Jeanne Cordelier - Bijeg s plonika

Pajkanu koji me zapitao zato, mogla sam odgovoriti da je to jednostavno zbog toga to mi je dosadilo da nas estero etkamo zube istom etkicom, natrljanom sapunom iz Marseillea to se usmrdio na umivaoniku; ili pak i zato to me ne oduevljava lov na stjenice. Zar misli da sam ja kreten ili tako neto? proderao bi se, krv bi mu navrla u lice, dok bi pesnicom mlatnuo po pisaem stolu i podigao kilograme praine. Od svega toga nita nisam uinila. Rekla sam to sam mogla mirnije: Jedan mi je ovjek zakazao tamo sastanak; ekala sam ga.Podrugljivo je nadovezao, a meu njegovim abljim kapcima sijevne ispitivaki pogled: Pretpostavljam da je i osamnaest ostalih imalo tamo spoj?Spustila sam glavu, prekopala po torbici i zapalila gi-tane s filterom. Nastavio je tipkati izvjetaj te mi postavljao pitanja na koja sam odgovarala ta sam mogla uvijeni-je. U tom trenutku najvie me zabrinjavalo to da me on ne bi razlikovao od ostalih; to bi mi ostavilo nadu. Znate, gospodine, meni je ovo prvi put, prvi...A njega boli glava, da znate u kolikoj mjeri! Je li me uo? Obuze me grozan osjeaj, kao da sam pesnicom dobila udarac u eludac, kad je rekao: Ako je tako, odvest emo te na fotografiranje.U mojoj je glavi to poprimilo odreen oblik, suspregnula sam se da ga ne moljakam, da se ne bacim na koljena: Molim vas, budite dobri, neu nikad vie, obeajem, kunem se.7Uh, to bi to bilo bajno! Koji bi to bio pad mog ugleda u oima kolegica! Zbog jednog asa slabosti morala bih iznova izgraivati svoj dobar glas; sreom sam se sabrala i prozborila kroza zube: Grijeite, uvjeravam vas, pa vidite da nisam odjevena kao ostale!

Racija je sprovedena poetkom veeri; budui da sam odmah dobila muteriju nisam imala vremena da se presvueni pa sam na sebi jo imala graansku haljinu, dok su kolegice ve odjenule umjetniku.Moj pajkan nije se udostojio zadrati na tim odjevnim sitnicama. TAP-TAP! Zakljuak na dnu gusto ispisane stranice, previe gusto po mom ukusu. Zaujem: Dobro, u redu! Moe izii, prijei emo na drugu!Ta arobna formula nije odmah dola; moj cajo preita-vao je ono to je napisao! Iskoristih to vrijeme da bacim pogled na kolegice koje su zauzele ostala tri pisaa stola; Kim je odgovarala automatski, otpuhujui dim iz svoje su-perduge marlboro u facu pajkanu koji ju je presluavao.A Pascale se grozno uspaniila, njoj je to bila prva racija, kao i meni, s tom razlikom to sam ja punu godinu dana izmicala toj pogibelji! Pascale je juer zapoela. Znate, postoji neto to se zove emocionalni ok. im smo uli u hodnik na Quai des Orfevres, poela je piati, stojeke, hodajui: istinski potop, plakala je i piala, a ostale su se smijale, i ja sam se smijala da nas ne snae ono to je snalo nju.Kasnije su nas smjestili na klupe u prljavoutom hodniku, da saekamo sasluanje. Pascale je plakala sve jae, govorei da nipoto nije smjela, primiui prema Brigitte svoje lice zamagljeno suzama. U tom trenutku ostale je opila trta: Pogledajte, no, pogledajte ovu pizdau ta nee izdrati, zbog nje emo u uzu, to je jasno kao sunce!8Sve su govorile istodobno, ne osvrui se na dva manekena* koji su se ukorijenili u uglu vrata. Nepovjerenje je ustupilo mjesto uznemirenosti... uj, to je tebi? Zar eli da se naemo na ulici zbog. tvoje gluposti? Saberi se, tako ti boga! ace e ti pokazati tvog vraga, nije ti sad vrijeme da izigrava nevinace, nipoto ne zaboravi ovo: tamo si se nala sluajno, imala si spojak s tipom kojeg si srela ispred kavane. Zove se Georges, Jacques, kako eli; osim njega nikoga ne poznaje, nikoga. Jasno! Nikakva soba se ne plaa, nikad nisi vidjela nijednu od nas! Kuplerica ne postoji, nema pojma tko su to-lovci! Vai?Novakinja je potvrdila glavom i sakupljala slinu to joj je tekla po zgrenim rukama. Zone je iz torbice izvadila rupi. Dosta, obrisi nos! Zapalila je dvije gitane s filteromi te mi jednu pruila: Pomoli se da ona ne propjeva!Oe na koji jesi na nebu, ostani gdje jesi, a mi emo' ostati na zemlji koja je katkad tako lijepa... Opet sam sve pobrkala! Katekizam i Prverta, srednju kolu i bordel. Zapitala sam France da li se boji. Nikako je nisam mogla zvati Zone. Odgovorila mi je da ne voli ptice, a da ih ima u Saint--Lazareu.Prozivka je poela po abecednom redu, naa lica su se-istegnula prema sanjivom glasu deurnog: France, kako se zove? Derain Martine. Smijeno kako se nikad nismo sjetile da to jedna, drugoj kaemo! A ja ... Marie Mage. Pa i da smo se sjetile, emu bi nam to koristilo, a?Ve sam htjela neto nadovezati, ali onaj glas nam nije dopustio. Zone se ve udaljavala, njezine potpetice odluno su lupkale po ploicama. Zatoenica crne haljine, koju sam joj darovala prije godinu dana, ieznula je iza vrata. Pascale je-sveudilj plakala, zarinuvi glavu meu koljena.Sada je promatram iz krajika oka, i mene zabrinjava ono to bi mogla rei. Kraj stola u dnu Valrie prasne u groho-* Maneken = policajac u uniformi9tav smijeh, napola prilegnuvi na pisai stroj, kune se da nema podvodaa. ujte, molim vas, pa ve me dugo poznate, vie mi ne biste smjeli postavljati takva pitanja, kurvam se za vlastiti raun, za svoj ef, vie ne mogu izbrojiti koliko ste me puta pokupili. Uvijek ista pjesmica: kako se zove tvoj kupler? Nemam ga, sto posto ga nemam, morali biste promijeniti pjesmicu.

Prolazi rukom kroz svoju oksidiranu kosu. Nisam udata, sama sam, franci koje zaradim idu meni, za moje zadovoljstvo.Ogoreni inspektor je oslobaa bez imalo udvornosti. Ona mu pod nosom mae torbicom: Za svoj raun, pa svialo se to vama ili ne! Istodobno izlazimo iz ureda dok Pascale drui skupljastvarice iz svoje torbice koje su se rasule po stolu.U kavezu koji nam je nametnut, ima klupa, samo klupa. Nas devetnaest saekuje zoru. Pascale je prestala plakati, u zboru je tjeimo: premostila je prepreku. Postala je dostojna naeg najveeg potovanja: Sve smo mi to prole, dobro znamo da to nije ala, pogledaj malu Sophie, i njoj je ovo prvi put.Nadimam grudi, dugo mi je vremena trebalo pa da me one prihvate! A jesu li me uistinu prihvatile? Zone me mune laktom: Bitno je samo prvi put! A onda tie... Zna da sam u govnima, zadrat e me. Oe mi donijet pljuge? Zato e te zadrati? Maloljetna sam. Zadrat e me u Saint-Lagou.* Zadrat e te? Kako e te zadrati? Zadrat e me! Nemogue! Sluaj, suknut u ti svoje isprave da se otkai. Rei u im da sam ih izgubila i to e proi! Valjana si ali aava! Ne, Franzie, ne elim da ostane, snai emo se. Meni je svejedno, ne bojim se.Pripalim dvije gitane, pruim joj jednu. Cynthia vadi pletivo a za njom i ostale, igle se blago sudaraju u noi. U* Saint-Lago = Saint-Lazare10grlu mi je udna knedla. Josiane, Kim, Muriel i Svlviane uzastopce sijeku karte. Poinje partija. ini se da Pascale spava, glava joj se skotrljala na Brigitteino krilo, o njoj ne znamo nita osim da je ena broj dva. Saaljivo skreemo poglede u pravcu dua PascaleBrigitte. Krupna ena je zadovoljna, teku crnu kosu zabacila je unatrag. Pretilost i jedanaest godina na ploniku daju joj neuobiajenu sigurnost. Njezina seka poloila je ispit; reklo bi se da se vie nieg ne plai. Alaj e se ponositi njezin ovjek!U kutu za kartanje padaju psovke. Josiane ustaje i baca svoje karte prema stropu. Kim i Muriel povedu se za njom. A da malo brbljamo s Dunaveom, sigurno je ovjeku dosadno.irom je raskrilio ruke, noge mu je upila polutmina, tijelo je priljubio uz reetku, ne mie se, kao da ga je udarila strijela nebeska. Josiane se javlja prva: Hej! Brko!uvar ee svojim krupnim crvenim oima po bijelim dojkama. to radi tvoja enica dok ti ovdje pizdi? Spava. Pametno bi uinila da i ti spava! Upada Mu-Mu: to misli, je li ti dokurilo da radi ovaj posao? Opipaj, maco, opipaj odgovara Dunave primiui se reetki, zabacivi kapu. Ima on jajca, cure, i to velka, ko pastuh! Mir, mir! Pa ja sam u slubi, je 1' da? Sjednite na svoje mjesto! Ne prisiljavajte me da sastavljam izvjetaj! Shvaam, izgarate od udnje kad vas ovako zatvore, ali ipak! ... Ti, mala gaduro! Da, ti, plava, odmakni se, zamalo si mi otrgnula dugmad! Ne, bez ale! Dat u vam ja pijace u obliku piva, tako da znate! Uh, to imaju vrue dupe ove enske, ti boga! Sreom je ovdje reetka, je 1' da, Dunave? Inae bi morao trtariti za svoje obiteljske dragulje! To se ne upotrebljava i iz toga ne vrca plamen! Oh! to je prosta ova Muriel! Daj mu mira, Mu-Mu! Ovu no nemojmo izazivati, i ovako smo dosta u govnima naredi

France.Odjednom postaje tuno, kao da zrakom rominja kiica; naravno, mnogo puta sluala sam o hapenju, o beskonanim satima provedenim na policijskoj stanici, leeke ili sjedeke na klupi, ve prema raspoloivim mjestima, prema broju pohvatanih djevojaka; naravno, znala sam da u i ja jedne noi tamo prenoiti, puna nade i straha da ta no nikad ne nastupi: i evo, tu sam! Ne shvaam kakav sam ugovor upravo potpisala: imaju moj dosje, do ivota, do smrti, notorna prostitutka. Prekrivi oi dlanovima, nastojim izbrisati svjetlost flea: lice, profil, profil, lice! Glupost, nikako nisam mogla suzdrati osmijeh. Koliko li je fotografija potegnuo onaj pajkan s ptiicom? U koliko primjeraka e me raspodijeliti? Gdje? Do kada? Hoe li jednoga dana postojati nain da unitim te fotografije gdje crna ploa slui kao pozadina?Prezime, ime, datum i mjesto roenja, kao da nije dovoljno moje lice! Bile su im potrebne pojedinosti, ist posao, precizan, ali ipak ne dovoljno, to bi oduzelo mnogo vremena, vie vjetine, veu plau! Nema naina da se izbriu ova svjetla, odasvud mirkaju, trebalo bi se isplakati, a ovo nije ni vrijeme ni mjesto.Uostalom, kavez je ponovno oivio, Josiane i Muriel latile su se skupljanja klupa od kojih e podii estradu, pletaice kmee; da ih uutkaju, obeae im nezaboravnu predstavu.Muriel priapne Zoni na uho nekoliko neujnih rijei, a glasno ree: Izvlai se kako eli!Pitam o emu se radi. France ne odgovara. Stoji uz reetke i oslovljava Dunavea: Hej! Rene-Louis!uvar je mjerka, bez iznenaenja. Zar ti nikad nisu rekli da si slian Lafforgueu! Pojma nemam tko je to! Kako ne zna? To je pjeva! Luda stvar! Ima istu facu kao on, ba me udi da ti to nitko nije opazio, to je nas, moje kolegice i mene, zapanjilo od prvog trenutka, a pogotovo tvoji brci, isti su kao njegovi! O tom smo se doaptavale.Dunave se smjeka i lagano die kapu, u oima mu vrcaju ute i crvene iskre, uje se potiho pucketanje, ak postaje malko toplo, njegova krupna apa kojom okruuje eljeznu12ipku posve je blizu Franceine ruke, a France je tako malena da bi gotovo mogla pobjei kroz reetke. Sluaj, Ren-Louis, zna da pipkanje brka deurnog pajkana donosi sreu!Dunave se usta mu rairena u zanesen osmijeh klimavo primie; mi u kavezu pretvaramo se u oko i u uho, osim njih nekoliko vatrenih pletaica pravog boda. Onda, doputa mi da ti ga taknem? Kunem ti se, neu ti ga povui, ruke su mi njene, njene... Njene, njene zagori zbor.Dunave priljubi lice uz reetku, ipke mu se zarinu u obraze, stvaraju valove na njegovoj mecgavoj koi, njegovoj koi koju ve odavno nitko nije milovao kao to je sada miluje France. Vrue ti je, ribice moja apue ona dodirujui riu usnu sav si mokar, nikome ne pada na pamet da te ovako mazi, sigurno si zadovoljan kad se svue gol! Zadovoljan, zadovoljan, zadovoljan nadoda zbor. Ajde, a sad mi daj puzdru, malo drkanja nikome ne kodi, a to bi jako veselilo moje kolegice, one samo to ekaju! Istina je, Dunave, ne moemo vie izdrati! Pa i mi emo drkati ree Muriel te se razgoli sve do pupka. Sve dok ne doemo u raj nadovee Josiane, a ruku je ve gurnula u svoju nogavicu. Uivat emo u zboru, je 1' da, Ren-Louis? To te nee sprijeiti da napreduje u inu, a to e ti hebeno goditi, i to sve gratis, na troak policije! Priblii se, jo, tako valja! Da, ribice moja, danas ti je Nacionalni praznik, ako hoe!Zone ziba rukom izvan reetaka, cijelo joj tijelo podrhtava u ritmu ruke; pletaice ostavljaju igle i isputaju klupko. Vrue je, mirno i vrue. Dunave, rukama grevito zgrabio reetke, ne ini nikakav pokret da zadri svoju kapu koja se skotrlja na pod. Sklopljenih oiju, jednim se zaletom popeo do

