izgubljena kraljevstva (zemaljske hronike,knjiga 4)

8/20/2019 Izgubljena Kraljevstva (Zemaljske Hronike,Knjiga 4)

1/132

Izgubljena kraljevstvaZecharia SitchinIZGUBLJENA KRALJEVSTVAKnjiga èetvrta Zemaljske kronikeVN'VTeledisk, 2004BibliotekaSvjetlostNakladnik TELE DISK do.o.Naslov originala The Lost RealmsCopyright © by Zecharia SitchinUrednik biblioteke Darko ImenjakPrijevodKrunoslav GrdeiæLektura prof. Kristina StojanoviæNaslovnica Fabula nova d.o.o.Grafièka obrada i tisak TELEdisk d.o.o.SADRAJ001,3PREDGOVOR..................... 11. EL DORADO...................... 32. IZGUBLJENI KAINOV GRAD............ 233. PODRUÈJE ZMIJSKIH BOGOVA......... 514. PROMATRAÈI NEBA U DUNGLAMA..... 77

5. STRANCI S DRUGE STRANE MORA....... 1016. KRALJEVSTVO ZLATNOG TAPA........ 1297. DAN KADA JE SUNCE STALO........... 1558. PUTEVI NEBA..................... 1819. GRADOVI IZGUBLJENI I NAÐENI........ 20510. 'BAALBEK NOVOG SVIJETA............ 24111. ZEMLJA IZ KOJE DOLAZE INGOTI....... 26912. BOGOVI ZLATNIH SUZA.............. 299BIBLIOGRAFIJA................... 327Ova knjiga tiskana je na recikliranom papiruPREDGOVORU europskim analima otkriæe Novog svijeta nosi peèat El Dorada - nesmiljene potrageza zlatom. Meðutim, konkvistadori nisu shvatili da samo ponavljaju potragu, kako n

a Zemlji tako i u tim novootkrivenim zemljama, koja se dogodila eonima ranije.Zakopan ispod zapisa i prièa o pohlepi, pljaèki i obijesnom unitavanju koje su potaknula novopronaðena bogatstva, u kronikama tog vremena postoji dokaz o tome kako suEuropljani bili zbunjeni naavi civilizacije koje su bile u velikoj mjeri srodne onima Staroga svijeta: kraljevstva i kraljevski dvorovi, gradovi i sakralna podruèja, umjetnost i poezija, visoki hramovi to se uzdiu do neba, sveæenici i - simbol kriate vjerovanje u Stvoritelja svega. I na kraju, ali ne i manje vano, tu su bile ilegende o bijelim, bradatim bogovima koji su otili, ali su obeæali da æe se vratiti.Misterije i enigme Maya, Asteka, Inka i njihovih prethodnika koji su zbunili konkvistadore jo uvijek ne mogu rijeiti ni znanstvenici ni laici, podjednako kao to je to bilo nemoguæe i prije pet stoljeæa.Kako, kada i zato su takve velike civilizacije nastale u Novom svijetu, i je li tek sluèajnost da to vie o njima znamo, to vie se stjeèe dojam da su nastale nakon ci

izacija drevnog Bliskog istoka?Tvrdim da se odgovori na ta pitanja mogu pronaæi jedino ako prihvatimo kao èinjenicu - a ne kao mit - stvarnu prisutnost Anunnakija na Zemlji kao 'Onih koji su dolis neba na Zemliu'.1EL DORADODanas je Toledo u velikoj mjeri provincijski gradiæ smjeten oko sat vremena vonje od Madrida; ipak, teko da æe posjetitelj panjolske propustiti razgledati ga, jer su unutar njegovih zidova saèuvani spomenici razlièitih kultura i razdoblja povijesti.Njegovi poèeci, prema lokalnim legendama, seu u vrijeme od dva milenija prije kræansk


2/132

ere, a njegovo osnivanje pripisuje se biblijskim nasljednicima Noe. Njegovo ime, dre mnogi, dolazi od hebrejskog Toledoth ('povijest generacija'); njegovi drevni domovi i velièanstvene crkve svjedoèe o pokrtavanju panjolske - o usponu i padu Maua i muslimanskoj vlasti, te o iskorjenjivanju velièanstvenog idovskog naslijeða.Za Toledo, za panjolsku i za sve druge zemlje 1492. g. bila je kljuèna godina, jerse tada stvarala trostruka povijest. Sva tri dogaðaja dogodila su se u panjolskoj - zemlji zemljopisno poznatoj kao 'Iberia' - naziv èije se jedino objanjenje moe pronaæi u izrazu Ibri ('idov'), po kojem su moda bili poznati njezini najraniji stanovnici. Izgubivi veæi dio Iberije od straneZecharia Sitchin - IZGUBLJENA KRALJEVSTVAsu svoje veliko ujedinjenje doivjela kad su se 1469. g. vjenèali Ferdinand od Aragona i Izabela od Kastilje. Tijekom deset godina ujedinjenja oni su pokrenuli vojnu operaciju u namjeri da otjeraju Maure i stave panjolsku pod zastavu kræanstva; u sijeènju 1492. g., padom Granade Mauri su konaèno bili poraeni i panjolska je postala ræanskom zemljom. U oujku iste godine kralj i kraljica su potpisali edikt o izgonu iz panjolske svih idova koji se ne obrate na kræanstvo do 31. srpnja te godine. A 3. olovoza te iste godine, Kristofor Kolumbo - Cristobal Colon za panjolce - otplovio je pod panjolskom zastavom kako bi pronaao zapadni put u Indiju.Kopno je ugledao 12. listopada 1492. U panjolsku se vratio u sijeènju 1493. g. Kaodokaz svog uspjeha kuæi je doveo èetiri 'Indijca; kako bi potkrijepio svoje tvrdnjeo opravdanosti druge, veæe ekspedicije pod njegovim zapovjednitvom, sa sobom je donio zbirku zlatnih sitnica koje je bio uzeo od domorodaca te prièe o gradu, zlatnom gradu gdje ljudi nose zlatne narukvice na rukama i nogama i ukraavaju vrat, ui inoseve zlatom, a svo to zlato dolazi iz golemih rudnika blizu grada.

Za to prvo zlato - na taj naèin dopremljeno u panjolsku iz novih zemalja - Izabela, koja je bila toliko pobona da su je zvali 'Katolkinja', zapovjedila je da se izradi sloen sustav èuvanja i izloila ga je u toledskoj katedrali, tradicionalnom sjediu panjolske katolièke hijerarhije. I tako u dananje vrijeme, kada posjetitelji katedrale doðu do riznice - prostorije zatiæene tekim reetkama i ispunjene dragocjenim pretima koji predstavljaju darove crkvi kroz stoljeæa - mogu vidjeti, iako ne i dotaknuti, prvo zlato koje je sa sobom donio Kolumbo.Danas se zna da je to putovanje bilo mnogo vie od potrage za novim putem u Indiju. Jaki dokazi upuæuju na to da je Kolumbo bio idov primoran na obraæenje; njegovi financijski pokrovitelji, isto tako obraæenici, mogli su u tom pothvatu vidjeti izlaz za bijeg u slobodnije zemlje. Ferdinand i Izabela su imali viziju otkriæa Rajskih rijeka i vjeène mladosti. A sam Kolumbo je imao tajne ambicije, od kojih je samoneke izrazio u svojim

Ei, Doradodrevna proroèanstva o novom dobu koje æe zapoèeti otkriæem novih zemalja'na kraju Zemlj'.Meðutim, on je bio dovoljno realan kako bi uvidio da je od svih informacija koje je donio sa svog prvog putovanja upravo spominjanje zlata privlaèilo pozornost. Tvrdeæi 'da æe mu Bog pokazati' tajanstveno mjesto 'gdje se raða zlato', uspio je nagovoriti Ferdinanda i Izabelu da mu osiguraju mnogo veæu flotu za drugo putovanje, a zatim i za treæe. Ovoga puta su, meðutim, monarsi poslali i razlièite administratore i ljude manje poznate po vizijama, a vie po akciji, koji su nadgledali i mijeali se u admiralove operacije i odluke. Neizbjean sukob kulminirao je Kolumbovim povratkom u panjolsku u lancima pod izlikom da je loe postupao s nekima od svojih ljudi. Iako su ga kralj i kraljica odmah oslobodili i ponudili mu novèanu odtetu, sloili suse s miljenjem da je Kolumbo bio dobar admiral, ali lo upravitelj i, svakako - ona

j koji nije uspio prisiliti Indijance da odaju pravu lokaciju Grada Zlata.Kolumbo je uzvratio na naèin da se jo vie oslanjao na drevna proroèanstva i biblijskenavode. Sve tekstove je sakupio u knjigu naslovljenu Knjiga proroèanstava koju jepokazao kralju i kraljici. Namjera mu je bila da ih uvjeri kako je panjolska predodreðena da vlada Jeruzalemom i da je on, Kolumbo izabran da to postigne tako to æe biti prvi koji æe pronaæi mjesto gdje se raða zlato.Buduæi da su i sami vjerovali u Sveto pismo, Ferdinand i Izabela su dopustili Kolumbu da jo jednom krene na put, a takvoj odluci osobito je iao u prilog njegov argument da uæe rijeke (danas zvane Orinoco) koje je on otkrio predstavlja uæe jedne od èriju rajskih rijeka; Sveti spisi su tvrdili da jedna od tih rijeka okruuje zemlju


3/132

Havila, mjesto 'odakle dolazi zlato'. Ovo posljednje putovanje je donijelo vie tekoæa i duevne boli negoli i jedno od tri prethodna.Ozbiljno pogoðen artritisom, vie nalik duhu nego samom sebi kakav je nekad bio, Kolumbo se vratio u panjolsku 7. studenog 1504. g. Potkraj istog mjeseca, kraljica Izabela je umrla;Zecharia Sitchin - Izgubljena Kraljevstvaodluèio je da drugi rade na posljednjem memorandumu koji je Kolumbo pripremio, u kojem je on skupio dokaze o postojanju velikog izvora zlata u novim zemljama.'Hispaniola æe okititi Vaa nepobjediva velièanstva svim potrebnim zlatom', uvjeravaoje Kolumbo svoje kraljevske sponzore, govoreæi o otoku kojega danas dijele Haiti i Dominikanska Republika. Tamo su panjolski doseljenici, koristeæi lokalne Indijance kao robovsku radnu snagu, uistinu uspjeli iskopati zlata u golemim kolièinama: umanje od dva desetljeæa panjolska je riznica iz Hispaniole zgrnula zlata u vrijednosti 500.000 dukata.Kako se pokazalo, panjolsko iskustvo u Hispanioli ponavljalo se i nastavljalo diljem ogromnog kontinenta. Za vrijeme ta dva kratka desetljeæa, kako su domoroci umirali ili bjeali, a zlatne ile bivale sve siromanije, euforija panjolaca se pretvoria u razoèaranje i oèaj, te su sve smionije pristajali na nepoznate obale u potrazi za blagom. Jedno od ranih odredita predstavljao je poluotok Yucatan. Prvi panjolcikoji su se ondje nali 1511. g. bili su preivjeli brodolomci; meðutim, 1517. g. konvoj od tri broda pod vodstvom Franciska Hernandeza de Cordobe otplovio je s Kube za Yucatan u potrazi za robovskom radnom snagom. Na svoje zaprepatenje naili su nakuæe od kamena, hramove i idole boginja; na nesreæu lokalnih stanovnika (za koje su panjolci razumjeli da sebe nazivaju 'Maya'), panjolci su takoðer'nali odreðene predmet

od zlata koje su i uzeli'.Zapis o panjolskom dolasku i osvajanju Yucatana prvenstveno se temelji na izvjeæu naslovljenom Relacion de las cosas de Yucatdn koje je napisao redovnik Diego da Landa 1556. g. (engleski prijevod Williama Gatesa nosi naslov Yucatdn, Before andAfter the Conquest). Hernandez i njegovi ljudi - izvjetava Diego de Landa - vidjeli su na toj ekspediciji veliku stepenastu piramidu, idole i kipove ivotinja te veliki grad u unutranjosti. Meðutim, Indijanci koje su pokuali uhvatiti estoko su se orili, pa se nisu dali obeshrabriti ni topovskom paljbom s brodova.El Doradosu ih na povlaèenje. Ipak, po povratku na Kubu, Hernandez je preporuèio daljnje ekspedicije, jer 'ta zemlja je dobra i bogata, zbog svog zlata'.Godinu dana kasnije, ekspedicija je napustila Kubu i krenula u smjeru Yucatana.Pristali su na otoku Cozumel i otkrili Novu panjolsku, Panuco i provinciju Tabasc

o (tako su nazvali ta nova mjesta). Naoruani razlièitim dobrima za trampu, a ne samo orujem, panjolci su ovaj put sreli kako neprijateljski tako i prijateljski raspoloene Indijance. Vidjeli su vie kamenih graðevina i spomenika, osjetili ubode strijela i kopalja koja su na vrhu imala otri kamen od opsidijana i prouèili umjetnièki napravljene predmete. Mnogi predmeti bili su napravljeni od kamena, obiènog ili poludragog; drugi su sjali poput zlata ali, promotreni iz blizine, pokazalo se da suod bakra. Suprotno oèekivanjima, nalo se tu malo zlatnih predmeta i ba nikakvih rudnika ili drugih izvora zlata, ili pak drugih metala.Odakle je onda zlato, to malo to su pronali, stiglo? Do njega dolazimo trgovanjem, rekoe Maye. Ono dolazi sa sjeverozapada: tamo, u zemlji Asteka, ima ga mnogo, uvelikim kolièinama.Otkrivanje i osvajanje podruèja Asteka, u gorama u srcu Meksika, povijesno je povezano s imenom Hernanda Cortesa. On je 1519. g. otplovio iz Kube zapovijedajuæi pra

vom armadom od jedanaest brodova, oko est stotina ljudi s velikim brojem rasnih,rijetkih konja. Zaustavljajuæi se, pristajuæi i ponovno isplovljavajuæi, polako je nastavljao du obale vucatanskog zaljeva. U podruèju gdje je slabio utjecaj Maya i poèinjala asteèka dominacija, utemeljio je bazni logor i nazvao ga Veracruz (naziv mjesta zadrao se do danas).Na veliko iznenaðenje panjolaca tu su se pojavili emisari asteèkog vladara noseæi pozdave i prekrasne darove. Prema oèevicu Bernal Diaz del Castillu (Historia verdadera de la conquista de la Nueva Espana), meðu poklonima se nalazio i 'kotaè s izgledomsunca velik kao kotaè koèije, s mnogo vrsta slika na njemu, èitav od finog zlata - divna stvar za gledanje - za kojeg su oni koji su ga poslije vagali rekli da je vri


