomata.

Cutilleiro je naznačio da tada nije vjerovao Izetbegoviću, koji je, “uprkos srdačnom maniru, lagao”. Prema riječima svjedoka, sve strane su lagale, ali su “Srbi lagali najmanje”.

Dok ga je unakrsno ispitivao tužilac Alan Tieger, Cutilleiro je rekao da iz-javom ne opravdava zločine. Naznačio je i da je tačno da ustavni principi koje su prihvatile strane nisu bili konačni.

Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske, optužen je za genocid u Sre-brenici, progon Bošnjaka i Hrvata, terorisanje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Kao svjedoka svoje odbrane, Karadžić je izveo bivšeg predsjednika Vrhovnog vojnog suda Republike Srpske Novaka Todorovića, koji je izjavio

- 272 -


da nikada nije imao slučaj da je srpski vojnik koji je bio optužen za ozbiljna zlodjela pušten iz pritvora da se vrati u svoju jedinicu.

U izjavi, koju je Odbrana u dokaze uvela u pisanom obliku, Todorović je naznačio da je Karadžić insistirao na “nezavisnosti” i “pravičnosti” vo-jnog pravosuđa Republike Srpske.

Todorović je izjavio i da je Karadžić bio potpuno nezavisan u svom radu i da civilne i vojne vlasti nikada nisu pokušale da utiču na njega.

Po sjećanju svjedoka, “jednom broju Srba suđeno je za ozbiljne zločine, uključujući silovanje i ubistva”.

Svjedoci Zoran Durmić, Slavko Veselinović i Momir Deurić dali su gotovo identične iskaze, okrivljujući Muslimane, odnosno Stranku demokratske akcije (SDA), za izbijanje rata u Rogatici i Vlasenici, i tvrdeći da su se od 1991. naoružavali i pripremali za rat.

Durmić i Veselinović posvjedočili su da su muslimanske snage u maju 1992. napale srpska sela u okolini Rogatice i sam grad, ubijajući i protje-rujući civile.

Suđenje Karadžiću biće nastavljeno naredne sedmice.

- 273 -


21.02.2013

Karadžić traži pauzu u suđenjuRadovan Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske, zatražio je da mu Haški tribunal odobri jednomjesečnu

pauzu u suđenju zbog “stalnih kršenja” obaveze objelodanjivanja dokaza.

DENIS DŽIDIĆ

U podnesku sudijama Haškog tribunala, Karadžić je istakao da je njegov tim utvrdio da mu Tužilaštvo nije dostavilo izjavu svjedoka Aleksandra Vasiljevića, koja je bila “značajna za Odbranu”.

Prema Karadžićevim riječima, Vasiljević u svojoj izjavi navodi kako je 1991. godine znao za “paravojne formacije bosanskih muslimana” koje su vršile zločine nad pripadnicima Jugoslovenske narodne armije (JNA).

Također, kako tvrdi Karadžić, u izjavi stoji da srpske vlasti nisu tražile dolazak paravojnih formacija iz Srbije, kao i da nisu vršile zločine u Bi-jeljini 1992.

Karadžić u podnesku navodi kako “stalna kršenja” obaveze dostavljanja dokaza Odbrani pokazuju da je “praksa Haškog tužilaštva nepouzdana i nesigurna”.

“Vjerujem da bi u ovom trenutku jedno rješenje bilo da Sudsko vijeće na-loži Haškom tužilaštvu da stavi svoju bazu podataka na raspolaganje timu Odbrane, kako bi Odbrana sama locirala dokaze oslobađajućeg karaktera”, navodi se u podnesku.

Karadžić je optužen za genocid u Srebrenici i druge zločine počinjene nad Bošnjacima i Hrvatima tokom rata u BiH. Na teret mu se stavlja i dugotra-jno artiljerijsko granatiranje Sarajeva, kao i uzimanje međunarodnog os-oblja za taoce.

Tužilaštvo je dokazni postupak protiv Karadžića započelo u aprilu 2010., a završilo krajem maja prošle godine. Trenutno je u toku izvođenje dokaza Odbrane.

- 274 -


15.02.2013

Svjedok: “Karadžić nije bio za protjerivanje Bošnjaka i

Hrvata”Svjedočeći u odbranu Radovana Karadžića, bivši zamjenik ministra unutrašnjih poslova BiH Vitomir Žepinić izjavio je da je optuženi uoči rata zagovarao “političko i kulturno”, a

ne “fizičko” razdvajanje Srba od Bošnjaka i Hrvata.

DENIS DŽIDIĆ

Žepinić je posvjedočio da nikada nije razumio da se Karadžić zalaže za protjerivanje Bošnjaka i Hrvata. Naznačio je da, poznavajući Karadžićev karakter, nije vjerovao da je on to želio.

Kao zamjenik ministra unutrašnjih poslova BiH, Žepinić je, kako je izjavio, imao više problema sa pokojnim predsjednikom Predsjedništva BiH Alijom Izetbegovićem, koji je bio okružen “ekstremnim nacionalistima”.

Po ocjeni svjedoka, Izetbegović je, zbog svoje predsjedničke uloge, bio “najodgovorniji” za izbijanje rata u BiH.

Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske (RS), optužen je za progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH u okviru udruženog zločinačkog poduhvata, njihovog trajnog i nasilnog uklanjanja sa teritorija koje je vođstvo bosan-skih Srba smatralo svojim. On je optužen i za genocid, zločine protiv čov-ječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja.

Karadžić, kako je rekao Žepinić, nije imao ništa sa dolaskom paravojnih jedinica Željka Ražnatovića Arkana u Bijeljinu krajem marta 1992. i zločin-ima koji su tamo počinjeni.

Dok ga je unakrsno ispitivao tužilac Alan Tieger, Žepinić je potvrdio da se protivio podjeli Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) BiH po nacion-alnoj osnovi, što su zagovarali Karadžić i drugi lideri Srpske demokratske stranke (SDS).

“Podjela MUP-a BiH na nacionalnoj osnovi bila je bure baruta, ili fitilj za rat u mojoj državi”, ocijenio je svjedok.

Karadžićeva Odbrana je ove sedmice pozvala svjedoke Mileta Ujića i Vid-omira Banduku, koji su negirali da su u Rogatici i Hadžićima srpske snage

- 275 -


na silu pritvarale u improvizovane logore i zlostavljale, a zatim masovno protjerale nesrpsko stanovništvo.

Banduka, bivši opštinski zvaničnik u Hadžićima, izjavio je da su Bošnjaci u maju 1992. napustili centar tog naselja, poslije čega je uslijedio “napad muslimanskih snaga”. Jedini cilj pripadnika srpske teritorijalne odbrane, a zatim i vojske bosanskih Srba, bio je da “odbrane svoje kuće i porodice”, kazao je Banduka.

Po njegovom svjedočenju, stotine bošnjačkih civila sklonile su se dobro-voljno u lokalni sportski centar da bi bili “zaštićeni”.

Suđenje Karadžiću biće nastavljeno u ponedjeljak.

- 276 -


08.02.2013

Krstić odbio svjedočiti u korist Karadžića

Bivši general Vojske Republike Srpske (VRS) Radislav Krstić, osuđen zbog pomaganja genocida počinjenog u Srebrenici 1995. godine, odbio je da svjedoči u odbranu

Radovana Karadžića, tvrdeći da mu narušeno zdravlje to ne dozvoljava.

DENIS DŽIDIĆ

Na zahtjev Karadžića, Haški tribunal je Krstića na svjedočenje obavezao posebnim nalogom nakon što je odbio da to dobrovoljno učini.

Krstić je kaznu služio u zatvoru maksimalne bezbjednosti u Velikoj Britaniji, ali je vraćen u Haag pošto su mu 2010. godine trojica musliman-skih zatvorenika iz osvete prerezali vrat.

On se pojavio pred sudijama, ali je odbio da pročita svečanu izjavu da će govoriti istinu, čime bi zvanično postao svjedok.

“Vi ste donijeli odluku o zahtjevu Karadžića. Koliko god da je zahtjev ute-meljen pravno, za mene je nerazuman, neljudski i predstavlja akt nasilja”, rekao je Krstić.

“Uz sve poštovanje i uvažavanje odluke Suda, i dalje ostajem pri stavu da isključivo iz zdravstvenih razloga nisam u stanju da svjedočim u ovom predmetu”, dodao je on.

Haški tribunal je 2004. Krstića, bivšeg komandanta Drinskog korpusa VRS-a, pravosnažno osudio na 35 godina zatvora zbog pomaganja i po-državanja genocida počinjenog u Srebrenici.

Bivši predsjednik Republike Srpske (RS) i vrhovni komandant VRS-a Ra-dovan Karadžić optužen je za genocid izvršen nad više od 7.000 Bošnjaka u julu 1995. godine, kao i terorisanje civila u Sarajevu, progon Bošnjaka i Hrvata, te uzimanje pripadnika mirovnih snaga za taoce.

Tvrdeći da ima obzira prema svemu što je Krstić proživio, Karadžić je ostao pri namjeri da mu postavi “samo nekoliko pitanja” o zbivanjima u Sre-brenici zato što “nema zamjenu za ovog svjedoka”.

- 277 -


Sudije su naložile da Krstić do 8. marta bude podvrgnut dodatnim ljekar-skim i psihijatrijskim pregledima radi utvrđivanja da li je mentalno spos-oban da svjedoči.

Američki publicista srpskog porijekla Srđa Trifković svjedočio je ove sed-mice u Karadžićevu odbranu, rjekavši da mu je “teško da vjeruje da bi Karadžić mogao da odobri strijeljanje zarobljenika”.

Trifković je u julu 1995. bio na Palama u posjeti Karadžiću, koji je tada pozvao Glavni štab VRS-a i bio “informisan o Srebrenici”. Karadžić je, po svjedoku, “insistirao da se civili ne maltretiraju”.

U unakrsnom ispitivanju, tužilac Kweku van der Puye tvrdio je da je Trifk-ović bio “portparol” vođstva RS-a, ali je svjedok to negirao, rekavši da je u međunarodnim medijima nastupao kao “analitičar situacije na Balkanu sa bliskim vezama sa liderima bosanskih Srba”.

Zastupnik Optužbe je kredibilitet svjedoka osporavao i sugestijom da je on javno optuživan da “negira genocid” u Srebrenici. Trifković je to potvrdio.

U nastavku suđenja, bivši pripadnik Službe državne bezbjednosti Edin Garaplija je rekao da je jedinica “Ševe” tokom rata vršila zločine koji su pripisivani srpskoj strani.

Svjedočeći po obavezujućem nalogu Haškog suda, nakon što je odbio da svjedoči u korist Karadžića, Garaplija je ispričao da je jedinica “Ševe” – koja je djelovala unutar Službe državne bezbjednosti – snajperom ubila francuskog pripadnika UNPROFOR-a 1995. i da je to potom pripisano srp-skoj strani.

Prema svjedočenju Garaplije, “Ševe” su počinile i druge zločine, poput at-entata na generala Armije BiH (ABiH) Sefera Halilovića, ubistva srpskih civila na Grbavici i strijeljanja zarobljenih srpskih vojnika u jednom sara-jevskom parku.

Suđenje Karadžiću će se nastaviti naredne sedmice.

- 278 -


31.01.2013

Karadžić: Sukob sa MladićemSvjedočeći u odbranu Radovana Karadžića, Dragomir Milošević izjavio je da je komandant Vojske Republike

Srpske (VRS) Ratko Mladić “htio da dominira” i da “u suštini ne poštuje civilnu vlast”.

DENIS DŽIDIĆ

Milošević, bivši komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa (SRK) VRS-a, kojeg je Haški tribunal 2009. proglasio krivim za zločine nad civil-ima počinjene u Sarajevu, kazao je da je Mladić kriv za sukob civilne i vojne vlasti u Republici Srpskoj (RS) tokom rata.

“Mladić je htio da dominira, da nema nikog iznad sebe i da, u suštini, ne poštuje civilnu vlast”, izjavio je Milošević.

On je dodao da je Karadžić pokušao smijeniti Mladića u avgustu 1995. go-dine, ali da su svi generali, osim njega, stali na Mladićevu stranu.

“Ja nikada Mladiću nisam govorio: ‘Generale, vas je Bog poslao da ko-mandujete i vladate.’ Poštovao sam njegova naređenja, ali bez oduševljen-ja koje je on očekivao”, naveo je svjedok.

Na pitanje sudije da li sve to znači da Mladić “nije slušao” Karadžića, Mi-lošević je odgovorio da to “ne može konkretno da kaže”.

Karadžić, bivši predsjednik RS-a, optužen je za terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada, genocid počinjen u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hrvata, te uzimanje pripadnika UNPRO-FOR-a za taoce. Mladiću se sudi za iste zločine.

Dok ga je ispitivao Karadžić, Milošević je negirao da je njegov korpus ometao isporuke humanitarne pomoći, struje, vode i gasa za stanovništvo Sarajeva.

Milošević je negirao i da su snajperisti iz njegove jedinice otvarali vatru na civile u Sarajevu. Potvrđujući da je svaka jedinica unutar SRK-a imala obučene snajperiste, on je kazao da je njihov zadatak bio isključivo pro-tivsnajpersko djelovanje.

Snajperisti ABiH, po svjedoku, gađali su “prvenstveno civile” na srpskoj teritoriji sa zgrada Skupštine i Vlade te nebodera u Sarajevu.

Tužioci će unakrsno ispitivanje Miloševića započeti u ponedjeljak, 3. feb-ruara.

- 279 -


30.01.2013

Karadžiću odbijena žalba na vrijeme za odbranu

Apelaciono vijeće Haškog tribunala odbilo je žalbu Radovana Karadžića na odluku kojom mu je dodijeljeno

ukupno 300 sati za izlaganje dokaza Odbrane.

DENIS DŽIDIĆ

Kako je navedeno u odluci Apelacionog vijeća, Karadžić nije dokazao da je 300 sati nedovoljan period vremena u kojem bi se mogli izložiti svi dokazi.

Apelaciono vijeće je ocijenilo da je potrebno dodijeliti dovoljno vremena optuženom da iznese odbranu, ali također je potrebno voditi računa da postupak ne trpi nepotrebne stanke.

Karadžić se u oktobru ove godine žalio na odluku tvrdeći da mu se ne dozovljava dovoljno vremena da pokuša osporiti 2.300 činjenica sudski utvrđenih u drugim slučajevima pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY).

U žalbi stoji da je Sudsko vijeće pogriješilo što mu je dalo 300 sati za od-branu zbog činjenice da je tokom dokaznog postupka Optužbe potrošio 700 sati na unakrsno ispitivanje svjedoka.

Haško tužilaštvo je tokom dokaznog postupka – koji je trajao od aprila 2010. do maja prošle godine – potrošilo približno 300 radnih sati, tokom kojih je u sudnicu pozvano 196 svjedoka.

Karadžić, bivši predsjednik RS-a, optužen je za terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada, genocid počinjen u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hrvata, te uzimanje pripadnika UNPRO-FOR-a za taoce.

- 280 -


25.01.2013

Karadžić: “VRS nije hotimično gađala civile u Sarajevu”

Bivši komandant Vojske Republike Srpske (VRS) negirao je, kao svjedok Odbrane Radovana Karadžića, da su

njegove snage 1994. i 1995. hotimično granatirale i gađale snajperima civile u Sarajevu.

DENIS DŽIDIĆ

Dragomir Milošević, bivši komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa (SRK) VRS-a, posvjedočio je da se SRK isključivo branio od napada 12. div-izije Armije BiH (ABiH), koja je nastojala da se probije iz Sarajeva.

“Oni su to zvali deblokada Sarajeva, ali se tu nije radilo ni o kakvoj de-blokadi Sarajeva, nego o uništenju SRK-a”, izjavio je svjedok.

Milošević je rekao da je u samom gradu bilo “ukupno 275 komandnih mjesta” Prvog korpusa, 12. divizije i drugih jedinica ABiH. Te komande bile su, po njegovom iskazu, u civilnim objektima.

Generala Miloševića Haški tribunal je 2009. osudio na 29 godina zatvora zbog terora nad civilima u Sarajevu. Da bi svjedočio u Karadžićevu od-branu, on je u Haag doveden iz Estonije, gdje služi kaznu.

Karadžića, bivšeg predsjednika Republike Srpske (RS), optužnica tereti za zločine nad civilima izvršene tokom opsade glavnog grada BiH, kao i za genocid počinjen u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, te uz-imanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Na Karadžićevo pitanje da li je u Sarajevu postojala “ijedna čisto civilna zona, bez ijednog legitimnog cilja”, svjedok je odgovorio da “takvog pros-tora u Sarajevu nije bilo”.

Svjedočeći u odbranu Radovana Karadžića, penzionisani potpukovnik VRS-a Milenko Inđić, bivši oficir za vezu Glavnog štaba VRS-a sa UNPRO-FOR-om, izjavio je da je srpska vojska tokom rata u BiH stalno predlagala opšti prekid vatre i demilitarizaciju Sarajeva u cilju okončanja rata.

Prema Inđićevom svjedočenju, VRS je bila za antisnajperski sporazum postignut 1994. godine, zato što su “Bošnjaci najviše koristili i zloupotre-bljavali snajpere za ubistva sopstvenog naroda”.

- 281 -


On je dodao da se VRS oko Sarajeva samo branila i da je dozvoljavala prolaz ka gradu svim najavljenim humanitarnim konvojima.

Inđić je izjavio da su masovna ubistva Bošnjaka u Srebrenici u julu 1995. godine “organizovali i isprovocirali Bošnjaci”, a “počinile srpske snage”. On je pojasnio da je napad srpskih snaga isprovociran stalnim napadima na okolna srpska sela iz te zaštićene zone Ujedinjenih nacija (UN).

Iskazom svjedoka Trifka Pljevaljčića i Slavka Mijanovića, Radovan Karadžić je nastojao da pred Sudom u Haagu opovrgne optužbu o progonu Bošnjaka iz Foče i sa Ilidže 1992. godine.

“Niko nije bio protjeran. Meni teško pada kada neko kaže da je iz Foče protjeran”, izjavio je Pljevaljčić, koji je bio komandir čete u srpskoj Teri-torijalnoj odbrani.

Svjedok Odbrane Slavko Mijanović, koji se u Srpskoj opštini Ilidža bavio stambenim poslovima, posvjedočio je da su ispražnjeni stanovi davani na korišćenje srpskim izbjeglicama, ali da nisu oduzimani muslimanima “koji su svojom voljom otišli”.

- 282 -


18.01.2013

Karadžić bio “odlučan da zaustavi rat”

Svjedoci Odbrane na suđenju Radovanu Karadžiću u Haškom tribunalu tvrdili su da lider bosanskih Srba nije

želio pokrenuti napad u kojem bi bile ubijene hiljade ljudi.

DENIS DŽIDIĆ

Svjedočeći u odbranu Radovana Karadžića, američki profesor Ronald Hatchett izjavio je da je tokom boravka na Palama u jesen 1994. godine bio “zapanjen” odlučnošću i naporima tadašnjeg predsjednika Republike Srpske (RS) da okonča rat u BiH i sačuva živote civila.

“Neću pokrenuti veliki vojni napad na grad pun ljudi koji bi ubio hiljade na obje strane kad znam da nam ne bi bilo dozvoljeno da ga zadržimo u okviru mirovnog rješenja”, naglasio je Karadžić, po svjedočenju Hatchetta.

Karadžić je ove sedmice nastavio svoju odbranu pozivajući nove svjedoke pred Haškim tribunalom.

Zaštićeni svjedok KW-554, koji je bio obavještajni oficir u glavnoj komandi UNPROFOR-a u Zagrebu, izjavio je da je postojalo “rašireno vjerovanje da su muslimani bili odgovorni za neke od najzloglasnijih incidenata” u ko-jima su tokom rata stradali civili u Sarajevu.

“Vladalo je uvjerenje da muslimanske snage granatiraju sopstveni narod kako bi okrivili Srbe i izazvali međunarodnu intervenciju u svoju korist”, izjavio je oficir iz Kanade.

On je precizirao da su, po saznanjima koje je imao, Bošnjaci bili odgovorni za “bar jednu” od dvije eksplozije na pijaci Markale. U prvoj, 5. februara 1994, ubijeno je 66 osoba, a ranjeno više od 140 građana. U drugoj, 28. avgusta 1995, stradale su 43 osobe, dok je 75 građana ranjeno.

Svjedoci Janko Ivanović i Ilija Miščević potvrdili su da su u sarajevskom naselju Hrasnica, gdje su živjeli tokom rata, vidjeli kako pretežno musli-manske snage iz urbanog područja otvaraju vatru iz pokretnih minobacača na srpske položaje oko grada.

Karadžić je optužen za genocid počinjen u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, teror nad civilima u Sarajevu i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

- 283 -


14.01.2013

Karadžić: Vijeće odbilo izdati nalog Naseru Oriću

Međunarodni sud u Haagu odbio je zahtjev bivšeg predsjednika Republike Srpske (RS) Radovana Karadžića da Nasera Orića, nekadašnjeg komandanta Armije BiH (ABiH) u

tom gradu, obaveže da razgovara sa Odbranom.

MARIJA TAUŠAN

Raspravno vijeće predsjedavajućeg O-Gon Kwona zaključilo je da Karadžić nije iscrpio sve mogućnosti da obezbijedi Orićevu dobrovoljnu saradnju, što je uslov koji se mora ispuniti prije nego što Tribunal, ako ocijeni da je neophodno, izda obavezujući nalog.

Sudije su taj zaključak utemeljile na činjenici da je Orić, preko advokata, odbio da sa Karadžićevim pravnim savjetnicima razgovara samo o zločini-ma nad Srbima počinjenim u Srebrenici i okolini dok je u toku istraga koju vlasti RS-a vode protiv njega zbog tih zločina.

Orićevo svjedočenje značajno je za Karadžićevu odbranu zbog centralne uloge koju je, kao komandant 28. divizije ABiH, imao u vojnim aktivnosti-ma u Srebrenici od 1992. do 1995. godine.

Po Odbrani, Orić može svjedočiti da “ABiH nikada nije demilitarizovala Srebrenicu, kao što je zahtijevano sporazumom sa Ujedinjenim nacijama (UN), i da su, pošto je Srebrenica postala zaštićena zona UN-a, njegove jedinice posjedovale i dopremale teško i pješadijsko oružje, skrivajući ga od UNPROFOR-a”.

Napadi iz Srebrenice na srpska sela takođe bi, prema Odbrani, mogli biti tema Orićevog svjedočenja.

Karadžić je optužen za progon Bošnjaka i Hrvata, terorisanje civila u Sara-jevu, genocid u Srebrenici i uzimanje “plavih šljemova” za taoce, u peri-odu od 1992. do 1995. godine.

Haški tribunal je 2008. oslobodio Orića krivice za zločine nad Srbima počinjene u Srebrenici i okolini, usvojivši njegovu žalbu na prvostepenu presudu kojom je bio osuđen na dvije godine zatvora.

- 284 -


21.12.2012

VRS spasila Bošnjake, tvrdi Karadžićev svjedok

Na suđenju Radovanu Karadžiću pred Sudom u Haagu, svjedok Odbrane Mihajlo Vujasin tvrdio je da je Vojska

Republike Srpske (VRS) 1992. godine spasila Bošnjake iz sela Ahatovići.

JUSTICE REPORT

Mihajlo Vujasin, koji je započeo svjedočenje u srijedu, tvrdio je da se VRS na položajima oko Sarajeva samo branila.

Tužiteljka Kimberly West je svjedoku predočila dokumente iz kojih proi-zlazi da je on komandovao napadom Rajlovačke brigade na selo Ahatovići u maju 1992. godine.

Vujasin, koji je tada bio zamjenik komandanta Rajlovačke brigade, to je negirao, tvrdeći da je na dan napada bio na sastanku sa komandantom VRS-a Ratkom Mladićem.

Odgovarajući na pitanje tužiteljke, svjedok je potvrdio da je “nekoliko sto-tina”, od oko 1.000 bošnjačkih mještana Ahatovića, poslije napada bilo “pritvoreno” u kasarni VRS-a u Rajlovcu.

Naglasio je da je on, zajedno sa Mirkom Krajišnikom, “jedva preživio” štiteći te Bošnjake od izbjeglih i protjeranih Srba iz sarajevskog naselja Pofalići, koji su se sklonili u kasarnu.

Mirko Krajišnik je brat bivšeg predsjednika Skupštine RS-a Momčila Kra-jišnika, kojeg je Sud u Haagu osudio na 20 godina zatvora zbog progona nesrba širom BiH. “Bošnjaci su izbjegli, mi smo ih spasili i smjestili ih tu”, rekao je Vujasin.

Karadžić, bivši predsjednik SDS-a, optužen je za progon Bošnjaka i Hrva-ta, terorisanje civila u Sarajevu, genocid u Srebrenici i uzimanje “plavih šljemova” za taoce, u periodu od 1992. do 1995. godine.

Upitan zna li da je u Ahatovićima do kraja rata ostala samo jedna bošnjačka porodica, svjedok je odgovorio da ne zna. “Znam samo da je stanovništvo izbjeglo u Rajlovac, pa u grad, gdje god su htjeli. Mogli su da se vrate svi koji su htjeli”, dodao je Vujasin.

- 285 -


Na pitanje tužiteljke West zna li da su bošnjački civili u rajlovačkoj kasarni bili “zlostavljani, prebijani i držani u nehumanim uslovima”, Vujasin je odgovorio potvrdno, objašnjavajući da su “pojedinci” napadali Bošnjake i da mu je to stvaralo “strahovite probleme”.

U dodatnom ispitivanju, Karadžić, koji se brani sam, pitao je svjedoka da li su bošnjački civili u Rajlovcu smatrani zatvorenicima. Vujasin je odgovorio da nisu i da su vojne vlasti činile napore da ih što prije “oslobode”.

Karadžiću će se suđenje nastaviti 15. januara 2013. godine.

- 286 -


20.12.2012

Karadžić: Uloga kriznih štabovaBivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić

kroz iskaze svjedoka Odbrane Dragana Šojića i Mihajla Vujasina nastojao je opovrgnuti navode optužnice koji ga terete za teror nad civilima u Sarajevu i progon nesrpskog

stanovništva.

JUSTICE REPORT

Svjedok Šojić, koji je bio zvaničnik Srpske opštine Novo Sarajevo, izjavio je da “nikada nije čuo” da je Srpska demokratska stranka (SDS), čiji je bio član, imala namjeru da progoni građane bošnjačke i hrvatske nacional-nosti.

Krizni štabovi SDS-a u srpskim opštinama, prema Šojiću, bili su formirani zbog priprema Bošnjaka i Hrvata za rat, a njihov cilj je bilo održavanje normalnog života u uslovima ratne opasnosti. Opštinska ratna predsjed-ništva, kako je rekao, nisu imala namjeru da “proganjaju ili unište” nes-rpske zajednice.

Svjedok je potvrdio da je, početkom rata, “u haosu“ na Grbavici bilo “pl-jačke i ubijanja”, ali da su vlasti to uspjele da suzbiju. Kazao je i da je čuo za Veselina Vlahovića zvanog Batko, koji je “predstavljao podjednaku opasnost za sve stanovnike Grbavice, bez obzira na nacionalnost”.

Zbog brojnih zločina nad nesrpskim civilima na Grbavici, Vlahoviću se tre-nutno sudi pred Državnim sudom u Sarajevu.

Karadžić, bivši predsjednik SDS-a, optužen je za progon Bošnjaka i Hrva-ta, terorisanje civila u Sarajevu, genocid u Srebrenici i uzimanje “plavih šljemova” za taoce, u periodu od 1992. do 1995. godine.

Šojić, koji je od juna 1992. do decembra 1993. bio na položaju na saraje-vskom Jevrejskom groblju u četi pod komandom Slavka Aleksića – koga je opisao kao “osobu izuzetnih ljudskih, a prije svega vojnih kvaliteta” – ne-girao je da je to bila jedinica Srpskog četničkog pokreta.

