JAVNE FINANCIJE-POJAM

JF su znanstverna disciplina koja izučava prikupljanje, raspodjelu i trošenje novčanih sredstava koja služe za zadovoljavanje zajedničkih, javnih i općih potreba.

JAVNE FINANCIJE U SUSTAVU DRUŠTVENOG RAČUNOVODSTVA

Društveno računovodstvo je skup računa kojima pratimo prihode i rashode svih računa. Značaj društvenog računovodstva: 1. Mjerenje dostignutog nivoa proizvodnje u ekonomiji 2. Uzroci koji su do toga doveli 3. Osnova za pripremu mjera gospodarske politike

SLIČNOSTI JAVNOG I PRIVATNOG SEKTORA

Racionalnost i efikasnost u trošenju sredstava. Princip najveće koristi, a to znači postizanje maksimalnih rezultata uz minimalno uložena sredstva.

EKSTERNALIJE (externalije)

Su nepredviđene posljedice proizvodnje ili potrošnje jednog gospodarskog subjekta za djelatnost drugih subjekata. Dijelimo ih na:-pozitivne – eksterne koristi – eksterne ekonomije -negativne – eksterni troškovi – eksterne disekonomije

NAČIN OCJENJIVANJA JAVNIH RASHODA (metode ocjenjivanja javnih rashoda ili načini ocjenjivanja javnih rashoda)

Postoje 3 načina: -sustav proračunskog planiranja i programiranja (PPBS) -Cost benefit ispitivanje CBA -Cost effectiveness ispitivanja MUSGRAWE analiza

OPOREZIVANJE PROIZVODA SA STAJALIŠTA PARCIJALNE RAVNOTEŽE

Kada se uvede porez po jednici (n), taj porez ulazi u tzv. klin između trţišnih cijena koje dobivaju prodavači i neto cijena koje zadrţavaju. Prodavač je zainteresiran za neto cijenu, što znači da mora zaračunati višu trţišnu cijenu kako bi pokrio troškove

ULOGA ELASTIČNOSTI PONUDE I POTRAŽNJE

Kada se uvede porez na neki proizvod njegova će cijena porasti, a prodana količina pasti. Raspon tih promjena ovisi o elastičnosti ponude i potražnje. Porast cijena je veći što je ponuda elastičnija a potražnja neelastičnija. Pad količine bit će manji što je elastičnost i ponude i potražnje manja.

UČINCI OPOREZIVANJA

Osnovni učinak oporezivanja je financijski (naplata poreza), postoje i učinci koji se pojavljuju i prije i pri naplati poreza, a to su: -porezna evazija (izbjegavanje plaćanja poreza) može biti zakonita i nezakonita odnosno kada porezni obveznik pri izbjegavanju plaćanja poreza krši ili nekrši zakon. Nezakonita se javlja u 2 oblika: utaja poreza i krijumičarenje.-prevaljivanje poreza (kada porezni obveznik nastoji svoju poreznu obavezu prenijeti na drugog). Može biti: prevaljivanje unaprijed, unatrag i bočno.-višestruko oporezivanje: nadoporezivanje, dvostruko oporezivanje i kumulacija poreza.

OSTALI UČINCI OPOREZIVANJA

-na razdiobu dohodka , na radni napor , na akumulaciju , na investicije , na stabilizaciju.

OSTALI JAVNI PRIHODI

-TAKSE (predstavljaju fiskalne prihode, a plaćaju ih fizička i pravna lica javnim organima na ime izvršene usluge)-DOPRINOSI (prestavljaju fiskalne prihode. Javljaju se još u starom Rimu, a u pravom smislu nastaju u 18. Stoljeću u Velikoj Britaniji. Predstavljaju obavezna novčana davanja vlasnika čija se imovina uvećava radom državnih organa na usluge koje pruža država.)-PARAFISKALITETI (razliku se od doprinosa po tome što njih neuvodi država nego razne ekonomske i socijalne grupacije.)-DAROVI (su izvanredni prihod države i bili su prvobitni obli prikupljanja javnih prihoda. Danas se najčešće pojavljuju za vrijeme i nakon rata i elementarnih nepogoda.)

STRUKTURA SAVREMENIH POREZNIH SUSTAVA

Porezi se dijele na direktne i indirektne. Direktni porezi su oni kod kojih je porezni obveznik i porezni platilac jedna te ista osoba. Prednosti direktnih poreza: spadaju u pravične poreze i prihodi su im stabilni. Nedostaci direktnih poreza: skupi su za praćenje i naplatu, psihološki su teže prihvatljivi i nisu elastični. Vrste direktnih poreza su : porez na dohodak, dobit, imovinu i na promet nekretnina.

