KAMEN ŽIVOTA

LIST ŽUPE SV. STJEPANA PRVOMUČENIKA BRELA

GODINA10. PROSINAC 2016. BROJ 16 ISSN 1847-1129

KAMEN ŽIVOTALIST ŽUPE

SV. STJEPANA PRVOMUČENIKABRELA

Utemeljitelj i nakladnik:Župni ured sv. Stjepana Prvomučenika

Brela

Uredničko vijeće:don Stjepan LončarVanja Sokol, prof.

Zdravko Pervan, prof.Dražana Filipović, prof.

Viktor PuljakRoza Brkušić - Hrvoslava

Glavni urednik:don Stjepan Lončar

Zamjenik glavnog urednika:Vanja Sokol, prof.

Lektori i korektori:Zdravko Pervan, prof.

Vanja Sokol, prof.

Likovni prilozi:Ivo Žamić - Piccolo

Grafička priprema:Vanja Sokol, prof.

Tisak:Tiskara Kovačić, Omiš

Naklada 500 primjerakaList izlazi povremeno

SADRŽAJ

Uvodna riječ------------------------------ 3

Otkriti kako se bog rađa - razmišljaanje uz božićnu Polnoćku ------------------- 4

Dolazak -------------------------------------- 6Molitva ---------------------------------------7Jubilej Božanskog milosrđa - 800 godina dominikanskog reda -------------------- 8

119. obljetnica posvećenja župne crkve sv. Stjepana Prvomučenika ----------- 11

Hodočašća: Austrija - Slovačka - Poljska --------------- 12 Italija ---------------------------------------- 20 U Zagrebu kod sv. Leopolda Mandića-----22

Gostovanja žunog zbora-------------- 24Interkulturalizam ----------------------26Isus u disku ---------------------------- 32Priče bake Nede ----------------------- 36Dječji radovi -------------------------- 40Vukovar -------------------------------- 42Događanja u župi --------------------- 47Godina očinstva ----------------------- 54Pastoralni život župe ------------------56

Blagdanski raspored -----------------59

2 Kamen života

Poštovani čitatelji našeg župnog lista!

Moram vam priznati da je teško pratiti sva događanja koja se zbivaju na svjetskom, crkvenom i našem domovinskom planu. Upravo su zatvorena „sveta vrata“ naših kate-drala i svetišta te posljednja vrata rimskih bazilika koje je na nedjelju Krista Kralja zatvorio sam papa Franjo. Bila je to Godina milosrđa u kojoj smo kao vjernici uživali u zrakama milosrđa koje su intenzivno obasjavale iz Kristova srca. Sigurno je i dar Milosrdnog Is-usa da je jedan dio naših župljana, poglavito naši krizmanici i mlade obitelji posjetio svetišta južne Italije: Loreto, Lanciano, San Giovanni Rotondo, Monte Cassino, Rim i Asiz.U svim tim svetištima prošli smo kroz sveta vrata i molili za naše posvećenje.

Druga grupa naših župljana hodočastila je u svetište Milosrdnog Isusa u Krakow i tamo se susrela sa bezgraničnom božanskom LJUBAVLJU. Posjetili smo i Gospina svetišta Mariazell u Austriji i Čestohowu u Poljskoj te crkvu Sv. Ane u Trnavi u kojoj počivaju zemni ostaci našeg sveca i mučenika sv. Marka Križevčanina.Hvala dragom Bogu na svim ovim duhovnim darovima i milostima.

Ova godina bila je ujedno i izborna godina. Kroz izlazak na izbore pokazali smo svoju krsćansku odgovornost za budućnost Domovine. Otkrili smo i duboku podijeljenost u hrvatskom društvu. Lijepo nam je poručio fra Mario Knezović u trodnevnici Gospi Kar-melskoj da se ništa bitno neće dogoditi u Hrvatskoj dok se Bogu istinski ne vratimo i ne počnemo ozbiljno moliti za prosperitet i napredak Hrvatske.

Tek što je zatvorena godina Milosrđa, naš nadbiskup Marin Barišić na prvu adventsku nedjelju proglasio je Godinu očinstva. U dvogodišnjoj pripravi za Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji u Solinu 2018, prva će godina biti posvećena našim očevima i supruzima a iduća našim majkama i suprugama.U svojem proglasu, otac nadbiskup naglašava zašto je ovu godinu proglasio godinom očinstva: „Zato u ovoj godini želimo osobito razmišljati o očinstvu kako bismo dublje shvatili zadaću i poslanje očeva u kršćanskim obiteljima a onda i u društvu. U međusobnoj ljubavi, poštovanju i opraštanju sa svojim suprugama, očevi pružaju osnovni obiteljski te-melj za zdravo odrastanje svoje djece. Svojom skrbi, brigom i mudrošću daju obitelji i djeci sigurnost i zaštitu, smjer u duhovnom rastu te snagu i identitet u kršćanskom odgoju“. /Proglas za godinu očinstva/U ovoj godini, više ćemo vremena posvetiti toj važnoj ulozi naših očeva. Pozivam stoga sve obitelji da našim očevima posvete onu skrb i dimenziju koja im pripada, a očeve pozivam da budu svjesni uloge koju su primili sakramentom kršćanske ženidbe i da ju na najbolji mogući način i ostvare u obitelji, društvu i crkvi.

Na kraju, svim župljanima i čitateljima lista želim Sretan Božić i blagoslovljenu Novu 2017. godinu.

Don Stjepan Lončar

UVODNA RIJEČ

Kamen života 3

U ovoj svetoj noći slavimo jedno od ve-likih otajstava naše svete vjere, otajstvo rođenja Sina Božjega u ljudskom obliku, to jest po kojem nam se na konačan i nepon-ovljiv način pojavila milost Božja i njegovo sveto milosrđe. Slavimo događaj u kojem je dobri Bog neopozivo očitovao svoju nam-jeru da dođe ususret ljudskome rodu obja-vljujući blagovijest ljudskome rodu dajući mu Mesiju – Krista Gospodina. No večeras svaki od nas treba večeras iskreno osjetiti da se Bog rađa i za svakoga od nas, to jest vidjeti svojim očima da se utjelovio poradi nas i našega spasenja. Večeras nam je ot-kriti i doživjeti da je on istinski Krist, Mesija, Spasitelj koji nas ispunja radošću i mijenja tijekove povijesti i ljudskoga života. Upra-vo to smo čuli slušajući u prvome čitanju odlomak iz Knjige proroka Izaije koji govori o narodu koji je imao vidjeti svjetlost veliku i onima koji su obitavali u kraju smrti zasjala je svjetlost jarka. A sve se to zbilo u trenut-ku kad je narodu bilo darovano Dijete, onaj koji ima vlast jer je Bog silni i Knez mira. Mi večeras ovdje okupljeni nismo nikakvi naiv-ci, jer vjerujemo da je Betlehemsko Dijete, u štali i jaslama, premda bez ikakve ljudske sile i moći, bez gospodarskog jamstva i vo-jne zaštite, ipak prekretnica ljudske povijes-ti i izvor nove snage i nepobjedivog života svim ljudima. Mi smo večeras ovdje svjed-oci posvemašnje jednostavnosti i ponizno-sti kojom nam milosrdni Bog dolazi ususret utjelovljujući se kao čovjek, kako bi nas poučio vjerodostojnom ljudskom življenju.

Upravo večeras smo svjedoci Božjega milosrđa uslijed kojega nije prezao niti od utjelovljenja kako bi došao među nas kao

Spasitelj. Večeras ga slavimo kao svoga Spa-sitelja kojega smo pronašli u betlehemskim jaslama jer smo ga žarko iščekivali i jer smo ga istinski tražili. Večeras cijelom svijetu kličemo da nismo očekivali njegovo očito-vanje tamo gdje se očituje ljudska moći i sila, slava i čast, jer nam je razvidno da se Bog ne rađa pred TV kamerama, niti u gl-amuru, niti u zabavnim spektaklima, nego smo ga tražili u čistom naručju njegove sve-te Majke. Večeras ispovijedamo da on nije nikakva ljudska atrakcija, niti je privlačni show program, nego ga častimo kao snažnu duhovnu prisutnost koja zahvaća i pokreće naš život na način da nas odgaja da se odre-knemo bezbožnosti i svjetovnih požuda, a daje da živimo razumno, pravedno i pobož-no.

Mi smo večeras kao vjernici svjedoci pred nebom i zemljom da smo ga jednos-tavna srca kao pastiri pod vedrim nebom iščekivali, te svakom biću svjedočimo da nam se je smilovao i došao blizu. Večeras svako stvorenje pozivamo da nam se pridruži u hvali njegova milosrđa, prek-linjući da se nitko ne prepušta površnom životu, nego da prihvati njegov poziv kojim i nama danas anđeli naviještaju veliku ra-dost njegova rođenja za nas. Raspoložimo svi svoja srca i tražimo ga u tišini ove noći u kojoj se ne čuje buka svijeta, nego veseli navještaj neba i anđela o njegovu rođenju. Večeras je i nama otkriveno da se on rađa u jednostavnosti betlehemske štale, daleko od svake dokazivanja ljudske moći, daleko od svakog pokazatelja standarda i mjera ko-jima se mjeri ‘napredna’ civilizacija.

OTKRITI KAKO SE BOG RAĐA – RAZMIŠLJANJE UZ BOŽIĆNU POLNOĆKU

Piše: Dr. Ivan Bodrožić

4 Kamen života

Posvjedočimo stoga čovjeku našega vre-mena, koji ne zna gdje i kako se Spasitelj rađa, da se rađa u čistoći i jednostavnosti duše koja prvenstveno žudi za Bogom, koja u ovom svijetu živi pod vedrim nebom kao i pastiri što čuvaju svoja stada. Budimo anđeli ljudima s kojima živimo i otkrijmo im uzvišenost i ljepotu života koji se Bogu predaje, te im navijestimo Božje rođenje po kojem nam je darovano milosrđe i mir. Pokažimo svima da Bog ne postavlja nika-kve uvjete da bi došao u naše živote, ta njemu je dovoljna bila i štala da bi se ro-dio, nego samo iziskuje našu neposrednost i ljubav. Od nijednog čovjeka ne očekuje da ga obdaruje ni moću ni bogatstvom, nego samo da čuva oči svoje duše čistima kako bi vidjeli ona nevidljiva milosna dobra koja su nam po Božjem Sinu darovana. Potakni-mo stoga sve ljude da odbace svoje maske i izvanjske okvire koji nas sputavaju u ostva-renju prave ljudskosti, a da prihvate živjeti prije svega od vjernosti milosrdnom Bogu koji je najveća dragocjenost ljudskoga bića. Uputimo ljude da iziđu iz zamki ovoga svije-ta koje ih troše i nagrđuju im duše, a dove-dimo ih pred živoga Boga koje je dar ljepote što obnavlja biće. Neka u ovoj svetoj noći svi odbace od sebe površnost koja ne traži Boga i oholost koja mu ne ostavlja prostora u srcu, i onu lažnu sigurnost koja polaže svu nadu u zemaljska dobra. Dopustimo da nas Bog pronađe i pokrenimo se svi sa svojih zemaljskih pašnjaka i otiđimo do Betlehe-ma promatrati i klanjati se utjelovljenome Božjem Sinu koji je došao u našu ljudsku blizinu i rodio se za nas.

Božić nam je Božić samo ako jasno otkri-jemo gdje se to Bog rađa i ako pohitimo k njemu kako bi se njegovo rođenje očitovalo i nama i u nama. A ono se očituje u iskreno-sti kršćanskoga života, u pozornosti prema kršćanskim vrijednostima, u neposredno-sti zajedništva s njime. Večeras i mi poput pastira, koji su u noći ovoga svijeta kojom dominiraju moćnici imali oči za Božje svjet-

lo, prepoznajmo u novorođenčetu u jaslama svoga Spasitelja. Nakon ovog milosnog događaja ne zat-varajmo više oči i ne dopustimo da nam ih ljudi zatvore, nego ih držimo otvorenima u jednostavnosti duše i čistoći srca koje ga s ljubavlju prihvaća. Poput pastira koji su imali sluha za govor anđela, za unutarnje poticaje u duši, ne zatvarajmo ni mi više svoje uši nego primajmo Božju riječ i dajmo se poučiti o znakovima Spasiteljeve prisut-nosti i o svetom mjestu njegova rođenja i boravka.

U ovoj svetoj noći, dok slavimo rođenje Sina Božjega u našem ljudskom obličju, ot-krijmo cijelome svijetu gdje i kako se Bog rađa za nas i u našem obličju svjedočeći kako se rodio u nama i kako je postao pokretačka snaga našega življenja. Svojim neporočnim životom objavimo svijetu njegovu prisut-nost, te istaknimo kako je ljudski život sve-to mjesto Božjeg rođenja. Budimo primjer svima da vide da nam je njegova prisutnost ispunila dušu najsvetijim osjećajima, te ih čuvajmo i podržavajmo, štitimo i njegujmo, kako nam Božić ne bi bio samo izvanjska proslava, nego duhovna proslava naše pro-slavljene ljudskosti, kako nam ne bio samo zemaljski obred i običaj, nego kako bi nas svojim milosnim darom dovela do onog nebeskog Betlehema u kojemu ćemo se mi konačno roditi za nebo i svoga Oca slaviti u kući njegovoj po sve vijeke vjekova. Amen.