Jedino po čemu je ta četa bila izuzetna, po riječima svjedoka, bilo je to što je odbranila svoje položaje tokom rata.

U unakrsnom ispitivanju, tužiteljka Katrina Gustafson pitala je svjedoka da li su duga kosa i brada koje je Aleksić nosio, i titula “vojvode” koju je

- 287 -


isticao, karakteristične za četnike, na šta je Šojić odgovorio da je Aleksić, “naprotiv, imao prosvijećeno lice” i “u nekim momentima je više ličio na Mojsija”. Kazao je i da “nikada nije čuo” da Aleksić sebe naziva “vo-jvodom”.

Poslije Šojića, u Karadžićevu odbranu svjedočio je Mihajlo Vujasin, bivši zamjenik komandanta Rajlovačke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), a zatim i načelnik inžinjerije u komandi Sarajevsko-romanijskog korpusa (SRK) VRS-a.

Vujasin je izjavio da cilj SRK-a nije bio da “uđe u Sarajevo”, nego da od-brani srpske teritorije i stanovništvo, i spriječi proboj Armije BiH (ABiH) iz grada.

Odbrambena dejstva i vatru sa srpskih položaja svjedok “nije smatrao sis-tematskim i raširenim napadima na civilno stanovništvo”.

Naprotiv, posvjedočio je Vujasin, SRK je, po strogim naređenjima, vatru otvarao samo na neprijateljske položaje, kako bi se izbjegle civilne žrtve. Kako je izjavio, nikada nije znao da je zadatak snajperista bio da gađaju civile i nikada nije dobio niti izdao takvu naredbu.

Vujasina će Haško tužilaštvo unakrsno ispitivati u četvrtak, 20. decembra.

- 288 -


19.12.2012

Suđenje Karadžiću: Srbi se “osjećali ugroženima”

Svjedok Odbrane izjavio je na suđenju Radovanu Karadžiću da je formiranje opštinskog Kriznog štaba u Vogošći u

proljeće 1992. bilo u skladu sa zakonima, negirajući da su bosanski Srbi nasilno preuzimali vlast.

JUSTICE REPORT

Svetozar Stanić, koji je do jeseni 1992. godine bio predsjednik Skupštine Srpske opštine Vogošća i član Kriznog štaba, posvjedočio je da nikada nije dobio naređenje ni sugestiju o progonu nesrpskog stanovništva.

“Svima koji su željeli da odu, to je bilo dozvoljeno, bez obzira da li su Bošnjaci ili Hrvati, dok je Srbima vojnim obveznicima to bilo zabranjeno zbog mobilizacije”, kazao je svjedok.

Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske (RS) i vrhovni komandant njene vojske, optužen je između ostalog, za progon Bošnjaka i Hrvata iz 20 opština u BiH. Na teret mu je stavljeno i terorisanje civila u Sarajevu, gen-ocid počinjen u Srebrenici i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Tokom svjedočenja, Stanić je sugerisao da je opštinski Krizni štab u Vogošći bio posvećen komunalnim problemima, poput redovnog snabdi-jevanja tokom ratnih sukoba.

Formiranje Srpske opštine Vogošća, kako je protumačio Stanić, bilo je u skladu sa odlukom o regionalizaciji BiH.

Stanić je potvrdio da je znao za pritvor u vogošćanskom motelu “Kon-tiki”, u kojem su sprovođene istrage prije nego što bi pritvoreni bili prebačeni u zatvor “Kula”.

U unakrsnom ispitivanju, tužilac Alan Tieger tvrdio je da su krizni štabovi formirani nakon što je rukovodstvo Srpske demokratske stranke (SDS), na čelu s Karadžićem, u decembru 1991. izdalo uputstvo o preuzimanju vlasti u opštinama.

Ponavljajući da je uspostavljanje štabova bilo u skladu sa zakonom, Stanić je potvrdio da je to bilo predviđeno i dokumentom SDS-a koji je on shvatio kao “upozorenje” kako da se Srbi ponašaju pred prijetećom “secesijom” BiH koju su zagovarali Bošnjaci i Hrvati.

- 289 -


Tužilac Tieger je svjedoku predočio da su realizacijom tog dokumenta bosanski Srbi uspostavili čvrstu vlast i kontrolu u opštinama u kojima su bili većina, a “tajne vlade” i oružane jedinice tamo gdje je srpsko stano-vništvo bilo u manjini.

Stanić je to negirao, istaknuvši da su Bošnjaci formirali opštine i krizne štabove prije Srba, koji su se “osjećali ugroženima”.

Na sugestiju tužioca Tiegera da je predsjednik Kriznog štaba u Vogošći Jovan Tintor formirao srpske brigade, ne samo u toj nego i u drugim opštinama, svjedok je uzvratio da to nije tačno, nego da su brigade formirane odlukom legalnog Sekretarijata za narodnu odbranu.

Stanić je negirao i tužiočevu sugestiju da je Tintor bio “na čelu ilegalne brigade u Vogošći”, nakon čega je Tieger svjedoku otkrio da je to rekao Karadžić u skupštinskom govoru 1995. godine.

Tužilac je zatim pitao da li je tačno da je vođstvo bosanskih Srba naložilo da Vogošća “mora biti uzeta zbog industrije”, uključujući i vojnu fabriku “Pretis”, na šta je svjedok odgovorio da je to “djelimično tačno”, ali da je prvenstveni razlog bilo to što je “urbano naselje Vogošća bilo većinski srpsko”.

“Nismo ništa osvajali, naprotiv, štitili smo privredne objekte i industriju”, kazao je Stanić.

Stanić je negirao i da su srpske snage u Vogošći imale namjeru da zauzmu i mjesne zajednice sa bošnjačkom većinom.

Tužilac mu je na to predočio zapisnik sa sastanka održanog 15. novembra 1992. u komandi Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srp-ske, po kojem je Stanić govorio o planovima da se zauzme muslimansko selo Kobilja Glava.

“Meni je nepoznato da su to moje riječi. Odgovorno tvrdim da nisam bio na tom sastanku. Prethodnog dana sam podnio ostavku na sjednici i isključio se iz bilo kakvih aktivnosti”, rekao je Stanić.

Karadžić će sljedećeg svjedoka Odbrane izvesti pred sudije u srijedu, 19. decembra.

- 290 -


18.12.2012

Karadžić: Isključivo odbranaBivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić izveo je pred sudije u Haagu još trojicu svjedoka, koji su negirali optužbe da je Vojska Republike Srpske (VRS) artiljerijom i

snajperima terorisala civile u Sarajevu, a Bošnjake i Hrvate progonila iz srpskih opština.

JUSTICE REPORT

Dvojica bivših pripadnika Sarajevsko-romanijskog korpusa (SRK) VRS-a Izo Golić i Ratomir Maksimović ponovili su iskaz prethodnih Karadžićevih svjedoka da se taj korpus tokom rata u BiH isključivo branio od napada Armije BiH (ABiH) iz Sarajeva i da nije otvarao vatru na civile.

Poručnik Golić, koji je zapovijedao minobacačkom baterijom Prve romani-jske brigade VRS-a, izjavio je da su na meti bile “neprijateljske pješadijske snage”, od kojih su neke bile u civilnim objektima u gradu.

“Naša meta nikada nisu bili civili, niti smo imali namjeru da ih teror-išemo”, kazao je svjedok, dodavši da je “svako normalan” civile uklanjao sa prve linije fronta.

Dok ga je unakrsno ispitivala tužiteljka Caroline Edgerton, Golić je naveo da je na sarajevskom ratištu bio samo do oktobra 1992. godine. Potvrdio je i da dva tenka ABiH koje je ukopane vidio na Koševu, u to vrijeme nisu otvarala vatru.

Penzionisani pukovnik Maksimović, koji je bio oficir za moral u komandi SRK-a, posvjedočio je da je taj korpus bio “odbrambena jedinica” u čijem je sastavu bilo “samo 15 do 20 profesionalnih oficira”.

Korpus je, prema njegovim riječima, sprečavao proboj ABiH iz Sarajeva i štitio srpsko stanovništvo.

Svjedok je naznačio da nije znao da je cilj vojnog i političkog vođstva RS-a bila podjela Sarajeva, ali je znao za zalaganje srpskih lidera da se Sarajevo “demilitarizuje”, što su muslimani odbijali.

I Maksimović je ponovio da su u SRK-u važila stroga naređenja da se ne puca na civile i da se vatrom uzvraća samo na borbene položaje nepri-jatelja.

- 291 -


Po svjedoku, niko od novinara u Sarajevu tada nije obraćao pažnju na srp-ske žrtve.

Posvjedočio je i da je Karadžić tada naredio maksimalnu uzdržanost, zbog čega su borci komentarisali da “nam predsjednik ne da da se branimo”.

Karadžić je optužen i za genocid u Srebrenici, uzimanje pripadnika UN-PROFOR-a za taoce, kao i progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH.

Ratni zvaničnik Srpske opštine Novo Sarajevo Zdravko Šalipur tvrdio je da, nasuprot navodima optužnice, opštinski Krizni štab i Ratno predsjed-ništvo na Grbavici “nisu bili instrument za protjerivanje nesrpskog stano-vništva”, već su radili na uspostavljanju normalnog života.

Svjedoka Šalipura tužioci unakrsno ispituju 18. decembra.

- 292 -


14.12.2012

Karadžić: Na Grbavici nije bilo zločina od 1993.

Suđenje Radovanu Karadžiću nastavljeno je svjedočenjem bivšeg predsjednika Srpske opštine Novo Sarajevo Milorada

Katića.

DENIS DŽIDIĆ

Svjedočeći u četvrtak u Karadžićevu odbranu, Katić je rekao da od marta 1993. godine nije bilo progona Bošnjaka i Hrvata iz sarajevskog naselja Grbavica.

Katić je naveo da je na Grbavici do kraja rata ostalo “1.500 građana nes-rpske nacionalnosti” koji su dobijali penzije i humanitarnu pomoć, kao i Srbi.

Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske (RS) i vrhovni komandant njene vojske, optužen je za progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH i teror-isanje civila u Sarajevu dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem. Ter-eti se i za genocid, te uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Po svjedoku, u ljeto 1992. “raspao se politički sistem BiH”.

Nakon što su u Novom Sarajevu uspostavljene srpske vlasti, dodao je on, “zločini su svedeni na minimum”, i to Karadžićevom zaslugom.

Katić je negirao da je Karadžić ikada naredio prekid dotoka vode i struje gradskom jezgru Sarajeva.

Svjedok je rekao da je vlast u Srpskom Novom Sarajevu smijenjena zato što “nije uradila dovoljno da se spriječe nepravilnosti u podjeli humanitarne pomoći i penzija”.

“Mnogo puta sam čuo da se sa nesrbima nije postupalo kao sa Srbima – da su napuštali Grbavicu i da su proganjani”, rekao je on.

Upitan da li je prethodna vlast počinila zločine, Katić je kazao da za tako nešto “nije čuo”.

U korist Karadžića je svjedočio i Luka Dragićević, koji je od novembra 1994. do kraja rata bio pomoćnik komandanta Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a za moral i vjerska pitanja.

- 293 -


Dragićević je izjavio da “ne zna ni za jedan slučaj zločina u zoni odgovor-nosti Korpusa” u to vrijeme.

Dodao je da je Sarajevsko-romanijski korpus, po naređenju komande, otvarao vatru samo na vidljive neprijateljske položaje, da bi se spriječile civilne žrtve.

Prema njegovom iskazu, Korpus je sve vrijeme rata branio srpska naselja od napada Armije BiH (ABiH), koja je koristila civilne objekte.

Svjedok je ustvrdio i da je okruženje Sarajeva “situacija koja je prirodno postojala i niko je nije stvorio”, zato što su srpska naselja bila oko centra grada, te dodao da Korpus nikada nije uskraćivao stanovništvu Sarajeva struju, gas i vodu.

Bošnjačka strana, po Dragićevićevom svjedočenju, odbila je sve ponude VRS-a da se zajednički istraže incidenti u Sarajevu za koje je okrivljavala srpsku stranu.

Svjedok je potvrdio da su pripadnici UNPROFOR-a bili zarobljeni po nar-eđenju više komande kako bi se VRS zaštitila od vazdušnih udara NATO-a.

Najveći dio unakrsnog ispitivanja, tužilac Julian Nicholls posvetio je osporavanju kredibiliteta svjedoka na osnovu naređenja koja je izdavao.

Tužilac je Dragićeviću predočio naređenje iz 1992. da se “spali” jedno selo u okolini Višegrada. Svjedok je, međutim, uzvratio da je to “bio zaselak od tri kuće” u kojem tada nije bilo civila, a koji je ABiH koristila na prvoj liniji.

Suđenje Karadžiću biće nastavljeno u petak.

- 294 -


12.12.2012

Karadžić: Civili nisu bili metaNa suđenju Radovanu Karadžiću u Haagu, dvojica ratnih oficira Ilidžanske brigade Vojske Republike Srpske (VRS)

negirala su da je ta jedinica namjerno otvarala artiljerijsku i snajpersku vatru na civile u Sarajevu.

JUSTICE REPORT

Svetozar Guzina, koji je zapovijedao jednim od bataljona Ilidžanske bri-gade, i Vladimir Radojčić, nekadašnji komandant te brigade, izjavili su u utorak da su, braneći svoje položaje i naselja, dejstvovali isključivo po vo-jnim ciljevima i da su preduzimali mjere da spriječe civilne žrtve, kao što im je i naredila viša komanda.

Armija BiH (ABiH), nasuprot tome, kako su ustvrdili, zloupotrebljavala je civilne objekte u Sarajevu i iz njih otvarala vatru na VRS.

Karadžić, koji je bio predsjednik Republike Srpske i vrhovni komandant njene vojske, optužen je za teror nad stanovništvom glavnog grada BiH izvođen granatiranjem i snajperskim napadima.

Svjedoci su opovrgavali i odgovornost za više snajperskih napada na civ-ile u zoni Ilidžanske brigade navedenih u optužnici, tvrdeći da snajperske puške koje su imali nisu djelovale u naseljenom mjestu.

Guzina je “čistim podmetanjem muslimana” nazvao navod optužnice da je 26. juna 1994. u Ulici Đure Jakšića srpski snajper ranio 16-godišnju Sanelu Muratović. Tvrdio je i da su tog dana vođene teške borbe i da, stoga, civil-ima tu nije bilo mjesto.

Pri tom iskazu ostao je i nakon što mu je tužiteljka Kimberly West, tokom unakrsnog ispitivanja, pokazala dokumente koji kažu da borbi nije bilo kada se incident dogodio, uključujući i izjavu ranjene djevojčice.

“Vaša stvar je što vjerujete muslimanskim, a ne srpskim izvještajima. Ja ne vjerujem da se to tako desilo”, odgovorio je Guzina.

Zastupnica Optužbe pokazala je svjedoku i njegovu izjavu iz 2003. da je smatrao “potencijalnom metom bilo kojeg muškarca ili ženu blizu linije razdvajanja”.

Ne negirajući da je to rekao, Guzina je dodao da “taj civil nema šta da traži tu”, jer u okolini “nema civilnih objekata”.

- 295 -


Guzina je negirao navod iz izvještaja vojnih posmatrača UN-a da je on u julu 1994. “priznao” da su njegovi snajperi djelovali po civilima i “obećao da će to prestati”.

“Nikada nisamo pucali na civile s namjerom ubijanja. Moguće je da je bilo grešaka, ali namjere nije bilo”, kazao je svjedok.

Komandant Ilidžanske brigade, penzionisani pukovnik Radojčić, potvrdio je, tokom unakrsnog ispitivanja, da je njegova jednica bar jednom 1994. otvorila vatru na konvoj UNPROFOR-a na putu preko Igmana, jedinom ot-vorenom ka Sarajevu.

Tvrdio je, međutim, da je to bio “kombinovani konvoj UN-a i musliman-skih snaga”, navodeći kao potvrdu da je artiljerija ABiH s Igmana odmah uzvratila vatru.

“Muslimanske snage često su se služile nedozvoljenim ratnim lukavst-vom, zaklanjajući se iza UNPROFOR-a i Crvenog krsta”, kazao je Radojčić.

Tužiteljka Caroline Edgerton predočila je svjedoku naređenje kojim mu je 6. aprila 1994. naloženo da u centru Hrasnice i u Sokolović-Koloniji modifikovanom avio-bombom gađa “ciljeve gdje će biti izazvane najveće ljudske žrtve”.

Radojčić je odgovorio da se naređenje odnosilo na neprijateljsku živu silu, a ne na civile, i da ga je tako shvatio i sproveo.

Na opasku tužiteljke da se u naređenju nigdje ne pominju vojne mete, nego ljudske žrtve, svjedok je uzvratio da je spisak vojnih meta već imao i da je gađao komandu ABiH, u namjeri da nanese što veće gubitke neprijatelju.

Nakon što ga je tužiteljka Edgerton suočila sa činjenicom da je 6. aprila 1995. bomba koju je ispalio pogodila “civilnu kuću, a ne vojnu metu”, Ra-dojčić je rekao:

“Izvinjavam se, ali ta kuća je bila 20 do 30 metara od komande i nije bila civilna, nego su u njoj biti stražari te komande. Stradao je jedan vojnik, a to mi je potvrdio i oficir UNPROFOR-a koji ga je vidio u uniformi. Dakle, ipak smo bili precizni”, odgovorio je Radojčić.

Suđenje Karadžiću nastavljeno je u srijedu, 12. decembra.

- 296 -


12.12.2012

Odbijena Karadžićeva žalba za uzimanje talaca

Apelaciono vijeće Haškog tribunala odbilo je žalbu Radovana Karadžića na odluku kojom je odbijen njegov

zahtjev za oslobađanje po tački optužnice koja ga tereti za uzimanje međunarodnih vojnika za taoce 1995. godine.

DENIS DŽIDIĆ

Theodor Meron, predsjednik Haškog tribunala, potpisao je odluku u kojoj je navedeno da Karadžić u svojoj žalbi nije obrazložio zašto smatra da je uzimanje vojnika UNPROFOR-a za taoce bilo legalno.

Karadžić se u julu ove godine žalio na međupresudu Sudskog vijeća Haškog tribunala kojom je odbijen njegov zahtjev za oslobađanje nakon dokaznog postupka Optužbe.

U toj žalbi Karadžić je naveo da pripadnici UNPROFOR-a koje su pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS) zarobili 1995. nisu bili članovi “zaštićene grupe”, s obzirom da su “aktivno učestvovali u sukobu”.

Karadžić je istakao da pripadnici UN-a nisu bili taoci, već ratni zarobljen-ici, s obzirom da su, kako je rekao, “ušli u ratni sukob na stranu musli-mana”.

Međutim, Apelaciono vijeće Tribunala u Haagu odbacilo je ovakvo objašn-jenje Karadžića.

“Spekulativni navodi Karadžića o navodnim aktivnostima koje su po-duzele snage UN-a nisu relevantni za individualnu krivičnu odgovornost optuženog niti pokazuju bilo kakvu grešku u analizi Prvostepenog vijeća u vezi sa statusom pripadnika UN-a nakon zarobljavanja”, navodi se u odluci Apelacionog vijeća.

Karadžiću se optužnicom stavlja na teret da je naredio, planirao i pomagao uzimanje vojnih posmatrača UN-a za taoce 25. i 26. maja 1995. godine. Cilj uzimanja ovih osoba za taoce, kako stoji u optužnici, jeste sprečavanje vojnih udara snaga Sjevernoatlantskog vojnog saveza (NATO) na srpske položaje.

- 297 -


Optužnicom se Karadžiću stavlja na teret i učešće u genocidu, zločini pro-tiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja, u periodu od 1992. do 1995. godine u BiH.

Sudsko vijeće je krajem juna ove godine djelimično prihvatilo Karadžićev zahtjev za oslobađanje poslije okončanja dokaznog postupka Haškog tužilaštva.

Vijeće je zaključilo da su tužioci izveli dovoljno dokaza na osnovu kojih bi se mogla utvrditi Karadžićeva krivica po deset tačaka optužnice, među kojima je i optužba o uzimanju međunarodnih talaca, dok je zaključilo da nema dovoljno dokaza za prvu tačku optužnice, koja se odnosi na genocid počinjen u sedam bosanskohercegovačkih općina 1992. godine.

Haško tužilaštvo je uložilo žalbu na dio odluke Sudskog vijeća kojom je od-bačena prva tačka optužnice, ali odluka o toj žalbi još uvijek nije donesena.

- 298 -


06.12.2012

Karadžić: Batkova problematična grupa na

GrbaviciU nastavku suđenja pred Haškim tribunalom, svjedok

Odbrane Radovana Karadžića negirao je da su Bošnjaci i Hrvati u jesen 1992. godine bili protjerani iz sarajevskog

naselja Grbavica.

JUSTICE REPORT

Branko Radan, bivši predsjednik vlade Srpske opštine Novo Sarajevo, ka-zao je da je oko 300 građana nesrpske nacionalnosti u septembru 1992. napustilo naselje i prešlo u uže gradsko jezgro.

Dok ga je Karadžić ispitivao, svjedok je izjavio da je “veliki problem” vlastima na Grbavici pričinjavala grupa od “devet ljudi koji su došli sa strane”, a koji “nisu dali mira nesrbima”.

“Najveći problem bio je Veselin Vlahović zvani Batko. Nismo davali podrš-ku toj grupi, željeli smo da ih na svaki način udaljimo s naše teritorije i to smo, na kraju, uspjeli”, rekao je Radan.

Karadžiću, bivšem predsjedniku Republike Srpske (RS), sudi se za genocid počinjen u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, teror nad civil-ima u Sarajevu granatiranjem i snajperisanjem, te uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Svjedok je kazao da je jedan od Vlahovićevih ljudi pucao na njegov auto-mobil, poslije čega je bio uhapšen, ali je ubrzo oslobođen.

Nakon što je napustio dužnost predsjednika opštinske vlade, Radana je, kako je rekao, zamijenio Budo Obradović, “koji je htio još veću disciplinu”, ali je “ubijen poslije mjesec dana”.

Opisujući odlazak Bošnjaka u septembru 1992. godine, Radan je ustvrdio da su to učinili da bi “bili bezbjedniji”, budući da su na Grbavici živjeli u kućama na prvoj liniji fronta. “Ne znam da li je bilo dogovora ili su sami odlučili da pređu na drugu stranu”, kazao je svjedok.

- 299 -


U unakrsnom ispitivanju, tužiteljka Katrina Gustafsson svjedoka je suoči-la sa tvrdnjom da su Vlahović i njegovi ljudi imali zaštitu vlasti i da su počinili masovne zločine na Grbavici.

Potvrđujući da je od građana čuo o “sporadičnim, ne stalnim” zlodjelima, Radan je, međutim, negirao da je srpsko vođstvo, u koje je ubrojao i sebe, štitilo Vlahovićevu grupu.

Dokazujući bliskost Vlahovićeve grupe sa vlastima u RS-u, tužiteljka Gus-tafsson poslužila se knjigom Biljane Plavšić – u kojoj je navela da su je u julu 1992. Srbi zaustavili na Grbavici i požalili se na zlodjela “monstruma Batka”.

Ubrzo potom, Plavšić je, kako je napisala, na Palama, pred Karadžićem, sve što je čula prenijela ministru pravde Momčilu Mandiću i ministru un-utrašnjih poslova Mići Stanišiću.

Očekivala je da će svi biti zapanjeni, ali je Mandić samo rekao: “A, Batko.” “Znali su ga dobro i to nisu krili... To su bili njegovi zaštitnici i davali su mu naređenja”, napisala je Plavšić, kako je u sudnici citirala tužiteljka Gustafsson.

Plavšić je u knjizi naglasila i da je od Karadžića zatražila da zbog toga sm-ijeni i uhapsi Mandića i Stanišića, na šta je odgovorio: “Tražiš od mene da odsiječem desnu ruku.”

Svjedok Radan je sugerisao da je knjiga Plavšićeve nevjerodostojan izvor.

Biljana Plavšić je priznala krivicu za zločine počinjene u BiH i potom je osuđena na 11 godina zatvora. Mići Stanišiću se trenutno sudi pred Tri-bunalom u Haagu, a Veselin Vlahović je optužen pred Državnim sudom u Sarajevu. Momčilo Mandić je oslobođen krivice za ratne zločine pred Sudom BiH.

Suđenje Karadžiću bit će nastavljeno u utorak, 11. decembra.

- 300 -


04.12.2012

Karadžić: Civili s Pala otišli svojevoljno

Suđenje nekadašnjem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću nastavljeno je svjedočenjem Zdravka Čvore, bivšeg predsjednika Izvršnog odbora i Kriznog štaba

Skupštine opštine (SO) Pale.

JUSTICE REPORT

Svjedočeći u odbranu Karadžića, Čvoro je izjavio da su bošnjački civili iz tog mjesta u proljeće 1992. otišli svojom voljom, a ne pod prisilom.

“Garantujem da nije bilo prisilnog iseljavanja Bošnjaka sa Pala. Inicijativu su pokrenuli sami Bošnjaci, dolazeći kod nas pojedinačno i kolektivno”, rekao je Čvoro u nastavku suđenja u Haagu.

On je kazao da su se Bošnjaci na Palama “osjećali nesigurno iz straha od osvete zbog zločina” koje su bošnjačke snage počinile nad Srbima na drugim mjestima u tom kraju.

Rezultat tog straha, kako je dodao, bio je “veliki broj zahtjeva za iseljava-nje” koje su podnijeli opštinskim vlastima.

Čvoro je rekao da je išao kod podnosilaca zahtjeva kako bi ih ubijedio da ne odu, garantujući im bezbjednost i sva građanska prava.

Usprkos tome, Bošnjaci su ostali pri svojoj namjeri, a sredinom juna 1992. godine SO Pale “priznala je njihovo pravo na slobodu kretanja”.

Tokom unakrsnog ispitivanja, tužilac Alan Tieger predočio je dokaze da su Bošnjaci napustili Pale zbog pritiska srpske policije, koja ih je “uznemir-avala i prijetila im”, te da je na jednom sastanku SO-a Pale i sam Čvoro protestovao zato što je “policija pokušala da organizuje iseljavanje Bošn-jaka bez znanja političkih vlasti”.

Ograđujući se da nije “mogao da utiče na rad policije”, svjedok je potvrdio da opštinske vlasti “nisu bile zadovoljne radom policije i tražile su da se to popravi”.

Karadžića, bivšeg predsjednika Republike Srpske (RS) i vrhovnog koman-danta njene vojske, optužnica tereti i za terorisanje stanovništva Sarajeva

- 301 -


artiljerijskim i snajperskim napadima, kao i za genocid počinjen u Sre-brenici, te uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Prije Čvore, iskaze su dala tri svjedoka koja su opovrgla navod optužnice da su civili gađani snajperima u Sarajevu.

Rašević, koji je bio komandir jedne od četa Romanijske brigade Vojske Re-publike Srpske (VRS), Vlade Lučić, bivši komandir bataljona u istoj brigadi, i Dragan Maletić, njegov zamjenik, rekli su da njihove jedinice nisu otva-rale artiljerijsku niti snajpersku vatru na civile u gradu.

Suđenje Karadžiću nastavlja se 5. decembra.

- 302 -


03.12.2012

SAD ne dozvoljava Clarku da svjedoči u Karadžićevu korist

Vlada Sjedinjenih Država odbila je odobriti generalu Wesleyju Clarku da svjedoči u korist Odbrane Radovana

Karadžića, navodeći da njegov iskaz “ne bi potkrijepio tvrdnje optuženog”.

DENIS DŽIDIĆ

Bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić tražio je od Vlade Sjedinjenih Američkih Država (SAD) da dozvoli Clarku da svjedoči o dva sastanka koja je održao tokom rata u BiH – jedan sa Karadžićevim kole-gom haškim optuženikom Ratkom Mladićem, a drugi sa pokojnim preds-jednikom BiH Alijom Izetbegovićem.

