jakovina-Što je značio nixonov usklik

7/25/2019 Jakovina-Što Je Značio Nixonov Usklik

http://slidepdf.com/reader/full/jakovina-sto-je-znacio-nixonov-usklik 1/25

[TO JE ZNAÎO NIXONOV USKLIK “@IVJELA HRVATSKA”?Tvrtko JAKOVINA Filozofski fakultet, Zagreb

UDK: 327(73:497.5)"1970"32-05 NIXON, R.

Izvorni znanstveni radPrimljeno: 14. 9. 1999.

Richard M. Nixon bio je prvi ameri~ki predsjednik koji je posjetioJugoslaviju (30. rujna – 2. listopada 1970). Za vrijeme dvo-dnevnog posjeta Titu Nixon je obi{ao i glavni hrvatski grad Za-greb i rodno mjesto Josipa Broza, Kumrovec. Odluka da setijekom slu`benog posjeta Beogradu otputuje u jo{ jedan grad,bila je bez presedana. Hrvatsko je dru{tvo po~etkom sedam-desetih godina sve glasnije traìlo demokratizaciju odnosaunutar jugoslavenske Federacije, povoljnije gospodarske odnoseitd. Kako je predsjednik SAD-a tijekom prijama koji su priredilihrvatski du`nosnici uzviknuo “@ivjela Hrvatska!”, mnogi su izkurtoazne fraze (zaboravljaju}i da je odmah slijedio uzvik “@iv-

jela Jugoslavija!”) i samog posjeta, pro~itali nedvosmislenu pot-poru nastojanjima Hrvatske. U ~lanku je, na temelju dostupne,sekundarne, gra|e (hrvatskih i ameri~kih dnevnih i tjednihnovina, elektronskih zapisa i memoarske literature) analizirantijek posjeta ameri~kog predsjednika i relevantne osobinevanjske politike Sjedinjenih Dràva. Iako }e tek uvid u zasadanedostupnu arhivsku gra|u ovaj doga|aj jasnije osvijetliti, naosnovi obra|enoga Nixonovu bi se posjetu Hrvatskoj te{komoglo pridati dublje politi~ko zna~enje ili kroatofilstvo.

TEMA I IZVORI*Ameri~ki predsjednik Richard M. Nixon boravio je Socijalisti-~koj Federativnoj Republici Jugoslaviji od 30. rujna do 2. listo-pada 1970. godine. Drugi posjet nekog ameri~kog {efa dràve jednoj komunisti~koj zemlji1 uop}e i prvi boravak u Jugosla-viji bio je dio Nixonove devetodnevne europske turneje.2 Pos- jetom Zagrebu i Kumrovcu Nixon je u~inio jo{ jedan prese-dan, jer je prvi puta neki ameri~ki predsjednik posjetio dvagrada unutar iste zemlje. Kako se nekoliko sati dug posjet pri- jestolnici Hrvatske zbio u vrijeme punog zamaha Hrvatskog prolje}a, on je za sve “prolje}are” i tada i kasnije imao (ili dobio) posebno zna~enje. Richard Nixon je zdravicu danu u Ban-347



skim dvorima 1. listopada 1970. zavr{io rije~ima: “@ivjela Hr-

vatska, ìvjela Jugoslavija”. Mnogi su tada isuvi{e lako pre~ulikraj zdravice, drè}i ove rije~i izravnom podr{kom hrvats-kom narodu i Hrvatskom prolje}u. Zato se i poslije smrti Ri-charda Nixona 22. travnja 1994, mogla razviti polemika o nje-govu “kroatofilstvu” i potpori Hrvatskom prolje}u.3

Namjera je ovoga ~lanka opisati Nixonov boravak u Hr-vatskoj i vidjeti moèmo li se ikako staviti u {iri kontekst prolje-}arskih, reformskih nastojanja onda{njeg hrvatskog vodstva.

Najve}i dio arhivske gra|e koja se ~uva u SjedinjenimAmeri~kim Dràvama, a obra|uje zbivanja starija od tridesetgodina, javnosti je uglavnom dostupan. Dokumenti mla|i odtoga roka, pa tako i oni koji se odnose na Nixonov posjet Zag-rebu, jo{ uvijek su nedostupni. Imaju}i na umu prirodu stva-

ranja vanjske politike SAD-a u vrijeme Richarda Nixona i nje-gova savjetnika za nacionalnu sigurnost dr. Henry Kissinge-ra, koji su stvorili “pozadinski kanal” komunikacije, uspored-nu diplomatsku mreù i gotovo posve marginalizirali State De-partment i Ministarstvo obrane4, za to~nu }e rekonstrukcijudjelovanja ameri~ke diplomacije toga doba u ve}oj mjeri noza neka druga razdoblja biti nu`no prou~iti dokumente kojinisu pristizali ili nastajali u washingtonskom Ministarstvu vanj-skih poslova.

Hrvatskom dràvnom arhivu (HDA) jo{ uvijek nisu pre-dani dokumenti nastali nakon 1950. godine. Izvje{}a i odlukeusugla{avane u Saveznom sekretarijatu za vanjske poslove uBeogradu, a koje je HDA po slovu zakona ve} davno trebaopreuzeti, jo{ se, vjerojatno, ~uvaju u pismohranama razli~itihministarstava Republike Hrvatske. âk i da je HDA na vrije-me preuzimao i obra|ivao svu relevantnu gra|u koja je poh-ranjivana u ustanovama onda{nje Socijalisti~ke Republike Hr-vatske, po na{em su zakonu takvi dokumenti javnosti nedos-tupni trideset, a u odre|enim slu~ajevima i do pedeset godi-na. Kako je svaka od saveznih jedinica biv{e jugoslavenske fe-deracije dobivala dokumente sa zaklju~cima i kona~nim odlu-kama, izvori u kojima bi bio vidljiv proces dono{enja odluka,sporna mjesta i struje unutar birokracije te dominantni stavo-vi, primjerice ameri~kog odjela SSVP-a i sl. mogu se vjerojat-no na}i samo u dokumentima koji se ~uvaju u beogradskimarhivima.

Ovo se istraìvanje stoga moralo ograni~iti na drugora-zrednu gra|u: dnevne i tjedne novine, novinska izvje{}a stra-nih agencija, televizijske i radijske izvje{taje o posjetu, objav-ljene, uglavnom protokolarne, dokumente ameri~kog State De-partmenta, memoarsku gra|u, dnevnike i sje}anja onih kojisu se nalazili u blizini Nixona za vrijeme njegova boravka uZagrebu.

Analizirao sam najva`nije hrvatske i ameri~ke dnevne i tje-dne novine, TANJUG-ova izvje{}a iz brojnih zemalja, tiskovi-

DRU[. ISTRA@. ZAGREB

GOD. 8 (1999),BR. 2-3 (40-41),STR. 347-371

JAKOVINA, T.:[TO JE ZNAÎO...

348



ne hrvatske emigracije u zapadnim zemljama, arhivirane izvje-

{taje radija i televizije Zagreb.Kako su gotovo svi va`niji sudionici ovih zbivanja objav-ili memoare ili dnevni~ke zapise, na~in na koji je prikazan iprostor koji je dobio Nixonov posjet Zagrebu u tim knjigamapokazao se pogodnim za plasti~no ilustriranje o zna~enju koje je pridavano posjetu.

Daljnja bi istraìvanja mogla obuhvatiti razgovore s razli-~itim osobama koje su doga|aju prisustvovale ili su o njemuslu{ale od neposrednih sudionika.

Kao i uvijek, drugorazredni su izvori ~esto vrlo nepouz-dani. Primjerice, u dnevni~kim su zapisima predstojnika ure-da Richarda Nixona od 1969. do 1973. godine H. R. Haldema-na primjetne brojne kontradikcije. Iako je uredno opisao pret-

hodna odredi{ta, posve je pre{utio susret s novoizabranim bri-tanskim premijerom i ~ast koju je Nixonovima ukazala kralji-ca Elizabeta II, koja je isklju~ivo za tu priliku doletjela iz [kot-ske i objedovala s prvim parom Amerike.5 Prema zapisima Hal-demana, u automobil u kojem su se do Kumrovca vozili Tito iNixon usko~ila su dva hrvatska politi~ara bez prevoditelja.Tko su bila ta dva politi~ara i jesu li uop}e bili iz Hrvatske, nijemogu}e provjeriti u na{oj memoarskoj literaturi, televizijskimzapisima i novinama. U uvodu objavljenom dnevniku Halde-man tvrdi da je u obliku knjige tiskano oko 40 posto original-nog dnevnika, s najmanjim kra}enjima unosa nastalih za vrijeme Watergatea. Puni opseg teksta, osim u Nacionalnom ar-hivu, dostupan je i na CD-ROM-u. Novinska gra|a, posebice

u uvjetima prisilne cenzure i autocenzure, te{ko bi se moglanazvati relevantnom. Svejedno, kombiniranje vi{e raznorod-nih sekundarnih izvora moè ponuditi razmjerno pouzdanuvid u neke dijelove ovoga povijesnog problema i otvoriti putnovim radovima koji }e biti temeljeni na primarnim izvorima.

OSNOVNA OBILJE@JA AMERI^KE VANJSKE POLITIKE 1970.NIXON U BEOGRADU I ZAGREBU 1970.

U vrijeme kad je Richard Nixon postao predsjednik Sjedinje-nih Dràva, njegova je zemlja prolazila kroz najteè poslijera-tno i jedno od najteìh razdoblja u cjelokupnoj povijesti. Ame-ri~ki se poloàj u Indokini pogor{avao i glavni je cilj adminis-

tracije bio {to elegantnije i brè rije{iti taj problem. Sjedinjenesu Dràve traìle novi obrazac pona{anja u vanjskoj politici ukojem }e i dalje mo}i igrati klju~nu ulogu u svijetu, ali bezopasnosti od prenaprezanja vlastitih materijalnih i ljudskihpotencijala i velikih rizika. Za ~asni izlazak iz Vijetnama Nixo-nova je administracija predloìla politiku vijetnamizacije, na-zvanu jo{ i Nixonovom doktrinom.6 Doktrina je uklju~ivala po-pu{tanje u izravnom zapre~avanju (containment) ideolo{ki su-protstavljenih sila i oslanjanje na pouzdane regionalne save-znike koje }e SAD opskrbljivati savjetima i opremom.7349


GOD. 8 (1999),BR. 2-3 (40-41),STR. 347-371




Pribliàvanje Kini, pri ~emu je u potpunosti iskori{ten ot-

voreni sukob Pekinga s Moskvom, pregovori o ograni~avanjustrategijskog ofenzivnog naoruànja (SALT) i kasniji susret sBre`njevom bili su drugi diplomatski kolosijek na kojem supostignuti briljantni rezultati. Nixon je drào da namjerno izo-liranje i odbijanje bilo kakvih pregovora s Moskvom, dok sutamo na vlasti “crveni”, moè samo u~vrstiti diktaturu, a to jeza demokratske zemlje neprihvatljivo.8 Sovjetsko-ameri~ke od-nose i Nixon i Kissinger dràli su sredi{njim u svojoj vanjs-kopoliti~koj koncepciji.9 Prilike su bile zrele za promjenu. Pre-govori i zdrava konkurencija trebala je zamijeniti dotada{njutrku u naoruànju, jer nuklearni se obra~un nije mogao dobi-ti. Hladni je rat, zahvaljuju}i dobrim dijelom Nixonovoj i Kissin-gerovoj politici ({ef State Departmenta William Rogers bio jegotovo posve marginaliziran), dobivao druk~ije smjernice i oso- bine. Europa i Japan sve su sna`nije konkurirali na gospo-darskom planu, a zemljama Tre}eg svijeta komunizam je bi-vao sve manje privla~an.