vrha hijerarhijske ljestvice na Quai des Orfevres! Unaprijeen je u komesara, dok mu se tamnocrveno lice oputa uz reetku. Tako, samo nam je jo ovo trebalo! Kratka tiina, dubok uzdah.13 Bravo, Zone, pobjeda je tvoja.France trai rupi, Pascale joj u smijehu prua onaj u koji je prije nekoliko sati toliko plakala. Jo malo pjevamo, mnogo se smijemo, jedan red pravo, dva reda krivo. Dunave nas na drugoj strani reetke vie ne uje; opruen na jedinoj klupi u hodniku, spava, mrtav hladan. Trebale bismo slijediti njegov primjer, dremuckati ako ve ne moemo spavati, u oekivanju da se okona no, ali to je druga stvar. Naslo-nivi elo na mlako Franceino rame, irom rastvorenih oiju mislim na Gerarda. On e doskora shvatiti da su me pokupili, osim ako se ne vrati tek oko sedam ili osam sati, drven od viskija, kao to mu se to esto dogaa, i nastojim-se uvjeriti da e mu biti teko, da e mu malice biti teko, ali mi ne uspijeva da u to vjerujem. Boli njega don to je noas sa mnom, kao to ga boli don za mene im vie ne predstavljam zaradu. ak, ako dobro promislim, injenica to su me zaveli u tefter moda e mu goditi. On je sposoban da mi kae, uz podrugljiv osmijeh: Evo, dakle, malo moje! Sad si prava ena, dokazala si se!Dokazala sam se! elim se dokazati udarajui glavom o reetke. Ali, lake malo, Sophie, ne gubi ivce! Tvoj film je za kasnije, za drugo mjesto; razoarala bi mnogo ljudi, poam od sebe; ostani mirna, odbij razmiljanja snanim udarcem cipela, kmei ako hoe, ali neka to nitko ne zna! Budi na visini, zna!Ti si ena makroa koji poinje biti poznat u Parizu zahvaljujui tvojoj lovi, zahvaljujui dareljivim napojnicama to ih on daje barmenkama u lokalima kod prijatelja. Nije sad trenutak da klone! Mora uvati svoj dobar glas, zapamti to! A zbog ega druge spavaju? Zato i one ne razmiljaju? Hej! Cure, probudite se! Pjevajte, prdite, govorite prostaine, samo neto radite, potpuno sam sama! Ne ostavljajte me na cjedilu, vi krdo krava! France, Franzie, spava li? Aha! to eli od mene? Je li nam jo ostalo cigareta? Jedna, sauvala sam je za kasnije? Pui ti se? Da, popuit emo je nas dvije, ako eli. to tvoj kae kad te pokupe?14 Uglavnom hre i nita ne primjeuje, sve ovisi o tome to on ima u planu. A osim toga, zna, dugo je vremena takav! Zato? Zabrinuta si za svog djedu? Malo! Ne uzrujavaj se, oni se priviknu na to bre nego mi.. Daj uzmi, pee mi ruku! Zavrni dim, najbolji, lepravi. Franzie, jesi li ve mrkala burmut? Jesi li poludjela, a? A moja baka je mrkala! Pusti svoju baku, pokuaj oriti. Ne mogu. Misli da imamo izgleda da nas noas prebace u Saint-Lazare? Sluaj, ne valja ti sanjat u bojama, ako sve bude dobro, ovdje smo do sutra u podne, tako da zna! Sad me pusti da orim, meni se ne uri u Saint-Lago!Zatvara oi, drolja jedna, sva se sklupa, stisnuvi torbicu na svoje mrave grudi. Kruim pogledom po kavezu, posvuda knjavaju, neke ak sanjaju i mekolje se. Moram odagnati misli pod svaku cijenu, pod bilo koju cijenu. Gospodine, gospodine!Dunave gunajui kree na etvrti poziv, djevojke tiho-hru. Gospodine, htjela bih se popikiti, molim lijepo! kripa eljeza, uzdasi, vrata se otvore, kripa eljeza; idemza Dunaveom prljavim hodnicima i vuem noge. Po smradu osjeam da smo stigli na cilj promenade, na petnaest metara zaudara amonijak. Dunave zijevajui gurne vrata. Ovo su uavci,

kao u mojoj stambenoj zgradi. Guram prljava vrata, Dunave ih gura u drugom smjeru. Ako se ne varam, to znai da ova vrata moraju ostati otvorena. unem, pi, pi, nita! Moda ako povuem lani? Sledim se pri pomisli da e mi voda poprskati stranjicu.Nestrpljiv je moj straar, zaklela bih se da je nestrpljiv gledajui ga kako se klati lijevo desno na svojim gumenim potplatima. Prodana duo, truli, profiteru, vratit u se na svoju klupu, a mjehur nisam ispraznila. A ona knedla je jo tu, putuje mi izmeu grla i pleksusa.Pa da, moram plakati, sada! Suuesnika sjena sve skriva, zarivam pesti, daleko, vrlo daleko, u upljinu svojih oiju.15Nije istina da suze izbljeuju boju oiju! Ja u to vie ne vjerujem, to su prie za malu djecu. kripa eljeza, vraam .se u kavez u kojemu djevojke knjavaju, jedna preko druge. U jednom kutu, zgrene na podu, apuu dvije djevojke, jnoje mjesto je zauzeto. Odlaem torbicu na pod, sputam na nju glavu, noge mi skliznu na beton, hladno je, ja upuujem svoje misli prema krajevima bez utjeha.Crna marica s mukom se vue kroz zakreni bulevar Sebastopol. Na plonicima tisue ljudi-mrava milje u svim pravcima; iz kioska u kojima pre krumpir die se vonj zagorjele masti; a miris sendvia s enjovkama to su ih deurne pelerine koji sjede sprijeda u kolima upravo izvukle iz svoje torbice od plavog platna, podsjeti me da od sino nemam nita u trbuhu. A oni bestidno deru. Nama istim ritmom navire slina na usta. Malo prije, kad smo proli ulicu Rambuteau, sat je pokazivao jedan sat. Koliko je vremena mogue izdrati bez jela, bez spavanja?Zbog otvorenog prozora propuh mi udari u iju. U toku jutra podvrglo nas novom sasluanju s drugim pajkanima, ponovno su nam prekapali po torbicama. Murija koji se za me pobrinuo, zaplijenio mi je turpiju za nokte i tubu optali-dona pa ih brino stavio u omotnicu na kojoj je napisao moje prezime i moje ime te mjesto na kojem su me pokupili. Te stvari vjerojatno vie neu dobiti, na svaki nain, to mi je svejedno. Ah, da! estoko je navalio da dozna moje umjetniko ime, pravila sam se da ne razumijem. Zapitao je da li ga smatram kretenom! asna rije, kod njih je to manija! To mi je sino dobacio i njegov kolega kad sam odgovorila da ne radim za novac. Bilo kako bilo, djevojke su slone: Ovo smrdi na govno!Dva sasluanja, to nije normalno. Josiane tvrdi da se oni pod svaku cijenu trude da nam razbiju kuu, to je oigledno. To joj predstavlja probleme, ovo je njezino prvo mjesto, ne mie se ve jedanaest godina odatle. Zone i ostale kau da su oni uzeli na zub mueve i da se stoga pripazimo policijske prismotre da nai djedi ostanu na slobodi. France je udata za Korzikanca, veli da oni ele pritisnuti mueve, jasna stvar! Neka vele da je ovo samo zastraivanje,16potez da kuplericu Pedro podsjete da je njezina dozvola za rad valjana samo do izvjesne toke te da bi bilo poeljno da ona smanji svoju djelatnost. Veteranke izjavljuju da je devetnaest djevojaka u Saint-Louisu, udo nevieno. Stara je imala vee oi nego eludac. Prijeti opasnost da to svi skupo platimo. A druge, optimistinije, misle da je ova akcija zaguljena do daske. Cilj joj je da ostale kuplerice povjeruju da Pedro nije zatienija od drugih.A Kim dri da je i bilo vrijeme za raciju! Kue na broju 16 i 3 u ulici de Douai bile su lani zatvorene est mjeseci. Ulicama Pigalle, Victor-Masse, ulici de Douai, ulicama Fontaine i Frochot bilo je nemogue prii. Djevojke koje bi andari hapsili etiri-pet puta tjedno, emigrirale su prema Gradskoj trnici, obuzete gaenjem. A u Saint-Louisu djevojke su radile punom parom.Pedro je tada dola na glas kao pederaa to u jeziku podzemlja mnogo znai. Ugled kuplerice zahvatio je njezine pitomice. Stoga je bilo poeljno, kad vam druge djevojke postave pitanje: Gdje radi? da ne imenuje Saint-Louis, osim ako nisi mazohist ili ako nema keerske miice.Sada se truckamo po bulevaru Poissonniere, manekeni preivaju. Haluciniram. Iza isprepletenosti reetkastih prozora gledam nebo to ga probada blijedo sunce, vidim kako nebo polako, posve polako, tee na sive krovove. Ovakav Pariz volim. Marica vie nema odreeno odredite, manekeni izbace svoje pranjave pelerine kroz pritvorena vrata, slijede njihove kape, a i njihovi revolveri, njihove futrole odskau na ploniku, a danguba ih zastraeno gleda. Crne haljine kolegica araju se raznobojnim cvijeem, cipele se pretvaraju u pagerice, torbice su sad tek upletene koarice, prozori su se otarasili svojih reetaka, poveavaju se, lane trepavice odlijeu u mlanom propuhu.

Naposljetku prodire i sunce, podlona krema se povlai i ustupa mjesto prirodnoj preplanutosti. Kreemo Zapadnim auto-putem, kosa nam vijori na vjetru. Uskoro e doi polja, dine, more...2 Bijeg s plonika17Posve malkice vie udesno, ne, lagano ulijevo, nije nita bolje, moda ako vie zarine iglu. Bez rezultata. Dakle, kopkajui, okreui, mrcvarei s veom gorljivou, nai e nju, prduu s cvikama, sadisticu! Palac mi je zatoenik dlana, vrci prstiju su mi ljubiasti, miica mi je stegnuta do daske, i tako pratim barbarsku igru injekcije u potrazi za svojom ilom, onom pravom. Ona krgue zubima! Gadura! Kladila bih se da joj nitko nije toliko odolijevao u cijeloj njezinoj karijeri mesarice. Krv eli ta enska. Bijesno se upela oko toga dok meni crni zastor zamagljuje oi; da, past u u nesvijest! To je gotovo dobro! Zidovi, k meni, zemlja me naputa! U Saint-Lazareu nema konjaka ni miriljivih soli, nema octa. Bude me amarinama u lice. Gdje li sam? Cabourg*, dine, more ... Hajde, penjite se! Skinite gaice!to, moje gaice? Da, moje gaice! Ne, moje gaice! Ne nosim ih kad radim! Djevojke smatraju da je to antihigi-jenski, ali ja mislim da je to praktino! A osim toga, to jo nije zloin. Dobro, tu sam! Tako, jo vie savijte noge! Rairite ih, hajde, rairite!Ona to koristi da mi dodirne unutranji dio bedra, maui svojim nenamazanim speculumom. Hladan je i boli me, ona svjetlucavost to bljeti iza njezinih naoala saopava mi da ona samo eka da gunam pa da mi zadovoljnim tonom odbrusi: Nagledala sam se ja njih, pa i gorih! Stoga stiem* Cabourg, kupalite, na La Mancheu u kojem je esto boravio Proust.18vilice i otvaram svoj trbuh u koji ona uvlai neku vrst duge plosnate igle. Prpalica jedna!A sada, sretna, ona vitla iglom po stakalcu. Oputam se. Prerano! Ona opet trai! Rairite noge.Sumnjiva mi je, zacijelo je lezbaa, stalno proklinjem trenutak kad sam pojela svoje krvne pretrage: to je neoboriv dokaz da se prikazem kao poetnica. Ona mijea po stakalcu. Vie se ne usuujem pomaknuti. Gotovo, malo moje! Moete sii! Skaem sa stola. Gdje li su ostale?Cure su u hodniku, po klupama istim kao sino. Sve to pripada administraciji je slino: runo, tuno i bezlino. Kolegice su iznakaene a vjerojatno i ja. uj, Sophie! Je 1' istina da si pala u nesvijest? To nam je rekla Valerie!Pokazujem svoju izrupianu desnu miku, djeluje upeatljivo. Zgruana krv potekla je sve do runog zglavka. Usprkos umoru odjednom se dobro osjeam. Uspjela sam provercati kolonjsku vodu veli Syl-viane. Sakrila sam je u grudnjak! Doi sa mnom u zahod!Spremam se poi za njom kadli mi u glavi zacilinka zvonce: cin-cin. Pogledom obilazim klupe, nedostaje jedna vana osoba. Gdje je France? Gdje je ona?Oho, to je sad tu smijeno? Zar sam vrisnula? Zar moda krvarim na smrt kad me one tako odmjeravaju? Zone su zakaili u stanici za malodobnice, moglo bi joj ovo biti gadno! Sudac za djecu digao je dreku, da zna! Pogotovo zato to je to njoj ve drugi put. Zatraila je da je ti posjeti, ne eli nijednu drugu. Nadodala je da ti zna komu da javi i da im izie ode tamo, i da ne zaboravi da e te oni moda pratiti!France, a ja zaboravila, jadna France! Morala sam joj dati svoje isprave. Moda bih je uspjela nagovoriti. Umjesto toga ja sam zaorila sluajui baljezganja djevojaka! Sada doi! To moramo oistiti! I prestani cviliti, time nita nee postii.2*19Posluno idem za Sylvianeom, usred bezbojnog hodnika, prema latrinama, odjednom na leima