Karadžić smatra da je Mladić, bivši komandant Vojske Republike Srpske (VRS), u augustu 1994. godine rekao generalu Clarku da je spreman potpi-sati primirje i da “jedva čeka da okonča rat”.

On također vjeruje da je godinu dana kasnije, 1995., Clark obećao Izetbe-goviću da će SAD vojno intervenirati u korist Federacije Bošnjaka i Hrvata ako Srbi ne okončaju rat.

Karadžić je objasnio kako smatra da je obećanje SAD-a bilo “motiv za Bošnjake da 28. augusta 1995. godine insceniraju masakr ’Markale 2’”.

Međutim, u pismu koje je potpisao zamjenik pravnog savjetnika Vlade SAD-a Paul Veidenheimer, objašnjeno je da se Clark sjeća i sastanka sa Mladićem 1994. godine i sastanka održanog 1995. sa Izetbegovićem.

Clark, međutim, tvrdi da je od Mladića izričito tražio da potpiše sporazum o primirju, ali da je bivši komandant VRS-a to odbio.

On je rekao i da ništa nije obećao Izetbegoviću, jer “nije bio ovlašten da daje obećanja, već samo da postavlja pitanja i sakuplja činjenice i utiske”.

“U svjetlu informacija koje je general Clark pružio o gore spomenutim sastancima, njegovo svjedočanstvo ne bi potkrijepilo Karadžićeve tvrdnje, niti bi potkrijepilo njegov argument u vezi s relevantnošću svjedočenja. U skladu s tim, Vlada SAD-a u ovom trenutku neće odobriti svjedočenje generala Clarka”, stoji u podnesku.

- 303 -


Karadžiću se sudi za genocid i zločine protiv čovječnosti počinjene tokom rata u BiH, uključujući genocid u Srebrenici i opsadu Sarajeva.

Prema optužnici, minobacačka granata koja je 28. augusta 1995. godine ubila 43 i ranila 75 osoba na tržnici Markale ispaljena je s položaja VRS-a oko grada.

- 304 -


30.11.2012

Karadžić: Nije pucano na civileNa suđenju Radovanu Karadžiću, svjedok Odbrane rekao je

da VRS tokom rata nije pucala na civile u Sarajevu.

JUSTICE REPORT

Zamjenik komandanta Ilidžanske brigade Vojske Republike Srpske (VRS) major Nikola Mijatović izjavio je da nije imao ni naređenje ni namjeru da teroriše stanovnike Sarajeva, već da su, naprotiv, nadređene komande strogo nalagale da se civili štite a Ženevske konvencije poštuju.

Karadžića, bivšeg vrhovnog komandanta VRS-a i predsjednika Republike Srpske (RS), optužnica tereti za teror nad civilima u Sarajevu dugotrajnim artiljerijskim i snajperskim napadima u periodu od 1992. do 1995. godine.

Potvrđujući da je, uslijed nedostatka granata, VRS koristila modifikovane avio-bombe, negirao je tvrdnju Optužbe da su te bombe bile neprecizne i rekao da su bile lansirane samo na vojne ciljeve.

ABiH je, kako je naveo, imala običaj da puca iz blizine objekata UNPRO-FOR-a, uključujući i komandu u zgradi Pošte, kako bi na međunarodne snage privukla vatru VRS-a.

U unakrsnom ispitivanju, tužiteljka Caroline Edgerton insistirala je da su vojni ciljevi na koje je njegova brigada pucala bili smješteni u “gusto naseljenim područjima” i da je stoga “bilo razumno očekivati” da će rizik od stradanja civila biti veoma visok.

“Još je razumnije bilo da protivnička strana ne djeluje iz blizine civila. Mi smo na vatru odgovarali vatrom”, odgovorio je Mijatović.

Dodao je da je njegova brigada pucala na vojne ciljeve isključivo nakon što su njeni osmatrači javili da “nema civila oko sredstva koje puca na nas”, te da im je cilj bio da neprijatelja zastraše kako bi prestao s dejstvom.

“Ali, znali ste da su civili bili tamo”, sugerisala je tužiteljka Edgerton, što je svjedok prihvatio kao tačno.

Svjedokinje Radojka Pandurević i Angelina Pikulić govorile su na suđenju u četvrtak o životu Srba u Sarajevu tokom rata.

- 305 -


Pandurević, koja je bila odbornica Srpske demokratske stranke (SDS) u Skupštini opštine (SO) Hadžići, izjavila je da je 26. maja 1992. uhapšena i prebačena u logor Silos u Tarčinu.

Na pitanje Karadžića šta je bila osnova za njeno zatvaranje, odgovorila je: “Moj rad u SO Hadžići, što sam bila članica SDS-a i Srpkinja.”

Opisujući život Srba koji su ostali u sarajevskom naselju Pofalići, svje-dokinja Odbrane Angelina Pikulić izjavila je da je “bila kao talac u sopst-venoj kući”, zato što nije mogla nikuda da ide bez dozvole “Alijinih poli-cajaca”, koji su bili u njenoj garaži.

Suđenje će biti nastavljeno u ponedjeljak, 3. decembra.

- 306 -


28.11.2012

Karadžićev svjedok: VRS samo branila naselja

Dvojica svjedoka Odbrane Radovana Karadžića negirala su na suđenju u Haagu navod optužnice da je Vojska Republike

Srpske (VRS) od 1992. do 1995. godine sistematskim i raširenim granatiranjem i snajperisanjem terorisala civile u

Sarajevu.

JUSTICE REPORT

U gotovo identičnim iskazima, koje je optuženi Karadžić u dokaze uveo u pisanom obliku, nekadašnji oficiri VRS-a Mile Sladoje i Zoran Kovačević izjavili su da su njihove jedinice, u okviru Sarajevsko-romanijskog korpu-sa (SRK), isključivo branile srpska naselja i da nisu napadale civile u gradu.

Kako su istakli, komanda Korpusa naredila je da civili ne budu uzimani za metu. Obojica svjedoka, međutim, dozvolila su mogućnost da su civili u Sarajevu bili “kolateralne žrtve” vatre kojom je VRS uzvraćala na napade Armije BiH (ABiH) iz civilnih gradskih područja.

Po Sladoju i Kovačeviću, cilj SRK-a bio je da spriječi prodor Prvog korpusa ABiH iz Sarajeva i upotrebu te jedinice na drugim frontovima u BiH.

Dok ga je unakrsno ispitivala tužiteljka Caroline Edgerton, Sladoje, koji je bio komandant jednog od bataljona Prve sarajevske brigade VRS-a u Nedžarićima, potvrdio je da je sa položaja tog bataljona uzvraćana vatra na civilne četvrti, uprkos visokom riziku da će doći do civilnih žrtava.

On je ustvrdio, međutim, da u tom dijelu Sarajeva “nije bilo nijedno iskl-jučivo civilno naselje”, već je vladalo “jedinstvo civila i vojske”.

“Kako od nas možete očekivati da ne uzvratimo na vatru koja nas ugroža-va... Nije bilo moguće da otvorimo vatru na vojne ciljeve a da ne ugrozimo civile, zato što su oni bili tu... Zato je dolazilo do kolateralnih žrtava... Djelovali smo po vojnim ciljevima, ali ne isključujem mogućnost da su civili stradali”, posvjedočio je Sladoje.

On je izrazio i sumnju da je ABiH u više incidenata u kojima su stradali građani Sarajeva pucala na sopstveno stanovništvo da bi okrivila VRS.

Svjedok Kovačević, koji je bio artiljerac u Vogošćanskoj i Prvoj sarajevskoj brigadi VRS-a, angažovan na frontu oko Žuči, izjavio je da su minobacači

- 307 -


ABiH bili razmješteni oko civilnih objekata, uključujući i akušersku klin-iku.

VRS je, kako je naveo svjedok, zbog toga preduzimala mjere za sprečavanje civilnih žrtava, odustajući u više slučajeva od uzvraćanja na vatru.

Svjedočeći u odbranu Karadžića, bivši komandant Igmanske brigade Vo-jske Republike Srpske (VRS) Velimir Dunjić u utorak je izjavio u Haagu da ta brigada na sarajevskom ratištu 1992. i 1993. nije činila zločine.

Dunjić je kazao da je njegova brigada isključivo branila “šest sjeveroza-padnih” sarajevskih opština u kojima su živjele “desetine hiljada” Srba pred ofanzivama ABiH.

Karadžića, bivšeg predsjednika Republike Srpske i vrhovnog komandanta njene vojske, optužnica tereti za kampanju terora snajperskim i artiljeri-jskim napadima na stanovnike Sarajeva i genocid u Srebrenici.

Suđenje Karadžiću biće nastavljeno u četvrtak.

- 308 -


15.11.2012

Suđenje Karadžiću: Svjedok o opsadi Sarajeva

Iskazom bivšeg oficira Vojske Republike Srpske (VRS), Radovan Karadžić je na suđenju u Haagu negirao

odgovornost za dva napada na civile u Sarajevu, izvedena 1993. i 1994. godine.

JUSTICE REPORT

Dušan Zurovac, tadašnji komandir jedne od četa Prve sarajevske brigade VRS-a u Ozrenskoj ulici na Vracama, kazao je da sa položaja njegove jed-inice nije bilo moguće ni vidjeti mjesta na kojima su civili bili napadnuti. Kako je rekao, “smetala su brda”.

Prema optužnici, VRS je ispalila hitac koji je 3. septembra 1993. u sara-jevskoj Ulici Ivana Krndelja ranio 35-godišnju Nađu Tarić i njenu osam godina staru kćer Elmu. Karadžićevoj vojsci na teret je stavljeno i ranja-vanje u stomak 13-godišnjeg Seida Solaka, 22. jula 1994. u Ulici Miljenka Cvitkovića u naselju Čengić Vila.

Svjedok je ustvrdio da su rovovi VRS-a bili suviše udaljeni – više od kilo-metra – da bi sa njih moglo biti pucano na civile u gradu.

“To je nemoguće jer se ispred nas nalazila neprijateljska vatrena linija, i da se neko popne na krov pa da puca na ženu koja vodi dijete – to je sulu-do”, rekao je Zurovac.

Kao dokaz da se poprišta incidenata nisu mogla vidjeti sa položaja Zu-rovčeve čete, Karadžić je priložio fotografije koje su napravili istražitelji Tužilaštva.

Karadžić, koji je bio predsjednik RS-a i vrhovni komandant njene vojske, optužen je za teror nad civilima u Sarajevu izvođen dugotrajnim granati-ranjem i snajperisanjem.

Kao i prethodni svjedoci Odbrane, Zurovac je kazao da su pripadnici njegove čete branili svoje kuće i porodice, kao i da nisu išli u ofanzivu ka “zatvorenom” Sarajevu.

Nasuprot tome, Armija BiH (ABiH) je, po svjedoku, neprekidno napadala i provocirala VRS u namjeri da pomjeri njene linije.

- 309 -


U unakrsnom ispitivanju, tužiteljka Kimberly West rekla je svjedoku da je VRS držala Sarajevo u opsadi i da je ABiH stoga pokušavala da se probije.

Zurovac je to negirao tvrdeći da su “kriminalci, koji su preko noći posta-li visoki oficiri neprijateljske vojske, iznutra zatvorili Sarajevo da bi opl-jačkali” građane.

Odgovarajući na konstataciju tužiteljke da je samo držanje grada u opsadi ofanzivan čin i agresija, Zurovac je pitao “kako može čovjek biti agresor na svoju kuću” i “može li Sarajevsko-romanijski korpus sa 15.000 ljudi držati u opsadi 65.000 ljudi”, koliko ih je, po njemu, imala ABiH.

Karadžić svoju odbranu pred Sudom u Haagu nastavlja 15. novembra.

- 310 -


14.11.2012

Suđenje Karadžiću: Mještani Vraca se branili

Svjedočeći u odbranu Radovana Karadžića pred Međunarodnim sudom u Haagu, bivši oficir Vojske Republike

Srpske (VRS) negirao je da je VRS 1992. protjerivala Bošnjake iz sarajevskog naselja Vraca, gdje je bila njegova

jedinica.

JUSTICE REPORT

Božo Tomić, koji je bio komandir čete i pomoćnik komandanta bataljona u Prvoj sarajevskoj brigadi VRS-a, izjavio je da vojska s Vraca nije napadala civile ni civilne objekte u Sarajevu. Naglasio je da nikada nije dobio ni izdao takvo naređenje.

Karadžić, bivši predsjednik RS-a i vrhovni komandant njene armije, op-tužen je za progon nesrpskog stanovništva širom BiH i teror nad civilima u Sarajevu dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem.

Tomić je kazao da je njegova jedinica, čiji su pripadnici bili većinom mještani, isključivo branila svoje naselje i “nikada nije otvarala vatru u dubinu Sarajeva”, već samo “na vojne ciljeve na liniji razdvajanja”.

On je potvrdio da je jednom prilikom za kopanje rovova i tranšeja na položajima njegove jedinice u Ozrenskoj ulici bila iskorištena grupa zaro-bljenih Bošnjaka iz zatvora u Kuli, koju je poslala viša komanda. Upitan da li zna da je angažovanje ratnih zarobljenika za kopanje rovova pro-tivno Ženevskim konvencijama, Tomić je odgovorio da je njihov rad bio “potpuno bezbjedan”, a da je “sam dolazak na liniju bio nesiguran” zbog izloženosti položaja vidiku sa obližnjih solitera na kojima je bila Armija BiH (ABiH).

U unakrsnom ispitivanju, tužiteljka Katrina Gustafsson je svjedoka suočila sa tvrdnjom da su Bošnjaci bili protjerivani iz sarajevskih naselja pod srp-skom kontrolom. Tomić je negirao da je u njegovoj ulici bilo protjerivanja, dodavši da “pretpostavlja” da “negdje jeste bilo”, jednako kao i prot-jerivanja Srba iz četvrti koje su kontrolisale bošnjačke snage.

Potvrdio je, međutim, da su njegove “komšije i drugari” Bošnjaci i Hrvati, koji su bili “uznemireni i uplašeni”, napustili svoje domove u Ozrenskoj

- 311 -


ulici i prešli preko Miljacke u grad, sugerišući da su to učinili da bi pobjegli od ratnih dejstava.

Uz tvrdnju da je svjedok na kraju rata 1995. tražio da se spriječi povratak Bošnjaka na Grbavicu – što je on negirao – tužiteljka Gustafsson je iz ratne bilježnice komandanta VRS-a Ratka Mladića citirala Tomićeve riječi da “narod na Grbavici želi da ostane ako se garantuje da Bošnjaci i njihova policija i vlast neće doći”.

Tomić je pojasnio da je tražio da se ne vraćaju “bošnjačka policija i vlast, da nas hapse i maltretiraju”, a ne “Bošnjaci koji su imali pravo da se vrate u svoje kuće”.

Usprkos dokumentima koje mu je predočila tužiteljka, Tomić je negirao da je iz njegove jedinice pucano u gradske četvrti iza linije fronta. “Nema svrhe ispaljivati granate po dubini dok vam je linija ugrožena. Niko razu-man to ne bi činio”, kazao je svjedok.

Suđenje će biti nastavljeno 14. novembra.

- 312 -


13.11.2012

Karadžić traži svjedočenje Nasera Orića

Bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić zatražio je od Haškog tribunala da naloži ratnom

komandantu Armije BiH u toj enklavi Naseru Oriću da se pred sudom pojavi kao svjedok njegove Odbrane.

JUSTICE REPORT

U podnesku upućenom Raspravnom vijeću, zahtijeva se da Tribunal pose-bnim nalogom obaveže Orića na svjedočenje zato što je odbio Karadžićev poziv da to učini dobrovoljno.

Kako je navedeno, Orić je preko advokata odbio Karadžićev poziv, uz obra-zloženje da bi njegov iskaz pred Tribunalom mogao biti samooptužujući, odnosno da bi ga vlasti Republike Srpske mogle iskoristiti u istrazi koju vode protiv njega zbog sumnje da je počinio ratne zločine.

Tema svjedočenja, kako se dodaje, mogli bi biti i napadi iz Srebrenice na srpska sela i otvaranje vatre na posmatračke punktove UNPROFOR-a.

Karadžić je optužen za genocid počinjen u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hrvata te uzimanje “plavih šljemova” UN-a za taoce između 1992. i 1995. godine.

Prema Odbrani, Orićevo svjedočenje je bitno za dokazivanje legitimnosti naredbe za napad na Srebrenicu.

“Orićevo svjedočenje značajno je za Karadžićevu odbranu zbog centralne uloge koju je kao komandant 28. divizije ABiH igrao u vojnim aktivnostima u Srebrenici, od 1992. do 1995. godine”, navodi se u podnesku.

O Karadžićevom zahtjevu Vijeće predsjedavajućeg sudije O-Gon Kwona će naknadno odlučiti.

Haški tribunal je 2008. oslobodio Orića krivice za zločine počinjene nad Srbima u Srebrenici i okolini, usvojivši njegovu žalbu na prvostepenu presudu kojom je bio osuđen na dvije godine zatvora.

- 313 -


09.11.2012

Karadžić: Napadi na vlastiti narod

Bivši vojni posmatrač Ujedinjenih nacija (UN) posvjedočio je na suđenju Radovanu Karadžiću da su vlasti u Sarajevu

1992. “ubijale svoj narod radi medija”, pokušavajući da tako izazovu međunarodnu vojnu intervenciju protiv Srba.

JUSTICE REPORT

Svjedočeći u Karadžićevu odbranu, novozelandski pukovnik Richard Gray to je nazvao dijelom “sveobuhvatne strategije” vlade i Armije BiH (ABiH).

Gray je ustvrdio da je ABiH otvarala minobacačku vatru iz blizine civilnih objekata i komande UNPROFOR-a kako bi se na njih navukla vatra sa srp-skih položaja.

Pretežno bošnjačke snage su, kako je kazao svjedok, “imale običaj” da granatiraju prostor ispred zgrade Predsjedništva BiH za vrijeme brojnih posjeta međunarodnih diplomata i mirovnih posrednika.

“Granata bi obično pala dok je strani zvaničnik razgovarao sa Alijom Izet-begovićem u zgradi Predsjedništva”, rekao je Gray.

Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske (RS) i vrhovni komandant njene vojske, optužen je za terorisanje stanovništva Sarajeva artiljerijskim i snajperskim napadima, u periodu od 1992. do 1995. godine.

Gray je ABiH označio kao najvjerovatnije odgovornu za minobacački napad na grupu mladih Sarajlija kojima su vojnici UNPROFOR-a dijelili slatkiše ispred komande međunarodnih snaga u zgradi Pošte 13. jula 1992. godine. U eksploziji je smrtno stradala jedna djevojčica, a više tinejdžera je ran-jeno.

Prema izjavi svjedoka, na komandu UNPROFOR-a pucali su i snajperi sa okolnih zgrada.

Zbog svih tih dejstava smišljenih da isprovociraju odgovor sa srpskih položaja na civilne objekte i UNPROFOR, kao i zbog ubistava “plavih šl-jemova” iz Ukrajine i Francuske, kako je rekao Gray, komanda snaga UN-a ulagala je oštre proteste Predsjedništvu BiH.

- 314 -


U unakrsnom ispitivanju, zastupnik Optužbe je svjedoku sugerisao da vo-jni posmatrači UN-a nisu mogli utvrditi ko je tada prvi otvarao vatru, a ko uzvraćao.

“Nismo mogli sigurno 100 odsto, ali sa 85 odsto sigurnosti jesmo”, odgov-orio je Gray.

On je potvrdio da bi VRS neproporcionalnom vatrom uzvraćala na dejstva iz Sarajeva, ilustrujući da bi na šest granata uzvratila sa “30, 40 i 50”.

Suđenje Karadžiću biće nastavljeno iduće sedmice.

- 315 -


07.11.2012

Karadžić: Negiranje napada na Sarajevo

Svjedočeći u korist Odbrane Radovana Karadžića, dvojica bivših pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS) negirala su da su njihove jedinice sa položaja oko grada otvarale vatru

na civile.

JUSTICE REPORT

Predrag Trapara, koji je bio komandir jedne od četa Prve sarajevske mo-torizovane brigade VRS-a, i Slobodan Tuševljak, koji je u istoj brigadi ko-mandovao jednim vodom, ponovili su iskaz prethodnih Karadžićevih sv-jedoka da su samo branili svoje položaje od napada bošnjačkih snaga iz Sarajeva.

Prema sažetku njihovih pisanih izjava, koje je Karadžić pročitao, Trapara i Tuševljak posvjedočili su da nikada nisu dobili naređenje, ni imali namje-ru, da terorišu stanovništvo Sarajeva niti da izazivaju civilne žrtve.

Kao i prethodni svjedoci Odbrane, Trapara i Tuševljak tvrdili su da njihove jedinice nisu imale obučene snajperiste, te da stoga nisu mogle biti odgov-orne za stradanja civila, koji su, po optužnici, bili na meti snajpera VRS-a.

Vjerodostojnost svjedoka Trapare tužilac Fergal Gaynor u unakrsnom ispi-tivanju nastojao je da naruši predočavajući da je svjedok u oktobru 1991. bio uhapšen dok je kamionom transportovao ogromne količine oružja i municije.

“Nisam znao da je bilo toliko, nisam municiju ni tovario niti joj prilazio”, odgovorio je svjedok.

Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske (RS) i vrhovni komandant njene vojske, optužen je za genocid počinjen u Srebrenici, progon Bošnja-ka i Hrvata širom BiH, te uzimanje međunarodnog osoblja za taoce.

Trapara je negirao da je njegova brigada imala “značajan broj snajperskih pušaka” sve dok mu tužilac nije iz dokumenta VRS-a naveo cijeli spisak tih pušaka.

U svojoj izjavi, svjedok Tuševljak negirao je odgovornost njegove jedinice za dva snajperska napada na civile, koji su navedeni u optužnici, tvrdeći

- 316 -


da se sa njenog položaja nisu mogla vidjeti mjesta na kojima su civili po-gođeni.

Kako je u optužnici navedeno, 3. septembra 1993. u ulici Ivana Krndelja u centru Sarajeva jednim hicem su ranjene 35-godišnja Nađa Tarić i njena osmogodišnja kći Elma. Seid Solak, koji je tada imao 13 godina, ranjen je u stomak 22. jula 1994. u naselju Čengić Vila.

Nakon što mu je tužiteljica Caroline Edgerton pokazala slike sa tih mjesta, Tuševljak je dozvolio mogućnost da su se ona mogla vidjeti sa položaja susjednih četa VRS-a.

Ove sedmice svjedočio je i Slavko Gengo, bivši komandant jednog od batal-jona Prve romanijske brigade VRS-a na obodima Sarajeva, koji je izjavio da sa minobacačkih položaja njegove jedinice 5. februara 1994. nije ispaljena granata koja je na sarajevskoj pijaci Markale usmrtila i ranila više od 200 osoba.

U sažetku Gengove izjave, koji je u sudnici pročitao optuženi Karadžić, doslovno su ponovljene tvrdnje iz iskaza svih dosadašnjih svjedoka Od-brane – da se VRS oko Sarajeva isključivo branila, da artiljerijom nije gađala civilne objekte, koje su zloupotrebljavale muslimanske snage, i da nije imala namjeru da teroriše civile.

Iako je rekao da se o eksploziji na Markalama informisao iz medija, penzi-onisani potpukovnik Gengo sugerisao je da su taj zločin inscenirale vlasti u Sarajevu.

“Odgovorno tvrdim da VRS nije ispalila granatu na pijacu Markale”, ust-vrdio je svjedok.

Suđenje Karadžiću nastaviće se u četvrtak, 8. novembra.

- 317 -


05.11.2012

Karadžić: Cilj odbrana, ne napad

U nastavku suđenja Radovanu Karadžiću, svjedok Momir Garić kazao je da srpske snage 1992. godine nisu imale

namjeru da terorišu civile u Sarajevu, već samo da odbrane srpska naselja.

JUSTICE REPORT

Garić, bivši oficir Teritorijalne odbrane (TO) u Novom Sarajevu, kazao je da je cilj Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske (VRS) bio da spriječi proboj Armije BiH (ABiH) iz Sarajeva na srpske teritorije.

Snage VRS-a, prema riječima svjedoka, poštovale su odredbe međunar-odnog prava, dok su bošnjačke snage zloupotrebljavale civilne objekte i krijumčarile oružje u humanitarnoj pomoći.

Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske i vrhovni komandant njene vojske, optužen je za terorisanje civila u Sarajevu dugotrajnim artiljeri-jskim i snajperskim napadima od 1992. do 1995. godine. Njemu se sudi i za genocid, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Kada je počeo rat – rekao je Garić – Jugoslovenska narodna armija se ras-pala, a štabovi Teritorijalne odbrane su se “sami organizovali”, uključu-jući i onaj u Novom Sarajevu, gdje je svjedok radio.

“Organizovana grupa građana postavila je odbrambenu liniju ispred kuća i naselja gdje su Srbi. Nije bilo nijednog slučaja da su Srbi napali neko naselje sa muslimanskom većinom. Prve linije razdvajanja ostale su ne-promijenjene do kraja rata”, posvjedočio je Garić.

Početkom maja 1992. godine, prema Gariću, jedna brigada JNA stigla je u Novo Sarajevo i sebi priključila lokalnu TO jedinicu. Sredinom maja, ta brigada je preuzela kontrolu nad Grbavicom, “kako bi zaštitila većinsko srpsko stanovništvo”.

Istovremeno, u jakom napadu “muslimanskih snaga” na Pofaliće, ubijeni su mnogi srpski civili, rekao je Garić i dodao da je u decembru 1992. prešao na dužnost u Ministarstvu odbrane RS-a.

- 318 -


Dok ga je unakrsno ispitivalo Tužilaštvo, Garić je negirao da je bio “ko-mandant bataljona” VRS-a, iako je to bilo navedeno u jednoj njegovoj izja-vi, uz tvrdnju da je organizovao “odbranu srpskog naroda” kao oficir TO-a opštine Novo Sarajevo.

Tužilaštvo je svjedoku prezentovalo niz presretnutih razgovora u kojima osoba identifikovana kao Momo Garić 21. aprila 1992. traži hitnu pomoć u ljudstvu i “oklopu” nakon što su se njegovi borci “spustili do Miljacke” i upali u okruženje.

Svjedok je insistirao da on nije Momo Garić koji ih je vodio.

“To ne liči na moj glas, kao da je dječiji”, rekao je Garić.

Na pitanje sudije O-Gon Kwona da li je njegov nadimak Momo, Garić je odgovorio da nije, nego da ga zovu “Moka ili Moćo”.

Nakon toga, Gariću je predočen spisak svjedoka Karadžićeve Odbrane, gdje je on naveden kao Momo Garić. “Nisam to znao, ja se potpisujem kao Mo-mir”, odgovorio je svjedok.

Suđenje Karadžiću će biti nastavljeno u utorak, 6. novembra.

- 319 -


05.11.2012

Karadžić zatražio konačno oslobađanje optužbe za

genocidRadovan Karadžić zatražio je od Apelacionog vijeća Haškog

tribunala da odbije žalbu Optužbe na odluku kojom je oslobođen krivice za genocid izvršen u sedam općina u BiH.

DENIS DŽIDIĆ

U svom podnesku, Karadžić je napomenuo da je “važno da se jednom zau-vijek potvrdi ono što su Međunarodni sud pravde i četiri vijeća Haškog tribunala zaključili – da događaji u općinama u BiH 1992. nisu genocid”.

“To ne znači da žrtve nisu podjednako patile ili da zločini protiv njih nisu značajni. Oni koji povezuju genocid sa stepenom patnje žrtava čine tim žrtvama veliku nepravdu”, istakao je Karadžić.