Zemlje u razvoju bile su za SAD puno manje va`no dip-lomatsko boji{te. Tamo je valjalo u najve}oj mogu}oj mjeri za-pre~ivati radikalizam i revolucionarne pokrete ~iji se nastan-ak olako pripisivao komunisti~kim intrigama, bez dublje anali-ze uzroka njihove unutarnje nestabilnosti.10 Zemlje Tre}eg svijeta bile su va`ne tek kao izvor sirovina i prostrano trì{te. Ne-svrstani su po~etkom sedamdesetih prolazili kroz krizu upra-vo zbog popu{tanja napetosti izme|u velikih sila. Ne{to rani-

ja sovjetska intervencija u êhoslova~koj i kriza na Bliskomistoku pove}ale su razdor me|u ~lanicama. Svejedno, broj jenesvrstanih zemalja stalno rastao, pa je tako na tre}oj konfer-enciji u Lusaki (8-10. rujna 1970) prisutno 64 zemlje-sudioni-ce.11 Iako su mnoge bile vrlo siroma{ne i zapravo marginalnei u vlastitim regijama, zbroj je njihovih glasova u Ujedinjenimnarodima postajao dosta velik da zajedno po~nu ~initi jak po-liti~ki blok. Po~ev{i od 1970, kad su Sjedinjene Dràve uloìlesvoj prvi veto u Vije}u sigurnosti, pribjegavale su tome sred-stvu neusporedivo ~e{}e no Sovjetski Savez i to uglavnomprotiv rezolucija koje su predlagale zemlje u razvoju.12 Kas-nija bliskoisto~na kriza i naftni embargo zorno su pokazali da je svijet puno sloèniji no {to su velike vanjskopoliti~ke kon-

cepcije obja{njavale.Promjene u vanjskoj politici postale su vidljive u izvje{}u

Kongresu koji je predsjednik Nixon pro~itao 18. velja~e 1970.13

O tome je dokumentu Henry Kissinger napisao da najjasnijeobja{njava smjernice vanjske politike Nixonova doba.14 Na-glasiv{i da su Sjedinjene Dràve povezane sa (zapadnom) Eu-ropom isto onako kao i s Alaskom, s isto~nim je dijelom Kon-tinenta u koji je, barem grubo gledaju}i, bez ostatka ulazila i Jugoslavija, trebalo zapo~eti i voditi dijalog za smanjenje nape-


GOD. 8 (1999),BR. 2-3 (40-41),STR. 347-371


350



tosti, sve do u~vr{}enja potpunog mira. Ideologija i suvere-

nost svake zemlje }e se po{tovati.15Odli~ni geopoliti~ar Richard Nixon u vanjskoj je politici

bio potkovaniji no ijedan raniji {ef Bijele ku}e. Po broju i opse-gu putovanja s njim se moè usporediti jedino Theodore Ro-osevelt.16 On je prvi ameri~ki predsjednik koji je posjetio ne-ku komunisti~ku zemlju, prvi koji je posjetio Sovjetski Savezi revolucionalizirao odnose s Kinom. Za vrijeme Nixonove ad-ministracije niti jedna zemlja “slobodnog svijeta” nije izgub-ljena u korist Sovjeta i po tome se njegov diplomatski saldo do-ista moè dràti pozitivnim. Nixon i Kissinger pristupali su on-da{njem svijetu realisti~ki. Putovanje u Jugoslaviju mora sepromatrati u tom kontekstu. Nakon posjeta Rumunjskoj, bo-ravkom u Jugoslaviji poruka se mogla odaslati i komunisti~-kim, ali i nesvrstanim zemljama. Isto je tako Beograd poru~ioMoskvi da se Bre`njevljeva doktrina moè primijeniti na êho-slova~ku, ali ne i na Jugoslaviju. Putovanje u Zagreb moglo seprotuma~iti politi~kim signalom Titu (da bi se zemlja, primjerice, {to vi{e decentralizirala i demokratizirala), ali i “prolje-}arima”, {to je ipak manje vjerojatno. Bilo kakve drasti~nijepromjene u Jugoslaviji mogle su naru{iti ravnoteù snaga koja je u Europi postojala, a u jugoisto~nom je dijelu kontinen-ta vi{e odgovarala Zapadu no Sovjetima.

Nixon je u Beograd doputovao iz Napulja, obi{ao Avalu,provezao se beogradskim ulicama i odrào slu`bene razgovo-re s jugoslavenskim vodstvom u Belom dvoru. Zdravice su,

posebice Brozova, bile vrlo duga~ke. Slu`beni bilateralni raz-govori nastavljeni su drugoga dana u prostorima Saveznog izvr{nog vije}a. Prije toga Nixon je posjetio Skup{tinu SR Sr- bije, {to je njezin predsjednik Dragoslav Draà Markovi} dr-ào iznimnim znakom prijateljstva. “@eleo bih da moja pose-ta traje dovoljno dugo da bih mogao obi}i sve jugoslovenskerepublike, ali po{to sam morao da izaberem samo dve, prirod-no je {to èlim da izrazim moje po{tovanje predsedniku Srbi- je, najve}e republike.”, izjavio je Nixon.17 U Zagreb je najprije odletio Tito s pratnjom (u 13.30h), a tridesetak minuta kas-nije i Air Force 1 s ameri~kom delegacijom. Nakon nekoliko sa-ti duga~kog posjeta Zagrebu i Kumrovcu, predsjednici su sevratili u glavni jugoslavenski grad. Sve~anu ve~eru tada je

priredila ameri~ka strana. Prije odlaska u Madrid 2. listopadau 8.35h gost iz SAD-a zasadio je drvo u Parku prijateljstva.

ZAPISI AMERI^KIH POLITIÂRA O POSJETURichard Nixon nekoliko je godina radio na memoarima. Re-zultat je vi{e od tisu}u stranica gustog teksta. Najve}i dio pos-ve}en je Watergateu. Jugoslavija, Tito ili neki drugi jugoslaven-ski politi~ar nije spomenut niti jednom rije~ju, ni u kakvomkontekstu. [tovi{e, europska turneja za vrijeme koje se susreo351


GOD. 8 (1999),BR. 2-3 (40-41),STR. 347-371




s papom, jednim komunisti~kim i jednim fa{isti~kim vlasto-

dr{cem, ru~ao s britanskom kraljicom i obi{ao Timahoe u Ir-skoj, groblje i biv{e kvekersko okupljali{te klana Milhous,18

zavrijedila je posve neutralnu tvrdnju da je 27. rujna oti{aona jednodnevni put u Europu.19

Uz predsjednika Nixona, stvarni je kreator vanjske poli-tike SAD-a bio Henry Kissinger, tada savjetnik za nacionalnusigurnost. Me|usobno vrlo razli~iti, Kissinger i Nixon zajed-ni~ki su imali osje}aj misije, glad za stvaranjem povijesti i sklo-nost zakulisnim pregovorima i igrama. Kissingerovi su me-moari opsegom za nekoliko stotina stranica ve}i od Nixono-vih. Me|utim, niti on zapravo ne spominje nesvrstane zem-lje kao relevantni politi~ki blok, Jugoslaviju kao me|unarodni~imbenik, a jo{ manje posjet Zagrebu, tada samo pokrajins-kom sredi{tu. Nixonov posjet Titu spominje se u paketu s pret-hodnim putovanjem u Bukure{t i kasnijim u Poljsku. Kissin-ger pretpostavlja da je me|u vo|ama isto~noeuropskih ze-malja postojao odre|eni strah (ba{ kao i na zapadu) od sovjetsko-ameri~kog dogovora koji bi ih zaobi{ao. Obavljena puto-vanja dokazivala su da takva zakulisna igra nije postojala.20

Drugi je put, ponovno sasvim marginalno, posjet Beogra-du dodirnut za vrijeme pregovora s kineskim rukovodstvom.û En Laj (Zhou Enlai)21 je izjavio da bi posjet Pekingu, na-kon {to je Nixon ve} boravio u Bukure{tu i Beogradu, bio po-sve razumljiv i dobrodo{ao.“Time je prvi put ne{to natuknuoo predsjednikovu posjetu Kini. A povezuju}i Peking s Buku-

re{tom i Beogradom – dva glavna grada koje smo posjetiliupravo zbog njihove neovisnosti o Moskvi – û je jasno daodo znanja kako ga bez obzira na formalne izjave o Tajvanu,ponajprije zanima sovjetska opasnost.”22 Kissinger je do sadanapisao golem broj vrlo vrijednih radova. U jednom odposljednjih, kapitalnoj Diplomacy23, Jugoslaviju zapravo spo-minje jedino kad pi{e o 1948. godini i Titovu prekidu sa Sta-ljinom. O bloku Nesvrstanih zemalja Kissingerovo je mi{ljenjenegativno, a ~itav poket ocjenjuje minornim i antiameri~kiraspoloènim, {to se najbolje vidjelo za vrijeme Sueske krize1956. godine.24

Predstojnik ureda predsjednika SAD-a H. R. Haldeman,koji je iz dana u dan vodio bilje{ke detaljnije nego svi pret-

hodni {efovi osoblja Bijele ku}e, u dnevnik je unio nekoliko,ne posebno va`nih, re~enica. Kako je tijekom boravka u Napu-lju javljeno da je preminuo egipatski predsjednik Gamal Ab-del Naser, jedan od Titovih najbliìh prijatelja, ameri~ki je timra~unao s mogu}no{}u promjena plana putovanja, zbog mo-gu}eg Brozovog odlaska u Kairo. Prvi dan u Beogradu bio jeuspje{an i ugodan. U Zagreb je Nixon otputovao u podne, aTito se, prema rije~ima Haldemana, u posljednji trenutak odlu-~io priklju~iti, tako da ameri~ka strana nije imala mogu}nost


GOD. 8 (1999),BR. 2-3 (40-41),STR. 347-371


352



usporiti ili zaustaviti kolonu automobila za vrijeme vo`nje za-

greba~kim ulicama. “Was really a shame because streets were jammed and people very enthusiastic, even in pouring rain.Would have been a great scene if he had stopped in the mid-dle and they’d let the people come in. P(resident) was reallydisappointed when they didn’t.”25 Svoje razo~aranje nemo-gu}no{}u da se pozdravi s narodom Nixon je objavio ~lanovi-ma administracije za vrijeme leta iz Zagreba u Beograd. Po Hal-demanovu sudu, èlio je barem nakratko “pobje}i” od Brozas kojim je bio ~itav dan.