ubitano osjeam zamorne sate koje sam odvalila. Poput neke teke zvijeri koja grevito grabi, goleme prugaste make, poput himere iske-ene face koja se tamo ugnijezdila, na propuhu, onda kad smo vozili prema moru. Kasnije u je pokuati pripitomiti! Preputam ruke mlazu svjee vode i izbjegavam ogledalo iznad umivaonika. Od rimela su mi ispod oiju nastale sive .mrljice, s obraza mi je nestala podlona krema: ne izgledam dobro. Ne mii se! Moda e te ovo malko pei, ali to se mora uraditi!Sylviane savjesno prelazi po ozlijeenom mjestu. Nisam je smatrala sposobnom za to. Zna, postoje izgledi da ti od ovog ostane brazgotina. Ja bih nju odalamila u gubicu, evo!Dok je sluam, vjerujem da je potpuno sposobna na itakvu reakciju. Sylviane ima trideset godina, via je od mene za dobre dvije glave, njezina silueta je impozantna, a lice s kojeg se juer u kavezu potrudila skinuti minku, djeluje spokojno, a kao glavno, manje iznureno od moga, iako sam devet godina mlaa.Trinaest godina biznisa iza lea, nitko to ne bi povjerovao. Bila sam zablijetena njezinom linou, ona je klasa, kao to kau ostale. Ona je plemenita gospoica, potjee iz visoke napuljske buroazije. Kada je u devetnaestoj godini na plai u Amalfiju srela Gilberta, smatrala ga je aristokratom. Na alost, na njemu su plave bile samo oi. Prekaljeni makro, deronja, zamijenio je sentiment novanicama od deset tisua koje zauzimaju manje prostora a toliko su unosnije! On vodi nekoliko poduzea i ima ozbiljnu podrku. Sylviane, kurva, majka i poslovna ena, suprotstavlja se nepogodama a da ni okom ne trepne. Nema smisla zapitati je zato ne misli na to da se povue. Ona odgovara, ustima naduvenim od samouvjerenosti, da nema elje da zahiri meu etiri zida u aveniji Raymond-Poincar.Ostale su me brzo uputile u stvar. Nakon nekoliko dana izdano sam se obavijestila o ivotu svake od njih, i o ivotu Sylviane. Iza te lijepe nehajnosti nazire se pedesetogodinji despot, stara muterija, koja, kako izgleda, polae na nju20prava, i kojemu Talijanka irom otvara brani krevet. Tako je Gilbert prisiljen da nekoliko sati provede meditirajui u ormaru, okruen haljinama svoje bolje polovice. Obino bih se nasmijeila pri pomisli na to. A sada gledam tu visoku djevojku koja se nadvija nad mene poput majke. Obuzima me elja da se zgurim uz nju, da joj viknem koliko sam oajna, da je zapitam zbog ega, na koncu konca, ona tako divljaki odbija da abdicira. Ali, i ovoga puta preteklo me vrijeme, ona zabacuje svoju riu kosu, njezin pogled ponovno postaje dalek. Sad si ista, idemo tamo!Idemo tamo. Naa odsutnost, pa ma kako kratka, omoguila je kolegicama da munu mozgom. Pod perikama napeto razmiljaju. ak bih rekla da pue stanovit buntovniki vjetar. Muriel krupnim koracima ide unaokolo, a u dlanu joj poskakuju dva svijetla kljuia. Djeluje ozbiljna i odluna, ostale se za njom povode. A sad se moramo sloiti o temi! Budui da su bili toliko blesavi da ostave kljueve u vratima, na nama je potez! Sigurno imaju dvostruke kljueve. Nita zato! Zapuit emo kljuanice! Tko ima vaku? Mu-Mu pobere dvije vakalice i napui usne. A da vaemo papir?Zadivljujui rezultat! Nai otri zubii vrijede kao deset strojeva za obrezivanje papira. Zapuile smo rupe. ak uguramo ispod kreveta, u pukotine, gotovo nam je ao to nema jo vrata. Claudie koja uvijek ima kasno paljenje, prua kuglicu, pripremljenu, okruglu i istu. Mu-Mu je prezrivo gleda. Michele, dodaj mi svoju cipelu, ti nosi najvie potpetice. Jojote, dobaci mi svoj rubac.To govori Kim, odluila je da kidne. Sada posluje strpljivou svojstvenoj njezinoj rasi, cipelu je brino obavila tkaninom. Svojim oima u obliku polumjeseca mjerka mjesto na prozoru na koje e udariti: udara, udara i udara dok mi pjevamo, tapui rukama i nogama, ne prejako, tek toliko da je pokrijemo. Staklo prsne: ljupki prasak slobode! A sada ti, Svlviane, brzo!

Naa Talijanka je plea ta. etveronoke na klupi prihvaa teret bez prigovora.21Kim uzlijee, opijena ptica! Istodobno za njom odu njezina torbica i cipele. Dobrovoljno sam se prihvatila ovog posla koji me uzbuuje. Skoit u posljednja. A sad ti, Jojo, podigni haljinu, razbit e zube! Mii se! U govna! Razbija mi ruke i noge! Ne, ja ne idem! Ovako skockana neu prijei ni dva metra, a oni e me opiti! Ba si pizda. Skoi! No, skoi!Josiane nespretno skoi, prodoran vrisak probode nam ui. Ispustim njezinu torbicu i cipele. Nije prola ni minuta kad spoznam nesreu! Svlviane dae, kria joj se povijaju. to je?Evo to je: Josiane se slupala dva metra ispod nas i rukama se dri za nogu. Ne vidim joj lice, ali zacijelo je bolno. Primjeujem samo njezinu plavu glavu koja se trza u isprekidanom ritmu suza. Ne die lice prema nama, ne trai nikakvu pomo. Ve je poalila zbog svog vriska, zariva ga u grlo u iekivanju da i ostale skoe te da se udalje. Za nju vie ne dolazi u obzir da kidne, bila je to prijatna zamisao koja bi joj omoguila da se vrati kui, da se uvali u vruu kupku, ne da jede, ne, nego da odmah zatim zaspi. Zaspati, oh, zaspati! Od juer je o tome govorila: samo da opet bude u svom krevetu, na svojim svjeim plahtama, da protegne ruke i noge, lica namazana kremom. Ona to moe jer spava sama! Naime, njezin ovjek izdrava deset godina u Melunu! A umjesto toga lei na tlu u betonskom dvoritu Saint-Laza-rea, bosonoga, bez isprava.Nemam vie hrabrosti da skoim, ni zato da joj pomognem ni zato da pobjegnem, nemam vie hrabrosti ni za to, osim da siem. Sigurno se ozlijedila. to da radimo? Moramo ih obavijestiti, ne smijemo je ostaviti ovako! Moda je slomila nogu! U govna! Ja sam ba htjela zbrisati! A tek ja! A i ona! A Zone? Misli da ona ne bi voljela pobjei?Sada ne dolazi u obzir da spavamo na lovorikama! Ako je Jo slomila nogu, moramo brzo djelati! Meu djevojkama je razvijena solidarnost, ja vam to mogu potvrditi. Brzonoge22smo u sluaju nesree. Kasnije smo spremne da sebi zbog toga predbacimo, to u naelu ne izostaje. I evo, kreemo se kao pomamne, otepljujemo, otvaramo pukotine uz pomo ukosnica, krivica nas ubija! Istina, sve smo je ohrabrivale! Hajde, ne budi pizda! Skoi! No, skai! Mi bismo je i gurnule, mi smo je i gurnule!Sylviane se dobrovoljno javlja da e uvarima saopiti na poraz. Daemo dok je gledamo kako prelazi preko praga. Ne da nismo sposobne za takvo junano djelo. Ne! Samo to nam je drae da to uini neka kolegica. Na nju e se sruiti prvi gromovi i preostat e nam samo da utke obri-emo nos pa priekamo da oluja proe. Dugo je to! Ve je prolo etvrt sata otkako je otila. A Josiane je dolje! A France je u odjelu za malodobnice! A Grard! I ja koja jo oklijevam izmeu dvorita i hodnika!Opkoraili prozor, brzo, pazei da ne poreem noge na razbijenom staklu, skoiti i izbjei da slomim iju! Skoiti, ali ovoga puta u taksi! Zadahtano izustiti adresu! Ponoviti je kako bih bila sigurna da ju je ofer razumio. Osmijehom pozdraviti mesara, sitniarku, etveronoke se uspentrati na moj drugi kat, ne zaboravivi kazati dobar dan mojoj osjetljivoj kuepaziteljici. Okrenuti u bravi dobro mi poznati klju, nai Grarda kako pui na plavoj posteljini i eka me. Ovoga puta njegovo odijelo nee se vui po podu, brino e ga objesiti na drvenu vjealicu, arape e sloiti u cipelama, cigarete i upalja odloit e na noni ormari, pokraj moje fotografije. Kada nee biti prepuna bljuvotina nego crvenih rua.Strpljivo zapitkujui bolniarku koja nas je vodila u spavaonicu uspjele smo doznati da je Josiane smjetena u bolnicu Htel-Dieu s frakturom ivera. Jadna stara, jadna Jo. Niz tjedana bez odlazaka u zatvorsku sobu za posjete, niz dana na tapu. Posjete u Melun, to je jedino to joj daje snage da nastavi. Ona e u centralnom zatvoru crpsti svoju okrepu! Da je samo vidite dan poslije posjete,

ozarenu i obnovljenu za mjesec dana! Neprekidno baljezga o maloj ladanjskoj kuici u Provence koju e kupiti kad Henri izie. Naravno, bit e prekasno da naprave bebu, ali njezina sestra23posjei vat e ih dolje na jugu, preko velikih praznika, s neacima koji je toliko vole. Njoj e biti etrdeset dvije godine, a Henriju etrdeset est. Nastupit e vrijeme uivanja: sjena maslina i pjev turaka u grmlju izbrisat e rune dane.Prije nego to je upoznala Henrija, Josiane je bila udata za Jeana koji je imao crni pojas u dudu. Voljela ga je kao to se voli sa sedamnaest godina, a da se nije ni trudila da to shvati. Jean je prosudio da njoj vie odgovara mjesto u bordelu nego u kuhinji, jer je ve bio oenjen a ena mu je bila odlina kuharica. I tako je Josiane, poslije kratkog medenog mjeseca, uinila prve oklijevajue korake po Croi-sette. Osrednji, slabo unosan poetak. U nedostatku iskustva ee je zavravala noi pleui u lokalima nego na krevetu kakva gosta u Carltonu! Jean, koji je imao njuha za trgovinu, doskora je naslutio curenje kapitala koji bi mogao biti zanimljiv kad bi se njime dobro upravilo. Zajedno su napustili Cannes i poli gore, u glavni grad. Istina, isprva se Pedro kiselo drala. Djevojka je bila malodobnica. No, Joine oble grudi, njezine duge noge i zelene oi ubrzo su slomile kupleriino ustezanje; a osim toga, Jean je bio njezin prijatelj, nije to bio prvi put da je dopremio svjeu krv u Saint-Louis. Ugovor potpisan uz Dom Perignon, imajui u vidu blistavu budunost. Popevi se uza stepenice Josiane je zaboravila sunce Juga. Uostalom, ako je jo iole alila, smirivala ju je pomisao na novac to e ga zaraditi. Pa zar nee moi skoknuti dolje jedanput mjeseno, avionom, da zagrli svoje, kao to joj je obeao Jean?Vrijeme je prolazilo, htjela to ona ili ne, potanske marke zamijenile su avionske karte, a amari poljupce. Kada je Jean uhvaen u Fresnesu stoga to je sudjelovao u preprodaji ukradenih kuanskih ureaja, Josiane je skoila do stropa u Saint-Louisu, zaklevi se da vie nee prekoraiti toga praga i spakovala se u pravcu sunca, dok je on iz buhare i dalje slao ljubavna pisma primateljici koja je PTT-u bila nepoznata.Josiane je est mjeseci ivjela kod svoje majke, zaruila se za jednoga iz Cannesa, prekinula zaruke, pola u Juan-les-Pins da radi kao pipniarka: tamo je srela Henrija. Isprueni u barci sporazumjeli su se s malo rijei. Na kraju ljetne se-24zone zajedniki su krenuli za Pariz. Henri nije osobno poznavao Pedricu, ali njegovi su prijatelji bili spremni da posreduju. Josiane je jedne listopadske veeri gurnula vrata u ulici Fontaine broj 59, nitko nije postavljao pitanja, ni kuplerica, ni kupleriina pomonica Arlette, ni sobarice Louisette i Inna, a niti djevojke, a samo Bog zna koliko ih je to kopkalo. Jo ponovno zauzme svoje mjesto na klupi pokraj ormara u kojem je vjerno visjela njezina haljina, u nadi da se ona vrati.Josiane je bila na praznicima, ali na dugim praznicima.Saint-Lazare smatraju bolnicom u kojoj se jednog dana svakako mora nai svaka djevojka koja trguje svojim arima u Parizu i na njegovoj periferiji. No, u bilo kojoj bolnici, pa ma kako grozna ona bila, posteljina je ista, pa bez obzira na svoje tjelesno i na duevno stanje, u naelu ne osjeate nikakvu odvratnost da spustite obraz na grubo platno to prekriva jastuk. U Saint-Lazareu u vama ne gledaju bolesnicu! Moete pobrati najvie triper, sifilis, sifilis II, pa i vie ako ste sretnica, ili pak napadaj utuenosti. Sve u svemu, nita bitno! Saint-Lazare nije ni vie ni manje nego etapa izmeu policijske stanice i plonika, a vie slui za prebrojavanje prostitutki nego za njihovo lijeenje. Naime, ako ne-bolujete ni od jedne od tih bolesti, imate mnogo izgleda da ih zaradite, ako ni zbog ega, a ono od pukog dodira krpetina to slue kao plahte.Budui da jo nisam imala posla s penicilinom, vrkom stopala odgurnem smradne krpe koje su mi dodijelili. U pokrajnom se krevetu Brigitte kao prava stara koka sprema za no. uj ti, malena! to eka da legne? Ne spava ti se, ili to je?Potvrdim da mi se ne spava. Istina, i ja sam u tvojim godinama imala eljezno zdravlje! Kad bi me uhapsili u devet sati naveer, mogla sam se ve ujutro latiti posla, iako bih provela no u uzi.Nije mi do razgovora. Ona se uvlai u plahte, sakrivi runu torbicu i vlasulju:25.

