k. kuhar, Žitija konstantina Ćirila i metodija i liturgijski kult u hrvatskoj.pdf

UDC 821,16 ISSN 1409-9861

UDK 27-36:929

ZITIJA KONSTANTINA CIRILA I METODlJAI LlTURGIJSKI KULT U HRVATSKOJ

Kristijan KuharStaroslavenski institut, Zagreb

SaietakTekstovi Zitija Konstantina Cirila i Metodija predstavljaju izvor podataka iz ha-

giografije i historiografije slavenskih ucitelja, Priroda ovih tekstovaje hagiografija. Utemeljni hagiografski tekst unoseni su historiografski podaci da bi se svetacke likovesmjestilo u prostor i vrijeme njihova zivota i djelovanja. Transmisijom teksta u razli-citim rukopisima mijenjala se i funkcija teksta. Od temeljne hagiografske, koja imapoucnu (katehetsku) funkciju u srednjem vijeku, preko historiografske (polernicke)funkcije u prilikama stvaranja slavenske pravoslavne Crkve i opravdanja slavenskeliturgije u katolickoj Crkvi, do liturgijske funkcije, tj. prisutnosti tekstova Zitija uliturgijskim sluzbama.

Ovaj rad prikazuje pregledno transmisiju i tradiciju teksta Zitija kroz razne ru-kopise i druge vrste tekstova, s napomenom vaznijih hagiografskih i historiografskihpodataka. Posebna je pozornost posvecena tekstovima Zitija u hrvatskoglagoljskimbrevijarima i liturgijskim sluzbama.

Kljucne rijeci: sveti Konstantin-Ciril, sveti Metodije, Zitija, Pohvalno slovo, li-turgija, hrvatskoglagoljski brevijari

• UvodHagiografija svetih Konstantina=Cirila i Metodija, bizantskih duhovnika i ucite-

Ija, koji su zbog uspjeha inkulturacijske misije medu Slavenima u Moravskoj i Pano-niji postali svetacki likovi istocne i zapadne krscanske uljudbe, ima svoju tradiciju itransrnisiju kroz vise stoljeca. U slavenskom svijetu, hagiografski zanr zivotcpisa na-ziva se Zitija.1 Zitija Konstantina Cirila i Metoda napisana su nedugo nakon njihovesmrti u 9. ili na pocetku 10. stoljeca. Kroz visestoljetnu transmisiju, prvotna verzija

Rjecnik hrvatskoga jezika za zitije donosi natuknicu: zivotopis svetaca ili vladara usrpskoj srednjovjekovnoj knjizevnosti, a etimoloski potjece od staroslavenske rijeci zivot ili zice.

90 KHPHJlOMETOJ(HEBHCTHKA 8 (2014)

Zitija prosla je kroz vise promjena naglasaka teksta i funkcija teksta. Od prvotne, ukojoj se pokazuje svetacki oris osobe Konstantina-Cirila ili Metodija, do polernickognaglaska opravdanja njihova djela, slavenske misije, pa i politickog opravdanja nji~hova djelovanja unutar domene slavenske uljudbe. Isto se tako mijenjala i funkcijateksta: od hagiografskog do liturgijskog. Zitija su tako hagiografski, historiografskii liturgijski izvori.

U zapadnoj krscanskoj uljudbi, odlomci Zitija su se.ocuvali u liturgijskoj sluzbi .na hrvatskoglagoljaskom podrucju od 14. stoljeca. Ovim cu radom prikazati transmi-siju Zitija svete Brace, trostruku funkciju teksta, te se posebno osvrnuti na one dijelo-ve koji su se ustalili na hrvatskom, tj. na zapadnocrkvenom liturgijskom i kulturnompodrucju.

HagiografijeZivotopisi svetaca srednjega vijeka- hagiografije, pisane su s ciljem i svrhom da

pokazu vrline svetackih likova i da budu poticaj citateljima. Ovaj knjizevni zanr stvo-rioje knjizevnost Crkve kojaje u svojem razvoju i mjestima nastanka imala posebnenaglaske. Zitija nalaze svoje mjesto u liturgiji zapadne i istocne crkvene tradicije. Uzapadnoj liturgijskoj tradiciji, uglavnom latinskoga jezika, hagiografski se odlomcicitaju kao trece citanje sluzbe citanja razvojem liturgijske knjige brevijara. U istocnojliturgijskoj tradiciji, uglavnom grckoga jezika, a poslije 10. stoljeca i crkvenoslaven-skoga, ocuvala se posebna liturgijska knjiga i obredni cin predvidaju citanja zivota idjela svetaca, sinaksarij i minej.

U ovome cu radu prikazati nastanak i tradiciju Zitija Konstantina Cirila i ZitijaMetodija odvojeno. Osvrnut cu se na temeljne hagiografske naglaske iz obaju Zitijate pokazati ono po cemu se ne mogu odvajati kao historiografski i liturgijski izvori.1. Zitije Konstantina Cir'ila (Vita Constantini philosophi) i Zitije Metodija (VitaMethodii)

1.1. Zitije Konstantina CirilaStaroslavensko Zitije Cirilovo nastaje nakon smrti Konstantina Cirila u Rimu

869. godine. "Zitije Konstantinovo - povijesni izvor velike vrijednosti i jedno odnajljepsih knjizevnih djela slavenskog i europskog srednjovjekovlja - doslo je donas, u svom potpunom tekstu u rukopisima 15. i kasnijih stoljeca. Ipak, ovo je izuzet-no djelo ostavilo u drugim djelima starih slavenskih knjizevnosti jasne tragove svogbogatog zivota, prije prvih sacuvanih rukopisa, dugog sest stoljeca (nastalo izmedu869. i 882. god.).'?

Buduci da se ovaj tennin ustalio u paleoslavistickoj Iiteraturi i u Hrvatskoj, bit ce koristen u ovomeradu. Strani paleoslavisti koriste latinski tennin Vita, npr. Vita Constantini Cyrilli et Methodii.

Petrovic 1983: 13.

K. Kuhar: Zitija Konstantina Cirila i Metodija i liturgijski kult u Hrvatskoj 91

Prema dosadasnjirn jezicnim istrazivanjima autor je bio Slaven grcke erudicije,a Zitije je napisano u Panoniji. Tekst ima stil grcke ucenosti i pokazuje dobro pozna-vanje slavenskog mentaliteta i bliskosti. Pretpostavka je da je prvotno napisano naglagoljici, dok su danas sacuvani samo cirilicki tekstovi.'