4/132

jedan vieJI > i~rZecharia Sitchin - IZGUBLJENA KRALJEVSTVAsrebra velikog sjaja koji je imitirao mjesec'. Nala se tu i kaciga, do vrha punazlatnih zrna i nakit za glavu naèinjen od perja rijetke ptice quetztal (ostatak se jo uvijek èuva u beèkom Museum fur Volkerskunde).To su bili darovi, objasnili su emisari, od njihovog vladara Moctezume boanskom Quetztal Coatlu, 'Pernatoj Zmiji', bogu Asteka, velikom dobroèinitelju kojeg je davno Bog rata primorao da napusti zemlju Asteka. S mnotvom sljedbenika on je otiao u Yucatan, a zatim otplovio na istok, zavjetovavi se da æe se vratiti na dan svog roðenja u godini '1 Trske'. U asteèkom kalendaru svake pedeset dvije godine navrava segodinji ciklus i stoga se godina obeæanog povratka, '1 Trska', moe dogoditi jednom u pedeset dvije godine. U kræanskom kalendaru to su bile godine 1363., 1415., 1467.i - 1519., godina u kojoj se Cortes pojavio s istoènog mora na vratima asteèkih posjeda. Bradat i s kacigom kao to je bio i Quetzalcoatl (neki dre da je bog bio i svijetle puti), èinilo se da Cortes ispunjava proroèanstva.Darovi koje je ponudio asteèki vladar nisu bili sluèajno odabrani. tovie, bili su bogti simbolikom. Obilje zlatnih zrna ponuðeno je na dar, jer je zlato predstavljalometal koji pripada bogovima. Pridodan je srebrni disk koji je predstavljao mjesec, jer neke legende govore da je Quetzalcoatl otplovio kako bi se vratio na nebo, uèinivi tako mjesec svojim prebivalitem. Bog koji se vratio trebao je nositi perjanicu i bogato ukraenu odjeæu. Zlatni disk je, pak, bio sveti kalendar koji je prikazivao ciklus od pedeset dvije godine i pokazivao Godinu Povratka. Znamo da se radilo o takvom kalendaru zato to su pronaðeni i drugi, njemu slièni, izraðeni, meðutim,

kamena, a ne od èistog zlata (si. 1).Da li su panjolci shvatili simboliku nije poznato. Ako i jesu, nisu je potivali. Njima su ti predmeti predstavljali samo jedno: dokaz ogromnih bogatstava koja ihoèekuju u asteèkim krajevima. Ovi nenadomjestivi predmeti nalazili su se u umjetnièkom blagu koje je stiglo u Sevillu iz Meksika 9. prosinca 1519. na palubi prvog broda s blagom koje je Cortes poslao natrag u panjolsku. panjolski kralj Karlo I, Ferdinandov._i:_____/^__ t^-I,. \rEl DoradoRimskog Carstva, nalazio se tada u Flandriji i brod je poslan dalje u Bruxelles. Gomila zlata je osim simbolièkih darova sadravala i zlatne figurice pataka, pasa,tigrova, lavova i majmuna, te zlatni luk i strijele. Ali sve ih je nadvisivao nadmoæni 'sunèev disk', promjera dvjesto pet centimetara i debeo kao èetiri novèiæa reala

eliki slikar i umjetnik Albrecht Diirer koji je vidio blago pristiglo iz 'Nove Zlatne Zemlje' napisao je da su 'te stvari sve bile toliko dragocjene da su bileprocijenjene na 100.000 guldena. Ali u svim svojim danima, nikad nisam vidio neto to mi je tako razveselilo srce kao te stvari. Jer vidio sam meðu njima zapanjujuæe umjetnièke predmete i divio se rijetkoj vjetini i darovitosti ljudi u tim dalekim zemljama. Uistinu ne mogu izreæi dovoljno o stvarima koje su bile preda mnom'.Ali koliko god da su 'te stvari' imale jedinstvenu umjetnièku, religioznu, kulturnu ili povijesnu vrijednost, kralju su one predstavljale prije svega zlato - zlato kojim je mogao financirati borbe protiv unutranjih pobuna i vanjske ratove. Negubeæi vrijeme, Karlo je zapovjedio da se ti kao i svi buduæi predmeti naèinjeni od dragocjenih metala rastope èim stignu i pretale u zlatne ili srebrne ipke.slika 1Zecharia Sitchin - Izgubljena Kraljevstva

10U Meksiku, Cortes i njegovi ljudi prihvatili su isti stav. Polako napredujuæi i svladavajuæi pomoæu sile ili diplomacije i prijevare svaki otpor na koji su naili, panjlci su stigli do asteèkog glavnog grada Tenochtitlana - dananji Mexico City - u studenom 1519. g. Do grada, smjetenog usred jezera, moe se doæi samo preko nasipa kojise lako brane. Ipak, jo uvijek u strahopotovanju zbog prorotva o Bogu Koji Se Vraæa,Moctezuma i svo plemstvo izili su pozdraviti Cortesa i njegovu pratnju. Jedino je Moctezuma nosio sandale; svi drugi su bili bosonogi, iskazujuæi time poniznost pred bijelim bogom. On je panjolcima zaelio dobrodolicu u svojoj velièanstvenoj palaèilata je bilo posvuda, èak i posuðe i pribor za jelo bili su od zlata; vidjeli su i p


5/132

rostoriju za pohranu, prepunu zlatnih predmeta. Pribjegavi prijevari, panjolci suuhvatili Moctezumu; za njegovo oslobaðanje zahtijevali su otkupninu u zlatu. Na to su plemiæi poslali trkaèe kroz cijelo kraljevstvo da skupe otkupninu; zlatnih predmeta koje su predali bilo je dovoljno da se napuni brod koji je otplovio natrag u panjolsku. (Meðutim, Francuzi su ga zarobili, to je bio uzrok za izbijanje rata).Domogavi se zlata pomoæu lukavstva, ujedno slabeæi Asteke stvaranjem nesloge meðu njim, Cortes je namjeravao osloboditi Moctezumu i ostaviti ga na tronu kao marionetskog vladara. Ali njegov, drugi po redu, èasnik je izgubio strpljenje i zapovjediokrvoproliæe asteèkih plemiæa i zapovjednika. U meteu koji je uslijedio Moctezuma je ubjen, a panjolci su se nali u pravoj bici. S tekim gubicima Cortes se povukao iz grada; vratio se, s jakim pojaèanjem s Kube nakon produenih bitaka, teku kolovozu 1521.godine.U to je vrijeme panjolska vladavina naposljetku nametnuta poraenim Astecima, zlato vrijedno oko 600.000 pesosa bilo je silom oduzeto, opljaèkano i rastopljeno u ingote.Meksiko je u vrijeme osvajanja uistinu bio Nova Zlatna Zemlja; ali kad su zlatni predmeti, stvarani i akumulirani tijekom stoljeæa ako ne i tisuæljeæa, jednom bili odvezeni, postalo je jasno da Meksiko nije biblijska zemlja Havila, a ni Tenochtitlan11ElDoraoonisu htjeli odustati ni pustolovi niti kraljevi okrenula drugim dijelovima Novog svijeta.panjolci su do tada utemeljili bazu, Panamu, na paciflèkoj obali Amerike i otuda slali ekspedicije i zastupnike u Centralnu i Junu Ameriku. Tamo su èuli zavodljivu le

gendu o El Doradu - skraæeno od el hombre dorado, Pozlaæenom Èovjeku. On je bio kralj èje kraljevstvo je bilo tako bogato zlatom da su ga svakog jutra bojali kauèukom ili uljem posipanim zlatnom prainom, pokrivajuæi ga od glave do pete. Naveèer bi uranjao u jezero da spere zlato i ulje, da bi sljedeæeg dana ponovio isti ritual. Vladao je u gradu koji se nalazio usred jezera, smjeten na otoku od zlata.Prema kronici naslovljenoj Elejias de Varones Ilustres de Indias, prvo konkretno izvjeæe o El Doradu Franciscu Pizzaru u Panamu je donio jedan od njegovih kapetana u sljedeæoj verziji: reèeno je da je jedan Indijanac iz Kolumbije èuo za 'zemlju bogatu smaragdima i zlatom. Meðu stvarima koje su radili bilo je i ovo: njihov je kralj skinuo odoru i ukrcao se na splav, te otplovio na sredinu jezera da izvri rtvovanja bogovima. Njegov kraljevski lik bio je posipan mirisnim uljem koje je zatimbilo prekriveno slojem zlata u prahu, od stopala do vrha èela, èineæi ga blistavim poput sunèevih zraka'. Da bi vidjeli taj ritual mnogi su hodoèasnici dolazili s'bogatim

zavjetnim darovima od zlatnih sitnica i rijetkih smaragda, te raznim drugim ukrasima', bacajuæi ih u sveto jezero.Prema jednoj drugoj verziji koja je upuæivala na to da se sveto jezero nalazi negdje u sjevernoj Kolumbiji, pozlaæeni kralj nosio je 'veliku kolièinu zlata i smaragda' u sredite jezera. Tamo, u ulozi poslanika mnotva koje je stajalo uokolo jezera,te vikalo i sviralo na glazbenim instrumentima, on je bacao blago u jezero kao rtvu njegovom bogu. Postoji jo jedna drukèija verzija koja zlatni grad naziva Manoa i tvrdi da se nalazi u zemlji Biru, panjolski - Peru.Glas o El Doradu se meðu Europljanima u Novom svijetu proirio poput poara, a s vremenom i u samoj Europi. Glasine suZecharia Sitchin - IZGUBLJENA KRALJEVSTVA12opisujuæi zemlju, jezero, grad i kralja kojeg jo nitko nije vidio, pa èak i konkretan

ritual pozlaæivanja kralja svakog jutra (si. 2).Dok su neki, kao Cortes koji je otiao u Kaliforniju ili drugi koji su otili u Venezuelu, tragali smjerovima po vlastitom izboru, Francisco Pizzaro i njegovi pomoænici potpuno su se oslonili na indijanska izvjeæa. Neki su uistinu otili u Kolumbiju i pretraivali ¦ vode jezera Guatavita - to se pretraivanje nastavljalo i prekidalo kroz èetiri stoljeæa - a kao rezultat, pronaðeni su zlatni zavjetni predmeti; pritom, tragaèi su ostavljali sljedeæe generacije lovaca na blago u uvjerenju da, ukoliko bi se jezero potpuno isuilo, zlatno blago bi se moglo pokupiti s njegova dna.Drugi su, kao i sam Pizzaro, prihvatili Peru kao onu pravu i toènu lokaciju. Dvije ekspedicije pokrenute iz baze u Panami du


6/132

pacifièke obale June Amerike donijele su dovoljno zlata kako bi se stvorilo uvjerenje da æe se veæi napor u Peruu isplatiti. Nakon to je dobio kraljevsku povelju kao general vojske i guverner (provincije koju tek treba osvojiti), Pizzaro je otplovio u Peru predvodeæi dvije stotine ljudi. Bilo je to 1530. godine.Kako je mogao oèekivati da s tako malobrojnim snagama zauzme tako veliku zemlju koju su branile tisuæe ratnika potpuno odanih svom gospodaru, Inki, za koga su smatrali da je personifikacija boga? Pizzaro je planirao pribjeæi strategiji koju je veæuspjeno primijenio Cortes: namamiti vladara, uhvatiti ga, dobiti zlato kao otkupninu, a zatim ga osloboditi kako bi bio panjolska marioneta.Èinjenica da su Inke, kako se ispostavilo da sami sebe nazivaju, bili u graðanskom ratu kad su panjolci stigli, bila je neoèekivana pogodnost. Oni su saznali da je nakon smrti gospodara Inka njegov prvorodeni sin od 'druge ene' osporio lesitimnostnasljedstva sina kniea ie rodila Tnkina plavna ena.slika 213EldoradoKada su vijesti o dolazeæim panjolcima dole do izazivaèa po imenu Atahualpa, on je oduèio dopustiti panjolcima da napreduju prema unutranjosti (te se tako udalje od svojih brodova i pojaèanja), dok je on zauzimao glavni grad Cuzco. Nakon zauzimanja glavnog grada u Andama, panjolci su mu poslali glasnike koji su nosili darove i ponudili pregovore o miru. Predloili su da se dvojica voða susretnu na gradskom trgu,nenaoruani i bez vojne pratnje, te da pokau dobru volju. Atahualpa se sloio. Meðutim kad je stigao na trg, panjolci su napali njegovu pratnju i zarobili Inku.Kao naknadu za oslobaðanje zahtijevali su otkupninu: zatraili su da se velika soba

ispuni zlatom, i to do visine koliko moe doseæi ruka ispruena prema stropu. Atahualpa je shvatio da to znaèi ispuniti sobu zlatnim predmetima i sloio se. Na njegovu zapovijed pristizalo je zlatno posuðe iz hramova i palaèa - pehari, vrèevi, posluavnici,vaze svih oblika i velièina - ukrasni predmeti meðu kojima su bile i imitacije ivotinja i biljaka, te ploèe koje su bile poredane na zidovima javnih zgrada. Zlato je donoeno tjednima kako bi se napunila prostorija. Tada su panjolci ustvrdili da je dogovor bio da se prostorija ispuni èistim zlatom, a ne stvarima koje zauzimaju prostor; i vie od mjesec dana su zlatari Inka topili sve umjetnièke predmete u ingote.Kao da je sama povijest inzistirala na ponavljanju, sudbina Atahualpe bila je istovjetna onoj koja je zadesila Moctezumu. Pizzaro ga je namjeravao pustiti da vlada kao marioneta; ali vatreni èasnici i predstavnici Crkve su na tobonjem suðenju osudili Atahualpu na smrt zbog zloèina idolopoklonstva i ubojstva svog polubrata, suparnika za prijestolje.