-porez na dohodak je izravan porez, obveznici su fizičke osobe, a osnovica je sam dohodak. Postoje 3 tipa: engleski, romanski i germanski. Oporezuje se ostvareni dohodak, skup je i složen proces. POREZ NA DOHODAK U BiH :Predmet oporezivanja poreza na dohodak 1. dohodak od nesamostalne djelatnosti 2. dohodak od samostalne djelatnosti 3. dohodak od imovine i imovinskih prava 4. dohodak od ulaganja kapitala 5. dohodak od nagradnih igara i igara na sreću Stopa poreza na dohodak je 10%. Obveznik poreza na dohodak je fizička osoba.-porez na dobit je izravan porez, osnovica je dobit. Načela za oporezivanje su: sustav separacije i sustav djelomične integracije dobiti POREZ NA DOBIT U BiH: Obveznik poreza na dobit je gospodarsko društvo i druge pravne osobe koje gospodarsku djelatnost obavljaju samostalno i trajno prodajom proizvoda, pruţanjem usluga na trţištu radi ostvarivanja dobiti i to: 1. rezident federacije za dobit koju ostvari na teritoriju i izvan teritorija 2. nerezident FBiH za dobit koju ostvari poslovanjem poslovne jedinice na teritoriju FBiH Osnovica poreza na dobit je oporeziva dobit koja se utvrđuje u poreznoj bilanci. Stopa poreza na dobit je 10%.-imovinski porez je izravan porez, a osnovica je imovina. Sastoji se od: poreza na imovinu, poreza na nasljeđe i darove, porez na promet nekretnina. -doprinosi za socijalno osiguranje je izravan porez. Sastoji se od: doprinosa za zdravstveno i mirovinsko osiguranje, za zapošljavanje i dječijeg doplatka. Vrste indirektnih poreza su: porez na promet, porez na dodanu vrijednost, akcize – trošarine, carine. Indirektni orezi su oni kod kojih porezni obveznik ili porezni platilac teret plaćanja prenosi na destinatora kroz uključivanje poreza u cijenu proizvoda. Nedostaci su : nesocijalni i nestabilni i teško se kontoliraju. -porez na promet je neizravni porez i on se uglavnom prevaljuje. Postoji opći i pojedinačni porez na promet. Karakteristike ovog poreza su: jednostavan je kod obračuna i kontrole plaćanja, porezna stopa je mala, prihodi su redovito stabilni, u praksi se manje primjenjuje.

Porez na dodanu vrijednost – PDV je indirektni porez, a Naplaćuje se sukcesivno prilikom svake prodaje i to samo na neto vrijednost ostvarenu u svakoj fazi proizvodnog ciklusa. PDV-om se oporezuje samo dodana vrijednost i to u svakoj prometnoj fazi.Prednosti PDV: osigurava veću neutralnost poreznog sustava, smanjuje utaju poreza, omogućuje izbjegavanje poreznog opterećenja u samo jednoj fazi proizvodnog ciklusa.Nedostaci PDV: tehnika obračuna i kontrole je veoma složena i skupa, teško se opredjeliti koliko stopa uvesti i šta osloboditi od oporezivanja.

Pretpostavke za uvođenje PDV-a u porezni sustav su: - riješeni problemi porezne tehnike u smislu preciznog zakonskog utvrđivanja svih osobnih i materijalnih elemenata ovog poreza - educirana porezna administracija Oblici PDV-a: 1.proizvodni oblik PDV-a 2.dohodovni oblik PDV-a 3.potrošni oblik PDV-a

Stope PDV-a: 1.opća stopa 2.niţa stopa 3.viša stopaMetode ubiranja PDV-a: -Metoda oduzimanja-Kreditna metoda -Metoda zbrajanjaNačela PDV-a: 1. Načelo porijekla 2. Načelo odredišta-trošarina-akciza je neizravan porez i one su dopunski oblik oporezivanja prometa. U BiH su to: trošarine na kavu, alkohol, pivo, bezalkoholna pića, duhan, naftu i automobile. Može se naplaćivati u proizvodnji i trgovini. Osnovica za obraćun može se utvrditi ns dva načina: primjenom propisanih stopa, primjenom apsolutnog iznosa po jednom komadu.

-carine je neizravan porez. Naplačuju se pri prelasku granice kod uvoza roba. Imaju dvostruki zadatak: fiskalni (preovladava u manje razvijenim zemljama) i zaštitni (preovladava u razvijenim zemljama). Vrste su: uvozne izvozne i tranzitne, fiskalne antidampinške ekonomske i regresivne, vrijednosne specifične i kombinirane, samostalne i konvencionalne, preferencijalne i diferencijalne.

MODEL RAVNOTEŽNOG DOHODKA

Ako zamislimo djelovanje zatvorenog gospodarskog sustavapri nepotpunoj zaposlenosti i postojanim cijenama, a na vidiku nema države tada će osnovni sastojci ukupne potražnje biti: osobna potrošnja C i investicije I, a ravnotežni dohodak Y predstavlja C+I koji možemo prikazati i grafički

MODEL UPRAVLJANJA STVARNOM POTRAŽNJOM PRI NEPOTPUNOJ ZAPOSLENOSTI I POSTOJEĆIM CIJENAMA

Ravnotežni dohodak je jednak zbiru osobne potrošnje, investicija i državne potrošnje Y=C+I+G.Ako se uvede državna potrošnja povečaće se i razina ukupne potrošnje kao i razina ravnotežnog dohodka.