Sljede}a je re~enica zapravo najva`nija, iako vrlo sterilnai nejasna, jer govori o prijamu u Banskim dvorima tijekomkojega je Nixon uzviknuo “@ivjela Hrvatska!”. “Then afterstrange little reception in Zagreb, had to drive to Tito’s birth-place because weather too bad for choppers. A one-hour driveeach way. Tito rode with P(resident), which wasn’t so bad, buttwo Croat leaders hopped in too, and no interpreter. Must have been a total disaster, although he didn’t seem to mind.”26 Po-sjet je Kumrovcu trajao razmjerno dugo, unato~ jakoj ki{i.

Iako je rije~ samo o memoarima, gotovo potpuna {utnjaameri~kih politi~ara o posjetu Jugoslaviji dopu{ta barem neko-liko zaklju~aka. Titova Federacija i nesvrstani svijet, u kojem je Jugoslavija bila jedna od vi|enijih ~lanica, u vrijeme popu-{tanja napetosti izme|u dva bloka i u svjetlu kasnijih doga-|anja, o~ito je dràna diplomatski i strate{ki sporednim pod-ru~jem. Malo je vjerojatno da je Nixon bio posebno osjetljiv

na Hrvatsku. Iako bi se njegovi raniji kontakti s Hrvatima uzemlji i iseljeni{tvu, koji su autoru poznati, mogli protuma~itikao pozitivni,27 te{ko bi se mogli tuma~iti ne~im {to bi prelazi-lo razinu politi~ke borbe i poku{aja da se dopadne potencijal-nom bira~kom tijelu ili zemlji, odnosno gradu koji je posje-}ivao. Ve}ina ameri~kih Hrvata ionako je glasovala za Repu- blikance.28 Topao do~ek u Zagrebu vjerojatno je mogao biti ra-zlog vi{e da oni i dalje ostanu republikanski nastrojeni. Reto-rika i stvarna politika vrlo ~esto ne idu ruku pod ruku i Sje-dinjene Dràve tu nisu nikakva iznimka.

Velika nadanja koja su u Broza polagana u godinama na-kon prekida sa Staljinom tek su se djelomice ispunila. Jugo-slavija je ostala odana socijalizmu, a njezin je reìm bio tek

manje autoritaran u odnosu na socijalisti~ke zemlje ~lanice isto-~noeuropskih integracija. Svejedno, SFRJ je i dalje bila vaàn~imbenik u ameri~koj politici raskola me|u zemljama sovjet-skog lagera. Kako je sukob izme|u Pekinga i Moskve dosezaodramati~ne razmjere, Washington je, razumljivo, dobio sna`-niji klin od Beograda.

U geopoliti~kom smislu, nedostupnost toga dijela Sredo-zemlja sovjetskim brodovima ni u razdoblju detanta (popu{-tanja napetosti) nije postala ni{ta manje va`na. Kona~no, Nix-353


GOD. 8 (1999),BR. 2-3 (40-41),STR. 347-371




onov posjet Europi uklju~ivao je Italiju, [panjolsku, zapovje-

dni{tvo sredozemne [este flote u Napulju i Jugoslaviju, dakle ju`ne dijelove Kontinenta, prostore koji su bili klju~ni za sta- bilnost i sigurnost ~itave regije.

ZAPISI HRVATSKIH POLITIÂRA O POSJETUU dvotomnoj knjizi ’71, hrvatski snovi i stvarnost29 koja je ne{toizme|u memoara i povijesno-politolo{ke analize, predsjedni-ca Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske po~etkom1970. Savka Dab~evi} Ku~ar najop{irnije je govorila o Nixo-novu posjetu Zagrebu i vanjskim, pa tako i ameri~kim, utjeca- jima na Hrvatsko prolje}e. U njezinoj su knjizi opisani i emi-grantski pogledi na posjet. Savka vjeruje da je val promjena

koji je zahvatio Jugoslaviju, pritisak stanovni{tva da se zem-lja otvori prema Zapadu utjecao i na SAD kako bi uspostavio bolje veze i utjecaj na Jugoslaviju. “U to vrijeme, 1971. padatako i dolazak ameri~kog predsjednika Nixona u Jugoslaviju ineobi~na njegova èlja da tom zgodom posjeti i hrvatskiglavni grad Zagreb.”30 Krivo navedena godina posjeta vjerojatno je lapsus calami autorice. Ve}u pozornost treba skrenutina tvrdnju da je Nixon inzistirao na posjeti Zagrebu. Nixon jeu zdravici koju je odrào u Banskim dvorima izri~ito zahvalioTitu {to ga je “nagovorio” na odlazak u glavni grad Hrvatske.31

Tek }e uvid u izvornu gra|u kona~no pokazati na ~iju je ini-cijativu do posjeta do{lo.

“Iako je posjet strogo protokolaran, nemogu}e je ne od~i-

tati i njegovo politi~ko zna~enje”. Doista, ~injenica da je ame-ri~ki predsjednik u sklopu boravka u Jugoslaviji posjetio nekuod republika, a poglavito Hrvatsku u vrijeme kad se glasno tra-è “~isti ra~uni”, doista je mogla imati dublje zna~enje. Posjet je bio dràvni i “mi koji djelujemo po partijskoj liniji – gotovosmo isklju~eni iz programa. No Tito mijenja protokol i inzisti-ra da i mi do|emo na prijam u Banske dvore, a poslije namomogu}uje i odlazak u Kumrovec.”32 Jedina, uvjetno, inciden-tna je situacija kad se Nixon srda~no pozdravio s rektoromSveu~ili{ta Ivanom Supekom. “U Banskim dvorima jedva imavremena za kurtoazno predstavljanje. Ipak, posebno mi pri-lazi gospo|a Nixon, koju je valjda netko iz pratnje upozorio

tko sam, i vrlo mi se srda~no obra}a manje-vi{e kurtoaznimljubaznim pitanjima... (...) Pitam je o dojmovima iz Zagreba ipoku{avam doliti malo “politi~ke soli”, na brzinu.” U bilje{kiSavka Dab~evi} navodi anegdotu da joj je poslije pri{la Sa- bina Blaèvi}, supruga slu`benog doma}ina ameri~kog pred-sjednika Jakova Blaèvi}a, s pitanjem: “Zar g|a Nixon govorihrvatski?”.33 U Kumrovec se, pi{e Savka Dab~evi} Ku~ar, otpu-tovalo na Titov zahtjev. “Ve} smo se dogovorili da – pruì li seprilika – Pero Pirker Richardu Nixonu iznese neke na{e poli-354



ti~ke ocjene i gospodarske prijedloge.” Do toga trenutka “pro-

lje}ari” nisu imali prilike u~initi niti jedan potez, niti dati bilokakvu politi~ki obojenu izjavu. Kako se Pero Pirker u Zagrebmorao vratiti ne{to ranije, prilikom opra{tanja s Nixonom, uzpomo} prevoditelja, u jednom je dahu rekao “Gospodinepredsjedni~e, àlim {to nisam imao prilike re}i Vam mnogestvari koje nas Hrvate, a posebno u Zagrebu zanimaju; o indu-striji; o mogu}nostima organiziranog dolaska vi{e klase va{ihturista u Hrvatsku, itd...”. Nixon je bio iznena|en, ali “s o~itomnaklonosti i razumijevanjem potap{e Peru Pirkera po ramenui kaè: ’Bit }e prilike i za to, o tome }e detaljno drugi razgo-varati.’ Zatim se okrenu prema Titu s napomenom: ’Imate do- bra sekretara Partije!’. Ostaje nejasno za{to je Pirker, koji je ta-

ko|er bio “partijski” kadar, trebao re}i glavne stvari Nixonu, ane i ostali.“Taj nas je posjet donekle ohrabrio, a naro~ito kad je R.

Nixon usred Zagreba uzviknuo: “@ivjela Hrvatska!” O tome je bilo mnogo naga|anja u Beogradu, a i to je bio dodatan “do-kaz” upotrebljavan protiv nas kako smo èljeli voditi neku od Jugoslavije odvojenu samo hrvatsku politiku!”34

Miko Tripalo, ~lan Izvr{nog biroa predsjedni{tva SKJ ikolektivnog vodstva Federacije, u svojim se sje}anjima u vrlokratkom odlomku osvrnuo na Nixonov posjet Jugoslaviji iTitov uzvratni posjet Sjedinjenim Dràvama, gdje je, po nje-govu mi{ljenju, Tito uspio uvjeriti Washington da }e struja-nja iz Zagreba, ako se ne zaustave, dovesti do izravne sov-

jetske intervencije.“ Nixonu nije bilo lako da to prihvati, jer sepored ostalog sje}ao svog nedavnog posjeta Hrvatskoj i svogagovora u Banskim dvorima, {to ga je zavr{io parolama: “@ivjela Hrvatska! @ivjela Jugoslavija!”.35 [teta {to Tripalo nije na-pisao odakle mu podaci o tijeku pregovora u studenom 1971.u Bijeloj ku}i. Vjerojatno ga je, ba{ kao i Savku Dab~evi} Ku-~ar, informirala Mirjana Krstini}, ~lanica Saveznog izvr{nog vije}a iz Hrvatske.36

Tripalo o posjetu Nixona Zagrebu i njegovim odjecima do-nosi jo{ svega dvije tvrdnje. Navodno je Zagebom kruìo vico jednom policajcu koji je nakon zdravice ameri~kog predsje-dnika istr~ao na Markov trg i uzviknuo da se Nixon izjasnio

za X. plenum CK SKH. Puno su ozbiljnije optu`be koje je kas-nije izricao Jure Bili}, pi{e Tripalo, govore}i da se Nixon za vrijeme posjeta “mije{ao u unutra{nje stvari Jugoslavije, podrà-vaju}i, navodno, nacionalisti~ku grupu u rukovodstvu Hr-vatske.”, dok je Vicko Krstulovi} “kao dokaz neprijateljskih ve-za biv{eg zagreba~kog rektora Ive Supeka navodio da ga je Ni-xon tap{ao po ramenu.”37

Jure Bili} u svojoj knjizi o 1971.38 o ovome uop}e ne go-vori.355


GOD. 8 (1999),BR. 2-3 (40-41),STR. 347-371




Ivan Supek, rektor Sveu~ili{ta u Zagrebu po~etkom 1970,

Krstulovi}eve izjave elaborira u pismu uredni{tvu Vjesnika koje navodi kao prilog knjizi vlastitih sje}anja.39 “Tko je takozlonamjerno informirao Vicka Krstulovi}a? Drugo, da me je’Nixon tap{ao po ramenima’, moè biti tako|er vrlo zlonam- jerna insinuacija. Istina, tada{nji predsjednik USA pri do~ekuu Zagrebu mi je ljubazno pristupio, i to na pobudu {efa Statedepartmenta H. Kissingera kojeg sam upoznao dok je jo{ bioprofesor Harvardskog univerziteta i dolazio na pagva{ke konfe-rencije.”40 Kissingera, za kojega krivo tvrdi da je bio {ef StateDepartmenta, jer on je tada Nixonov savjetnik za nacionalnusigurnost, poznavao je u Zagrebu vjerojatno samo Supek. Sto-ga srda~na reakcija ne mora ~uditi, drì Supek.