Otkupnina dobivena za gospodara Inka, prema jednom kronièaru tog vremena, iznosila je 1.326.539 pesos de ovo ('teine zlata') - oko 6.200 kilograma - bogatstvo koje je brzo podijeljeno izmeðu Pizzara i njegovih ljudi, nakon to su na stranu stavili potrebnu petinu za kralja. Ali koliko god da je ono to je svatko od njih primiobilo daleko iznad njihovih najluðih snova, to nijeZecharia Sitchin - IZGUBLJENA KRALJEVSTVA14Kad su konkvistadori uli u glavni grad Cuzco, vidjeli su hramove i palaèe doslovnoprekrivene i ispunjene zlatom. U kraljevskoj palaèi nalazile su se tri prostorijeispunjene zlatnim namjetajem, a pet sa srebrnim, te zaliha od 100.000 zlatnih ingota od kojih je svaki teio oko 2 kilograma; bila je to rezerva dragocjenog metala koji je èekao da ga se oblikuje u umjetnièke predmete. Zlatno prijestolje sa zlatnim sjedalom, izraðeno tako da se moe pretvoriti u nosiljku na koju kralj moe leæi, te

je 25.000 pesosa (oko 120 kilograma); èak i motke za noenje bile su pokrivene zlatom. Posvuda su se nalazile crkve i pogrebne odaje koje su tovale pretke, ispunjene kipovima i slikama ptica, riba i manjih ivotinja, naunice, prsni oklopi. U velikom hramu (koji su panjolci nazvali Hramom Sunca) zidovi su bili pokriveni tekim zlatnim ploèama. Njegov vrt je bio umjetni vrt gdje je sve - drveæe, grmlje, cvijeæe, ptice, fontana - bilo izraðeno od zlata. U dvoritu je bilo malo polje kukuruza (lokalne itarice) gdje je svaka stabljika bila naèinjena od srebra, a klasovi od zlata; to polje je pokrivalo podruèje od 16.200 (90 puta 180 metara) èetvornih metara zlatnog kukuruza!U Peruu su panjolski osvajaèi ubrzo uvidjeli da su njihove poèetne lake pobjede ustup


7/132

ile mjesto tekim borbama s Inkama pobunjenicima, a umjesto poèetnog bogatstva dolo je do pokore u obliku inflacije. Za Inke, kao i za Asteke, zlato je bilo dar ilivlasnitvo bogova, a ne sredstvo za razmjenu. Oni ga nikad nisu koristili kao robu, kao novac. Za panjolce je zlato bilo sredstvo da dobiju sve to im srce poeli. Krcati zlatom, ali bez domaæih luksuznih predmeta ili èak stvari za svakodnevnu uporabu, panjolci su uskoro plaæali ezdeset zlatnih pesosa za bocu vina, 100 za ogrtaè, 10.00 za konja.U Europi je priljev zlata, srebra i dragog kamenja izazvao zlatnu groznicu i potakao daljnja nagaðanja o El Doradu. Bez obzira koliko je blaga dolazilo, ostajaloje uvjerenje da El Dorado jo nije pronaðen, da æe ga pomoæu ustrajnosti, sreæe i isprag èitanja indijanskih znakova i zagonetnih mapa netko sigurno naæi. Njemaèki istraivaèu bili uvjereni da æe naæi zlatni15El DoradoKolumbiji. Drugi su zakljuèili da je rijeka koju treba slijediti neka druga, èak i Amazona u Brazilu. Moda je najromantièniji od sviju, zbog svoje prolosti i svog kraljevskog pokrovitelja, bio Sir Walter Raleigh koji je 1595. g. otplovio iz Ph/moutha s namjerom da pronaðe legendarnu Manou i doda njenu zlatnu slavu kruni kraljice Elizabete.U svojoj viziji on je vidio Manou kaoCarski El Dorado, prekriven zlatom! Èijih su se sjena -Usprkos svim potresima promjena, svih juria hirovitih nesreæa -Ljudi drali sa ivom nadom koja neæe umrijeti.I on je, kao i drugi prije i poslije njega, i dalje vidio El Dorado - kralja, grad, zemlju - kao san koji se treba ostvariti,'ivu nadu koja neæe umrijeti'. Svi koj

i su krenuli u potragu za El Doradom bili su karika u lancu koji je zapoèeo jo prije faraona i nastavlja se s naim vjenèanim prstenjem i nacionalnim blagom.Ipak, ti sanjari, ti pustolovi bili su oni koji su u svojoj pohlepi za zlatom otkrili Zapadnom èovjeku nepoznate narode i civilizacije Amerike. Time su, i ne znajuæi, ponovno uspostavili veze koje su postojale u zaboravljenim vremenima.Zato se potraga za El Doradom tako intenzivno nastavila te trajala i dugo nakon otkriæa nevjerojatnih zlatnih i srebrnih blaga Meksika i Perua, da ne govorimo o manje opljaèkanim zemljama? Ta produena i intenzivirana potraga moe se najvie pripisat uvjerenju da izvor svih tih bogatstava tek treba pronaæi.panjolci su detaljno ispitivali domaæe stanovnitvo o izvoru zgrnutog bogatstva i neumorno slijedili svaki trag. Uskoro im je postalo jasno da Karibi i Yucatan nisuuopæe bili primarni izvori: Maye su, ustvari, rekli da su dobivali zlato najvie trgujuæi sa svojim susjedima na jugu i zapadu, te objasnili da su umijeæe kovanja zlata

nauèili od prijanjih naseljenika (koje znanstveniciZecharia Sitchin - Izgubljena Kraljevstva16odakle drugima zlato? Od bogova, odgovorie Maye. U lokalnim jezicima zlato se nazivalo teocuitlatl to doslovno znaèi 'boja izluèevina', njihov znoj i njihove suze.U asteèkom glavnom gradu panjolci su saznali da se zlato smatralo uistinu bojim metalom, kraða kojeg je bila zloèin za koji se kanjavalo smrtnom kaznom. I Asteci su ukazali na Tolteke kao svoje uèitelje umijeæa kovanja zlata. A tko je poduèio Tolteke? Veliki bog Quetzalcoatl, odgovorie Asteci. Cortes je u svojim izvjeæima panjolskom kralu napisao da je opseno ispitao asteèkog kralja Moctezumu o izvoru zlata. Moctezumaje otkrio da je zlato dolo iz tri provincije njegovog kraljevstva, jedne na obali Tihog oceana, jedne na obali zaljeva i jedne u unutranjosti na jugozapadu gdje su bili rudnici. Cortes je poslao ljude da istrae tri naznaèena izvora. U sva su tri

pronali da Indijanci zaista dobivaju zlato iz korita rijeka ili skupljaju grumenje koje je lealo na povrini gdje je kia isprala zlato. U provinciji gdje je bilo rudnika, izgledalo je da se kopalo samo u prolosti; Indijanci koje su panjolci sreli nisu uopæe radili u rudnicima.'Nije bilo aktivnih rudnika', napisao je Cortes u svom izvjeæu.'Grumenje zlata moglo se naæi na povrini; glavni izvor je bio pijesak rijih korita. Zlato je èuvano u obliku praha u malim cijevima od trske ili u pokrivaèima ili je bilo topljeno u malim loncima i lijevano u ipke. Kad je bilo spremno, slalo ga se u glavni grad i vratilo bogovima kojima je oduvijek pripadalo.Dok veæina struènjaka prihvaæa Cortesove zakljuèke - da su se Asteci bavili samo rudarejem po naplavinama (skupljanjem zlatnog grumenja i praha s tla i iz korita rijek


8/132

a), a ne i stvarnim rudarstvom koje pretpostavlja kopanje okna i tunela u obroncima planina - ovo pitanje ipak jo nije ni priblino rijeeno. panjolski osvajaèi i ruski inenjeri u sljedeæim stoljeæima ustrajno su govorili o pretpovijesnim zlatnim rudnicima pronaðenim na razlièitim mjestima u Meksiku. Buduæi da izgleda nepojmljivo da su raniji meksièki naseljenici - kao to su Tolteci èiji se poèeci mogu pratiti do nekolko stoljeæa prije kræanske ere - posjedovali viu rudarsku tehnologiju od kasnijih (i jerojatno naprednijih) tp cn 'nrptnrruiipcnp rnrlnikp' istraivaèi odbacili kaO Stara17Ei. Doradookna koja su panjolski osvajaèi napravili i odustali od njih. Iznoseæi najnovije poglede poèetkom 20. stoljeæa, Alexander Del Mar (A History oj the Precious Metals) je ustvrdio da 'to se tièe pretpovijesnog rudarstva, mora se poæi od èinjenice da Asteci nsu poznavali eljezo, te stoga to podzemno rudarstvo... ne dolazi u obzir. Toèno jeda su moderni tragaèi za rudama u Meksiku nali stara okna i ostatke rudarskih radova koji su im izgledali kao mjesta pretpovijesnog rudarstva'. Iako su takva izvjeæanala put èak i do slubenih publikacija, Del Mar je vjerovao da su ta mjesta bila 'drevni rudnici zajedno s vulkanskim erupcijama ili s nanosima lave koji su smatrani dokazom velike starosti'.'Taj se zakljuèak - ustvrdio je - teko moe odrati'.Sami Asteci, meðutim, izvjetavaju o neèem drugom. Oni su svojim prethodnicima, Toltecima, pripisali ne samo zanatsku vjetinu, nego i znanje o skrivenom mjestu zlata i sposobnost da ga iskopaju iz planinskih stijena. Asteèki spis poznat kao Codice Matritense de la Real Academia (sv. VIII), kojeg je na engleski preveo Miguel Leon-Portille (Aztec Thought and Culture) ovako opisuje Tolteke:

'Tolteci su bili sposoban narod; svi su njihovi radovi bili dobri, sve je bilo toèno, sve dobro uèinjeno i vrijedno divljenja... Slikari, kipari, klesari dragog kamenja, umjetnici s perjem, lonèari, prelci, tkalci bili su umjeni u svemu to su radili. Oni su otkrili dragocjeni zeleni kamen, tirkiz; poznavali su tirkiz i njegova nalazita. Nali su nalazita tirkiza, a takoðer i planine koje skrivaju srebro i zlat, bakar i kositar, te mjeseèev metal'.Veæina se povjesnièara slae da su Tolteci doli na sredinju meksièku visoravan u stolkoja su prethodila kræanskoj eri - barem tisuæu godina, a moda èak tisuæu i petsto goprije pojave Asteka. Kako je moguæe da su oni poznavali rudarstvo, pravo rudarstvo zlata i drugih metala, kao i dragog kamenja poput tirkiza, dok su oni koji su doli nakon njih - Asteci - mogli samo strugati zlatno grumenje s povrine? I tko jebio taj koji je Tolteke nauèio tajne rudarstva?Odgovor je, kao to smo vidjeli, bio Quetzalcoatl, bog

Zecharia Sitchin - I/.GUBIJHNA KRALJEVSTVA18Tajna akumuliranog zlatnog blaga s jedne strane i ogranièena sposobnost Asteka u njegovom pridobivanju ponovila se i u zemlji Inka.U Peruu, kao i u Meksiku, domoroci su dobivali zlato skupljajuæi zrnca i grumenjeisprane s planina u rijeèna korita. Godinja proizvodnja ovim metodama nije nikako mogla objasniti ogromna zlatna blaga naðena kod Inka. O golemoj kolièini zlatnih zaliha svjedoèe panjolski zapisi koji se èuvaju u Sevilli, slubenoj luci ulaska blaga iz ovoga svijeta u panjolsku. Archives of the Indies - spisi do kojih se i danas moedoæi - èuvaju podatke o primitku 134.000 pesos de oro u razdoblju od pet godina, od1521. - 1525. godine. U sljedeæih pet godina (pljaèka Meksika!) kolièina je iznosila 1.038.000 pesosa. Od 1531. do 1535. - kada su poiljke iz Perua poèele nadmaivati oneiz Meksika - kolièina je narasla na 1.650.000 pesosa. Tijekom razdoblja izmeðu 1536.