Kamen života 5

DOLAZAK

Želim opet u tvoj svijetU tvoju nesigurnostIdi samo za mnomIzvući ću te iz nemirnih valovaŠto korake ti spotičuNe sputavaj mi rukeSvojim bezbrojnim brigamaPrepusti se…Naučit ću te slušati govor tišineU ovoj zaglušujućoj buciRazgrnut ću zastore mrakaI svjetlost ti pokazatiUčinit ću velika čudesaSamo ako ti se u srcu nastanimDopusti mi…Jer onaj sam što grješnicima oprašta što mrtvima život vraća što bolesne liječi što valove smiruje…Otkrit ću ti tajne za kojima čeznešI lice će ti zasjatiJer evo, došao sam opet ove NoćiSamo zbog tebe, dijete mojeSamo zbog tebe! Anita Pervan - Rašeljka

6 Kamen života

Gospodine, ja sam bogoslov!Ta zar se ne sjećaš onog našegSusreta na jezeru...Pozvao si me – nisi baš bio obziran!Sjećaš se kako mi je bilo lijepou društvu mojih prijateljica i prijatelja.Tvoj pogled oduzeo mi je mirtihog snatrenja o životu..Dugo sam nosio taj nemirdok se nije slomio i postao odluka.Svi su se čudili...čak i ja,i to sam sebi, sjećaš se!Ne razumijem tvoje postupkečine mi se nepromišljenima često i promašenim!I što zapravo hoćeš?

O, voljeni prijatelju, kako me još ne shvaćaš?Hoću da budeš «grad na gori»!Svjetlo što svijetli svima u kući ovoga svijetagdje živiš.Želim da voliš ove ljude:lutalice,pijanice,pitalice,one koji traže...

Hoću da budeš znak ovoj, svojoj, generacijida joj ponudiš smisao, ponudiš svoju Ljubav.Zar ne vidiš da me hoće zakopati u povijest,strpati u forme i strukture,knjige,učiniti od poruke moje ideologijua ja sam donio: Radosnu vijest spasenja,najavio oslobođenje sužnjima,umro sam da budeš ti sretan,tvoj brat i sestra,

onaj umirući u Kalkuti,razočarani na jugu Afrike,deezorjentirani u tvom gradu..

Želim ti mir,radost i sreću –koju ti ovaj svijet ne može dati,jer ju ne poznaje –jer ne vjeruje da sam Ljubavstvaralačka,silna,jaka ...Upoznaj me,zakorači u moj šatori budi sa mnom jedno!Potrebne su mi tvoje ruke –da ih posvetim,tvoje srce –da ga usrećim i oslobodim,tvoj um - da ga prosvijetlim...

Izabrah te,uzeh tei šaljem te ...Ti ćeš mi biti blagoslov –jer ćeš donositi mir!«Ja sam došao da imaju život i to u izobilju!»

P. J. SremićSJ: Molitva, u Mladi teolog,

br.13, str.49/50,1986.

MOLITVA

Kamen života 7

JUBILEJ BOŽANSKOG MILOSRĐA800 GODINA DOMINIKANSKOG REDA -

REDA BRAĆE PROPOVJEDNIKA

Hrvatska je javnost napose u crkvi cijelu ovu godinu obilježila i označila kao godinu Božanskog milosrđa. Poznato je da ove godine dominikanski red ili Red braće propovjednika slavi 800-tu obljetnicu os-nutka. U povelji koja nosi nadnevak 22. prosinca 1216. god. papa Honorije III navo-di da se novi red „ima zvati i biti Red braće propovjednika“. Temeljna odredba reda je da je svaka dominikanska zajednica pozva-na i treba biti „škola Božjeg milosrđa“. Isto tako prilikom stupanja u red svaki kandidat na upit poglavara „Što tražite?“ odgovara „Milosrđe Božje i Vaše“. Tako je od samog osnutka propovijedanje Božjeg milosrđa u središtu dominikanskog propovijedanja.

Povijest dominikanskog reda počin-je na neki način prije samog rođenja njego-va utemeljitelja sv. Dominika koji je živio oko 1170. do 1121. god. Legenda kaže da je njegova majka Ivana de Aza, žena kastil-jskog plemića Feliksa de Guzmana sanjala da u utrobi nosi psića sa zapaljenom luči u ustima, kojom je po izlasku iz utrobe osvi-jetlio čitav svijet. U drugom viđenju majka je vidjela zvijezdu na njegovom čelu, što je jasno značilo da će jednoga dana biti svjet-lo narodima, da bi obasjao one koji sjede u tami i sjeni smrtnoj, da će ljudima biti putokaz u otkrivanju znanja i istine o Bogu i Božjem milosrđu. Sv. Benedikt je postao lučonoša i pronositelj Kristovog svjetla, ljubavi, milosrđa i istine. Istina i milosrđe postale su i temeljno geslo dominikansk-og Reda. Da bi se doprlo do istine, ljudi-ma treba znanje i obrazovanje. Onaj tko

je htio propovijedati i podučavati druge, a Dominik je to shvaćao kao učiteljsku služ-bu, morao je najprije sam učiti i naučiti. Dominik je iz legende ušao u povijest kao učeni i perspektivni kanonik prilikom jedne važne diplomatske misije u Dansku. Put ih je iz Španjolske vodio kroz Provansu u ko-joj je u to vrijeme bilo mnogo sljedbenika heretičke sekte albigenza koje ni papinski misionari nisu uspjeli pomiriti sa Crkvom. Razgovarajući s njima on je uočio da njiho-vo vjerovanje nije plod zle volje nego općeg neznanja i nepoznavanja temelja kršćanske vjere. Izlaz iz toga stanja Dominik je vidio u tome da ljudi moraju biti ispravno poduče-ni. Tako se u njemu rodila zamisao o osnut-ku crkvenog reda koji bi propovijedanjem, odnosno poučavanjem pomogao tim i dru-gim ljudima da nađu put povratka Crkvi. Tako mu je 1213. i 1214. biskup Falko iz To-lousea povjerio propovijedanje za svoju bi-skupiju. Time je svoj povijesni hod započeo novi Red propovjednika. Dominikov pogled bio je uperen na cijeli svijet, jer je u Euro-pi osim albigenza bilo sličnih heretičkih

Piše: Zdravko Pervan

8 Kamen života

pokreta, poput katara, manihejaca, patare-na, paulićana, bogumila i drugih. Dominik je sa subraćom shvatio da se samo nao-brazbom može spoznati istina, a potom je priopćavati drugima u vidu propovijedanja i spasenja duša. Sretna je okolnost da je osnutak reda pao u vrijeme nastanka prvih sveučilišta u Europi kao mjesta najviše izo-brazbe i znanstvene elaboracije. Dominik kao učeni klerik je shvatio važnost sveučiliš-ta pa je na neki način vezao za nj sudbinu svoga Reda. On je prve i najvažnije surad-nike nalazio upravo na sveučilištima u Bo-logni (najstarije u Europi, 1088. g.), Parizu (1096. g.) i Touloseu (1150. g.), jedinima koja su tada postojala. Izabrao je Bolognu i Pariz za sjedište svoga Reda te je učinio svo-jevrsni presedan kao jedini osnivač nekoga crkvenoga reda koji za njegovo sjedište nije izabrao Rim. Izabrao je gradove prvih i na-jpoznatijih sveučilišta.

Tako se u dominikanskom redu rodila kultura, čak i određeni kult znanja koji je počeo snažnije nego ikada do tada preobražavati društvo. Uskoro su počele nicati škole na svim stranama, osnivaju se sveučilišta diljem Europe, uskoro i kod nas dominikanci utemeljuju prvo sveučilište u Zadru 1396. godine. Bilo je otvoreno domaćim i inozemnim studentima osobito s Apeninskog poluotoka. Djelovalo je sve do francuske okupacije Dalmacije 1807. god. Osnutak takve ustanove dokaz je na-jviše kulturne zrelosti jednoga naroda i u njegovoj povijesti se bilježi zlatnim slovima kao jedan od najznačajnijih događaja.

Dominikancima je zato studij i učenje bitno sredstvo za uspješan aposto-lat. Sam je sv. Dominik svjesno usmeno i pismeno poticao braću svoga Reda da ne-prekidno studiraju „Pođi s pouzdanjem, Gospodin će biti s tobom i on će te obdar-iti riječima koje ćeš propovijedati“. Upra-vo s tim obećanjem Dominik šalje braću po svemu svijetu propovijedati Radosnu

vijest. Šalje prvu braću u velike sveučilišne gradove da tamo studiraju, propovijedaju i osnivaju samostane.

Danas red ima oko 7000 članova. Oko 600 ih je nazočno u sredstvima društ-venog priopćavanja, od toga 150 u elek-tronskim medijima. Izdaju 321 znanstvenu, kulturnu i popularnu reviju. Velik broj na-jboljih članova odlazi u crkvenu hijerarhiju. Tijekom povijesti četvorica su bili izabrani za Petrove nasljednike (Inocent V 1276. g., Benedikt XI od 1303. do 1304. g, Pio V od 1566. do 1572. g. i Benedikt XII od 1724. do 1730. g.), a stotine ponajboljih za bisk-upske, nadbiskupske, kardinalske i druge stolice.

Dominikanci u svom propovijedan-ju i u svom životu daju napose važnost trima temeljnim pojmovima: slobodi, milosrđu i istini. Ljubav prema slobodni nerazdvojiva je od ljubavi prema istini. Sloboda raste sa

stalnim traženjem i propovijedanjem is-tine, koja je slobodna i koja oslobađa. To je njihovo poslanje i zadaća. Propovijedanje

Kamen života 9

Božjeg milosrđa u središtu je dominikansk-og propovijedanja. Sv. Dominik je u noćnim satima vapio Bogu molitvom: „Bože moj, milosrđe moje, što li će biti s grešnicima?“ Svaka je dominikanska zajednica pozvana biti školom milosrđa.

U bogatoj osam stoljetnoj baštini reda izdvajaju se sv. Albert Veliki, zaštit-nik prirodoznanstvenika, sv. Toma Akvins-ki, jedan od najvećih mislilaca, crkveni naučitelj i zaštitnik katoličkih škola, sv. Ka-tarina Sijenska, naučiteljica Crkve, zaslužna za okončanje „zapadnog raskola“ i povratak pape Grgura XI iz Avignona u Rim. U novi-joj povijesti aktivni su na svim područjima. Henri Didou začetnik je obnove Olimpi-jskih igara. 1896. god. vodi svoje učenike na Olimpijske igre u Atenu. Marie-Joseph Lagrange utemeljuje Biblijsku školu u Jeru-zalemu. Remek-djelo škole je Jeruzalemska Biblija. 1958. god belgijski dominikanac Henry Pire dobio je Nobelovu nagradu za mir.

Najzaslužniji za širenje dominikan-skog reda u Hrvatskoj je Pavao Dalmatinac (oko 1180. – oko 1245.). On je prvi hrvatski sveučilišni profesor i autor je prvoga prav-nog i prvoga teološkog djela ne samo u hr-vatskoj povijesti. Spominje se 1210. g. kao profesor prava na sveučilištu u Bologni.

Napustio je karijeru profesora, 1219. god. obukao bijelo dominikansko odijelo stavivši se na raspolaganje sv. Dominiku koji mu je 1221. g. povjerio zadaću da proširi red u Hrvatsko-Ugarskom kraljevstvu. Ostavio je iza sebe stručna djela pravnog i teološk-og sadržaja. Već oko 1225. dominikanci se nastanjuju u Dubrovniku, Rabu, Ninu, Splitu i Zadru. U svojoj gotovo osam stol-jetnoj povijesti Red na području od Koto-ra i Subotice do Virovitice i Brijuna ima 81 samostan, davši više od stotinu biskupa i dva službeno proglašena blaženika (bl. Augustin Kažotić i bl. Ozana Kotorska). Uz samostane dominikanci otvaraju škole koje pohađaju pored biskupijskih bogoslova i laici. Oni su uvelike zaslužni za kulturu hr-vatskog naroda. Vjera i kultura u hrvatskom narodu idu ukorak. Dominikansko učilište u Zadru je ures grada, Reda i cijele Dalmaci-je. Dominikanci su u Dubrovniku 1501. god. izgradili veliku knjižnicu, otvorivši je za sve ljude željne znanja – bila je to prva javna knjižnica u Europi. Dominikanci našega vremena nastavljaju povijesni kontinuitet bogate dominikanske baštine na svim pod-ručjima za opću dobrobit Crkve, promican-

je i širenje istine, slobode i Božjeg milosrđa i obogaćivanju kulturne baštine hrvatskog naroda kao i učvršćivanju vjere u našem narodu.

10 Kamen života

Svi na svoj način doživljavamo Boga... Svat-ko mu se na svoj način moli... A Bogu je sve to milo i vrata njegova doma su nama svi-ma, bez obzira na različitosti, uvijek širom otvorena.