Pazi, Sophie! Ovdje gadno kradu!Pogledom zahvalim, jamano kod sebe imam dvije hilja-darke, osobnu kartu, fotografije svoje brae, tubu cetavlo-na. Kako da se ogradim od prljavtine? Na koji nain da se borim protiv umora? Sernica, to je ono pravo! Tapkajui krenem onamo. Muriel i Svlviane uurene kartaju, noge su im u lokvi vode. Stranica iz France-Soira slui im kao zeleni stol. Hoe igrati? Zato ne! Sigurno e stii djevojke s Pigallea ili s trnice. Imat e cigarete i pivo. Bilo bi blesavo da to ne iskoristimo. Da, bila bi teta. Moramo priznati da su djevojke s ulice u boljem poloaju nego mi! U izvjesnom smislu i jesu odgovara Svlviane i baci tref samo to ih po mom ukusu preesto hapse! Da, ali one su za to opremljene! odvraa Mu-Mu. Nikada nee vidjeti da se djevojka s ulice ovdje pojavljuje bez klope i etkice za zube. Prestani kukati! Koliko je vremena prolo otkako su te zadnji put uhapsili? Osam mjeseci! Pola sam rei dobar dan kolegici iz ulice Ouincampe. Zamisli, oni gadovi nisu htjeli nita uti! Prestani baljezgati! rekli su mi tako: Ti si poznata u ovom kraju! Izgrizla bih ih bila, pogotovo zato jer mi je to bio slobodan dan! A uz to me ekao moj. Obeala sam mu janjei but s bijelim grahom, njegovo najmilije jelo. Kad sam se vratila, nakon deset sati na stanici, nala sam ga kako stoji u kuhinji, pesnice je zarinuo u depove kunog haljetka, sjeam se toga kao da je juer bilo! Pripremi mi klopu rekao mi je kasnije e mi objasniti! Iz hladnjaka sam izvadila goveu prolicu, imala sam samo jednu! Zaelio je preni krumpir. Ljutila sam krumpire pokuavajui skrenuti stvar na njegove poslove. Rekao mi je da zaepim gubicu i da se brinem za svoju guzicu! Nasmijeeno sam mu postavila pribor za jelo, pogledao me. Potrebno mi je malo razgibavanja prije jela, ree mi on. Ustuknula sam u pravcu sobe, stroj za udaranje puten je u pogon. Cijelu glavu mi je izudarao i nazivao me djevojcurom za26vabe. Uvjeravam vas da poslije toga kolegici iz ulice Quin-campe samo telefoniram.Muriel je rastresena. Sa suhim asom dobijam igru srca. Uh! Nikad nisam mislila da u to uraditi! Zapravo, on te mlati kao da ste na poetku, ako dobro shvaam! zapita Svlviane. To ja nikad neu otrpjeti! Oh, zna, nije on zao, ali tako je ljubomoran! Ne trpi ni da imam prijateljicu. Sad na primjer, ne moe dolaziti svake veeri jer je bolestan jedan njegov klinac. Zamislite, telefonira mi tri do etiri puta dnevno od svoje enice da uje je li mi neto potrebno. Vidi, ima on svojih dobrih strana. Naravno. uj! ini se da je dolje guva, koliko je sati kod tebe? Devet i pol, misli zaozbiljno? Izgleda da su stigle djevojke!Ostavivi karte na rubu lavaboa Mu-Mu i Svlviane kreu prema stepenitu. Ja za njima. Do nas se penje smijeh i odjeci glasova. Moi u puiti! Pomamna horda ispunjava stepenite, gurkaju se laktovima, tipaju se za guzicu, od dragosti podmeu jedna drugoj nogu: evo i novih, supatnica koje ne poznajemo, ali koje su ve spremne, na obinu rije, osmijeh, treptaj oka, da podijele klopu, pijacu, cigarete, krevet, svoju ivotnu priu. Uzmiem da bih ih propustila, da ne ispadnem kao neka naduvenka... Prve su iz Pigallea, s ulice. Drugi vod stie s Madeleine. Sve ih je pokupila policija za moral. Veeras su oni pederi jezivo bijesni! Jesu li vas oni uhapsili?Potvrujemo glavom mjerkajui sendvie koji se gomilaju na nonim ormariima. Pospanke izranjaju iz magle trep-ui lanim trepavicama. Slobodni su kreveti na juri zauzeti, u veseloj graji. Prepoznaju se, grle se, lupaju se po leima, raspituju se to je nova, skau po krevetu priajui o posljednjoj gozbi, o posljednjem pregledu kod ginekologa, o posljednjoj noi, nema tomu tako davno, koju su zajedno provele na ovom istom mjestu.

A kako je tvoj? On i moj su se vidjeli prije tri tjedna u Sologneu. Je li ti rekao?27 Da, jo i sad je lud za lovom, to mu je porok, poslije mene! A kako se razvija sluaj onoga? Jesi li razgovarala s odvjetnikom? Misli li da ima izgleda da se izvue od suenja? A da li njegovu enu jo uvijek kvae? Koju? Malu Michou! ini se da e joj suditi zbog prikrivanja, a to je gadno! A kako idu poslovi na ulici? Kod nas je prilino zatije! Ali uskoro e biti Salon automobila, pa emo zgrnuti lovu. Oh, to se aca tie, stvar se smirila! Trenutano nam manje seru, iako smo prisiljene da ostajemo u lokalima; ne valja ih omalovaavati. Mi s Madeleine ne bismo to mogle rei! Oni pederi neprekidno dre crnu maricu pred hotelom u ulici Godot, jedinim hotelom iji je vlasnik primao bez ogranienja. I tako smo prisiljene da prelazimo kilometre s klijentom za guzicom, da naemo sobiak. More se smatrati sretnom kad se, stigavi u sobiak, okrene a tip ti nije zdimio! Zato to je u toku puta izbacio sjeme! Smola, i te kaka! Prisiljena si kupiti kolica i odvesti ga k sebi! Gle kaki troak! A osim toga, neki muevi to ne vole, na primjer moj, po naravi je ljubomoran. Pitam se to e biti s nama ako se ovo nastavi! ...Zid jadikovki uzdie se kamen do kamena, sluam ga kako raste dok s Pat dijelim sendvi s kamemberom.Pat je maloljetna, kao i Zone, s tom razlikom to ona hoda s lanim ispravama koje su provjerene. Svim zubima zagrizem u hrskavi kruh, ona odmota svoje klupko. Daleko od toga da me umiri, to me uznemirava. Njoj je svakako stalo da ih vidim. Pogledaj! Je 1' da su lijepe za lane isprave?.. Moj ih je izradio, sila je, je 1' da?Obaram se na okrajak bacajui oko na njezine isprave kako je ne bih uvrijedila. Djevojke su toliko osjetljive!...28 Reklo bi se da je. Nema nita za piti? velim. Ruica, dvije pune pljoske. Evo ti!Liem plastini grli, unaprijed se naslaujem. Draga Pat. Luda Pat! I ti si maloljetna, a? To se vidi. Samo ovi balvani to ne uoavaju!Pardon! Izbjegnimo od polazita bilo kakav nesporazum. Potegnem gutljaj. Imam dvadeset i dvije godine, navrila sam ih proli mjesec. Zajebava me, je 1' da? Priaj to drugima, a ne meni! Zato nisi iskrena? Nema povjerenja! A ja sam ti pokazala svoje lane isprave, dakle? Ako sam mlada, ne znai da nemam poslovnog smisla, zna!Potrebno mi je dobrih pola sata da je uvjerim u svoju dobru vjeru. U govna! Prieljkujem da je ostavim i poem oriti. Ona to osjea pa se ispravlja. Oigledno joj je potrebno da se izjada. Od ruice mi se gadno zavrtjelo u glavi. Milujem prugastu maku koja mi se ugnijezdila na ramenima. Premorena si, a? Ovo je ve druga no kako ne sklapam oka. Spavat e kasnije. Da proeemo?eemo: iz zahvalnosti za klopu. Svjetlo se ugasilo. U boksovima se pale votanice, baterija, upaljai. Ovdje kartaju, ondje spavaju ili se prave da spavaju, tamo potiho razgovaraju, po dvije u istom krevetu. Ovdje je prava gozba: hladno pile, majoneza, rajice na plahtama! Moje prijateljice, Florence, Penlope, Christine, Tolo! Pozdravljam naklonom glave. Hoe si podmazati mozak? ... Odlino je! Halapljivo srcem mladi beaujolais. Jedan gutljaj ... padrugi... pa trei! Natjeaj! Koja e najdalje piati! Stanite u red, igra li, Sophie? Oke!Nikad nisam mislila da vino ima toliku diuretiku mo. Nikako da prestanem, to je ludo! asna rije, pa ovo je Jangcekjang vriti Pnelope. Koliko ve dana nisi ila na zahod?

29Raskreenih nogu pratim bujicu, zauena. Zar je to moje? ... Da nisam tako pijana, stidjela bih se. Ali sam drvena, drvena... I Pat. Hoda etveronoke, kao da je pas. Zaepite, vi unutra! vikne anonimni glas kroz pregradu. Ako vi ne elite ori ti, barem potujte san drugih! Bez obzira tko si ti, zanovijetalice, seremo mi na tebe, pa i ako si enska Al Caponea.Tiina. Iekujemo, stisnute jedna uz drugu. Oslovljena e ubrzo zacijelo prihvatiti izazov. Spremne smo, stisnutih pesnica i otrovna odgovora na usnama. Gasimo svjetiljke. Onda, hoemo li se odvaiti? Ba bih eljela upoznati pizdurinu koja je govorila da je enska Al Caponea. Sluam!Onako otprilike, na brzinu je odmjerivi u sjeni, u Evinu kostimu, vidim da je triput tea od mene. Tip ene vodopada.Sa svih strana prelijeva joj se meso. Pat se primakne. Ne bi se reklo da cura ima smisla za humor. Bit e guva. Ja sam s tobom. Dakle, koja? zarei Niagara.U titravoj svjetlosti ibica koje su upravo kresnule, osjeam kako me pritiu pogledi teki od posljedica. Pat, daj mi mazivo!Pritiem meu prstima gotovo praznu pljosku, kako bih iz nje izvukla potrebnu hrabrost. Zavaravanje, mrtva sam od trte. France, France, zato nisi ovdje? Je 1' potrebno da vas izvlaim iz kreveta jednu po jednu? Ne trudi se, debeljuco. Ja sam to rekla i ponavljam: serem ja na tebe!to li je to krila iza lea pa mi time rasjekla usnu? Kai? Gaduro! Tue se kaiem? Naprijed, Sophie! Zgnjei joj jetru! Smlavi je! Izvadi joj crijeva! Doi! ... Hajde! Priblii mi se, kravo! Ja nemam kai, ali u ti izbiti sve zube! Ole! Ole!Niagara se okliznula na pialini. Pat zgrabi kai pa joj svom snagom iba celulitis.30 Ovo je dobro za to to ima, debeljuko! Utedjet e ti algine kupke.U vrhuncu vreve prepoznajem Brigitteino lice ... snane Svlvianeine noge ... Murielin ameriki udarac pesnicom ... Claudieinu vlasulju, Patin glas, Toloin, Penelopein... Zna se da se sve oko Madeleine jebu u dupe! Svjetlost! uvarice trljaju trbuh pod bijelim ogrtaem. Hitna pomo stii e za pet minuta, moje dame! Posrem drei svoja posjeena usta u potrazi za krevetom, za svojim krevetom!31Grard se sprema krojau. Nasadio se pred ogledalom, raskreio noge, poravnava vor kravate, zvidue, baca oko na svoj sat, obilno se prska s Pour un Homme. Miris lavande miluje mi nosnice, ispunjava prostoriju. Prije nego to je mene upoznao, Grard je poslije brijanja stavljao Menen, od ega mi se grustilo. Pour un Homme, to sam ja, to je moja prva zarada od klijenata. To je poklon, bahato sam kazala prodavaici parfema. Lijepo mi ga spakujte. Znai, stvarno ne bi da te povedem, malo moje? Sjajno je raspoloen. Ne, da zna, zbilja sam smlavljena. Vidio si mi usta! U biti ima pravo. Nazvat u te popodne. Doista je peder onaj cajkan koji te tako udesio. Misli da e splasnuti do veeri?Izjeda ga nemir. Njegova deviza: nikad ne udaraj u facu. Nadam se. Stavljat u obloge slane vode. Izgleda da to pomae. U svakom sluaju, neu tako brzo zaboraviti njegovu njuku. Djevojke kau da sam dopala najzloudni-jem. Ne moe zamisliti. Sve je elio znati. Time bi te mogao poslati u buharu na pet godina! Oduran tip, da zna! Rekla sam mu, u govna. U tom trenutku me odalamio. Zapeem! Zna kakva sam kad sam naotrena? Nakon toga vie nije bilo naina da iz mene iupa rije. Iako sam trtarila. No, i to je prolo. Bi li mi