Uvođenjem poreza na dohodak smanjuje se razina ravnotežnog dohodka. Kada državna potrošnja i porezi porastu za isti iznos onda će i ravnotežni dohodak porasti za isti iznos (multiplikator uravnoteženog proračuna).

Uvođenjem poreza na dohodak se smanjuje razina ravnotežnog dohodka. Smanjivanje porezne stope će pomaknuti krivulju potrošnje uvis oko tačke C, a samim tim i krivulju funkcije C+I+G i to će povećati ravnotežni dohodak

Smanjenje investicija koje je uzrokovano porastom kamatne stope ipak je manje od porasta državne potrošnje tako da je i ravnotežni dohodak veći od onog prije povećanja državne potrošnje ali je manji od onog koji bi nastao kada bi investicije bile nepromjenjene.

NAČINI KOJIMA SE UPRAVLJA STVARNOM POTRAŽNJOM

-automatski stabilizatori su svi oni koji se automatski uključuju u slučaju neravnoteže i pokušavaju je ponovno uspostaviti. . Mehanizam njihovog rada se svodi na sljedeće. U doba uzleta progresivno oporezivanje će povećati porezne prihodeu odnosu na porast nacionalnog proizvoda, a u doba depresije obratno.

-obzirne mjere su nadopuna automatskim stabilizatorima, a najvažnije su javni radovi i razni programi prijenosnih plaćanja. Najprisutniji problem kod ovih mjera je problem „vremenskog pomaka“ koji može biti: pomak uočavanja, administrativni i operacijski pomak. -formula gipkosti je kombinacija prethodna dva.

FINANCIJSKO IZRAVNANJE

Je način raspodjele mjera i zadataka države na različite teritorijalne jedinice uz reguliranje financijskih obaveza. Može biti: -vertikalno (u kojima niža javnopravna tijela imaju pravo participiranja u prihodima viših javnopravnih tijela) -horizontalno (raspodjelu među nižim javnopravnim tijelima istog ranga). Može biti i aktivno i pasivno.

SOCIJALNO OSIGURANJE

Izdvajanje sredstava za finansiranje osiguranja od raznih socijalnih rizika. Karakterišu ga: prisila, preraspodjela dohodka, ograničen broj stanovnika i dohodak kao osnovica za utvrđivanje visine doprinosa.

PRINCIPI ILI NAČELA SOCIJALNOG OSIGURANJA

-princip skrbi -princip osiguranja -princip ponude

FINANCIRANJE SOCIJALNOG OSIGURANJA

Sredstva se prikupljaju na tri načina: -metoda transfera ili pokrivanja godišnjih -metoda pokrivanja dospjelih potraživanja -finansiranje iz kapitala

PRERASPODJELA UNUTAR SOCIJALNOG OSIGURANJA

-imanentna , interpersonalna , intertemporalna, intergeneracijska.

DOPRINOSI (POREZI) ZA SOCIJALNO OSIGURANJE

1. Doprinosi za zdravstveno osiguranje 2. Doprinosi za mirovinsko i invalidsko osiguranje 3. Doprinosi za zapošljavanje 4. Doprinosi za dječje doplatke U drţavama članicama OECD-a sudjeluju preko 25% u ukupnim poreznim prihodima. U zemljama EU sudjeluju oko 30% u ukupnim poreznim prihodima. U BiH su socijalna davanja ranije bila apsolutno i relativno niţa, a danas se kreću oko 30% u ukupnim poreznim prihodima.

PRORAČUNSKA NAČELA

-statistička (načela proračunske potpunosti, preglednosti, javnosti i jedinstva)-dinamička (proračunske specifikacije, ravnoteže, prethodnog odobrenja, godišnjosti i javnosti)Ciklična shvačanja proračunske ravnoteže su: teorije cikličnih proračuna, stabilizacijskih i sustavnog poreznog deficita.

SASTAVLJANJE IZVRŠAVANJE I KONTROLA PRORAČUNA

Faze sastavljanja su: incijativa, nacrt, prijedlog i usvajanje proračuna.Izvršenje podrazumjeva ubiranje proračunom utvrđenih prihoda i rashoda i trošenje istih u utvrđenim iznosima za utvrđene namjene. Kontrolu možemo podijeliti:-prema vremenu obavljanja (prethodna i naknadna)-prema predmetu kontrole ( zakonitosti i svrsishodnosti ubiranja i trošenja)-prema tjelu koje vrši kontrolu (upravna, institucionalna i parlamentarno skupštinska)

INSTRUMENTI RAZLIČITI OD PRORAČUNA

U ove instrumente spadaju: 1. državnu bilancu 2. državnu riznicu – trezor 3. ekonomski proračun 4. financijski plan

JAVNI ZAJAM

Potiče iz srednjeg vijeka i služili su za finansiranje rata a vraćali se iz ratnog plijena. To je najznačajniji nefiskalni prihod države, a temelji se na ugovoru između države kao dužnika i njenih vjerovnika (fizičkih i pravnih osoba). Vjerovnici daju državi određenu količinu novca a država se obavezuje da će istu količinu vratiti nakon određenog perioda uz kamatu. Koriste se za dugoročne projekte.