- 1540., kad je Peru bio glavni izvor, zaprimljeno zlato je teilo 3.937.000 pesosa; u desetljeæu od 1550. ukupna kolièina iznosila je gotovo 11.000.000 pesosa.Jedan od vodeæih kronièara tog vremena, Pedro de Cieza de Leon {Chronicles ofPeru),izvjetava da su u sljedeæim godinama osvajanja panjolci iz carstva Inka godinje 'izvkli' 15.000 zlatnih aroba i 50.000 srebrnih; to odgovara kolièini od preko 186 tona zlata i vie od 620 tona srebra godinje] Iako Cieza de Leon ne spominje vremensko razdoblje tijekom kojeg su tako fantastiène kolièine bile 'izvuèene', njegove brojkedaju naslutiti kolièine dragocjenih kovina koje su panjolci imali prilike opljaèkatiu zemlji Inka.Kronike izvjetavaju da su nakon poèetne velike otkupnine dobivene od gospodara Inka


9/132

, pljaèke bogatstava Cuzca, te razaranja svetog hrama u Pachacamacu na obali, panjolci postali struènjaci u 'izvlaèenju' zlata iz provincija u jednako golemim kolièinama. Diljem cijelog carstva Inka, provincijske palaèe i hramovi bili su bogato ukraeni zlatom. Drugi izvor su bila groblja koja su sadravala zlatne predmete. panjolci su saznali da je obièaj Inka bio da zapeèate rezidencije plemiæa i

19Ei. Doradodragocjenim predmetima koje su posjedovali za ivota. Takoðer su sumnjali, i to opravdano, da su Indijanci odnijeli blago i sakrili ga na tajnim mjestima; neka blaga su bila pohranjena u piljama, neka su bila zakopana, a ostala baèena u jezero. Apostojala su i huacas, mjesta namijenjena tovanju ili za religiozne potrebe, gdje je zlato bilo nagomilano i ostavljeno na koritenje njegovim pravim vlasnicima, bogovima.Prièe o pronalascima blaga - do kojeg se èesto dolazilo muèenjem Indijanaca, kao i bez njihova muèenja, a s ciljem da ih se prisilili da otkriju skrivena mjesta - proimaju zapise sljedeæih pedeset godina nakon osvajanja, pa èak sve do sedamnaestog i osamnaestog stoljeæa. Na taj je naèin Gonzalo Pizzaro pronaao skriveno blago vladara Inka koji je vladao prije jednog stoljeæa. Neki Garcia Gutierrez de Toledo je naao niz humaka koji su pokrivali sveta blaga od kojih je izmeðu 1566. i 1592. izvuèeno zlata u vrijednosti od preko milijun pesosa. Do 1602. Escobar Corchuelo osigurao jeiz huace La Tosca predmete procijenjene na 60.000 pesosa. A kad su vode rijeke Moche bile skrenute, pronaðeno je blago vrijedno otprilike 600.000 pesosa; ono je ukljuèivalo, izvijestili su kronièari,'velikog zlatnog idola.

Piuæi stoljeæe i pol kasnije, i stoga mnogo blie dogaðajima nego to je to danas nama, dvojica istraivaèa (M. A. Ribero i J. J. Von Tchudi, Peruvian Antiquities) ovakosu opisali situaciju: 'U drugoj polovici esnaestog stoljeæa, u kratkom razdoblju od dvadeset pet godina, panjolci su iz Perua izvezli u svoju domovinu vie od èetiri stotine milijuna dukata od zlata i srebra, a moemo biti sigurni da je devet desetina te kolièine èinio sam plijen koji su uzeli osvajaèi; iz ove raèunice izostavljamo ogrmne kolièine dragocjenih kovina koje su domoroci sakrili od pohlepe stranih osvajaèa, kao i lanac od zlata kojeg je Inka Huavna Capac zapovjedio da se naèini u èast roðenja njegovog prvoroðenog sina, Inti Cusi Huallapa Huascara i za kojeg kau da je biobaèen u jezero Urcos'. (Za lanac se govorilo da je bio dugaèak dvjesto metara i debeo kao zapeæe). 'Tu takoðer nije ukljuèeno ni jedanaest tisuæa lama natovarenih zlatnimahomSitchin - Izgubljena Kraljevstva

20ovi*alpa namjeravao sebi kupiti ivot i slobodu, a koje su i voðe zakopali u Puni èim su èli za novu kaznu na koju je njihov oboavani monarh bio izdajnièki osuðen'.Da su ove ogromne kolièine bile rezultat pljaèke akumuliranog bogatstva, a ne stalne proizvodnje, nije poznato samo iz kronika, nego je i potvrðeno brojkama. Kroz desetljeæa, nakon to su vidljiva i skrivena blaga bila iscrpljena, primitak zlata u Sevilli se smanjio na samo 180 - 220 kilograma zlata godinje. Tada su panjolci, koristeæi svoje eljezno oruðe, poèeli prisilno novaèiti domoroce za rad u rudnicima. Rad jio toliko muèan da je krajem stoljeæa zemlja gotovo ostala bez puèanstva, a panjolski vor je nametnuo ogranièenja iskoritavanja domorodaèkog rada. Otkrivene su velike srebrne ile, kao npr. Potosi; ali kolièina dobivenog zlata nije nikad bila tolika da bi mogla objasniti silna bogatstva zgrnuta prije dolaska panjolaca.

Traeæi odgovor na tu zagonetku, Ribero i von Tchudi su napisali:'Zlato,iako kod Peruanaca najcjenjeniji metal,posjedovali su u kolièini veæoj od bilo kojeg drugog. Usporeðujuæi to obilje u vrijeme Inka s kolièinom koju su panjolci mogli izvuæi iz rudnik rijeka, postaje sigurno da su Indijanci imali znanje o ilama dragocjenog metalakoje osvajaèi i njihovi nasljednici nikada nisu uspjeli otkriti'. (Oni su takoðer prorekli da æe 'doæi dan kada æe Peru maknuti veo sa svojih grudiju koji sada pokriva jodesnija blaga od onih koja se danas mogu vidjeti u Kaliforniji'. A kada je potraga za zlatom potkraj devetnaestog stoljeæa zahvatila Europu i rasplamsala novu zlatnu groznicu, mnogi struènjaci za rudarstvo su povjerovali da æe se takozvana 'majèinska ila, posljednji izvor zlata na Zemlji, naæi u Peruu).


10/132

Kao i u Meksiku, opæe prihvaæeno miljenje o zemljama u Andama bilo je (rijeèima Del Maa) da su se 'dragocjeni metali koje su Peruanci dobivali prije panjolskog osvajanja sastojali gotovo potpuno od zlata dobivenog ispiranjem rijeènog ljunka. Nije pronaðeno nijedno domorodaèko rudarsko okno. Naèinjeno je nekoliko iskopina na obroncimabrjegova gdje je zlato ili srebro izbijalo na povrinu'. To je istina kada govorimo21Ei. DoradoAnda, kao i u Meksiku, na pitanje o pretpovijesnom rudarenju - iskopavanju metala iz stijena bogatim ilama - jo nije bio pronaðen odgovor.Moguænost da je u vrijeme mnogo prije Inka netko imao pristup do zlata na njegovom izvoru u zlatnim ilama (na mjestima koja Inke nisu otkrili ili za koja èak nisu niti znali), ostaje vjerojatno objanjenje za nakupljena blaga. Uistinu, prema' jednoj od najboljih suvremenih studija na tu temu (S. K. Lothrop, Inèa Treasure As Depicted by Spanish Historians), 'moderni rudnici se nalaze na mjestima domorodaèkihpokuaja. Èesto je izvjetavano o pronalasku vrlo starih okna, kao i primitivnog oruða,pa èak i tijela poginulih rudara'.Zgrnuto zlato amerièkih domorodaca, bez obzira kako je dobiveno, postavlja jo jedno, ali temeljno pitanje - u koju svrhu?Kronièari i suvremeni znanstvenici, nakon stoljeæa prouèavanja, slau se da ti narodi nsu imali nikakvu praktiènu korist od zlata, osim da njime kite hramove bogova i one koji su vladali narodom u ime bogova. Asteci su doslovno sipali zlato pred noge panjolaca, vjerujuæi da oni predstavljaju boanstvo koje se vraæa. Inke, koji su takr u poèetku u panjolcima vidjeli ispunjenje obeæanja njihovog boanstva da æe se vrati

s druge strane mora,kasnije nisu mogli razumjeti zato su panjolci ili toliko daleko i tako se zlo ponaali zbog kovine koju èovjek ne moe upotrijebiti u praktiène svrhe.Svi se znanstvenici slau da Inke i Asteci nisu koristili zlato u monetarne svrhe, niti su mu pridavali komercijalnu vrijednost. Ipak, izvlaèili su iz svojih podanika danak u zlatu. Zato?U ruevinama kulture koja je postojala prije Inka, u Chimuu na peruanskoj obali, veliki istraivaè devetnaestog stoljeæa Alexander von Humboldt (po profesiji rudarski inenjer) otkrio je veliku kolièinu zlata zakopanu pokraj mrtvih tijela u grobovima.Otkriæe ga je ponukalo na razmiljanje zato bi se zlato, buduæi da su ga domoroci drapraktièno nekorisnim, zakapalo s mrtvima? Je li to bilo zato to se vjerovalo da æe ga oni-x*-.i *-*rti-Zecharia Sitchin - IZGUBLJENA KRALJEVSTVA

22precima, moæi koristiti zlato na naèin kako su to jednom èinilii?preciTko je bio taj koji je uspostavio takve obièaje i vjerovanja,te kada?Tko je uzrok tome da je zlato postalo toliko cijenjeno i tko je bio taj koji gaje moda traio na njegovim izvorima?Jedini odgovor koji su panjolci dobili bio je - 'bogovi'.Zlato je bilo stvoreno od bojih suza, rekoe Inke.I tako pokazujuæi na bogove, oni su i ne znajuæi ponavljali rijeèi biblijskog Boga kroz proroka Hagaja:Moje je zlato, moje je srebro -rijeè je Jahve nad Vojskama.

Vjerujemo da ova objava krije kljuè za odgonetavanje misterija, enigmi i tajni bogova, ljudi i drevnih civilizacija obje Amerike.2IZGUBLJENI KAINOV KRAJ?Asteèki glavni grad, Tenochtitlan, bio je impresivna metropola kad su stigli panjolci. Njihovo izvjeæe ga opisuje kao jednako velikog, ako ne i veæeg od veæine europskihgradova tog vremena, i dobro ureðenog. Smjeten na otoku na jezeru Texcoco, u sredinjoj dolini visoravni, bio je okruen vodom i ispresijecan kanalima - Venecija Novog svijeta. Dugaèki i iroki nasipi koji su povezivali grad s kopnom ostavili su snaandojam na panjolce, kao i brojni kanui koji su plovili kanalima, ulice koje su vrv


11/132

jele ljudima, trnice pune trgovaca i roba iz èitavog kraljevstva. Kraljevska palaèa je imala mnogo soba ispunjenih blagom i bila je okruena vrtovima s ptiènjakom i zoolokim vrtom. Veliki trg koji je brujao od aktivnosti, bio je mjesto za sveèanosti iza vojne parade.Ali srce grada i cijelog carstva bio je golemi religiozni centar - ogromni èetverokut od vie nego tri tisuæe èetvornih metara, okruen zidom tako naèinjenim da podsjeæaklupèane zmije. Unutar tog svetog prostora nalazilo se mnogo graðevina;Zecharia Sitchin - IZGUBLJENA Kraljevstva24djelomièno-kruni hram Quetzalcoatla. Veliki trg i katedrala dananjeg Mexico Citvja zauzimaju mjesto drevnog svetog prostora, a takoðer i mnoge okolne ulice i zgrade.Zahvaljujuæi iskopavanjima 1978. godine danas je moguæe razgledati i posjetiti vane dijelove Velikog Hrama, a u posljednjem desetljeæu 20. st. spoznaje su postale dovoljne da se izradi rekonstrukcija svetita kakvo je ono bilo u slavnim vremenima.Veliki Hram ima oblik stepenaste piramide koja raste do visine od 50-ak metara;njegova osnovica bila je velika oko 45 puta 45 metara. Hram predstavlja vrhunacnekoliko faza gradnje: poput ruskih babuki, vanjska struktura je graðena oko prijanje manje strukture, a u ovoj se nalazila jo ranija struktura. Sveukupno postoji sedam struktura koje uokviruju jedna drugu. Arheolozi su uspjeli skinuti slojeve do Hrama II, koji je bio sagraðen oko 1400. g. n. e.; i taj je, kao i onaj posljednji, veæ imao na svom vrhu osebujne tornjeve - blizance.25Izgubljeni Kainov Kraj?Predstavljajuæi neobièno dvostruko tovanje, toranj na sjevernoj strani svetite je pos