zapalio cigaretu, molim te? Ponosim se tobom, malo moje. Znao sam da sam s tobom izvukao premiju. Ba sam noas razgovarao s prijateljem, debelim Claudeom. Zdimila mu je enska, gadura! Dok sam ga sluao, pomislio sam kako ja nisam izloen takvim stvarima. to o tom misli?32Ushiena mumljam u obao dok on zadovoljno gladi svoj brk. Pravi kupler Gege. U biti, zato da ne laemo? Tako zametnemo neprijatelju trag, dobijamo na vremenu, neprijatelja uljuljkamo u pouzdanje. Samo ti pjevaj, pae moje, zanima me, i na tebe e doi red, strpi se. Dobro zna da nikad neu otii. A i zato bih? Dodaj mi pepeljaru. Zbilja, umalo sam zaboravio. Telefonirao mi je gara-ist. Za osam dana stii e nova kolica. Ba sam zadovoljan. Ako nas poslui lijepo vrijeme, te ako poslovi budu dobro ili, poi emo u Deauville. Telefonirat u Pedrici da ti ostavi dva dana, na primjer, nedjelju i ponedjeljak. Meni bi bilo drae sredinom tjedna, tad je mirnije. Kako hoe, malo moje. Dobro, moram se pokupiti. Armenac e me ekati. Javit u ti se. Hoemo li zajedno klopati? uj, nije sigurno. Moram se pobrinuti za France. Nju su zakaili. Moda u jesti u ulici Bernouilli, s njezinim. Bolje mi onamo telefoniraj. Vai, malo moje. Zna li da te volim? Znam.Vozila sam se oiju uprtih u stranje staklo, iako sam bila sigurna da me nitko ne slijedi. Iz opreza velim taksistu da me iskrca dvije ulice ranije. Pribliavajui se baru osjeam kako mi se grudi prekrivaju odlikovanjima. Ovo je trei put da idem ovamo; prva dva puta pratio me Grard, a veeras je druga stvar, sama sam, nosim vanu poruku.Gurnuvi vrata lokala to je nedavno prekrten u In the Wind (to zvui manje korzikanski nego Catenatcho), pitam se ne bi li bilo bolje da sam prethodno telefonirala, iako se na telefonske razgovore mrko gleda. Bogati zastor od tamnocrvena baruna natren me izdvoji iz dvorane u kojoj tri jesti televizijski prijemnik. Kako-tako se probijem te siunim koracima pristupim tezgi za kojom zanemarena barmenica slae pasijans. Molim vas, je 1' ovdje gospodin Jean-Jean?3 Bijeg s plonika33Nepovjerljivo me mjerka pa mi glavom pokae skupinu ljudi natisnutih u stranjoj prostoriji pred televizorom. Odmah spazim blistavu elu Jean-Jeana, njegov usiljeni profil te se jo jednom zapitam kako to da France, tako mlada, tako lijepa... ? Osim toga, tip je sigurno mahnit kad poizi. Gospodine, imam vijesti od vae ene kaem nagnuta nad njegovo uho. Pogledaj de ove zvekane! Pogledaj ih samo! Ajaccio je upravo dobio gol.Trgnem se i ustuknem. Oprostite, gospoo. Neto ste mi rekli? Imam vijesti od vae ene. Ah, da, priekajte trenutak. Biste li neto popili? Veeras su zbilja ni za ta. uj, to li e biti s nama? Nemogue je ovo. Kad ti kaem da je sudac pederina, jesi 1' ga vidio? Slobodni udarac, slobodni udarac ne postoji, niti je ikad postojao. to li muti taj gad? Moe li mi rei to to on muti? Kad bih ja to znala... Biste li neto popili? Porto, hvala. Jose, Jose, donesi gospoi porto, tamo, u dvorani.Da.U dvorani je pribor za jelo postavljen na malim crvenim stolnjacima koji pleu pod svjetlom votanica. Kao i obino, nema nikoga, i sve mi je tee povjerovati da braa Bernardini ive od restorana, usprkos onome to veli France, usprkos uvjerenosti koju unosi u svoje rijei. Zvidaljka je najavila zavretak utakmice: Ajaccio je izgubio sa dva naprama nula. Jean-Jean sjeda meni

suelice, utuenih oiju. Reklo bi se da trpi. Onda, to se dogaa, gospoo? Vau enu su zadrali u Saint-Lazareu.Izbjegavam rei France, a jo manje Josiane, protokol se mora potovati. Zamuckujem, manje uzbuena nego to izgledam, to spada u dekor. Dakle? Popodne sam je posjetila, odnijela joj cigarete, pokuala doznati.34 Dakle? Dakle, uskratili su mi posjet. Ali, sutra se vraam onamo, budite mirni. Zamolila me da vas obavijestim, to je sve. Znate li ima li kod sebe novaca? Ne, ne znam. Ako je sutra vidite, nastojte joj ovo dati. Hvala to ste se potrudili da doete. Zovnut emo vam taksi.U taksiju koji me vozi prema poslu, poravnavam novanicu od deset tisua to mi ju je dao Jean-Jean, pitajui se na to li misle mukarci. Halo, Claudie, ja sam, Sophie. Ima li pojma to se dogaa? Bila sam gore. I ti? Je li te primila Inna? Ne, Louisette. Da si joj vidjela facu: gore nego da sam sama vraica. Nemojte, nemojte, propentrala mi je kroz vrata. Odlazite. Idite! Da si vidjela kako sam isparila. Mislila sam da su andari jo tamo. Kakav strah. Pokuavala sam nazvati Pedricu. Javila mi se Inna. Gospoa Pdro nije ovdje. I bum, spustila mi slualicu pred nosom. to da radimo? Popit u aspirin i lei. Ne smijemo pljuvati po danima odmora, iako su nametnuti, sutra emo vidjeti to emo. Sluaj, Claudie, misli li da bi tvoj i moj mogli veeras biti zajedno? Mogue. Ima li pojma na kojem bi ih mjestu mogla nai u ovaj sat? Pokuaj Baudet, kod Carlosa; ima li broj? Ako ga tamo ne nae, pokuaj kasnije u Club 65, ulica du Four. To je lokal za curice. I neka ti ne pada na pamet da rekne da sam te ja uputila u stvar. Nemoj me zajebati, a, Sophie? Kune li se?; Ne brini. Hvala ti, ciao.3*35to da se radi sa slobodnom noi kad si izgubila tu naviku, kad nema nikoga koga bi nazvala, i kome bi jednostavno rekla: uj, da zajedno veeramo? ili Hoe li doi sa mnom? Na Champs Ely sees igra film koji bih eljela pogledati. Kad je prekasno da se kod mame pojavite s kolaem. Kad si prezrivim pokretom potrgala posjetnicu klijenta koji je, meutim, mlad i simpatian. to ti preostaje da uradi, ako ne da potrai jedinu osobu koja se nee previe nauditi to vidi da se pomalja u njezinoj noi, da potrai svog ovjeka, u nadi da e ga nai samog. Jedino rjeenje, ako ne eli progutati tubu barbiturata. No, budui da ja nemam osobite elje za umiranjem, a pranjenje.eluca ostalo mi je u vrlo runoj uspomeni, nazivam Carlosov lokal. Nisu vidjeli Grarda Amerikanca te veeri. Gdje li je blesan? Gdje se krije? Stalno se vrtim, eem po svom dvosobnom stanu, gunam, odgaajui odluni trenutak kada u, jer vie neu moi izdrati, pozvati taksi.Club 65! Lokal sa enskicama, tako mi je rekla Claudie. Pomodni lokal u kojem ona gospoda provode kuru pomlaivanja, ispirui grlo ampanjcem, mjerkajui ruiasta bedra plesaica tvista dok... Kojeta, ne valja tako gledati na stvari. Serem. Kojeta, ne serem. Dok ja putam da mi se na trbuh penju pacijenti po razmrdanim krevetima u Saint--Louisu, dok njihov kiselkast znoj rastapa moju minku, dok se trljam crnim sapunom, kako ne bih ostala nosea. A zato, zato? Da se

gospodin razbacuje s mojom lovom na enske izvan podzemlja, kojima se predstavlja kao impresario, kao industrijalac koga more ljubavni jadi. Pun mi je kufer. Provela sam posljednje dvije noi u bunari, jednu sam proleala na betonu, a drugu meu gamadi, kljucala sam ohare, usne su mi plave. Nemam ni jedne prijateljice s kojom bih porazgovorila, France je pred odlaskom u Roquette, Josiane je u bolnici, Claudie se naopala tabletama za spavanje, Muriel vjerojatno sada plee pod udarcima, Michele pie svojim klincima koje ve mjesecima nije vidjela jer je dadilja pod prismotrom i jer je gospodin pobjegao, jer se on boji za svoju slobodu. To nije pravedno.A mi? to oni rade od nae slobode? Da li oni uope misle na nju? Postoji li naa sloboda? Imamo li na nju pravo? Morao si me pustiti, Grard, nisi me smio odvesti daleko36od moje stambene zgrade. Rekla sam ti da nemam toliko jaka lea da naprtim svu tu prljavtinu. Ti si se uzjogunio, odigrao si slavni prizor iz drugog ina, prinijevi mi na sljepo-oicu svoj kalibar jedanaest i etrdeset tri. elio si uiniti od mene pravu ensku, uspio si; to e poaliti.Bijesno ibam po asfaltu. Pola boce porta dri tijelo toplim, to gadno uzbuuje. Imam agresivnosti na prodaju. Cvijetak, gospodo i gospoe, cvijetak za sto franaka, kao u mojoj petnaestoj godini u doba urica, kad sam postavljala tand na eljeznikoj stanici Montparnasse. Samo sto franaka, s liem i novinskim papirom, kao prida. Ajte, dajte se napastovati. to e vaa gospoa biti zadovoljna! Imam ja i lonanice. Pribliite se, pomiriite ovo, ubrano noas u Chavilleu, pod svjetlom svijee. Zamotat u vam. Nemojte ih treskati, to je vano. Ne zaboravite da ovo nosi sreu!Club 65, to treperi. Tetkica unjkavog glasa isturi svoj nos prekriven rupiem. Dobra veer, imate li iskaznicu?Iskaznicu? Doe mi da mu pod nosurinu tutnem svoju osobnu kartu. To me podsjea na policiju za udoree. Smjekam se prekapajui po torbici i pravei se da traim. Ako elim svog tipa uhvatiti na djelu, nipoto ne smijem pogrijeiti. alim sluaj, valjda sam je zaboravila. Nita zato, unutra me eka mu. I ja alim sluaj, gospoice zateke pederina bez iskaznice vas ne smijem propustiti, ovo je privatnoDat u ja tebi to privatno, i ono gospoice. Hladim se Jean-Jeanovom novanicom od deset tisua. Moja kinta miluje mu nosnice, ne mogu vjerovati da je uza sve jo i kratkovidan. alim sluaj, ako nemate iskaznicu, a budui da mi ne elite rei prezime ... Znam, ovo je privatno. Laku no! Taksi, hej, taksi! Vozite bilo kamo, za devet i pol tisua. Vozite.Na ulazu sam ostavila jedan dio sadraja svoje rune torbice: turpije za nokte, ibice, kemijsku olovku, pincetu za upanje dlaica, dva aspirina, perorez, etku s drkom.37rubac i plastinu vreicu sa darovima za France koje bih joj voljela sama predati.ekam u boksu premazanom zelenom bojom svijetlog sljeza, a jedino pokustvo su eljezni stol iste boje i dvije klupe, na jednu sam ja malo prije sjela, a druga oekuje, kao i ja, da doe France. Nije se alila kad je govorila da u Saint-Lazareu ima ptica. Evo se ve peta spustila na rub prozora. Gladne su malecke, gladne su i hladno im je. Nemam nita za vas, jadne moje stare. Ama ba nita. A zato li ih se ona zapravo boji? ega se imamo plaiti od vrapca? Na temelju razgovora koje mi je drala socijalna radnica, France joj je zacijelo rekla da radim s njom u frizerskom salonu. Sva srea da znam da je bila egrtica u Orealu. Srea je i to to ona enska nije previe ustrajala na tome da vidi moje platne listie. Krvniki svijet. Eno je, prepoznajem njezin korak. To je uistinu ona. France, Franzie, kako si? Grevito se uhvatimo jedna za drugu. Zato nisi dola juer? ekala sam. Nisu me htjeli propustiti ovi truli. Objasnit u ti. Nemojte se potiho doaptavati, gospoice, ili emo biti prisiljeni da skratimo posjet. Molim vas, govorite razgovijetno.France prostrijeli pogledom uvaricu. Jo jedna seksualno ugroena. Sigurno joj njezin tip ne isti esto dimnjak. Pst, molim te. Nemamo ba mnogo vremena.