Vrste javnih zajmova:

-Interni i eksterni -Dobrovoljni, patriotski i obvezni javni zajmovi-Kratkoročni, srednjoročni i dugoročni javni zajmovi -Amortizacijski i rentni zajmovi -Produktivni i neproduktivni javni zajmovi

PRINCIPI JAVNOG ZADUŽIVANJA

Tri funkcije javnih zajmova: -funkcija premoščivanja - kapitala -expanzije

EMISIJA JAVNOG ZAJMA-direktna (kada država sama organizira upis zajma bez posredovanja financijskih institucija, -indirektna (uz posredovanje jedne ili više banaka najčešće putem bankarskog konzorcija

Zajmovi u odnosu na paritet- može biti emitiran na tri načina -emisija zajma po paritetu-emisija ispod pariteta -emisija zajma iznad pariteta

UVJETI I PROMJENE UVJETA JAVNOG ZAJMA

Prilikom emisije javnog zajma država je dužna objaviti uvjete zajma kako bi budući vjerovnici bili upoznati sa emisijom zajma. Uvjeti su: rok, kamata, konverzija i konsolidacija.

FUNKCIJE JAVNIH FINANCIJA U EKONOMSKIM CIKLUSIMA

-funkcija alokacije resursa (ostvaruje se pomoću tržišta i države.) -redstributivna funkcija (ostvaruje se mehanizmom javnih prihoda i rashoda.) -stabilizacijska -javne financije u funkciji ekonomskog razvoja -socijalna

METODOLOGIJA JAVNIH FINACIJA

Metode su: analiza i sinteza, apstrakcija i konkretizacija, generalizacija i specijalizacija, induktivna i deduktivna metoda, aksiomatska, komparativna i povjesna metoda, anketa, intervju i dijalektička metoda. U novije vrijeme tu su i: ekonometrija, modeli i suvremena ekonomska analiza. Metodološki pristup u javnim financijama zastupljen je i u kvantitativnom i u kvalitativnom smislu. Modeli služe da se na jednostavan način izraze složeni odnosi i tjekovi u kategorijama javnih financija

ZADOVOLJAVANJE DRUŠTVENIH DOBARA

Kod društvenih dobara granične koristi koje imaju dva potrošača nisu jednake pa suma graničnih koristi mora biti jednaka graničnome trošku (samuelson)

OPOREZIVANJE ČIMBENIKA PROIZVODNJE SA STAJALIŠTA PARCIJALNE RAVNOTEŽE

Porez na čimbenike proizvodnje (proizvođače) pojavljuje se kao otklon krivulje potražnje za njihovim uslugama nadolje, a krajnji ishod opet ovisi o elastičnosti ponude i potražnje. Kada se uvede porez po stopi EF/EC na bruto andnicu (nadnicu prije oporezivanja), neto nadnica djelatnika pada pomičući krivulju neto potraţnje iz DD u D'D'.

TEORIJE O PREVALJIVOSTI POREZA

-fiziokratska, klasična neoklasična, agnostička, elektička, sociodemokratska i moderna. Nepostoji porez koji se nemože prevaliti, a prevaljivanje se vrši u 4 faze: perkusija, reperkusija, incidensa i difuzija. Perkusija je prva faza u prevaljivanju poreza. Reperkusija je uţa faza prevaljivanja. Incidenca je po klasičarima posljednja faza prevaljivanja. Difuzija je po suvremenim teoretičarima 4. faza prevaljivanja poreza i ujedno 3. faza učinaka oporezivanja.

POREZNA NAČELA

-financijsko političko (podnačela su: dostatnost i elastičnost)-ekonomsko političko (podnačela su: pravilno odabrati porezne izvore, porezni oblici moraju se uskladištiti s ciljevima oprezivanja, porezni oblici moraju biti stimulativni i stabilni)-socio političko (podnačela su: univerzalnost i ravnomjernost)-administrativno tehničko (Zahtjev za određenošću poreza I Zahtjev za ugodnosti plaćanja)

GRANICE JAVNOG ZAJMA

Svaki novi zajam povećava dug države koja mora voditi brigu o posljedicama zaduživanja koje ima 3 granice: -optimalna -fiskalna -formalna

FISKALNA POLUGApokazatelj je čistog učinka fiskalne politike na nacionalni dohodak i konačnu potražnju u smjerovima sažimanja i širenja.