Karadžić, bivši predsjednik i vrhovni komandant snaga Republike Srpske (RS), optužen je za genocid počinjen u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hr-vata u općinama pod kontrolom srpskih snaga, terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada, te uzimanje pri-padnika Ujedinjenih nacija (UN) za taoce.

Karadžić je, nakon dokaznog postupka Tužilaštva okončanog u maju ove godine, tražio da bude oslobođen po svim tačkama optužnice.

Sudsko vijeće je utvrdilo da su tužioci izveli dovoljno dokaza protiv njega po deset tačaka, uključujući i genocid počinjen u Srebrenici, ali ga je oslo-bodilo optužbe za genocid izvršen u sedam općina u BiH.

Zaključeno je da, iako postoje dokazi o zločinima koji su sistematski čin-jeni protiv Bošnjaka i Hrvata u Bratuncu, Foči, Ključu, Prijedoru, Sanskom Mostu, Vlasenici i Zvorniku, priroda, skala i kontekst tih zločina nisu dosegli nivo koji bi “objektivnom presuditelju” dokazao da su učinjeni sa genocidnom namjerom.

Karadžić u podnesku navodi da, čak i ako Apelaciono vijeće utvrdi da je došlo do pogrešnog zaključka, odluka Prvostepenog vijeća ne bi trebala biti ukinuta, jer to ne bi bilo “u interesu pravde i efikasnosti”.

- 320 -


“UN može hraniti dvoje djece u Africi cijeli mjesec za cijenu od 150 KM po, koliko po satu košta jedan advokat u ovom slučaju. Kada se to pomnoži sa ozbiljnim brojem sati koji bi bili potrošeni da se ponovo izvode dokazi o tački jedan, Apelaciono vijeće bi trebalo da razmotri kako takva odluka ne bi bila odgovoran način trošenja javnih sredstava”, ustvrdio je Karadžić.

Optuženi je dodatno tražio da Apelaciono vijeće održi dva javna ročišta na području BiH na kojima bi Haško tužilaštvo i Odbrana iznijeli stavove o ovom pitanju. Karadžić smatra da bi ročišta trebalo organizovati u Sara-jevu i Banjoj Luci kako bi se rad Tribunala približio građanima BiH, te se promicalo pomirenje i mir u zemlji.

- 321 -


01.11.2012

Bivši oficir svjedočio da VRS nije gađala Markale

Na suđenju Radovanu Karadžiću, bivši pripadnik UNPROFOR-a posvjedočio je da mu je ruski oficir rekao

da eksploziju na sarajevskoj pijaci Markale nije izazvala minobacačka granata ispaljena sa srpskih položaja.

JUSTICE REPORT

Svjedočeći na suđenju Radovanu Karadžiću, optuženom za genocid u BiH, inžinjerijski oficir iz Ukrajine pri UNPROFOR-u Sergej Moroz izjavio je da mu je ruski potpukovnik Nikolaj Rumjancev kazao da je na Markalama eksplodirala “specijalna eksplozivna naprava” aktivirana na tlu.

Po optužnici, granata koja je 5. februara 1994. ubila 66, a ranila 140 građa-na, na Markale je ispaljena sa položaja Vojske Republike Srpske (VRS).

Haško tužilaštvo tereti Karadžića za teror nad civilima u Sarajevu dugotra-jnim granatiranjem i snajperisanjem. On je optužen i za genocid počinjen u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH te uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Svjedok Moroz izjavio je i da je, nakon što je neko vrijeme poslije eksplozi-je obišao Markale, zaključio da bi minobacački napad na pijacu bio “neuo-bičajen” zbog “neobične putanje projektila”.

U unakrsnom ispitivanju, zastupnica Optužbe predočila je svjedoku izv-ještaj UNPROFOR-a o eksploziji na Markalama, koji je potpisao i ruski of-icir Rumjancev, sa zaključkom da je “minobacačka granata detonirala pri udaru u tlo”. U izvještaju je utvrđena i moguća putanja projektila.

Moroz je odgovorio da nikada nije vidio taj izvještaj i da mu je Rumjancev – koji više nije živ – “rekao šta je rekao”.

Odgovornost VRS-a za zločin na Markalama negirao je i svjedok Odbrane Milorad Džida, koji je 1994. bio bezbjednosno-obavještajni oficir Prve ro-manijske brigade u sastavu Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a.

Džida je izjavio je da su oficiri UNPROFOR-a dan poslije eksplozije obišli minobacačke položaje te jedinice na Debelom brdu i Mrkovićima i utvrdili da iz tih oruđa nije pucano.

- 322 -


“Kategorički tvrdim da sa položaja mog bataljona nije otvarana mino-bacačka vatra i da ti minobacači nisu pomjerani”, kazao je Džida.

Pri tom iskazu ostao je i nakon što mu je tužiteljka Kimberly West predoči-la izvještaje UNPROFOR-a o minobacačkoj vatri na Sarajevo sa položaja VRS-a, uključujući i incident koji je na Dobrinji, dan uoči eksplozije na Markalama, odnio živote osam civila.

Suđenje će se nastaviti u petak, 2. novembra.

- 323 -


31.10.2012

Karadžić: Ozbiljne dileme o istrazi na Markalama

Trojica kanadskih oficira, bivših pripadnika UNPROFOR-a, na suđenju Radovanu Karadžiću u Haagu osporavala su navod optužnice da su srpske snage ispalile minobacačku granatu

koja je u zimu 1994. na sarajevskoj pijaci Markale ubila i ranila desetine građana.

JUSTICE REPORT

Karadžića, bivšeg predsjednika Republike Srpske, optužnica tereti, između ostalog, za teror nad civilima u Sarajevu, uključujući eksploziju na Markal-ama 5. februara 1994. godine, kada je poginulo 66, a ranjeno 140 građana.

Penzionisani kanadski pukovnik Stephen Joudry, major John Ruchel i gen-eral Michael Gaultier ustvrdili su da istragom koju je sproveo UNPROFOR nije bilo moguće odrediti tačan položaj sa kojeg je granata bila ispaljena, niti koja je strana odgovorna za to.

Joudry i Ruchel sugerisali su i da je granata mogla biti ispaljena sa položaja Armije BiH (ABiH) ili bačena na Markale s vrha obližnje zgrade.

Ruchel, koji je na dan eksplozije učestvovao u istrazi, izjavio je i da je njegovo “lično uvjerenje” da su bošnjačke snage “gađale same sebe”.

Rezultati do kojih je došao to nisu mogli da potvrde, već samo da je granata mogla doći sa položaja obje zaraćene strane.

Joudry, koji je 1993. i 1994. bio u komandi UNPROFOR-a u Zagrebu, izjavio je da je, poslije proučavanja rezultata istraga o Markalama koje su sprovele međunarodne snage, nadređenima “izrazio ozbiljne dileme o metodima i rezultatima”, iako sam nije bio na mjestu zločina.

On je rekao da je ostatak granate bio uklonjen iz kratera prije okončanja istrage, zbog čega ugao pada ni pravac doleta projektila nisu mogli biti pouzdano utvrđeni.

Joudry je izjavio da su i takvi manjkavi rezultati istrage ukazivali da je granata doletjela iz pravca teritorije koja je bila “95 odsto” pod kontrolom ABiH.

- 324 -


“Ako su Markale bile cilj, bilo ih je nemoguće pogoditi jednom jedinom granatom, bez prethodnih minobacačkih dejstava tog dana”, posvjedočio je Joudry i dodao da bi “najefikasniji način da se pijaca pogodi bio da se granata ručno lansira sa krova obližnje zgrade”.

Dok ga je unakrsno ispitivao tužilac Alan Tieger, Joudry je potvrdio da nije sprovodio istragu na samim Markalama, ni ispitivao fizičke dokaze, niti razgovarao sa svjedocima.

Prihvatio je i da nema osnove da osporava iskaze očevidaca.

Tieger je predočio i da je svjedokova tvrdnja da je veći dio teritorije sa koje je granata mogla doletjeti bio pod kontrolom ABiH zasnovana na nepot-punim podacima.

Svjedok Ruchel opisao je da je na dan eksplozije, poslije proučavanja krat-era, zaključio da je granata morala doći iz neposredne blizine zbog velikog ugla pod kojim je pala.

On je kazao da je utvrdio da je projektil doletio iz pravca istok-sjever-oistok, sa udaljenosti između 300 i 5.500 metara.

U unakrsnom ispitivanju, Ruchel je potvrdio da prije istrage na Markalama nije imao mnogo iskustva u analizi kratera.

General Gaultier, koji je istragu na Markalama sproveo šest dana poslije eksplozije, izjavio je da je integritet kratera bio narušen time što je ostatak granate bio uklonjen, i da su tri istražitelja nezavisno došla do zaključka da stoga nije mogao biti pouzdano utvrđen ugao njenog pada, na osnovu kojeg bi bila izračunata tačna udaljenost sa koje je bila ispaljena.

Dok ga je unakrsno ispitivala tužiteljka Caroline Edgerton, Gaultier je potvrdio da u zoni mogućeg ispaljenja, po njegovim saznanjima, nije bilo stalnih minobacačkih položaja ABiH.

Karadžić je optužen po deset tačaka za genocid i zločine protiv čovječnosti počinjene tokom rata u BiH, uključujući masakr u Srebrenici i opsadu Sa-rajeva.

Suđenje će biti nastavljeno 31. oktobra.

- 325 -


23.10.2012

Karadžić: Nemoguće bilo pogoditi Markale

U nastavku dokaznog postupka Odbrane Radovana Karadžića, optuženog za genocid u BiH, još jedan bivši oficir

Vojske Republike Srpske (VRS) negirao je da je ta vojska u avgustu 1995. ispalila granatu koja je na sarajevskoj pijaci

Markale ubila i ranila desetine građana.

DENIS DŽIDIĆ

Stevan Veljović, nekadašnji operativni oficir Prve romanijske brigade VRS-a na položajima oko Sarajeva, izjavio je da “na Markale uopšte ne može pasti minobacačka granata”.

On je rekao da se “100 odsto” ne može “pogoditi baš to mjesto”.

“Ja smijem život dati, a smijem i stati na to mjesto, pa neka me neko gađa”, kazao je Veljović u nastavku suđenja u Haagu.

Po njegovim riječima, baterija minobacača od 120 milimetara iz sastava njegove brigade nije u kritično vrijeme ni bila oko Sarajeva, već u okolini Trebinja.

Prema navodu optužnice koji Karadžića tereti za terorisanje civila u Sa-rajevu kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada, granata koja je na Markalama 28. avgusta 1995. ubila 43, a ranila 45 građana, bila je ispaljena sa položaja VRS-a. Karadžić je optužen i za genocid, zločine protiv čov-ječnosti i kršenje pravila i običaja ratovanja.

Veljović je rekao da vjeruje da je na Markalama granatu podmetnula i sa daljine aktivirala “muslimanska strana” da bi izazvala stranu vojnu inter-venciju protiv Srba.

Poslije Veljovića, Karadžić je pred sudije izveo bivšeg oficira Igmanske bri-gade VRS-a Sinišu Maksimovića, koji je ponovio da je vojska dejstvovala samo po vojnim ciljevima.

Tvrdnjom da njegova jedinica nije imala obučenih snajperista, Maksimović je u kratkom iskazu opovrgavao odgovornost VRS-a za nekoliko snajper-skih incidenata iz optužnice koji su se desili u naselju Sedrenik.

- 326 -


U ponedjeljak je Karadžić pozvao Miloša Škrbu, ratnog komandira Druge pješadijske čete Sarajevske motorizovane brigade VRS-a, koji je izjavio da na području oko Sarajeva nije bilo minobacača niti bilo kakvog drugog ar-tiljerijskog naoružanja kojim bi se ubijali civili.

“Nismo imali automatske puške s nišanima, niti drugu optičku opremu da se puca na ljude”, rekao je svjedok.

Ove sedmice je završeno i ispitivanje Dušana Škrbe, bivšeg komandanta artiljerije Sarajevske brigade VRS-a, koji je ustvrdio da nisu gađali mjesta po Sarajevu gdje se okupljaju veće grupe stanovnika, poput bolnica, škola, autobusne stanice, džamija i slično.

“Ne bismo otvarali vatru ako bismo procijenili da dolazi do ugroženos-ti civila. Radili smo pripreme tako da se uzmu tačne koordinate ciljeva”, kazao je Škrba.

Suđenje Karadžiću biće nastavljeno 29. oktobra.

- 327 -


19.10.2012

Brammertz: Haške sudije pogriješile u Karadžićevom

slučajuGlavni tužitelj Haškog tribunala izjavio je da je Sudsko vijeće

pogriješilo kada je oslobodilo Radovana Karadžića dijela optužnice koja ga je teretila za genocid u sedam opština na

području Bosne i Hercegovine.

DENIS DŽIDIĆ

Tokom skorašnje posjete Sarajevu, Serge Brammertz, glavni tužitelj Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY), rekao je medijima u BiH da haške sudije nisu uzele u obzir Karadžićeve “genocidne izjave”.

“Čini se da Sudsko vijeće nije dalo potrebnu težinu izravnim dokazima Karadžićevih genocidnih izjava. Mislim da same te izjave, ako im se da najveća težina, mogu ići u prilog zaključku o genocidnoj nakani”, rekao je Brammertz za sarajevski sedmičnik “Dani”.

Brammertz je dodao da je Tužilaštvo – tokom dvogodišnjeg dokaznog postupka – predočilo dokaze da su Karadžić i drugi zvaničnici bosanskih Srba u više navrata javno prijetili da će Bošnjaci iščeznuti i nestati.

U junu ove godine Karadžić je tražio da se odbaci svih 11 tačaka optužnice protiv njega.

Haški tribunal je krajem juna ove godine donio odluku kojom je odbio zahtjev optuženog, utvrdivši da su tužioci izveli dovoljno dokaza protiv njega po deset tačaka optužnice, ali ga je oslobodio optužbe za genocid počinjen 1992. u sedam općina u BiH.

Donesena je odluka da nije dokazano da su srpske snage pokušale Bošn-jake i Hrvate uništiti, “u potpunosti ili djelimično, kao etničke grupe”.

Haško tužilaštvo podnijelo je žalbu Apelacionom vijeću Tribunala u Haagu na tu odluku, naglasivši da je Sudsko vijeće pogrešno primijenilo zakone i praksu MKSJ-a.

Tužilaštvo je u podnesku istaklo da su ubistva Bošnjaka i Hrvata u Bratun-cu, Foči, Ključu, Prijedoru, Sanskom Mostu, Vlasenici i Zvorniku 1992. go-

- 328 -


dine “dosegnula nivo koji bi pokazao da je značajan dio određene grupe bio ciljan za uništenje”.

Karadžić, bivši predsjednik i vrhovni komandant snaga RS-a, poriče op-tužbe za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti.

Suđenje mu je počelo krajem oktobra 2009., a Tužilaštvo je okončalo iz-vođenje dokaza u maju ove godine.

Odbrana je ove sedmice počela s izvođenjem dokaza, a suđenje će se nas-taviti u ponedjeljak, 22. oktobra.

- 329 -


18.10.2012

Suđenje Karadžiću: Vojni ciljevi u Sarajevu “legitimni”

Bivši pukovnik Vojske Republike Srpske (VRS) tvrdio je na suđenju Radovanu Karadžiću da je srpska vojska tokom rata pucala samo na “legitimne vojne ciljeve” u Sarajevu.

JUSTICE REPORT

Blagoje Kovačević, nekadašnji komandant pješadijskog bataljona VRS-a na Grbavici, izjavio je da ni on ni drugi srpski oficiri nisu imali namjeru niti naređenje da terorišu stanovništvo Sarajeva.

Posvjedočio je da je VRS samo branila svoje položaje i sprečavala proboj Armije BiH (ABiH) iz grada, a vatru je otvarala isključivo kada su životi vojnika i civila bili ugroženi.

Nasuprot tome, prema njegovom iskazu, ABiH je, radi izazivanja međun-arodne intervencije, vatrom iz okoline zaštićenih civilnih objekata u Sara-jevu provocirala VRS da uzvrati i prouzrokuje civilne žrtve.

Kovačević je ustvrdio i da u njegovim jedinicama “nije bilo obučenih sna-jperista”.

Haško tužilaštvo tereti Radovana Karadžića, bivšeg vrhovnog komandanta oružanih snaga Republike Srpske (RS), za teror nad civilima u Sarajevu dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem. On je optužen i za genocid počinjen u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH te uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Tokom unakrsnog ispitivanja tužiteljke Caroline Edgerton, Kovačević je potvrdio da je u Sarajevu bilo civilnih žrtava, ali je ustvrdio da nije imao nikakvih informacija o učinku vatre VRS-a na ciljeve u gradu, osim onog što je vidio na televiziji.

“U blizini linija razdvajanja i na samim linijama živjeli su civili. Svako dejstvo u gradu će izazvati civilne žrtve. Ne mogu precizno da kažem šta se dešavalo u Sarajevu, zato što nisam mogao proći. Na televiziji bih vidio – mogao sam da vjerujem ili ne, a mnogo toga je bilo namješteno. To što sam vidio na TV-u, znao sam da je preuveličano”, rekao je svjedok nakon što su mu predočeni dokazi o ubijanju civila, uključujući žene i djecu.

- 330 -


Tvrdeći da njegov bataljon, a ni brigada nisu otvarali vatru na civile, Kovačević je naznačio da ne želi da “komentariše šta su drugi radili”.

Insistirao je, međutim, da je “svaki objekat iz kojeg se otvara vatra le-gitiman vojni cilj, po međunarodnom pravu, bez obzira što civili žive u njemu”.

Navodeći kao primjer da je ABiH pucala iz pokretnih minobacača iz okoline bolnice i drugih civilnih objekata u Sarajevu, svjedok je kazao da je “to rađeno namjerno da se izazove pogibija civila i to prikaže kao terorisanje naroda”.

Na vatru iz pokretnih minobacača, prema iskazu svjedoka, VRS je – radi izbjegavanja civilnih žrtava – uzvraćala isključivo po naređenju oficira i “po cilju, a ne po prostoru”, te da “ako se nije uzvratilo odmah, onda je to besmisleno”.

Na pitanje tužiteljke šta bi za njega bila “neselektivna vatra”, Kovačević je odgovorio: “Besmisleno pucanje po narodu, da se teroriše narod... Bez tačno određenog cilja, napamet.”

U korist Karadžićeve Odbrane na ovom suđenju je svjedočio Dušan Škrba, bivši komandant artiljerije Sarajevske brigade VRS-a.

Škrba je izjavio da u avgustu 1995. njegova jedinica nije mogla ispali-ti minobacačku granatu na pijacu Markale koja je ubila i ranila desetine građana, zato što su minobacači od 120 milimetara tada bili po kontrolom UNPROFOR-a.

Suđenje Karadžiću će biti nastavljeno u ponedjeljak, 22. oktobra.

- 331 -


17.10.2012

Karadžić tvrdi da je Armija BiH mogla gađati Markale

Drugog dana dokaznog postupka Odbrane, Karadžić je sugerisao da je minobacačka granata koja je 1995. na

sarajevskoj pijaci Markale ubila i ranila desetine građana mogla biti ispaljena sa obližnjeg položaja Armije BiH.

JUSTICE REPORT

Suđenje bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću nas-tavljeno je u srijedu svjedočenjem irskog oficira Paula Conwaya, nekadašn-jeg vojnog posmatrača Ujedinjenih nacija (UN), o masakru na Markalama 1995. godine.

Karadžić se tereti po deset tačaka optužnice za genocid i zločine protiv čovječnosti počinjene tokom rata u BiH, uključujući genocid u Srebrenici i opsadu Sarajeva.

Prema optužnici, minobacačku granatu koja je 28. avgusta 1995. na Markalama ubila 43, a ranila 75 građana ispalila je Vojska Republike Srp-ske (VRS) sa položaja oko grada.

Conway je posvjedočio da je u decembru 1995. otkrio minobacački položaj Armije BiH (ABiH) udaljen oko tri kilometra južno od Markala, gdje su četiri dobro utvrđena minobacača bila okrenuta ka gradu.

On je kazao da je izgledalo kao da su tu bili dugo vremena.

Karadžić je pitao svjedoka da li je UNPROFOR taj položaj ABiH mogao ot-kriti ranije, a Conway je odgovorio negativno.

“Nama nije bilo moguće da tamo idemo zato što su sa obje strane puta do tog položaja bili kontrolni punktovi. Nikada ranije nam nije bilo dozvol-jeno da idemo tamo”, rekao je svjedok.

Sažimajući u sudnici pisanu izjavu Conwaya, uvedenu u spis, Karadžić je kazao da je svjedok potvrdio da je položaj minobacača ABiH bio “u pravcu iz kojeg je granata navodno doletjela” na Markale, po nalazima UNPRO-FOR-a.

Conway je posvjedočio i da je na dan eksplozije na Markalama bio na pos-matračkom punktu UN-a na južnim padinama iznad Sarajeva.

- 332 -


Oko 11 sati prije podne, kako je izjavio, “čuo je nekoliko prigušenih ek-splozija” iz grada, a ubrzo potom ugledao i dim koji se vio iznad Markala.

Tada se “uvjerio da je pogođeno” gradsko područje, budući da prethodno nije mogao da prepozna da li je pucano iz grada ili u grad.

Tužiteljka Kimberley West je u unakrsnom ispitivanju tvrdila da Conway, nasuprot onome što je Karadžić iznio u sažetku njegove izjave, nikada nije posvjedočio da je minobacački položaj ABiH južno od Sarajeva bio “u pravcu iz kojeg je granata navodno doletjela” na Markale.

Conway je na to rekao da “nije iznio nikakvu optužbu”.

Svjedok je zatim na mapi ucrtao dva pravca iz kojih je granata na Markale, po nalazima UNPROFOR-a, mogla doletjeti.

Minobacači ABiH o kojima je irski oficir svjedočio ostali su izvan tih linija.

Zastupnica Optužbe sugerisala je i da svjedok ne bi čuo “prigušene”, već mnogo snažnije detonacije da su minobacači ABiH od 120 milimetara ot-vorili vatru na Markale, kao što je sugerisao Karadžić.

Conway je potvrdio da paljba tih oruđa nije “prigušena”.

Suđenje Karadžiću biće sutra nastavljeno svjedočenjem bivšeg pukovnika VRS-a a sadašnjeg generala Oružanih snaga BiH Blagoja Kovačevića.

- 333 -


16.10.2012

Karadžić pozvao prvog svjedoka

Bivši lider bosanskih Srba Radovan Karadžić pozvao je svog prvog svjedoka na dugogodišnjem suđenju za ratne zločine

počinjene tokom rata u BiH od 1992. do 1995. godine.

JUSTICE REPORT

Odbrana Radovana Karadžića počela je svjedočenjem ruskog pukovnika Andreja Demurenka, koji je 1995. godine bio načelnik štaba UNPROFOR-a u Sarajevu.

Demurenko je izjavio da Vojska Republike Srpske (VRS) nije mogla ispaliti granatu koja je u avgustu 1995. godine ubila i ranila desetine građana na sarajevskoj pijaci Markale.

“Markale nisu bile pogođene minobacačkom granatom, to je bio teroris-tički akt na ulicama Sarajeva”, rekao je Demurenko.

On je sugerisao da je na Markalama eksplodirala mina koja je ostavila krater kao minobacačka granata.

Prema optužnici koja Karadžića tereti za terorisanje civila u Sarajevu granatiranjem i snajperisanjem, granatu koja je 28. avgusta 1995. na ulici ispred Markala ubila 43, a ranila 75 osoba – ispalila je VRS sa položaja oko grada.

Karadžić je optužen i za genocid počinjen u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hrvata te uzimanje “plavih šljemova” UN-a za taoce.

“Šansa da jedna granata iz minobacača pogodi jednu malu ulicu jeste jedan u milion, naročito ako je godinu dana ranije pogodila isto tako malu ulicu. To je potpuno nemoguće”, kazao je Demurenko aludirajući na prvu eksploziju na Markalama u februaru 1994., u kojoj je poginulo 66, a ran-jeno 140 građana Sarajeva.

Svjedok je izjavio da je na pijaci bio dva sata poslije eksplozije. Kada se vra-tio u štab, kako je rekao, bio je iznenađen izjavom predstavnika međunar-odnih snaga koji je okrivio bosanske Srbe iako je istraga bila u toku.

Demurenko je posvjedočio da su rezultati UNPROFOR-ove istrage kojima je utvrđen pravac doleta granate i ugao pod kojim je ona pala bili ispravni,

- 334 -


ali da je iz njih izveden pogrešan zaključak da je projektil ispaljen sa srp-skih položaja.

“Oni su istragom utvrdili samo ugao pada granate i pravac iz kojeg je do-letjela i smjesta su uprli prstom na takozvane agresore”, kazao je De-murenko, koji je sproveo sopstvenu istragu.

Kako je rekao, proračunao je da je projektil mogao biti ispaljen sa tri položaja VRS-a oko grada, ali i sa isto toliko položaja Armije BiH (ABiH).

Demurenko je zatim obišao sva tri položaja VRS-a i utvrdio da je sa njih nemoguće ispaliti minobacačku granatu na područje Markala ili uopšte upotrijebiti minobacač. Ti položaji bili su “na stijenama ili u šumi”, na-veo je svjedok, napominjući da ni na jednoj lokaciji nije pronašao nikakve tragove ispaljenja.

U unakrsnom ispitivanju, tužilac Alan Tieger ustvrdio je da je Demuren-ko pogrešno razumio pravac koji su utvrdili UNPROFOR-ovi francuski stručnjaci zbog različitih mjernih jedinica.

Svjedok je odgovorio da to “nije bilo bitno” i da se služio pravcem is-paljenja francuskih istražitelja na geografskoj karti, ispitujući sve moguće položaje minobacača.

Prije nego što je pozvao prvog svjedoka Odbrane, Karadžić je izjavio da bi trebao biti “nagrađen” umjesto što je optužen za svoja djela tokom rata u BiH.

Tužilaštvo će nastaviti unakrsno ispitivanje prvog svjedoka Karadžićeve Odbrane u srijedu, 17. oktobra.

- 335 -


16.10.2012

Karadžić: Trebam biti nagrađen, a ne optužen

Prije nego što je pozvao prvog svjedoka na suđenju za ratne zločine, bivši predsjednik Republike Srpske (RS) Radovan

Karadžić izjavio je da bi trebao biti “nagrađen” umjesto što je optužen za svoja djela tokom rata u BiH.

Na početku svoje odbrane, Karadžić je rekao sudijama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY) da vojska bosanskih Srba nije granatirala sarajevsku pijacu Markale i da u ljeto 1995. nije imao nikakve informacije o ubistvima srebreničkih Bošnjaka.

“Sarajevo je moj grad, i priča da smo bombardovali Sarajevo bez veze i razloga neosnovana je... Svaka granata koja je pogodila Sarajevo boljela je i mene”, kazao je Karadžić, dodavši da je u Sarajevu bilo “preko 2.000 legitimnih vojnih ciljeva”.

Karadžić je objasnio da je njegova uloga u ratu u BiH bila da “humanizuje konflikt”.

“Umjesto što sam optužen za zločine u našem građanskom ratu, trebalo bi da budem nagrađen zato što sam učinio sve što je u ljudskoj moći da do građanskog rata ne dođe; što sam umanjio patnje svih civila; što je broj žrtava bio tri do četiri puta manji nego što se tvrdilo; što sam potpisao i sproveo brojna primirja”, rekao je Karadžić.

Po okončanju izjave, on će pred sudije izvesti prvog svjedoka Odbrane, ruskog pukovnika Andreja Demurenka. Demurenko će posvjedočiti da je istragom koju je sam sproveo utvrdio da minobacačka granata koja je 28. augusta 1995. ubila 43 osobe ispred sarajevske pijace Markale – nije ispal-jena s položaja Vojske Republike Srpske (VRS).

Suđenje Karadžiću počelo je u oktobru 2009. godine. Dokazni postupak Haškog tužilaštva trajao je oko dvije godine, tokom kojih je saslušano sko-ro 200 svjedoka.