Budi bez brige, nema ona samo mene na skrbi. Jesi li mi donijela neto za klopu, i iljke? ak i pribor za ivanje, knjige, sveanu haljinu, kolonjsku vodu, nonu koulju, rublje za promjenu i neto to si eljela. to? Tvoju zeju apicu. Zamolila sam svog mesara da mi stavi jednu na stranu. Unutra mi je, u depu. Divna si.France, bez vlasulje i lanih trepavica, bez svoja tri sloja podlone kreme koji joj nipoto ne daju lijep izgled, skocka-na u preveliku koulju, no u nastupu koketnosti snano ju je pritegla uzicom u pojasu, djeluje kao da joj je petnaest38godina. Njezine krupne oi ire neku vrst bezazlenosti, o kojoj ne mogu ni slutiti oni to je vide samo u Saint-Louisu. Kako je bilo ono neki dan? Jesu li vas ubrzo pustili? Ne, izile smo posljednje jer smo stvarale guvu. Kim je isparila: skoila je kroz prozor. Zato e o njoj sastaviti grozan izvjetaj. Puca joj prsluk, rekla je da je bolje to nego jedna no ovdje. Ima pravo. Jojo je skoivi slomila nogu, sad je u bolnici Htel--Dieu. Smola! A ti si, znai, ostala! Nisam smogla hrabrosti da skoim. A moda je tako i bolje. A stara, to ona o svemu tome kae? Sigurno me proklinje. Zatvore li kupleraj, bit e to malko i moja zasluga. Govori tie, gadura slua, iako se pravi da ne slua. Kad sam sino pola gore, vrata su bila zatvorena. Ne znam nita drugo.Matrona se udaljuje vukui papue. Jesi li vidjela moga? Sino. Ne moe zamisliti koliko je djelovao sretan kad sam pogurnula vrata bara. Odmah smo sjeli u jedan kutak. to kae? Evo, dao mi je za tebe ovih deset tisua. I tvoja zeja apica.Sve smjesta nestaje u intimnosti gaica. Poruuje da se ne uznemiruje, da e se latiti posla, da e te ubrzo izvaditi. I to jo? Da mora sauvati moral!Pod tim pogledom pohlepnim od pitanja, sputam oi: krajiak uzice to visi na njezinu trbuhu sad nije nita drugo doli pletenica od stisnutih voria, lanci na prstima joj pucketaju dok zapitkuje tjeskobnim glasom: To je sve? Nije rekao nita drugo? Zna, mukarci i njihova stidljivost, im se radi o osjeajima... Sve to ti mogu rei je to da je djelovao vrlo tuan. Gadno se srdi.39 Dobro, u redu. A tvoj, to on o svemu tome misli? Jedva smo imali vremena za razgovor. Kad sam se vratila, spremao se poi krojau. Morao me nazvati kod tebe, u baru. Zacijelo je zaboravio.France mlatara nogama pod stolom, stopala nam se dodiruju, ona trepe oima, a meni dolazi da zaplaem. Osjeam da e mi ona neto rei, da se napree, da to nee lako izrei. Sluaj.Brzo baci oko prema vratima prije nego e nastaviti. Govori urno, priguenim glasom: Ako se moram vratiti u Roquette, drae mi je da se ukokam. Moj otac i moja braa nee to otrpjeti drugi put, pogotovu to sada poznaju Jean-Jeana. Predstavila sam ga kao svoga mua, shvaa. Sophie, moram biti sigurna u jednu stvar: da od tebe zatraim pljucu, bi li mi je donijela?

Odgovori iskreno. Franzie, na to ne smije misliti. Izii e. Rastuuje me. Sophie, bi li mi je donijela? Da.Ispod stola su nam se noge pomijeale. Ne mogu vie suspregnuti suze. Ona mi stie ruku, grize svoje prste, grize moje. Uzimam njezinu slobodnu ruku pa je pritiem na svoja usta da ne vritim, cmizdrimo u istom ritmu, grlimo se, mremo, slinimo, pljucamo, nesretne smo do ludila. Sophie, sjea li se to sam ti rekla kad si zapoela? Nema smisla traiti prijateljice meu djevojkama u naoj sredini. To ne postoji. Mislim da sam se prevarila, tovie, u to sam sigurna.Gadura se ponovno pomolila, u jednoj ruci mlatara koturom sira, a drugom aka zube. Pogledaj onu umiljenicu. Moje mjesto drae mi je od njezinog.Smijem se kroza suze. Ima pravo. Ondak, curice, to lijepoga priate? Niste valjda previe tune? Oh, ne, gospoo, imamo mi elini moral, je 1' da, So?40 elian moral! Ako to kae moja prijateljica, onda je to istina.uvarica se smireno udaljuje. Sophie, noas sam razmiljala o tebi, o prvoj veeri. Sjea se? I te kako! To mi je ovdje urezano. Isplatilo te se vidjeti, utegnutu u onu crnu haljinu, s cipelama koje su toboe bile kupljene u Londonu. Izgledala si kao prava predratna kurva. Nisi se usuivala ni sjesti. A ti si sjedila na bideu i rjeavala krialjku. Upala si mi u oi jer me jedino ti nisi odmjeravala. Ti si bila najbolja. Sjea li se ostalih, zatraile su da se popne na krevet pa da se svue. Gadure! Razbila si facu dok si se pentrala na krevet. Claudie ti je kroza smijeh pomogla da ustane; sva izgubljena si upitala je li to uistinu neophodno i, potaknuta ohrabrivanjima, zapoela si svlaenje. Kakav uas! Tvoj raspadnuti grudnjak iz kojega su ispadale kitover kosti, sigurnosnom pribadaom privrstila si naramenicu, pojas za arape bio ti je siv. Stari grudnjak moje majke. Sjeam se toga kao da je bilo juer. Stidjela sam se. Poela sam plakati. Nato si se ti rasrdila. Dreknula si na njih: Pa to onda? Zar vi nikad niste zapoele? Jeste 1' uvijek imale love da uvlaite guzice u Diorove gaice? Dajte joj mira, boga vam! A kada te Mu-riel zapitala zar vie nemaju prava da se zabavljaju i to te ljivi ako se malice naale, ti si ustala. Ustala sam. I, paf, pesnica u njezinu facu. To nije oekivala. A ti si vritala oblaei se: Prestanite. Ne tucite se zbog mene, ne isplati se. Jo malo pa bih i tebe mlatnula^ te veeri bila sam uzrujana, zakaila sam se bila s mojim. A zatim je dola muterija i zauzela te. Sjea li se? Da li se sjeam? Tip iz Bordeauxa, bivi vojnik. Imao je kosu kao etka i nosio izme. Ispod pepeljare je gurnuo dvadeset tisua napojnice. Jedva sam ih se usudila uzeti, nisam tome vjerovala, a uz to jo i kuni klijent, nisam trebala platiti lovcu.* Kakav pil! A uz to tako njean! Odbio je da mu ja obavim toaletu. Navukao je gumicu, tako ja* Lovac taksist ili portir koji dovodi muterije.41nisam morala uvui spuvu. Taj me ak nije ni poevio. Uivao je trljajui se na mom trbuhu. Zna da ga ja namirim ^uvijek, svaki put kad doe u Pariz. A ako sam na odmoru, on odlazi. Ariette mi je to rekla. Ipak su mukarci smijeni. Ima pravo. I ja imam dva-tri takva, vjerni su mi. Kad sam se opet popela k vama, ponovno si zauzela svoje mjesto na bideu. Nitko nije govorio. Namignula si pruajui mi svoju kutiju cigareta. Moja prva cigareta. Napravila si mi mjesto pored sebe. Nita nisam rekla, ali sjedila sam jezivo neudobno. Nauila si me igrati poker i izgubila sam prvog klijenta. Kakav smijeh! Ti se i nisi mnogo smijala. Istina je. Kad ve govorimo o lovi... Sjea li se .svoje skrivene uteevine? Pedeset tisua to si

ih tutnula u pudrijeru. to te spopalo da za vrijeme deserta ponovno pudra nos? Sjajio mi se... Kao i oi mojega kad je vidio kako lova lepra na norveki omlet! Morala sam mu rei da sam poslijepodne obavila ekstra posao. Sve mi imamo svoje skrovite utede. Nesrea je to to prije ili kasnije sve ispari! Kao Claudiena uteda. Samo kreten moe svoju lovu sakriti u penicu! Ali, zna, ona ti je krtica, nala je naina da doe do pougljenih novanica! ini se da je njezin plakao, rekao joj je da mu ona para srce i da, s obzirom na cijenu orade ona mora kopati petnaest godina da amortizira tu veeru! Franzie, kakva je ovo zvonjava? Kraj posjeta. to? Ve kraj? Ajte, enskice moje, posjeti su zavreni. Pourimo se! France, nadam se da e ti oni sve dati. Ne razbijaj bulju, imam ovo.Dodirne trbuh dok mene gadura gura prema izlazu. Do vienja, Sophie! Vrati se! I ne zaboravi, u Roquette se ide jednom, drugi put ne.Na svoju i na nau sreu Pedro nije samo kuplerica Saint-Louisa. Ona isto tako ima barove. Hacienda u ulici42Victor-Masse, La Fiesta u ulici Frochot, La Boheme u istoj ulici, upravo nasuprot Macao, hotel na sate u kojem je ona ortak svom ljubavniku, gospodinu Tresoru, prljavom malom lajavcu od metar i ezdeset, rijetke kose, nalatene briljantinom, uvijek namirisanom, kao i njegova ljubavnica, parfemom Vol de Nuit. Osim love on ima samo jednu strast, svoja tri psa. Mi ga zovemo Cher Tresor.Dva dana poslije racije, budui da nismo dobile nikakvu uputu, a budui da mukarci poinju prigovarati, sve se posluno pojavljujemo u deset i po sati u Saint-Louisu, gdje nas Pedro iekuje u sobi broj tri, sobi za zezanje, ili tonije, salonu.Kuplerica je tamo, odjevena u haljinu od tampane svile, udobno smjetena u naslonja za klijente. A mi, utegnute u svoje crne haljine, nalakirane kose, nalijepivi umjetne trepavice u smjeru namigivanja, sakrivi torbicu iza lea, stiui je grozniavo u ruci, stale smo u krug, po obiaju. Za nju ponovno namjetamo sladunjav osmijeh dok ona jezikom gladi crvenilo to prekriva njezine papagajske nokte. Vie i ne mislimo na lovu, ne, stvar je ozbiljnija, Madame Pedro veeras probire! A to predstavlja mnogo vie nego deset minuta u sobi s tekokategornikom na trbuhu. Ovo vie ne predstavlja deset tisua, ni dvadeset, ni sto. Ovo jednostavno znai da emo morati iznova zapoeti, to znai novu klijentelu, drugo radno vrijeme, druge djevojke, druga mjesta, uz ampanjac koji vam izlazi na sve rupe.A ako smo veeras nas devetnaest ovdje, u tijesnim cipelama, znai da smo i mi izabrale. Izbjegavati barove, ne piti. Naravno, u Saint-Louisu se dogaa da naruimo pola boce, tovie, cijelu bocu, s nekim kunim klijentom, s nekim nakresanim provincijalcem! Na to ubiremo proviziju, dvadeset franaka na pola boce, a etrdeset na veliku. Ali to se tako rijetko zbiva! A osim toga, tako je lako izliti au na parkete ili u umivaonik. Louisette i Inna pokazuju veliko razumijevanje, ak pristaju da s nama popiju aicu. Od barova zaziremo isto koliko od plonika.U Saint-Louisu smo mirne. Poinjemo raditi u deset i po naveer, a zavravamo u pet i pol. Gotovo svi klijenti su kuni klijenti, to znai redovite muterije, pa i najnesret-nija djevojka ima svoju malu stalnu klijentelu. Tarifa za43ljubav iznosi deset tisua franaka kada je klijent kuni, to znai, kada doe sam. est tisua nama, a etiri kuplerici, i nije zabranjeno traiti mali dopunski poklon, pod uvjetom da previe ne forsiramo. Kad je klijent lovac ili taksist, mi ubiremo etiri, za kuu ostaje etiri, a dvije za lovca ili za taksista.Dogaa se i to da izvodimo predstave koje su gotovo uvijek tipa lovac. Na svaki ou ubiremo osam tisua, ravno, rijetko i novia vie, jer meu ruljom postoji barem jedan koji odbija gurnuti

ruku u dep da izvadi dodatak; to dovodi do toga da se dareljiviji jednom rukom ekaju po obrazu, a drugom vraaju dolare u dep.Pedro i dalje gladi i licka jezikom nokte. Poinjemo putati korijenje! Da promijenimo nogu? zapita Muriel. Bez ironije, gospoo, molim lijepo. Sad nije vrijeme. Kada je ljutita, Pedro zaboravlja naa imena te imamopravo na vi. Lagano se uspravlja, trese svojom plavokosom glavom, kaljucne, poravnava nabore na haljini, poprima rastresen izraz. Louisette vrisne histerinim glasom.Na pragu se pojavi sobarica, otvorenih usta, lamatajui rukama, izgleda kao da je neto ili nekog izgubila. Jesi li sigurna da su vrata dolje dobro zatvorena? Osobno sam ih zatvorila, Madame Pdro. Ne stoj ovdje, sii i reci Arlette da se popne ovamo. A i Inni reci da pogasi sva svjetla. Ako netko zazvoni, odgovorite da je zatvoreno, da preureujemo, ali ne otvarajte.Mijenjamo nogu. Kritizirale smo kuplericu, prezirale je, pa i mrzile, a sada smo spremne da kleknemo, da molimo za razrjeenje, da pune kajanja plazimo do nje. A podvo-daica to zna, ova nezasitna uivateljica zna to tako dobro da produuje svoju slast time to svake sekunde pojaava nae muenje. Muriel prdne u znak prosvjeda. Ogavni ste, Madame, zavrit ete na uglu ulice. Ako tamo zaradim lovu, u redu stvar odbrusi Muriel vrtei guzicom.44 Van! Neu vas zadrati, ni ovdje, ni nigdje drugdje. Rei ete svom ovjeku neka mi telefonira. Nikad te nisam smjela ponovno primiti. Dobro pripazi, gaduro stara, da jednog dana ne eksplodira koji od tvojih kupleraja. Zdravo, cure, sretno vam bilo!Muriel izlazi i bijesan vjetar pue nad tundrom. Frendica nije fulala svoju toku, pljucnula je staru koku. Na nas e pasti kapljice. Dolazi mi da mokrim i diem prst da zatraim doputenje, kadli se vrati Arlette, naoruana svojim nerazdvojivim osmijehom, uvlai se ukrug, gurne ruke pod svoju bijelu pregau, njiui se. Njezino krukoliko omlohavljeno lice ne izraava ni najmanji nemir. Njezine male oi, okruene crnilom, udubljene u duplje, idu od jedne do druge, kao da govore: Neka vas ne boli glava, djevojke! Ovo je privremeno, vratit e se lijepi dani.Arlette, saveznica naa, sestra naa, uvarica naih propusta, naih greaka, naih zakanjenja, Arlette, sauesnica naih radosti i alosti. Ona koja tako umjeno razgovara s mukarcima, koja ih bez muke uspije uvjeriti da smo u sobi, kad smo joj telefonirale da emo zakasniti, jer igra dobar film ... jer smo se zadrale u restoranu, jer ... (no, ona i ne nastoji doznati) naprosto nam je neto puhnulo u glavu; a mukarci smireno sputaju slualicu. Zna ona uljuljkati muke s onog kraja telefonske ice, Arlette koja ali to nije lijepa pa da se s nama popne u sobu 19. Ali nju to ne prijei da digne lovu, i to sjajnu lovu. Zna ona ukloniti tapie to oznauju klijente, Arlette vrsna knjigovotkinja, kad nas blago priklijeti ujutro u pet i po. Dakle, Sophie, namirila si dvanaestoricu, ali slubeno osmoricu i ja diem lovu. Njezine maze su udarnice. Ona na njima moe podvaljivati. To malo nagriza na ugled u odnosu na kuplericu, ali bitno je da zaraujemo lovu i da kupleraj dobro ide! Sve u svemu, svatko doe na svoje.Uh to stara dri govor! Po cijelim nogama trkaraju mi crveni mravi. Kolegice poinju treptati umjetnim trepavicama, i sve to besplatno, sve to zato da dobiju muki otkaz! Nema sindikata za kurve! ini se da je jednoga dana neki ovjek to spomenuo. Nisu mu dopustili da zavri reenicu. Tom45sanjaru je mozak rekao laku no! Sindikalizam... to valja ostaviti velikim tvrtkama. Kurveraj je zanat, umjetniki kop, tako da! to bi bilo da kurve tutnu sebi u glavu da se upiu u Socijalnu sigurnost, da ubiru obiteljske doplatke i starosno osiguranje. Zamislite taj uas. Kruh svodnika bio bi ozbiljno ugroen.

