2

JANTAR Ognjen Radović

GrafoMark

2017.

3

***

dok premetene saksije bilje sijeku

i voda niz stepenice zemlju tovi

svi žurni oblaci krov od kuće vode

dok ptice u preletu pod munju rude

i šiblje sav grk polen o travu šamara

sve mrzle pčele kiše u tegle cijede

dok latice ruža pločnik danima taru

i debla breza u bašti sve bjeline guli

sve iz mene u dan stane i malo prelije

4

***

dok ive pod noću dan mīrom plave

i nebo na lica mrtvih indigo cijedi

sva jara iz brzaka u lišće breza žli

dok jorgovan od kiše ljubičasto cijedi

i trave se oko sunca mrsko stišću

sva glad puževa u lišću dug’ šare vri

dok maslačci u bijelo i vjetrometinu bježe

i gliste se iz zemlje u zemlju iz zemlje vrte

sve iz mog prsta pod žal novog dana trne

5

***

dok jorgovani iz lila u smeđe klize

i obadi pod krovom duge sjene drže

svi psi po putu na crven’ nar slute

dok lokva u dnu bašte na crn’cu liči

i lišće bršljana zidove sve jače guta

sva cigla o ciglu se krupni se mrvi

dok ladolež pod vjetrom jauk duži

i eja perje pod krvlju miša milo širi

sve iz mog oka tučom vrba krasni

6

***

dok miševi između stepenika na guštere liče

i duga rijeka uz temelj rovit mlijeko struže

sve u viru hladne krvi na rujne ugrize čeka

dok ostale ptice u gnijezda crve gule

i mačke u ulazima kuća paru štede

sve iz slapova vodu do borova utire

dok krijesnica noć na žerav šara

i lisice do puta svoje kosti mrve

sve iz mog gležnja čik na put liči

7

***

dok leptir iz zelenog u crno pređe

i orlove kandže kraj zime skače

sve iz blata na dugom suncu traje

dok šuma svo lišće stigne i sruči

i sjenice žuto zelen’ krošnji vrati

sva jara iz njuški u krzno se sadi

dok se trešnje u bijelo ne napnu

i žut’ pupoljci niz trave ne zađu

sve iz mog čela u kam i t’mu gori

8

***

dok mahovina stručke ne pusti

i borovi krovove ne preteknu

sve iz blata u novi plam vrli

dok inje gasne u nov’ sonce

i grmlje vrške grana zeleni

sva para iz usta u sjetu trnu

dok grlice na žice trp kače

i lokve pod jutrom ne krte

sva moja brada bijelo crni

9

***

dok magla pod lipom žezla sadi

i kiše novo korijenje grade

sve smeđe zelenom čežnju daje

dok se okoštala jara u suton budi

i duga rika djece za sumrak kači

sve iz mraka sad više na dan liči

dok debla nove krugove broje

i trava zaopet na krzno teče

sve iz mog čela na kamen cvate

10

***

dok se sitna jedra na lahor vrte

i gar iglice na zemlji žaoke drže

sve iz dnevne jare na smrt spi

dok masne sapi znoj o čekinj’ taru

i najduže nebo na plavet groba zri

sve iz noćne duži žara nemar dubi

dok se obluci o peraja sitno drobe

i jezero kose u mulj luče i mlate

sve iz mog bedra na zastoj se širi

11

***

dok se mraz od zemlje odvaja

i okolne živice u dnu zebe pare

sve iz dana o maglu i led se liže

dok se muve u kući o stakla troše

i zapuštene kaljuge stopala vabe

sav snijeg sa grana na crno sivi

dok raso ispod zemlje tiho buja

i svi ostaci zimske hrane trnu

sva para iz mene na vodu stiže

12

***

dok se prašina u blato gradi

i kiša iz vedara žeđ vraća

svo nebo zrele šljive gnječi

dok gar niz vjetar glad sitni

i crepovi na dugu krv liče

sva zemlja gliste zbraja

dok grom koprive čupa

i stanka buba debla gule

sav moj hod tišinu šilji

13

***

dok šiblje o vjetar upire

i sitnica svoju draž mrvi

svi brzaci šum rastaču

dok reva magarca kopni

i duboki bunar preliva

sve noći na žerav pale