Ljudi su od pradavnih vremena gradili crkve koje su bile i ostale Božji ovozemaljski dom. One nam služe da se u njima okupljamo i budemo jednaki bez obzira što mislimo jedni o drugima. To je mjesto okupljan-ja i pravednih i grješnih. Mjesto gdje svi u miru i tišini svojih misli imamo jednaku mogućnost zbližiti se s Bogom. Naši preci su gradili našu župnu crkvu kako bismo izgradili i učvrstili svoju vjeru u Boga, kako bismo ispunili svoja srca ljubavlju i mirom, i odnijeli ih sa sobom u svoj dom, u svoje obitelji, među svoje prijatelje.

Na nedjeljnoj sv. misi 23. listopada 2016. koju je predvodio dr. Ante Rako, ovim razmišljanjem smo proslavili 119. obljet-nicu posvećenja crkve Sv. Stjepana Prvo-mučenika i time započeli godišnju pripremu za proslavu jubilarne 120. obljetnice.

Uvijek moramo imati na umu da nijedan sagrađeni Božji dom nema svoju vrijednost niti služi svrsi ako se u njemu ne okuplja-mo i ne slavimo Boga. Crkva bez ljudi i nji-hove vjere nema smisla niti može opstati. U njoj vjera treba rasti i obogaćivati se kako bi njezinu luč svatko od nas stalno nosio u srcu i palio nova svjetla kud god krene. Bez obzira na sve vjetrove koji pušu, takvo sv-jetlo i taj plamen se neće ugasiti.

Zato, pohodimo Božji dom, vjerujmo i moli-mo, i ne bojmo se jer On je uvijek s nama...

119. OBLJETNICA POSVEĆENJA ŽUPNE CRKVE SV. STJEPANA PRVOMUČENIKA

piše: Vanja Sokol

Kamen života 11

Rano jutro… pet sati, poned-jeljak 7. listopada okupili smo se kod „Šampiona“. Još smo pospani, ali uz-buđeni i nestrpljivi što nas sve čeka na našem novom, zajedničkom, do sada uvijek uspješnom i pouzdanjem i zajed-ništvom ispunjenom hodočašću. Naš konačni cilj je Poljska (preko Austrije i Slovačke), domovina sv. Ivana Pavla II, koji je na drugu uskrsnu nedjelju kad se slavi nedjelja Milosrdnog Isusa uzdignut na dostojanstvo oltara. I eto, doći ćemo i do katedrale Milosrdnog Isusa i do najvećeg Gospina svetišta na istoku, u Czestohowe. Našoj grupi hodočasni-ka priključili su se ove godine dragi pri-jatelji iz Tučepi i Baške Vode.

AUSTRIJA – SLOVAČKA – POLJSKAUsusret Milosrdnom Isusu i Majci Božjoj od Jasne Gore

Pozdravi u autobusu, smještanje i polazak… Rano je, još se nije razdanilo, ali uz našeg don Stjepana i fra Nedjel-jka sve je počelo veselo i razdragano. Putovanje praćeno molitvama, pjes-mom i šalama vodilo nas je najprije prema austrijskom svetištu Mariazell. Ne možemo zaboraviti radost koju smo osjetili kad nam se pridružio naš dra-gi vodič (ma supervodič) Mijo Rak na benzinskoj crpki kod Zaboka i priredio nam dobrodošlicu uz gulaš i vino. Ma tko može ostati ravnodušan prema takvome trudu i ne biti beskrajno zah-valan njemu i njegovoj supruzi i onoj maloj dvomjesečnoj curici što je slatko spavala u košari u autu.

piše: Anita Pervan - Rašeljkafoto: Mate Klarić

12 Kamen života

Nakon pjesme i Mijinog nagovora moli-mo krunicu nadomak Mariboru gdje su u tenkovskom rovu završile tisuće žrta-va Križnog puta, a onda lagano „penjan-je“ kroz Alpe… Svi ostajemo ushićeni. Bjelina oko nas, jelke okićene snijegom, neki bi čas vani na grudanje, idila kao iz bajke. Ali dovoljno je bilo gledati kroz prozor autobusa jer… mi smo ipak još jutros bili u toploj Dalmaciji. Napokon, bjelinom okupano svetište, koje jed-va ima 2000 stanovnika, ali ga godišn-je posjeti preko milijun hodočasnika. Mjestom dominira prekrasna gotička crkva s tri zvonika i baroknim proširen-jem. Legenda nam govori o Opatu Otheru koji je kao dušebrižnik poslan u okolicu Mariazella a sa sobom je ponio svoj Marijin kip od lipova drveta. Kad je bio na domak cilju 21. prosinca 1157. g. veliki kamen mu je zapriječio put. Pošto se Majci Božjoj obratio za pomoć, kamen se rascijepio i otvorio mu prolaz. Stigavši na cilj opat je kipu počeo gra-diti ćeliju koja mu je trebala služiti kao kapelica i od toga nastaje naziv Maria-zell (jer zell znači ćelija). Marijina stat-ua postaje čuveni čudotvorni kip koji se danas časti kao Magna Mater Austriae. 1907. crkva je dobila naziv „Basilica mi-nor“. Kip je urešen ruhom kojeg su ug-lavnom darovale plemićke gospođe, a bez ruha se može vidjeti samo na dan Zaštitnice (na Malu Gospu, 8. rujna) i 21. prosinca kad se slavi utemeljenje Mariazella. Slijedi nam razgledavanje, sv. Misa, večera i noćenje.

Jutro, dan drugi…. nakon doručka i molitve u crkvi opraštamo se od Mariacella ostavljajući blještavu bjelinu prirode iza sebe. Drugi dan je pred nama, putujemo dalje stavljajući

pod Majčinu zaštitu naše hodočašće i dolazeći ususret Slovačkoj. U autobusu je veselo, Mijo je nenadmašan u izlag-anju, tako pun duha… glazba za uši… Naši dragi župnici opet mole, pjevaju… presretni smo što ih imamo. Dolazi-mo u Trnavu, grad koji zbog mnoštva crkava i svoje katoličke baštine nazi-vaju malim Rimom. Razgledamo krat-ko povijesno središte, slavimo sv. Misu u crkvi Sv. Ane gdje se nalaze relikvije našega sveca sv. Marka Križevčanina, hrvatskog svećenika koji je 1616. poz-van u Ugarsku i imenovan ravnateljem sjemeništa u Trnavi i nekadašnje ben-ediktinske Opatije Szeplak blizu Košica gdje je bilo snažno uporište kalvinizma. On i još dvojica svećenika odbijaju preo-bratiti se na kalvinizam i odreći Pape pa ih vojnici zatoče, muče 3 dana i na kraju im 7. rujna odsjeku glave. Poznati su danas kao košički mučenici a kosti im se čuvaju u zajedničkom lijesu u Uršulinskoj crkvi Sv. Ane u Trnavi. (2. 7. 1995 proglašeni svetima). Iz Trnave je i prvi zagrebački nadbiskup i kardinal Juraj Haulik, utemeljitelj Matice ilirske, zaslužan za uvođenje hrvatskog jezika u škole. Prošli smo njegovom ulicom i posjetili njegovu rodnu kuću. U Trnavi je djelovao i Šibenčanin Antun Vrančić, visoki crkveni uglednik i nadbiskup Os-trogonski u vrijeme turske opasnosti. Smatran je jednim od najvećih diploma-ta tadašnje Europe, jer je kao kancelar cara Ferdinanda i Papin izaslanik u Cari-gradu sa Sulejmanom Veličanstvenim pregovarao i sklapao mir. Pokopan je u Trnavi 1573. godine. Slijedi kratko slo-bodno vrijeme, taman da se ugrijemo u kafiću i popijemo vruću kavu ili čaj. Nalazimo se ponovno na velikom trgu i „put pod noge“ opet. Čeka nas Krakow.

Kamen života 13

Velika smo grupa. Ima nas 80. Di-jelimo se u dva hotela, Junior I i Junior II. Neki se „malo“ bune. Ali nema veze. Tko i što bismo mi bili da ne nađemo dlaku u jajetu. E moj Mijo, ne uzimaj sve to k srcu. Nismo mi savršeni. A tvoje srce je ipak broj XXXXL. Pokušavamo učiti od tebe. Opraštaš nam, iako znamo što čin-imo. I eto, sve je riješeno, svi opet mirni, zadovoljni i sretni. Vraćamo se pjesmi s povjerenjem u Božje milosrđe koje nam je pripremilo radost i gozbu ovih neko-liko dana da ih rasterećeni od obveza provedemo u smirenosti i veselju zajed-ništva otvorenih srdaca dopuštajući da nas Božja prisutnost oblikuje i nanovo stvori po svome milosrđu. Kasno smo stigli. Večeramo i odlazimo na spavan-je očekujući s nestrpljenjem sutra jer idemo na IZVOR, idemo tamo gdje je Božje milosrđe progovorilo priprostoj redovnici sv. Faustini Kowalskoj kao i svima nama da je njegovo milosrđe bezgranično i da je ljubav mjerilo svega.

Jutro, dan treći , doručak… Pos-jet Wieliczki, rudniku i muzeju soli. Eto nas malo poput Jules Vernea putujemo prema središtu zemlje. Spuštamo se drvenim stubištem sve dublje… Radi se o rudniku soli već od 13. stoljeća. To je

pravi podzemni grad od soli sa 300 km hodnika s mnoštvom podzemnih kate-drala i dvorana. Sve je od soli. Najveća i najpoznatija je katedrala sv. Kinge s na-jboljom akustikom u Europi. Ujedno je to i najveća podzemna crkva na svijetu na dubini oko 100 m. Na svakom koraku su brojne drevne skulpture od soli. Ovaj rudnik ima 9 katova do 327 m. dubine, a turistički obilazak je oko 3,5 km kroz najljepše i najzanimljivije dijelove. Na dubini od 135 m je veliko slano jezero. Bilo je prekrasno, neobično, posebno, a slušali smo i Shopena tamo dolje. Sve nas je to ostavilo bez daha, posebno katedrala sv. Kinge. Sve figure i biblijski motivi izrađeni od soli rukama darovitih rudara, ostavili su nas u divljenju prema ljudskoj domišljatosti i strpljivosti koja i sol pretvara u melem za dušu i tijelo. Izlazimo iz rudnika krijepimo se kavom pa slijedi odlazak tamo gdje ti se čini da možeš milost nježno dodirnuti rukom – u Svetište Milosrdnog Isusa.

Posebno ozračje molitve, mira i Božje blizine vlada cijelim svetištem, a osobito se može doživjeti pred slikom Milosrd-nog Isusa. Biti prisutan u prostoru gdje je radila , trpjela i molila sveta Fausti-na kojoj je povjereno širenje poruke

14 Kamen života

o Božjem milosrđu, za sve nas je bilo izuzetno duhovno iskustvo. Osjećali smo preko dodira Božjeg milosrđa poveznicu s Nebom .Bio je to susret naše slabosti sa snagom Njegove mi-losti. „O krvi i vodo što potekoste iz srca Isusova kao izvor milosrđa za nas uzdamo se u Tebe!“ Svetu Misu smo slavili u kapeli Sv. Faustine Kowalske. Ona je primila objavu Božjeg milosrđa u kojoj se od nje traži da naslika Isusa ka-kvoga ga vidi (srce sa zrakama što znače krv – crvena i vodu – bijela) te ispod napiše: „Isuse, uzdam se u Tebe“. Tre-bala se zauzeti da se na Bijelu nedjelju uvede svetkovina Božanskog milosrđa te proširi krunica Božanskog milosrđa, sat Božanskog milosrđa u 15 sati i de-vetnica u čast Božanskog milosrđa od Velikog Petka do Bijele Nedjelje. Rođe-na je 25.8.1905. a 5.10.1938. preda-la je svoju dušu Bogu u 33. godini. Sv. Ivan Pavao proglasio ju je svetom 2000. godine. Isus od nas preko sv. Faustine traži djela milosrđa dijelom, riječju i molitvom, a on nas želi ispuniti radošću i mirom. Uvijek nam iznova opraš-ta naše slabosti, „ne postupa s nama po grijesima našim niti nam plaća po našim krivnjama“, jer je njegovo milos-rđe uvijek jače od naše bijede, pa samo

malo treba odškrinuti vrata našeg srca da u nj prodre zraka Božjeg milosrđa, a ostalo će sve ispuniti On, jer Njegovo je milosrđe posljednji i najviši čin kojim nam Bog dolazi u susret, put koji sjed-injuje Boga i čovjeka. Treba li nam išta više? U svijetu tako punom zla i opasno-sti usmjerenih protiv ljudske slobode, vjere i savjesti imamo samo jedan odgovor – Božje milosrđe – slamka spa-sa za izmučeno i ranjeno čovječanstvo. Odlazimo sa slikom Isusova lika osjeća-jući snop crvenih i bijelih zraka što nam prodiru do srca te puni povjerenja i pou-zdanja tiho izgovaramo „Isuse, uzdam se u Tebe“. Nakon ručka odlazimo u razgledavanje Krakowa. Pred nama se prostire grad bogat crkvenom i svjetov-nom arhitekturom, ljepota i jednostav-nost prožimaju se na svakom koraku.