Medu 32 sacuvana kodeksa, cetiri se smatraju najstarijima. Premdaje napisanokrajem 9. stoljeca, najstariji su prijepisi kodeksa tek iz 15. stoljeca. Cetiri su najstari-j a: Codex Aeadem iae theo logicae (Duhovnaj a akadem ija) Moskoviens is (oko sred ine15. st.), Codex monasterii s. Onuphrii Leopoli (Lvov - poslije sredine 15. stolje-ea), Codex a Vladislavo Grammatico in monasterio s. Marie, Zegliovo, Skopje (god.1469.), Codex de mons Rila (Rilski manastir, autor Vladislav oko godine 1479.).Ovi kodeksi pisani su crkvenoslavenskim jezikom, sadrze Zitije Konstantina Cirila uprijepisima na cirilici i istocnog su porijekla crkvenog i duhovnog.'

Ostali kodeksi koji sadrze tekst Zitija su juznoslavenskog jezicnogi kulturnogporijekla. U prijepisima nalaze se u cijelosti ili u odlomcima u liturgijskim kodeksi-ma zapadne i istocne crkvene tradicije.' Iz temeljnog teksta Zitija, preuzeti su teksto-vi Prologa, Liturgijske sluzbe i Pohvalna slova. Prijepisi su noviji i radi se 0 recenzi-jama teksta. Podaci 0 djetinjstvu i skolovanju Konstantina najvjerojatnije potjecu odMetodija ili osobe kojaje poznavala osobu Konstantina u djetinjstvu.

Sveti Konstantin Ciril u hagiografskom je opisu prikazan kao mudrac, ljubiteljSofije (Mudrosti), covjek otvorena duha, izrazite hrabrosti i ucenosti, suradnik 80z-ji u invenciji slavenskog pisma, jezika i prevodenju crkvenih i liturgijskih knjiga,izvanredni diplomat i monah. Hagiografski opis u ZK prikazuje Konstantina u svjetluistocnih mudraca otackog - patristickog razdoblja opravdavajuci time njegov naslovsveca, a time opravdavajuci i slavenski jezik, pismo i liturgiju. U Zitiju se ispreplecuhagiografski i historiografski elementi teksta, a ovi potonji imaju polemicku funk-ciju. Obje se funkcije teksta sazimaju u liturgijskoj funkciji, 0 kojoj ce biti rijeci unarednim poglavljima.

1.2. Zitije MetodijevoStaroslavensko Zitije Metodijevo nastaje nakon smrti moravsko-panonskog

nadbiskupa Metodija poslije godine 885. u Moravskoj. Autor je jedan od Metodi-jevih ucenika", dobar poznavatelj zivota Metodija, prilika u kojima se nalazio, kao i

------~----~,.' ~Grivec - Tornsic 1960: 16.Za rad na ovome prikazu koristio sam za sada jedino kriticko izdanje koje su godine

1960. priredili Fran Grivec i Fran Tomsic, u izdanju serije Radovi Staroslavenskog insituta u Za-grebu i predstavljaju djelo koje donosi izvrstan prikaz i kriticko izdanje Zitija Konstantina i ZitijaMetodijeva iz staroslavenske tradicije, zajedno s latinskim izvorima, Iiturgijskim sluzbama i kore-spondencijom papinske kancelarije vezanom uz slavensku misiju i svetu Bracu,

Vidi vise Grivec - Tornsic 1960.Pitanje autorstva vidi: Pavic 1964: 66.

92 KI1PI1JlOMETOJ(I1EBI1CTI1KA 8 (2014)

teologije i istocne krscanske knjizevnosti. Razlikuje se od Zitija Konstantina Cirilau jer prikazuje Metodija kao crkvenog poglavara, obiluje citatima iz patristicke knji-zevnosti i svetoga Pisma i donosi vise objektivnih historiografskih podataka.'

Kodeksi ZM su stariji od ZK. Ukupno je osam kodeksa, od kojih je najstarijikodeks u zbirci crkve Uspenskij sobor u Moskvi, napisan u 12. stoljecu.

A. V. Gorskij, koji je obradio oba Zitija, istice da je mjesto nastanka oba ZitijaPanonija, dok Undoljskij dodaje daje autor Zitija Klement, ucenik svete Brace." Zi-•tija su privlacila pozornost mnogih paleoslavista i bila predmet polemika, primjerice:Safarik drzi da je ZM napisao Gorazd, nasljednik sv. Metodija u biskupskoj sluzbi, aZK daje napisao Klement (Ohridski).? Juraj Pavic navodi daje autor mogao biti uce-nik svetog Metodija, Konstantin Prezbiter, kasniji biskup u Preslavu. \0 Pitanje ostajei dalje otvoreno. Transmisija teksta od glagoljskog do cirilickog u kasnijim prijepisi-ma, dodalaje i preradila mnoge hagiografske i historiografske elemente, koristene upoliticke svrhe kasnijega vremena.

Zitije Konstantina Cirila i Zitije Metodija temeljni su hagiografski tekstovi zi-votopisa ovih dvaju svetaca. Iz njih se, prema potrebi, sadrzaju i funkciji rukopisa,prepisivalo cinjenice iz zivotopisa koje se htjelo posebno naglasiti. Zitija su temeljnihagiografski, historiografski i liturgijski izvornici svetih Konstantina Cirila i Meto-dija. "On reading the Cyirillomethodian sources, one immediately realises that in thecase of the two brothers a broader spectrum of factors defines the nature of their cult.Religious factors, theological factors, ecclesiastical, cultural, and natoinal factors,and many others besides, so that within this cult it is possible to see Cyril and Metho-dius start off as missionaries from Thessaloniki and Constantinople and end up, nineor ten centuries later, as symbols of, one might say, the most contradictory belifs".'

1.3. Tekstovi u kojima su se prenosila ZitijaZitije Konstantina Cirila i Zitije Metodija temeljni su tekstovi koji su prenoseni

u druge rukopise i prema kojima su sastavljene tri vrste razlicitih tekstova: hagiograf-ski, historiografski i liturgijski. .Podaci 0 zivotu i djelu Konstantina Cirila i Metodijau ZK i ZM, sakupljeni jos za zivota i neposredno poslije smrti slavenskih ucitelja, ucice u sva suvremena ili kasnija djela koja ce im slavenski autori posvetiti - u pohvalei sluzbe u cast sv. Cirilu i Metodiju, u kratko Cirilovo Zitije, u prolozna zitija Cirila iMetodija - djela, od kojih su se pojedina sacuvala vec u rukopisima od 11. - 12. sto-

Grivec- Tornsic 1960: 18.Grivec - Tomsic 1960: 20.Grivec - Tornsic 1960: 20. -22.