dok makovi brda jašu

i vjetar pčele šamara

svi moji prsti dah krte

14

***

dok se saće pčela puče

i polen na zube kači

sva vreva se o hlad liže

dok voće zemlju gnječi

i vode uz viticu pužu

svo zrno pijesak tavni

dok svjetlaci u noć pređu

i zumbul prvu vrevu grli

sav moj dah o vjetar spet

15

***

dok živice uholože ne bace

i pseća slina trag putu drži

sva jara u mraku nade vapni

dok jablani u žuto stižu

i mačke šije ptica krote

sve na svijetlo tik krasni

dok odbjegle zebe granje gule

i cvjetovi na trnje latice deru

svi moji nokti o koru se lube

16

***

dok se runolist ne zazeleni

i kokoši sa panja ne obrnu

sva huka šuma na kuće trne

dok hermelin miševe ne pokrade

i desni se sa mesom ne sretnu

svo sunce mjesecima grane plete

dok zmije o vodu vrisak taru

i bezbroj boja zagrljaj budi

sav moj vid na mrak srezan

17

***

dok se paprat ne iznjedri

i kreketuše ne poskoče

svi mjeseci na niske liče

dok lisice miševe ne udave

i riđe u crveno ne zađe

sva plam ljeta u debla staje

dok borovnice tek tamne

i pčele na kratko mru

sav moj udah brže dođe

18

***

dok stijenje magmu ne pusti

i ribe se o kandže ne spletu

svo sunce se o vode drobi

dok proplanci u sivo ne pređu

i mladunčad od majki odu

sav poj kroz borove kišu drži

dok preduge slutnje mraz daju

i pećine predah svima grade

sav moj vid u maglu pretočen

19

***

dok pavit u drveće zoru siječe

i indigo nebo kišu u zemlju runi

sve mreže mušice niz dah njišu

dok crn’ voda niz mahovinu puže

i odobrena debla u prah drežde

sav pokret vučica na glad trne

dok se obodi šuma od trava brane

i noćni urlici pospanost sova traže

sve moje zadrške na crn’cu predu

20

***

dok se lokve niz blato stežu

i trave kišu u rosu tresu

sav mraz grana po tlu se linja

dok se dugačak hod krati

i miris paprika šljive guta

sav dan se u noć pretače

dok nebo po danu sja

i zastoj krila tugu sluti

sve iz mog zuba prah li

21

***

dok pritke o vodu zapinju

i duga bjelina bodež trne

sva magla na svemir liči

dok se mrak u noć gradi

i plava ptica osoj grize

sav trud kroz hljeb prođe

dok okolne oči mrznu

i davež sa dna mulj liže

sva moja volja trag skriva

22

***

dok modro na tlu crno ne bude

i svo lišće grane ne oslobodi

sav mraz na dužni put hropće

dok trag žutog bijelo ne utrne

i zelene vlati lišće ne pojedu

sve zadrške leda nisu strašne

dok lepet dan ne pretekne

i zeleno u vis ne pređe

sav moj zamah na stoj liči

23

***

dok gazovi srna ne okopne

i trag zelen zaborav ne da

sve sa dna u vrh se sliva

dok četinari igle ne izmijene

i požar južinu u mraz ne stisne

sve niz korijen na vodu treperi

dok krzna iz boje u bijelo pređu

i mirisi na šest mijena nestanu

sve iz moje trudi na golet krasni

24

***

dok noć bijelo sve više jede

i sjene na mrak sve više liče

sve do juče mokro sad se krti

dok dan crno sve više prima

i šume na brdu kraće crne

sve do sad tvrdo kām traje

dok sivo tlo i vis na tren drži

i crveno se tren trudom časti

sav moj zamah do mene pada

25

***

dok svrab na košnici čuči

i cvijeće o krtole noć drže

sve iz magle na kras’ raste

dok krzno u šumi otres čeka

i kiše potoci još malo svrbe

sve iz noći u dan kraće teče

dok krošnja bijele grane sanja

i zvuk tišinu još malo drži

sve kroz mene na sreću miriše

26

***

dok vrela kosa vani paru drži

i nokti sporije do oštrice stižu

sve od mraza na čisto se daje

dok bunari mjesece dugo broje