Srda~ni susret Nixona i Supeka ve} je tada zainteresirao javnost. Vjesnik u srijedu, ~iji je glavni urednik bio Kre{imirDèba, objavio je intervju M. Goluè sa Supekom, opremljenslikom na kojoj se jasno vidi Nixonova ruka na ramenu rek-tora zagreba~kog Sveu~ili{ta. Supek je objasnio da njegovopoznanstvo s Kissingerom datira jo{ iz 1963, kad je u Dubro-vniku odràna konferencija pugwashke skupine.41 Supek je,zahvaljuju}i Pugwashu, a tih je godina bio i ~lan stalnog ko-miteta 12 ~lanova, upoznao i Roberta McNamaru, biv{eg min-istra obrane SAD-a koji je po~etkom sedamdesetih bio pred-sjednik Me|unarodne banke za obnovu i razvoj. U intervjuu je samo pretpostavio da je Kissinger upozorio Nixona s kim sepozdravlja. Druga je mogu}nost bila, rekao je Supek, da je

njegov intervju na jednoj od ameri~kih televizijskih postaja,dan desetak dana prije Nixonova dolaska u Zagreb, zaintere-sirao nekoga u administraciji. Tada je na pitanje o Nixonovudo~eku u Jugoslaviji Supek odgovorio da su veze tih dviju ze-malja tradicionalne, SAD su Jugoslaviji pomagale u poratnimgodinama, a to je kona~no i zemlja u kojoj je “veliki broj Hr-vata na{ao svoju drugu domovinu”.42 Stoga nije sumnjao utopao prijam.

Du{an Dragosavac, ~lan najuèg partijskog rukovodstvaHrvatske, protivnik “prolje}ara”, ne spominje ni Titov put u Sje-dinjene Dràve, niti Nixonov boravak u Jugoslaviji i Zagrebu.43

Jakov Bla evi}, biv{i predsjednik Sabora SR Hrvatske, u op-

se`noj monografiji Traìo sam crvenu nit objavio je tek slikususreta s Nixonom.44 Na o~ito pa`ljivo odabranoj fotografiji ja-sno se vidi tek dr. Vladimir Bakari} sa suprugom, Jakov Bla-èvi}, Tito i Jovanka Broz. U nekim drugim radovima Blaè-vi} niti jednom rije~ju ne spominje susret s Nixonom.45

Ba{ kao {to ameri~ki politi~ari iz po~etka sedamdesetihnaglasak stavljaju na Watergate, hrvatski sve promatraju kroznao~ale “masovnog pokreta”, odnosno “nacionalizma i kontra-revolucije”, ako je rije~ o strukturi koja je preìvjela i prido-


GOD. 8 (1999),BR. 2-3 (40-41),STR. 347-371


356



nijela Kara|or|evu. Jedini opse`niji prikaz Nixonova posjeta

i poku{aj smje{tanja u {iri “prolje}arski” kontekst iznijela jeSavka Dab~evi} Ku~ar. Svi ostali, uklju~uju}i i Miku Tripala,na doga|aj se osvr}u kao na doista sporedan i malo vaàn.

NEKA HRVATSKA GLASILA O POSJETUVjesnik i Ve~ernji list susret su pratili zajedni~ki, koordinacijomtri ekipe novinara koji su sa sjedi{tima redakcija komuniciraliradiopostajama. Me|unarodni press centarorganiziran je u Zra-~noj luci Pleso, gdje je bilo postavljeno 20 teleprintera, 27 tele-fona i 30 pisa}ih strojeva, a velike su agencije AP i UPI iz vla-stitih vozila s redakcijskim sjedi{tima uspostavljale satelitskuvezu.46 Samo dan nakon Nixonova posjeta, jedan od fotore-

portera koji je pratio njegov boravak u Zagrebu i Kumrovcu,Zvonimir Gr~man, opisao je koliko je bilo te{ko i uzbudljivo boriti se za dobru fotografiju.

Vjesnikova su izvje{}a o Nixonovu posjetu Jugoslaviji vr-lo op{irna. Za razliku od Slobodne Dalmacije, Vjesnik op{irnijeopisuje i neke druge dionice Nixonove europske turneje, po-sebice boravak u Italiji i Irskoj. I Vjesnik i Slobodna Dalmacijasusret sa {panjolskim diktatorom jedva su spomenuli. Izvje-{tavanje Slobodne Dalmacije op}enito je suzdràno. ^lanci su-ho, bez ikakvih komentara, prepri~avaju dio konferencije zatisak u Bijeloj ku}i koji se odnosio na ju`noslavensku dionicuNixonova putovanja i ciljeve planiranih razgovora. SlobodnaDalmacija procjenjuje broj Zagrep~ana koji su Nixona pozdra-vili na svega stotinu tisu}a. Izvje{}a stranih agencija i reagi-ranja svjetske javnosti nisu uvr{tena za objavljivanje. Jedini,iako posve nevaàn, detalj koji nije objavljen u drugim no-vinama jest naglasak o Nixonovu poklonu kustosici muzeja uKumrovcu.47

Vjesnik (~iji je glavni i odgovorni urednik bio Milovan Ba-leti}) neposredno pred Nixonov posjet donosi komentar o va-`nosti bilateralnog susreta predstavnika dviju zemalja. Tih sudana naslovnice ravnopravno zauzimale vijesti o smrti i pog-rebu egipatskog predsjednika Nassera i Nixonova boravka uBeogradu, Zagrebu i Kumrovcu. lanci o posjetu ameri~ke de-legacije iznimno su duga~ki. Prenose se zdravice izre~ene pri-

godom prve slu`bene ve~ere, kao i oneiz Banskih dvora. Grad-ska konferencija SSRNH pozvala je gra|ane Zagreba da srda-~no do~ekaju gosta iz Amerike. Iako je jedan ~lanak naslovljenPozdravi na zagreba~kim ulicama, Vjesnikovi reporteri navode da je svega “nekoliko tisu}a Zagrep~ana” iza{lo pozdraviti predsje-dnika Nixona.48 Ceremonija do~eka u zra~noj luci opisana jevrlo detaljno (sve do navo|enja boje kaputa supru`nika Nix-on), fotografije su jasno pokazale srda~nu atmosferu na zag-reba~kim ulicama i Markovu trgu, nagla{ena je simboli~na va-357



`nost obilaska Kumrovca itd. Me|utim, sve je bez komentara,

bez ijedne informacije koja bi mogla imati jasnu politi~ku ko-notaciju. Dapa~e, hrvatsko politi~ko rukovodstvo jedva da jespomenuto, osim u nabrajanju. Nakon zavr{etka posjeta pre-nesene su reakcije ameri~ke javnosti koje je Zvonko Kristl,Vjesnikov dopisnik iz New Yorka, opisao kao uravnoteène iop{irne.

Tada najugledniji politi~ki tjednik VUS posjetu je posve-tio jedan ~lanak, bez posebnih komentara. Uz vrlo efektne fo-tografije iz Kumrovca i tekst povi{enog raspoloènja u koje-mu se hvalio neovisan poloàj Jugoslavije i ugled njezinapredsjednika, zapravo nije napisano ni{ta va`no.49

Nekoliko dana iza Nixonova posjeta Jugoslaviji Tito je

otputovao u prvi slu`beni posjet Kraljevini Belgiji i VelikomVojvodstvu Luxembourg. Put je u tiskanim glasilima dobio ve-lik prostor i pozornost, a intonacija mu je posve usporediva snaglascima razgovora Tito-Nixon. îni se da se svaki me|u-narodni kontakt beogradskog establi{menta mogao vidjeti je-dino kao afirmacija neovisne politike i suvereniteta socijalis-ti~ke i nesvrstane Titove dràve, ja~anja me|unarodnog ugle-da i slavljenja Tita kao mudrog dràvnika koji je nadrastao ma-lu zemlju i provincijalno okru`je iz kojega je potekao. PosjetNixona Zagrebu bio je pra}en onako kako bi se moglo o~eki-vati. Bila je rije~ o prvom posjetu jednog ameri~kog predsjed-nika Hrvatskoj, ali sasvim protokolarnom, barem u slu`be-nom dijelu i prema odjeku u tisku.

TELEVIZIJA I RADIO-ZAGREB O POSJETUFilmski materijal koji obra|uje i ~uva Informacijsko-doku-mentacijska slu`ba Hrvatskog radija i televizije, a odnosi sena Nixonov posjet Zagrebu, sadrì netonske snimke raspore-|ene na ~etiri vrpce. Materijal je nemontiran, s brojnim res-tovima. Jedino je posebna, obra|ena, emisija bez naznake au-torstva o boravku u Kumrovcu sinkronizirana.50 Radijski za-pisi ~uvaju se na dvije vrpce ~ije je trajanje 54.00 i 24.40 mi-nuta. Oni su i komentar za netonski filmski zapis.51

Arhivirani radijski zapisi sadrè tonske priloge komen-tara Nixonova boravka na Markovu trgu (Sa{a Zalepugin na-

lazio se ispred, a Zvonko Letica u Banskim dvorima), posjetuKumrovcu (komentirao je Stanko Eder), a Drago Flego bio jeu zra~noj luci.52 Kako je na filmskoj vrpci o posjetu Kumrovcutako|er Ederov komentar, vjerojatno su iste novinarske ekipeizvje{tavale i za radio i za televiziju. Televizija Zagreb tom jeprigodom angaìrala ~ak 13 kamera od kojih je u zra~noj luci bilo 5, a po 4 u Kumrovcu i na Gornjem gradu.53

Mira Bogli}, televizijska kriti~arka Vjesnika, iznimno jepohvalno ocijenila u~injeno. ûdi jedino, primijetila je, “da


GOD. 8 (1999),BR. 2-3 (40-41),STR. 347-371


358



jugoslavenska TV mreà nije prenosila ovaj informativni pro-

gram”, za koji su zainteresirane bile TV postaje “moèmo slo- bodno re}i, ~itavog svijeta”.54 Televizijski kriti~ar Vjesnika u srijedu Zoran Zec (zapravo Fadil Had i} koji je pisao pod tim pseu-donimom) bio je puno kriti~niji, posebice prema Zvonku Letici.55

Sa{a Zalepugin, koji je na Markovu trgu bio okruèn soko, kako je rekao, 500 novinara, o~ekuju}i kolonu vozila naj-prije je davao op}e informacije o posjetu. Spomenuo je za Ni-xona nesretnu izbornu kampanju s Kennedyjem, kada je kaoglavnog krivca za poraz optuìo “televizijsku {minku” na “ame-ri~koj kolor televiziji”, komentirao je Zalepugin. Potom je slu-`beni doma}in ameri~kog predsjednika, predsjednik SaboraSRH Jakov Blaèvi}, Nixonu rekao nekoliko rije~i o povijes-

nom trgu.Unutar Banskih dvora Zvonko Letica je nabrojio nazo~nedu`nosnike, istaknuv{i tek u 23. minuti da je u dvorani nazo-~an i savjetnik za nacionalnu sigurnost Henry Kissinger. Miro-slava Krleù i Ivana Supeka, kao i generalnog konzula SAD-au Zagrebu Ormea Wilsona Jr., koji su prema navodima Vjes-nika tako|er bili u Banskim dvorima, Letica nije spomenuo.56

Blaèvi}eva zdravica bila je posve protokolarna. Nixon je usvojoj pozdravnoj rije~i istaknuo da je njegov posjet Zagrebupresedan, jer se nikada nije dogodilo da predsjednik SAD-a u jednoj zemlji posje}uje dva grada. Zahvalio je Titu {to je inzi-stirao na putu. Naglasio je ponekad zlokobnu sudbinu Zag-reba koji je ~esto stradao od opsada ili bolesti, ali ga je, kao i

narod, odrào nikada uni{teni i porobljeni duh Croatie. Pos-ljednje su rije~i klju~ne. Tada je Nixon uzviknuo: “Croatia willalways live, Yugoslavia will always live! @ivjela Hrvatska! @i-vjela Jugoslavija!”.