10 Vidi vise: Pavic 1964.11 Tachiaos 1988: 131.


ljeca, a uci ce i u druge spomenike medu kojima po starosti i znacenju prvo mjestopripada ruskom Nestorovu Ijetopisu Povests vremennyu let iz II St."12

I. Pohvalna slova (sermones panegyrici, encomium), u tradiciji od 13. stoljeca.Postoje dvije tradicije pohvalnih slova: pohvalno slovo u cast sv. Konstantina Ciri-la" i pohvalno slovo u cast sv. Cirila i Metodija. Pohvalno slovo pripada istocnojcrkvenoj tradiciji i citalo se kao dio mineja, u cast pojedinog sveca. Kao posebanknjizevni ZanJ. istocne tradicije, obiluju citatima svetoga Pisma jer se svetacki likprikazuje prema odlikama biblijskih likova.

2. Uz pohvalna slova, istocna crkvena ti·adicija poznaje i kratka zitija - tzv.prolezna Zitija, svetaca koja su se nalazila u sinaksaru. U paleoslavistickoj litera-turi se nazivaju Prolozna Zitija, a tradicijaje ocuvana u tri razlicita teksta: proloznozitije Cirilovo, prolozno zitije Metodijevo i prolozna zitija svetih Cirila i Metodija.Prolozna su zitija napisana u 14. stoljecu i od tada imaju svoju tradiciju.

3. Liturgijske sluzbe u cast svetih Cirila i Metodija nastaju u 10. stoljecu,a tradiciju u rukopisima imaju od 12. stoljeca. Ovaj knjizevni zanr zajednicki jezapadnoj i istocnoj crkvenoj tradiciji. Nastale su po uzoru na bizantske liturgijskepjesme. Zapadne liturgijske sluzbe nisu mlade od istocnih, ali se od njih razlikuju.Dok su u istocnim sluzbama veci naglasci na lirskom sadrzaju, zapadne sluzbe do-nose citanja iz Zitija.14 G lagoljskih sluzbi u cast svete Brace ima cetiri vrste. Odese najstarijima po literamim oblicima, jer izrazavaju prvotnu glagoljsku pismenost,i vjemije se od cirilskih drze teksta Zitija,

Ova temeljna zivotopisa svete Brace su hagiografski tekstovi, ali nisu mogli bitikoristeni iskljucivo u liturgijskoj funkciji kulta. ,The need for texts which could ser-ve a proper ecclesiastical cult of the two brothers led to the composition of encomia(pochvaly), services (sluzby), and short synaxaria (prolozi). -15

Od drugih vrsta tekstova, zivotopisi se nalaze u prijepisima i recenzijama u Hi-landarskoj povijesti, manjim slavenskim izvorima (Traktat Crnorisca Hrabra i sl.), ugrckim izvorima i latinskim izvorirna." Ovi su izvori povezani s istocnorn crkvenomi politickorn tradicijom.

Odlomci Zitija u brevijarima daju novu funkciju tekstu - liturgijsku. Od hagio-grafskog teksta postaju liturgijski i katehetski tekstovi.

Manji historiografski i hagiografski izvori su: Inventio s. Clementis et Sermo detranslatione s. Celmentis, u slavenskim izvorima poznata i kao Hersonska legenda;Uspenie Cirilovo, bugarskog porijekla; Solunska legenda; Pamet Nauma (Zitije Na-

12 Petrovic 1983: 114.13 Pantelic 1965: 118. Istice daje Pohvala Cirilu nastala u Velikoj Moravskoj i daje autor

Kliment Ohridski , te da su postojale dvije verzije Pohvala.14 Grivec - Tornsic 1960: 33.15 Tachiaos 1988: 135.16 Grcke izvore donosi Grivec - Tomsic 1960. na str. 39-42. a latinske na str. 42-58


umovo), Prolog Jovana Egzarha bugarskog; Klocev glagoljas; Traktat 0 pismenimaCrnorizca Hrabra; Kronografija Nestora Rusa; Prolozno Zitije Klementa Bugarsko-ga; Sinajski euhologij; Azbucne molitve i Proglasi svetog evandelja i Napisanie ,0

pravej vere. Svi ovi tekstovi sekundami su hagiografski i historiografski izvori zazivot svetih Konstantina Cirila i Metoda, te su zapravo kompilacije raznih tekstovaZitija, primamih izvora. 17

2. Latinski izvori i tradicija u zapadnoj crkvenoj uljudbi2.1. Kodeksi

Medu izvorima za zivotopise svete Brace pisanih latinskim jezikom istice seLegenda Italica - Vita s. Cyrilli cum translatione s. Clementis. Tekst je napisao Ana-stazije Bibliotekar" oko godine 870. Rukopis LI su obradili bolandisti prema kodek-su koji su dobili od Duchesnea. Potjece iz J 2. stoljeca i bio je vlasnistvo samostanaCasauria, a tijekom povijesti je dosao u posjed obitelji Duchesne. Pretpostavlja se daje taj kodeks bio uzorak drugim latinskim prijepisima Legende Italice'". U tradiciji senalazi nekoliko rukopisa L1: od 12 stoljeca iz Casaurie, Redonski rukopis iz 1370.,Pari ski rukopis kojegaje pronasao Duchesne, Praski rukopis iz 14. stoljeca te rukopisiz Vatikanske biblioteke iz 17. stoljeca."

Latinski zivotopis svetog Konstantina Cirila pripada tzv. rimskoj tradiciji Zitija,jer se u mnogim cinjenicama poklapa s Zitijem Cirilovirn. Dokje slavenskim teksto-vima Zitija bilo vazno opravdati slavensku misiju, latinski rukopis prikazuje samonjegov svetacki lik."