Dvorac Wawel sa katedralom u sklopu sjedište je poljskih kraljeva, ostavlja bez daha. Sam dvorac i katedrala su sm-ješteni na brdu Wawel. Katedrala Sv. Vaclava i Stanislava se smatra poljskim nacionalnim svetištem gdje su poko-pani mnogi poljski kraljevi i ugledni Poljaci. Dvorac je sagradio knez Kazimir III. Najveći veličanstveni srednjovje-kovni trg u Krakovu je Rynek Glowny. Na njemu dominiraju žuta zgrada Suki-ennice, nekadašnje sjedište trgovine, toranj bivše gradske vijećnice i bazilika Djevice Marije s najvećim baroknim oltarom na svijetu. Krakow je nekada bio glavni grad Poljske. Smješten je na jugu zemlje na rijeci Visli. Poznat je po muzejima i sveučilištu, i pravi je uzor ar-hitekture i sklada. Rival je Varšavi za kul-turnu prevlast, atraktivan, moderan s mogućnošću šetnje kroz prošlost. Strogi centar je prepun povijesnih građevina

Kamen života 15

pri čemu prednjače crkve. U jednoj ulici ih je čak 12, a sam grad zovu i gra-dom crkava, jer ih ima oko 120. Nacisti su za vrijeme 2. svjetskog rata stanovni-ke koji nisu arijske rase željeli iseliti, ali sam grad nisu htjeli bombardirati sma-trajući ga posebnim i vrijednim čuvanja, tako da je neokrznut preživio rat.

Idemo dalje. „Zycie jest piekne“ (Život je lijep) kako uvijek ponavlja naš Mijo. Slijedi slobodno vrijeme za razgledanje crkava, malo šopinga po suvenirnicama, vožnja kočijom, pijenje vrućeg čaja, šet-nja uz Vislu do autobusa i povratak u hotel.

Jutro, dan četvrti. Nakon doruč-ka eto nas u autobusu na putu prema Wadowicama (oko 30 km), rodnom mjestu pape sv. Ivana Pavla II. U mjestu je sve vezano uz dragog nam Papu, uz čovjeka i sveca koji je toliko ljubio svo-ju domovinu, ali i sve zemlje u koje je kročio svojom nogom. Tako se na pros-

tranom trgu ispred župne crkve nalaze u kamene ploče urezani nazivi zemalja s godinama njegova apostolskog pohoda. Pronašli smo po sredini ploču CHOR-WACJA 1994, 1998, 2003. Gledajući sve te ploče vidimo veličinu njegova srca i širinu zagrljaja kojim je želio obuhvatiti cijeli svijet. Razgledali smo crkvu u ko-joj je primio sakramente, vidjeli kuću nasuprot crkve s čijeg je prozora imao pogled na natpis iznad osunčanog sata CZAS UCIUEKA WIETZNOSC CZEKA (vrijeme bježi vječnost čeka), slikali se pored njegova spomenika ispred crkve. Slobodno vrijeme iskoristili smo za de-gustaciju kremovki (kolač sličan našim krempitama, a Papa ga je volio i jeo kao dječak). Czas ucieka (vrijeme leti) i mi moramo dalje… Uputili smo još jedan-put pogled prema prozoru s kojeg je naš voljeni prijatelj i papa imao pogled na crkvu i sunčani sat s natpisom koji ga je možda usmjerio putem kojim je kasnije kročio, sigurni da nas upravo sada gle-

16 Kamen života

da s prozora Božje kuće i lagano nam odmahuje na pozdrav. Dziekuje za sve, dragi naš Papa! Do widzenia nekom drugom prilikom!

Nastavljamo put prema konačnom odredištu, najvećem marijanskom svetištu u Poljskoj – Czestohowi. U našem programu je i zaustavljanje i kratki razgled najpoznatijeg nacističkog sabirnog logora Auschwiza. Samo mjes-to odmah samo po sebi bez da smo razgledali unutrašnjost i izlaganja o načinima mučenja ulijeva strah i jezu te duboko poštovanje prema svima koji su tu bili mučeni i ostavili svoje kosti samo zato jer su bili drugačiji, jer je to net-ko odlučio. Bože, što li čovjek nije sve u stanju učiniti samo kad se odrekne Boga i njegove ljubavi. Odlazimo u tiši-ni s molitvom u srcu, razmišljajući o sv. Maksimilijanu Kolbeu, njegovoj žrtvi za brata čovjeka, i svim ostalim mučenici-ma koji pozivaju na vjernost kršćanskim idealima .Odlazimo s mislima što sve čovjek učini kad se postavi kao gospo-dar i zauzme Božje mjesto – svakako je

to živa opomena svakome od nas da se živi u poštivanju dostojanstva svake os-obe da se takvo što nikada ne ponovi.

U autobusu uz molitvu i pjesmu pola-ko blijede tmurne misli a srce nam se raduje susretu s Gospom od Jasne Gore u Chestohowi. Raspjevani, razdragana srca hrlimo Majci. Samo njoj možemo povjeriti svoje brige i radosti. Samo s njom možemo svakodnevno učiti kako prepoznati milosrdnog Isusa u svojoj svakidašnjici. Czestohowa je grad u južnoj Poljskoj 50-ak km od Krakova os-novan u 11. stoljeću. Vladislav Opolski je osnovao 1382. pavlinski samostan na Jasnoj Gori gdje je 2 godine kasni-je donesena slika Crne Gospe (Gospe od Jasne Gore), pa samostan postaje najpoznatije i najposjećenije svetište u Poljskoj. Prema legendi Crnu Gospu je naslikao sv. Luka na dasci stola kojeg je napravio sam Isus. Tu sliku je u 4. st. spasila sveta Jelena – majka cara Kon-stantina I. i donijela je u Carigrad. Nakon skrivanja po šumama Poljske donesena je ovdje i za nju je u 17. i 18. st. sagrađe-

Kamen života 17

na velika barokna katedrala. Slika se nalazi u crkvi Rođenja Mariji-na unutar pavlinskog samosta-

na koja je 1906. proglašena bazilikom. Sudbina Poljske je kasnije mnogo puta vezana uz čudesa te slike i svetišta. Prostor svetišta je veleban. To je čita-vo brdo s udolinom. Sve odiše mirom i dostojanstvom. Ni tmurni oblaci, ni hladnoća na koju nismo baš navikli nisu nam mogli ništa, jer je u krilu Majke bilo tako uzvišeno i tako toplo. Sv. Misu slavimo u pokrajnjoj kapeli Srca Isuso-va, a nakon toga još jednom se vraća-mo pred lik drage Crne Gospe miluje-mo pogledom one dvije brazgotine na licu od udaraca sabljom, nastale kad je prilikom pljačke za husitskih ratova slika oskvrnjena, opraštamo se sa željom da ćemo se možda ponovno sresti. Opet se nakon ispunjenog dana vraćamo u Kra-kow svjesni da imamo Majku koja uvijek zagovara za svoju djecu i Isusa koji nam je pokazao kakvo je Božje lice – lice Oca koji nas bezuvjetno ljubi. Zato u našem životu, našem srcu, treba vladati ra-dost, a mi jednostavno moramo postati svjedoci te radosti. Nadam se da ćemo noćas spavati spokojno kao mala djeca.

Jutro, dan peti. Čeka nas put prema hrvatskom svetištu Marija Bis-trica. Ali odluka pada da još jednom navratimo u svetište Milosrdnog Isusa. Pa još uvijek traje godina Božanskog mi-losrđa i ovo je prilika koja se ne propuš-ta. Još jednom slavimo sv. Misu, ovaj put u kapeli Gospe Žalosne, molimo se pred Milosrdnim Isusom i zahvaljujemo Mu na svim darovima kojima nas oba-sipa moleći ga da nam oprosti sve mla-kosti u našem životu, očisti srca i upra-vlja našim koracima. Isuse, plašimo se vlastitih slabosti ali se u isto vrijeme bezgranično pouzdajemo u Tvoje mi-losrđe, želimo da Tvoja ljubav prodre u naša srca, da nam budeš svjetlo na putu i putokaz u životu.

Svetište ostaje iza nas, a pogled kojim nas Milosrdni Isus prati ma kako god se okrenuli ostaje duboko utisnut u naša srca. Odlazimo, CZAS UCIEKA (vrijeme bježi) a tako bismo rado još ostali. Du-gačak je put do Domovine. U autobusu nikad nije dosadno. Malo odspavamo, ali ipak radije slušamo našega vodiča Miju, i naše župnike don Stjepana i fra Nedjeljka. Oni su nenadmašni. Pa nis-mo ni mi baš tako zaslužni da nam je dragi Bog na raspolaganje dao ovako dobre i brižne osobe. Hvala im od srca! Uz kratka zaustavljanja (ručak, kava) dolazimo kasno navečer u Mariju Bistri-cu. Kiša pljušti, kao da će se nebo spus-titi na zemlju, ili je to Božji blagoslov za sve ono što smo vidjeli, čuli, doživjeli, prošli. Nadam se da je ipak blagoslov pa da će nam i ova kiša ostati u lijepom sjećanju kao dar s neba. Smještamo se u hotel Kaj.

Jutro, dan šesti. Kiša nije pre-

18 Kamen života

stala, niti namjerava kako nam izgleda. Odlazimo prema crkvi, razgledamo, molimo, slušamo Mijino izlaganje i na kraju punih vrećica medenjaka vraćamo se u hotel, kupimo stvari i krećemo pre-ma Zaboku, rodnom mjestu našeg don Stjepana. U crkvi Sv. Jelene Križarice slavimo sv. Misu i nakon obilnog ručka odlazimo prema jugu. Put se malo od-uljio zbog zatvorene autoceste, bure, snijega,….. slijedi obilaženje preko Ben-kovca. Sretno ipak stižemo kući u kas-nim večernjim satima. U raspjevanom autobusu ostavljamo Baškovođane i Tučepljane. Bog! Bilo nam je lijepo s vama.

Hvala najprije dragom Bogu što nam je omogućio ovako prekrasno hodočašće, hvala našem savršenom vodiču i našim požrtvovnim i dragim župnicima, hvala

cijeloj ekipi na prekrasnom druženju i zajedništvu, a najveća hvala bit će Mi-losrdnom Isusu i Majci Božjoj ako sve ove uspomene s hodočašća duboko dirnu naša srca da postanemo svjesni da smo bezvrijedni sami po sebi i da sva naša vrijednost dolazi od Bož-je darežljivosti i Božje ljubavi koja je neuništiva. Samo joj je potrebno naše otvoreno srce da se ona zraka milosrđa nastani u njemu pa da možemo reći neka tako bude – uspješno je bilo ovo hodočašće. I na kraju opet , po stoti put, ponovit ćemo zycie jest piekne.

Neka djelić naše radosti obuhvati i sve vas dragi župljani, neka vas zauvijek čuva Majka Božja i Milosrdni Isus, i neka nam je svima sretan i blagoslovl-jen Božić i uspješna i radosna Nova go-dina.

Kamen života 19

Blagoslov našeg hodočašća započeo je u nedjelju 23.listopada. U poslijepod-nevnim satima okupili smo se kraj restora-na Šampion i krenuli prema trajektnoj luci Split. Grupu koja se sastojala od šesnaest krizmanika i desetak mladih bračnih paro-va, predvodili su don Stjepan Lončar i Mate Antunović. Iz trajektne luke isplovili smo oko 20:15 sati i ispred nas je bila duga, a nekima i neprospavana noć. Stigavši rano ujutro u Anconu odmah smo se uputili prema našoj prvoj postaji, Loreto, gdje se nalazi crkva Nazaretske kućice Svete obitel-ji. Oduševio nas je taj mali srednjovjekovni gradić. Potom smo nastavili naše hodočašće dolaskom u Lanciano. Taj grad nosi veliku važnost kršćanskoj zajednici jer se tu nalazi crkva euharistijskog čuda. Tu se 700. go-dine pri obavljanju misnog obreda hostija promijenila u meso, a vino u krv Kristovu. Tu smo se još malo zadržali i zatim krenu-li do našeg novog odredišta San Giovanni Rotondo gdje je živio veliki Padre Pio. Bili

smo jako umorni, stoga smo razgledavanje ostavili za sljedeći dan. Odmorni i naspav-ani krenuli smo u razgledavanje crkve Sv. Padra Pia, gdje je don Stjepan održao misu i gdje smo vidjeli neraspadnuto tijelo tog velikog svetca Padra Pia. Nakon toga smo se zaputili u Monte Cassino, gdje se nala-zi benediktinski samostan. Benediktinci su imali veliku važnost ne samo za kršćansku zajednicu nego i cijelu europsku civilizaci-ju pokrštavajući i naučavajući nekadašnje velike pisce i znanstvenike. Samostan je bio u rasulu nakon Drugog svjetskog rata, no ubrzo nakon toga bio je obnovljen i vraćena mu je stara slava. Putem do Rima smo se zabavljali i pjevali s našim Matom koji je uvijek sa sobom nosio gitaru. Kasno navečer smjestili smo se u svoje bunga-love jer nas je sutra čekao veliki dan. Rano ujutro krenuli smo s razgledavanjem toga velikoga grada. Dan smo započeli u Vatika-nu čekajući Papu. U našem iščekivanju nije nas omela ni kiša. Nakon toga smo krenuli

NAŠE HODOČAŠĆE U ITALIJU

pišu: Bose Antonia Šodan i Nika Medić

20 Kamen života

u razgledavanje bazilike Svetoga Petra. Sve nas je oduševila, a najhrabriji su se popeli i na vrh kupole. Ostatak popodneva prove-li smo po vatikanskim muzejima. Dan smo završili misom u crkvi Sv. Jeronima gdje su nas dočekali naši mladi svećenici. Sutradan smo većinu vremena proveli razgledavajući crkve. Posjetili smo dvije velike bazilike i mnogo malih, ali značajnih crkava i klečeći smo se popeli stepenicama kojima se Isus popeo pred Poncija Pilata pri suđenju.