Potom je Letica uglavnom naslu}ivao za kojim se stolomo ~emu raspravlja. Savka Dap~evi}, Mitja Ribi~i~, Vladimir Ba-kari} i William Rogers govorili su o stranim turistima i turiz-mu Hrvatske. Veleposlanik Jugoslavije u SAD-u Bogdan Cr-nobrnja sjedio jeza stolom s Tripalom, Tepavcemi Henryjem Kis-singerom itd. Kamere su zujale, Nixon se na{alio da je barem ki-{a, koju su seljaci zagreba~ke regije radosno do~ekali, ne{todobro {to su politi~ari donijeli. Prevoditelj tijekom prijama

bio je dr. Vladimir Ivir, “poznat iz satelitskih prijenosa”, komen-tirao je Letica. Nixon je pohvalio Ivirov engleski, pozvao ga uWashington i poklonio mu naliv-pero.

Zbog karaktera posjeta jo{ je teè bilo “politi~ki” komen-tirati posjet Kumrovcu. Prilikom ulaska u Titovu rodnu ku}uki{obran je Nixonu pridràvao Budimir Leko Lon~ar. Na sa~u-vanom se filmskom materijalu jasno vidi i nekoliko sekundiduì razgovor Nixona i rektora Supeka u zagreba~koj zra~nojluci, kao i “prijateljsko” tap{anje po ramenu.359


GOD. 8 (1999),BR. 2-3 (40-41),STR. 347-371




Analizira li se zdravica u cjelini, komentari Zvonka Letice

iz Banskih dvora i ostalih novinara, {ale i ugodna atmosferadomjenka, posjet Kumrovcu, te{ko bi se moglo zaklju~iti da jeNixonov posjet, pa i usklik “@ivjela Hrvatska!” imao zna~e-nje makar i benigne politi~ke deklaracije ili potpore.

IZBOR IZ TISKA HRVATSKE POLITI^KE EMIGRACIJE O POSJETUPovjesni~ar i stru~njak za Hrvate u Americi dr. Jure Prpi}, os-im konstatacije da je to bio prvi posjet nekog ameri~kog pred-sjednika “domovini hrvatskih imigranata”, navodi da je Nix-ona u Zagrebu pozdravilo oko 300 000 odu{evljenih Hrvata, aosobito srda~no “oni ~ija su bra}a ìvjela u Americi”.57 To~nije bi bilo ustvrditi da su Nixona srda~no pozdravili zapravo svi

hrvatski gra|ani, pa i oni koji nisu imali rodbinu u Sjedinjen-im Dràvama.Savka Dab~evi} Ku~ar, pi{u}i o reakcijama emigrantskog

tiska na X. sjednicu Centralnog komiteta Savezakomunista Hr-vatske, na kojoj je opozvan Milo{ @anko, osoba koja je perso-nificirala unitarizam, spominje “otvoreno pismo” dr. Branka Jeli}a58 Vladimiru Bakari}u. On je kritizirao politiku tada{njihhrvatskih politi~ara, ali i ponudio suradnju.59 U tisku je izno-sio da }e “dovijeka biti zahvalan za oslobo|enje od strane bilokoga – zvao se on Nixon ili Bre`njev ili oba zajedno”.60 Povo-dom Nixonova boravka u Jugoslaviji, Jeli} se otvorenim pis-mom obratio Savki Dab~evi} Ku~ar. Jeli} je ve} ranije tvrdioda su Amerikanci ispitali prilike u Titovoj Federaciji i da raz-mi{ljaju o “osiguranju vodstva u Zagrebu od eventualne opa-snosti od Beograda”.61 Savka je sve navode i pisma ocijenilainspiriranim iz odre|enih sredi{ta. Kasnije je i Stane Dolancizjavio da je jedan od najbliìh Jeli}evih suradnika bio agentUDBA-e. Iako bi tome problemu trebalo pristupiti posebnoobazrivo, to je u cjelokupnoj literaturi koju samimao prilike pro-~itati, najizravnija aluzija na mogu}e ve}e politi~ke konotacije Nixonova posjeta Hrvatskoj. Dodu{e, posjet je samo jedanod brojnih povoda u borbi protiv reformski raspoloènih, “pro-lje}arskih”, hrvatskih komunista. To bi pitanje svakako zahti- jevalo posebno i opse`no istraìvanje.

Savka Dab~evi} Ku~ar izri~ito navodi da slu`beno glasilo

Hrvatske bratske zajednice iz Pittsburga Zajedni~ar o posjetiNixona Zagrebu uop}e nije izvijestilo.62 To~no je, me|utim,da je tjednik Zajedni~ar u brojevima od 7. i 21. listopada 1970.donio kratke ~lanke o Nixonovu posjetu Jugoslaviji. “Presi-dent Nixon was warmly received and welcomed in Beogradand Zagreb. Among his other stops, he visited Kumrovec, the birthplace of the president of Yugoslavia, Josip Broz Tito, inCroatian Zagorje.”63 Tekst u Zajedni~aru donosi op}e informa-cije o tijeku razgovora, temeljene, kako se kaè, na izvje{}ima


GOD. 8 (1999),BR. 2-3 (40-41),STR. 347-371


360



agencija iz Zagreba i Beograda. Veliki je prostor dan citatima

iz zdravica dvaju predsjednika.Drugi, tako|er nepotpisani, ~lanak predstavlja rekapitu-laciju dvodnevnih razgovora Tito – Nixon.64 Spominju se des-tinacije koje su predsjednici obi{li, glavne teme me|udràv-nih razgovora i donose opse`ni citati iz zdravice predsjedni-ka Nixona.

Vjesnik ujedinjenih ameri~kih Hrvata, glasilo koje je ure|i-vao Krunoslav Masina i ~iji je antijugoslavenski i antikomu-nisti~ki ton lako uo~ljiv, o posjetu je pisao samo neizravno. Ugrafi~ki posebno nagla{enom odjeljku objavljen je tekst pis-ma predsjednika United American Croats Mire Gala i brzojavpetnaest ameri~kih Hrvata predsjedniku Richardu Nixonu i

Generalnom konzulatu SAD-a u Zagrebu.65 U pismu Gal Ni-xonu èli uspje{nu europsku turneju, pozdravlja njegovu bri-gu za prostor Sredozemlja u kojem su Sovjeti posljednjih go-dina sve agresivniji. “Our feelings, however, are mixed regar-ding your decision to visit Yugoslav’s dictator, Tito, who hasonly often expressed his contempt for the United States ofAmerica...”66 Jugoslavenske su vlasti u kontroliranom tisku iNixona opetovano nazivale imperijalistom, agresorom, maso-vnim ubojicom, ratnim hu{ka~em, pa je tim ironi~nije da sesada Tito jo{ jednom okre}e Washingtonu sa èljom kupnjeoru`ja. Pitanje je protiv koga }e reìm upotrijebiti to oru`je uzemlji do ~ijeg diktatorskog reìma “Croatian people, espe-

cially, are suffering the worst type of indignity and enslave-ment.”67 Ton telegrama Nixonu, objavljenog u istom broju gla-sila, posve je druk~iji. Njegovi su potpisnici, koji su bili uvje-reni da govore u ime ve}ine ameri~kih Hrvata, ~ini se po in-tonaciji pisma, za planiran put u Zagreb saznali neposrednoprije Nixonova odlaska.68 U po~etku su me|u njima postojaleodre|ene ograde glede Nixonova posjeta Titu. Me|utim, ame-ri~ki Hrvati “are welcoming you to Zagreb, the capital of Cro-atia. We regard your visit to Zagreb as a tribute to the CroatsNation, a million of whose descendants live here in the Uni-ted States. We are convinced that your decision to come to Za-greb constitutes, at least, an implicit recognition that the Cro-

ats are and important factor in Southern Europe, and thatthey are a distinct people, with the prerogatives of a Nation-hood that cannot be ignored by the United States Policy. Wewish you a most pleasant and happy stay among the Croatspeople.”69

Ve} iz ova dva lista jasno se moè zaklju~iti da hrvatskaemigracija u Sjedinjenim Dràvama o~ito nije imala nikakvuulogu niti utjecaj na administraciju predsjednika Nixona u nje-govoj namjeri da posjeti Zagreb. Zajedni~ar je doista vrlo hla-361


GOD. 8 (1999),BR. 2-3 (40-41),STR. 347-371




dno, bezli~no, popratio Nixonov posjet Jugoslaviji, zadràva-

ju}i se na suhom, ali ne i nesklonom, izboru agencijskih iz-vje{}a. Vrlo kratak ~lanak koji je iz Daily Newsa prenio Vjesnik ujedinjenih ameri~kih Hrvata nije tako hladan, ve} obiluje napa-dima na Tita.70 Me|utim, rije~ je o pukom komentaru ve}obavljenog putovanja.

IZVJE[]A TANJUGOVIH DOPISNIKA IZ SVIJETA U Vjesnikovoj dokumentaciji ~uvaju se opse`ni bilteni s izvje-{}ima TANJUG-ovih dopisnika iz svijeta71 o politi~kom zna~e-nju i tijeku Nixonova posjeta Beogradu i Zagrebu. Kad bi seprosu|ivalo isklju~ivo na temelju tih tekstova, ~lanak o posje-tu ameri~kog predsjednika Zagrebu i Kumrovcu bilo bi ne-

mogu}e napisati! Naime, taj se dio turneje spominje samo us-put ili uop}e ne. Stoga se bez izravnog uvida i analize u stranaglasila ne moè objasniti paradoks da je golem broj stranih do-pisnika pratio ameri~kog i jugoslavenskog predsjednika tije-kom njihova boravka u Hrvatskoj, a da, implicira TANJUG, za-pravo ni{ta ili ni{ta va`no nisu napisali.