Stara veeras nije priljiva. Fre kao stara kobila. Misli na nau nezahvalnost. A ja mislim na Gegea, na Gegea koji trtari da nekoliko dana budem besposlena, na Gegea koji lije suze viskija na dvanaest mjenica bijelog mustanga s pokretnim krovom i unutranjou od crvene koe to ovog tjedna treba stii. Luda stvar to je osjetljiv i brian moj ovaMed-na veer bez posla a on ve dotuen. Da, ali, panja, polako, ne valja se zavarati, pomisliti da on ne rauna na mene! On rauna sa mnom. Sve manje podnosim to pohlepno pljaka moj kasino i kako rasprostire novanice po krevetu, kad se ujutro vraam u est sati i kad je, kojim sluajem, on ve tamo. Kad nije previe drven, ukljuuje peglu pa ih oprezno glaa. Nema tome dugo kako sam mu rekla da me to tjera na povraanje. Pljusnuo me po guzici rekavi da ako nisam zadovoljna, slobodno se mogu zatvoriti u zahod dok on sreuje svoje knjigovodstvo. Poslovan ovjek, nema ta! Ambiciozni biznismen.Jedne nedjelje, u poetku mog djelovanja, u gostionici nekih prijatelja na obali Marne, dok sam se koprcala s jastogom (bijae mi to prvi), raznjeeno promatrajui teglenice to su prolazile, dobacio mi je, mrtav-ladan, izmeu dva zalogaja: Vidi, malo moje, kad me prevari tolko kolko njih prolazi, izii emo iz gostionice.* Gege pjesnik, ali uvijek vrsta glava na ramenima. Ima me nazvati oko ponoi da dozna ishod pregovora.Pedro se mekolji na svom naslonjau. Arlette. Doi sjedi kraj mene. I uj, prestani se smjekati, ovo to svima vama imam rei, gospoe (naglaava: gospoe) vrlo je ozbiljno.Ja osobno nikad nisam u to sumnjala, a u biti, boli me briga, kao za moju prvu koulju. To da se Saint-Louis zatva-* Igra rijeima. Izii iz gostionice znai: izvuci se iz neprilike (argot)46ra, ne ostavlja na mene jai uinak nego termokauter na drvenu nogu. Ve je postajalo pretijesno! Poinjala sam se pretvarati u burujku kao veteranke. Ole! Pedro govori! Slijedit u te, spremna sam poi na put na iberski poluotok. Imam sredstava da kupim kartu za tamo. La fiesta, Hacienda, a pogotovu La Boheme. Ne mori me tjeskoba u pogledu kruha svakdanjeg. Imam dosta vidljivih prihoda, ne raunajui ono-to sakrivam. Ajde, Izabelo kastiljska, zucni, stupam uz tvoju stvar, imam arsenal pod podsuknjom, ali, tako ti svega, izjasni se, jer mjehur mi je pun. Nad nosom vam visi ono to se dogodilo vaoj prijateljici Muriel.Gledamo jedna drugoj nos. Nita tu ne visi. I ja nisam jedina koja je poeljela da prasne u smijeh, osim liziguzica koje imaju suzu u oku. Suza u oku, a govno u guzici. Nikad one nee nikome prdnuti pod nos, doputaju da nad njima prde ve barem deset godina, toliko su proete smradom govna da vie i ne pomiljaju da iz toga iziu. Neka odmah iziu one od vas koje namjeravaju raditi na drugom mjestu. Naime, stalo mi je da vas obavijestim da ovdje vie nemam mjesta za sve.Zbor liziguzica! Oh, madame Pedro! Mi ne kanimo otii. Moram vas razmjestiti po svojim barovima, a to me-nimalo ne zabavlja, a ni moje djevojke. Njih ionako ima previe. Nita zato, imamo mi laktove. To sam izlanula i ne mislei. Sophie, umuknite, ili pravac vrata.Arlette mi kriom daje rukom znak, prsti su joj u obliku, pajeg kljuna. Uutim, mijenjajui nogu. Vidite dokle smo stigle nastavlja kuplerica hladei se rupiem od calaiskih ipaka iz kojega se izdvaja daak Vol de Nuit. Bila sam vrlo blaga. Kao prvo, uzela sam Madame France koja je malodobna. To su mi zatajili.Svlviane kaljucne. I mukarci me varaju. Da, gospoo Svlviane. A kod' mene jedu. Moete to ponoviti kod kue! Ja, znate, ve dugo nisam vie malodobna. Dijelite svoje primjedbe drugdje. to se tie ena koje je moj mu kod vas-47-uveo, smatram da nemate nita prigovoriti. Sve su ve imale navrenu dvadeset i prvu.Svlviane nema problema u pogledu hijerarhijskog reda. Ve dvanaest godina ona poznaje Pedro... A

Pedro poznaje plahovitost Napuljke koja joj je, nema tome dugo, u toku jedne rasprave nasadila na glavu lonac begonija. Stoga klizi prema drugoj temi: mudra ena za etiri vrijedi. Nemam nevolja samo zbog ovog. (Povraa dah, a lice joj ljubiasto.) Meu vama ima i takvih koje okradaju klijenta!Oh! Pogledale smo se, ljutite, uvrijeene, povrijeene. Zar meu nama kradljivice? Liziguzice broje zrnca praine^ Da, gospoe. Ima takvih koje kradu a one to jako dobro znaju. Je li, gospoo Sophie, i vaa prijateljica France? Nikad nisam krala osim zato da jedem, gospoo. Ostalog se ne sjeam.Ovaj put stara malo preduboko tura ep. Kud puklo da puklo, srdito se suprotstavljam: Ako ciljate na Japania koji se alio da je u broju pet izgubio sto tisua znate isto tako dobro kao i ja, da ih nisam digla ja, jer ste prevrnuli sobiak u svim pravcima, uz Inninu pomo. tovie, pomogla sam vam da prevrnete duek i da maknete strunjau s oprugama prije nego to ste me svukli. Imam ja dobro pamenje, je 1' da? U redu stvar, nisam dopustila da me pipkate. Odbila sam da mi skinu dijafragmu. Namirila sam nekih osam klijenata. Bila sam prljava. Zar ne smatrate da pobaaj stoji malo vie nego sto tisua franaka, a da ne govorimo o boli u trbuhu, o sondi, bolnici i cijeloj toj gnjavai. Ne ciljam ni na ta posebnog, gospoo. Ako osjeate da vam curi bala, useknite se. A ako niste zadovoljni, iziite! A to se tie kraa, znam kako stoje stvari.U ivotu postoje trenuci kad bismo eljeli biti netko dru-gi, malo manje kukavica, posve malice sigurniji u sebe. elim plakati, gristi, batrgati se, pretui njezino salo, a stojim na mjestu, noge mi prikovane za sag, nemona sam, slaba, bijedna. Nema smisla traiti pomo od drugih! One uivaju. Arletteina ruka lupa crescendo. Prisjeam se onog to sam-48pomislila kad sam zapoinjala i kad sam doznala dob vete-ranki; trideset godina. Da tu jo budem sa trideset kvrga, nikada, radije u se ukokati. To me krijepi, jo i sad imam one iste lijepe zamisli, one velike idealne zamisli. Prola je samo jedna godina, ve jedna godina. Ukokati se.Pedro nastavlja sa ostalima. Do mene ne stie njezin glas, ili stie tako malko, vunast, pamuast, gotovo blag, kroz snjenu gustou kumulus. Lebdim u oblacima, probadam stratosferu, srce mi je lagano, moj kalibar 22 uperen je u venu cava. Zone me prati, stie me za prste, lijepo nam je. Sunce nas prska, raskomadava. Dobijamo novu kou. Naprijed, putovima izbavljenja. U naim zabljetenim oima prolaze meteori. Sve zaboravljamo, bordel, klijente, djevojke, barove, kuplerice, lovce, muriju, mustange, teglenice, spuve, vazelin, pobaaje, Saint-Louis, Saint-Lazare, ohare, tripere, bieve, vibratore, vlasulje, umjetne trepavice, nae mukarce. Nemamo vie niti smisla za posao. Kome puca prsluk za posao? Onamo kamo idemo mentalitet niemu ne slui, on ne postoji, za nj nikad nisu ni uli, to je rije to su je izmislili makroi, a tamo kamo idemo nema makroa, nema mukaraca ni ena. Postojimo mi, mi i oblaci.Pedro jo labrnja. Zadrat e Jeanine, sobaricu. Michele, majku obitelji koja je ve trinaest godina ovdje, Sylviane i njezinu prijateljicu Josiane, Cynthiju zato jer je ona jedina obojena cura, Nathalie zato to ima suicava pluica i jer ne smije ni raditi u dimu niti piti. Moniku zato to je prirodna riokosa. Brigitte zbog njezine korpulentnosti, i Claudie koja spada u veteranke. Rado bi zadrala Kim, tipovi se nateu oko te Euroazijke. Ali ona je Murielina prijateljica pa nek se izvlai iz govna. Fabienne e poi na godinji. Otkako su njezina tipa ukokali u jednom obraunu, ima tome dvije godine, ona vie nema problema, ali ima kintu u banci i vedra oka gleda na ivot... Martine e probati na glavnoj trnici gdje ima kolegicu u ulici Cygne. Perspektiva je nimalo ne oduevljava, ali primamljena prihodima o kojima njezina prijateljica pria kad god se sretnu, ona e se pomiriti sa sudbinom. Mona je spremna za bar. Dvije je godine provela u la Fiesti, tovie, to joj odgovara, budui da joj je grlo koso kao zalje-va. Valrie i Pascale zaputit e se u La Fiesta. Sandrine i ja poi emo u Hacienda, dok se ne otvori La Bohme.4 Bijeg s plonika49I evo, kupleraj je praktiki ratrkan. Pdro nas ostavlja molei da se na brzac skupimo! Popnemo se