Kako svakom putu mora doći kraj tako je došao i našem. Za naš zadnji dan ostavili smo prekrasni Asiz (grad sv. Franje). Tu smo posjetili grob i crkvu Sv. Franje koja je bila oštećena potresom, no ubrzo nakon toga bila je obnovljena. U suton smo se uputili prema Anconi, opet je ispred nas bila duga i neprospavana noć.

Za razliku od početka našega putovanja bili smo puni doživljaja i sretni što smo ob-novili svoju vjeru.

Kamen života 21

U Godini milosrđa papa Franjo počas-tio je i nas Hrvate, proglasivši sv. Leopolda Mandića jednim od zaštitnika Jubilarne go-dine. “iz Padove ne mogu pobjeći, hoće me ovdje, ali ja sam kao ptica u krletki, moje je srce uvijek tamo preko mora”, povjerio se jednom prijatelju s molbom: “Molite Blaženu Gospodaricu neka mi pribavi mi-lost da mogu odnijeti svoje siromašne kosti među svoj narod, za dobro onih duša”.

Prošle su godine, ali Božja Promisao do-bro pazi na želje svojih miljenika i ne ostavl-ja ih neuslišanima. Vratio se dragi svetac među svoje sunarodnjake na najljepši mogući način, uz gromoglasnu zvonjavu zvona, uz pjesme i poklike iz tisuća grla, uz najveće počasti. Stiglo je neraspadnuto tijelo sv. Leopolda u sveti hram svih Hrva-ta, u zagrebačku Prvostolnicu, tamo gdje uskrsnuće čekaju velikani hrvatske duše, bl. Alojzije Stepinac, kardinal Kuharić, vrli junaci Zrinski , Frankopan i Toma Bakač, ju-nak sisačkoga sloma.

13. travnja u jutarnjim satima krenus-mo iz Brela put metropole, uzbuđeni što ćemo imati prigodu i milost dočekati i do-dirnuti, posebice vidjeti krhko neraspadnu-to tijelo ljubljenoga sveca. Ugodna vožnja, vedri hodočasnici puni neke svete strepnje i iščekivanja...Prepustili smo se vodstvu našega vrijednog i neumornog župnika, don Stjepana Lončara, uvijek spremnog prirediti nam nezaboravne doživljaje. Prva postaja našega putovanja bijaše nezaobi-lazni Krašić. Rascvjetano proljeće zamirisalo je u tom prelijepom hrvatskom kraju koji za svakoga vjernika i istinskog domoljuba ima posebno značenje. Ovdje se pisala novija povijest, “znak osporavan” i do današn-jih dana. Vjerujem da je svatko od nas na ovome mjestu osjetio svu težinu hrvatske Kalvarije. Naime, posjetili smo Spomen dom bl. Alojzija Stepinca, uređenog u staroj župnoj kući koja bijaše njegovo prebivalište od 1951. kada je pušten iz Lepoglave da ovdje okonča svoj život u kućnom pritvoru

U ZAGREBU KOD SV. LEOPOLDA MANDIĆApiše: Roza Brkušić Hrvoslava

22 Kamen života

što mu ga namijeniše komunističke vlasti, a koji se ugasio 10. veljače 1960. kada se rodio za Vječnost odakle molitvom i zagov-orom bdije nad svojom ljubljenom Hrvats-kom.

Prepuni emocija nastavili smo put prema Zagrebu. Trg oko katedrale bijaše prepun hodočasnika što dohrliše sa svih strana Li-jepe Naše. Gotovo nestvarna atmosfera, tajnovita, sveta, nabijena osjećajima na rubu suza. I konačno! Stigao je...bili smo prilično blizu, vidjeli smo ga, ne znam opi-sati prožimanje koje nas je obuzimalo pri pogledu na to smireno lice što je odražava-lo svu ljepotu Neba. To je naš dragi svetac “s one strane mora”, naš sveti Leopold kojemu se ispunila davna želja da barem nakratko “odmori svoje kosti” na domov-inskom tlu. Neopisiva je bila radost svih pri-sutnih, nezaboravan je bio trenutak kada smo se svi, znani i neznani, osjećali bliski

KAKO JE LAKO LJUBITI MALOGA ISUSAGodišnji susret članova Društva prijatelja malog Isusa odražao se 28. svibnja 2016. u Ka-tunima, a mi, župljani župe sv. Stjepana Prvomučenika rado smo se odazvali pozivu č.s. Flavije i zajedno s njom sudjelovali u tom lijepom događanju.

Otvorena srca pošli smo u susret zajedništvu, prekrasnom druženju, molitvi i pjesmi. Pri prvom susretu i kroz svetu misu ponovo sam se podsjetila kako je lako voljeti malog Isusa, kako ga je lako ljubiti svim srcem, kao svoje dijete koje možeš grliti i ljubiti bez prestanka, kojem možeš dati sebe bez razmišljanja, za kojeg ti ništa nije teško učiniti jer ljubev prema njemu čista je i iskrena. Razmišljajući o tome, doživjela sam duh zajedništva i prave rado-sti, zaboravila sam na brige, doživjela istinsku sreću – bila sam opet kao dijete.

Predivno euharistijsko slavlje, druženje, razmjena iskustava i na kraju klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom koje je još više rasplamsalo moje srce sa željom da svi budemo jedno, da se volimo i da živimo u slozi i miru, da budemo kao djeca jednostavni i puni ljubavi. U ovoj godini Božanskog milosrđa, u kojoj je i ovaj susret nosio naziv Blago milosrdnima, pružena nam je prilika da iskažemo svoje milosrđe i pomognemo obiteljima kojima je najpotrebnije. Pozitivan duh i predivno iskustvo prenijela sam u svoj dom i u svoje mjesto.

Mali Isuse, prijatelju moj, našao si kolijevku u mom srcu i tu ćeš zauvijek ostati.

Perla Klarić

jedni drugima. To je bio trenutak is-punjenja žarke želje skromnog sve-ca da svi budu braća u Kristu, to je bilo stvarno iskustvo milosrđa što ga je on cijeloga života neprestano živio. Nakon Eu-haristijskog slavlja kojega je predvodio bi-skup sisački, msgr. Vlado Košić, krenuli smo prema Mariji Bistrici. Pod okriljem naše dobre Majke dočekali smo jutro, te posli-je obilaska svetišta i svete Mise, krenusmo opet prema Zagrebu. Strpljivo smo čekali u kilometarskom redu kako bi još jednom dodirnuli sarkofag sv. Leopolda i pogledali u njegovo lice, te ga, svatko u svom duhu, usrdno zamolio za potrebite nam milosti. Vratili smo se bogatiji za jednu zraku koja će nam svijetliti u danima kušnji i tegoba, zna-jući da imamo sigurnog zagovornika koji i poslije smrti živi, djeluje, pomaže, uslišava. Hvala ti sveti Leopolde Bogdane Mandiću, hvala našemu župniku na milosrdnom i ve-likom srcu.

Kamen života 23

Župni zbor je ove godine ostvario tri gostovanja izvan Brela. Podloga tim pjevačkim ekskurzijama su, nezaobilaz-no, izvanglazbene prilike koje nema po-trebe dodatno obrazlagati, ali svakako i razina muziciranja za koju vjerujem da je u usponu posljednju godinu. Ne priliči mi kao potpisniku ovih redaka procjen-jivati vlastiti rad i neću se u to upuštati, ali reakcije župljana i samih pjevača na drugačiji pristup pjevanju od dosadašn-jeg su nepodijeljeno pozitivne.

Nastojao sam u okviru crkvene go-dine pobuditi interes pjevača za novim skladbama, uvesti praksu čitanja više novih partitura na probama, opustiti ozračje i zadržati radnu temperaturu istodobno. Sazrijevanje ansambla je pjevački i psihosociološki proces koji

iznimno daje plodove u kratkom vre-menu. Osnažen je osjećaj kolektivnog pouzdanja i poštovanje pojedinačnih sposobnosti u zboru; ipak, ostaju prob-lemi primjereni ovakvom tipu ansam-bla: nedostatak muških glasova, povre-mena samovolja pjevača, „šumovi“ u komunikaciji sa župnikom i sl. Nastav-no, sve to zaokružuje cjelinu razvoja i za vjerovati je da će ustrajnim radom problemi jenjavati, a diskurs svih sudi-onika procesa života zbora (voditelj-pje-vači-župnik-vjernički puk) imati uzlaznu liniju.

Ukupno gledano, od tri gostovanja na-jznačajnijim držim koncelebraciju mise 5. svibnja ove godine u katedrali Sv. Duje u Splitu, uoči glavne proslave pa-trona grada pod Marjanom. Intimno,

GOSTOVANJA ŽUPNOG MJEŠOVITOG ZBORApiše: Jure Šaban-Stanić

24 Kamen života

pjevači su bližim doživjeli nastup u crkvi Presvetog Srca Isusova u Vinišću, jer tamo službuje don Marin Barišić, bivši župnik Brela, ali valja istaknuti nastup u Splitskoj prvostolnici kao najvažnije gostovanje. Zbor je predstavljao Makar-ski dekanat, misu je predvodio dekan don Pave Banić, za orguljama je bio don Ivan Urlić, vrstan svirač, a zborom je ravnao potpisnik ovog teksta.

Gostovanje u Vinišću je bilo 29. svibnja 2016. povodom tjedna Srca Isusova.

Zbor je ugostio bivši župnik Brela, don Marin Barišić. Nakon mise druženje se nastavilo u obližnjem restoranu u

Vinišću, a na povratku je organiziran izlet u Trogir.

Posljednje ovogodišnje gostovanje bilo je 14. stu-denoga u Trogir, na blag-dan zaštitnika grada, sv. Ivana Trogirskog. Misa je bila u 19 sati, don Stjepan Lončar, župnik Brela, pred-vodio je liturgijsko slavlje. Domaćin nam je bio tro-girski župnik don Vinko Sanader. Zbor je zajednič-

kom večerom i pjesmom okončao druženje u Trogiru.

Konačno, držim ovakve događa-je u komplementarnom odnosu s djelovanjem crkvenih zbor-ova; oni daju dodatni motiv radu i učenju, ali prvenstveno pridonose boljem zvuku zbora u matičnoj župi. Ekskurzije jačaju kolektivni duh, zbližavaju ljude, a osobito je postignuće kad na žaru

te energije nastaje kvalitetan pjev na redovnim nedjeljnim misama. Dakako, svijest o važnosti glazbe u liturgijskom činu nije bogatstvo svakog župnika, ali don Stjepana svakako jest. Bez njegove ideje, pomoći i organizacijskih vještina gostovanja ne bi bila moguća.

Vjerujem da nas čekaju novi izazovi u novoj godini, da ćemo nadopuniti članstvo novim pjevačima što smatram posebnom misijom u nadolazećem razdoblju. Gostovanja su pronijela glas o dobrom i vrijednom zboru u Brelima, nadam se da će se u novoj godini do-bar glas i pjesma na slavu Boga još dalje čuti!

Kamen života 25

Prefiks «inter» (lat. među) označava dinamički suodnos između kultura. Inter-kulturalizam podrazumijeva suočavanje s problemima koji se javljaju u odnosima između nosilaca različitih kultura, njihovo prihvaćanje i poštovanje. «Inter» ne znači jednostavno prisutnost ili suživot, slučaj-no miješanje kultura, niti zamjenu jednog oblika mišljenja drugim, već mogućnost uspoređivanja različitih mišljenja, ideja i kultura na jednom prostoru. Interkultur-alizam potiče na razmišljanje o razlikama psiho-spoznajne, etničke, kulturne, reli-giozne itd. prirode, o borbi protiv predra-suda, o mirnom suživotu među narod-ima, pojedincima ili grupama različitog podrijetla, o jednakim mogućnostima obrazovanja. Interkulturalizam putem konkretnih prilika omogućava da se dođe do suočavanja, komunikacije, međusob-nog upoznavanja i vrednovanja, razm-jene vrijednosti i modela života te društ-veno-etičkog poštovanja i poštivanja.