TANJUG-ov dopisnik iz Rima, pozivaju}i se na Il Giorno javio je 29. rujna da u Beogradu nisu predvi|eni nikakvi kon-takti s narodom, me|u ostalim i zbog mogu}ih antiameri~kihstudentskih demonstracija.72 Tijekom boravka Nixon se trebauglavnom kretati helikopterom, a tek u Zagrebu bi mu se pru-ìla “jedina prilika da automobilom pro|e grad”, javljano je izRima.

O bilateralnim razgovorima, ozra~ju pregovaranja i do-~eku u Beogradu op{irno su izvje{tavale sve zapadne agencije. Moskva je tek s jednom re~enicom objavila Nixonov putna jugoistok Europe. Gotovo svi zapadni listovi naglasili su ka-ko je do~ek u Beogradu bio suzdràn i ljubazan, ali daleko od jasne demonstracije odu{evljenja iz Bukure{ta. Titova, pro-tokolom neplanirana odluka da se ipak pridruì Nixonu itijekom drugog dana putovanja, u ve}ini je zemalja ocijenje-na kao odavanje osobite ~asti za gosta i pomirbenim potezomnakon o{trih rije~i o ameri~koj upletenosti u Indokini. Za~u-dno je s koliko se malo interesa komentirao odlazak u Zagrebi Kumrovec. Tek su britanske novine, ako je suditi po TAN-

JUG-ovim izvje{}ima, detaljnije usporedile do~ek u Beogradui Zagrebu. Guardian, Daily Mail i Daily Express pisale su o spon-tanijem i srda~nijem do~eku u glavnom gradu Hrvatske. Dai-ly Telegraph u posebnom je ~lanku opisao posjet Kumrovcu, alise u izvje{}u TANJUG-a ne donose detalji. Neke ameri~keagencije pisale su o televizijskim prilozima zagreba~ke televi-zije, gdje se dobro raspoloèni Nixon srda~no rukovao s gra-|anima, dodaju}i da je u ìvotu vidio velike skupine ljudi, ali jo{ nikada ovoliko ki{obrana.


GOD. 8 (1999),BR. 2-3 (40-41),STR. 347-371


362



NEKA AMERI^KA GLASILA O POSJETU

Sjedinjene Ameri~ke Dràve jedna su od rijetkih zemalja u svijetu u kojoj, s iznimkom dnevnika USA Today, ne postoji naci-onalni dnevnik, novine koje pi{u o zbivanjima u ~itavoj dr-àvi. Utjecajni New York Times, Washington Post itd. ponajvi{esu vezani uz gradove u kojima izlaze. Zbog tradicije i velikecirkulacije, New York Times se drì jednim od najutjecajnijihtiskovnih glasila.73 Izvje{tavanje i komentare o Nixonovu pu-tu u Europu analizirao sam na primjeru njujor{kog dnevnikai tjednika Time International i Newsweek.

Da se svi detalji putovanja nisu znali razmjerno dugo, po-tvr|uje i pisanje Newsweeka koji je pisao da se osim Beogradao~ekuje put na “Titov privatni otok Brijuni, nedaleko od Pule

na Jadranu”.74^lanak dopisnika New York Timesa iz Jugoslavije AlfredaFriendlya Jr. datiran s 29, a objavljen 30. rujna 1970, opse`no ipozitivno analizira prilike u biv{oj Federaciji. Uz pohvalereformama i trì{tu koje u komunisti~koj Jugoslaviji najvi{enalikuje zapadnim zemljama, natuknuo je da postoje sukobi in-teresa izme|u jugoslavenskih naroda razli~itih religija, dodaju}i kasnije o~ite razlike izme|u nerazvijenih republika i tro-struko bogatijeg sjeverozapada. U ~itavoj seriji ~lanaka koji suslijedili u idu}ih nekoliko dana, uklju~uju}i i opis boravka uZagrebu, iz New York Timesa bi se te{ko zaklju~ilo da je Zag-reb, “industrijski grad u sjeverozapadnom dijelu Jugoslavi- je”,75 bio glavni grad jedne jugoslavenske federalne jedinice.U kratkoj biografiji mar{ala Tita navodi se da je ro|en u “selunedaleko od Zagreba, najve}eg grada Hrvatske”, a da se zavrijeme Prvog svjetskog rata borio u “hrvatskoj regimenti” voj-ske Austro-Ugarske.76 Nixonove pohvale gra|anima koji suga do{li pozdraviti posebno su se odnosile na Zagrep~ane kojisu nadma{ili “rezerviranu ljubaznost mase” u Beogradu. Titu je tada Nixon izgovorio ~esto citiranu re~enicu da je u ivotu vi-dio puno ljudi, ali nikada ovoliko ki{obrana. Sli~no je bilo i zavrijeme gotovo dva sata duga~ke vo`nje do Kumrovca.77 Ka-sniji komentari navodili su da je do~ek u Zagrebu bio jedinitopao i entuzijasti~an do~ek koji je Nixon imao tijekom cjelo-kupnog putovanja Europom.78

Zbroji li se sve vrijeme koje su Tito i Nixon proveli zajed-no, komentirao je Newsweek, rije~ je o razdoblju bez prese-dana koje je predsjednik Nixon u tako kratko vrijeme proveosa stranim dràvnikom. Broza je, navodno, impresionirala è-lja njegova gosta da posjeti Kumrovec i izjava predsjednikaSAD-a da bi to mjesto trebalo staviti na zemljopisnu kartu.New York Times krivo je izvijestio da je predsjednik Tito u Zag-reb doletio Nixonovim zrakoplovom Air Force One, {to je ta-ko|er trebao biti dokaz posebne naklonosti, budu}i da “Mr.363



Tito” nikada ranije po vlastitoj zemlji nije putovao u stranim

letjelicama.79 Ova tvrdnja nije to~na. Brozovi su u Zagreb do-putovali oko 13.30 h posebnom jugoslavenskom karavelom. To-~no je samo da su se u Beograd vratili zajedno s Nixonovi-ma.80

Markov trg, pisao je New York Times, sveto je mjesto “hr-vatskom nacionalizmu”, jer je tamo (a rije~ je o krivoj dataci- ji) “1594. godine spaljen Matija Gubec”, predvodnik selja~kog ustanka protiv “ma|arske vlasti”.81 [to se doga|alo u Bans-kim dvorima i s kim se sve Nixon susreo, u New York Timesu ni-ti rije~i. Sli~no je i u dva vode}a ameri~ka tjednika.

Osnovne teme razgovora, pa tako i najve}i dio izvje{}a, bila je bilateralna suradnja, stanje na Bliskom istoku i prilike

u Sovjetskom Savezu i njegovim satelitima. Jugoslaviji je bilova`no dati znak Moskvi da Beograd nije jedna od lokacija nakoju bi se, u svjetlu intervencije u êhoslova~koj, mogla primijeniti Bre`njevljeva doktrina. êsto se isticao Brozov pragma-tizam i izbor do~eka ìvog predsjednika, nego odlazak na po-greb preminulom prijatelju, egipatskom vo|i Gamalu Naseru.

ZAKLJUÂK Hrvatska je ve} od druge polovice {ezdesetih, a posebice po-~etkom sedamdesetih godina sve glasnije izraàvala nezado-voljstvo politi~kim i gospodarskim rje{enjima u jugoslaven-skoj Federaciji. Isticani su vlastiti gospodarski potencijali, ne-pravi~an devizni reìm, a republi~ki i partijski vrh u Zagrebupostajao je sve manje osjetljiv na izraàvanje nacionalnih osje}aja. Potrebu drasti~nijih politi~kih (kad ve} ne i gospodar-skih) promjena uvi|ali su i vrhovi Federacije. U tome se svje-tlu, primjerice, mogu promatrati Titovi prijedlozi o stvaranjukolektivnog {efa dràve, pa i kasniji ustavni amandmani.

Od Nixonova posjeta Zagrebu i Kumrovcu proteklo je tri-desetak godina. Posjet je ameri~kog predsjednika potrajao sve-ga nekoliko sati. Vrlo je vjerojatno da bi se u “normalnim” pri-likama toga protokolarnog posjeta Hrvatskoj nakon toliko go-dina malo tko sje}ao. Me|utim, ~injenica je da su mnogi kojisu tada bili dosta “zreli” jasno zapamtili Nixonov usklik “Hrvat-ska }e uvijek ivjeti! @ivjela Hrvatska!” i vidjeli ga kao znak po-

dr{ke onda{njem hrvatskom rukovodstvu i narodu. Iako jeameri~ki predsjednik iza ovih re~enica istim rije~ima (“Jugo-slavija }e uvijek ìvjeti! @ivjela Jugoslavija!”) podrào i save-znu dràvu, one su se ~esto zaboravljale.

Analiza nedavnih povijesnih doga|aja iznimno je te{ka.Dokumenti koji se ~uvaju u razli~itim institucijama su ili neo- bra|eni ili jo{ uvijek tajni, tako da se istraìva~ mora zado-voljavati drugorazrednim izvorima. Njihova je pouzdanost, ba{ kao i pouzdanost ljudskog sje}anja, vrlo dvojbena. Sveje-


GOD. 8 (1999),BR. 2-3 (40-41),STR. 347-371


364



dno, kombiniranje reprezentativnih i razli~itih drugorazred-

nih izvora moè ponuditi odre|ena rje{enja i barem pojasni-ti neke povijesne epizode. Iako prilikom pisanja ovoga rada ni-sam sustavno intervjuirao svjedoke82 doga|aja od 1. listopa-da 1970, zanimljivo je koliko “sje}anja” nije izdràlo potvrdudostupne, sekundarne, gra|e. Budu}a }e istraìvanja, osobitonakon otvaranja arhiva i sustavnih razgovora s akterima tihzbivanja, svakako mo}i ponuditi jasniju sliku doga|aja.

Na temelju pregledanih dnevnih i tjednih novina, elek-tronskih zapisa, memoarske gra|e i uvida u glavne smjernicevanjske politike SAD-a, bez velikog se straha moè zaklju~itida je Nixonov posjet Zagrebu bio doista protokolaran i te{ko bi se u njemu mogle pro~itati politi~ke konotacije. Nesvrstana

Jugoslavija je Americi trebala. Ona je i dalje zatvarala Sovjeti-ma izlaz na Sredozemlje i predstavljala ideolo{ki izazov sate-litima, a to su bili razlozi koji su ponukali jo{ Trumanovu ad-ministraciju da prisko~i u pomo} ostraciranom Brozu 1948.Broz je nedvojbeno imao odre|en me|unarodni ugled i rado je vr{io posredni~ke misije me|u velikim silama. Opasnost da}e zbog Naserove smrti ~itava Nixonova europska turneja bitidovedena u pitanje, zorno pokazuje da je Titovo poznavanje,pa i odre|en utjecaj (unato~ glasinama) na Nasera, bio visokocijenjen.