17 Vidi: Grivec - Tornsic 1960: 37-39.18 Anastazije (Iat. Anastasius) ili Anastazije Bibliotekar (Iat. Anastasius Bibliothecarius),

povjesnicar i jezikoslovac, rimski kardinal i utjecajni politicki papinski savjetnik (Rim, oko 810-Rim, oko 878). Od 867., za papa Hadrijana 11.i Ivana VIII., bioje bibliotekar Rimske kurije. Podu-pirao krscansku misiju sv. Cirila i Metodija i njihova nastojanja da slavenski bude liturgijski jezik.Prevodio grcka djela, a iz djela bizantskih pisaca sastavio Crkvenu povijest (Historia ecc/esiastica)ili Trodijelnu kronografiju (Chronographia tripartita, 872), vazan izvor za proueavanje boravkaslavenskih misionara Cirila i Metodija u Rimu, kao i za proucavanje odnosa izmedu Rimske kurijei Hrvata,a u Knjizi 0 papama (Liber Pontificalis) prikazao zivotopise papa Nikole I. i Hadrijana 11.Izvor: http://www.enciklopedija.hriNatuknica.aspx?ID=2505

19 Grivec - Tomsic 1960: 4320 Grivec - Tomsic : 1980, 43.21 U ovome je zanimljiva cinjenica kako je fama sanctitatis, kao dio sensus fidelium bila

prisutna u Rimu jos u 9. stoljecu. Konstantin Ciril nije formalno kanoniziran pravorijekom pogla-vara Crkve, vec vjernickirn osjecajem krscanskog puka. U pitanju kanonizacije svetaca, njihovogsluzbenog crkvenog proglasenja svetima i uzora vjernicima, sveta Braca nisu bila direktno kanon-izirana izrijekom pape, vec se njihova kanonizacija, kao kult odvijala presutnim dogadajima veza-nim uz njihovo stovanje medu moravskim, panonskim i slavenskim pukom te njihovim ucenicima,"Era indubbio che se Constantio-Cirillo veniva riconosciuto santo, cio non si faceva minimamenteper meriti e 'explolits' religiosi, simili a quelli per cu si glorificavano la maggioranza dei santi,


Historiografsku i hagiografsku vrijednost imaju tekstovi Conversio Bagoario-rum et Carantanorum, Legendae Bohemicae, Legenda Moravica (Legenda Christianizapisana u djelu Vita et passione sancti .Venceslai). Medutim, od svih su izvora histo-riografski, hagiografski i liturgijski najrelevantniji slavenski izvori Zitija svete Brace.

2.2. Razine transmisijePodaci iz.Zitija Konstantina i Metodija pokazuju da postoji trostruka funkcija

teksta, koja cini tri razine transmisije teksta. Prvotnaje hagiografska funkcija, kojomse dokazuje svetost Konstantina i Metodija. U hagiografski se tekst unose biblijskii patristicki citati da bi se pokazala pravovjemost pojedinog sveca, unosi se spomi-njanje .Davla" kao neprijatelja, opisi legendamih zbivanja i cudotvomih djelovanja.Druga funkcija je historiografska, kojom se zeli sveca smjestiti u vrijeme i prostor.U hagiografski, temeljni tekst, unose se historiografski podaci: osobe, dogadaji, spo-minjanje vremena i slicno, sto bi svecu kojega Se opisuje dalo mjesto u vremenu idogadajima. Treca je funkcija ona prakticna, liturgijska, kojom se hagiografski tekstdoradivalo za potrebe citanja u liturgiji. Ovo je ujedno i najslabija funkcija, jer se zapotrebe liturgije izabiralo pojedina poglavlja (kao na primjer u rimskoj liturgijskojtradiciji), ili se tekst doradivao (unosenjem proslova) ili skracivalo, te su se dobivalenove vrste hagiografskih knjizevnih djela (prolozna zitija, pohvalna slova i drugo).

Kao i funkcija teksta, mijenjala se i transmisija teksta. Prvotni tekst Zitija napi-sanje da bude memoria na svetacke likove Konstantina Cirila i Metodija. Prva razinatransmisije teksta bila je hagiografska. Druga razina teksta je bila historiografska ipolernicka, kako bi opravdala misionarsko i inkulturacijsko djelovanje svetoga Kon-stantina i Metodija. Svetog Konstantina Cirila usporeduje se s teolozima i crkvenimocima, a time se opravdava njegova zaljubljenost u Sofiju i naslov .Filozof". S drugestrane svetoga se Metodija prikazuje kao presbyterosa - starjesinu krscanske zajedni-ce, nepokolebljivog i vjemog pastira koji odolijeva protivnicima i ima podrsku pape.Treca razina je liturgijska. Iz Zitija kao osnovnog koncepta razvijaju se Prolozi, Po-hvalna slova, a odlomci se Zitija Konstantina Cirila unose u sluzbu citanja rimskogabrevijara, te u mineje bizantskoga obreda.

Prijepisi i kompilacije Zitija unose nove teoloske i hagiografske naglaske kojihagiografskom djelu daju polernicki prizvuk. Cilj je jednostran: opravdati slavenskumisiju i slavensku liturgiju i dati naglasak na Bozjemu poslanju svetoj Braci te po-tvrditi krscanske korijene i pripadnost. U tome je bitna crta pozivanje na teolosku idogmatsku tradiciju lstocne Crkve, kojom se dobiva oris pravovjemosti - ortodoksi-

quali martiri e confessori della fede cristiana. I meriti di Constantino erano ben diversi. Senza averdovuto soggiacere a persecuzioni od al martirio, egli, con tutta la sua opera, aveva contribuito apropagare ed afFermare il cristianesimo fra i suoi fratelli di razza, illuminandoli per mezzo dellascritura nuova e della giovane letteratura slava. Per gli Slavi del Medio Evo egli era dunque specifi-camente un "santo illurninatore". Dujcev 1963: 75. 0 svetosti Konstantina Cirila: Grivec 1948.

96 KI1PI1JlOMETOP./1EBI1CTI1KA 8 (20-14)

je. Tako tradicija Zitija postaje teolosko-duhovna tradicija koja opravdava i politickutranslatio iz Sol una u Rusiju, i iz Moravske u Hrvatsku.

Giorgio Ziffer", recentno obradujuci problematiku transmisije ZK i ZM, zaklju-cio je da se tradicija i transmisija Zitija odvija u dvije usporedne grane: hrvatskogla-goljska i istocno slavenska". Hrvatskoglagoljskaje oblikovana po pravilima zapadneC.•.kve s naglascima na Zitija koja su imala historiografsku i liturgijsku funkciju, dokje istocna oblikovana prema pravilima i funkcionalnim potrebama stvaranja slaven-ske pravoslavne Crkve i novih drzavnosti na prostorima europskog pravoslavnogistoka.

Ruska knjizevnost obiluje tekstovima 0 zivotu svetih Konstantina Cirila i Meto-dija te predstavlja drugu granu transmisije i tradicije tekstova Zitija koja su se sirila iu druge knjizevne oblike i funkcije."