KRATAK PRIKAZ RAZVOJA JAVNIH FINANCIJA

Liberalizam do 30-tih godina, cilj mu je bio: maximalan profit i slobodno djelovanje tržišta, a Uloga drţave je minimalna. U liberalizmu cijeli automatizam jeste ''nevidljiva ruka trţišta'' koja omogućuje stvaranje sretnog pojedinca, što vodi sretnom društvu. Dakle, ako imamo sretnog pojedinca, imat ćemo i sretno društvo – realizacija preko ''nevidljive ruke trţišta''. Interverencionizam od 30-tih do 70-tih. Kriza u 30-tim pokazuje nesavršenost tržišta, u kojoj se naglašava aktivna uloga države u gospodarstvu, u centru je opet poduzetnik, a suština je da se putem države ostvaruje blagostanje. 60-ih godina dolazi do smanjenja krize, jačanja trţišta te smanjenja uloge drţave.U savremenoj ekonomiji smanjuje se uloga države kojoj ostaje funkcija regulatora. Zaključak U vrijeme kada je trţište dominantno, uloga drţave je mala, a u vrijeme krize, uloga drţave se povećava. Trţište-> kriza-> drţava-> smirenje krize-> trţište

ULOGA DRŽAVE U MJEŠOVITOJ PRIVREDI

1. Naglasak je na trţišnoj ekonomiji. 2. Država ima 4 osnovne funkcije države: - regulativna - alokacijska – redistribucijska – drţava - stabilizacijska 3. Sve funkcije usmjerene su ka postizanju stabilne stope gospodarskog rasta 4. Država uklanja manjkavosti tržišnog mehanizma

FINANCIJSKA DJELATNOST DRŽAVEZa realizaciju svih funkcija drţave potrebna su određena financijska sredstva koja se mogu ostvariti samo putem financijske djelatnosti drţave. Razlika između financijskih djelatnosti drţave i financijskih djelatnosti privatnog

sektora je u tome što se financijskom djelatnošću drţave zadovoljavaju javne potrebe, a financijskom djelatnošću privatnog sektora pojedinačne potrebe.

FISKALNI FEDERALIZAMPrestavlja financijske odnose između nosioca fiskalne vlasti na različitim nivoima unutar jednog financijskog sustava. Danas u svijetu imamo oko 200 različitih fiskalnih sustava

POJAM JAVNA DOBRA (DRUŠTVENA DOBRA)

Samuelson govori o 2 kategorije dobara: 1. uobičajena privatna potrošna dobra koja mogu biti raspoređena među različite pojedince 2. kolektivna potrošna dobra koja se koriste za zajednički interes

JAVNO ZADOVOLJENJE DRUŠTVENIH DOBARA

Teorija društvenih dobara osigurava racionalno objašnjenje alokacije i proračunske funkcije. Trţišna ekonomija predstavlja efikasnu uporabu resursa u osiguranju privatnih dobara. Kada je riječ o trţišnoj ekonomiji i privatnim dobrima, potrošači su ti koji sugeriraju proizvođačima što će se proizvoditi i oni te ţelje promatraju radi što većeg profita.

PRIVATNA DOBRA

Privatno dobro: dobro koje je rivalno i iz njegove potrošnje pojedinac može da se isključi

KOMBINIRANA DOBRA

Postoji razlika između privatnih dobara koja su konkurentna i društvenih dobara koja to nisu. Drugi dio kombiniranih dobara odnosi se na lokalne financije. Ovdje dobra nisu istinski konkurentna u potrošnji, čak kada ih u jednakim količinama koriste članovi određene grupe. Povećanjem broja korisnika opada kvaliteta usluge koju primaju korisnici.

DRUŠTVENO PRIVATNA DOBRA, USPOREDBA (privatna I društvena dobra usporedba)

Društvena dobra nisu konkurentna, a to značajno utječe: -Na efikasnu uporabu resursa, -Na način kako se to zadovoljstvo ostvaruje

Razlikuju se u tome što: - Kod privatnog dobra efikasnost zahtijeva jednakost graničnih koristi koje ima svaki pojednicas s graničnim troškom - Kod društvenog dobra granične koristi koje imaju dva potrošača nisu jednake - Suma graničnih koristi (granična stopa supstitucije) morala bi biti jednaka graničnom trošku (pravilo koje je postavio prof Samuleson) - Također se da zaključiti kako primjena istog pravila u vezi s cijenom, pri čemu je cijena koju plaća svaki potrošač jednaka graničnoj koristi, daje različite rezultate kod društvenih odnosno privatnih dobara - Kod privatnog dobra osobe A i B plaćaju istu cijenu, ali kupuju različite količine - Kod društvenog dobra osobe A i B kupuju istu količinu količinu, ali plaćaju različitu cijenu

JAVNI RASHODI

Javni rashodi predstavljaju izdatke koji javno-pravni kolektiv (država, fondovi, ustanove i sl.) čine u svrhu zadovoljavanja općih i zajedničkih potreba (obnova zemlje, obrazovanje, javni red i mir i dr.)