i kukavice jaja još ne proberu

sva žal u noći na sreću ipak liči

dok borovi smolu ne iznesu

i dok je sav prelaz vode kratak

sve što u meni raste trag gubi

27

***

dok paučine opet ne procvatu

i duga vrelina šišrake ne stuče

sve od rose na inje sitno tvrdi

dok nove eje sumrak ne zarežu

i kratke kiše panjeve ne pređu

sve iz sunca na cvijeće njišti

dok pjesma ruke ne razdvoji

i ljubičast cvat trag ne pusti

sve iz mene na noć se lijepi

28

***

dok se krošnje na crn’ klate

i vampiri opet na krv zjale

sve sa dana u noć se lije

dok zasadi zemlju ne ugrizu

i voda u tok rast ne povede

sve kroz breze na račve liči

dok miševi oko polja kruže

i dim iz kuća oblake crni

sav moj krad opet tar svija

29

***

dok se pustoš na plod ne začne

i ptice ne vrate prije odneseno

sve sa kopna opet na more liči

dok se kraj na početak kalemi

i dlaka se sa suncem ne stisne

sve iz vazduha pod tlom cvate

dok potok u rijeku ne klizne

i crna krv ljubav meni vrati

sva moja draž iz oka rudi

30

***

dok čegrtuše dah lome

i kamenjar vodu pari

sva tišina tugu moči

dok koze grmlje loše

i zeca kandže klješte

sav dan u plavo trne

dok vjetar kamen umrvi

i masline prvi plod daju

sva moja glad na sto stane

31

***

dok lišće u zelen’’ trne

i para sjever tužno ganja

svi pomaci razmak duže

dok piljci iz vode ruke vide

i trka na mostu luk njiše

sva strava u brdu se ljušti

dok skokovi vodu mršte

i lepet žbunove trese

sav moj zalet stoj kržlja

32

***

dok se nebo u sivo gradi

i tišina nakon kiše kopni

sav pomak trava kap drži

dok munje svjetlo prazne

i dug trag puža pjeni

sav trag šapa sad ràvna

dok rumeno u noć kreće

i latu mulju cvijeće ježi

sav moj vid na mulj gori

33

***

dok svjež vazduh oblo valja

i drvo dugih pruga trune

sve šume na vodu kreću

dok ptice gole grane kite

i puh u dnu krzno guli

sve žeđi u tren krv stvore

dok odmakli dah rosu parča

i god u mahovinu stočen

svi moji prsti na grane rastu

34

***

dok pećine usta stišću

i jezera borove namaču

sve u gaju na krzno liči

dok brda dole i gore traže

i rijeka bari za sad trči

sva glad žeđi svijeću drži

dok snijeg stijenje kopni

i dolina smaragde ždere

sav moj umor tebi gasne

35

***

dok ostalo perje blato davi

i iglice bora kišu sebi vuku

sve mačke u šupama ciče

dok se bršljani po ogradi šire

i lokve prolaznike kratko broje

sav smrad iz kaca se tiho troši

dok kestenje iz zemlje lišće zbraja

i putevi na dugu sušu već sad liče

sve što je uz mene sad mene traži

36

***

dok od ostalog lišća mraz ide

i šake cvijeća u zagrizu rastu

sve što na bagrem kli usne trne

dok kiše zemlju ne stanu kriti

i navab ovce na jelo ne drvi

sve iz dimnjaka na otrov liči

dok se kotlina u zeleno ne sli

i dug osoj mrijest ne otkupi

svi dodiri iz mene ukop grade

37

***

dok se kosti u zemlju dugo troše

i kratki okrajci noći zebnju prazne

svi pokreti zmija na pijuke cvatu

dok kamenje brže od trave raste

i oprost zime gnijezda ledi

sve iz cvata na svrab i život pupi

dok psi leptire u jutra traže

i sve tačke šuma tišinu drže

sva moja dlaka na ček’nje krti

38

***

dok zora trnje svaki dan trijebi

i preduga zebnja na znoj vonja

sve iz oblaka na grane se kači

dok je žuti tučak na glavi pospan

i dug dah inje u proljeće klati

sve iz gaza na ruže crven’ pršti

dok u mraku tek zub niče

i perje se u dlaku mrsi

sva moj trud na predah kli’