S obzirom da je Optužba tokom izvođenja dokaza potrošila oko 300 rad-nih sati, Vijeće MKSJ-a je Karadžiću također dodijelilo 300 sati za dokaze Odbrane.

- 336 -


Karadžić je, kao bivši predsjednik i vrhovni komandant oružanih snaga RS-a, optužen za genocid u Srebrenici, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, uzimanje “plavih šljemova” za taoce i terorisanje stanovništva Sara-jeva minobacačkim i snajperskim napadima.

On je najavio da planira pozvati oko 600 svjedoka Odbrane, te nije isključio mogućnost da na kraju dokaznog postupka i sam svjedoči u svoju odbranu.

- 337 -


15.10.2012

Karadžić počinje odbranu u utorak

Nekadašnji predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić u utorak, 16. oktobra, počet će sa izvođenjem dokaza na

suđenju za genocid i druge zločine u BiH.

DENIS DŽIDIĆ

Dok Karadžićeva Odbrana najavljuje saslušanje najmanje 300 svjedoka i žali se na nedostatak vremena, neki stručnjaci sumnjaju da će biti pred-stavljeno mnogo novih dokaza, iako među najavljenim svjedocima ima onih koji se do sada nisu pojavljivali pred Haškim tribunalom.

Goran Petronijević, član tima Odbrane, u izjavi za BIRN tvrdi da će bivši predsjednik Republike Srpske (RS) “dokazati da je najveći dio navoda iz optužnice Haškog tužilaštva jedna vrsta falsifikata”.

Odbrana će, prema riječima Petronijevića, prezentirati dokaze po istim segmentima kao što je to činilo i Haško tužilaštvo, što znači da će na poč-etku biti izvođeni dokazi o zločinima u Sarajevu, zatim u općinama u BiH, te u konačnici slijedi “osporavanje navoda o uzimanju međunarodnih ta-laca i zločinima u Srebrenici”.

“Prvi od svjedoka Odbrane bit će čuveni oficir iz kontingenta ruskih snaga u Sarajevu Andrej Demurenko, koji je direktni očevidac i učesnik događan-ja na pijaci Markale. Demurenko je bio prvi čovjek koji je utvrdio da čak i ako je bila eksplozija granate, ona nije mogla doći sa srpskih položaja”, otkriva Petronijević.

Nakon svjedočenja Demurenka, kako dodaje branilac, Odbrana će iznijeti nalaz tima vještaka balističara kojim će nastojati da ospori deset incide-nata snajperisanja i devet granatiranja – među kojima su i navodi što se odnose na granatiranja pijace Markale 1994. i 1995. godine.

Mirko Klarin, direktor i urednik agencije SENSE, koja prati suđenja pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY), ocjen-juje da na Karadžićevom spisku svjedoka planiranih za oktobar ima dosta ljudi koji se dosad nisu pojavljivali pred Tribunalom, ali se iz sažetaka izjava može vidjeti da će doći do ponavljanja nekih navoda iz prethodnih suđenja.

- 338 -


“Iz sažetaka se vidi da ćemo čuti ono što smo do sada već slušali o teor-ijama da su bošnjačke snage granatirale građane Sarajeva, da su masakri podmetnuti, one poznate teorije zavjere.”

“Već prvi svjedok Demurenko je ranije svjedočio na suđenju Dragomi-ru Miloševiću i rekao da su granate koje su pogodile Markale ispaljene s položaja Armije BiH. Međutim, u presudi nije prihvaćen njegov iskaz, a vidjet ćemo hoće li imati bolje sreće sada”, ističe Klarin.

Milošević, bivši komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS-a, osuđen je 2009. na 29 godina zatvora za zločine u Sarajevu.

Žalba na vrijeme za Odbranu

Suđenje Karadžiću počelo je u oktobru 2009. godine. Dokazni postupak Haškog tužilaštva trajao je oko dvije godine, tokom kojih je saslušano sko-ro 200 svjedoka.

S obzirom da je Optužba tokom izvođenja dokaza potrošila oko 300 rad-nih sati, Sudsko vijeće MKSJ-a je Karadžiću također dodijelilo 300 sati za dokaze Odbrane.

Karadžiću je dozvoljeno da se na ovu odluku žali Apelacionom vijeću. Bra-nilac Petronijević se nada da će Apelaciono vijeće prihvatiti žalbu Odbrane i ističe da je 300 sati jako malo vremena za osporavanje dokaza Optužbe.

“U situaciji smo da 17 godina nakon rata utvrđujemo istinu, jer na dos-adašnjim suđenjima Tužilaštvo je uspjelo da sudska vijeća dovede u situ-aciju da se na brzinu izvode suđenja, a odbrane nisu dovele u pitanje baze zločina, kao što mi činimo”, tvrdi Petronijević.

S druge strane, Klarin smatra da je malo vjerovatno da će Karadžićeva žal-ba biti prihvaćena, te dodaje da dio razloga zbog kojih se Odbrana suočava s manjkom vremena leži u činjenici da se Karadžić brani sam.

“Ovdje je izuzetan slučaj da se Karadžić sam brani, i tokom dokaznog pos-tupka Optužbe on je iskoristio 70 posto vremena, dakle Optužba je po-trošila nepunih 300 sati, a Karadžić za unakrsno ispitivanje više od 700 sati. Svakako da činjenica da se brani sam utiče da postupak ide sporije, jer vidimo u predmetu Ratka Mladića, koji ima branioce, da se postupak odvija vrlo efikasno”, ističe Klarin.

Nekadašnjem komandantu Glavnog štaba VRS-a Ratku Mladiću također se sudi pred Haškim tribunalom za genocid i druge zločine u BiH.

- 339 -


Sporost postupka je veliki problem i za Hatidžu Mehmedović, predsjednicu Udruženja “Majke Srebrenice”, koju vrijeđa i negiranje zločina počinjenih 1995. godine.

“Kako nije strah optužene kada kažu da nije počinjen genocid u Srebrenici, kako ih nije sram mora bijelih nišana u Memorijalnom centru u Potočari-ma”, kaže Mehmedović.

- 340 -


05.10.2012

Karadžiću dozvoljena žalba na odluku o vremenu za odbranu

Haški tribunal prihvatio je zahtjev Radovana Karadžića da mu dozvoli da se žali na odluku kojom mu je Sudsko vijeće odobrilo 300 radnih sati za izvođenje dokaza odbrane od

optužbi za zločine počinjene u BiH.

DENIS DŽIDIĆ

Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske (RS), prvobitno je tražio da mu za odbranu bude dato 300 radnih sati, ali i dodatnih 300 sati za osporavanje utvrđenih činjenica iz ranijih suđenja koje su uvedene u do-kaze protiv njega.

Međutim, Sudsko vijeće odobrilo je Karadžiću isto vremena koliko je ko-ristilo i Haško tužilaštvo, odnosno 300 sati.

Sudsko vijeće kojim predsjedava O-Gon Kwon dozvolilo je Karadžiću da se na ovu odluku žali Apelacionom vijeću Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY), istaknuvši kako će ta odluka imati uticaj na “pošteno i ekspeditivno vođenje postupka”.

“Uzimajući u obzir da odluka Apelacionog vijeća može ubrzati postupak, jer će imati uticaja na dokaze koji će biti izneseni tokom dokaznog postup-ka Odbrane, te je svakako u interesu sudske ekonomičnosti, prihvatamo zahtjev optuženog da se žali na odluku”, navodi se u odluci sudije Kwona.

Dokazni postupak Odbrane Karadžića – koji je optužen za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja – trebao bi početi 15. oktobra ove godine.

Karadžić je prethodno najavio da planira pozvati oko 600 svjedoka Od-brane, te nije isključio mogućnost da na kraju dokaznog postupka i sam svjedoči u svoju odbranu.

Krajem juna, Tribunal je odbio Karadžićev zahtjev da bude oslobođen pos-lije dokaznog postupka Optužbe. Sudije su utvrdile da je u prvom dijelu suđenja izvedeno dovoljno dokaza protiv Karadžića po deset od jedanaest tačaka optužnice.

Raspravno vijeće je, međutim, Karadžića oslobodilo krivice po tački op-tužnice koja mu je na teret stavljala genocid počinjen nad Bošnjacima i Hrvatima 1992. godine u BiH, ocjenjujući da tužioci nisu dokazali namjeru da se u sedam opština potpuno ili djelimično uništi nesrpsko stanovništvo.

- 341 -


24.09.2012

Karadžić: Odbijen podnesak žrtava

Predsjednik Haškog tribunala odbio je podnesak predstavnika žrtava iz sedam općina u BiH, kojim su tražili da im se dozvoli da upute žalbu na odluku kojom je, nakon dokaznog postupka Optužbe, Radovan Karadžić oslobođen

krivice za genocid počinjen 1992. godine.

DENIS DŽIDIĆ

Sudija Theodor Meron odbio je podnesak koji je u ime Udruženja svjedoka i preživjelih genocida potpisao američki advokat Aaron Marcu, a koji je podržalo preko 200 pojedinaca i udruženja iz BiH i regiona.

U podnesku su predstavnici žrtava 31. avgusta ove godine zatražili da im Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY) dozvoli da iznesu svoje protivljenje odluci Sudskog vijeća da Karadžića oslobodi op-tužbe za genocid počinjen 1992. godine u Prijedoru, Ključu, Zvorniku, San-skom Mostu, Bratuncu, Foči i Vlasenici.

Predstavnici udruženja su istakli da se u ovom slučaju “ne može tvrditi da ne postoje dokazi” prema kojima bi se mogla zaključiti odgovornost Karadžića za genocid u sedam općina u BiH.

Predsjednik MKSJ-a je obrazložio u odluci da se u žalbenim postupcima rješavaju uglavnom pravna pitanja, te da predstavnik žrtava – čak i da je prihvaćen zahtjev – ne bi mogao izlagati dokaze.

“Iako žrtve navodnih Karadžićevih zločina imaju značajnu ljudsku i his-torijsku perspektivu i poseban interes da historija pravilno zabilježi nji-hovu patnju, predložena žalba predstavnika žrtava koja bi se ticala prim-jene zakona u odnosu na dokaze u ovom slučaju, te na navodno pogrešan zaključak Sudskog vijeća u međupresudi, ne bi bila od pomoći”, zaključio je Meron.

Nakon dokaznog postupka Haškog tužilaštva, koji je trajao dvije godine, Sudsko vijeće MKSJ-a je krajem juna ove godine Karadžića oslobodilo krivice za genocid u sedam bosanskohercegovačkih općina.

- 342 -


Istom odlukom, Haški tribunal je utvrdio da je izneseno dovoljno dokaza prema kojima se može izvući zaključak o Karadžićevoj krivici po drugim tačkama optužnice.

Haško tužilaštvo je uputilo žalbu na ovu odluku.

Karadžić, bivši predsjednik i vrhovni komandant oružanih snaga Repub-like Srpske (RS), optužen je za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja u BiH u periodu od 1992. do 1995. godine.

- 343 -


19.09.2012

Karadžiću odobreno 300 sati za odbranu

Haški tribunal odobrio je Radovanu Karadžiću 300 radnih sati za izvođenje dokaza odbrane od optužbi za genocid i

druge zločine počinjene nad Bošnjacima i Hrvatima tokom rata u BiH.

JUSTICE REPORT

Početak izvođenja dokaza Odbrane Karadžića, bivšeg predsjednika Repub-like Srpske (RS) i vrhovnog komandanta njenih oružanih snaga, zakazan je za 16. oktobar ove godine.

Tužilaštvo je za izvođenje dokaza protiv Karadžića – koje je započelo u aprilu 2010., a završilo krajem maja ove godine – utrošilo približno 300 radnih sati.

Karadžić je prethodno zatražio od sudija da mu za odbranu daju isto vri-jeme kao i Haškom tužilaštvu, ali i dodatnih 300 sati za osporavanje sudski utvrđenih činjenica iz ranijih procesa koje su uvedene u dokaze protiv nje-ga. Raspravno vijeće predsjedavajućeg O-Gon Kwona je, međutim, odbilo dati Karadžiću više vremena nego Optužbi.

U ranijem podnesku, Karadžić je naznačio da namjerava da pred sudije iz-vede 600 svjedoka Odbrane, ali su mu sudije preporučile da taj broj znatno umanji, ocjenjujući da mnoga od predloženih svjedočenja nisu bitna za predmet, te da se ponavljaju.

Tokom svog dokaznog postupka, tužioci su pred sudije “uživo” izveli uku-pno 195 svjedoka, dok su još toliko svjedočanstava u spis uveli u pisanom obliku.

Kako je najavio, Karadžić će svjedoke izvoditi po istom, hronološkom re-doslijedu iz optužnice po kojem je to učinilo Tužilaštvo.

Iskazima svjedoka, Karadžić će se prvo braniti od optužbe za zločine u Sarajevu, a potom od navoda optužnice o progonu nesrba iz opština širom BiH, te uzimanju međunarodnih talaca i genocidu počinjenom u Srebren-ici.

Karadžić nije isključio mogućnost da na kraju dokaznog postupka i sam svjedoči u svoju odbranu.

- 344 -


Krajem juna, Tribunal je odbio Karadžićev zahtjev da bude oslobođen pos-lije dokaznog postupka Optužbe. Sudije su utvrdile da je u prvom dijelu suđenja izvedeno dovoljno dokaza protiv Karadžića po deset tačaka op-tužnice, uključujući i onu za genocid u Srebrenici.

Raspravno vijeće je, međutim, Karadžića oslobodilo krivice po tački op-tužnice koja mu je na teret stavljala genocid počinjen nad Bošnjacima i Hrvatima 1992. godine u BiH, ocjenjujući da tužioci nisu dokazali namjeru da se u sedam opština potpuno ili djelimično uništi nesrpsko stanovništvo.

Karadžić je optužen za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja.

- 345 -


04.09.2012

Žrtve žele da se žale na međupresudu Karadžiću

Predstavnici žrtava zločina iz sedam općina u BiH zatražili su od Apelacionog vijeća Haškog tribunala dozvolu da upute

žalbu na odluku kojom je Radovan Karadžić oslobođen krivice za genocid počinjen 1992. godine nakon dokaznog

postupka Optužbe.

DENIS DŽIDIĆ

Podnesak koji u ime Satka Mujagića i Fikreta Alića, žrtava iz Prijedora, te Udruženja svjedoka i preživjelih genocida potpisuje američki advokat Aar-om Marcu podržalo je više od 70 pojedinaca i udruženja iz BiH i regiona.

U podnesku su predstavnici žrtava zatražili da im Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY) dozvoli da iznesu svoje protivljenje odluci Sudskog vijeća da oslobodi Karadžića optužbe za genocid počin-jen 1992. godine u Prijedoru, Ključu, Zvorniku, Sanskom Mostu, Bratuncu, Foči i Vlasenici.

“Žrtve zločina imaju ljudsko i historijsko shvatanje posljedica koje će proisteći iz odluke Tribunala, za razliku od stranaka u postupku”, stoji u podnesku.

“Sa ljudske strane, njihov stav će pomoći da se emocionalne i stalne posl-jedice dešavanja opisanih dokazima ispoštuju na način koji je prikladan Tribunalu. Međutim, žrtve smatraju i da će sa historijske strane ova presuda imati trajan uticaj na živote Bošnjaka i Hrvata u BiH”, dodaje se u podnesku.

Eventualno donošenje presude za genocid počinjen 1992. žrtvama će dati objašnjenje i odrediti odgovorne za sva vremena za neobjašnjivi užas koji su pretrpjele, navodi se u podnesku.

“Žrtve navodnih zločina gospodina Karadžića imaju pravo da podnesu žalbu u svoje ime i ime drugih žrtava genocida, uključujući one koji više nemaju glasa kojim bi se obratili Tribunalu.

“Oni su bili tamo i znaju šta su preživjeli. Ovaj tribunal je posljednji forum pred kojim se može čuti njihov glas”, zaključuje se u podnesku.

- 346 -


Prema pravilima Haškog tribunala, Sudsko vijeće može nakon okončanja dokaznog postupka Optužbe donijeti oslobađajuću presudu na jednu ili sve tačke optužnice.

Međutim, kako je navedeno u podnesku žrtava, u ovom slučaju se ne može tvrditi da ne postoje dokazi prema kojima bi se mogla zaključiti odgovor-nost optuženog Karadžića za genocid u sedam općina u BiH.

Nakon dokaznog postupka Haškog tužilaštva, koji je trajao dvije godine, Sudsko vijeće je krajem juna ove godine Karadžića oslobodilo krivice za genocid u sedam bosanskohercegovačkih općina. Haško tužilaštvo je upu-tilo žalbu na ovu odluku.

Karadžić, bivši predsjednik i vrhovni komandant oružanih snaga Repub-like Srpske (RS), optužen je za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja u BiH u periodu od 1992. do 1995. godine.

Tužilaštvo je završilo sa izvođenjem dokaza u maju. Odbrana će početi sa izvođenjem svojih dokaza u oktobru.

Sudsko vijeće Haškog tribunala odbilo je 3. septembra zahtjev Radovana Karadžića za novo suđenje zbog problema u objelodanjivanju dokaza Od-brani.

O-Gon Kwon, predsjedavajući Sudskog vijeća, saopćavajući odluku na statusnoj konferenciji, naveo je kako optuženi Karadžić nije pokazao da je pretrpio štetu zbog toga što je Haško tužilaštvo kasnilo sa objelodan-jivanjem dokaza Odbrani.

“Iako je broj kršenja obaveze objelodanjivanja u ovom predmetu prika-zao Tužilaštvo u lošem svjetlu, posebno u odnosu na znanje o tome šta se nalazi u tomovima dokaza i njihovom pristupu objelodanjivanju, Sud-sko vijeće nije došlo do zaključka da je optuženi pretrpio štetu zbog ovih kršenja”, navodi se u odluci Sudskog vijeća.

Sudsko vijeće se na statusnoj konferenciji osvrnulo i na spisak od 600 po-tencijalnih svjedoka Odbrane koji je Karadžić podnio, i ocijenilo da je pre-dugačak.

Kako je rekao sudija O-Gon Kwon, mnogi od svjedoka koje je Karadžić predložio irelevantni su, a iskazi mnogih drugih se ponavljaju.

Sud je stoga Karadžiću dao rok do 14. septembra da ponovo razmotri koje će svjedoke pozvati i podnese skraćeni spisak sa njihovim imenima.

Sudija je preporučio Karadžiću da bude “pažljiviji” i “skromniji” pri odab-iru svjedoka.

- 347 -


Osvrćući se na nagovještaj optuženog da bi i sam mogao svjedočiti na kraju dokaznog postupka Odbrane, predsjedavajući sudija je naglasio da bi takav iskaz “više dokazne vrijednosti” imao na početku odbrane.

Suđenje Karadžiću je počelo 2009. godine.

- 348 -


29.08.2012

Karadžićeva Odbrana će pozvati 600 svjedoka

Radovan Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske (RS) koji je u Haagu optužen za genocid i zločine počinjene u BiH,

namjerava da u svoju Odbranu pozove 600 svjedoka.

JUSTICE REPORT

Karadžić je sudu podnio povjerljivi spisak sa imenima oko 600 svjedoka koje namjerava da pozove tokom dokaznog postupka Odbrane, čiji je poče-tak zakazan za 16. oktobar.

Povjerljivost liste Karadžić je u podnesku sudu obrazložio time što “što neke od osoba sa liste još nije uspio da kontaktira, a neke možda zatraže zaštitu identiteta”.

Karadžić nije isključio mogućnost da na kraju dokaznog postupka i sam svjedoči u svoju odbranu “ukoliko tako bude odlučio”.

Tužilaštvo u Haagu je dokazni postupak protiv Karadžića okončalo za 300 radnih sati, odnosno dvije kalendarske godine.

Za Odbranu, Karadžić traži 600 sati, pojašnjavajući da mu je dvostru-ko vrijeme potrebno da negira, ne samo iskaze svjedoka Optužbe, nego i presuđene činjenice iz ranijih procesa pred Tribunalom.

On najavljuje da će odbranu iznositi “u veoma brzom ritmu” te da planira svakodnevno pred sudije izvesti po jednog svjedoka.

Karadžić je optužen za genocid u Srebrenici i druge zločine počinjene nad Bošnjacima i Hrvatima tokom rata u BiH. Na teret mu se stavlja i dugotra-jno i artiljerijsko granatiranje Sarajeva, kao i uzimanje međunarodnog os-oblja za taoce.

- 349 -


28.08.2012

Karadžić: Tužilaštvo protiv novog suđenja

Haško tužilaštvo zatražilo je od Sudskog vijeća da odbaci prijedlog Radovana Karadžića da njegovo suđenje

počne iznova zbog, kako je rekao, stalnih problema u objelodanjivanju dokaza Odbrani.

DENIS DŽIDIĆ

Tužilaštvo pri Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY) u Haagu istaklo je da Karadžićev zahtjev za obnavljanjem postupka “nije pravno osnovan”.

Karadžić je 13. augusta ove godine u podnesku sudijama MKSJ-a istakao da mu je Haško tužilaštvo trebalo dostaviti sve dokaze prije početka suđenja 2009. godine, ali da je od tada do danas dobio preko 406 novih izjava, te dodao da je Sudsko vijeće do sada 58 puta našlo da je Tužilaštvo prekršilo obavezu objelodanjivanja.

Haško tužilaštvo je istaklo u svom odgovoru da je suđenje od samog poč-etka “pošteno” i da se treba nastaviti.

“U svom podnesku, optuženi ne pokazuje zašto je potrebno organizovati novo suđenje. S obzirom da on navodi da je Sudsko vijeće već zaključilo da on nije trpio zbog kašnjenja u objelodanjivanju, njegov argument da mu se treba dodijeliti novo suđenje zbog ‘kumulativnog efekta’, osuđen je na propast”, stoji u podnesku tužilaca MKSJ-a.

Karadžić je optužen da je, kao predsjednik Republike Srpske (RS) i vrhovni komandant njenih oružanih snaga, počinio genocid, zločine protiv čov-ječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja u periodu od 1992. do 1995. godine.

Suđenje mu je počelo 2009. godine, a dokazni postupak Haškog tužilaštva okončan je u maju ove godine.

Odbrana optuženog bi sa izvođenjem svojih dokaza trebala početi u okto-bru.

- 350 -


20.08.2012

Karadžić traži svedočenje grčkog predsednika

Bivši lider bosanskih Srba zatražio je u petak od Haškog tribunala da naloži Karolasu Papuljasu da se pojavi kao

svedok u procesu koji se vodi protiv njega.

MARIJA RISTIĆ

Radovan Karadžić je predložio da predsednik Grčke Papuljas pred Međun-arodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) svedoči 26. marta sledeće godine.

“Postoji osnovana sumnja za pretpostavku da predsednik Papuljas poseduje informacije koje mogu biti od materijalne pomoći”, stoji u pod-nesku koji je Karadžić dostavio MKSJ-u.

Papuljas je bio ministar spoljnih poslova Grčke od 1993. do 1996. i, prema Karadžićevim rečima, “imao jedinstveni položaj među različitim međun-arodnim pregovaračima”.

“Zbog verskih i istorijskih veza grčkog i srpskog naroda, predsednik Pap-uljas je bio jedan od retkih međunarodnih pregovarača kojima su bosanski Srbi verovali i sa kojima su mogli da razgovaraju otvoreno i u poverenju”, objasnio je Karadžić u svom podnesku.

Prema Karadžićevim tvrdnjama, predsednik Papuljas ima informaci-je bitne i neophodne za njegovu odbranu od optužbi da je odgovoran za granatiranje Markala 5. februara 1994. godine.

On je objasnio da se grčkim vlastima obraćao u više navrata, poslednji put 21. marta ove godine, tražeći da Papuljas svedoči dobrovoljno, ali da nije dobio nikakav odgovor.

Karadžić je optužen da je, kao predsednik Republike Srpske i vrhovni ko-mandant njenih oružanih snaga, počinio genocid, zločine protiv čovečnos-ti i kršenje zakona i običaja ratovanja u periodu od 1992. do 1995. godine.

Njegovo suđenje je počelo u oktobru 2009, a Tužilaštvo je završilo s iznošenjem dokaza u maju ove godine. Karadžićeva Odbrana bi trebalo da počne sa saslušanjem prvih svedoka u oktobru.

On se po svim tačkama optužnice izjasnio da se ne oseća krivim.

- 351 -


13.08.2012

Karadžić: Zatraženo novo suđenje

Nekadašnji predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić zatražio je od Haškog tribunala da njegovo suđenje

počne iznova zbog, kako je rekao, stalnih problema u objelodanjivanju dokaza Odbrani.

DENIS DŽIDIĆ

“Radovan Karadžić smatra da su brojna kršenja Haškog tužilaštva obav-eze objelodanjivanja dokaza Odbrani rezultirala u nepoštenom suđenju. Počinjanjem suđenja iznova na pravi način ovaj put je jedini lijek koji će osigurati pošteno suđenje”, navedeno je u podnesku Odbrane koji je predat sudijama Haškog tribunala.

Karadžić je naveo da mu je Haško tužilaštvo trebalo dostaviti sve dokaze prije početka suđenja 2009. godine, ali da je od tada do danas dobio preko 406 novih izjava, što znači da je Optužba “propustila” da mu dostavi oko 25 posto ukupnih izjava.

U podnesku je navedeno da je Sudsko vijeće do sada 58 puta našlo da je Tužilaštvo prekršilo obavezu objelodanjivanja.

“Količina kršenja ove obaveze u predmetu Radovana Karadžića nikada ra-nije nije viđena u međunarodnom krivičnom pravu”, stoji u podnesku.

Karadžić je optužen da je, kao predsjednik Republike Srpske i vrhovni komandant njenih oružanih snaga, počinio genocid, zločine protiv čov-ječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja u periodu od 1992. do 1995. godine.

Suđenje mu je počelo 2009. godine, a dokazni postupak Haškog tužilaštva okončan je u maju ove godine. Odbrana optuženog bi sa izvođenjem svojih dokaza trebala početi u oktobru.

- 352 -


19.07.2012

Karadžiću dozvoljena žalba na optužbu za uzimanje talaca

Sudsko vijeće Haškog tribunala odobrilo je optuženom Radovanu Karadžiću da se žali na odluku kojom je odbijen

njegov zahtjev da bude oslobođen optužbi za uzimanje međunarodnih vojnika za taoce 1995. godine.

JUSTICE REPORT

Vijeće je utvrdilo kako su ispunjeni uslovi da bude odobren zahtjev op-tuženog da se žali Apelacionom vijeću, ocijenivši da pitanje statusa zaro-bljenih pripadnika Ujedinjenih nacija (UN) značajno utiče na fer i efikasan postupak ili ishod suđenja.

Karadžić je 5. jula zatražio odobrenje da podnese žalbu Apelacionom vijeću jer smatra da su pripadnici UN-a koje je Vojska Republike Srpske (VRS) uzela za taoce bili “borci” i “učesnici borbenih aktivnosti”.

“Optuženi želi da ospori tvrdnju da borce hapšenje čini pripadnicima zaštićene grupe. Nelogično je da je počiniocu dozvoljeno da ubije borca, ali da čini zločin ukoliko mu prijeti smrću ili pritvorom”, naveo je optuženi u podnesku.

On je ovaj zahtjev uputio nakon što je Sudsko vijeće krajem juna djelim-ično prihvatilo njegov zahtjev za oslobađanje poslije okončanja dokaznog postupka Tužilaštva.

Sudsko vijeće smatra da su tužioci izveli dovoljno dokaza na osnovu kojih bi se mogla utvrditi krivica optuženog po deset tačaka optužnice, među kojima je i optužba o uzimanju međunarodnih talaca, dok je zaključilo da nema dovoljno dokaza za prvu tačku optužnice, koja se odnosi na genocid u sedam opština u BiH.