Osnovne karakteristike javnih rashoda:1. Javni rashodi su izdaci u novcu2. Javni rashodi su izdaci za podmirenje općih i zajedničkih poterba

Podjela javnih rashoda:Redoviti koji se podmiruju iz redovitih prihoda I izvanredni koji se podmiruju iz izvanrednih prihoda Produktivni ili rentabilni i neproduktivni .Osobni, Rashodi centralnih organa vlasti I Rashodi lokalnih organa vlasti, Novčani, .Investicijski

NAČELA JAVNIH RASHODA

-maximalne društvene koristi-umjerenosti-produktivnosti-pravilnog vremenskog raspoređivanja-podmirivanje po prioritetu i proporcionalnosti-štednje-pravnoga temelja

PODJELA JAVNIH RASHODA

-po vremenu (redovni i izvanredni)-po uticaju na stvaranje dohodka (produktivni i neproduktivni)-osobni i materijalni-cenralnih i lokalnih organa vlasti-novčani i naturalni-investicioni i transferni

JAVNI PRIHODIJavni prihodi (drţavni, fiskalni) predstavljaju ukupnost novčanih sredstava, usluga, materijalnih dobara, prava i sl., koja javnopravna tijela koriste za financiranje javnih, odnosno drţavnih potreba – rashoda. Javni prihodi mogu se sastojati od novca, usluga, raznih materijalnih dobara, određenih prava.Povijesni razvoj javnih prihoda: 1. Robovlasničke i feudalne države (U njima su primarni sadrţaj imali regali i domenski prihodi. Regali su prihodi koje je drţava stjecala na osnovu ugovora o zakupu ili na temelju poduzetništva. Domenski prihodi su bili osnovni izvori drţavnih prihoda u starom i srednjem vijeku)2. Suvremene države U njima regali i domeni nemaju neki veći značaj. Danas primarno mjesto čine dađbine. Najčešći oblici daţbina su: porezi, carine, doprinosi i pristojbe.) Osnove za stjecanje javnih prihoda: 1. Pravo prinude 2. Imovinsko pravo iz ugovora 3. Prava vlasništva

4. Prava iz retorzija 5. Prava iz nasljedstva

Klasifikacija javnih prihoda: 1. Prema vremenu pritjecanja (Redoviti I Izvanredni)2. Prema načinu stjecanja prava (Originarni (izvorni) i Derivativni)3. Prema karakteru vlasti u odnosima u kojima se kao jedan subjekt pojavljuje pojedinac ili društvo (Privatni i Javno-pravni)4. Prema subjektu od kojeg se ubire (Prihodi od fizičkih osoba (stanovništva) I Prihodi od pravnih osoba) 5. Prema financijskoj autonomiji i financijskom suverenitetu u sloţenim drţavama (Prihodi širih teritorijalnih jedinica I Prihodi uţih teritorijalnih jedinica) 6. Prihodi u novcu i naturi 7. Namjenski i nenamjenski javni prihodi

RASPODJELA JAVNIH PRIHODA

Uvjetovana je: organizacijaskom strukturom države, povijesno, nacionalno, vjerski, ekonomski i demografski. Postoje 3 teritojialna sustava u raspodjeli javnih prihoda: vlastitih, zajedničkih i mješovitih prihoda koji je u praksi i najčešći.

POREZI

Poznavali su ih i narodi drevnih civilizacija Babilona egipta rima i grčke i obično su se ubirali u naturi. U feudalizmu su bili veoma mali i mogli su se bez teškoća namirivati dobrovoljnim naturalnim prihodima. U kapitalizmu dobivaju veliki značaj. U savremenim državama prerasli su u stalan i najznačajniji prihod koji se ubire od građana za financiranje državnih rashoda. Početkom prošlog stoljeća njihovom primjenom ubiralo se samo 10% bruto nacionalnog proizvoda, dok je danas taj procenat 50%.Porezi su davanje realnih dobara državi radi zadovoljenja javnih potreba.

Pojmovno određenje poreza U znanstvenoj literaturi ima više shvaćanja. - Imperator Julije Cezar: ''Porezi su glavni posao osvajača svijeta.'' - Karl Marx: ''Činovnici i popovi, vojnici i balerine, školski učitelji i policajci, grčki muzeji i gotski tornjevi, civilna i rang lista, sve te tvorevine kao iz bajke sadrţane su u jedinstvenoj sjemenci, porezima.'' - Prof. Eheberger: ''Porezi su davanje realnih dobara (novca i naturalnih dobara) drţavama i drugim javno-pravnim tijelima radi zadovoljavanje javnih potreba od strane javnih vlasti koji se ubiru na temelju jednostrano utvrđenog načina i u jednostrano utvđenim iznosima prema nekom općem mjerilu.'' - Gaston Jeze: ''Porezi su davanja u novcu koje drţava ubire od pojedinaca na osnovu suvereniteta, definitivno i bez protunaknade, u cilju pokrića javnih tereta.''