Sjedinjene Dràve nisu mogle biti sklone naglim zaokre-tima koji bi naru{avali postignutu ravnoteù supersila. U glo- balnoj politici Kairo, Bruxelles ili Beograd, a jo{ manje Zagreb,

nisu bili posebno va`ni. Svijetom se upravljalo na osovini Mo-skva-Washington. Od ameri~ke se administracije zato najvi{emogla o~ekivati oprezna i suzdràna potpora te`njama za de-mokratizacijom u jugoslavenskom dru{tvu, sve dok to nije ug-roàvalo “vi{e” ciljeve. Ako je ameri~ka administracija takve te-`nje prepoznala u onda{njem hrvatskom dru{tvu, tek tada bise moglo zaklju~iti da je Nixon imao posebnu misiju prigo-dom posjeta Zagrebu.

Slijed bi zaklju~ivanja, dodu{e, mogao biti i pone{to druk-~iji. Predsjednik Nixon u~inio je presedan i prvi je put prigo-dom boravka u jednoj zemlji (Jugoslaviji), posjetio, uz prijes-tolnicu, jo{ jedan grad. Odredi{te je bilo Zagreb i to Banski dvo-

ri, mjesto iz kojega se Hrvatskom, formalno barem, vladalo.Tamo je izre~ena i slavna zdravica. âk bi se i posjet jednomod “svetih” jugoslavenskih mjesta, Kumrovcu i odavanje oso- bne po~asti Titu, mogao shvatiti i kao podsje}anje Brozu da jetako velik i cijenjen politi~ar ba{ zbog pripadnosti prostoru inarodu iz kojega je potekao. Tako je, uz nesumnjivu potporuopstanku i jedinstvu Jugoslavije, podràno i prolje}arsko ~el-ni{tvo SR Hrvatske koje je traìlo povoljniji poloàj za vlasti-tu republiku.365


GOD. 8 (1999),BR. 2-3 (40-41),STR. 347-371




Takvo se tuma~enje, barem za sada, ne moè poduprijeti

dostupnim, sekundarnim izvorima. Te{ko bi mu i{la u prilog i ~injenica da je ubrzo nakon uzvratnog posjeta Washingtonu,krajem 1971, Broz sazvao za “prolje}are” kobni sastanak u Ka-ra|or|evu.

Povijest obje jugoslavenske dràve prepuna je kratkih re-zova, ustupaka i povla~enja. Domi{ljanja poput onih koja dr-è da je Broz likvidirao prolje}are da bi kasnije njihove idejemogao ugraditi u novi Ustav iz 1974, za sada su, bez potvrdeu izvorima, isuvi{e smjele.

Na osnovi analizirane gra|e, Nixonovih memoara, nje-gove retorike u Skup{tini Srbije, gdje je tepao najbrojnijem ju-goslavenskom narodu, te{ko bi se uskliku “@ivjela Hrvatska!”

moglo pridati ve}e zna~enje od obi~ne kurtoazije. Sve drugo,uklju~uju}i i “kolektivno sje}anje” i tekstove koji su se pojavi-li posljednjih godina, moglo bi se okarakterizirati engleskimizrazom “wishful thinking”.

BILJE[KE* (Posebnu zahvalnost za izradu ovoga ~lanka dugujem dr. Ivanuîzmi}u, znanstvenom savjetniku.)1 Richard Nixon je od 2. do 3. kolovoza 1969. boravio u slu`benomposjetu Rumunjskoj, kao prvi ameri~ki {ef dràve koji je posjetio

jednu komunisti~ku zemlju. Richard Nixon, The Memoirs of RichardNixon, Touchstone, USA 1990. (Dalje: Nixon, Memoirs.).2 Jugoslavija je bila drugo Nixonovo odredi{te. Najprije je posjetio

Rim i Vatikan. Potom se, preno}iv{i na nosa~u zrakoplova Saratoga,iz Napulja uputio u Beograd. Nakon Beograda, Zagreba i Kumrovca,Nixon je otputovao u [panjolsku, Englesku i Irsku. Iako je posjet En-gleskoj trajao svega pet sati, Nixon se susreo s novim britanskim pre-mijerom Edwardom Heathom i kraljicom Elizabetom II. u njegovojrezidenciji u Chequersu. H. R. Haldeman, The Haldeman Diaries, In-side the Nixon White House, Berkley Books, USA 1995, 237 – 240. (Dalje:Haldeman, Diaries.). i Newsweek, 12. listopada 1970, 26.3 Vidjeti Vjesnikovu rubriku “Stajali{ta” od 29. travnja, 3, 6. i 31. svib-nja, 10. lipnja 1994. i odli~an ~lanak Josipa [entije “Sje}anje na Ri-charda Nixona” objavljenu Danasu 17. svibnja 1994. (Vjesnikova doku-mentacija.)4 William H. Chafe, The Unfinished Journey, America Since World WarII, Oxford University Press, 1995, 392 – 393. (Dalje: Chafe, Unfinished

Journey.)5 H. R. Haldeman, The Haldeman Diaries, Inside the Nixon White House ,Berkley Books, USA 1995. (Dalje: Haldeman, Diaries.). Newsweek, 12.listopada 1970, 26.6 Seyom Brown, The Faces of Power, Columbia University Press, NewYork 1994, 213 – 214. (Dalje: Brown, Power.).7 Isto, 356.8 Kenneth W. Thompson, Traditions and Values in Politics and Diplo-macy, USA 1992, 289.


GOD. 8 (1999),BR. 2-3 (40-41),STR. 347-371


366



9 Norton, Katzman, Escott, Chudacoff, Paterson, Tuttle, A People and

A Nation, A History of the United States, USA 1994, 975. (Dalje: A People and A Nation.).10 A People and A Nation, 975.11 Du{an Bilandì}, Historija SFRJ, glavni procesi 1918 – 1985, [kolskaknjiga, Zagreb 1985, 270.12 A People and A Nation, 974.13 U. S. Foreign Policy for the 1970’s, A Report to the Congress by Ri-chard Nixon, President of the United States, February 18, 1970, 273 – 332.(Dalje: Foreign Policy Report.).14 Henry Kissinger, Diplomacy, Touchstone, USA 1994, 711. (Dalje: Kis-singer, Diplomacy.).15 Foreign Policy Report, 285, 323, 325 – 326.

16 Kissinger, Diplomacy, 704 – 705.17 Nixon u Jugoslaviji 1970. Publikacija nije datirana.18 Haldeman, Diaries, 241.19 Nixon, Memoirs, 488.20 Henry Kissinger, Memoari, svezak I, Vjesnikova press agencija/Mla-dost, Zagreb 1981, 169. (Dalje: Kissinger, Memoari.)21 Zhou Enlai (1898-1976), kineski politi~ar. Studirao u Parizu gdje os-niva Kinesku komunisti~ku omladinsku organizaciju. Politi~ki kome-sar Crvene armije, sudionik Dugog mar{a, pregovara~ i posrednik urazgovorima s Kuomintangom i SAD-om, ~lan Politbiroa i Sekretari-

jata Centralnog komiteta Komunisti~ke partije Kine. Od 1949. pa do1958. zamjenik predsjednika Narodno-revolucionarnog vije}a Sre-

di{nje narodne vlade i ministar vanjskih poslova. Od tada do smrti1976. predsjednik Dràvnog vije}a NR Kine.22 Kissinger, Memoari, sv. I, 733.23 Kissinger, Diplomacy.

24 Isto, 563 – 565.25 “Doista, {teta jer su ulice bile preplavljene i ljudi vrlo srda~ni, una-to~ pljusku. Bio bi krasan prizor da smo stali u sredini i da su do-pustili ljudima pri}i. Predsjednik je zaista bio razo~aran jer nisu.”Haldeman, Diaries, 239.26 “Zatim, poslije ~udnog, malog domijenka u Zagrebu morali smose odvesti do Titova rodnog mjesta, jer je vrijeme bilo ru`no za he-likoptere. Sat vremena vo`nje u jednom smjeru. Tito se vozio s P(red-

sjednikom), {to nije bilo tako lo{e, ali dva su hrvatska vo|e usko~ila,tako|er, bez prevoditelja. Morala je biti potpuna katastrofa, iako nijeizgledalo da ga je posebno smetalo.” Isto.27 Zanimljivo je pismo koje je tada kao kandidat Republikanskestranke za predsjednika SAD-a Richard Nixon uputio Hrvatsko-ame-ri~koj akademiji u New Yorku 28. listopada 1960. Nixon je ~estitaoDan hrvatske nezavisnosti, naime 29. listopada 1918, kad je u Hrvat-skom saboru razvrgnuta zajednica s Habsburgovcima i progla{enaDràva Slovenaca, Hrvata i Srba. “Ponos koji vi, ~lanovi Akademije,osje}ate za tradicionalne hrvatske politi~ke ideale slobode i demokra-367


GOD. 8 (1999),BR. 2-3 (40-41),STR. 347-371




cije dijele mnogi od nas. Taj ponos daje snagu borbi Amerike protiv

tiranskih snaga komunizma i za izgradnju mira diljem svijeta.” JurePrpi}, Hrvati u Americi, Zagreb 1997, 336. (Dalje: Prpi}, Amerika.)28 Isto, 336.29 Savka Dab~evi} Ku~ar, ´71 hrvatski snovi i stvarnost, Interpublic, Za-greb 1997. (Dalje: Dab~evi} Ku~ar, Hrvatski snovi.).30 Isto, 604 – 605.31 INDOK HRT-a, Arhiva Hrvatskog radija, DG-2229, IP-807, komen-tator Zvonko Letica.32 Dab~evi} Ku~ar, Hrvatski snovi, 605.33 Isto, 823.34 Isto, 606.35 Miko Tripalo, Hrvatsko prolje}e, Globus, Zagreb 1990, 179. (Dalje: Tri-palo, Hrvatsko prolje}e.).36 Dab~evi} Ku~ar, Hrvatski snovi, 606.37 Tripalo, Hrvatsko prolje}e, 179.38 Jure Bili}, ’71, koja je to godina?, Zagreb 1990.39 Ivan Supek, Krivovjernik na ljevici, Globus 1992, 296. (Dalje: Supek,Krivovjernik .). Knjiga je nastala jo{ 1972, dovr{ena sedam godina izatoga, a prvi put tiskana 1980. u nakladi British-Croatian Society.