Kultura je sačinjena od ukupnosti znanja, umijeća, pravila, normi, zabrana, strategija, vjerovanja, ideja, vrijednosti, mitova koji se prosljeđuju iz naraštaja u naraštaj, koji se reproduciraju u svakom pojedincu, kontroliraju postojanje društ-va i održavaju psihološku i društvenu kompleksnost. Nema ljudskog društva, drevnog ili modernog, koje bi bilo bez

kulture, a svaka je kultura posebna. Hof-stede kulturu definira kao kolektivno pro-gramiranu svijest koja razlikuje pripadni-ke jedne ljudske grupe od druge.

Polazišta

Suvremeno društvo obilježeno global-izacijskim procesima suočava se s ubrza-nim protokom informacija, kapitala, uslu-ga, proizvoda i ljudi, tendencijom brisanja međudržavnih granica i novim društven-im, političkim, ekonomskim i kulturnim odnosima. Slobodni protok informacija na globalnoj razini omogućava virtualnu nazočnost i neposredno sudjelovanje u različitim zbivanjima, neovisno u kom se dijelu svijeta događaju. Širenje masovnih medija i nagli razvoj informacijskih teh-nologija utječe na sve veću mobilnost, pri čemu razvoj odnosa između ljudi različi-tih kulturnih pozadina fenomenu migraci-ja u globalizacijskim uvjetima daje nove

INTERKULTURALIZAM:

DRUGI KAO POLAZIŠTE(filozofsko-pedagoška perspektiva)

piše: Doc. dr. sc. Marino Ninčević Prodekan za nastavu i studente i Pročelnik odjela za edukacijske znanosti i naobrazbu nastavnika Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu

26 Kamen života

konotacije. U takvim se okolnostima os-obni život pojedinca nalazi pod izravnim ili neizravnim utjecajem drugih kultura, a migracije na globalnoj razini utječu na promjenu demografske slike svijeta, što na jednoj strani za posljedicu ima jačanje etnocentrizma, nacionalizma i ksenofobi-je, dok se na drugoj strani javlja jačanje svijesti o potrebi interkulturalnog pristu-pa u iznalaženju rješenja sukoba između paradigmi individualizma i globalizma.

S obzirom da je interkulturalna inter-akcija zbog sve veće međuovisnosti ljudi i kultura za većinu ljudi postala stvar-nost svakodnevnog života, susreti kultu-ra podrazumijevaju nužnost kvalitetnog međusobnog suodnosa temeljenog na ideji interkulturalizma, pojam naciona-lnog identiteta dobiva nove konotacije i širi se otvaranjem prostora novim - inter-kulturalnim identitetima, a interkultural-ni odgoj i obrazovanje postaje nezaobi-laznim činiteljem u procesu međusobnog upoznavanja i razumijevanja različitih kultura. Promišljanje implementacije in-terkulturalnog odgoja i obrazovanja po-drazumijeva otvorenost prema drugim kulturama i percepciju različitosti kao šanse za učenje, a škola kao mjesto sva-kodnevnog kontakta pripadnika različitih etniteta, kultura, religija, jezika i svjet-onazora postaje interkulturalni medij u funkciji društvene promocije kulturnih različitosti.

Drugi kao polazište

Podjela na „nas“ i „druge“ otvara pi-tanje: Što zapravo čini „naše“ kulturno nasljeđe? U osnovi multikulturalizma sto-ji načelo koje priznaje jednakopravnost svim kulturama i u tom priznanju se nal-azi pretpostavka za interkulturalni dijalog koji je danas potreban ali i težak. Interkul-

turalizam izgrađuje filozofiju poštovanja i prožimanja, socijalno-etičku i političku zaštitu manjina, dodire s nedovoljno poznatim te druge „ovisnosti“ među lju-dima. Interkulturalizam stavlja pojedinca pred izazov drugoga. Nema interkultural-nog procesa bez drugoga (ti) i bez drugih (zajednica).

Interkulturalizam je u svojoj biti relacio-nalan, jer se može zbivati samo među lju-dima. On izlaže pojedinca izazovu odnosa s drugim posredujući mu uzvratno svijest o pripadnosti, o odnosima koji ga unose u drugi i drukčiji način življenja. Ostvare-ni interkulturalizam znači biti s drugima, a ne samo pored njih. Otkrivanje dru-gih je otkrivanje odnosa, a ne prepreka. U tom se odnosu mogu otkriti i razlike i sličnosti. Odnos je izvor snaže pedagoške motivacije. Odnos je bit interkulturalne aktivnosi. Zato je interkulturalno obra-zovanje usredotočeno na sustav odnosa u djece i mladeži. Svrha takvoga obrazo-vanja nije poučavati o raznim kulturama, nego dovesti u suodnos nosioce različitih kultura. Interkulturalna osjetljivost nije urođena ljudska osobina, ona se stječe, uči. Zbog toga konkretni odnosi između različitih kultura što ih u razred donose djeca i mladi ljudi ne mogu biti unaprijed određeni.

Interkulturalizam stremi nadilaženju pro-cesa asimilacije i pasivne koegzistenci-je mnoštva kultura, kako bi se razvijalo samopoštovanje i poštovanje i razumi-jevanje kultura drugih. Interkulturalizam je zamišljen kao proces u kojemu nema jednostranog davanja ili primanja, u ko-jemu bi netko unaprijed bio aktivan, a netko pasivan, manje ili više važan, već je to ravnopravan odnos bez obzira na ra-zličitosti.

Kamen života 27

Interkulturalna osjetljivost sposobnost je uočavanja i prepoznavanja različitih po-gleda na svijet koji nam omogućuje pri-hvaćanje i priznavanje ne samo vlastitih kulturnih vrijednosti, već i vrijednosti kul-turno drukčijih osoba. Kvaliteta interkult-uralnog dijaloga ovisi o sposobnosti koju kulture imaju da se odvoje od samih sebe. Bez te sposobnosti vrlo je teško poznavati i prepoznati «drugoga» kao takvoga. Pro-ces je složen: on traži umijeće razumije-vanja, usvajanja, mijenjanja, razvijanja i obogaćivanja postojećeg stanja, znanja, vrijednosti i sposobnosti u pripremi djece za budućnost koja je jednako uronjena u sadašnjost i oslonjena na prošlost. S druge strane, odmak od samih sebe ne mora značiti odricanje od sebe.

Istinsko suočavanje s drugim nikad ne znači puko prilagođavanje, jednostavnu razmjenu perspektiva i uloga. Interkul-turalizam tek u suodnosu s drugima po-kazuje svoju optimističnu pretpostavku o spojivosti različitosti i međusobnom prib-ližavanju većih i manjih, jačih i slabijih ak-tivnom interakcijom.

Interkulturalizam u Europi

Europska su društva odavno postala multikulturalna. Doseljavanje je doda-lo nove «manjine» europskoj zajednici i naglasilo postojeći društveni i kulturalni pluralizam. Zato Europa nije kontinent

koji se potpuno može izreći zemljopisnim pojmovima. Naprotiv, ona je kulturalni i povijesni pojam. Kakva će Europa biti? Hoće li ona biti načinjena kao američko melting pot društvo ili će to biti integ-rirano društvo? Po kojem modelu želimo izgraditi europsko društvo? Za razliku od američke nacije, koja se temelji na asimilaciji skupina različitih naroda, eu-ropske nacije imaju svoju povijesnu kul-turno-religioznu utemeljenost. Dilema je između društva kao melting pota i inte-griranog društva, čiji identitet, u svojim bitnim obilježjima, ostaje sačuvan. U oba modela pluralizam je bitni uobličavajući čimbenik, ali nije riječ o istoj vrsti plural-izma. Europsko stanovništvo čini tek 5% svjetskog stanovništva, a računa se da će se 2025. sniziti na 3%. Europa je danas manjina u svjetskoj demografskoj stvar-nosti. Osim toga sadašnja stopa rasta u većini europskih naroda ne ukazuje na obnavljanje stanovništva. Tako je Europa od zemlje iseljeništva postala zemljom izvanredno brzog useljavanja i stoga je više karakteristična po svojoj različitosti (etničkoj, vjerskoj, društvenoj i kulturnoj) negoli po svojoj zajedničkoj povijesti i kul-turnom nasljeđu. Nova europska svijest, je prije svega svijest o zajedništvu sud-bine. Kulturnopluralističke pretpostavke te svijesti u sadašnjim epohalnim uvjeti-ma isključuju mogućnost regeneracije to-talitarističkih obrazaca europske autode-strukcije.

Teškoća u mišljenju Europe proizlazi iz teškoće da se jedno misli u mnoštvu, i mnoštvo u jednom: unitas multiplex. To je istodobno i teškoća da se misli identičnost u ne-identičnost. Izgradnja europskog državljanstva se ne može os-tvariti prihvaćajući jednostavno ugovorni model. Tu je složena europska povijest koja predstavlja snažan čimbenik, čije

28 Kamen života

zanemarivanje bi bilo ravno samoubojst-vu. Europa je sastavljena od nacionalnih zajednica s poviješću, s dubokim pre-thodnim vezama i snažnom osobnošću. Europska unija slabi nacionalne države, ali ne tako da bi mogla zamijeniti ulogu države-nacije, na koju se oslanja europski prostor. Tako se javlja pitanje: u kontek-stu koji je označen mnoštvom kultura, jezika, naroda, kojemu valja još pribrojiti i fenomen globalizacije, nije li onda inter-kulturalizam jedino moguće rješenje? Jer jedino interkulturalizam izbjegava zamku europskog melting-pota, budući da pot-puno uvažava individualno-etnička pra-va. Posjedovanje vlastitog (nacionalnog, jezičnog, kulturnog, vjerskog i drugog) identiteta, nikada ne proturječi prih-vaćanju suradnje i kooperacije s drugima koji su po tome različiti.

Interkulturalni odgoj i obrazovanje

Na putu razvoja prema temeljnim promjenama u našem stilu života i ponašanja, odgoj, u najširem smislu riječi, treba odigrati glavnu ulogu. Odgoj je sna-ga budućnosti jer je jedan od najmoćnijih instrumenata za ostvarenje te promjene. Odgoj je proces kojim se novi članovi zajednice uvode u njezin način života i razmišljanja, od najjednostavnijih eleme-nata ponašanja do najuzvišenije tradicije duhovne mudrosti. Interkulturalizam je suvremeni oblik odgoja i obrazovanja za život u demokraciji i kulturnom plural-izmu. U razvoju ujedinjenja Europe glav-no je uočiti da Zajednica ne bi bila čvrsta ako se svede samo na svoje geografske i gospodarske sastavnice, ona se prije sve-ga treba temeljiti na usklađenju vredno-ta koje se trebaju očitovati u pravima i u životu (Ivan Pavao II., 2003). Treba imati na umu da u društvu u kojemu istovre-meno postoji više kultura trebaju vred-

note koje sve obvezuju, tj. zajednička etika prava, koja ne može biti nego etika temeljnih prava ljudske osobe. Poteškoća nastaje kad se oni koji sudjeluju u inter-kulturalnom dijalogu ne raspoznaju u toj zajedničkoj etici. Iz ovog proizlazi i pitanje do koje se točke može poticati interkult-uralna strategija? Primjena racionalnosti nam omogućuje kritiku europskog uma i prepoznavanje vrednota neeuropskih kultura. Ta racionalnost, nastala u Europi, na putu je univerzalizacije. Zato se inter-kutluralno obrazovanje ne može ograniči-ti na to da omogućuje djeci i mladeži ot-krivati razlike u odnosu prema drugima. Ono ih mora učiniti sposobnima da djelu-ju kad su ugrožena ljudska prava i ugraditi u dječju ličnost, u različitim fazama rasta i razvoja, potrebu da se bore protiv svake vrste diskriminacije.

Humanost, ne-nasilje, potiskivan-je predrasuda, otkrivanje i prih-vaćanje različitosti, razvijanje sposob-nosti i umijeća potrebnih za suživot između pripadni-ka različitih kultura i zajednica postaju ishodište i načela interkulturalnog obra-zovanja. Svi koji sudjeluju u obrazovanju mladih pozvani su da razmisle o razvoju, praktičnoj primjeni i izazovima ljudskih prava, uzimajući u obzir njihovu nedjelji-vost i neotuđivost, te što ona znače mlad-ima. Ljudska osoba i njezino dostojanstvo najveća je vrednota i točka stabilnosti plu-ralističkog društva. Druga stabilna točaka su zajednice koje promiču cjelinu: osob-no ostvarenje i dobro pojedinca, njegovo društveno dobro i dobro društva u cjelini. U pitanju je čovjekovo ljudsko dostojan-stvo, samoodređenje, njegova odgovor-nost za vlastite čine, svijest o svome jast-

Kamen života 29

vu i, konačno, vrijednost unikatne osobe prema kojoj slobodno raspolaže svojim vremenom, djelima i životnim prostorom.

Metapolitički čimbenici socijalne ho-mogenizacije, a istodobno metapolitički ciljevi u optimistično zamišljenim scenar-ijima i predodžbama Europe, u budućno-sti će se svesti na ove vrijednosti: mir, ljudska prava, demokracija, blagostanje, solidarnost, tolerancija, sloboda, sig-urnost, globalizacija, antirasizam, antisek-sizam, pravda, socijalna pravda, znanje, decentralizacija, otvorenost, povjerenje, pomoć, «ljudska dimenzija», «ljudsko lice», društvena kohezija, kreativnost, in-ovativnost, uspjeh, identitet, stabilnost, napredak, interkulturalizam, jednakost, demokracija, prava djece, prava manjina, pravo na informaciju, sloboda savjesti i vjere, društvena mobilnost, obrazovna mobilnost, interkulturalno razumijevan-je, napredak, kvaliteta života.