3. Liturgijske sluzbe u cast svete Brace3.1. Liturgijske sluzbe svetaca u zapadnoj crkvi u srednjem vijeku

Liturgija, cin bogosluzja Crkve, tijekom povijesti prolazila je mnoge promjene.Tijekom srednjega vijeka liturgija je bila cin bogostovlja koje bilo ispunjeno sveca-noscu i ceremonijama. Zapadna crkvena tradicija poznaje dvije temeljne liturgijskeprakse: papinsku - kojaje bila exemplum za cijelu rimsku Crkvu, i monasticku, zu-pnu ili lokalnu liturgijsku praksu koja je sve vecom udaljenoscu od sredista Crkve- Rima, bila razlicitija i bogatija.

Kult svetaca u rimskoj liturgijskoj uporabi zapocinje jos u kasnoj antici. Na gro-bovima mucenika su se okupljali vjemici slaviti njihov dies natalis za nebo, ugleda-juci se u vrlinu hrabrosti svjedocenja za Isusa Krista. Na grobovima apostola i mu-cenika nicu crkvene gradevine, bogosluzni prostori, cije je srediste - oltar - redovitobio nad grobom pojedinog svetog mucenika. Nakon vremena progonstva krscananastaje novi kult svetaca: vise to nisu oni koji su krvlju posvjedocili svoju vjeru u Isu-sa Krista - rnucenici, nego to postaju utemeljitelji crkvenih zajednica, biskupi, osobeistaknutih krscanskih vrlina ili priznati teolozi. U srednjem vijeku, kao poseban knji-zevni zanr nastaje hagiografija. U tim su tekstovima opisani zivoti pojedinih svetacakoji su se usporedivali sa zivotom Isusa Krista ili zivotima pojedinih biblijskih liko-va. Srednji vijek vec stvara, unutar hagiografije, likove svetaca koji se usporeduju slikovima crkvenih otaca i ucitelja, stvara se .Jegendarna" knjizevnost jer se svecimapridaju nadnaravne moci.

Takvi tekstovi ulaze i u liturgijske sluzbe koje su se slavile u monastickirn -samostanskim zajednicama i imale su dvostruku funkciju: Iiturgijsku i katehetsku.Liturgijska funkcija ocituje se u liturgijskim pjesmama i molitvama koje su izvedene

22 Ziffer 1996.23 Ziffer 1996: 8.24 USp. Petrovic 1983: 120.

iz tekstova zivotcpisa, a katehetska u citanju odlomaka tih tekstova u svrhu pouke ipoticaja za krscanski zivot. Iz samostanske uporabe - funkcije, ovakve sluzbe postajuliturgijska bastina cijele zapadne Crkve.

Liturgijska sluzba unutar koje su se citali odlomci iz zivota svetaca bilaje nocnasluzba bdijenja. Iz takve je liturgijske sluzbe kasnije nastala danasnja Sluzba citanja,koja se prema tradicije Crkve slavi u zoru. Kao jedno od citanja s vlastitim zanromi funkcijom, pojavljuje se citanje zivota svetaca. Monaske zajednice, pocevsi od be-nediktinaca preporucuju citanje zivotopisa svetaca: "treba se drzati ovoga: u neposnedane, cirn se braca dignu od vecere, posjedaju svi zajedno i jedan cita 'Rasprave' ili'Zivotopise' otaca ili drugo djelo koje izgraduje slusace"."

Unutar liturgije se stvara zanr hagiografskih citanja koje su imale karakteristicanstil opisa svetackih zivota: panegircki, idealizira biografske detalje, naglasava etickedetalje historijskih dogadaja i potice na poboznost svecu. "The Liturgy was to exerci-se the single most important influence in the composition of the saint's Life, a genrethat was to become the most popular narrative composition throughout the MiddleAges"." Ovaj zanr postaje monaska liturgijska literatura koja stvara posebnu knjiguzvanu legendarium (passionate)." Ta literatura ima katehetsku i liturgijsku funkciju.Kompozicijom liturgijske sluzbe Jutarnja, svetacka citanja, tzv. Vitae, dobivaju dru-gaciju kompoziciju i locus sirenja. Duzina lekcija (citanja) ovisilaje od samostana dosamostana, a tek se u 12. stoljecu stvara odredeni normativ, tj. razvojem nove sIuzbecasova ,,secundum consuetudinem romanae curiae".


3.2. Liturgijske sluzbe svetaca u istocnoj crkvi u srednjem vijekuIstocna crkvena tradicija, tj. pravoslavna (bizantsko slavenska) imalaje drugaci-

ji razvoj od rimske ili zapadne crkvene tradicije. Sluzba casova u bizantskoj liturgijiprolazila je faze uspostavljanja i sirenja, dok se nakon 15. stoljeca nije ustalila. Istoc-na, pravoslavna liturgija sadrzi dvostrukost liturgijske tradicije, katedralnu (dvorsku)i monasku koje se ispreplecu tijekom cirilometodskog razdoblja i vremena pisanjaZitija i formiranja kulta svetih Konstantina Cirila i Metoda.

Hagiografski tekstovi nalaze se u liturgijskim knjigama koja se nazivaju sinak-sarij i minej. Sinaksar je liturgijska knjiga koja sadrzi citava svetopisamska citanjaza liturgiju ili samo naznake pojedinih citanja. Buduci da se bizantska sluzba casovasastoji od citanja hagiografskih tekstova, sinaksar sadrzi krace zivotopise svetaca.Minej ili mjesecoslov je liturgijska knjiga bizantskog obreda u dvanaest svezaka,prema mjesecima u godini. Sadrzi tekstove kao i sinaksar ali obogacene drugim tek-stovima za sluzbu casova. U kasnijem razvoju bizantskoga obreda, liturgijska knjigamenologij je sadrzavala duze hagiografske tekstove.

25 Borak 1985: 281.; Heffeman 2005: 77.Heffeman 2005: 66.Heffeman 2005: 76.

26

27


Unutar sluzbe casova, kao i u zapadnom obredu, u bizantskom obredu nalazise locus celebrandi svetackih slavlja, a prema tome i mjesto unutar kojega se razvijakult svetaca. Razvojem liturgije bizantskog obreda poslije 12. stoljeca, te ulaskomRusije u slavensko i bizantsko kulturno i duhovno okruzje, tekstovi Zitija dobivajusvecani naslov i mijenja se funkcija teksta, koja postaje liturgijska, ali se istovremenozadrzava historiografska i hagiografska funkcija. Zitija koja serabe u ovome radu supisana sinaksarskim stilom, tj. za sluzbu casova."