39

***

dok nemar na kvake znoj sadi

i polen se iz trave na lice gradi

sva draž toplog jutra grane širi

dok usputni nemar crno šiblje krči

i preostala jeza slad u med zgara

sve bube hranu iz noći u zub vuku

dok usahla gleđ meso kratko krti

i pokret žila draž u kuće sade

sve iz mog visa na urast treperi

40

41

***

dok vrba jezera lakomi

i uvlak cvijeta nebo drži

sva žlišt proplanke šareni

dok kratki gaz kopito moči

i plavi virovi bijeg riba grle

sva huka pčela grob kràsni

dok sjeme vjetar opet gusti

i potez sunca u mrak klizi

sve iz moga oka san zgara

42

***

dok kratka zebnja krilo truli

i krepka krtola na hlad drobi

sva voda na kob i krv crni

dok usahla dunja plakar lubi

i vjetropir nad njivom žito mrvi

sva zima na nosu tugu hladi

dok boba u vrtu ptice hrani

i kune leđa pod žicom lome

sav moj zglob na trud cvate

43

***

dok krotka zemlja travu gradi

i rupe kod debla na dom liče

sve duge noći pod zorom lake

dok jara pod kišom paru trlja

i kratka noć iz tla crve čupa

sve iz kuće sad se na vrt sadi

dok kratka žurba mjesec guli

i šum mora so u šećer zgara

sav moj luk na štap se sokoli

44

***

dok krajevi lišća šumu drže

i oblaci kal kiše munjom krate

sve iz oluka na dugu sjetu kli

dok vrapci u lokvi krug šire

i plač pod temelj sjenu kudi

svo sunce pokret u osoj zri

dok latice vodu niz nit šalju

i zemlja nov prah u mulj tišti

sva moja koža u mraku cva

45

***

dok kapi s mosta jaru ruju

i voda iz tla u usta kulja

sva kob šume vjetra se boji

dok lake ptice trešnje przne

i grotla uz more zvuk dave

sve od praska na so miriši

dok tiha noć sne uz rijeku przni

i duga mliječ život u život sade

sva moja srdžba o šiblje se slama

46

***

dok dug potez muva ka staji traje

i okolna pavit na nove kosti liči

sav poj ptice u jutro džaba stoji

dok žbun iz mahovine korijen pruža

i lepet ptica iz krošnje trešnju trijebi

sva voda iz bunara nebo crven’ plavi

dok usahla ruka na drugu nakit spušta

i sto u bašti od kiše blato skriva

sva moja sreća podno bora zemlju sije

47

***

dok se kora breza o ladolež ljušti

i tanka zmija oko sunca kruži

sva se vitica novom kišom moči

dok mjesec jastuk novim snom bodri

i narasla brada na vrelu vodu bridi

sve mrene žutih dana na tugu liče

dok mravi pod staklom žar grle

i odbjegla zeba novu zebnju svija

sav moj život rijekom se svlači

48

***

dok se obad u vrh krova sa jarom gura

i preleti nad krošnjom kapi sitno broje

sav jauk djece nad pogačom se roji

dok grane iz ruku na ruke pod ruke ćute

i svaka se tačka na listu u zemlju spušta

sve huke ćuka iz noći u dan mrak gube

dok se oblaci podno krošnji troše

i krzno psa smolu bora zbraja

sva moja čežnja o ždnju se para

49

***

dok se nebo u mreže mrijesti

i žile se u zemlji u vis dižu

sav stoj na rukama krv trijebi

dok se ptice sa granja o pseće ralje drobe

i pokreti vjetrova slinu za kosu lijepe

sva žega iz borova na usne smolu sadi

dok fazani oko grada limundžuk brste

i znoj niz leđa u usijek vode roji

sav moj pokret na ružu na žal trne

50

***

dok se iz t’me u sjenu golubice dižu

i tihi pomak kestenja grane tlu bliže

sav rukohvat vode niz potok krv gruša

dok lisica smrt iz paprati zgrće

i tvoj vrat u kandže borova trči

sve iz kamena na novi vijek krti

dok omora staze u dalj baca

i grmljavina gliste na tlo vadi

sav moj dah piljevinu reže

51

***

dok se toplota u mio zagriz zbraja

i žednici iz vode u lavu nebo ruju

sva odmakla divljač na ugalj smrdi

dok zmija kroz saksije članak žezli

i lepet ćukova omoru u krug dižu

sve iz grla noću se u mrak spaja

dok brza promaja zavjese mrsi

i kočevi na livadi šape drobe

sav moj bijes u umor se nosi

52

***

dok okolne kiše crijep drobe

i zelene krošnje kapi žlište

sav romor u mir opet klizi

dok šišarke u jezero kopne