40 Isto.41 Vijesnik u srijedu, jugoslavenski informativni tjednik, 28. listopada1970, br. 965, str. 9. (Dalje: VUS.). Po kanadskom mjesta{cu Pugwash,u kojem je odràn prvi sastanak najuglednijih svjetskih intelektu-alaca koji su se zalagali za mir i me|unarodno suradnju, nazvana je

~itava grupa ~iji su duhovni utemeljitelji bili nobelovci Einstein i Rus-sel. Organizacija je posredovala izme|u DR Vijetnama i SjedinjenihDràva za vrijeme rata u Vijetnamu itd.42 VUS, 28. listopada 1970, br. 965, str. 9.43 Du{an Dragosavac, Zbivanja i svjedo~enja, Globus, Zagreb 1985.44 Jakov Blaèvi}, Traìo sam crvenu nit, Zagreb 1976, 404.45 Jakov Bla evi}, Suprotstavljanja... i ljudi. Za novu Jugoslaviju po svijetu,Zagreb 1980.46 Vjesnik, 2. listopada 1970.47 Slobodna Dalmacija, 2. listopada 1970. (Glavni i odgovorni urednik SD-a bio je Hrvoje Bari~i}, a direktor ku}e Marin Vukman.). Kusto-sica, ba{ kao i prevoditelj Vladimir Ivir i dvoje pionira na Plesu od

Nixona su dobili pera s ugraviranim imenom ameri~kog predsjednika.48 Vjesnik, 2. listopada 1970.49 VUS, 7. listopada 1970, br. 982, str. 10 – 13. (Naslov reportaè jeNixon u Kumrovcu, fotografije su Zvonka Gr~mana i MladenaTudora, dok je autor popratnog teksta Lj. Dori}.)50 Brojevi vrpca su T-28/168 i H-1206, INDOK HRT-a.51 INDOK HRT-a, Arhiva Hrvatskog radija, DG-2229, IP-807 i DG-2230, IP-929. Materijal Arhiva Hrvatske televizije je netonski, raspo-re|en na ~etiri vrpce T-28/168 i H-1206.


GOD. 8 (1999),BR. 2-3 (40-41),STR. 347-371


368



52 Dvije vrpce s tonskim zapisom ozna~ene su brojevima DG-2229,

IP-807 (trajanje 54. 00 minute) i DG-2230, IP-929 (trajanje 24.40 mi-nute), Arhiva Hrvatskog radija.53 Vjesnik, 2. listopada 1970.54 Isto, 5. listopada 1970.55 VUS, 14. listopada 1970, br. 963, str. 53. (Rubrika TV inkognito.)56 Vjesnik, 2. listopada 1970.57 Prpi}, Amerika, 337.58 Branko Jeli} (1905-1972), hrvatski politi~ar. Jo{ od studentskih da-na aktivan je ~lan prava{ke mladeì. Iz Kraljevine SHS emigrira kra-

jem 1928, a u Sjedinjenim Dràvama osniva organizacije Hrvatskog domobrana. Tijekom Drugoga svjetskog rata nalazio se u britans-kom zato~eni{tvu. Poslije ìvi u Ujedinjenom Kraljevstvu, a od 1949.u Saveznoj Republici Njema~koj, gdje 1950. osniva Hrvatski narod-

ni odbor i po~inje izdavati novine Hrvatska dràva. Hrvatski leksikon,sv. I, Naklada Leksikon d. o. o., Zagreb 1996.59 Dab~evi} Ku~ar, Hrvatski snovi, 160.60 Isto, 181.61 Isto, 509.62 Isto, 580.63 Zajedni~ar, Wednesday, October 7, 1970, Pittsburgh, PA, volume 65,No. 38, Yugoslavia Gave President Nixon A Warm Welcome, 2. Naosmoj stranici isti je ~lanak objavljen na hrvatskom jeziku.

“Predsjednik je Nixon toplo do~ekan i pozdravljen u Beogradu i Za-grebu. Izme|u drugih mjesta gdje se zaustavio, posjetio je Kumro-vec, rodno mjesto predsjednika Jugoslavije Josipa Broza Tita, u Hr-vatskom zagorju.”64 Zajedni~ar, October 21, 1970, vol. 65, No. 40, President Nixon’s VisitTo Yugoslavia, 2.65 Vjesnik Ujedinjenih Ameri~kih Hrvata, br. 42-43, god. 11, Krunoslav Ma-sina ur., New York City, prosinac 1970, Pismo predsjedniku SAD, Tele-gram Nixonu, 12. Jedino su naslovi dopisa dani na hrvatskom jeziku.66 Isto. “Me|utim, na{i su osje}aji podijeljeni u svezi s va{om odlu-kom da posjetite jugoslavenskog diktatora Tita, koji je ~esto izraà-vao svoje omalovaàvanje Sjedinjenih Ameri~kih Dràva...”67 Isto. “... posebno hrvatski narod trpi od najgoreg tipa poniènja ipodjarmljenosti.”68 Isto. Neki od potpisnika brzojava bili su Bogdan Radica, Mate Me-{trovi}, N. Rusinovic, A. Belic, D. Duisin, S. Vujica itd.

69 Isto. “Drìmo va{ posjet Zagrebu, glavnom gradu Hrvatske, kaoznak pa`nje hrvatskom narodu, milijunu onih ~iji potomci ìve ov-dje u Sjedinjenim Dràvama. Uvjereni smo da va{u odluku da otpu-tujete u Zagreb, ~ini, barem implicitno priznanje da su Hrvati vaànfaktor u Ju`noj Europi, i da su poseban narod, s prerogativima drà-votvornosti koju politika Sjedinjenih Dràva ne moè ignorirati.”70 Isto, 29.71 Redovita su javljanja novinara iz Sjedinjenih Dràva, Velike Bri-tanije, Italije, Francuske, Gr~ke, skandinavskih zemalja, ponekad Me-ksika i Indije.369


GOD. 8 (1999),BR. 2-3 (40-41),STR. 347-371




72 Njema~ki Die Welt i {vedski Expressen objavili su 1. listopada da

su, uz drasti~ne sigurnosne mjere svi arapski studenti u Beogradustavljeni u ku}ni pritvor, a jedna skupina od oko 300 ljudi privreme-no je iseljena iz Beograda.73 Tim Hames/Nicol Rae, Governing America, Manchester UniversityPress, USA 1996.74 Newsweek, 28. rujna 1970.75 New York Times, 2. listopada 1970. Valjalo bi napomenuti da se unekim kasnijim ~lancima jasno navodi da je, primjerice, u Zagrebuprvi put objavljena ideja Josipa Broza (21. rujna) da se formira kolek-tivno rukovodstvo dràve bila komentirana napetostima izme|u po-vijesno suprotstavljenih sjeverozapadnih republika Hrvatske i Slo-venije prema centralisti~koj i dominiraju}oj Srbiji itd. Isto, 5. listopa-da 1970.76

Isto, 2. listopada 1970.77 Je li vo`nja do Kumrovca trajala jedan ili dva sata, doista nije va-`no. Zanimljivo je da se izvje{}a dva sudionika putovanja, novinarai {efa Nixonova ureda Haldemana toliko razlikuju. Do Kumrovcaautomobilom treba manje od 120 minuta vo`nje. (Vidi stranice 6 i 7).78 Isto, 4. listopada 1970. O entuzijazmu ljudi koji su do{li pozdravi-ti Richarda Nixona, nemjerljivom s drugim destinacijama, koji je do-ìvio u Hrvatskoj pi{e i Newsweek od 12. listopada 1970.79 Isto, 4. listopada 1970. (^lanak je potpisao Robert B. Semple, Jr.)80 Slobodna Dalmacija, 2. listopada 1970.81 New York Times, 2. listopada 1970. îni se da je dopisnik uglednog ameri~kog dnevnika puno slabije svladao osnovne ~injenice iz pro-{losti Zagreba u odnosu na predsjednika Nixona koji je svoje pozna-

vanje pokazao u Banskim dvorima. Naime, buna hrvatskih i sloven-skih seljaka nije bila usmjerena protiv ma|arske vlasti. Matija (Am- broz) Gubec pogubljen je 1573, a ne 1594. godine.82 Razgovori koje sam obavio sa Savkom Dab~evi} Ku~ar i Draguti-nom Haramijom, nekim od televizijskih snimatelja koji su pratiliNixonov posjet, zaposlenima u onda{njem konzulatu Sjedinjenih Dr-àva, ne mogu se dràti sustavnim, unato~ odre|enih obja{njenja.

What Did Nixon’s Exclamation“Long Live Croatia” Mean?Tvrtko JAKOVINA Faculty of Philosophy, Zagreb

Richard M. Nixon was the first American president to visitYugoslavia (September 30 to October 2, 1970). During histwo-day stay with Tito, Nixon also visited the Croatian capital– Zagreb and Kumrovec, the birthplace of Josip Broz. Thedecision to visit another city during his official stay inBelgrade was unprecedented. In the early seventies Croatiansociety was increasingly demanding the democratization ofrelations within the Yugoslav Federation, more favourable


GOD. 8 (1999),BR. 2-3 (40-41),STR. 347-371


370



economic relations etc. During the reception prepared by the

Croatian officials the President of the United Statesexclaimed “Long live Croatia!”, which caused many tointerpret this courteous phrase (forgetting that theexclamation “Long live Yugoslavia!” immediately ensued)and the visit itself as unequivocal support of Croatianendeavours. In the text, the author analyses the course of the

American President’s visit and the relevant features of American foreign policy based on accessible, secondary data(from Croatian and American daily and weekly newspapers,electronic recordings and memoirist writing). Although insightinto these for the time being inaccessible archival materialswill shed more light on the event, based on the existing datait would be hard to attribute a deeper political meaning orCroatophile attitude to Nixon’s visit to Croatia.

Was bedeutete Nixons Ausruf:"Es lebe Kroatien!"?Tvrtko JAKOVINA Philosophische Fakultät, Zagreb

Richard M. Nixon war der erste US-Präsident, der zu einemStaatsbesuch nach Jugoslawien kam (30. September –2. Oktober 1970). Im Rahmen seines zweitägigen

Aufenthalts beim jugoslawischen Staatspräsidenten Tito trafNixon auch in der kroatischen Hauptstadt Zagreb sowie in Titos

Geburtsort Kumrovec zu einem kurzen Besuch ein. DerEntschluß, im Rahmen des in Belgrad vorgesehenenStaatsbesuchs eine weitere Stadt zu besuchen, war einPräzedenzfall der amerikanischen Diplomatie. – In derkroatischen Gesellschaft wurden zu Beginn der 70er Jahreimmer mehr Stimmen laut, die eine Demokratisierung der

Verhältnisse innerhalb der jugoslawischen Föderation, eineLockerung der wirtschaftlichen Beziehungen usw. forderten. Alsder US-Präsident auf einem Empfang bei den führendenkroatischen Politikern "Es lebe Kroatien!" ausrief, glaubten viele,daß daraus wie auch aus dem Besuch in Zagreb selbst mehr alsnur eine höfliche Geste herauszulesen und der Vorfall vielmehrals unmißverständliche Gunstbezeigung für die demokratischenBestrebungen Kroatiens zu deuten waren. Aufgrund der

verfügbaren, sekundären Quellen (kroatische undamerikanische Tages- und Wochenzeitungen, elektronische Aufzeichnungen und Memoiren) analysiert der Verfasser den Verlauf des Staatsbesuchs von Präsident Nixon sowie relevanteEigenschaften der US-Außenpolitik. Wenn auch eine klarerePerspektive dieser Ereignisse erst durch die Einsicht in bislangnicht zugängliches Archivmaterial möglich sein wird, so kannaufgrund der behandelten Quellen doch gesagt werden, daßdem Nixon-Besuch in Kroatien wohl kaum eine tiefere politischeBedeutung oder gar Kroatophilie beizumessen ist.371


GOD. 8 (1999),BR. 2-3 (40-41),STR. 347-371


jakovina-Što je značio nixonov usklik

Documents