3.3. Hrvatskoglagoljske sluzbeHrvatskoglagoljska liturgijska tradicija dio je zapadne crkvene tradicije. Od svo-

ga ustanovljenja na prostoru istocne obale Jadrana, vjerojatno u 9. stoljecu", slaven-ska liturgija bila je rimskoga (zapadnog) obreda. To potvrduju i najstariji sacuvaniliturgijski izvori iz 11. stoljeca, pokazujuci kako je razvoj slavenske misli i uljudbe,koji je zapoceo misijom svetih Cirila i Metodija, dobio konacni epilog.

Sveti Konstantin Ciril i Metodije spominju se kao sveci u zapadnoj Crkvi unatocnedostatku kulta u latinskoj liturgijskoj domeni. Najstariji spomen njihove sluzbe uliturgijskim knjigama nalazi se u Assemanijevu evandelistaru iz 11. stoljeca, gdje sestuju svaki na dan smrti. Njihov se kult sirio preko ucenika koji su poslije 885. godinemorali napustiti Moravsku i Panoniju i vecinom su otisli u Makedoniju i Bugarsku,dok se dio ucenika vjerojatno uputio prema bizantskoj Dalmaciji. Prvotni kult nasta-je u krilu istocne crkvene tradicije, dok se u zapadnoj - rimskoj pocinje siriti prekohrvatskoglagoljskih sluzbi. Fra Marko Japundzic, istrazivac njihova kulta u hrvat-skoglagoljskim brevijarima, spominje da se na dan 9. ozujka sveta Braca spominju uMartirologiju pape Grgura XIII. 30

Odlomci tekstova iz Zitija Konstantina Cirila i Metodija ulaze u liturgijske knji-ge, sto je potvrda razvijenosti kulta svete Brace. Najstariji prijepis liturgijske sluzbeje iz 14. stoljeca, pisan glagoljicom, Vatikanski misal IlIirico 4. Jezicne osobine od ra-zavaju starije razdoblje, vjerojatno 10.-11. stoljece."

Buduci da u rimskoj crkvi nije postojao ustanovljen kult svetih Konstantina Ci-rila i Metodija, glagoljaski je prostor sfvorio vlastitosti kulta. U liturgijskim se sluz-bama rimskoga obreda nalazio u sanktoralu, zajedno sa slavljem svetoga Valentina,na 14. veljace. U jednoj sluzbi su se mijesali vlastiti tekstovi sa opcirn liturgijskimtekstovima slavlja mucenika, dok u drugoj sluzbi vlastiti su se tekstovi kombinirali stekstovima opcega slavlja ispovjednika.

28 Razvoj istocne Iiturgijske sluzbe vidi: Taft 1993.29 Pitanje slavenskog bogosluzja u Hrvatskoj vidi: Petrovic, I. 1988. Prvi susret Hrvata s

cirilornetodskim izvoristern svoje srednjovjekovne kulture. Slovo 38. Zagreb, 5-54.30 J apundzic 1988: 96.31 Japundzic 1988: 97.


Kult svetih Konstantina Cirila i Metodija zabiljezen je u hrvatskoglagoljskimliturgijskim tekstovima od 14. stoljeca." Najstariji zapisje u kalendaru vatikanskogmisala Illirico 4, gdje se spomen sv. Konstantina Cirila i Metodija navodi na 14.veljace, zajedno sa svetim Valentinom'" Vlastitog euholoskog obrasca svetih Kon-stantina Cirila i Metodija nema u hrvatskoglagoljskim misalima. Vlastito slavlje ilisluzba nalazi se samo u brevijarima, danas u 12 poznatih brevijara.

Citanja koja se nalaze u hrvatskoglagoljskim liturgijskim sluzbarna su fragmentiili odlomci Zitija potrebni za odredenu pouku. Prvotni tekst Zitija time dobiva litur-gijsku funkciju ali se i dalje naglasava svetacki lik i uzor pojedinog sveca, dok sena krscanskorn liturgijskom Istoku prikazuje pravovjernost i prikazuje se polernickinaglasak u susretu s nevjernicima ili protivnicima Crkve.

Liturgijska sluzba svetih Konstantina Cirila i Metodija nastaje vjerojatno u Mo-ravskoj, nedugo nakon smrti obojice Brace. Prema Bercicu", sluzba nastaje krajem9. ili pocetkorn 10. stoljeca. Tkadlcik je misljenja da je sluzba sastavljena tek u 14.stoljecu u glagoljaskorn samostanu Emaus u Pragu. U Emausu nastaje i poznati evan-gelijar iz Reimsa, u kojemu se nalazi liturgijska sluzba svetoj Braci s najvisim litur-gijskim stupnjem slavlja. Japundzic smatra da Tkadlcikovu teoriju treba sazeti jer sesluzba svetoj Braci nalazi i u hrvatskoglagoljskim brevijarima prije 15. stoljeca kadaje napisan evangelijar iz Reimsa. "Tutti i breviari croati hanno I'ufficio proprio, conle proprie lezioni, i propri inni ed antifone, con I e 11Vespri, e questo tutto corris-ponde al rito di 'sollemnitas' e con tale tiro certamente fu celebrate la festa dei SS.Fratelli, almeno come 'festum chori '''35. R. Vecerka napominje da je sluzba nastalau Ceskoj za vrijeme Premislavica u 10. ili 11. stoljecu, sto podrzava i A. Pantelic".Mjesto i vrijeme nastanka su rnoravsko-panonski prostor najkasnije do sredine 10.stoljeca, buduci da su se u Zitija unosili drugi historiografski i hagiografski podacipotrebni za opravdanje slavenske liturgije, jezika i pisma te potvrdivanja krscanskepravovjernosti i pripadnosti.

Hrvatskoglagoljsku sluzbu imaju ovi brevijari:Becki brevijar Cod. Slav. 121 - 14.st.37 (BrVind 121)Vat. Illirico 6 - 1379. (BrVat6)Ljubljanski brev. -11. C 161a12 - 1396. (BrLab)Moskovski brevijar 1443. (BrMosk)Brevijar popa Mavra 1460. (BrMav)

n Grabar 1986: 14133 Popis kalendara koji imaju naveden spomen svetih Konstantina Cirila i Metodija donosi

GRABAR 1986: 141.34 avodi Japundzic 1988: 109.3l Japundzic 1988: 110.36 Prema Japundzic 1988: Ill.37 Birkfellner 1975: 64.