eæeno Tlalocu.bogu oluje i potresa (si. 3a). Juni toranj bio je posveæen asteèkom plemnskom boanstvu Huitzilopochtli, njihovom bogu rata. Njega se obièno prikazivalo kako dri magièno oruje zvano Vatrena Zmija (si. 3b) kojim je porazio èetiri stotine manjh bogova.Dva su monumentalna stubita vodila do vrha piramide na zapadnoj strani, po jednoza svaki toranj-svetite. Svako od njih bilo je ukraeno na svom donjem kraju s dvije divlje zmijske glave isklesane od kamena, od kojih je jedna bila Vatrena Zmija Huitzilopochtlija, a druga Vodena Zmija koja je simbolizirala Tlaloca. U podnoju piramide istraivaèi su otkrili veliki i debeli kameni disk na èijoj je gornjoj strani bio isklesan prikaz raskomadanog tijela boice Coyolxauhqui (si. 3c). Prema asteèkoj predaji, ona je bila Huitzilopochtlijeva sestra i nastradala je od njegove ruke tijekom pobune èetiri stotine bogova u koju je i sama bila umijeana. Èini se da je njena sudbina bila jedan od razloga za asteèko vjerovanje da se Huitzilopochtlija

mora udobrovoljiti na naèin da mu se ponudi izvaðeno srce ljudskih rtava.slika 3Zecharia Sitchin - IZGUBLJENA KRALJEVSTVA26Motiv tornjeva-blizanaca bio je dalje razvijan u svetitu uzdizanjem dviju piramida s tornjem na vrhu - po jedna piramida stajala je sa svake strane Velikog Hrama, a jo dvije nalazile su se neto iza, prema zapadu. Ove posljednje dvije stajale su s obje strane hrama Quetzalcoatla. On je imao neuobièajen oblik pravilne stepenaste piramide sprijeda, ali straga je imao krunu stepenastu strukturu koja je prelazila u spiralu da bi zavrila u krunom tornju s konusnom kupolom (si. 4). Mnogi vjeruju da je ovaj hram sluio kao opservatorij. A. F. Aveni (Astronomy in Ancient Mesoamerica) ustanovio je 1974. g. da se u dane ekvinocija (21. oujka i 21. rujna), kada sunce izlazi toèno na ekvatoru, njegov izlazak moe vidjeti s Quetzalcoatlovo

g tornja, i to izmeðu dva tornja na vrhu Velikog Hrama. To je bilo moguæe zato to suprojektanti svetita podigli hramove du arhitektonske osi koja nije bila precizno poravnata sa stranama svijeta, nego je bila pomaknuta prema jugoistoku za 7,5 stupnjeva; taj pomak je toèno kompenzirao geografsku irinu Tenochtitlana (sjeverno odekvatora), omoguæujuæi na presudne datume pogled na sunce koje izlazi izmeðu dva tornja.Iako panjolci vjerojatno nisu bili svjesni ove sofisticirane osobine svetita, zapisi koje su ostavili govore o njihovoj zaèuðenosti èinjenicom to ne samo da su naili nulturni narod, nego i na civilizaciju tako sliènu njihovoj. Ovdje, s one strane opasnog oceana, izolirana od civiliziranog svijeta u svakom pogledu, nalazila se d


12/132

rava na èelu koje je bio kralj - ba kao i u Europi. Kraljevski dvor bio je pun plemiæ, dostojanstvenika, kurtizana. Glasnici su dolazili i odlazili. Danak se izvlaèiood vazalnih plemena, a lojalni graðani plaæali su porez. Kraljevska arhiva je èuvala zapise o povijesti plemena, dinastijama, blagu. Postojala je i vojska s hijerarhijskim zapovjednitvom i usavrenim orujem. Takoðer su postojali umjetnost i obrt, glaza i ples. Festivali su bili povezani s godinjim dobima, a religija je propisivala svete dane - dravna religija, ba kao i u Europi. A tu je bio i sveti prostor s hramovima, kapelama i rezidencijama, okruen zidom - ba kao i Vatikan u Rimu - koje27I/GUBLJKNI KAINOV KRAJ?slika 4nisu bili samo èuvari vjere i tumaèi boje volje, veæ i èuvari znanstvenih tajni. Meðu , na samom vrhu nalazile su se astrologija, astronomija i tajne kalendara.Neki panjolski kronièari tog vremena, namjeravajuæi osujetiti neugodno pozitivne dojmove o onima koji su trebali biti divljaci, pripisali su Cortesu strogi ukor Moctezumi zbog oboavanja 'idola koji nisu bogovi, nego zli demoni', èiji je zli utjecaj Cortes trebao osujetiti izgradivi na vrhu piramide svetite s kriem i sa'slikom naeGospe' (Bernal Diaz del Castillo, Historia verdadera). Ali na veliko iznenaðenje panjolaca, èak je i simbol kria Astecima bio poznat, i kao simbol sa nebeskim znaèenjem nacrtan kao amblem na Quetzalcoatlovom titu (si. 5).slika 5Zecharia Sitchin - IZGUBLJKNA KRALJEVSTVA28tovie, u labirintu panteona brojnih boanstava moglo se prepoznati temeljno vjerovan

je u Vrhovnog Boga, Stvoritelja Svega. Neke molitve njemu posveæene èak su zvuèale poznato; evo nekoliko stihova iz asteèke molitve, zapisane na panjolskom s izvornog Nahuatl jezika:: Ti koji stanuje na nebesima, Ti koji podupire planine... Ti si posvuda, vjeèan. Tebi se molimo, tebe zaklinjemo. Tvoja je slava vjeèna.Unatoè svim zagonetnim sliènostima, razlika u asteèkoj civilizaciji je stvarala nevolju. Nije se radilo o 'idolatriji' od koje je mnotvo redovnika i padres uèinilo casus belli; niti o barbarskim obièajima vaðenja srca zatoèenika i rtvovanju jo pulsirajuæca Huitzilopochtliju (obièaj koji je, kako se èini, sluèajno uveo ba kralj koji je prehodio Moctezumi). Radilo se, ustvari, o cijeloj skali te civilizacije, koja kaoda je bila rezultat zaustavljenog napretka ili uvezene vie kulture koja je poputtanke politure pokrivala sirovu strukturu ispod nje.Graðevine su bile impresivne i vjeto poredane, ali nisu bile izgraðene od klesanog ka

mena; graðene su bile kao od opeke - neobraðenog kamenja koje je zajedno drala obiènaka. Trgovina je bila razgranata, ali sve je to bila trampa. Danak je bio u robi; porezi su se plaæali osobnim uslugama - nije bilo spoznaja o bilo kakvoj vrsti novca. Tkanine su se tkale na vrlo zaostalim tkalaèkim stanovima; pamuk se namatao na vretenima od ilovaèe, poput onih pronaðenih u Starom svijetu u ruevinama Troje (drugo tisuæljeæe pr. n. e.) i u Palestini (treæe tisuæljeæe pr. n. e.). Sudeæi po oruðu i steci su bili u kamenom dobu, neobjanjivo lieni metalnog oruða i oruja iako su poznaali kovanje zlata. Za rezanje su koristili krhotine opsidijana sliènog staklu (a jedan od najèeæih predmeta iz asteèkih vremena bio je no od opsidijana kojeg su korist za vaðenje srca zarobljenika)..29I/GUBIJKNI KAINOV KRBuduæi da se za ostale narode u obje Amerike dralo da ne poznaju pismo, Asteci su i

zgledali napredniji barem na tom polju jer su zaista imali sustav pisanja. AH to pismo nije bilo ni abecedno niti fonetsko; to su bili nizovi slika, kao u stripu (si. 6a). Radi usporedbe, na drevnom Bliskom istoku pismo je nastalo oko 3800. g. pr. n. e. (u Sumeru) u obliku piktograma, ali ubrzo se kroz stiliziranje pretvorilo u klinasto pismo, zatim napredovalo u fonetsko pismo gdje su znakovi stajali umjesto slogova, te krajem drugog tisuæljeæa pr. n. e. u kompletnu abecedu. Slikovno pismo se pojavilo u Egiptu na poèetku kraljevstva, oko 3100. g. pr. n. e. ibrzo se razvilo u sustav hijeroglifa.Struène studije, poput one Amelije Hertz (Revue de Synthese Historique, br. 35), donose zakljuèak daje asteèko slikovno pismo 1500. g. n. e. bilo slièno najranijem egip


13/132

atskom pismu, kao to je ono na kamenoj ploèici za pisanje kralja Narmera (si. 6b) za kojeg neki smatraju da je bio prvi dinastijski kralj u Egiptu - èetiri i pol tisuæljeæa ranije. A. Hertz je pronala jo jednu neobiènu analogiju izmeðu asteèkog Meksinog dinastijskog Egipta: u obje zemlje, dok se bakrena metalurgija tek trebala razviti, kovanje zlata je bilo tako razvijeno da su zanatlije mogli umetati tirkiz u zlatne predmete (taj je poludragi kamen bio omiljen u obje zemlje).slika 6Zecharia Sitchin - IZGUBLJENA KRALJEVSTVA30Nacionalni antropoloki muzej u Mexico Citvju - sigurno jedan od najboljih u svijetu na tom podruèju - prikazuje arheoloku batinu zemlje u zgradi koja ima oblik slova U. Ona se sastoji od povezanih odjeljaka ili dvorana i vodi posjetitelja kroz vrijeme i prostor, od pretpovijesnih izvora do asteèkih vremena, te od juga i sjevera do istoka i zapada. Sredinji dio posveæen je Astecima; to je srce i ponos meksièke nacionalne arheologije; naziv 'Asteci' tim je ljudima dan tek kasnije. Oni su sami sebe nazivali Mexica, davi tako ime ne samo glavnom gradu (sagraðenom tamo gdje je bio asteèki Tenochtitlan), nego i cijeloj zemlji.Dvoranu 'Mexica muzej opisuje kao 'najvaniju dvoranu... Njene grandiozne dimenzije napravljene su da kulturi meksièkog naroda daju bogati okvir'. Meðu monumentalnimkamenim skulpturama nalazi se i ogromni Kameni kalendar (v. si. 1) koji je teak oko dvadeset pet tona, divovski kipovi raznih bogova i boginja, te veliki i debeli kameni disk. Tu impresivnu dvoranu ispunjavaju i manji kipovi od kamena i gline, zemljano oruðe i posuðe, oruje, zlatni ornamenti i drugi asteki ostaci, te umanjen model svetita.

Zapanjujuæ je kontrast izmeðu primitivnih glinenih i drvenih predmeta i grotesknih kipova s jedne strane, te moænih klesanih kamenih iskopina s druge strane. On je neobjanjiv kad se uzme u obzir manje od èetiri stoljeæa asteèke prisutnosti u Meksiku. Kko objasniti takva dva sloja civilizacije? Ako odgovor traimo u poznatoj povijesti, Asteci izgledaju kao nomadsko, divlje imigracijsko pleme koje se probilo u dolinu nastanjenu plemenima s naprednijom kulturom. U poèetku su zaraðivali za ivot slu tim plemenima, najèeæe kao unajmljeni plaæenici. S vremenom im je uspjelo nadjaèati se susjede i posuditi ne samo njihovu kulturu veæ i njihove obrtnike. Buduæi da su bili sljedbenici Huitzilopochtlija, Asteci su usvojili panteon svojih susjeda, ukljuèivi u nj boga kie Tlaloca i dobrohotnog Quetzalcoatla, boga zanatstva, pisanja, matematike, astronomije i raèunanja vremena.31Izgubljeni Kainov Kraj?

Ali legende koje znanstvenici nazivaju 'migracijskim mitovima', stavljaju dogaðaje u drugo svjetlo - uglavnom smjetajuæi prièu u mnogo ranije vrijeme. Izvori te informacije nisu samo usmene predaje, nego i brojne knjige zvane kodeksi. Takva je npr. Codex Boturini, koja izvjeæuje da se pradjedovski dom asteèkog plemena zvao Azt-lan ('Bijelo Mjesto'). To je bilo sjedite prvog patrijarhalnog para, Jtzac-mixcoatla ('Bijela Zmija Oblaka') i njegove supruge Ilan-cue ('Stara ena'); oni su rodilisinove od kojih su potekla plemena koja su govorila nahuatlanskim jezikom, meðu njima i Asteci. I Tolteci potjeèu od Itzac-mixcoatla, ali njihova majka je bila neka druga ena; oni su tako tek polubraæa Asteka.Nitko ne moe sa sigurnoæu reæi gdje je Aztlan bio smjeten. Meðu brojnim studijama ko bave ovim pitanjem (koje, izmeðu ostalih, ukljuèuju i teoriju da je to bila legendarna Atlantida), jedna od najboljih je Wo lag Aztlan, die Heimat der Azteken? Eduarda Selera. To mjesto je oèito bilo povezano s brojem sedam, jer ga se ponekad na

zivalo Aztlan od sedam peæina. Osim toga, u kodeksima je opisano kao mjesto prepoznatljivo po svojih sedam hramova: sredinjoj velikoj stepenastoj piramidi okruenojsa est manjih svetita.U svom elaboratu Historia de las cosas de la Nueva Espana, redovnik Bernardino de Sahagun, koristeæi izvorne tekstove na domorodaèkom Nahuatl jeziku napisane nakon panjolskog osvajanja, obraðuje multiplemensku migraciju iz Aztlana. Ukupno je bilosedam plemena koja su Aztlan napustila brodovima. Slikovne knjige ih prikazuju kako prolaze pokraj jednog istaknutog objekta èiji piktogram ostaje zagonetka. Sahagun nam daje razna imena za postaje na putovanju, nazivajuæi mjesto pristajanja brodova 'Panotlan', to znaèi jednostavno 'mjesto dolaska na obali'; iz razlièitih indic