i inje neki drugi vrt drobi

sav zastoj za smrt se kači

dok preostali dodiri trnu

i magla iverje opet skriva

sva moja čežnja tlo rovi

53

***

dok nemarne lasice dan režu

i visoke ptice kandže tiho šire

sva krv pod snijegom travu hrani

dok usahlo lišće korijen traži

i dalja cika pasa članak lomi

sve crno kosu na jutro tjera

dok šibe sa krzna zemlju plave

i okolne vatre vrijeme kiša trpe

sav moj oprost pod noktom stoji

54

***

dok se oblutak pod nebom plavi

i nemarne čaplje vodu sitno režu

sva lava krzna sa šibljem se spaja

dok tetreb u šiblju kuće čuva

i ostali mjesec dovratke kupa

sav zagriz u hljeb sline vuče

dok izmaglica šume bijelim kiti

i vesla u rijeci mahovinu kote

svi moji dani na krupicu trnu

55

***

dok se krošnje u parku njišu

i žuto rumeno smeđe leži

sve iz neba krtoj zemlji prijeti

dok ptice krovne grede traže

i usahla trava zeleno tanko pilji

sva tama u dno debla okomita

dok ostatak dana mokro sluti

i prozori larme da krvca teče

sav moj luk u otpustu treperi

56

***

dok se biseri grlica o sivo lome

i preostali guguti zemlju drobe

sve iz grotla tavne dane broji

dok cika krila širom lepezi

i kočevi krv u predivo mrse

sva larma hladno grotlo kite

dok put u šumi stravu saliva

i dragi talk tvog oka bunar crni

sve moje zaborave u krilo svija

57

***

dok se odbjegla kiša u oluke vraća

i tiho inje borove u bijelo steže

svo stijenje šljunak iz sebe drobi

dok duž iz dužice novo pletivo mrsi

i bijeli pokrov zoru u svjetlu drži

sva trudba od kama na dunje zri

dok usahla loza pijesak u korijenu trpi

i hladan vazduh iz usta paru vuče

sva moja jagma u odmor se opet lije

58

***

dok sunce u zimu nadu ne usadi

i vonj iz krzna mokro ne preturi

svo nebo ugalj ubire dugo crno

dok čam ispred praga čam odbija

i usnule ptice žice pod krov luče

sav zabac koraka led u vodu drobi

dok mraz staklo u plavo boji

i vjetar trudbu u mir gradi

svi moji dodir u inje posijan

59

***

dok voda niz padinu brzak vrti

i magla rosu na grane kači

sav prelaz ptice vučji vrat krivi

dok dug brijest sjenu pod snijegom krati

i prosidbe mlade pod nebo stavlja

sav žamor vode hladno iz neba prima

dok se crno pod bijelim opet mrsi

i zelen bršljan koru iz tišine miče

sva moja jeza stravu u proljeće li

60

***

dok plima iz rijeke mraz drobi

i užeglo ulje iz one kuće cvrči

sve iz grana na polet dim reže

dok se mahovina u sjever duži

i crna zemlja lopate ne prima

sav plač o zavjese se kometi

dok nalet toplog snijeg grebe

i gorušica zvanice tiho klješti

sav moj pokrov rižu i so obrće

61

***

dok trupla u zimu šume pune

i zavada odbjeglog soja trne

sve iz šišarki inje na tlo mrvi

dok oko o oštricu vazda tupi

i topla voda se u usta skuplja

sav polet vepara paru rovi

dok se kobci na krošnje kače

i dijete sa okna led lomi

sav moj prekor u peći spaljen

62

***

dok trulo lišće pod plavim žlišti

i kora pod nokte smeđe ljušti

sav mir pod dimnjakom ptice tjera

dok sitna kob lasice o rđu guli

i odbjegle puške krv u crn’cu suču

sav snijeg sad u šume opet bježi

dok krpe pod prozor kapljice moče

i zubi klješte tek od žbuna do vode

sve moje u oku crno uz kičmu tjera

63

***

dok šaran vodu tamani i plete

i zora preko stepenica hrupi

svi jablani u vodi mrak gnjure

dok miris bora ljeto čeka

i kosti o glavu o tlo o led

svo ulje brašno krto žd’re

dok se vuk u pećini kezi

i usahle spilje smrt vabe

sav moj osmijeh tebi dan

64

***

dok maslo iza kuće mrzne

i cjepanice miševe griju

sve ledenice zemlju kopne

dok ostala magla mačke tjera

i odbjegla djeca od ruku mru

sve pokradeno u raž se drobi

dok paukove mreže stoje

i zemlja im hranu sprema

sve moje bijelo mraz trijebi

65

***

dok se led sa trnja i puta diže

i trzaj u žbunju crven’ množi

sav krad iz duplje paru navrće