100 KI1PI1JlOMETOJ{I1EBI1CTI1KA 8 (2014)

Vat. Slavo 19 - 1465.11.Novljanski brevijar - 1949.Barornicev tiskani brevijar - 1493.Brozicev tiskani brevijar - 1561.Saljski 13,/14. stoljece i ZaglavskiKaramana.Oxfordski brevijar - 14. st. 38 (BrOxf)

Prema navedenim brevijarima, istrazivaci su naveli tri tipa sluzbi svetoj Braci,navodeci razliku i prema citanjirna odlomaka iz Zitijakoja sadrzavaju:

Prvi tip ima citanja iz ZK XIV, 2- XV, 4 - primjer u BrLabDrugi tip ima citanja iz ZK XIV, 2-19 - primjer u BrVatl9Treci tip ima citanja iz ZK XVIII, 7-13 - primjer u BrMav39, BrVat6., BrMosk,

BrN2, Zaglavski, BrBar i BrBroz"Sedam brevijara s drugim odlomkom teksta ima jos ispred ZK XVIII, 7-13 kra-

tak i vrlo slobodan, djelornican sazetak dogadanja iz prethodnih poglavlja (ZK XIV-XVII), koji se ne rnoze nazvati ni parafrazorn."?" Raspodjela se odnosi na odlomke izZitija koja se nalaze u sluzbi citanja te na hagiografsko-historiografskim podacima.Prvi je tip najstariji prema jezicnim i sadrzajnim osobinama. Drugi tip je prilagodenliturgijskoj obnovi franjevackog reda u 13. stoljecu. Treci je tip poseban i nalazi sesamo u Brevijaru popa Mavra. "M entre il 1 el 2 ufficio ascrivono I'importanza dellavoro della missione quasi esclusivamente a Cirillo, questa terza variente dell'ufficiocerea di mettere un certo equilibrio introducendo le antifone che si riferiscono soltan-to a Metodio.v"

Brevijar papa Mavra iz 1460. godine na f 207r-21 Ov sadrzi sluzba u cast svetojBraci, navedenu kao blagdan prvoga reda. Zanimljivost je ovoga brevijara u odnosuna ostale da "po svojoj strukturi i postanku sluzba predstavlja novu varijantu gla-goljskog oficija u cast solunske Brace.":" Odlomci u citanjima su iz Pohvale Cirilu iZitija Konstantinova "i ako je ovdje kompilator poznavao nesto povijesti, ili baremrimski Martirologij, kod izabiranja dijelova iz PC (Pohvale Cirilu op. autora) briznoje izbjegavao sva imena osoba i mjesta.?" Tekstovi Pohvale Cirilu se razlikuju oddrugih redakcija."

Liturgijska sluzba u cast svetih Konstantina Cirila i Metodija zapadnog je kr-scanskog obreda. Nalazi se u liturgijskoj knjizi za sluzbu casova - brevijaru, koju su

(BrVatI9)(BrN2)(BrBar)(BrBroz)

- samo u latinskom prijevodu M.

38 Grabar 1986: 142.; Petrovic 1983: 117.39 Pantelic 1965: 128. U Brevijaru pop a Mavra nalazi se citanje iz Pohvale Cirilu.40 Petrovic 1983: 117.41 Japundzic 1988: 102.42 Pantelic 1965: 96.43 Pantel ic 1965: 116.44 Pantel ic 1965: 118.


klerici i redovnici obavezni moliti svakoga dana. Svaki molitveni cas se razlikuje odprethodnoga i sljedecega i ima vlastitu strukturu. Unutar vlastitih liturgijskih slavljasvetaca (sanktoral), nalaze se sluzbe u ca,st svetih Konstantina i Metodija. Liturgijskicas unutar kojega se edvija slavlje kulta bilaje jutarnja sluzba ili nocnica (nocturno),jer se slavila tijekom noci, prije svitanja. Jutarnja sluzba sastojala se od tri nokturna(nocnice) koje su se sastojale od 3 citanja, ispred kojih su bila 3 psalma s antifonamaiza kojihje slijedio responzorij i versus.

Liturgijska sluzba svetih Konstantina Cirila i Metodija ukljucivalaje I. vecernju,nocnu sluzbu (jutarnju) s tri nocna casa, matutin, tri dnevna casa i 11.vecernju. Litur-gijski obrazac sastojao se od antifona, himna, versa i responzorija, citanja iz svetogPisma i Zitija, antifone za Velica i Blagoslovljen i vlastitu molitvu. Uz ove vlastiteliturgijske elemente, sluzba casova je imala psalme i biblijska citanja. Prema ovimliturgijskim dijelovima sastavljeni su tekstovi koji caste svetost Konstantina Cirilai Metodija; a uneseni tekstovi iz ZK i PC su dobili liturgijsku funkciju u zapadnojCrkvi.

Prvi tip liturgijske sluzbe, koju sadrzi Ljubljanski brevijar (BrLab) u citanjimadonosi odlomak Zitija Konstantina Cirila koji opisuje poziv moravskog kneza Ra-stislava i poslanje Konstantina u Moravsku, invenciju glagoljskog pisma po Bozjemnadahnucu i prevodenje evandelja na staroslavenski jezik te dolazak u Moravsku.

Drugi tip liturgijske sluzbe, koji sadrzi Vatikanski brevijar (BrVatI9) u citanjimadonosi samo poziv u Moravsku, invenciju pisma i prevodenje evandelja.

Treci tip Iiturgijske sluzbe, prisutan u ostalim brevijarima donosi izvjestaj 0 pre-minucu svetog Konstantina Cirila i njegovu molitvu na samrtnoj postelji.

Prva dva tipa liturgijske sluzbe imaju i historiografsku - polemicku funkciju sasvrhom utvrdivanja pravovjernosti glagoljskog pisma i slavenske liturgije, protkanuhagiografskim i legendamim podacima. Liturgijske sluzbe trecega tipa imaju hagio-grafsku i liturgijsku funkciju, naglasavaju svetost Konstantina Cirila.