14/132

ija znanstvenici zakljuèuju da je to bila dananja Guatemala.Pristigla plemena imala su èetiri mudraca da ih vode, jer su oni sa sobom ponijeli ritualne rukopise, a takoðer su poznavali i tajne kalendara. Odatle su plemena otila u smjeru Mjesta Zmije-Zecharia Sitchin - I/gubijkna Kraljevstva32Asteke i Tolteke, dola do mjesta nazvanog Teotihuacan gdje su sagraðene dvije piramide, jedna posveæena suncu, a druga mjesecu.Kraljevi su vladali u Teotihuacanu, a tamo su bivali i pokopani, jer biti sahranjen u Teotihuacanu znaèilo je pridruiti se bogovima u ivotu nakon smrti. Nije jasnokoliko je vremena prolo do sljedeæe seobe; ali nakon nekog vremena plemena su poèelanaputati sveti grad. Prvi su otili Tolteci da bi sagradili svoj vlastiti grad, Tollan. Posljednji su otili Asteci. Lutanje ih je vodilo na razna mjesta, ali nigdje nisu nali predaha. U doba njihove zadnje seobe njihov voða se zvao Mexitli, to znaèi'Pomazanik'. To je prema nekim znanstvenicima (npr. Manuel Orozoco y Berra, Ojeada sobre cronologia Mexicana) bio izvor plemenskog imena Mexica ('Pomazani narod').Poticaj za posljednju seobu je Astecima/Meksikancima dao njihov bog Huitzilipochtli koji im je obeæao zemlju gdje su'kuæe sa zlatom i srebrom, viebojni pamuk i kakao od mnogo boja'. Trebali su iæi u pokazanom pravcu sve dok ne vide orla kako sjedi na visokom kaktusu koji raste iz stijene okruene vodom. Tamo su se trebali naseliti i nazvati se 'Mexica, jer oni su bili izabrani narod, predodreðen da vlada nad ostalim plemenima.Tako se dogodilo da su Asteci stigli - prema tim legendama, po drugi put - u mek

sièku dolinu. Doli su do Tollana, poznatog i kao'Srednje mjesto'. Iako su stanovnici po precima bili pripadnici istog naroda, nisu doèekali Asteke s dobrodolicom. Gotovo dva stoljeæa su Asteci ivjeli na moèvarnim rubovima sredinjeg jezera. Jaèajuæi u i znanju, konaèno su osnovali svoj vlastiti grad, Tenochtitlan.Ime grada znaèi 'Grad Tenocha'. Neki smatraju da je to stoga to se asteèki voða u to vijeme, koji je i izgradio grad, zvao Tenoch. Ali, buduæi da je poznato da su se Asteci u to vrijeme smatrali za Tenochas - potomcima Tenocha - drugi smatraju da je Tenoch bilo ime plemenskog pretka, legendarnog oèinskog lika iz davnih vremena.Znanstvenici sada uglavnom dre da su Mexica ili Tenochas33IZGUBLJENI KAINOV KRAJ?godine n. e. Tada su dobili na utjecaju kroz saveznitvo s nekim plemenima, dok su s drugima zaratili. Neki istraivaèi smatraju da su Asteci dominirali carstvom. Èinje

nica je da su oni, kad su panjolci stigli, bili dominantna snaga u sredinjem Meksiku, zapovijedajuæi saveznicima i podèinjavajuæi neprijatelje. Ovi posljednji su sluilikao zarobljenici za rtvovanja; njihov ustanak protiv asteèkih ugnjetavaèa olakao je jolsko osvajanje.Poput biblijskih idova koji su pratili svoju genealogiju ne samo do patrijarhalnih parova nego i do poèetka èovjeèanstva, i Asteci, Tolteci te ostala Nahuatl plemena posjeduju Legendu o stvaranju koja slijedi iste teme. Meðutim, dok je Stari zavjetsaeo svoje detaljne sumerske izvore izmislivi jedan mnogostruki entitet (Elohim) iz brojnih boanstava aktivnih u procesima stvaranja, nahuatlanske predaje su zadrale sumerske i egipatske koncepte o vie boanskih biæa koja djeluju samostalno ili udruno.Plemenska vjerovanja koja prevladavaju od jugozapada Sjedinjenih Amerièkih Drava na sjeveru do dananje Nikaragve na jugu - u podruèju Srednje Amerike - govore da je u

samim poèecima postojao Drevni Bog, Stvoritelj Sviju Stvari, neba i zemlje, èije je prebivalite bilo na najviem, dvanaestom nebu. Sahagunovi izvori pripisuju podrijetlo tog znanja Toltecima:A Tolteci su znalidaje nebesa mnogo.Rekli su da ima dvanaest podjela, jedna iznad druge;tamo prebiva pravi bog i njegova supruga.On je Nebeski Bog, Gospodar Dualnosti;njegova supruga je Gospa Dualnosti, Boanska Gospa.Ovo je znaèenje toga:


15/132

On je kralj, on je Gospodin, nad dvanaest nebesa.Ovo zapanjujuæe slièi prikazu mezopotamijskih religijskih vjerovanja, prema kojima je na èelu panteona bio Anu ('Gospodar _ * _ J ._ _ Zecharia Sitchin - IZGUBI.JHNA KRALJEVSTVA34Gospa') prebivao na najudaljenijem planetu, dvanaestom èlanu naeg Sunèevog sustava. Sumerani su ga opisivali kao zraèeæi planet èiji je simbol kri (si. 7a). Taj simbol, koeg su kasnije prihvatili svi narodi drevnog svijeta, razvio se u svugdje prisutni amblem krilatog diska (si. 7b,c). Quetzalcoatlov tit (si. 7d) i simboli prikazani na ranim meksièkim spomenicima (si. 7e) nevjerojatno su slièni.Nahuatlanski tekstovi su u svojim legendama oslikavali drevne bogove kao bradate ljude (si.8), kao to i dolikuje precima bradatog Quetzalcoatla. Kao i u mezopotamijskim i egipatskim teogonijama, i ovdje nalazimo prièe o boanskim parovima i o braæi koja su se enila vlastitim sestrama. Asteci su najvie pozornosti posveæivali èetvci boanske braæe - Tlatlauhquiju, Tezcatlipoca-Yaotlu, Quetzalcoatlu i Huitzilopochtliju, navedeni po redoslijedu njihova roðenja. Oni su predstavljali èetiri strane svijeta i èetiri prvotna elementa: Zemlju, Vjetar, Vatru i Vodu- koncept 'temelja sviju stvari' koji je dobro poznat u cijelom Starom svijetu. Ova èetiri boga takoðer predstavljaju boje: crvenu, crnu, bijelu i plavu, te èetiri rase èovjeèanstva koje se èesto prikazuju (kao na naslovnoj stranici Codex Ferjervary-Mayera) u odgovarajuæim bojama, zajedno sa svojim simbolima, drveæem i ivotinjama.Postojanje spoznaje o èetiri odvojene grane èovjeèanstva je zanimljivo, moda èak i zna po svojoj razlièitosti od mezopotamijsko-biblijskog koncepta s podjelom na tri gr

ane- azijsku, afrièku i europsku koja potjeèe od em-Ham-Jafet Noine linije. Nahuatl plemena su dodala èetvrtu rasu, crvene boje - narode obiju Amerika.Nahuatlanske legende govorile su o sukobima i o ratu meðu bogovima. Tu se ubrajaju i incident kad je Huitzilopochtli porazio èetiri stotine manjih bogova, te borbaizmeðu Tezcatlipoca-Yaotla i Quetzalcoatla. Takvi ratovi za vladavinu nad Zemljomili njenim prirodnim bogatstvima opisani su u predajama ('mitovima') svih drevnih naroda. Hetitske i indo-europske prièe o ratovima izmeðu Teuba i Indre sa svojom braæom stigle su u35Izgubljeni Kainov Kraj?prièe o Ba'alovim ratovima s njegovom braæom tijekom kojih je Ba'al poklao stotine manjih 'sinova bogova kada ih je namamio na svoju pobjednièku gozbu. A u zemlji Ham

, u Africi, egipatski tekstovi opisuju kako je Set raskomadao svog brata Ozirisa, te teak i dug rat koji je uslijedio izmeðu Seta i Horusa, Ozirisovog sina i osvetnika.slika 73Zecharia Sitchin - I7.GUBIJKNA KRALJEVSTVA36Jesu li to bili izvorno meksièki bogovi ili su to bila sjeæanja na vjerovanja i prièekoje imaju korijene na drevnom Bliskom istoku? Odgovor na ovo pitanje izranjat æekako budemo ispitivali dodatne aspekte nahuatlanskih prièa o stvaranju i pretpovijesti.Nailazimo na Stvoritelja Sviju Stvari, da nastavimo s usporedbom, koji je bio bog koji 'daje ivot i smrt, dobru i lou kob'. Kronièar Antonio de Herrera y Tordesilla

s (Historia general) napisao je da su ga Indijanci 'zazivali u nevolji, gledajuæinetremice u nebo gdje su vjerovali da se on nalazi'. Taj je bog najprije stvorio nebo i zemlju; tada je iz ilovaèe oblikovao mukarca i enu, ali oni nisu dugo potrajali. Nakon dodatnih pokuaja, ljudski par je naèinjen od pepela i metala i od njih su nastali narodi svijeta. Ali, svi ti mukarci i ene stradali su u potopu, a spasili su se jedino jedan sveæenik i njegova ena koji su, zajedno sa sjemenjem i ivotinjama, plutali u izdubljenom deblu. Sveæenik je otkrio kopno tako to je poslao ptice.Prema jednom drugom kronièaru, redovniku Gregoriju Garciji, potop je trajao godinu i jedan dan, i tijekom tog vremena cijela je Zemlja bila prekrivena vodom, a svijet je bio u kaosu.


16/132

Rani ili pretpovijesni dogaðaji koji su utjecali na èovjeèanstvo i praoce Nahuatl plemena dijele se - prema legendama, slikovnim prikazima i isklesanom kamenju kao toje Kameni Kalendar - na èetiri doba ili 'Sunca'. Asteci su smatrali da je njihovodoba posljednje od pet era, doba Petog Sunca. Svako od prijanjih Sunaca je zavrilo zbog neke katastrofe, nekad prirodne (kao to je poplava), a nekad je to bila nesreæa izazvana ratovima izmeðu bogova.Za veliki asteèki Kameni Kalendar (otkriven je unutar podruèja svetita) vjeruje se da sadri zapis iz pet doba. Simboli koji okruuju sredinje polje i sam sredinji prikazbili su predmet brojnih studija. Prvi unutarnji prsten jasno prikazuje dvadesetznakova za dvadeset dana asteèkog mjeseca. Èetiri pravokutna polja koja okruuju sredije lice prepoznaju se kao simboli koji prikazuju èetiri prole ere i nesreæu s kojom je svaka od njih zavrila - Vodu, Vjetar, Potrese i Oluje, te Jaguara. _i__:_ 37IZGUBLJENI KAINOV KRAJ?era i o glavnim dogaðajima koji su ih obiljeili. Iako se verzije razlikuju, sugerirajuæi da je pisanim zapisima prethodila duga tradicija usmene predaje, sve se slauu tome da je prvo doba zavrilo velikom poplavom, potopom koji je progutao Zemlju. Èovjeèanstvo je preivjelo, jer se jedan par, Nene i njegova ena Tata, uspio spasiti izdubljenom deblu.Ili prvo ili drugo doba bilo je doba Divova Bijele Kose. Drugo Sunce se zvalo 'Tzoncuztique' - 'Zlatno Doba'; okonèala ga je Zmija Vjetra. Treæem je Suncu predsjedavala Vatrena Zmija; to je bilo doba Ljudi Crvene Kose. Prema kronièaru Ixtlilxochitlu, to su bili preivjeli iz drugog doba koji su doli brodom s istoka u Novi svije

t, nastanivi se u podruèju kojeg su nazvali Botonchan; tamo su sreli divove koji su takoðer preivjeli drugo doba i postali njihovi robovi.Èetvrto Sunce je bila era Ljudi Crne Glave. Za vrijeme tog razdoblja se Quetzalcoatl pojavio u Meksiku - visok stasom, svijetao u licu, bradat i odjeven u dugu tuniku. Njegov tap u obliku zmije bio je obojen u crno, bijelo i crveno; bio je optoèen dragim kamenjem i ukraen sa est zvijezda. (Moda nije sluèajnost da je tap biskumarrage, prvog meksièkog biskupa, bio oblikovan tako da izgleda kao Quetzalcoatlov tap). Tijekom ovog razdoblja izgraðen je Tollan, tolteèki glavni grad. Quetzalcoatl, gospodar mudrosti i znanja, uveo je uèenje, obrt, zakone i raèunanje vremena u ciklusima od pedeset i dvije godine.Potkraj Èetvrtog Sunca vodili su se ratovi meðu bogovima. Quetzalcoatl je otiao natrag na istok u mjesto odakle je doao. Ratovi bogova doveli su do pustoenja zemlje; divljih ivotinja je bilo vie nego ljudi, a Tollan je bio naputen. Pet godina poslije

stigla su plemena Chichimec, odnosno Asteci i poèelo je Peto Sunce, asteèka era.Zato su se razdoblja zvala'Sunca' i koliko su trajala? Razlog za to je nejasan, a duina razlièitih razdoblja nije navedena ili se razlikuje, veæ prema verziji. Verzija koja izgleda ispravna i, kako æemo vidjeti, zapanjujuæe vjerojatna jest Codex Vaticano-Latino _. 371O T1,,_______: J-Zecharia Sitchin - IZGUBLJENA KRALJEVSTVA384010, a treæe 4081. Èetvrto Sunce je 'poèelo prije 5042 godina', a vrijeme njegovog zavretka nije navedeno. Kako bilo da bilo, ovo je prièa o dogaðajima koji seu sve do 17141 godine prije vremena kad su zapisani.To je prilièan vremenski raspon da bi se ljudi mogli sjeæati, pa su znanstvenici - premda se slau da dogaðaji iz Èetvrtog Sunca sadravaju povijesne elemente - skloni tom

da prijanja razdoblja odbace kao puki mit. Kako onda objasniti prièe o Adamu i Evi, opæi potop, preivljavanje jednog para - epizode (rijeèima H. B. Alexandera, Latin-American Mythology) 'koje zapanjujuæe podsjeæaju na prièu o postanku u Knjizi PostankaII i na sliènu babilonsku kozmogoniju'? Neki znanstvenici pretpostavljaju da nahuatlanski tekstovi na neki naèin odraavaju ono to su Indijanci veæ èuli od panjolaca ku irili uèenja iz Biblije. Meðutim, buduæi da nisu svi kodeksi nastali nakon panjolskosvajanja, biblijsko-mezopotamijske sliènosti mogu se objasniti jedino ako dopustimo moguænost da su meksièka plemena imala neke pradjedovske veze s Mezopotamijom.tovie, Mexica-nahuatlanska predaja dovodi u vezu dogaðaje i vremena s tolikom znanstvenom i povijesnom preciznoæu, da to svakoga mora primorati da zastane i zaèudi se. O