“Sudsko vijeće je zaključilo da čak i ako su pripadnici UN-a bili borci ne-posredno prije hapšenja, oni su bili izvan stroja i imali su prava na mini-mum zaštite”, navedeno je u odluci Vijeća koje sudi Karadžiću.

Ipak, ovo vijeće, kojim predsjedava sudija O-Gon Kwon, smatra da bi stav Apelacionog vijeća o pitanju da li borci koji su hapšenjem “izbačeni iz stroja” imaju pravo na zaštitu, uticao na dalji tok postupka.

- 353 -


Karadžić, bivši predsjednik i vrhovni komandant oružanih snaga Repub-like Srpske (RS), optužen je za genocid u Srebrenici, progon nesrpskog stanovništva u 20 opština, terorisanje stanovništva Sarajeva, te uzimanje pripadnika UN-a za taoce.

Dozvolu za ulaganje žalbe na odluku Sudskog vijeća kojom je odbačena prva tačka optužnice zatražilo je Haško tužilaštvo.

Dokazni postupak Odbrane trebalo bi da počne u oktobru.

- 354 -


17.07.2012

Karadžić traži od Izetbegovića da svjedoči za Odbranu

Optuženi za ratne zločine Radovan Karadžić pisao je Bakiru Izetbegoviću, predsjedniku Predsjedništva BiH, zamolivši ga

da svjedoči za Odbranu pred Haškim tribunalom.

DENIS DŽIDIĆ

Bivši predsjednik Republike Srpske zatražio je od Bakira Izetbegovića, sina pokojnog predsjednika BiH Alije Izetbegovića, da svjedoči kako bi Haški tribunal razumio cjelokupni kontekst događaja tokom rata.

Karadžić je rekao da će pitati Izetbegovića za ratne aktivnosti Predsjed-ništva BiH kojima se kršio embargo Ujedinjenih nacija (UN) na trgovinu oružjem, kao i u vezi sa optužbama da je bosanska vlada inscenirala granatiranja po Sarajevu da bi iznudila međunarodnu intervenciju.

Karadžić se također zahvalio Izetbegoviću na zanimanju za njegovo suđen-je, što se vidjelo po pismu koje je predsjednik Predsjedništva BiH prošlog mjeseca poslao glavnom haškom tužiocu Sergeu Brammertzu.

U svom pismu Izetbegović je ohrabrio Brammertza da uloži žalbu na ne-davnu odluku Sudskog vijeća Haškog tribunala da oslobodi Karadžića op-tužbe za genocid počinjen u sedam općina u BiH tokom 1992. godine.

“Iskreno, bio sam iznenađen vašim javno pokazanim nezadovoljst-vom tom odlukom. Ne čini se da je to produktivan način da se pomogne pomirenju naših naroda.”

“Vaša vlada je potrošila milione da ubijedi Međunarodni sud pravde kako je u općinama počinjen genocid, i vi ste izgubili. Taj sud je 2007. godine donio odluku da ti događaji ne predstavljaju genocid. Ne razumijem zaš-to ste očekivali od Haškog suda da donese drugačiju odluku”, napisao je Karadžić.

Karadžić je dodao da se nada da je Izetbegović imao saglasnost ostalih članova Predsjedništva da napiše takvo pismo.

“Nadam se i da se na taj način ne miješate u predmete koji se vode pred Sudom BiH. Igranje takve uloge u kojoj se miješaju politika i pravo čini loše pravo i još goru politiku”, dodao je Karadžić.

- 355 -


U svom pismu Karadžić je objasnio da Izetbegoviću piše na engleskom, što je “diplomatsko rješenje” budući da on govori srpski, a Izetbegović bosanski.

Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske (RS) i vrhovni komandant njene vojske, negirao je optužbe za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja.

On je u junu zatražio da ga Sudsko vijeće oslobodi krivice za one tačke optužnice koje nisu dokazane.

Haški tribunal je donio odluku kojom je odbio zahtjev optuženog, utvrdivši da su tužioci izveli dovoljno dokaza protiv njega po deset tačaka optužnice, ali ga je oslobodio optužbe za genocid u sedam općina u BiH. Tužilaštvo se žalilo na tu odluku.

Suđenje Karadžiću počelo je krajem oktobra 2009. godine, a Tužilaštvo je prošlog mjeseca završilo sa izvođenjem svojih dokaza. Odbrana će početi izvođenje dokaza u oktobru.

- 356 -


12.07.2012

Karadžić: Žalba Tužilaštva na oslobađanje

Haško tužilaštvo podnijelo je žalbu Apelacionom vijeću Tribunala u Haagu na odluku kojom je Radovan Karadžić

oslobođen krivice za genocid u sedam općina u BiH počinjen 1992. godine.

DENIS DŽIDIĆ

Serge Brammertz, glavni tužilac pri Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY), u podnesku drugostepenom vijeću istakao je da je ovom odlukom učinjeno nekoliko pravnih i činjeničnih grešaka kojima je onemogućeno “sprovođenje pravde”.

Tužilaštvo je u podnesku istaklo da je Sudsko vijeće pogrešno primijenilo zakone i praksu MKSJ-a, te zahtijevalo da dokazi o ubistvima Bošnjaka i Hrvata u Bratuncu, Foči, Ključu, Prijedoru, Sanskom Mostu, Vlasenici i Zvorniku počinjenim 1992. godine “dosegnu nivo koji bi pokazao da je značajan dio određene grupe bio ciljan za uništenje”.

Sudsko vijeće, prema mišljenju tužilaca u Haagu, također nije primijenilo elemente udruženog zločinačkog poduhvata (UZP) u odnosu na optužbe za genocid počinjen 1992. godine.

Kako je navedeno u podnesku, Sudsko vijeće nije ocjenjivalo da li su Karadžić i drugi članovi UZP-a imali genocidnu namjeru, bez obzira na to da li su je imali direktni počinioci ubistava, koji su možda korišteni od strane članova UZP-a kao alati, i stoga nisu ni morali imati genocidnu namjeru.

“Sudsko vijeće je pogriješilo u primjeni zakona i nije ocjenjivalo da li su dokazi, uključujući prijetnje optuženog nestankom i eliminacijom Bošnja-ka prije rata i 1992. godine, dovoljni za pošteno Sudsko vijeće da se uvjeri u genocidnu namjeru optuženog”, stoji u podnesku.

Nakon okončanja dokaznog postupka Haškog tužilaštva, Karadžić je za-tražio da ga Sudsko vijeće oslobodi krivice za one tačke optužnice koje nisu dokazane.

Haški tribunal je krajem juna ove godine donio odluku kojom je odbio zahtjev optuženog, utvrdivši da su tužioci izveli dovoljno dokaza protiv

- 357 -


njega po deset tačaka optužnice, ali ga je oslobodilo optužbe za genocid u sedam općina u BiH.

Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske (RS), optužen je za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja.

Suđenje mu je počelo krajem oktobra 2009. godine. Odbrana će početi iz-vođenje dokaza u oktobru.

- 358 -


06.07.2012

Karadžić: I optuženi želi da se žali

Radovan Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske, zatražio je od Tribunala u Haagu da mu bude dozvoljeno

da uputi žalbu na dio odluke Sudskog vijeća kojom je utvrđeno da je Optužba tokom dokaznog postupka iznijela dovoljno dokaza da se utvrdi njegova krivica za uzimanje

međunarodnih vojnika za taoce.

DENIS DŽIDIĆ

Sudsko vijeće Haškog tribunala je krajem juna ove godine donijelo odluku po Karadžićevom zahtjevu za oslobađanje nakon okončanja dokaznog pos-tupka Tužilaštva, te je utvrđeno da su tužioci u dokaznom postupku izveli dovoljno dokaza na osnovu kojih bi se mogla utvrditi krivica optuženog za zločine u deset tačaka optužnice, među kojima i za optužbe o uzimanju međunarodnih talaca.

U podnesku sudijama Haškog tribunala, Karadžić je istakao da bi mu tre-balo biti dozvoljeno da se žali na odluku Sudskog vijeća, s obzirom da su pripadnici Ujedinjenih nacija (UN) koje su pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS) uzeli za taoce 1995. godine – bili “borci” i “učesnici borbe-nih aktivnosti”.

“U spornoj odluci, Sudsko vijeće je utvrdilo da su pripadnici UN-a bili borci (...) Optuženi želi da ospori tvrdnju da borce hapšenje čini pripadnicima zaštićene grupe. Nelogično je da je počiniocu dozvoljeno da ubije borca, ali čini zločin ukoliko mu prijeti smrću ili pritvorom”, navodi se u podnesku Karadžića.

Optuženi je istakao da bi brza odluka Apelacionog vijeća po njegovom zahtjevu “pomogla efikasnosti postupka”.

Prema odluci Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY), za prvu tačku optužnice, kojom je Karadžić bio optužen za geno-cid u općinama Bratunac, Foča, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik, tužioci nisu podnijeli dovoljno dokaza.

Haško tužilaštvo ranije je također zatražilo da im se dozvoli da se žale na ovu odluku.

- 359 -


Karadžić, bivši vrhovni komandant oružanih snaga Republike Srpske, optužen je za genocid u Srebrenici, progon nesrpskog stanovništva u 20 općina, terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i sna-jperskih napada, te uzimanje pripadnika UN-a za taoce.

Suđenje mu je počelo krajem oktobra 2009., a Tužilaštvo je okončalo iz-vođenje dokaza u maju ove godine. Odbrana će početi izvođenje dokaza u oktobru.

- 360 -


05.07.2012

Odbijen Karadžićev zahtjev za suđenje na Balkanu

Sudsko vijeće Haškog tribunala odbilo je zahtjev Radovana Karadžića da se tokom dokaznog postupka Odbrane

suđenje održi po sedmicu dana u Sarajevu, Banjoj Luci i Beogradu.

DENIS DŽIDIĆ

Karadžić je u maju ove godine zatražio od Sudskog vijeća da se tokom njegove odbrane odobri djelimično održavanje suđenja u BiH i Srbiji, kako bi se olakšao dolazak svjedocima i “približio rad Suda narodima koji bi od njega trebali imati koristi te podstaklo veće razumijevanje rada Tribunala u narodima bivše Jugoslavije”.

Haško tužilaštvo usprotivilo se ovom prijedlogu, ističući da bi premještan-je suđenja proizvelo “sigurnosnu opasnost”.

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY), odbio je Karadžićev prijedlog, istaknuvši da održavanje suđenja van sjedišta Tribu-nala u Haagu “ne bi bilo u interesu pravde”.

“Vijeće nije uvjereno da je puka činjenica da je lakše svjedocima da ne pu-tuju dovoljan razlog da se suđenja premjeste izvan sjedišta. U odnosu na stav optuženog da bi premještaj približio rad Tribunala ljudima u regionu, Vijeće smatra da je ovo zaista značajan stav, ali da sam nije dovoljan za održavanje suđenja u drugim mjestima”, stoji u odluci Haškog tribunala.

U dosadašnjoj praksi, Haški tribunal je van sjedišta u Haagu zasjedao samo jedanput, i to na suđenju bivšem komandantu Armije BiH (ABiH) Rasimu Deliću.

Delić je u septembru 2008. osuđen na tri godine zatvora za zločine počin-jene u centralnoj BiH. On je preminuo tokom žalbenog postupka dvije go-dine kasnije, tako da je presuda postala pravosnažna.

Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske (RS), optužen je za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja rata počinjene tokom sukoba u BiH.

Haško tužilaštvo je u maju 2012., poslije dvije godine, završilo dokazni postupak, a Karadžić bi svoju odbranu trebao započeti sredinom oktobra.

- 361 -


03.07.2012

Karadžić: Zatražena dozvola za žalbu

Haško tužilaštvo zatražilo je od Tribunala da mu dozvoli da se žali na odluku kojom je Radovan Karadžić, nakon kraja

dokaznog postupka Optužbe, oslobođen krivice za genocid počinjen 1992. godine u sedam bosanskohercegovačkih

općina.

DENIS DŽIDIĆ

U podnesku sudijama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY), Tužilaštvo je istaklo da bi mu trebalo dati priliku da se žali na odluku o oslobađanju bivšeg predsjednika Republike Srpske (RS) op-tužbe za genocid u općinama, s obzirom da je to “jedna vrsta presude”.

“Ukoliko se Tužilaštvu ne dozvoli da se žali, ova presuda će postati konač-na ocjena Sudskog vijeća u odnosu na prvu tačku optužnice za genocid. Na taj način bi ta odluka značajno uticala na ishod suđenja”, navodi se u podnesku Haškog tužilaštva.

Donoseći odluku po Karadžićevom zahtjevu za oslobađanje nakon okončanja dokaznog postupka Tužilaštva, Sudsko vijeće je 28. juna ove godine utvrdilo da su tužioci u dokaznom postupku izveli dovoljno dokaza na osnovu kojih bi se mogla utvrditi Karadžićeva krivica za zločine u deset tačaka optužnice.

Prema odluci Vijeća, za prvu tačku optužnice, kojom je Karadžić bio op-tužen za genocid u općinama Bratunac, Foča, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik, tužioci nisu podnijeli dovoljno dokaza.

Haško tužilaštvo je istaklo kako je Sudsko vijeće napravilo “pravne i čin-jenične greške” zbog kojih je Karadžić oslobođen krivice.

Podneskom je Haško tužilaštvo također zatražilo da Apelaciono vijeće što prije donese odluku o ovom zahtjevu, s obzirom da bi “brza odluka olakša-la nastavak suđenja”.

“Ukoliko je Haško tužilaštvo u pravu da je Sudsko vijeće pogriješilo oslobađajući Karadžića za prvu tačku optužnice, ta greška se odmah treba ukloniti. Suđenje po prvoj tački optužnice onda se može nastaviti skupa sa

- 362 -


ostatkom suđenja, a time bi se izbjeglo i moguće ponovno suđenje samo za tu tačku optužnice na kraju prvostepenog postupka”, stoji u podnesku.

Karadžić, bivši predsjednik i vrhovni komandant snaga RS-a, poriče op-tužbe za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti.

Suđenje mu je počelo krajem oktobra 2009, a Tužilaštvo je okončalo iz-vođenje dokaza u maju ove godine. Odbrana će početi izvođenje dokaza u oktobru.

- 363 -


29.06.2012

Karadžić: Od ogorčenja do zadovoljstva

Odluka Haškog tribunala da nema dokaza o odgovornosti Radovana Karadžića za genocid u sedam opština u BiH izazvala je razočarenje i tugu kod žrtava, a djelimično

zadovoljstvo u pravnom timu bivšeg predsjednika Republike Srpske (RS).

DENIS DŽIDIĆ

Rješavajući zahtjev Karadžića da na polovini suđenja bude oslobođen, Sud-sko vijeće je utvrdilo da su tužioci izveli dovoljno dokaza protiv njega po deset tačaka optužnice, uključujući i genocid u Srebrenici, ali ga je oslo-bodilo optužbe za genocid u sedam opština u BiH.

Za neke pravne stručnjake ova odluka je očekivana ako se uzmu u obzir raniji stavovi sudskih vijeća u Haagu po ovom pitanju, dok su drugi u izjavi za “BIRN – Justice Report” ocijenili da se najteža djela, kao što je genocid, ne bi trebala da razmatraju “parcijalno” i da se Tužilaštvo trebalo bolje pripremiti.

Prema navodima optužnice, između marta i decembra 1992. godine, snage bosanskih Srba pod Karadžićevom komandom zauzele su gradove i sela u opštinama Ključ, Zvornik, Bratunac, Vlasenica, Prijedor, Foča i Sanski Most i protjerale stotine hiljada nesrba. Na hiljade muškaraca držano je mjesecima u zarobljeništvu u logorima. Mnogi od njih su ubijeni.

Odluka Haškog tribunala

Za prvu tačku optužnice – koja je Karadžića teretila za genocid nad Bošn-jacima i Hrvatima u opštinama Bratunac, Foča, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik – po nalazu sudija, tužioci nisu podnijeli do-voljno dokaza.

“Iako je predočeno dovoljno dokaza da su srpske snage u tim opštinama počinile progon, masovna ubistva i istrebljenje, nije dokazano da su pri-tom imale genocidnu namjeru, odnosno da su pokušale da muslimane i Hrvate unište u potpunosti ili djelimično kao etničke grupe, što je uslov za krivično djelo genocida”, rekao je sudija O-Gon Kwon, predsjedavajući Vijeća.

- 364 -


Odluka Haškog suda ne znači da ovi zločini nisu počinjeni, već da, sudeći po dostupnim dokazima, ne čine delo genocida.

Zločini iz 1992. godine, uprkos oslobađanju, i dalje stoje u optužnici protiv Karadžića. Oni se sada ne opisuju kao genocid, već kao ubistvo, istrebljen-je, mučenje, teror i prisilna deportacija.

Karadžić je tražio oslobađanje i od ovih optužbi, ali je njegov zahtjev od-bijen.

Miodrag Stojanović, branilac koji je zastupao veliki broj optuženih pred sudovima u Haagu i BiH, smatra da je očekivan ovakav zaključak Sudskog vijeća s obzirom na dosadašnje presude Tribunala u vezi sa optužbama za genocid u BiH.

“Tužilaštvo je krenulo s optužnicama i Karadžiću i Mladiću, najblaže bih rekao, megalomanski. Tereti ih za dva genocida – jedan u Srebrenici, dru-gi počinjen u pojedinim opštinama, iako je u tom trenutku bilo svjesno činjenice da nijedna presuda nije potvrdila genocid ni u bilo kojem od tih gradova”, kazao je Stojanović.

Sudsko vijeće u postupku protiv Karadžića, kako je dodao, cijeni standard da je genocid ono što se desilo u Srebrenici, a nije ono što je bilo u Saraje-vu, Bosanskoj krajini ili istočnoj Bosni.

Stojanović, koji je u timu Odbrane Ratka Mladića, optuženog za ista djela kao i Karadžić, procjenjuje da će i na suđenju bivšem komandantu Vo-jske Republike Srpske (VRS) doći do iste odluke kada bude završen dokazni postupak Optužbe.

Zarije Seizović, profesor međunarodnog prava iz Sarajeva, smatra da je svaki slučaj individualan i da se mozaik u svakom predmetu sklapa pose-bno.

“Po meni je nelogično da se sukcesivno po fazama odlučuje o jednoj tako ozbiljnoj stvari kao što je genocid. Ne mislim da postoji zla namjera Tri-bunala niti da se on može ocijeniti kao pristrasan. Međutim, kada se radi o tako ozbiljnim zločinima, najtežim, kao što je genocid, onda treba voditi računa o kompleksnosti bitka krivičnog djela. Najteže je dokazati genocid-nu namjeru. Zbog toga što je nju teško dokazati, teško je dokazati geno-cid”, objasnio je Seizović.

Vasvija Vidović, koja je takođe zastupala optužene pred Haškim tribuna-lom, smatra da postoje dokazi o genocidu i u drugim opštinama osim Sre-brenice.

- 365 -


“Pošto je Tužilaštvo imalo iskustvo u drugim predmetima koji se tiču ovih općina, trebali su raditi na tome da kompletiraju dokaze kako bi osigurali osuđujući presudu, a smatram da je tih dokaza bilo”, kazala je Vidović.

Slično misli i Nataša Kandić, direktorica Fonda za humanitarno pravo iz Beograda, koja je istaknula da je iznenađena ovakvom odlukom.

“Ova odluka je neočekivana i navodi na razmišljanje da li je Tužilaštvo izvelo sve dokaze kada je riječ o zločinima, recimo u Prijedoru ili Zvorniku, a kada znamo šta se dešavalo u tim opštinama. Kada se to posmatra, ne može se doći do drugog zaključka nego da je u tim opštinama postojala namjera djelimičnog uništenja grupe ljudi i to je zaista opis genocida”, pojasnila je Kandić.

Žrtve smatraju da je odluka Haškog tribunala kojom je Radovan Karadžić oslobođen optužbe za genocid u sedam opština u BiH žalosna i potresna.

Hazim Mujčinović iz Vlasenice kazao je da ga odluka vraća u dane kada su se dešavala ubistva u tom gradu, te dodao da se ovakvim odlukama “vrši sudski genocid”.

“Mi smo bili niko, bili smo manji od kamena zato što je bilo ko mogao doći, izvesti nas, zaklati ili ubiti. Kompletan sudski proces i kompletne odluke koje su se donosile dosad podsjećaju da se vrši nekakav sudski gen-ocid, ako se to tako može reći, nad žrtvama koje su već jednom žrtvovane”, kazao je Mujčinović, dodavši da je “Vlasenica bila logor kroz koji je prošlo oko 10.000 ljudi iz Podrinja”.

Oduka Haškog suda za Magbulu Mešanović iz Udruženja porodica nestalih općine Ključ je neshvatljiva.

“Meni samo još ostaje Božija pravda i ništa više, jer sam se za ovih 15 godina tako razočarala u sud. Zbilja više nemam riječi da pričam”, kazala je ona.

Članovi tima Karadžićeve Odbrane Peter Robinson i Goran Petronijević izrazili su zadovoljstvo odlukom Haškog tribunala da odbaci optužbu za genocid u sedam bosanskohercegovačkih općina.

Robinson je rekao da je odluka Haškog tribunala “hrabra”, te da pokazuje “neovisnost sudija”.

Petronijević je istaknuo da je Sudsko vijeće moglo osloboditi Karadžića i drugih optužbi da su imali “malo više hrabrosti”.

“Mi smo ubijeđeni da ćemo do kraja postupka koji slijedi, dakle naših svje-dočenja, materijala, eksperata, pismenih dokaza koje ćemo uložiti, dovesti

- 366 -


da se u potpunosti razobliči taj stereotip i laži u vezi sa Srebrenicom i Sarajevom kao glavnim slučajevima u nesrećnim i krvavim dešavanjima u građanskom ratu u BiH”, kazao je Petronijević.

Prema Petronijevićevim riječima, odluka Sudskog vijeća da su ostali navo-di optužnice dokazani, ne znači da će Odbrana imati problem da ih opo-vrgne tokom svog dokaznog postupka.

- 367 -


28.06.2012

Karadžić: Oslobođen optužbi za genocid u opštinama

Haški tribunal odbio je zahtjev Radovana Karadžića da na polovini suđenja bude oslobođen, utvrdivši da su

tužioci izveli dovoljno dokaza protiv njega po deset tačaka optužnice, uključujući i genocid u Srebrenici, ali ga je

oslobodilo optužbe za genocid u sedam opština u BiH.

JUSTICE REPORT

Sudsko vijeće utvrdilo je da su tužioci u dokaznom postupku izveli do-voljno dokaza na osnovu kojih bi se mogla utvrditi Karadžićeva krivica za zločine iz ostalih deset tačaka optužnice, uključujući i genocid u Srebrenici u julu 1995.

Za prvu tačku optužnice – koja je Karadžića teretila za genocid nad Bošn-jacima i Hrvatima u opštinama Bratunac, Foča, Ključ, Prijedor, Sanski Most, Vlasenica i Zvornik – po nalazu sudija, tužioci nisu podnijeli do-voljno dokaza.

“Iako je predočeno dovoljno dokaza da su srpske snage u tim opštinama počinile progon, masovna ubistva i istrebljenje, nije dokazano da su pri-tom imale genocidnu namjeru, odnosno da su pokušale da muslimane i Hrvate unište u potpunosti ili djelimično kao etničke grupe, što je uslov za krivično djelo genocida”, rekao je sudija O-Gon Kwon, predsjedavajući Vijeća.

Poslije današnje odluke, suđenje Karadžiću biće nastavljeno 16. oktobra, kada će on započeti odbranu za preostalih deset tačaka optužnice, kojima mu je na teret stavljen genocid nad više od 7.000 Bošnjaka u Srebrenici, progon bošnjačkih i hrvatskih civila širom BiH, teror nad civilima u Sara-jevu dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem, te uzimanje pripadnika UN-a za taoce, u periodu od 1992. do 1995. godine.

“Vijeće je utvrdilo da bi se na osnovu predočenih dokaza Tužilaštva, uko-liko bi bili prihvaćeni, moglo zaključiti van svake sumnje da su snage bosanskih Srba počinile genocid nad muslimanskim civilima u Srebren-ici”, kazao je sudija Kwon.

Nasuprot Karadžićevoj tvrdnji, Vijeće je utvrdilo da postoji mnoštvo do-kaza da je VRS, pod njegovom vrhovnom komandom, od proljeća 1992. do

- 368 -


jeseni 1995. držala Sarajevo u opsadi, terorišući i masovno ubijajući civile u nezakonitim nasumičnim artiljerijskim i snajperskim napadima.

Sudije su zaključile i da postoji dovoljno dokaza da su snage bosanskih Srba sprovele progon i istrebljenje Bošnjaka i Hrvata u 20 opština širom BiH, “ubistvima, deportacijama i uništavanjem” nesrpske imovine, kul-turnih i vjerskih objekata.

Na osnovu do sada predočenih dokaza, Karadžić bi mogao biti proglašen krivim i po posljednjoj tački optužnice, koja ga tereti za uzimanje vojnika UNPROFOR-a za taoce.

Suđenje Karadžiću u Haagu počelo je krajem oktobra 2009. godine, a prvi svjedok je saslušan sredinom aprila 2010. Statusna konferencija u postup-ku protiv Karadžića zakazana je za 3. septembar.

- 369 -


13.06.2012

Karadžić: I sada prikriva progon i ubistva

Tužilaštvo Haškog tribunala zatražilo je danas od sudija da odbace zahtjev optuženog Radovana Karadžića za

oslobađanje, naglašavajući da je u prvom dijelu suđenja predočilo mnoštvo dokaza o njegovoj krivici po svim

tačkama optužnice za genocid i druge zločine tokom rata u BiH.

JUSTICE REPORT

Pozivajući se na izjave svjedoka i materijalne dokaze, tužilac Alan Tieger istakao je da je Karadžić, kao neosporni politički lider Srba u BiH i vrhovni komandant vojske, želio i nastojao da silom stvori “etnički čistu državu” progonom stotina hiljada bošnjačkih i hrvatskih civila sa 70 odsto teritori-je BiH, koju je on smatrao srpskom.

Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske (RS) i vrhovni komandant njenih oružanih snaga, optužen je u 11 tačaka za genocid u Srebrenici i još sedam bosanskih opština, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, teror nad civilima u Sarajevu dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem, kao i uzimanje vojnika UN-a za taoce.

“Dokazano je da je u Srebrenici počinjen genocid i da je optuženi u njemu učestvovao kao vrhovni komandant srpskih oružanih snaga, s namjerom da Bošnjake uništi kao etničku grupu”, podvukao je tužilac.

Karadžićevo naređenje da se zauzme Srebrenica Tieger je nazvao “kulmi-nacijom njegovih pokušaja da etnički očisti istočnu Bosnu”, koji su počeli još u jesen 1992. godine.

Odbacujući kao “laž” Karadžićevu tvrdnju da nije bio obaviješten o zbivanjima u Srebrenici, tužilac je naveo dokaze da je on dobijao redovne vojne izvještaje o operaciji.

“Karadžić je znao za prvi masakr nad 1.000 Bošnjaka u Zemljoradničkoj zadruzi u selu Kravica 13. jula 1995., zato što je njegov civilni povjerenik Miroslav Deronjić, s kojim se sreo sutradan, naredio da se tijela ubijenih pokopaju u masovnu grobnicu u selu Glogova”, naveo je Tieger.

- 370 -


Iste večeri, hiljade zarobljenih muslimanskih muškaraca bilo je prebačeno, kako je rekao tužilac, po Karadžićevom naređenju, iz Potočara i okoline u Bratunac, odakle su 14. jula odvedeni na stratišta na području Zvornika.

Po njegovim riječima, brojni dokazi pobijaju i tvrdnju optuženog da je bošnjačko stanovništvo Srebrenicu napustilo dobrovoljno. Podsjetio je da je Karadžić još u martu 1995. naredio Vojsci Republike Srpske (VRS) da za stanovništvo Srebrenice “stvori nepodnošljive uslove totalne nesigurnos-ti, bez nade u život i opstanak u enklavi”.