u 19, vukui noge, bez smijeha, pa ak i bez rijei, gotovo u koroti. Sreom k nama dolazi Arlette. I dok nagnute u ormaru i psujui nastojimo izvui cipele s iskrivljenim petama, stare grudnjake za posebne prilike, ona nas podsjea na lijepe ljetne veeri kad smo s treeg kata njihale iznad glava turistima prezervativima napunjenim vodom, na uzici. Cerekale smo se. To pripada prolosti.Kaemo laku no broju 19, drei pod rukom svoje krpice. Arlette grlimo. A onda idemo ulicom Fontaine do trga Blanche. Naposljetku se grlimo, elei jedna drugoj sreu, ak i liziguzice, liziguzice pogotovu. Oko nas Pigalle se iskri kao u slavlju, nalik na divovski vrtuljak to ga pokreu mnogobrojni a nevidljivi treptaji, srce okupljenih kolegica koje se raspruje u noi i isparava se u propusima. Hodam i naem se sama pred Folies, po meni prte areni vodoskoci. Oemo li, malena? Kolko trai?Imam slobodan dan. Sauvajte svoj novac, gospodine. Nisam ono to mislite. Veeras se emancipiram. Jest u ostrige u Charlot I.Koliko je sati? Jo jedan novi dan tono se ulja kroz okna prozorska. Pjesma koju sam pjevala u antituberkuloz-nom dispanzeru. Jedanaest sati, proteem se po cijeloj duljini kreveta. Gege je jamano opet zaboravio svoju adresu. Svejedno! To nee nagristi moje dobro raspoloenje, neto mi govori da vani sija sunce. Dobro se osjeam. Glava mi je kao Guebvvillerov balon, jamano sam sino pocugala previe, slatkog vina. Pretjerala sam u potronji. Sedam tisua raun u tibici! Ostrige su divne, samo, kada vam izlaze kroz nos, onda vam to zgadi morsko voe ad vitam aeternam. Jako volim piti alkuseltzer, au primiem tik uz lice. Ima puno mjehuria koji mi skau do usana. Kao ampanjac, amp, poizim kad ga ne dirnem.I zaista, sunce sija. Da spremim dobar aj? No, to li radi Geg? Nije se vratio do ovog sata? Nadam se da mi nije50opet otputovao u inozemstvo da igra poker. Jednom mi je ve to priredio. Negdje oko etiri ujutro Arlette mi je pruila slualicu. Krckanje u slualici: Halo, moje malo! Ja sam. Skokni u prvi avion za Bruxelles, ponesi lovu, doekat e te na aerodromu. Ima avion s Bourgeta u osam sati.Te noi neumorno sam namirivala muterije sve do kraja posla. Pri povratku sam pokupila dvije stotine i dvadeset tisua uteevine, zaudo netaknute, to je poivala ispod dueka. Dvjesta dvadeset vie sedamdeset i pet, tu lovu mogla bih uloiti u neki ozbiljan posao. Podbadala sam taksi snanim pritiscima ostruga: obeanjima o napojnici: Budite ljubazni, taksistiu! Moj ovjek je moda u opasnosti, ako se nije uvalio i u pljaku stoljea. U dvadeset do osam bila sam na Bourgetu. U deset do devet, zasoptala, aterirala sam u Bruxellesu.Bez po muke primijetila sam svog anela uvara. Nisam ga mogla zamijeniti s carinskim inspektorom. Na deset milja zaudarao je po usoljenom sleu*. Odjeven u odijelo princ od Wellsa, blistave cipele, ukica od ista zlata vidljivo izloena na njegovom dlakavom runom zglobu, svoj upalja Dupont od ukrasna kamena nefrita prebacivao je iz ruke u ruku, pokretom oigledne nestrpljivosti. Zapitao me naglasak mu je odavao da je iz Bouches-du-Rhne jesam li ja gospoa Grard. Odgovorila sam: Da. Vozikali smo se po glavnom gradu Belgije.Ponijela sam se diskretno, kao to i prilii eni iz podzemlja. Parkirao je kolica pred jednim barom koji je, inilo se, bio zatvoren. Za njim sam pola u veliku tamnu dvoranu u kojoj su na drvenim stolovima poivali stolci, s nogama u zraku; do sobice niska stropa, zadimljene, slabo osvijetljene. Tu su se mukarci, a meu njima i moj ovjek okupljeni oko jednog stola, odavali uitku igre. Utjean prizor koji ulijeva vjeru u budunost.Moda mi se ba toga dana Grard poeo istinski gaditi. Dotad sam se upinjala da mu naem svakojake vrste isprika, a bogme i sebi. No, tog jutra vidjela sam ga u ogledalu to poveava. Ne u jeftinom ogledalcu, nego u lijepom, velikom* Igra rijei: sauret na francuskom znai i sle i makro.4*51zrcalu, velikom kao ovjek, istom, blistavom od bistrine, a ono to sam vidjela nije bilo lijepo. Njegova nosina po kojoj su sve do zaobljenog vrka tekle plave ilice. Njegove sitne gramzljive oi,

duboko usaene u praznu glavu. Ona njegova debela usta to ih kvare upropateni zubi, a iznad usta razvratni brii. Njegovi upali a opet mlohavi obrazi. Njegova utoblijeda put, put to je nalikovala na boju dana koje smo zajedno preivjeli. Naravno, preostajale su mu ruke. Njegove lijepe ruke, duge i bijele, koje su vjeto baratale kartama, njegove ruke koje su me zavele i koje sam zaljubljeno cjelivala, njegove ruke koje su mi, na mojoj periferiji, pribavljale uitak na sjeditima njegovog amerikog automobila; ruke to ih je moj otac nazivao rukama neradnika. Te ruke na koje me uza sve svoje napore, nije uspio upozoriti da ih se uvam. Grardu su sad preostale samo one. A to bijae malo, vrlo malo za mene iji su zahtjevi otad postali puno vei.Dao mi je znak da se primaknem. Zapahne me svojim dahom zasienim duhanom i viskijem. Poloila sam na stol dvjesta devedeset pet tisua franaka, do daske mrtva hladna. Sjela sam i ostala tamo sve do podne, prazne glave, klonulih nogu, gorkih usta, usijanih oiju. Otiavi iz bara, nasumce smo hodali. Na uglu ulice Petits-Bouchers kupio je prene ribice i mlake krumpirie. Jedva mu je ostalo toliko da napuni rezervoar pa da se vratimo u Pariz. Sjeam se da sam mu za vrijeme vonje prieljkivala kazati da ga elim ostaviti, da je tako najbolje, da nas dvoje nikad nita neemo postii. No, tu je bio umor, navika da tu sjedim, da pritisnem upalja kad god zaelim cigaretu: uutjela sam, pritisnula dugme radio aparata, gledala kako promiu jablani, poloila glavu na mlanu kou. Zaspala sam. Ulice sjevera za mene neto znae.Ovaj put, tko zna! Bejrut, Acapulco, Zanzibar! Potrebna mi je egzotika. U svakom sluaju, ne smijem zaboraviti da u veeras ui u svijet. Novo radno mjesto. Da! Veeras: Costa Brava, flamengo, Costa del Sol. Veeras ponovo otpo-injem u Haciendi pa moram biti na visini. Da poem frizerki? To nije loa zamisao! Ii u pjeice sve do stanice na52Porte de Versailles. Vani je lijepo. Sivo-bijelo, istodobno blago i svjee. Volim tumarati daleko od Pigallea, postati anonimna. Vie ne zviduu: Marija! nego joj se smjekaju; ne lupkaju je po leima nego je gledaju; nita joj ne nameu, nego je mole. I evo nje, posve opijene radou, oborila oi, smjeka se i ona, raznjeuje se, srca preplavljena njenou, povodom klinaca tono ih drndaju u kolicima. Upuuje rije blaenim majkama. Udie puder, kolonjsku vodu, mlijeko. Kontrolira pokret svoje ruke koja bi rado pomilovala ovaj ist, netaknut obraz. Razmilja, hodajui natrake, da e jednog dana moda i ona okuati tu sreu. Ali ne s njim, nikada.U taksiju razmiljam o Evelyne. Obeala je da e ako vidi moje redovite klijente slati ih u Haciendu. Vjerujem joj samo napola, jer izvrsno znam da e uiniti sve to je mogue da mi ih preotme. To je pravilo igre. Na njezinom mjestu ne bih postupila drukije. Pa ipak volim Evelyne.Evelyne e ostati sobarica, kus pijetao pile dovijeka, estita ena to se emancipirala prostitucijom, i nita vie. Cure najvie dere to to usprkos njihovim lukavtinama i smicalicama nikad nisu postigle da ona nekog uzdrava. Boli Evelyne briga za vikende u Deauvilleu, za lovove u Sologne, za zimske sportove u Megeveu ili za dolce vita u Saint-Trope-zu, za bogate gostionice u Saint-Germain-en-Laye. Nije se ustruavala da im to kae u lice, sa svojom svjeom iskre-nou male Normandijke. A svodilje, ovisne o mukarcima zatitnicima, nisu joj to probavile, tovie, jednom ju je napalo' njih pet koje su vrsto odluile da joj obriju bulju na nulericu. France i ja tukle smo se kao tigrice s Evelyne koja nipoto nije kanila dopustiti da joj skinu skalp. Izvukla se s nekoliko aka vlasi manje, a haljina joj je bila dobra za smee. Teko je izboriti mjesto pod suncem, ako ste odluili da sauvate samostalnost. Zbog svega toga volim Evelyne. Kae mi, kad zaradi svoju gostionicu na Sjeveru, vrata e uvijek biti otvorena ako se jednog dana naem u govnima, ako mi ustreba posao ili skrovite. To je lijepo uti, iako se nada da nikad nee na to spasti. Ona trenutano druguje s jednim sobarom iz Balto, radnim ovjekom, on se zove Loulou, ini se da je dobar prema njoj, da ne cilja na njezinu kintu. Taj ima samo jednu manu: cuga. No, ona se53dosjetila jadu: kada u deset sati polazi na posao, zakljua ga. Mislim da e joj uspjeti; u svakom sluaju, kad mi se povjerava, bombardiram je savjetima. Ona me slua i kae da bi bilo pametno kad bih malo mislila na sebe.Kad bih mislila na sebe. Ne smijem zaboraviti sebe, ui u kod Molinarija i lepravim tonom dobaciti svom Figarou: Uini me lijepom.

Gotovo svugdje isto. Postoji zastor to razdvaja ulaz od dvorane, okree se ploa loeg deza. Je li Sandrine ve tu? Prije dolaska popila sam u La Cloche d'Or etiri martinija, u glavi mi je vrue, sljepoonice mi lupaju. Ajde, idemo, Sophie, nije valjda da toliko trtari, nitko te nee pojesti, djevojke su posvuda iste, moda e malo dignuti nos, moda nee odvratiti na tvoje dobra veer, pa ta onda? Ui, samo ui. to eka? Da sam barem vidjela Grarda, mogli bismo malo razgovarati. Njega nikada nema onda kad mi je potreban. Zapoeti rad u lokalu ne znajui gdje ti je ovjek, to je ba ono pravo to mi je potrebno, to pomae. Oprosti. Ulazi ili izlazi? Ulazim. Onda makac, zabranjeno je zadravati se na vratima. Kako ova to govori? Lijepo bogme, za poetak. Dobra veer svima, ovo sam nala iza zastora. Ovo, to sam ja! Dolazim iz Saint-Louisa. Vi ste Sophie? Da, gospoo. Pa lijepo, Sophie, nadam se da e vam se meu nama svidjeti. To e vam biti promjena. Rad u baru je drukiji. Je li vam Madame Pedro malo o tom govorila? Nije, gospoo. Uputit e vas moje djevojke. Patricia ili ti, Janou, pobrinite se za nau malu Sophie.Madame Jacqueline, ljubim vas. Sliite na trgovkinju suhomesnatih proizvoda u mom kvartu kad sam bila malena. Znam da niste zli, da nikad neete biti zli prema meni, da zacijelo ni prema drugima niste zli.55 Pa popijte neto. Ovdje imale pravo na tr cijc u toku noi. Consuelo e vas posluiti.Consuelo je mala loptica, nasmijana, lijepa, i da je stigla ravno s periferije Madrida. Nasmijeili drugoj. Spustim guzicu na stolac i ponem se ras Na drugom traju bara tri djevojke kockaju. U sjeni crvenogbarunistale se eljajzobiljesu ivei, potiho razgovaraju. Gdje li j onaj smijeh, one ale, ona vriska, onaj pla, gdje li i., poeci? Ovdje djevojke u pretpotopnim haljinama naliki na sjene, na malaksale make kojima su odrezali pandi Moje bojazni se raspruju. Ovdje ne osjeam nikakvu sivnost. Kako, zbog ega su one o' samo gospoa Jacoueline i Consuelo.Patrida govori pamuastim, blagim glasom, u kojem lepra lagani junjaki naglasak. Lijepa je sa svojom plavom kosom skupljenom na potiljku u punu i sa svojim zelenim, jedva namazanim oima. Njezino lice, savreno ovalno, razvedri se osmijehom; njezin ovjek izlazi, ona e se povui u srpnju. Imam trideset i tri godine. Ve je vrijemel Madame J j;qu=!ine je dobra, vidjet e, a i muterije. Tarifa je dvadeset tisua, ti dobije jedanaest kad je klijent kuni, a devet ako je .lovac. Moe raditi i u sobi. Po boci dobije etiri tisue. Moe traiti i malu bocu, u tom sluaju dobit e dvije tisue. Samo to nam preporuuju veliku bocu. Ako si cijelu no odsutna, duguje kui trideset tisua. Za grupni seks ti dobije trideset, a kui daje petnaest. Prireujemo i predstave, ah to je rijetko. Za slobodne dane ;jaka koje vole nedjelju. To nije problen s Jacqueline. Dolazi h stara esto?i vodimo klijente? arije prima etiri puta oblin hapenja. Sobe su iste.i Frochot.o ovdje prosjeno zaradi djevojka kojai djev NaJB

ji hotel. To sHej, klijentil Martini mi muti pan sviknuta da ovoliko ekam, a na guz ati kraste. Fakaj, Cbarlyl Fakaj, jie poinju stva-garati. U ovaj Kunog klijenta.nekog tipa te Toulouse ili kojeg drugog mjesiCharly. Poalji svoja kolica. Poalji, drue stari. Consuelo, imate li Brelovu plou Quand}a, znam, nije to ba panjolsko, ah nacugala s: .ezga puna je dobre volie. Ako tako nastavi.li ja< Hej! On ulazijeku omrinog bunila? Ne. ovo ]e s_____ _ t_____,. _.. i. zamasi plastom. Sophie,natoi sangriju. Ja pripremam bandenle. Niegove crne oi upilje se u mene. On sada strahuje, udaiiure se. tapka na mjestu, vraa se. Sad le na mem red da se u mega zapiljim. Nije ovo mladi bik iako djeluie nepokoran, odvaho je etrdesetu. Neka me zagrmi mojim plastom od svjetlosti, neka mi ubace ruu meu zube. Pogodak, paso de muleta, on jeLjubinaknue. kasnijele Minouchein prijatelj, on je Pa popijte neto. Ovdje imate pravo na tri konzumacije u toku noi. Consuelo e vas posluiti.Consuelo je mala loptica, nasmijana, lijepa. ini se kao da je stigla ravno 3 periferije Madrida. Nasmijeimo se jedna drugoj. Spustim guzicu na stolac i ponem se raskravljivati. Na drugom kraju bara tri djevojke kockaju. U sjeni crvenog baruna ostale se eljaju, prelaze svilastim kistiima po obrazima, potiho razgovaraju. Gdje li je izobilje Saint-Louisa, onaj smijeh, one ale, ona vriska, onaj pla, gdje li su moji poe