17/132

va predaja smjeta vrijeme potopa na kraj Prvog Sunca, 13.133 godina prije vremena pisanja kodeksa, tj. oko 11.600 g. pr. n. e. No, u svojoj knjizi 'Dvanaesti planet' doao sam do zakljuèka da je globalni potop zaista progutao Zemlju oko 11.000 g. pr. n. e.; takva podudarnost, ne samo u legendi veæ i u priblinom vremenu dogaðanja, navodi na pomisao da asteèke legende sadre neto vie od pukog mita.Jednako intrigantna je tvrdnja koju nalazimo u legendi da je èetvrto razdoblje bilo vrijeme 'ljudi crne glave' (prethodila su mu razdoblja divova bijele kose, a zatim crvenokosih ljudi). Toèno tim izrazom nazivali su se Sumerani u svojim tekstovima. Da li asteèki tekstovi sugeriraju da je Èetvrto Sunce bilo vrijeme kad su se Sumerani pojavili na pozornici èovjeèanstva? Poèetak sumerske civilizacije see u otprilke 3.800. g. pr. n. e.; ne bismo39Izgubljeni Kainov Kraj?- odreðujuæi kao poèetak Èetvrtog Doba 5026 godina prije svog vremena - vremenski smjesili ustvari u 3500. g. pr. n. e., to je zapanjujuæe toèno kada govorimo o poèetku doba'ljudi crne glave'.Objanjenje da su Asteci govorili panjolcima ono to su prije toga èuli od njih sasvimsigurno ne dri vodu to se tièe Sumera. Zapadni svijet je otkrio ostatke i batinu velke sumerske civilizacije tek èetiri stoljeæa nakon panjolskog osvajanja.Legende sliène Knjizi Postanka - èovjeku se takav zakljuèak sam nameæe - morale su Nahutl plemenima biti poznate iz njihovih vlastitih pradjedovskih izvora. Ali, kakoto objasniti?To je pitanje zbunjivalo i same panjolce. Zapanjeni otkriæem ne samo civilizacije u Novom svijetu, pa jo toliko srodne europskoj, nego i 'velikog broja naroda ondje

', bili su dvostruko zbunjeni biblijskim navodima u asteèkim nevjerojatnim prièama.Dok su oni pokuavali naæi objanjenje, nameæe se jednostavan odgovor: to su bili potomi Deset izgubljenih Izraelovih plemena koje su Asirci protjerali 722. g. pr. n.e. i koji su zatim nestali bez traga (preostalo kraljevstvo Judeje odrala su dvaplemena Juda i Benjamin).Ako ne zaèetnik, onda onaj koji je to prvi podrobno protumaèio u svojim spisima, bio je dominikanac Diego Duran koji je u Novu panjolsku doao 1542. g. u dobi od pet godina. Njegove dvije knjige od kojih je jedna poznata pod engleskim naslovom kao Book of the Gods and Rites and the Ancient Calendar i Historia de las Indias de Nueva Espana, na engleski su preveli D. Hevden i F. Horcasitas. Upravo u drugoj knjizi Duran je, navodeæi brojne sliènosti, s ushitom iznio svoj zakljuèak u vezi domorodaca, 'o Indijancima i o kopnu ovoga novog svijeta', zapisavi da'su to idovi i idovski narod'. Ovu teoriju potvrðuje, pie on, 'njihova priroda: ti domoroci su dio

deset izraelskih plemena koje je kralj Asiraca zarobio i odveo u Asiriju'.Njegova izvjeæa o razgovorima sa starim IndijancimaZecharia Sitchin - Izgubijf.na Kraljevstva40èudovinog stasa koji su se pojavili i osvojili zemlju... A ti divovi, buduæi da nisunali naèin da dosegnu sunce, odluèie sagraditi kulu toliko visoku da njen vrh dosegnedo neba'. Ova epizoda, koja je lako usporediva s biblijskom prièom o Babilonskoj kuli jednako je znaèajna kao i druga prièa o seobi sliènoj biblijskom Izlasku.Ne iznenaðuje da je, nakon to se poveæao broj takvih izvjeæa, teorija o Deset izgubljh plemena u esnaestom i sedamnaestom stoljeæu postala omiljena, pretpostavljajuæi dasu Izraelci, lutajuæi prema istoku kroz asirske posjede nekako doli do Amerike.1Ideju o Deset izgubljenih plemena podravali su europski kraljevski dvorovi, ali s

u je znanstvenici kasnije ismijali. Suvremene teorije dre da je èovjek prvotno u Novi svijet stigao iz Azije preko ledenog prijelaza prema Aljasci prije otprilike20.000 - 30.000 godina i polako se sputao na jug. Vani dokazi koji se sastoje od predmeta, jezika te etnolokih i antropolokih procjena ukazuju na utjecaje s druge strane Tihog oceana - hinduske, jugoistoèno-azijske, kineske, japanske, polinezijske. Znanstvenici ih objanjavaju periodiènim dolaskom pripadnika tih naroda u obje Amerike; ali oni istièu da se to dogodilo tijekom nae ere, tek nekoliko stoljeæa prije anjolskog osvajanja, a nikako prije nove ere.Dok etablirani znanstvenici nastavljaju s ignoriranjem svih dokaza o transatlantskim kontaktima izmeðu Starog i Novog svijeta, dotle doputaju relativno nedavne tra


18/132

nspacifièke kontakte kao objanjenje za kolanje Amerikom legendi sliènih Knjizi Postanka. Uistinu, legende o Potopu i o stvaranju èovjeka iz ilovaèe ili iz sliènih materijala bile su teme mitologija po cijelom svijetu, a moguæi put u Ameriku s Bliskog Istoka (odakle su legende potekle) mogao je iæi preko jugoistoène Azije i otoka u Tihom oceanu.Meðutim, u nahuatlanskim verzijama postoje elementi koji ukazuju na vrlo rani izvor, a ne na relativno bliska stoljeæa koja su prethodila panjolskom osvajanju. Jedan od tih elemenata jest41IZGUBLJENI KA1NOV KRAJ?vrlo staru mezopotamijsku verziju koja èak nije ni uvrtena u Knjigu Postanka!Biblija, ustvari, nema jednu, veæ dvije verzije o stvaranju èovjeka; obje polaze odranijih mezopotamijskih verzija. Ali obje ignoriraju treæu i vjerojatno najstariju verziju u kojoj èovjeèanstvo nije oblikovano od ilovaèe, veæ od boje krvi. U sumerskoekstu, na kojem se temelji ova verzija, bog Ea u suradnji s boginjom Ninti je 'pripremio kupku oèiæenja'. 'Neka jedan bog iskrvari u nju', zapovijedio je; 'od njegovog mesa i krvi neka Ninti zamijesi ilovaèu'. Iz te smjese stvoreni su mukarac i ena.Smatram vrlo znaèajnim da se upravo ova verzija - koja nije u Bibliji - ponavlja u asteèkom mitu. Tekst je poznat kao Manuskript 1558; on otkriva da su se bogovi nakon zlosretnog kraja Èetvrtog Sunca skupili u Teotihuacanu.Èim su svi bogovi doli, rekoe:"Tko æe nastaniti Zemlju?Nebo je veæ stvorenoi Zemlja je stvorena;

ali tko æe, o bogovi, ivjeti na Zemlji?Sakupljeni bogovi su 'bili ojaðeni'. Ali Quetzalcoatl, bog mudrosti i znanosti, imao je ideju. Otiao je u Mictlan, zemlju mrtvih, i objavio boanskom paru koji je tamo vladao: 'Doao sam po dragocjene kosti koje ovdje drite'. Izbjegavi prigovore i pokuaj prijevare, Quetzalcoatl se uspio dokopati 'dragocjenih kostiju':Skupio je dragocjene kosti; kosti mukarca bile su na jednoj strani, kosti ene bile su na drugoj strani. Quetzalcoatl ih uze i naèini sveanj.Odnio je suhe kosti u Tamoanchan,'Mjesto naeg podrijetla' ili 'Miesto odaklenntiprpmn' Tamn JVi ;o nmA~~ i¦-;-¦Zecharia Sitchin - I7.GUBI.JKNA KRALJEVSTVA42Cihuacoatl ('Zmijska ena'), boginji magije.Ona je smrvila kosti

i stavila ih u zemljano korito.Quetzalcoatl je na njih iskrvario svoj muki organ.Dok su ostali bogovi promatrali, ona je pomijeala smrvljene kosti s krvlju boga;iz smjese nalik ilovaèi oblikovani su Macehuales. Èovjeèanstvo je bilo iznova stvoreno!U sumerskim legendama èovjeka su oblikovali bog Ea ('Èiji dom je voda'), poznat i kao Enki ('Gospodar Zemlja') èiji ga epiteti i simboli èesto prikazuju lukavim, a usto i metalurgom - sve rijeèi koje svoj lingvistièki ekvivalent nalaze u terminu 'zmija'. Njegova pomoænica u pothvatu, Ninti ('Ona koja daje ivot'), bila je boginja medicine - zanata èiji je simbol od drevnih vremena bila omotana zmija. Sumerski prikazi na peèatima valjaka pokazuju dvoje boanstava u laboratorijskom okruenju, boce i ostala pomagala (si. 9a).Uistinu je zapanjujuæe da se svi ovi elementi mogu naæi u nahuatlanskim legendama -

bog znanja poznat po imenu Pernata Zmija, boginja magijskih moæi nazvana Zmijskom enom; ilovaèa u kojoj se zemljani elementi mijeaju s bojom esencijom (krvlju) i oblikovanje èovjeka, mukarca i ene iz smjese. Jo vie zaèuðuje èinjenica da je taj mit bio prikazan u nahuatlanskom kodeksu pronaðenom u podruèju plemena Mixtec. On prikazuje boga i boginju kako mijeaju neki element koji teèe u ogromnu bocu ili baèvu u kojukaplje i krv boga; iz te mjeavine nastaje èovjek (si. 9b).Zajedno s drugim podacima i terminologijom koji se veu za Sumer, ovo ukazuje na postojanje vrlo ranih kontakata. Èini se da taj dokaz dovodi u pitanje suvremene teorije o prvoj seobi ljudi u Ameriku. Time ne mislim samo na sugestije (ranije uovom stoljeæu na Meðunarodnom kongresu amerikanologa) da se seoba nije dogodila iz A