“Karadžić je pokušavao da prikrije masovno ubistvo i progon, a to čini i sada”, kazao je Tieger, dodavši da je čitav komandni lanac VRS-a znao da je naređeno strijeljanje zarobljenika.

Tužilac je ustvrdio da ima dovoljno dokaza i da je Karadžić, za kojeg je rekao da je opsjednut genocidom, odgovoran za genocid nad Bošnjacima i Hrvatima u još sedam bosanskih opština.

Tieger je naveo primjere Zvornika, gdje je sistematski ubijeno oko 2.000 bošnjačkih muškaraca, i logore kod Prijedora, poput Omarske, u kojoj je “ubijanje bilo rutina”, ili Trnopolja, iz kojeg je 200 zarobljenika odvedeno na planinu Vlašić i ubijeno u avgustu 1992. godine.

Tužilac je podsjetio i na obilje dokaza da je VRS pod Karadžićevom koman-dom duže od tri godine podvrgavala civile u Sarajevu “kampanji terora” neselektivnim granatiranjem i snajperisanjem.

“Dokazi pokazuju da je Karadžić upravljao tom kampanjom u svrhu os-tvarenja svojih ciljeva, znajući za njene posljedice”, istakao je Tieger i dodao da napadi nisu imali nikakav vojni cilj.

Kako je na kraju današnje rasprave najavio predsjedavajući sudija O-Gon Kwon, Pretresno vijeće će odluku o Karadžićevom zahtjevu za oslobađanje objaviti 28. juna.

- 371 -


11.06.2012

Karadžić: Bez tragova na nedjelima

Bivši predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić zatražio je od Međunarodnog krivičnog suda za bivšu

Jugoslaviju (MKSJ/ICTY) da ga oslobodi svih optužbi, tvrdeći da tužioci u nedavno okončanom dokaznom postupku nisu

dokazali njegovu krivicu.

JUSTICE REPORT

Karadžić i njegov pravni savjetnik Peter Robinson u ponedjeljak su uputili usmeni zahtjev Sudskom vijeću za oslobađanje svih optužbi.

“Nigdje nema otisaka mojih prstiju na nedjelima. Svuda gdje sam se mi-ješao, bilo je u korist ljudskosti i olakšavanja patnji civilima bilo koje na-cionalnosti”, istakao je Karadžić.

Karadžić, bivši predsjednik i vrhovni komandant snaga Republike Srpske, optužen je za genocid počinjen u Srebrenici i u još sedam opština, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, terorisanje stanovništva Sarajeva kampan-jom artiljerijskih i snajperskih napada, te uzimanje pripadnika Ujedinjenih nacija (UN) za taoce.

On tvrdi da nije dokazano da su snage Republike Srpske tokom rata u BiH počinile genocid ni u Srebrenici, ni u drugim opštinama.

“Tužilaštvo nije dokazalo nikakvu moju odgovornost za zbivanja u Sre-brenici, niti da je to bio genocid... Na Tužilaštvu je da dokaže ko je ubijao i iz kakvih motiva”, kazao je Karadžić, tvrdeći da je bilo “ubijanja na ličnoj osnovi, iz osvete”.

Prema optužnici i ranijim presudama Tribunala, Vojska Republike Srp-ske, pod Karadžićevom vrhovnom komandom, strijeljala je više od 7.000 Bošnjaka iz Srebrenice u danima pošto je 11. jula 1995. zauzela tu enklavu u istočnoj Bosni.

Tvrdeći da Optužba nije ustanovila tačan broj žrtava, Karadžić je rekao da je broj iz optužnice dio “muslimanske propagande“ kojoj je “Tužilaštvo podleglo” i “dio igre koja unesrećuje narode i postavlja temelj za buduća neprijateljstva”.

- 372 -


“Tužilaštvo nije iznijelo nijedan dokaz da sam ja pripremao, planirao i naredio genocid”, rekao je optuženi i dodao da bošnjačke žene, djeca i starci iz Srebrenice nisu bili deportovani, već evakuisani nakon što su to sami zatražili, uz podršku UN-a.

Odbrana je zatražila da Karadžić bude oslobođen i optužbe za genocid nad Bošnjacima i Hrvatima u sedam drugih opština u BiH, na osnovu činjenice da ni Haški tribunal, ni Međunarodni sud pravde u svojim presudama nisu utvrdili da je tamo bio počinjen genocid.

Prema Karadžiću, Tužilaštvo u Haagu nije dokazalo da su ijedan incident u Sarajevu počinile srpske snage, navodeći da grad nije bio pod opsadom njegove vojske. Sarajevo je, po njemu, bilo “krajnje militarizovano”, a “vojska izmiješana sa civilima”.

On je dodao da su srpski vojnici samo branili svoje kuće i predgrađa, a da njihovo vođstvo nije polagalo pravo, niti je namjeravalo da uzme “musli-manske teritorije” u Sarajevu.

Karadžić je negirao i postojanje udruženog zločinačkog poduhvata u cilju trajnog i nasilnog uklanjanja nesrpskog stanovništva sa velikih dijelova teritorije BiH. Premještanje stanovništva iz ratnih zona, po njemu, bilo je zakonska obaveza, uz pravo na povratak.

Optužbe za zlodjela u logorima širom BiH, Karadžić je takođe odbacio kao nedokazane, tvrdeći da su to bili istražni centri u kojima su bili zadrža-vani samo “učesnici u oružanoj pobuni”, dok su ostali, koji su “greškom uhapšeni”, bili oslobađani.

“Nedjela su činili pojedinci, a Tužilaštvo nije dokazalo da je to bio dio državnog sistema”, kazao je optuženi.

Tužioci će u srijedu odgovoriti na Karadžićev zahtjev za oslobađanje, a Sudsko vijeće će odluku donijeti naknadno.

- 373 -


05.06.2012

Karadžićeve sudije u obilasku Srebrenice

Sudsko vijeće Haškog tribunala koje vodi proces protiv Radovana Karadžića, bivšeg predsjednika Republike Srpske (RS), 4. juna je započelo obilazak lokacija u Srebrenici bitnih

za optužnicu, kojom mu se na teret stavlja genocid nad srebreničkim muslimanima u ljeto 1995. godine.

JUSTICE REPORT

Kako je saopšteno iz Tribunala, posjeta sudija Srebrenici i okolini trajat će pet dana.

Članovi Raspravnog vijeća su, pored predsjedavajućeg O-Gon Kwona iz Južne Koreje, Howard Morrison iz Velike Britanije i Melville Baird iz Trin-idada. Rezervna sutkinja je Flavia Lattanzi iz Italije. Zajedno sa sudijama, u posjeti Srebrenici su i predstavnici Tužilaštva i Karadžićeve Odbrane.

Posjete sudija lokacijama na kojima su počinjeni zločini opisani u optužni-cama uobičajene su u praksi Tribunala, ali nisu obavezne.

Ovo je drugi put od početka suđenja Karadžiću da su predstavnici Sudskog vijeća posjetili BiH. U maju 2011. godine, sudije su posjetile lokacije na području Sarajeva na kojima su počinjeni zločini.

Karadžić je optužen za genocid nad više od 7.000 muslimanskih muška-raca iz Srebrenice koje su snage pod njegovom vrhovnom komandom stri-jeljale u danima nakon što su 11. jula 1995. zauzele tu enklavu, koja je u to vrijeme bila pod zaštitom Ujedinjenih nacija (UN).

Bivšeg predsjednika RS-a optužnica tereti i za progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, terorisanje stanovništva Sarajeva kampanjom artiljerijskih i snajperskih napada, te uzimanje “plavih šljemova” UN-a za taoce, u peri-odu između 1992. i 1995. godine.

Suđenje je počelo krajem oktobra 2009., a tužioci su izvođenje dokaza pro-tiv Karadžića završili krajem maja ove godine.

Karadžić, koji se brani sam, izvođenje dokaza Odbrane započet će 16. ok-tobra.

- 374 -


24.05.2012

Karadžić: Odbijen zahtjev za uklanjanje incidenata

Sudsko vijeće Haškog tribunala odbilo je zahtjev Odbrane Radovana Karadžića da se Tužilaštvu naredi da iz optužnice ukloni sve incidente za koje “nije iznijelo dovoljno dokaza”.

DENIS DŽIDIĆ

O-Gon Kwon, predsjedavajući Sudskog vijeća, u odluci je naveo da je zaht-jev Odbrane bivšeg predsjednika Republike Srpske (RS) odbijen s obzirom da, prema pravilima Tribunala u Haagu, samo postoji mogućnost odba-civanja “tačaka optužnice, a ne pojedinačnih incidenata”.

“Može se desiti situacija u kojoj je, iako ne postoji dovoljno dokaza za osuđujuću presudu u odnosu na neke navode ili incidente, moguće doni-jeti osuđujuću presudu u odnosu na cjelokupnu tačku optužnice”, stoji u obrazloženju Sudskog vijeća.

Nakon što je Haško tužilaštvo završilo sa dokaznim postupkom, optuženi Karadžić je najavio da će 11. juna podnijeti Haškom tribunalu zahtjev da bude oslobođen optužbi za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja.

Kako je saopšteno iz Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY), Karadžić zahtjev zasniva na tvrdnji da tužioci nisu dokazali njegovu krivicu tokom dvogodišnjeg dokaznog postupka, koji je okončan početkom maja ove godine.

Haško tužilaštvo će odgovoriti na Karadžićev zahtjev 13. juna, a Sudsko vijeće će odluku donijeti naknadno.

Karadžić je optužen u 11 tačaka optužnice za genocid u Srebrenici i još se-dam općina u BiH, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, teror nad civilima u Sarajevu kampanjom granatiranja i snajperskog djelovanja, te uzimanje pripadnika međunarodnih snaga za taoce, u periodu od 1992. do 1995. go-dine.

Početak dokaznog postupka Odbrane zakazan je za 16. oktobar. Suđen-je Karadžiću počelo je krajem 2009., a prvi svjedok Tužilaštva u Haagu saslušan je u aprilu naredne godine.

- 375 -


18.05.2012

Karadžić: Zahtjev za oslobađanje 11. juna

Bivši predsjednik Republike Srpske (RS) Radovan Karadžić podnijeće 11. juna Haškom tribunalu zahtjev da bude

oslobođen optužbi za genocid i druge zločine u BiH poslije prve polovine suđenja.

JUSTICE REPORT

Kako je saopšteno iz Tribunala, Karadžić zahtjev zasniva na tvrdnji da tužioci nisu dokazali njegovu krivicu tokom dvogodišnjeg dokaznog pos-tupka, koji je okončan 4. maja.

Tužioci će 13. juna odgovoriti na ovaj zahtjev, a u podnesku će navesti da su izveli dovoljno dokaza za svih 11 tačaka optužnice protiv Karadžića.

Odluku o Karadžićevom zahtjevu da bude oslobođen poslije dokaznog postupka Optužbe, Sudsko vijeće, kojim predsjedava sudija O-Gon Kwon, donijeće poslije junske rasprave.

Karadžić je optužen za genocid u Srebrenici i još sedam opština u BiH, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, teror nad civilima u Sarajevu, te uz-imanje pripadnika UNRPOFOR-a za taoce, u periodu od 1992. do 1995. go-dine.

Početak dokaznog postupka Odbrane zakazan je za 16. oktobra. Suđenje Karadžiću počelo je krajem oktobra 2009., a prvi svjedok Tužilaštva u Haa-gu saslušan je u aprilu naredne godine.

- 376 -


14.05.2012

Haški tužitelji predstavili slučaj protiv Karadžića

U sljedećoj fazi suđenja, koja počinje na jesen, Odbrana optuženog najavljuje da će pozvati “više stotina svjedoka

koji će pomoći Karadžiću da ispriča svoju stranu priče”.

DENIS DŽIDIĆ

Tužilaštvo u Haagu je tokom dvije godine suđenja pokušalo dokazati ulogu Radovana Karadžića, bivšeg predsjednika Republike Srpske (RS), u geno-cidu i drugim zločinima u BiH.

Predstavnici Haškog tužilaštva smatraju da su “dobro predstavili slučaj” i ističu da je ostalo zadatak sudija. S druge strane, Peter Robinson, pravni savjetnik optuženog Karadžića, kaže da su uradili jako dobar posao u osporavanju dokaza Tužilaštva.

“Vjerujemo da Tužilaštvo nije dokazalo sve navode u optužnici. Nakon što se završi dokazni postupak, tražit ćemo od Sudskog vijeća da pomogne u skraćivanju suđenja tako što će odbaciti optužbe koje nisu dokazane”, kaže Robinson za BIRN – Justice Report.

U skoro 300 radnih dana, Tužilaštvo u Haagu je saslušalo 195 svjedoka i vještaka, među kojima su u većini bili pripadnici Ujedinjenih nacija i UN-PROFOR-a koji su tokom rata boravili u BiH.

U protekle dvije godine, izvođenje dokaza Tužilaštvo je podijelilo u cjeline – kampanja snajperskog djelovanja i granatiranja Sarajeva, genocid i drugi zločini počinjeni u 28 općina koje su bile pod kontrolom Vojske Republike Srpske (VRS), te uzimanje međunarodnih vojnika za taoce.

Suđenje Karadžiću, bivšem vrhovnom komandantu VRS-a koji je optužen za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja u BiH, počelo je u oktobru 2009. godine.

Prije toga, Karadžić se izjasnio da nije kriv i u nekoliko navrata je tražio da se postupak obustavi, navodeći da je postojao dogovor s međunarodnim zvaničnicima prema kojem ne bi bio krivično gonjen ukoliko bi se udaljio iz političkog i javnog života.

- 377 -


Karadžić se skrivao 12 godina iako je protiv njega postojala optužnica u Haagu, te međunarodna potjernica. Uhapšen je u julu 2008. godine. Prvi svjedoci saslušani su skoro dvije godine kasnije.

Napadi na grad da bi se širio teror

Kako bi dokazali komandnu odgovornost optuženog Karadžića za djelovanje VRS-a na području Sarajeva, u sudnici je ispitano nekoliko žrta-va, vještaka, te ljudi koji su u toku opsade grada radili na istragama u vezi s granatiranjem i snajperskim djelovanjem. Najveći broj saslušanih u vezi s opsadom Sarajeva jesu bivši pripadnici Ujedinjenih nacija i UNPROFOR-a koji su boravili u glavnom gradu BiH.

Harry Konings, John Wilson, Anthony Banbury, Richard Mole, David Fraser, Adrianus Van Baal, Thorbjorn Overgard, David Harland i John Hamill – sve visoko rangirani oficiri ili posmatrači UN-a tokom opsade grada – potvrdili su da su tokom skoro četiri ratne godine vidjeli kako snage VRS-a, a posebno Sarajevsko-romanijskog korpusa (SRK), nasum-ično granatiraju grad i snajperski djeluju po civilima.

“Vidio sam nasumičnu paljbu na civile u Sarajevu i utvrđeno je da je većina paljbe došla sa srpske teritorije. Vidjeli smo kako granate padaju nasum-ično po gradu. Napadi su izazivali strah, što je bila svrha”, pojasnio je Konings.

S njim se složio i David Harland, bivši član komande UNPROFOR-a, koji je kazao da je VRS vršila “ciljane napade na Sarajevo” kako bi došlo do širenja terora.

Anthony Banbury je opisao napade na civile u Sarajevu, te je istakao da su srpske snage imale mogućnost da utiču na intenzitet granatiranja i sna-jperisanja.

“Prema mom i mišljenju mojih kolega, Karadžić je imao cjelokupnu kon-trolu nad Sarajevom i bio je nosilac rukovodstva i u političkom i u vojnom domenu”, kazao je on.

Karadžićevu kontrolu nad jedinicama VRS-a, Haško tužilaštvo nastojalo je dokazati i kroz nalaz vojnog vještaka Richarda Phillipsa, koji je potvrdio da su jedinice SRK-a VRS-a imale “djelotvoran lanac komandovanja”, te su izvršavale zadatke Glavnog štaba.

Drugi dio dokaza u vezi sa zločinima u Sarajevu odnosio se na artiljerijske incidente, od kojih su najpoznatija granatiranja Markala 1994. i 1995. go-dine, u kojima je ubijeno oko 100 civila.

- 378 -


John Hamill, nekadašnji posmatrač UN-a, kazao je da je bio uključen u istragu nakon granatiranja pijace Markale u februaru 1994. godine. Prema njegovom iskazu, granate su došle s položaja SRK-a, odakle je dnevno na Sarajevo ispaljivano više od 3.000 projektila.

Slike masakra na Markalama opisao je svjedok Sulejman Crnčalo, čija je supruga ubijena u neposrednoj blizini pijace.

“Žena je otišla da kupi mlijeko i dogovorili smo se da se ne zadržava puno. Kada nije došla, krenuo sam prema tržnici da je potražim. Na pola puta sreo sam ljude koji su rekli da je pala granata. Kod tržnice sam vidio slike masakra. Preko cijele ulice je bilo krvi, komadići ljudskog mesa razbacani, komadi odjeće istrgani...”, prisjetio se on.

Dragan Mioković, bivši istražitelj Centra službi bezbjednosti (CSB) Saraje-vo, kazao je da je učestvovao u istragama više desetina incidenata granati-ranja i snajperisanja.

“Prema procjenama CSB-a, broj civila ubijenih u Sarajevu je između 10.000 i 11.000. Sa ove vremenske distance, te naše procjene su se pokazale kao tačne”, dodao je on.

“Naše procjene su da je u tom broju između 1.300 i 1.400 djece mlađe od 15 godina. Sarajevo je bilo pod opsadom, na njega je pucala vojska kojom ste vi komandovali”, rekao je Mioković obraćajući se optuženom.

Karadžić imao kontrolu

Tokom devet mjeseci, Haško tužilaštvo izvodilo je dokaze u vezi sa op-tužbom za genocid počinjen u sedam općina u BiH tokom 1992. godine, te zločinima počinjenim u 20 bosanskohercegovačkih općina.

Vještaci Dorothea Hanson, Robert Donia, Richard Butler, Christian Nielsen i Reynaud Theunens istakli su da je optuženi kroz organe RS-a imao kon-trolu nad vojskom, policijom i kriznim štabovima.

Reynaud Theunens, vještak za vojna pitanja, zaključio je da je Karadžić iz-davao direktive i instrukcije Glavnom štabu VRS-a, dok je Dorothea Han-son kazala da su općinske vlasti bosanskih Srba organizirano iseljavale nesrpsko stanovništvo.

O nizu zločina koje su počinili pripadnici srpske vojske, policije ili para-vojnih formacija govorile su žrtve, Ibro Osmanović iz Vlasenice i Ahmet Zulić iz Sanskog Mosta, te predstavnici međunarodnih snaga Hussein Ali Abdel-Razek, Michael Rose, Herbert Okun, Rupert Smith, kao i novinari Ed Vulliamy i Jeremy Bowen.

- 379 -


Novinar BBC-a Jeremy Bowen, koji je izvještavao iz BiH, prisjetio se da je etničko čišćenje u toku rata u BiH bilo “nesporna činjenica”, te da su “srpske snage prednjačile u tome”.

Primjere ovakvog djelovanja organa RS-a, prezentirali su Sudskom vijeću svjedoci Milorad Davidović, nekadašnji glavni inspektor jugoslavenskog Saveznog sekretarijata unutrašnjih poslova (SUP), i Petko Panić, bivši po-moćnik komandanta rezervne policije u Zvorniku.

Momčilo Mandić, nekadašnji ministar pravde RS-a koji je pred Sudom BiH pravosnažno oslobođen krivice za zločine u Sarajevu i Foči, kazao je da smatra da se Karadžić nije zalagao za stvaranje srpske države te da nije bio odgovoran za pozivanje paravojnih formacija.

Svjedok iz Srebrenice

U novembru prošle godine, iskazom Bošnjaka koji je u julu 1995. preživio strijeljanje u selu Orahovac kod Zvornika, tužioci su započeli izvođenje dokaza o genocidu u Srebrenici.

Zaštićeni svjedok KDZ-39 izjavio je da je zarobljen nakon pada zaštićene enklave, te da je 14. jula 1995. prebačen u školu u Orahovcu, odakle su ga s drugim Bošnjacima pripadnici VRS-a izveli do obližnjeg pašnjaka, a zatim na njih otvorili rafalnu vatru.

Vojni ekspert Richard Butler posvjedočio je kako je naređenje da hiljade srebreničkih Bošnjaka bude strijeljano moralo doći s vrha komandnog lan-ca VRS-a.

Vještak je ocijenio da je to naređenje spušteno niz komandni lanac, uprkos činjenici da je bilo “nezakonito”. Butler je pojasnio da je na vrhu komand-nog lanca bio Karadžić.

Sličan stav je ponovio i bivši načelnik Glavnog štaba VRS-a Manojlo Mi-lovanović, koji je potvrdio da je optuženi Karadžić bio vrhovni komandant oružanih snaga Republike Srpske.

Prema Milovanoviću, Karadžić je u periodu između 1992. i 1995. godine bio pretpostavljeni Ratku Mladiću, tadašnjem načelniku Glavnog štaba VRS-a, te je stoga “posredno odgovoran za sva dejstva VRS-a”.

Pitanje talaca

Četvrti segment koji je Haško tužilaštvo dokazivalo odnosio se na uziman-je međunarodnih vojnika za taoce tokom 1995. godine, o čemu je svjedočio veći broj pripadnika UNPROFOR-a.

- 380 -


Jonathon Riley, bivši komandant britanskih vojnih jedinica u Goraždu, rekao je da su snage bosanskih Srba u tom gradu u maju 1995. “uzele 33 britanska mirovnjaka” za taoce.

Njegov iskaz je potvrdio veći broj pripadnika ovih jedinica, a među njima i Janusz Kalbarczyk, bivši vojni promatrač UN-a, koji se prisjetio da je 26. maja 1995. godine čuo “avione kako granatiraju područje Pala”, da bi ga ubrzo potom pripadnici VRS-a zarobili.

Iako pravno možda i najslabija optužba protiv Karadžića, Robinson smatra da će uzimanje međunarodnih talaca biti “najteža optužba za osporavan-je”.

Odbrana će izlaganje svojih dokaza početi nakon sudske pauze koja traje do 16. oktobra. Robinson najavljuje da će tokom dokaznog postupka biti pozvano “više stotina svjedoka koji će pomoći Karadžiću da ispriča svoju stranu priče”.

- 381 -


11.05.2012

Karadžić traži da se suđenje preseli na Balkan

Radovan Karadžić zatražio je od Sudskog vijeća da tokom njegove odbrane Haški tribunal po sedmicu dana zasjeda u

Sarajevu, Banjoj Luci i Beogradu.

DENIS DŽIDIĆ

Karadžić je obrazložio u podnesku predsjedniku Međunarodnog kriv-ičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) Theodoru Meronu da bi djelimično održavanje suđenja u tim gradovima “približilo rad Suda narodima koji bi od njega trebali imati koristi i podstaklo veće razumijevanje rada Tribuna-la u narodima bivše Jugoslavije”.

Djelimično premještanje procesa u Sarajevo, Banju Luku i Beograd bilo bi, po Karadžiću, opravdano i zbog svjedoka koje namjerava pozvati a koji “žive ili su u zatvoru” u tim gradovima.

Karadžić u podnesku navodi da su zasjedanja van Haaga dozvoljena pravil-ima Tribunala.

U dosadašnjoj praksi, dužoj od 15 godina, Tribunal je van sjedišta u Haagu zasjedao samo jedanput – u procesu protiv bivšeg komandanta Armije BiH Rasima Delića.

Delić je u septembru 2008. osuđen na tri godine zatvora za zločine počin-jene u centralnoj BiH. On je preminuo tokom žalbenog postupka dvije go-dine kasnije, tako da je presuda postala pravosnažna.

Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske, optužen je za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja rata počinjene tokom sukoba u BiH.

Tužioci Tribunala prošlog petka su, poslije dvije godine, završili izvođenje dokaza, a Karadžić bi svoju odbranu trebao započeti sredinom oktobra.

- 382 -


07.05.2012

Karadžić: U Srebrenici nije bilo genocida

Posljednje sedmice dokaznog postupka Tužilaštva protiv Radovana Karadžića, optuženi je ustvrdio da genocida nije

bilo, jer je broj žrtava tokom rata u BiH bio mali.

DENIS DŽIDIĆ

Broj Bošnjaka nestalih poslije pada Srebrenice u julu 1995. godine proc-jenjuje se na 7.905, izjavila je na suđenju Radovanu Karadžiću u Haagu ekspertica za demografiju Ewa Tabeau.

Tokom unakrsnog ispitivanja, bivši predsjednik Republike Srpske (RS) pokušao je dokazati da genocida nije bilo zato što je procenat ubijenih i nestalih tokom rata manji od procenta ubijenih Tutsija u Ruandi ili Jevreja tokom Drugog svjetskog rata.

Pozivajući se na podatke iz izvještaja Tabeau, Karadžić je ustvrdio da je tokom rata u BiH od ukupno 1.902.956 Bošnjaka ubijeno i nestalo njih 49.111 ili 2,6 posto. Tabeau je to potvrdila.

Nakon što sudija Kwon nije dozvolio svjedokinji da odgovara na pitanja optuženog zna li “procenat Jevreja koji su stradali tokom Drugog svjetskog rata”, Peter Robinson, pravni savjetnik optuženog, kazao je da to jeste rel-evantno zato što se Karadžiću na teret stavlja genocid, koji podrazumijeva namjeru da se potpuno ili djelimično uništi cijela etnička grupa, a nalazi Tabeau pokazuju da je “uništeno” 2,6 posto bošnjačke zajednice.

Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske i vrhovni komandant njenih oružanih snaga, optužen je za genocid nad više od 7.000 srebreničkih Bošnjaka počinjen u danima nakon što je Vojska Republike Srpske (VRS) 11. jula 1995. zauzela tu enklavu, koja je bila pod zaštitom UN-a.

Tabeau je posvjedočila i da je tokom opsade Sarajeva broj ubijenih civila u gradu često bio veći od broja ubijenih vojnika, što ju je dovelo do zaključka da je civilno stanovništvo bilo namjerno ciljano s položaja VRS-a.

“U prvih pet mjeseci rata, od aprila do septembra 1992., u Sarajevu je ubi-jeno ukupno 2.028 osoba, od kojih su 1.811 bili Bošnjaci”, precizirala je Tabeau.

- 383 -


Karadžić je optužen i za teror nad civilima u Sarajevu dugotrajnim granati-ranjem i snajperisanjem, te uzimanje vojnika UNPROFOR-a za taoce.

Bivši novinar iz Beograda Zoran Petrović Piroćanac negirao je na suđenju Karadžiću da je u julu 1995. rekao izvještaču londonskog “Independenta” da je u velikoj nevolji zato što je optuženi ljut na njega zbog prikazivanja filma o Srebrenici u kojem su se vidjela tijela ubijenih Bošnjaka. Petrovićev film uveden je kao dokaz Optužbe na suđenju Karadžiću.

On je kazao da iz rukovodstva RS-a “nije bilo negativnih reakcija” na film, ali da je “od nekih boraca iz RS-a” dobijao prijetnje smrću.

Dok ga je Karadžić ispitivao, Petrović je potvrdio da je kasetu s filmom poslao autobusom na Pale, nakon što mu je bilo preneseno da lideri bosan-skih Srba žele da pogledaju film.

Tužilaštvo je okončalo dokazni postupak. Prvog svjedoka Odbrane Karadžić će izvesti 16. oktobra, a do tada će, po odluci sudija, pripremati svoju od-branu.