BITNE KOMPONENTE POREZNIH DAVANJA (OSOBITOSTI POREZA)

Su: bitne i nebitne.Bitne su: derivatnost, obaveznost, nedestiniranost, ubiru se u općem javnom interesu, novčani porezi, nema protuusluge za plaćeni porez, teritorijalno načelo, nepovratnost

OPRAVDANJE ZA UBIRANJE POREZA

Postoji više teorija:

1. Sakralna teorija (ističe da je ubiranje poreza opravdano samo u slučaju da vladar ne može podmiriti potrebe države i svojih vlastitih domena)2. Teorija sile (opravdava se iz prava jačeg da zavede poreze nad slabijim)3. Teorija cijene (Po njoj se treba ponašati kao i svaki drugi gospodarski subjekt – nuditi svoje usluge, sigurnost i sl., a korisnici zauzvrat vraćaju protunaknadu u obliku poreza – cijene.)4. Teroija žrtve (država može tražiti od građana žrtvu u obliku plaćanja poreza.)5. Organska teorija (Po ovoj teoriji porezi se shvaćaju kao dužnost, kao građanska obveza)6. Teorija reprodukcije (Pomoću poreza država omogućava nesmetan tijek procesa reprodukcije.)7. Sociodemokratska teorija (Opravdanost za ubiranje poreza najčešće se traţi u općoj građanskoj duţnosti i ljudskoj solidarnosti.)

POREZNA TERMINOLOGIJA

Porezni subjekti -su osobe koje sudjeluju u procesu uvođenja, izvršenja ili plaćanja poreza, a mogu biti aktivni i pasivni.Porezni platilac -je fizička ili pravna osoba koja je dužna obračunati i naplatiti porez za poreznog obveznika.Porezni destinator -je osoba koja je od strane zakonodavca pozvana da plati porez.Porezna sposobnost- predstavlja ekonomsku moć poreznog obveznika.Porezni izvor- je iznos vrijednosti koji pripada poreznom obvezniku iz kojeg se plaća porez.Porezni objekti-predstavljaju stvari, promet, dohodak.Porezna osnovica -je vrijednost koja služi za obračun poreza, a razlikujemo paušalnu i stvarnu.Porezna stopa - Je dio porezne osnovice, a utvrđuje se u postotku

METODE ZA UTVRĐIVANJE POREZNE OSNOVICE

Indicijarna (na osnovi indicija), službena (na bazi činjenica), komparativna (na osnovu usporedbe s poreznom osnovicom nekog drugog poreznog obveznika koji obavlja istu ili sličnu djelatnost), direktna (metoda vlastite prijave) i indirektna ( prijave treće osobe). POREZNA STOPA

Je dio porezne osnovice, a utvrđuje se u postotku. Mogu biti: proporcionalne, progresivne i degresivne.

CILJEVI OPOREZIVANJA

Pored fiskalnih ciljeva postoje i nefiskalni ciljevi a to su: ekonomski, politički, socijalni i demografski. Fisklani cilj oporezivanja je osnovni cilj oporezivanja za sve drţave svijeta. Dosad nije nađen, niti se u budućnosti vidi drugačiji način od poreza da se dođe do sredstava potrebitih za financiranje državne obnove, javne sigurnosti, pravosuđa i drugih opće javnih potreba koje se javljaju u okvirima društveno-političkih zajednica.Ekonomski ciljevi oporezivanja Porezi se danas koriste I za uređivanje i održavanje harmoničnih ekonomsko-političkih odnosa u državi. Putem poreza može se izravno ili neizravno natjerati na željeni gospodarski razvitak, na uvjete financiranja, formiranje domaće štednje i sl.

Sociopolitički ciljevi oporezivanja Socijalna politika ogleda se u tome što će uvođenje ili ukidanje poreza djelovati na formiranje, odnosno ispravljanje odnosa u materijalnom poloţaju među stanovništvom (onim osobama koje imaju niska primanja).Politički ciljevi oporezivanja Porezi ponekad mogu imati i političke motive uvođenja, naročito za vrijeme i poslije velikih socio-ekonomskih poremećaja.Demografski ciljevi oporezivanja Porezima se mogu ostvariti ţeljeni ciljevi i na polju demografske politike.

Primjer: porez na samce, razni poticajni porezi za sklapanje brakova s ciljem povećanja nataliteta u bogatim natalitetno ugroţenim zajednicama

FISKALNA POLITIKA

Je dio gospodarske politike koja se bavi načinom prikupljanja državnog novca i njegovim trošenjem. Uz fiskalnu politiku instrumenti gospodarske politike su: monetarno kreditna politika, sustav i politika cijena, vanjskotrgovinski i devizni sustav, sustav i politike dohodka, izravni nadzor.

RIZICI I USLUGE SOCIJALNOG OSIGURANJA

Socijalno osiguranje osigurava rizike koji se pojavljuju u životima ljudi. Usluge socijalnog osiguranja nastaju radi: privremeno ugrožene egzistencije, trajnog umanjenja sposobnosti za rad, smrti osiguranika. Usluge se dijele: prema svrsi i prema oblicima.