19/132

zije preko Berlingovog tjesnaca na sjeveru, nego iz Australije/Novog Zelanda preko Antarktika ui i43Izgubljeni Kainov Kraj?otkriæa zakopanih mumija u sjevernom Èileu, blizu granice s Peruom, starih 9.000 godina.Problem koji postoji kod obje teorije jest da one podrazumijevaju putovanje zapregama mukaraca, ena i djece preko tisuæa kilometara smrznutog terena. Pitamo se kako je to bilo moguæe ostvariti prije 20.000 ili 30.000 godina; tovie, pitamo se zato b oni krenuli na takvo putovanje. Zato bi mukarci, ene i djeca putovali tisuæama kiloetara preko smrznutog terena, naizgled ne dobivajuæi nita osim jo vie leda - osim ak su bili svjesni da se iza leda nalazi obeæana zemlja?No, kako su mogli znati to se nalazi iza beskonaènog leda ako tamo jo nisu bili, kao ni bilo tko prije njih - jer, po definiciji, oni su bili prvi ljudi koji su preli u Ameriku?slika 9Zecharia Sitchin - IZGUBLJENA KRALJEVSTVA44U biblijskoj prièi o Izlasku iz Egipta, Gospodin opisuje Obeæanu zemlju kao 'zemljupenice i jeèma, vina i smokava i ipka, zemlju maslina i meda... Zemlju èije je kamenj od eljeza i iz èijih planina moe kopati bakar'. Asteèki bog je opisao njihovu Obeæamlju kao zemlju 'kuæa sa zlatom i srebrom, s odjeæom s puno boja i kakaom s mnogo nijansi'. Da li bi rani useljenici u Ameriku poduzeli takvo nemoguæe putovanje da im

netko - njihov bog - nije rekao da idu i opisao im to ih oèekuje? A ako to boanstvo nije bilo tek teoloko boanstvo, nego biæe fizièki prisutno na Zemlji, je li im ono mglo pomoæi da svladaju tekoæe putovanja kao to je i biblijski Bog to uèinio za IzraelUpravo s takvim mislima - zato i kako su krenuli na to nemoguæe putovanje - èitao sam i ponovno èitao nahuatlanske prièe o seobama i o Èetiri Doba. Buduæi da je Prvo sunce avrilo Potopom, to razdoblje moralo je biti zavrna faza posljednjeg Ledenog doba,jer sam u Dvanaestom planetu iznio zakljuèak da je Potop bio uzrokovan klizanjem dijela antarktièkog leda u ocean, uzrokujuæi tako iznenadni kraj Ledenog doba oko 11.000. g. pr. n. e.Da li se legendarni dom nahuatlanskih plemena zvao Aztlan, 'Bijelo Mjesto', iz jednostavnog razloga to je to i bio - zemlja pokrivena snijegom? Da li su zato Prvo Sunce smatrali vremenom 'divova bijele kose'? Da li asteèka povijesna sjeæanja, vraæajuæi se na poèetak Prvog Sunca prije 17.141 godine ustvari govore o seobi u Ameriku

oko 15.000. g. pr. n. e. kada je led oblikovao kopneni most sa Starim svijetom? tovie, je li moguæe da se uopæe nije radilo o prijelazu preko zaleðene morske povrieæ brodovima preko Tihog oceana, kako govore nahuatlanske legende?Legende o pretpovijesnom dolasku morem i pristajanju na obali Tihog oceana ne postoje samo kod meksièkih naroda. Mnogo junije, narodi Anda saèuvali su slièna sjeæanjareprièana kao legende. Jedna od njih, Legenda o Navmlapu, moda se odnosi na prvo doseljavanje naroda sa svih strana na tamonje obale. Legenda govori o velikoj floti brodova od balse i trske (od.vrste kakvu ie koristiaZhor Heyerdahl, simuliraiuæi45IZGUBLJENI KAINOV KRAJ?sumersku plovidbu morem u brodovima od trske). Zeleni kamen koji je mogao izgovarati boje rijeèi, postavljen u vodeæi brod, pokazivao je smjer voði useljenika Navmlap prema odabranoj obali. Boanstvo koje je govorilo kroz zelenog idola zatim je pouèi

lo ljude umjetnosti obraðivanja zemlje, graðenja i zanatstvu.Neke verzije legende o zelenom kamenu odreðuju kao mjesto iskrcavanja rt Santa Helena u Ekvadoru; na tom mjestu junoamerièki kontinent stri na zapad u Tihi ocean. Viekronièara, meðu njima i Juan de Velasco, spominju predaje domorodaca o tome da su prvi doseljenici u ekvatorijalnom podruèju bili divovi. Ljudski doseljenici koji suslijedili, oboavali su panteon od dvanaest bogova na èelu sa Suncem i Mjesecom. Tamo gdje je smjeten glavni grad Ekvadora, pie Velasco, doseljenici su sagradili dvahrama okrenuta jedan prema drugome. Hram posveæen Suncu imao je ispred ulaza dva kamena stupa, a u prednjem dvoritu krug od dvanaest kamenih stupova.Zatim je dolo vrijeme da njihov voða Navmlamp, koji je zavrio svoju misiju, ode. Za


20/132

razliku od svojih nasljednika, on nije umro: bila su mu dana krila i on je odletio (i nikad vie nije viðen) - na nebo ga je odnio bog kamena koji govori.to se tièe vjerovanja da se boanske upute mogu primiti kroz Kamen Koji Govori, amerièi se Indijanci nalaze u dobrom drutvu; svi drevni narodi Starog svijeta opisivali su i vjerovali u proroèko kamenje, na vrhu zavjetnog kovèega kojeg su Izraelci nosili za vrijeme Izlaska bio je Dvir - doslovno: 'govornik' -prijenosna naprava kroz koju je Mojsije mogao èuti Boje upute. Detalj o Naymlapovom odlasku na naèin da jebio odnesen u nebo takoðer ima biblijsku paralelu. Èitali smo u petom poglavlju Knjige Postanka da je u sedmoj generaciji Adamove linije kroz Seta, patrijarh bio Henok; nakon to je navrio dob od 365 godina 'otiao je' sa Zemlje, jer ga je Gospodinuzeo na nebo.Znanstvenicima predstavlja problem moguænost prelaska oceana prije 15.000 ili 20.000 godina: oni smatraju daje èovjekZecharia Sitchin - IZGUBLJENA KRALJEVSTVA4647preploviti ocean, te da bi plovio velikim morima. Sve do sumerske civilizacije,poèetkom èetvrtog tisuæljeæa pr. n. e., èovjeèanstvo nije poznavalo transportna sredstvduge relacije po kopnu (izrada kotaèa) i vodi (brodovi).Ali to je, prema samim Sumeranima, bio slijed dogaðaja nakon Potopa. Oni uporno tvrde da je na Zemlji postojala visoka civilizacija prije Potopa - civilizacija koju su na Zemlji zapoèeli oni koji su doli s planeta Anu i nastavila se kroz linijudugovjeènih 'polubogova', potomaka vanzemaljaca (biblijski Nefilim) i 'kæeri ljudskih'. Egipatske kronike, kao to su zapisi sveæenika Manethoa, slijedile su isti konce

pt. Tako je naravno uèinila i Biblija koja opisuje seoski ivot (obraðivanje zemlje, stoèarstvo), kao i gradsku civilizaciju (gradove, metalurgiju) prije Potopa. Sve to je meðutim - prema svim tim drevnim izvorima - bilo Potopom izbrisano s lica zemlje i trebalo je krenuti od samog poèetka.Knjiga Postanka zapoèinje prièama o stvaranju, prièama koje predstavljaju saetu verzij mnogo detaljnijih sumerskih tekstova. U njima se dosljedno govori o 'Adamu, doslovno -'Zemljaninu'. Ali tada se prelazi na genealogiju jednog specifiènog pretkaimenom Adam: 'Ovo je povijest Adamova roda'. (Knjiga Postanka, 5:1). On je u poèetku imao dva sina, Kaina i Abela. Nakon to je Kain ubio svog brata, Jahve ga je otjerao. 'I Adam ponovno pozna svoju enu, te ona rodi sina i nazva ga Set'. Upravoje Setova linija ona koju Biblija slijedi kroz genealogiju patrijarha do Noe, junaka prièe o Potopu. Prièa se zatim fokusira na azijsko-afrièko-europske narode.Ali to se dogodilo s Kainom i njegovom lozom? U Bibliji o tome nalazimo svega des

etak stihova. Jahve je kaznio Kaina tako to gaje uèinio nomadom,'bjeguncem i skitnicom na Zemlji'.I Kain ode ispred lica Jahvina u zemlju Nod, istoèno od Edena i ondje se nastani.Kain pozna svoju enu, te ona zaèe i rodi Henoka. Podigao je grad i grad prozvaoIzgubljeni Kainov Kraj?Nekoliko generacije kasnije rodio se Lamek. On je imao dvije ene. Od jedne se rodi Jabal; 'on je bio praotac onih to pod atorima ive sa stokom'. Od druge se rodie da sina. Jedan od njih, Jubal/bio je praotac sviju koji sviraju na liru i sviralu'. Drugi sin, Tubal-Kain, bio je 'praotac onih koji kuju bakar i eljezo'.Ova mrava biblijska informacija donekle je iscrpnija u pseudoepigrafskoj Knjizi Jubileja, za koju se vjeruje da je sastavljena u drugom stoljeæu pr. n. e., i to iz ranijih izvora. Govoreæi o dogaðajima u odlomku Knjige Jubileja, tu se kae da je'Kain uzeo Avan, svoju sestru da mu bude enom i ona mu rodi Henoka na kraju èetvrtog ju

bileja. A u prvoj godini prvog tjedna petog jubileja gradile su se kuæe na Zemljii Kain je sagradio grad i nazvao ga po svom sinu Henoku'.Prouèavatelji Biblije dugo su vremena bili zbunjeni davanjem imena Henok (to znaèi: 'koji osniva', 'osnivanje') obojici Adamovih nasljednika, preko Seta i preko Kaina, kao i drugim sliènostima u imenima nasljednika. Koji god da je tomu bio razlog, oèigledno je da su izvori na koje su se oslanjali pisci Biblije obojici Henoka -koji su moda bili jedna povijesna osoba - pripisivali izvanredna djela. Knjiga Jubileja kae da je Henok 'bio prvi meðu ljudima koji su roðeni na Zemlji koji je nauèio isati i znanje i mudrost i koji je napisao u knjigu nebeske znake prema njihovim mjesecima'. Prema Knjizi Henokovoj, tijekom svog putovanja po nebu, ovaj je pat


21/132

rijarh bio pouèavan u matematici, znanju o planetima i kalendaru, a pokazana mu je i lokacija'sedam metalnih planina' na Zemlji,'na zapadu'. Predbiblijski sumerski tekstovi poznati kao 'Popis kraljeva' takoðer donose prièu o pretpotopnom vladarukojeg su bogovi nauèili sve vrste znanja. Njegovo ime je bilo EN. ME. DUR. AN. Kl- 'Gospodin znanja o temama neba i zemlje i vrlo je vjerojatno bio prototip biblijskog Henoka.Nahuatlanske prièe o lutanju, dolasku na odredite,naseljavanju o kojem svjedoèi izgradnja grada, o patrijarhu sdvije ene i sinovima od kojih su nastale plemenske nacije, onekome tko je postao poznat po svom umijeæu obrade metala ____________ . * ¦ * ........."¦" " " -¦"........"¦¦"¦¦Zecharia Sitchin - Izgubljena Kraljevstva48naglaavanje broja sedam se odraava u biblijskim prièama gdje je sedmi potomak po Kainovoj liniji, Lamek, tajanstveno proglasio da æe 'Kain biti osveæen sedmerostruko, Lamek sedamdeset i sedam puta!'.Da li se mi ustvari u tradicijama sedam nahuatlanskih plemena susreæemo s odjecima - starim sjeæanjima - prognane loze Kaina i njegovog sina Henoka?Asteci su svoj glavni grad zvali Tenochtitldn, Tenohov grad, nazvavi ga tako po njihovom pretku. Uzmemo li u obzir da su Asteci u svom dijalektu ispred mnogih rijeèi stavljali prefiks T, Tenoh je izvorno mogao biti Enoh (engleska verzija imena Henok, prim. prev.), ako ispustimo prefiks T.Jedan babilonski tekst koji se po miljenju znanstvenika temelji na jednom ranijem sumerskom tekstu iz treæeg milenija pr. n. e. zagonetno govori o sukobu izmeðu brat

a-zemljoradnika i brata-pastira, koji zavrava ubojstvom, ba kao to je to bio sluèaj od Kaina i Abela. Osuðen da 'luta u alosti', uvrijeðeni voða zvan Kain, odselio je u zmlju Dunu i tamo 'sagradio grad s tornjevima-blizancima'.Tornjevi-blizanci na vrhu hramova-piramida bili su zatitni znak asteèke arhitekture. Da li je to spomen Ka'inovoj gradnji 'grada s tornjevima-blizancima'? I da lije Tenochtitlan,'Tenohov grad', bio tako nazvan jer je Kain, tisuæljeæima ranije, 'sagradio grad i nazvao grad po imenu svog sina, Henoka'?Da li smo u Srednjoj Americi nali izgubljeni Kainov kraj, grad nazvan po Henoku?Ta moguænost svakako nudi moguæe odgovore na zagonetku ljudskih poèetaka u ovim podruèjma.To takoðer moe baciti svjetlo na druge dvije zagonetke - onu o 'Kainovom znaku' i nasljednoj crti zajednièkoj svim Indijancima: odsutnosti dlaka na licu.Prema biblijskoj prièi, nakon to je Bog prognao Kaina iz naseljenih zemalja i odred

io mu da postane lutalica na Istoku, Kainova briga bila je da ga ne ubiju osvetnici. Tako je Bog, da bi oznaèio da Kain luta pod Bojom zatitom, 'stavio znak na Kaina, da ga tko, naavi ga, ne ubije'. Iako nitko ne zna kakav je to 'znak' razlikovania bio. onæenito se smatra da ie to bila neka49I/gubijhni Kainov Kraj?vrsta tetovae na Kainovom èelu. Ali iz biblijskih prièa koje slijede izgleda da su se osveta i zatita od nje produili sve do sedme generacije, i jo dalje. Tetovaa na èenije mogla tako dugo trajati, niti se mogla prenositi iz generacije u generaciju. Samo genetska crta koja se nasljedno prenosi moe odgovarati biblijskim podacima.Glede osobite genetske crte amerièkih Indijanaca - nepostojanja dlaka na licu - nameæe se pitanje je li to bila ta genetska promjena koja je predstavljala znak Kain

a i njegovog potomstva. Ako je naa pretpostavka toèna, onda je Srednja Amerika, koja predstavlja sredite iz kojeg su se amerièki Indijanci proirili na sjever i jug Novog svijeta, uistinu bila Kainov Izgubljeni kraj.3PODRUÈJE ZMIJSKIH BOGOVAKada je Tenochtitlan dosegao svoju velièinu, tolteèki glavni grad Tula veæ se smatraoza legendarni Tollan. A kada su To

izgubljena kraljevstva (zemaljske hronike,knjiga 4)

Documents