- 384 -


27.04.2012

Karadžić se nije želio baviti ratnim zločinima

Na suđenju Radovanu Karadžiću u Haagu, bivši premijer Republike Srpske Branko Đerić posvjedočio je da se 1992. godine, uprkos njegovom upozorenju, optuženi nije želio baviti problemom ratnih zločina koje su počinile srpske

snage.

DENIS DŽIDIĆ

Đerić, koji je na čelu Vlade RS-a bio od marta do decembra 1992., ocijenio je da je RS tada bila “partijska država koju je vodio Karadžić” kao lider Srpske demokratske stranke (SDS).

On je izjavio da je Karadžić “sebe smatrao Vladom” i da je s najužim krugom saradnika određivao politiku koja će biti vođena i ministre koji će je sprovoditi.

Vlada čiji je premijer bio Đerić bila je stoga, po njegovim riječima, samo “tehnički privjesak”.

Đerić je izjavio i da je “bio zabrinut” zbog zločina srpskih snaga i da je želio da se taj problem riješi, ali da se Karadžić “s tim nije složio”, rekavši da se to može uraditi i kasnije.

Karadžić, bivši predsjednik i vrhovni komandant oružanih snaga RS-a, optužen je za progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, genocid u Srebrenici i još sedam općina u BiH, teror nad civilima u Sarajevu, te uzimanje “plavih šljemova” UN-a za taoce.

Bivši premijer RS-a potvrdio je da je tadašnja članica Predsjedništva RS-a Biljana Plavšić “tražila i odobravala” dolazak paravojnih snaga u RS, ali da je to odobravalo i cijelo Predsjedništvo.

Tribunal je Plavšićevu 2003. osudio na 11 godina zatvora nakon što je priznala krivicu za progon nesrpskog stanovništva počinjen 1992. godine. Poslije izdržane dvije trećine kazne, ona je puštena na slobodu iz zatvora u Švedskoj.

Đerić je tokom unakrsnog ispitivanja naglasio da je namjeravao otvoriti pitanje ratnih zločina, ali da se Karadžić tome protivio.

- 385 -


“Da ste vi, gospodine Karadžiću, tada dopustili da se od prvog dana kažnja-va ono što je bilo za kažnjavanje, ne bi se mogle kasnije desiti i mnogo gore stvari. Ja sam vas ubjeđivao i govorio vam i na kraju sam otišao, a problemi su ostali”, naglasio je svjedok obraćajući se optuženom Karadžiću.

Ove sedmice je ekspertkinja Tužilaštva za demografiju Ewa Tabeau proci-jenila i da je iz 27 općina širom BiH u prvim mjesecima rata 1992. raseljeno ili izbjeglo više od 284.000 Bošnjaka.

Nastavak suđenja Karadžiću zakazan je za utorak, 1. maj.

- 386 -


24.04.2012

Karadžićevo pismo Miloradu Dodiku

Radovan Karadžić uputio je pismo Miloradu Dodiku, predsjedniku Republike Srpske (RS), u kojem ga je zamolio

da se sastane sa njegovim timom Odbrane.

DENIS DŽIDIĆ

Karadžić, bivši predsjednik i vrhovni komandant oružanih snaga RS-a, zatražio je da Dodik održi sastanak sa njegovim pravnim savjetnikom Pe-terom Robinsonom, kako bi ga zamolio da svjedoči u njegovu korist na suđenju pred Haškim tribunalom.

“Volio bih da mi pomognete da utvrdim da nije postojao udruženi zločinački poduhvat između 1991. i 1995. godine da se protjeraju muslim-ani sa dijelova pod kontrolom RS-a, što je navedeno u optužnici.”

“Vaša specifična pozicija kao dio opozicije u Skupštini bi vam omogućila da pružite dokaze o tome šta ste vi shvatili da su ciljevi naše vlasti u tom periodu”, navedeno je u Karadžićevom pismu Dodiku.

Karadžiću se pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY) sudi za genocid, zločin protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja između 1992. i 1995. godine.

U optužnici stoji da je Karadžić učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu skupa sa pripadnicima rukovodstva RS-a, Jugoslovenske nar-odne armije (JNA) i paravojnih formacija u cilju progona nesrpskog stano-vništva sa područja 20 općina u BiH.

Karadžić je uhapšen u julu 2008., a suđenje mu je počelo u oktobru naredne godine. Haško tužilaštvo je u periodu između aprila 2010. i 2012. sasluša-lo skoro 200 svjedoka, a najavljeno je da će okončati dokazni postupak u prvoj sedmici maja.

Dodik, predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), u periodu između 1992. i 1995. godine, kao predstavnik Saveza reformskih snaga, izabran je za zastupnika Narodne skupštine RS-a.

- 387 -


20.04.2012

Vojni ekspert: Karadžić odgovoran za Srebrenicu

Na suđenju Radovanu Karadžiću pred Haškim tribunalom, vojni ekspert Richard Butler je kazao da je optuženi, kao tadašnji vrhovni komandant, bio ne samo obaviješten o

toku napada Vojske Republike Srpske (VRS) na Srebrenicu u julu 1995. nego je i davao naređenja.

DENIS DŽIDIĆ

Butler, koji je na osnovu stotina dokumenata VRS sačinio izvještaj o njen-om lancu komande, posvjedočio je da je Karadžić bio “na vrhu” tog lanca kao “vrhovni komandant oružanih snaga Republike Srpske (RS)”, u koji-ma su, osim vojske, bile policija i teritorijalna odbrana.

U martu 1995., Karadžić je vojsci uputio Direktivu broj sedam, naređujući da “dobro promišljenim dejstvima stvori nepodnošljivu situaciju potpune nesigurnosti” za bošnjačko stanovništvo u Srebrenici, bez nade u daljnji život i opstanak u enklavi.

Karadžić, bivši predsjednik RS-a, optužen je za genocid nad više od 7.000 Bošnjaka koje je VRS strijeljala u danima nakon što je 11. jula 1995. godine zauzela Srebrenicu.

Na teret mu se stavlja i progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, teror nad civilima u Sarajevu dugotrajnim snajperisanjem i uzimanje vojnika UN-PROFOR-a za taoce, u periodu od 1992. do 1995. godine.

“Kao vrhovni komandant, Karadžić se nije ograničavao na prijem infor-macija o dejstvima VRS-a, nego je imao i koristio mogućnost da pozove komandante na terenu da bi dobio nova obavještenja i izdao im direktna uputstva. On je angažovani učesnik u ovom procesu i ima detaljno znanje o događajima u Srebrenici, ali i na drugim ratištima”, prokomentarisao je bivši američki oficir Butler.

Butler je posvjedočio kako je naređenje da hiljade srebreničkih Bošnjaka budu strijeljane poslije pada Srebrenice u julu 1995. godine, moralo doći s vrha komandnog lanca VRS-a.

- 388 -


Butler je rekao da je naređenje poteklo od Ratka Mladića, komandanta VRS-a, i da je moralo biti spušteno niz komandni lanac kao i svako drugo, usprkos činjenici da je bilo “očito nezakonito”.

“Osoblje ga nije dovodilo u pitanje i naređenje je sprovedeno. Ako se izuzme nezakonitost, vojni komandni lanac funkcionisao je kao što je i trebalo”, kazao je Butler.

Mladić je optužen za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja u BiH počinjene između 1992. i 1995. Uhapšen je u maju prošle godine, a prvi put se pojavio pred sudijama MKSJ-a 3. juna 2011. godine.

Tokom unakrsnog ispitivanja, vojni ekspert Tužilaštva prihvatio je Karadžićevu sugestiju da su bošnjačke snage u Podrinju, prije proglašenja Srebrenice, Žepe i Goražda zaštićenim zonama UN-a u proljeće 1993., na-padale okolna srpska sela i ubijale civile.

Suđenje Karadžiću će se nastaviti u ponedjeljak, 23. aprila.

- 389 -


13.04.2012

Karadžić traži da započne odbranu 2013.

Ratni predsjednik Republike Srpske Radovan Karadžić zatražio je od Haškog tribunala da mu dozvoli da započne

svoju odbranu slijedeće godine.

DENIS DŽIDIĆ

Nakon što je Haško tužilaštvo najavilo da će u narednih nekoliko sedmica okončati izvođenje dokaza, Karadžić je od Suda zatražio da svoju odbranu započne u martu 2013. godine.

Karadžić je zasnovao zahtjev na tvrdnji da do sada nije imao dovoljno vre-mena da se pripremi, te da je Haško tužilaštvo od njegovog hapšenja u julu 2008. do početka suđenja u oktobru 2009. imalo 14 mjeseci za pripreme.

Optuženi je najavio da će njegovi saradnici razgovarati sa “oko 600” po-tencijalnih svjedoka.

Na ovosedmičnom suđenju Karadžiću, svjedok Haškog tužilaštva Tomislav Premović rekao je da je komandant Vojske Republike Srpske (VRS) Ratko Mladić u julu 1995., dva dana nakon zauzimanja Srebrenice, telefonom podnio “borbeni izvještaj” optuženom.

Premović, Amerikanac srpskog porijekla, posvjedočio je da je bio prisutan u Karadžićevom kabinetu na Palama u vrijeme Mladićevog poziva i da je razgovor čuo zato što je Karadžić, tadašnji predsjednik Republike Srpske i vrhovni komandant VRS-a, uključio “spikerfon”.

Karadžić je optužen za genocid nad više od 7.000 srebreničkih Bošnjaka koje je VRS strijeljala u danima nakon što je 11. jula 1995. zauzela Sre-brenicu. U Karadžićevoj optužnici Mladić je naveden kao član udruženog zločinačkog poduhvata.

Haško tužilaštvo tereti Karadžića i za progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, teror nad civilima u Sarajevu i uzimanje međunarodnih vojnika za taoce, dok Mladić čeka početak suđenja pred Tribunalom u Haagu.

Amor Mašović, direktor Instituta za nestale osobe BiH, rekao je da su pos-lije pada Srebrenice u julu 1995. snage bosanskih Srba ubile 8.262 Bošn-jaka.

- 390 -


Više od 6.600 tih žrtava, ekshumiranih iz masovnih grobnica, identifik-ovala je Međunarodna komisija za nestale osobe (ICMP), posvjedočio je Mašović.

Suđenje Karadžiću bit će nastavljeno u utorak, 17. aprila.

- 391 -


30.03.2012

Karadžić: Egzekucije u Kravici nisu planirane

Pred Haškim tribunalom poslednje sedmice marta, Radovan Karadžić je tvrdio da je broj ubijenih iz Srebrenice pretjeran, dok se svjedokinja Tužilaštva prisjetila prestrašenih civila.

DENIS DŽIDIĆ

Na suđenju Radovanu Karadžiću, istražitelj Tužilaštva Dušan Janc posvje-dočio je da su 702 tijela od oko 6.000 do sada pronađenih i identifikovanih žrtava iz Srebrenice pronađena na površini zemlje, a ne u brojnim mas-ovnim grobnicama u okolini Zvornika.

Karadžić je ustvrdio da je broj Bošnjaka koje su snage bosanskih Srba 13. jula 1995. godine ubile u selu Kravica “uvećan za deset puta”, sugerišući da je moglo biti najviše 150 žrtava, a ne 1.000, kako piše u optužnici.

Optuženi je dodao i da u Kravici “nije bilo planirane i pripremljene egze-kucije”, nego da su zarobljenici ubijeni poslije incidenta u kojem je jedan Bošnjak oteo pušku srpskom stražaru i ubio ga.

Janc je odgovorio da je istragom utvrđeno da je ubijanje počelo poslije tog incidenta.

Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske i vrhovni zapovjednik Vojske Republike Srpske (VRS), optužen je za genocid nad više od 7.000 bošn-jačkih muškaraca koji su strijeljani u danima nakon što je VRS 11. jula 1995. zauzela Srebrenicu, kao i za progon desetina hiljada žena, djece i staraca.

Svjedokinja Tužilaštva Christine Schmitz izjavila je da je, dan poslije osv-ajanja Srebrenice u julu 1995. godine, Vojska Republike Srpske (VRS) “de-portovala” iz Potočara bošnjačke žene, djecu i starce, nakon što je od njih odvojila vojno sposobne muškarce.

Schmitz, koja je tada u Srebrenici i Potočarima bila kao medicinska sestra “Ljekara bez granica”, potvrdila je da su ranjenici i bolesnici iz srebreničke bolnice bili evakuisani iz Potočara 17. jula 1995. godine.

“U Potočarima je u danima poslije pada Srebrenice bilo nedovoljno hrane i vode za civile koji su bili prestrašeni i apatični”, napomenula je svje-dokinja.

- 392 -


U unakrsnom ispitivanju, Karadžić, koji se brani sam, pitao je svjedokinju Schmitz da li zna da je odobrio da lokalno osoblje “Ljekara bez granica” napusti Potočare zajedno sa strancima.

“Da, oni su otišli sa nama, ali nisam znala da ste vi to odobrili”, odgov-orila je svjedokinja.

Suđenje Karadžiću biće nastavljeno 10. aprila.

- 393 -


23.03.2012

Svjedok o ekshumaciji žrtava iz Srebrenice

Svjedok Tužilaštva na suđenju Radovanu Karadžiću objasnio je da je identifikovano 6.606 žrtava iz masovnih grobnica

povezanih sa Srebrenicom.

DENIS DŽIDIĆ

Thomas Parsons, forenzički direktor Međunarodne komisije za nestala lica (ICMP), izjavio je pred Haškim tribunalom da su – uz 6.606 žrtava koje su identifikovane upoređenjem DNK uzoraka sa uzorcima koje su dale porodice – iz grobnica ekshumirani i posmrtni ostaci još 166 osoba koje nisu mogle biti identifikovane zbog nedostatka porodičnih uzoraka za up-oređivanje.

Ukupni broj žrtava iz masovnih grobnica povezanih sa padom Srebrenice stoga iznosi 6.772, precizirao je Parsons.

Lista identifikovanih žrtava uvedena je u dokaze protiv Karadžića.

Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske i vrhovni komandant Vojske Republike Srpske (VRS), optužen je za genocid nad više od 7.000 Bošnjaka koje je VRS strijeljala u danima nakon što je 11. jula 1995. godine zauzela Srebrenicu.

Optužnicom je Karadžiću stavljen na teret i progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, teror nad civilima u Sarajevu i uzimanje međunarodnih vojnika za taoce.

Na početku unakrsnog ispitivanja, Karadžić je sugerisao da ICMP kon-trolišu američke vlasti, ali je svjedok to negirao, rekavši da Komisija ima upravni odbor.

Upitan ko finansira Komisiju, Parsons je odgovorio da novac dolazi od više od 20 vlada zainteresovanih za održavanje mira i pomirenje u bivšoj Jugo-slaviji, kao i od nekih privatnih fondacija.

Karadžić je ustvrdio da su kao žrtve iz Srebrenice identifikovane i žive osobe čiji su “amputirani udovi dospjeli u masovne grobnice”. Parsons je to odbacio je kao “ekstremno nevjerovatno da bi bilo istinito”.

- 394 -


Poslije Parsonsa, psihoterapeutkinja Teufika Ibrahimefendić svjedočila je o traumama civila, naročito žena i djece, zbog gubitaka u Srebrenici i tokom cijelog rata.

Ona je posvjedočila da je, pomažući porodicama, utvrdila da pate od “emo-cionalnih oštećenja i poremećaja u ponašanju”.

“Traumatski gubici tokom rata su izuzetno stresni, zato što dolaze izne-nada i nasilno”, kazala je svjedokinja, preciziravši da su posljedice “noćne more, depresija i poremećaji u učenju”.

Suđenje Karadžiću biće nastavljeno u petak, 23. marta.

- 395 -


16.03.2012

Svjedokinja se prisjetila susreta sa Karadžićem

U nastavku suđenja Radovanu Karadžiću u Haškom tribunalu, svjedokinja je ispričala da je čula kako optuženi razgovara sa Ratkom Mladićem i govore da je “Srebrenica

gotova i da je sve završeno”.

DENIS DŽIDIĆ

Slavica Ristić, poslovna žena iz Sjedinjenih Američkih Država (SAD), kaza-la je da je 13. jula 1995. godine bila u kancelariji sa optuženim Karadžićem.

Karadžić je, kako je rekla svjedokinja, nazvao telefonom Mladića, koman-danta Vojske Republike Srpske (VRS), i pričali su preko spikerfona, iako je veza bila loša.

Dok ju je Karadžić unakrsno ispitivao, Ristić je ustvrdila da “ne zna ko je tačno rekao” da je Srebrenica “gotova”, ali da je razumjela da je to značilo da su vojne operacije bile završene.

Upitana “da li je bilo razgovora o ratnim zarobljenicima, da će biti egze-kucija”, svedokinja je uzvratila: “U mom prisustvu ne.”

Svjedokinju je optuženi Karadžić primio i 14. jula 1995. uvečer i, kako je ona kazala, “pomno je pratio izvještavanje stranih televizija o zbivanjima u Srebrenici”.

Karadžić, koji je tada bio vrhovni komandant oružanih snaga RS-a, op-tužen je za genocid nad više od 7.000 Bošnjaka i progon desetina hiljada žena i djece u danima nakon što je VRS zauzela Srebrenicu 11. jula 1995. godine.

Optužen je i za progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, teror nad civilima u Sarajevu dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem, te uzimanje vojnika UNPROFOR-a za taoce, od 1992. do 1995. godine.

Ratko Mladić, bivši komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS), čeka suđenje pred Haškim tribunalom.

U nastavku suđenja Karadžiću, dvojica zaštićenih svjedoka Optužbe gov-orili su o metodama kojim je Armija BiH (ABiH) prisluškivala razgovore političkih i vojnih lidera bosanskih Srba, uključujući i optuženog Karadžića.

- 396 -


Svjedoci KDZ-245 i KDZ-126, bivši pripadnici jedinice ABiH koja je radi-la na prisluškivanju komunikacije, pozvani su da potvrde prepise pris-luškivanih razgovora između generala Vojske Republike Srpske (VRS) i njihovih političkih vođa za vrijeme i poslije napada na Srebrenicu u julu 1995. godine, koje Haško tužilaštvo namjerava da uvede u dokaze.

Suđenje Karadžiću biće nastavljeno u idući utorak, 20. marta.

- 397 -


13.03.2012

Bivšem hrvatskom ministru naložen susret s Karadžićevim

odvjetnikomHaški tribunal obvezao je Vladimira Zagoreca da razgovara

s Karadžićevim odvjetnikom o nabavci oružja.

DAILY T PORTAL

Međunarodni sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY) sudskim nalogom ob-vezao je Vladimira Zagorca, bivšeg pomoćnika hrvatskog ministra obrane koji izdržava zatvorsku kaznu, na razgovor s pravnim savjetnikom Rado-vana Karadžića.

Karadžiću, bivšem predsjedniku Republike Srpske (RS) u ratu u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine, sudi se za genocid.

Sudsko vijeće naredilo je Vladimiru Zagorcu da se odazove razgovoru s pravnim savjetnikom optuženog u vrijeme i na mjestu o kojima pravni savjetnik optuženog pošalje obavijest, ali ne kasnije od 30. travnja. Ako ne, mora ponuditi valjan razlog zbog čega se ne može povinovati odluci.

Karadžić je zahtjev za razgovor njegovog pravnog zastupnika sa Zagorcem podnio 10. siječnja ove godine i tražio da se razgovor održi u zatvoru u kojem Zagorec služi kaznu.

Zagorec u Hrvatskoj služi kaznu od sedam godina zatvora, na koju je osuđen zbog zloupotrebe položaja i ovlaštenja.

Nakon što je presuda postala pravosnažna, odlikovani general je ostao bez čina i odlikovanja.

Karadžić je tražio da mu Hrvatska dostavi nekoliko različitih kategorija dokumenata koji se odnose na: krijumčarenje oružja u Tuzlu i Srebrenicu u veljači i ožujku 1995., krijumčarenje oružja za Armiju Bosne i Hercegovine (ABiH) od 1992. do 1995. godine, sudjelovanje osoblja Ujedinjenih naroda (UN) u snabdjevanju bosanskih muslimana oružjem.

Karadžić tvrdi da postoji osnovana sumnja da Zagorec posjeduje infor-macije koje materijalno mogu pomoći njegovom slučaju budući da je on “osoba iz hrvatske vlade s najvećim znanjem o pošiljci oružja bosanskim

- 398 -


muslimanima”, jer je bio zadužen za nabavku oružja u Hrvatskoj od 1993. do 1996. godine.

Informacije koje Karadžić traži od Zagorca odnose se na navodne dogov-ore između Hrvatske i Irana o slanju oružja bosanskim muslimanima, te na prirodu, metodu i količinu oružja koja je prokrijumčarena u Bosnu od 1994. do 1995. i upotrebu humanitarnih konvoja da se to oružje unese.

Karadžić tvrdi da je pokušao dobiti dobrovoljni pristanak na suradnju, ali da je Zagorec odbio pristati na razgovor s njegovim pravnim savjetnikom.

- 399 -


09.03.2012

Svjedok: Žrtve iz Srebrenice strijeljane vezanih ruku

Na suđenju bivšem lideru bosanskih Srba Radovanu Karadžiću, svjedok Dean Manning kazao je da je u

masovnim grobnicama pronašao dokaze da su žrtve bile muslimani, koji su strijeljani, a mnogima su u trenutku smrti

oči bile povezane, a ruke svezane.

DENIS DŽIDIĆ

Bivši istražitelj Tužilaštva Haškog tribunala Dean Manning rekao je da je tokom istrage od 1996. do 2000. godine u grobnicama u okolini Zvornika, u istočnoj Bosni, pronađeno po više od 400 poveza za ruke i oči.

Istražitelji su pronašli vjerske predmete, poput brojanica i malih Kur’ana, koji su ukazivali da su žrtve bile islamske i nijedne druge vjeroispovijesti, dodao je Manning.

Svjedok je naglasio i da su u nekim od grobnica pronađeni dokazi koji su žrtve povezivali sa određenim mjestima egzekucija. Kao primjer naveo je da su u primarnim grobnicama Glogova I i II pronađeni dijelovi vrata iz zgrade skladišta u selu Kravica, udaljene osam kilometara.

U tom skladištu, prema optužnici protiv Karadžića, srpske snage ubile su 13. jula 1995. više od 1.000 bošnjačkih muškaraca iz Srebrenice.

Karadžić, tadašnji predsjednik Republike Srpske (RS) i vrhovni koman-dant njenih oružanih snaga, optužen je za genocid nad više od 7.000 sre-breničkih Bošnjaka u danima nakon što je Vojska Republike Srpske (VRS) zauzela tu enklavu 11. jula 1995. godine.

Optuženom se na teret stavlja i progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, teror nad civilima u Sarajevu dugotrajnim artiljerijskim i snajperskim napadi-ma, te uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Svjedok Optužbe Robert Đurđević je ustvrdio prošle sedmice da mu je op-tuženi sredinom jula 1995. godine rekao da je Vojska Republike Srpske (VRS) napala i zauzela Srebrenicu po njegovom naređenju.

Đurđević, srpski emigrant u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), precizirao je da mu je Karadžić to kazao tokom dvosatnog razgovora u njegovoj kancelariji na Palama 14. jula 1995. godine.

Nastavak suđenja zakazan je za 12. mart.

- 400 -


02.03.2012

Karadžić želio “nepodnošljivu situaciju” u Srebrenici

U nastavku suđenja Radovanu Karadžiću tokom posljednje sedmice februara, svjedok je potvrdio da je optuženi

Karadžić bio vrhovni komandant oružanih snaga Republike Srpske i, kao takav, izdao je naređenje da se situacija u

Srebrenici učini “nepodnošljivom”.

DENIS DŽIDIĆ

Manojlo Milovanović, bivši načelnik Glavnog štaba Vojske Republike Srp-ske (VRS), rekao je da je Karadžić u periodu između 1992. i 1995. godine bio pretpostavljeni Ratku Mladiću, bivšem načelniku Glavnog štaba VRS-a.

Svjedok je objasnio da je, kao vrhovni komandant, Karadžić bio “na-jodgovorniji” za planiranje napada na Srebrenicu u julu 1995.

Kako je pojašnjeno na ročištu, Karadžić je izdao direktivu kojom je 1995. godine naložio VRS-u da stanovništvu Srebrenice i Žepe stvori “nepod-nošljivu situaciju, bez nade za opstanak”.

Prema Milovanovićevom iskazu, Karadžićeva direktiva bila je “neuobiča-jeno detaljna” za vrhovnog komandanta.

Milovanović je posvjedočio da je ovu rečenicu, o stvaranju nepodnošljive situacije za civile, Mladić “izbacio” iz svog borbenog naređenja sačinjenog na osnovu Karadžićeve direktive.

Mladić je protumačio da toj rečenici nije bilo mjesto u direktivi zato što VRS “nije bila usmjerena protiv civila”.

Tužilaštvo u Haagu tereti Karadžića za genocid u Srebrenici i još sedam bosanskih općina, progon Bošnjaka i Hrvata širom BiH, teror nad civilima u Sarajevu dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem i uzimanje vojnika međunarodnih snaga za taoce.

Karadžić bi unakrsno ispitivanje Milovanovića trebao završiti u ponedjel-jak, 5. marta.

- 401 -


28.02.2012

Istraživanje OEBS-a: Mladić i Karadžić heroji

Više od 50 odsto stanovnika Srbije veruje da su optuženici za ratne zločine Mladić i Karadžić nacionalni heroji,

pokazuje istraživanje Misije OEBS-a u Srbiji.

MARIJA RISTIĆ

Prema istraživanju o stavovima prema Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i suđenjima za ratne zločine u Srbiji, oko 50 odsto stanovništva misli da Ratko Mladić i Radovan Karadžić nisu odgovorni za ratne zločine za koje su optuženi.

Prema rezultatima istraživanja koje su sproveli Organizacija za evropsku bezbednost i saradnju (OEBS) i Beogradski centar za ljudska prava, 70 od-sto Srba ima negativne stavove prema MKSJ-u.

Uzorak je obuhvatio 1.407 ljudi starijih od 16 godina kojima su pitanja postavljena u direktnom razgovoru u septembru i oktobru 2011. godine.

“Ovo je jedno od najobimnijih istraživanja o tranzicionoj pravdi u svetu”, rekao je Ivan Jovanović, šef odseka za pitanja ratnih zločina u Misiji OE-BS-a u Srbiji.

“Na osnovu ovih rezultata, zaključili smo da ljudi imaju negativne stavove o ovim pitanjima, ali, nažalost, nemaju dovoljno informacija na kojima baziraju ove stavove”, dodao je on.

Morgijana Breding, predstavnica MKSJ-a, slaže se da postoji nedostatak izveštavanja o pitanjima ratnih zločina u medijima, a i kada ga ima, obično je pristrasno.

“Novinari se odazivaju samo kada su u pitanju optuženici iz njihovih zemalja. Na primer, na suđenjima Gotovini nije bilo srpskih novinara”, rekla je Bredingova, dodajući da je MKSJ započeo svoj program saradnje s javnošću prilično kasno.

Dušan Ignjatović, direktor srpske Kancelarije Nacionalnog saveta za sarad-nju sa MKSJ-om, rekao je da istraživanje pokazuje kako srpska javnost ne prati pažljivo suđenja MKSJ-a, ali da ipak ima vrlo snažno negativno mišl-jenje o njegovom radu.

- 402 -


“Lakše je verovati da je Tribunal antisrpski sud nego da su Srbi počinili ozbiljne zločine tokom konflikata devedesetih”, rekao je Ignjatović.

Prema istraživanju, 40 odsto Srba veruje da najveću odgovornost za su-kobe snose Hrvati, zatim Albanci sa 17 odsto, dok su Bošnjaci treći sa 10 odsto.

Bruno Vekarić, zamenik srpskog tužioca za ratne zločine, rekao je da prob-lem leži u činjenici da su suđenja za ratne zločine često ispolitizovana.

izdavaČ - birn sourcegenocid u srebrenici, terorisanje civila sarajeva i progone u 20 opština u...

Documents