U raspravi o osnovnim vrijednostima koja se već godinama vodi u Europi ug-lavnom vlada suglasnost oko toga da je građanskom društvu potreban osnovni konsenzus u pogledu ljudskih prava. Plu-ralizam u oblasti etike pokazuje se u prim-jeni općih načela na konkretne okolnosti. On postaje još širi kad se uspostave kon-takti između kultura, koje prije nisu znale jedna za drugu, ili pak uslijed brzih prom-jena u društvu. Ipak osnovno jedinstvo pokazuje se u općem poštovanju ljudskog dostojanstva, u čemu su uključeni im-perativi koji se tiču ponašanja u životu. Savjest svakog čovjeka izražava određeni broj temeljnih zahtjeva (Rim 2, 14) koji su u naše doba priznati javnim deklaracija-ma o osnovnim ljudskim pravima. Pouča-vati vrednote i moral znači stvarati već u djeteta i adolescenta moralnu svijest koja će mu omogućiti da odredi svoje

ponašanje s obzirom na osobe i na stvari.

Intekulturalno obrazovanje može pridonijeti objektivnom vrednovanju događaja i priznavanju pridonosa svake civilizacije, promicanju pozitivnoga i din-amičnoga suodnosa među različitim kul-turama i unapređenju zajedničkog života u multikulturalnom okružju. Činjenica je da samo osoba koja ima izgrađen vlastiti stav i identitet može razumjeti drugoga i različitoga i utirati put istinskoj toleranciji i suživotu. Škola je pozvana pružiti odgoj koji pomaže odrastanju i življenju u ra-zličitostima koje, pravo shvaćene ne di-jele nego obogaćuju i povezuju ljude.

Nova filozofija obrazovanja obuh-vaća komplementarne pristupe: global-izaciji obrazovanja, internacionalizaciji obrazovanja, europeizaciji obrazovanja, informatizaciji obrazovanja, standard-izaciji obrazovanja, cjeloživotnom učen-ju i društvu znanja. Škola mora prenijeti znanje i sposobnosti potrebne djeci da prihvate univerzalno, a da pri tom ne za-niječu korijen svog identiteta. Za skladan razvoj pojedinčeva identiteta, pojedinač-no mora biti ustrojeno prema društven-om, teritorijalnom, etničkom, jezičnom i kulturnom podrijetlu, ali i nadrasti ono što se naziva etnocentrizmom. Učenik se mora razviti u samosvojnu osobu koja će priznavati i stvarno razumjeti Drugoga.

Zaključak

Interkulturalnost je nikad dovršen put koji se ostvaruje u trajnoj dijalektici između jedinstva i različitosti, institucije i intuici-je, sveopćenitosti i posebnosti, sjećanja i budućnosti, vjerovanja i svjedočenja, odgovora smisla i svakodnevnih zahtjeva, otvaranja i zatvaranja. Jedino ozbiljni pro-ces interkulturalizma koji vodi računa o svim sastavnicama puta koji treba prijeći

30 Kamen života

nadvladava zatvaranja i otvara za traženje onog jedinstva koje ne umrtvljuje različi-tost. Površni pristup interkulturalizmu u opasnosti je da promiče gubitak identite-ta ili apsolutizaciju posebnoga. Odatle na religioznom području fundamentalizam,

a na kulturalnom području relativizam onih koji na istu razinu stavljaju sve kul-ture, praveći od svake «trave stručak» i ne poštujući posebne razlike te etnocen-trizam onih koji svoju kulturu stavljaju iznad svih drugih kultura.

BOŽIĆ U ŠKOLI...

Kamen života 31

Da mi je netko prije pričao da ću cije-lu večer u prepunom disku slušati samo duhovnu glazbu i da će toliko ljudi biti prisutno, zasigurno bih mu se nasmijao. Ali evo to mi se dogodilo, i mogu reći da nikada u životu u disku nisam vidio toliko iskreno radosne mladeži, toliko zajedništ-va, topline i ljubavi među mladima. Nitko se nije previše okretao da popravi svoju košulju, očisti cipele, popravi šminku i sl. već su svi kao jedno pjevali, plesali i parti-jali sa Isusom. Nevjerojatno. Ljudske riječi su često neadekvatne i nedovoljne da opišu neke događaje i osjećaje, to se jednostavno treba doživjeti.

Na toj večeri duhovne glazbe, u stanka-ma od sviranja i pjevanja bila su dva čudesna svjedočanstva dvoje mladih ljudi. Ta dva svjedočanstva su pokazatelj kako se i u disku na razne načine može svjedočiti i biti svjetlo. Zaista je nevjerojatno kako i na koje načine Bog sve djeluje. Nakon parti-ja sa Isusom, prijatelj i ja smo otišli doma ispunjeniji i bogatiji za jedno veliko iskust-

I TO JE MOGUĆE: ISUS U DISKUpiše: Bruno Penava, student u Zagrebu

Kada bi netko čuo pomalo i senzaciona-lnu frazu ‘Isus u disku’, pomislio bi na neš-to nespojivo, nemoguće pa čak i bogohul-no. No, moje nedavno iskustvo koje želim prenijeti, može itekako povezati disko, ludi provod i Isusa. Na poziv prijateljice, zajed-no sa svojim prijateljem uputio sam se u jedan od najpoznatijih klubova za provod u gradu. Pred ulazom u disko ostavili smo jakne, kroz gužvu ulazimo u prepuni dis-ko i iako otprilike znam što će se događati svejedno imam neki drugačiji, poseban os-jećaj. Atmosfera se u disku pomalo zagri-javala, prijatelj i ja smo naručili pivo, a u to je i prvi bend došao na podij. ‘Jer ti si predivan Bog’, ‘Moj Isus’, ‘Naš Bog je velik’ samo su neke od pjesama koje su pjevane i na koje su mladi skakali, plesali i dizali ruke u zrak. Kako je vrijeme prolazilo i kako su se bendovi i pjesme izmjenjivali atmosfera je postajala sve bolja i bolja. A kada je nas-tupila pjesma ‘Isus premješta planine’ cijeli disko je poludio. Sve ruke u zraku. Vrhunac. Svi su pjevali i slavili Boga.

vo. Odgovorno tvrdim da je to bio jedan od mojih najboljih izlazaka u disko. Nažalost, neke zabave zbog svojih groznih posljedi-ca nas mogu i udaljiti od Boga, ali sami biramo što uistinu želimo i kako ćemo se ponašati. Što reći nego da i danas Krist Kralj vlada svijetom i želi da mu mi u tome pomognemo svojim veseljem, pjesmom, ple-som i istinskom zabavom.

32 Kamen života

Zašto papa Franjo nije najavio svoj dolazak u Hercegovinu, u Mostar ili u Međugorje? To je upit koji je mnoge zagolicao. Mnogi se osjećaju, pa i ja, kako smo ostali na marginama Crkve i da papa u širokom krugu zaobilazi vjernike u Hercegovini. Treći put za re-dom papa je bio u Bosni, a Hercegov-ina ostaje na čekanju – stand by. Neki će „zločesto“ zamijetiti da je možda problem što imamo u svome okružen-ju premalo Bošnjaka i Srba pa zato ne dolazi u hrvatske krajeve u Hercegovi-ni. No, sigurno to nisu razlozi papina ne dolaska. Meni se nameće jedno drugo pitanje, koje je, po meni, puno bliže isti-ni. Naime, smatram da nije sazrelo vri-jeme za papin dolazak u Hercegovinu. Okolnosti nisu sazrele ni s vjerničke, ni mjesno-crkvene, ali, očito, ni s papine strane. Neki bi, ovisno koji stav zastupa-ju, najvjerojatnije očekivali da papa izgovori neke poruke koje bi bile vjetar u leđa, a drugima packa. Papa takve zahtjeve i očekivanja ne bi mogao ispuniti. Vjerojatno bismo htjeli da javno pro-govori i o Međugorju. Ako se to ne bi dogodilo bili bi mnogi rezignirani.

Papa nam, tako promišl-jam, ne dolazi jer ne želi biti navijač koji bi se svrstavao na jednu ili dru-gu stranu. On vodi Crkvu, a

MEĐUGORJE NE TREBA NAVIJAČE NEGO SVJEDOKE

piše: Fra Mario Knezović

ne fan club. Nama je do možebitnoga dolaska pape u Hercegovinu potrebno iskreno početi živjeti evanđelje i rušiti postavljenu normu da se dijelimo na one za i na one protiv Međugorja. I jed-ni i drugi su, ako to čine po savjesti, u pravu. Zato trebamo sebe pretvoriti u svjedoke, a ne u navijače koji uzvikuju parole za neku stvar, a žive drugačije od toga. Važno je pogledati naprijed, a ist-odobno ne prezirući prošlost i znakove vremena.

Isus u trenutcima govora apostolima kako treba na putu naviještanja biti us-trajan i nepokolebljiv poručuje: “Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire na-trag, nije prikladan za kraljevstvo Bož-je.” (Lk 9,62). Takav jasan Isusov nastup smjera poglede samo naprijed, na ono što predstoji, na izazove koje treba prih-vatiti, na zadatke koje treba izvršiti bilo zgodno ili nezgodno vrijeme, kako Pis-mo napominje.

Kamen života 33

Ustrajnost je vrlina, krjepost, dar ali po-najviše plod čvrste i ukorijenjene vjere. Vjera je pokretačka snaga ustrajnos-ti, nepokolebljivosti, dosljednosti. No, pritom treba vjeru, shvaćenu na način bilo kakva navijačkoga ili ideološkoga fanatizma, odijeliti i očuvati čistom i nepatvorenom u motivima. Biti ustra-jan u naviještaju, u prenošenju vlasti-tih iskustava, mora biti zadaća prožeta poniznošću, nenametljivošću i mišlju na učiteljstvo Crkve. Nakane moraju biti iskrene, a metode evanđeoske. Isus nikada ne uvjerava, ne postavlja se iskl-jučivim, ne želi zbog zemaljskih razloga nekoga pridobiti i tako uživati u činjenici da je u pravu. Samo je ono nebesko smisao zbog čeka Isusu želi ljudsku promjenu.

Međugorje već punih 34. godine drži ruke na „plugu“ i ustrajnošću molitelja i svjedoka ore brazdu na njivi Gospod-njoj. Plodovi su vidljivi na sve strane

svijeta zahvaljujući brojnima koji se nisu dali obeshrabriti u svojim vjerničkim, a ne ideološkim ili navijačkim uvjerenji-ma. Teško da se takve svjedoke, osobi-to one iz „prvih“ redova i najizloženije, moglo ušutkati. Oni su poput slijepca od rođenja glasno govorili o trenut-cima kad su i sami u vjeri progledali i doživjeli početak obraćenja. Naravno, da su na putu navještaja stajale razne zapreke i poteškoće. Sjetimo se svetoga Pavla kako on piše o svojim danima i go-dinama naviještanja: „Česta putovanja, pogibli od rijeka, pogibli od razbojnika, pogibli od sunarodnjaka, pogibli od po-gana, pogibli u gradu, pogibli u pustinji, pogibli na moru, pogibli od lažne braće; u trudu i naporu, često u nespavanju, u gladi i žeđi, često u postovima, u stude-ni i golotinji!“ (2Kor, 11, 26-27).

Put svjedočenja nije lak, ali je izazo-van. Sadržaj svjedočenja ne smije biti dokazivanje tuđih promašaja ili zab-luda. Alati i tehnike svjedoka trebaju biti vlastita djela. Svjedočenje i širenje Božjega glasa, koji nam po Gospi stiže, traži strpljivost, ljubav, razumijevanje za sve stavove i zauzete pozicije. Isus nije osuđivao one koji nisu povjerovali. On je plakao nad njima. Zato, kad god pro-matramo stvarnost povezanu uz među-gorska ukazanja, imajmo otvoreno srce koje će biti daleko od svake isključivosti i prozivanja. Ako je Gospa s nama toliko godina strpljiva i majčinski raspoložena pozivati nas na obraćenje, tko to ima primisao da bi netko morao ili trebao svoj stav mijenjati samo zato što netko drugi u nešto vjeruje i doživljava dru-gačije.

34 Kamen života

KRALJICI SRDACA

Ti kojoj je sunceu rukamamjesec pod nogamaa svod nebeskirajsko stanište

Ti koja si Kraljicasvih srdacai svega stvorenogapo zasluziBožje ljubavii tvoje poniznosti

Ti koja si namSpasitelja porodilai rasvijetlila zemljuvječnim svjetlomNjegove prisutnosti

Ti koja siutrnula mraku svakoj dušišto smjernoi s ljubavlju čekaNjegov ponovnidolazakdopusti da seu nama uvijekiznovarađai s nama ostanedo kraja vremena

Zagovaraj nasi budi nam blizuMarijoponizna BogoroditeljiceSlužbenice GospodnjaSuotkupiteljice roda ljudskoga

Roza Brkušić Hrvoslava

Kamen života 35

Radna akcija u Lupoglavi

Godine 1948. radila se pruga u istar-skoj Lupoglavi. Imala san tada 20 godina i išla tamo s 50 Brejana na radnu akciju. Moralo se ić i nisi smijo odbit jer je tako Partija priko seoskog odbora odredila.