dok iskup jezik loše lomi

i kiša sunce u kap reže

sva trudba na panj se svela

dok mrak dukat na oku vija

i nokti duže od sjećanja traju

sav moj zamah na slast miriši

66

***

dok kamenje u stazi travu drži

i gavrani u nebu oblake crne

sva vlat žudnju o vjetar prebire

dok sjenice i gliste do zlata trpe

i smaragdi u snijegu pokrov rose

sav neposluh u ladicama pepeli

dok strave iz runolista bijelo vuku

i okolni vukovi se o čekinje opiru

sva moja duž pod krošnje obrana

67

***

dok usud zečevima noge guli

i odmakla djeca očnjake suču

sva stada komšiji namaknuta

dok se borovi od snijega lome

i sove miševe o granje tek drve

sav zabac u vodu osjeku runi

dok se kovitlac iz debla troši

i sap o sap četiri noge suče

sva moj srd na usta ti plavi

68

***

dok niz vodu noževi klize

i prikrajak koricu hljeba ljušti

sva glad na dovratke lakomi

dok uzbrdo donji pad klepa

i držati svijeću u oblak pada

sva graja o kandilo satrvena

dok se njištaj u blato gradi

i svele noći na am prešle

sav moj ladolež u san li

69

***

dok usoj na trsku larvu miče

i čelik iz kape so premeće

sav ukop vodu u stranu tjera

dok gorka srmča god kalemi

i sitni lepet muva sapi klati

sve iz duplje o šljaku se mrvi

dok bašte u zimu tek tugu broje

i pregled iz bjeline u bijelo šeni

sve moje izmaklo od vaške jače

70

***

dok lava izmeđ’ zuba crn’cu stvara

i dug raspor sreću u sebe gura

svi drekavci iz jazbina sela katanče

dok trista vrana na gavrane liče

i bistra voda mahovinu kotrlja

sva ciča zima pod ruku staje

dok djeca na klipove blato gnječe

i bijelo se u kućama dugo suši

sva moja stra’’ pod lopatu natrpana

71

***

dok gnijezda niz oluke kaplju

i duge šetnje kosti ne smrve

sve iz oka na oko na usne frlji

dok uspinjača na šumu šamare drvi

i usjek rijeke uzdahe pod plahtom diže

svo polje u kamenu na ljubičasto sija

dok se tušta i tma na krov penje

i ustale glave na dinje lišće lijepe

sav moj metal iz usta snijeg ruji

72

***

dok šiblje u krošnji kuću drži

i grašak uz kopar tugu zimi

sva ponoćnica drvlje troši

dok oblutak na suvom stoji

i ujed zagriz pod krv prosi

sva jagma siromašne trpi

dok konji o dizgine slinu suču

i vrana orah o glavu trudi

sva moja gleđ na bijelo svela

73

***

dok sječica pod srp korov tanji

i čamci uz grom žbunove pale

sav krad iz snijega pod tlo guli

dok sumrak goru u boju moči

i lisice koprive uz bor gaze

sva krv o kamen o prah se mrvi

dok šišarke u usjek vepra vabe

i vrh se šešira uz barut diže

svo moje zato u šljiviku otreseno

74

***

dok se čepres pod žutim širi

i mušice oko krušaka zuje

sav skok psa prah za ris kači

dok činije na stolu zagrljaje drže

i stoljnjak niz vjetar mrvice baca

sav miris breskvi sok na usta li

dok se kosa o žbunje mrsi

i limuntrava noć bez krvi mi

sve iz moje ruke klice bodri

75

***

dok u jutro mačke predu

i grlice na žicama stoje

sav hlad u šarenom sja

dok skakavci travu lome

i zeleno u zeleno staje

sve kapi iz česme pilje

dok ciklame boju grade

i trešnja nov krug piše

sav moj udah na mrak liči

76

***

dok uholoža u živici čeka

i lokve se na suncu suše

sav stoj jutra na sreću ciči

dok komarci pri tlu zlato pletu

i lišće zeleno u smeđe gura

sav kažiprst na usni med pušta

dok se sitna noć iza leđa topi

i hod žute kapi na vratu drži

sav moj osmijeh na tebe liči

77

78

Koncept: Ognjen Radović

Grafička obrada: Ognjen Radović

Fotografije: Dijana Gajić

Banja Luka, 2017.

CIP - Каталогизација у публикацијиНародна и универзитетска библиотекаРепублике Српске, Бања Лука

821.163.41-1

РАДОВИЋ, Огњен, 1983-Jantar [Elektronski izvor] / Ognjen Radović ; [fotografije Dijana

Gajić]. - Laktaši : Grafomark, 2017

Način pristupa (URL): http://ognjenradovic.wordpress.com

ISBN 978-99955-92-91-2

COBISS.RS-ID 6383384

79