Sluzba u BrMav predstavlja treci tip hrvatskoglagoljskih sluzbi u cast svetimKonstantinu Cirilu i Metodiju. Najstariji tip je iz BrLab, oblikovan prema liturgij-skom slavlju mucenika, jer se na dan 14. veljace u rimskoj crkvi slavio spomen sv.Valentina mucenika, U Drugom novljanskom brevijaru (BrN2) sluzba je oblikovanaprema opcem liturgijskom slavlju ispovjednika. Ostali brevijari imaju liturgijske sluz-be oblikovane prema slavlju ispovjednika, ali imaju vlastitu sluzbu citanja i vlastiteliturgijske elemente (antifone, responsorie, versuse i dr.)." U BrMav tekst antifonaje sastavljen prema Pohvali Cirilu, Cjelokupni tekst encomiuma dobio je liturgijskufunkciju u zapadnoj Crkvi. Bilo bi potrebno napraviti istrazivanje 0 tekstovima Zitijai prisutnosti tekstova Zitija u drugim liturgijskim odlomcima u hrvatskoglagoljskimbrevijarima. Za istrazivanje ostaje otvoreno pitanje nedostatka teksta Zitija Metodi-jeva u hrvatskoglagoljskoj tradiciji.

45 usp. Pantelic 1965: 114.

102 KI1PI1JlOMETOlfl1EBI1CTI1KA 8 (2014)

ZakljucakOvim radom sam pokazao kako je tekst Zitija Konstantina Cirila i Zitija Metodi-

jeva kroz tisucljetnu povijest imalo tri razine transmisije i tri funkcije. Na zapadnocr-kvenom duhovnom i kultumom podrucju, Zitije Konstantina Cirila i opcenito nje-gOYkult prosao je razvoj u hrvatskoglagoljskim brevijarima i liturgijskim sluzbarnakroz tri tipa: u citanjima odlomaka Zitija Konstantina Cirila i naglasak na njegovom .svetackorn zivotu, naglaskom na invenciji pisma i slavenske liturgije i u citanjimaiz Pohva1e Cirilu, izvomo pravos1avnog liturgijskog teksta prilagodenog uporabi ukatolickoj liturgiji.

Odredena poglavlja koja su dobila liturgijsku funkciju su preradena pri prepisi-vanju (redakcija i recenzija teksta), te su u tekstove unoseni lokalni elementi: jezika,terminologije i sl., dok je jezicna starina staroslavenskog jezika u hrvatskoglagolj-skim tekstovima ostala.

Istrazivanja kulta svetih Konstantina Cirila i Metodija nisu privedena kraju.Ostaje jos - barem za glagoljasko podrucje - utvrditi smjerove utjecaja i porijeklateksta, utvrditi tekstoloskorn i povijesnoliturgijskom analizom porijeklo antifona ihimana.

LiteraturaGlavni izvor teksta Zitija:Grivec F. - Tomisic F. 1960: Constantinus et Methodius Thessalonicenses. Fontes.

Radovi Staroslavenskog instituta, vol.4. no.4., Zagreb, 13-276.Ostala IiteraturaRadovich, N. 1968: Le pericopi glagolitiche della Vita Constantini e la tradizione

manoscritta cirillica. Edizioni Cymba. Napo1i.Hefeman, T. J. 2005: Liturgy and Literature of saint's Lives. The Liturgy of the Me-

dieval Church. Kalamazoo, 65-97.Bercic, I. 1870: Dvie sluibe rimskoga obreda za svetkovinu svetih Cirila i Metuda.

Zagreb.Taft, R. 1993: The Liturgy of the Hours in East and West. The origins of divine office

and its meaning for today. The Liturgical Press, Collegeville.Ziffer, G. 1996: Un nuovo gruppo di testimoni (frammentari) della Vita Constantini:

il 'Grupo dell a Paleja'. Slovo 44-46, Zagrb, 7-25.Ziffer, G. 1992-1993: La tradizione della letteratura cirillometodiana. Ricerche Sla-

vistiche, vol. XXXIX-XL. Roma.Tachiaos, A.E.N. 1988: The Cult of Saint Methodius in the Byzantine-slavonic

world. Christianity amog the Slavs. The Heritage of Saints Cyril and Methodius.Orientalia Christiana Analecta 231. Roma, 131-142.

K. Kuhar: Zitija Konstantina Cirila iMetodija i liturgijski kult u Hrvatskoj 103

Dujcev, I. 1963: Note sulla Vita Constantini - Cyrilli. Cyrillo-Methodiana. ZurFriihgeschichte des Christentums bei den Slaven 863 - 1963. SlavistischeForschungen, Band 6. Koln-Graz, 7?-84.

Pavic, J. 1964: Konstantin Prezbiter, ucenik sv. Metodija. Bogoslovska smotra 33.Zagreb,62-75.

Grabar, B. 1986: Kult Cirila i Metodija u Hrvata. Slovo 36. Zagreb, 141-145.Pantelic, A. 1965: Glagoljski brevijar popa Mavra iz godine 1460. Slovo 15-16.

Zagreb,94-149.Pavic, J. 1936: Staroslavenski pjesnicki kanon u cast sv. Metodija i njegov autor.

Bogoslovska smotra, vo!. 24. br. 1. Zagreb, 59-86.Grivec, F. 1948: De probitate ac sanctitate Cyrilli et Methodii in fontibus paleo-

slavicis et documentis ecclesiae. Acta Academiae Velehradensis XIX. Olomouc,6-25.

Japundzic, M. 1988: 11culto e I'ufficio dei Ss. Fratelli Cirillo e Metodieo nella lette-ratura glagolitica. Christianity amog the Slavs. The Heritage of Saints Cyril andMethodius. Orientalia ChristianaAnalecta 231. Roma, 95-118.

Japundzic, M. 1955: Glagoljski brevijar iz g. 1465 (Vaticano-Slavo 19). RadoviStaroslavenskog instituta, vol. 2., br. 2., Zagreb, 155-191.

Petrovic, I. 1983: Sadrzajne i literarne osobine odlomaka "Zitija Konstantina-Ciri-la" u hrvatskoglagoljskim i ruskim tekstovima. Croatica: prinosi proucavanjuhrvatske knjizevnosti, God. 14 (1983), 19, Zagreb, 113-129.

Borak, H. ur. 1985. Redovnicka pravila. Krscanska sadasnjost, Zagreb.Birkfellner, G. 1975: Glagolitische und Kyrillische Handschriften in Oesterreich.

OA W, Wien, 64.Bratulic, J. 1998. Ziti]« Konstantina ci-u« i Metodija i druga vrela. Krscanska sa-

dasnjost, Zargeb.

KraticeZK - Zitije KonstantinaZM - Zitije MetodijevoL1 - Legenda ItalicaPC - Pohvala Cirilu

k. kuhar, Žitija konstantina Ćirila i metodija i liturgijski kult u hrvatskoj.pdf

Documents