NOSITELJI TERETA FINANCIRANJA SOCIJALNOG OSIGURANJA

Osiguranici, poslodavci i države

EKONOMSKI UČINCI SOCIJALNOG OSIGURANJA

Usluge socijalnog osiguranja danas nekoriste samo oni kojima je doista i potrebno nego i osobe koje su se prije same brinule za svoju egzistenciju, odnosno cijelo stanovništvo.

FINANCIJSKI UČINAK SOCIJALNOG OSIGURANJA

O njemu svjedoče podaci o udjelu izdataka za socijalno osiguranje u ukupnom bruto društvenom proizvodu koji se kreću od 12-15% u razvijenim evropskim zemljama.

PRORAČUN

Proračun je osnovni, mada ne i jedini, financijsko-pravni akt kojim se predviđaju i odobravaju prihodi i rashodi drţave, obično za jednogodišnji period. Postoje brojne definicije proračuna Osnovne

Karakteristike proračuna: 1. Proračun je pravni akt – o proračunu se vodi rasprava, javno u parlamentu ili nekom drugom predstavničkom organu. Predstavnički ga organ donosi u formi zakona natpolovičnom većinom, a u nekim drţavama i 2/3 većinom. Javno se i u cjelosti objavljuje, njegov tekst je dostupan javnosti. 2. Proračun je planski akt – njime se unaprijed, prije početka trošenja sredstava predviđaju drţavni prihodi i drţavni rashodi. 3. Proračun je jednogodišnji akt – vaţi samo za jednu godinu 4. Proračun je specifikum – pomoću njega se financiraju potrebe.

Pravna priroda proračuna:Proračun se sastoji od dva osnovna dijela 1. opći (Sastoji se od normativnog dijela i bilance prihoda i rashoda)2. posebni (je isključivo brojčani pregled)

Zadaci i funkcije proračuna:1. Klasične funkcije i zadaci u koje spadaju financijska i političko-pravna funkcija

2. Suvremene funkcije i zadaci u koje spadaju ekonomska, socijalna i plansko-kontrolna funkcija

PRAVNA PRIRODA PRORAČUNA

Sastoji se od 2 dijela: općeg i posebnog. Opći se sastoji od: normativnog i bilance prihoda i rashoda. Normativni dio sadrži pravne norme, pravila i razne propise. Bilančni dio sadrži ukupne sistematizirane prihode po vrstama i ukupne rashode po namjenama. Posebni dio je isključivo brojčani pregled koji sadrži namjenska sredstva i raspored rashoda po nositeljima.

ZADACI I FUNKCIJE PRORAČUNA

Postoje dvije grupe zadataka: klasične funkcije zadaci koje spajaju financijska i političko pravnafunkcija i savremene funkcije a to su ekonomska socijalna i plansko kontrolna funkcija.

Analiza računa javnog sektora

Može se vršiti na 2 načina 1.Proizvodni pristupJavna potrošnja označava sve državne rashode za dobra i usluge, sva plaćanja koja služe za nabavku tekuće proizvodnje, tj. sve ono što obavlja javni sektor. Javna potrošnja se orijentira prvenstveno na finalna dobra I usluge, kao i društveni bruto proizvod. I ovdje se pojavljuju intermedijarna dobra i usluge. Rashodi za dobra i usluge su:-rashodi namijenjeni za tekuća ili trajna potrošna dobra ( finalni rashodi) -rashodi za dobra koja ulaze u proizvodnju privatnih poduzeća ( intermedijarni rashodi)Teorijski u DBP bi trebali ući samo finalni rashodi, no u praksi je teško napraviti razliku između finalnih i intermedijarnih dobara. Transferni rashodi predstavljaju plaćanja zanabavku prije proizvedenih dobara.-nerobna plaćanja usmjerena prema potrošačima ili poduzećima -preko transfernih javnih rashoda povećava se potraţnja primatelja

 Kategorije od kojih se sastoje transferni rashodi1.Kotizacije za socijalno osiguranje (osiguranje nezaposlenih, plaćanjastarim i bolesnim osobama, zdravstveno i osobno osiguranje, primanjaratnih veterana..)2.kamata na javni dug3.transferi s ekonomskim ciljem (dotacije, subvencije)Transferni rashodi se isključuju iz DBP-a.

2.Prihodni pristupOvdje dolazi do izraţaja razmatranje pitanja odakle se financiraju drţavni rashodi? Iz poreza i to:-izravnih-neizravnihRazlika računa javnog sektora i državnog proračuna je u metodologiji obuhvatnakategorija javnih prihoda i javnih rashoda. Proračunsko zadovoljenje potreba Kod društvenih dobara broj sudionika  je obično velik. Bilo koji pojedinačni doprinos imatće veoma mali utjecaj na ukupnu ponudu. Ako ovo imamo na umu, potrošačima će biti u

PITANJA KOJA SU BILA:Model učinkovitog razmještanja privatnih dobara IMAPrivatna i društvena dobra usporedba IMA

Javne financije u sustavu društvenog računovodstva i analiza računa javnog sektora IMA Načini ocjenjivanja javnih rashoda IMA