Jedni su išli na otoke, a jedni u Istru. Vo-zili smo se vlakon iz Splita, putovali u vag-onima za stoku u kojima nije bilo ničega za sidit ni za leć. Spasijo nas je Ruski kad je u Lici dok je vlak sta, iskočijo iz vaguna i zgrabijo stogove sijena koji su se sušili na livadi uz prugu i ubacijo nan jedan u naš vagon. Iša je on po drugi unda po treći, kad moj sinko, jedva je živu glavu izvu-ka. Navalili na nj čobani i udri po njemu šćapima i sojama. Soja je bila drveni šćap koji se koristijo za tovarenje magaradi, postavijo bi se da podupre drugu stranu magareta dok se jedna strana tovarila. Spasile su ga brze noge i vrata na vagunu koja su brže boje zatvorili. Mi žene smo bile u odvojenom vagunu i umirale od stra jer je sve odzvanjalo kad su čobani vikali i udarali šćapima i sojama po zat-vorenim vratima vagona. Srića da je vlak tada krenijo. Kad smo došli u Lupoglavu radili smo svaki dan dokle se vidilo, nije bilo razlike muški ili ženski posa, radilo se sve i svašta, a Bože prosti ni nedija nan nije bila slobodna to je unda tako bilo. U barake u kojima smo spavali s posla bi došli umorni pa unda večeraj i lezi. Stru-

je nije bilo, a u kužini su bile stare petro-jače. Sidilo se i vanka kad bi bilo vruće. Mi smo ženske bile u odvojenim barakama, spavali na gožđenim krevetima jedan svr drugoga po četri kreveta. Nije lako bilo ni uspet se ni sać pa kad bi jedna od nas po noći odozgora salazila, bilo bi cirkusa, stala bi nogon na onu donju unda bi se sve četri probudile. Zahoda nije bilo nego ajde di si tijo, kroz šumu.

Za znoj i rad nismo dobivali ništa, a ono šta smo dobivali za izist nije bilo dos-ta, pa bi ja otišla u obližnje selo i kupova-la mliko. Žena bi isprid mene pomuzla kravu, mliko bi skuvali u kužini pa bi udro-bili kruva i najili se. Mogla san ja tako što-god kupit jer bi mi moj pokojni ćaća posla bonove koje je on dobiva privozeći ljude i stoku s brodon na otoke. S bonovima se moglo kupovat svašta, a bijo je tamo blizu jedan dućan u kojemu je bilo svake sriće. Ja san se tada spremala za udaju pa san za bonove kupovala dotu. Radili smo mi tamo više od misec dana, a kad san pošla kući sićan se, padala je kiša, napunila san tri krcata kuvera pa bi mi judi govorili da nisan u Lupoglavu došla radit nego dotu kupovat.

PRIČE BAKE NEDE

piše: Viktor Puljak

36 Kamen života

Dogodine kad san se udavala, običa-ji su bili slični ko i danas. Roba se nosila u pletenin kovan u koje se slagalo ono šta se imalo za ponit. Ja san dosta toga kupila za ćaćine bonove u Lupoglavi, a u dotu san nosila tavaje, ilete za kušine, štramce koji su bili napunjeni travon, sukance izrađene od vune i bijce. Bijac je bijo malo tvrđi pokriv izrađen od koz-je kostriti. Njega smo kasnije, kad san se već bila udala, stavjali u pojatu na travu za putnike i prosjake koji su na njima noćevali. Zapantila san i veliku tavaju koja nas je spasila jer smo njon pokrili veliki stol na komu se za pira blagovalo. Moja nevista Zdenka je bila šnajderica i ona mi je izvezla lancune. Nosila san i sviću petrojaču koja još svitli, peglu na žeravu koju san sačuvala za unuke, drvene gar-gaše kojin se vuna izvlačila, kudiju kojon se prela, vrteno i staru singericu koja se rukon vrtila. Nosili smo i drveno maštelo za prat robu, dasku, bruškin i sapune koje su mi napravila braća. Sapuni su se radili tako da bi se jedan veliki aluminijski lonac postavijo na tronožac, ispod njega bi go-rili vatru, a u njega stavili retaje koje bi ostale od gudana, a to su kože i komadići slanine. Našlo bi se tu loja od koze i ovce jer je s timen sapun bijo lipši. Na kraju se stavjala kauštika koja je bila opasna, a u njoj bi se sve raskuvavalo i raspadalo. Kuvalo se i mišalo drvenin mišačen više od sat vrimena. Na ponistru bi se stavile dvi drvene gajbe obložile starin kafenin papiron pa bi se u to kacijolon uliva vruć sapun. Kad bi se stvrdnijo i oladijo, oštrin nožon bi ga sikli u kocke. Sapun je bijo tvrd, lipe žute boje. Njime bi se prala roba na dasci i u maštelu, a ko nije ima drugo-ga s njin bi se i nedijon umiva. U dotu se još donosijo kuvertin, pleteni pokrivač,

koltra, sukjene bičve muške i ženske, kušini i daščice za rizat slaninu. Diveru san oplela đemper na pletenice, a svekr-vi donila traversu, šudar i i tri komada donje robe. Dosta toga san sama ušila na singericu, mašinu koju je meni dala moja mater, a ona je donila u doti od svoje ma-tere. Stara je više od dvista godina vrti se rukon, a s njon san šila svojoj dici i drugin judima koji su donosili robu za okrpit. Sin-gerica je bila ko sveta stvar u kući jer je priranila generacije, nikad nije zakazala, a šije i danas. Ja san već odredila komu ću je ostavit. U dotu san donila i kvadar koji i danas visi na zidu moje sobe. To je Gospina slika stara trista godina, a bila je materina i babina dota. Roba se nosila četvrtkon, a vinčanje je bilo nedijon. Žene koje su nosile dotu bile su jake i izdžjive. Pletene kove u kojima je složena dota žene su nosile na glavi, a jedna žena koja je bila glavna bi to sve to složila u sobu koju mlada prija vinčanja ne bi smila vidit ni u nju uć. Za žene koje su donile robu spremijo bi se ručak.

Vinčanje je bilo u nediju ujutro u crkvi priko mise, a kad san se ja vinčavala bila su na istoj misi dva vinčanja. Udavale su se dvi Nede i obe Jakir. Jedna san bila ja za Stipu Ursića (Jokinova) , a druga Nede Lovrina koja se udala za Antu Šošića (Mađara). Nismo se dogovorile nego se tako potrefilo. Priko mise je bilo i jedno krštenje, krstijo se od moga brata sin. Vinčava i krstijo je don Ante Soljanić bre-janski župnik kojega nije bijo običaj zvat na večeru nego smo njemu darovali bilu košuju i poslali mu komad pečene jan-jetine za večeru. Nakon mise išlo bi se u mlade na ručak, u mojoj kući je bilo sira i pršuta, a poslužila se i pašticada.

Ženidba i udaja

Kamen života 37

Kuma Mare mi je od bojega papira u boji napravila cvitove pa se na nje sk-upilo nešto para. Dobila san dosta daro-va, davalo se ono najmižernije kako je ko ima i moga, a sve su to bile osnovne stvari kroz kuću. Unda smo išli u mladoženje di bi se sjatili judi i dica, a mlada bi priko kuće bacala jabuke, orije i bajame, dica bi se rastrčala i kupila. Bilo bi to pravo vese-je i dugo bi se o tomu pripovidalo. Veću kuću nije bilo lako pribacit. Ja san imala sriće jer san se mogla popet naviše pa mi nije bilo teško pribacivat kuću. Mate ku-var je kuva u kući, bila su četri velika stola i sve je bilo puno. Donilo se pršuta i sira

iz uja iza toga juva unda pohana kokoš sa cukron. Kokoš od koje je skuvana juva bi se potopila u jaja i prezlu pa bi se unda posula cukron i pohala, Bože moj slasti i lipote. Iza kuće je dide peka dva janjca. Postavili bi oni dva kamena i janjce vrti-li ručno na drvenim ražnjima. Dica bi se svako malo minjala, a did bi rasporedi-jo žeravu i usput pijo vino iz bukare i nazdravja. Nije unda bilo nikakvi sokova, pilo se vino ili voda. Poslin se siklo peče-no, a dica bi jila retaje. Bilo je svega, sićan se, bili su puni stolovi. Harmoniku je svira kum Vitorije Kristić, a veseje je trajalo do zore.

U kući smo imali špaker i komin na ko-jima se kuvalo i peklo, sidilo, ilo, grijalo i molilo. Prije nego san se udala nisan ima-la špakera, a u cilin Brelima bila su samo tri. Bio je to jedan mali turski špaker na četri noge metar visok, nije ima rernu nego dva kola za kuvat i cijev od dimnja-ka koja je vodila vanka. Dok bi se ugrija i povuka malo bi zadimijo. Na kominu se kuvalo na komaštran u crnom bronzinu, a ilo se iz mideni ili lateni pijata s alumini-jskin kašikama. Vino se pilo iz drvene bu-kare. Zimi kad bi pokojni ćaća i stric sidili za kominon na vatri bi ugrijali ožeg i vruća ga potopili u vino da se ugrije. Dica bi zap-injala plovke i vatala tiće koje bi kasnije operušali , napunili slaninon i pekli na kominu. Na kominu se pržijo i kukuruz, nije to bijo onaj koji puca nego obični, popržili bi ga na tavi unda se zabavi i jidi. Pekle su se i pole. To su veći kumpiri koji bi se prikrižili po pola, posolili, okrenili na vruć komin pa pokrili lugon i žeravon. Imali smo mi siniju, jedan drveni stol koji bi primakli kominu pa bi se s njega jilo. Sidilo se na šediji i bančiću. Stariji su sidili bliže vatri, imali su svoje misto, a mlađi su

to poštivali. Poštivalo se starijega, i unda kad bi neko doša u goste, mlađi bi izašli, a kad bi gosti otišlii jili šta bi njima ostalo. Zimi svaku večer prije večere na kominu se molila cila krunica i litanije, a liti van-ka na solaru. Molila bi cila obitelj. Pokojni dide bi odredio ko će molit, ako bi bili sk-upa i za ručak se molilo, za vrime molitve niko nije moga pisnit ništa osim molit, a kad bi molitva završila dica bi badali jedan drugoga pa se smiji i plači, a dide bi malo breknijo.

Imali smo mi pet šest ovaca i jednu kozu pa bi ja sirila mliko kad ga je bilo. U kući smo imali drveni stap u koji bi se ulilo mliko pa bi se melo sve dok se ne bi stvor-ilo maslo koje bi se pokupilo, a ono mliko bi se skuvalo. Sir bi pokupili i zamotali u čistu krpu pa bi ga jili tri dana. Dio sira bi odvojili sušili i kasnije ga mećali u uje. Dok san bila mlađa kad bi momci dolazili ses-tri Đeni i pivali joj serenade ispod prozora unda bi moja mater izvadila sira iz uja pa bi ji počastila. Mi ko dica nismo ni vidili sir iz uja, on bi se čuva za najboje prijate-je, župnika i doktura, ako si ga ima. Kad bi

Zajednički život

38 Kamen života

doša neki prijatej koga bi tribalo počastit pokojni ćaća bi pita: „Kate, Kate ima li što-god sira, daj prijateju da ga počastimo“. Ona bi mu odgovorila: „ Ima moj Mate, ima, pa bi brzon doletila i sira donila“. Drugi put ako nije bijo neki važni prijatej pita bi Katu: „Kate, Kate nema li štogod

sira, daj prijateju da ga počastimo“, a Kate bi odgovorila „Nema, nema moj Mate znaš da smo sve potrošili“. U moje vrime judi su se snalazili kako su znali, i ništa jin nije bilo teško. Kad bi u kući nestalo soli donosilo se more i njime se solilo ili po miru stavjalo u kruv.

Dico, poslušajte moje riči

U moje vrime pomagali smo jedni drugima, i znali se nosit u raznin životnin prilikama i neprilikama. Bog, u koga san cili život virovala, odijo je stalno uzame, uvik mi je pomaga i dava mi sve šta san ga god molila, kako unda tako i danas. Molit ću ga da novi naraštaji ne zaborave one stvari koje smo in mi i naši stari os-tavili u baštinu. Viru u Boga i krunicu koju tribaju moliti, zapušćenu zemju koju tri-baju obrađivati, didovinu obnavjati, us-pomene čuvati i u nevoji jedan drugomu

pomagati. Jedino tako će nać sriću i smisa svoga života. Bog će tada blagosoviti svaki njijov korak na zemji, sačuvati ji od boles-ti, nepriateja i razni životni nedaća, a nji-jova dica i drugi judi će čuvat uspomene i neće ji zaboravit.

Eto dico moja, neka ove riči bake Nede dođu do vaši srdaca, ostanu u njima i pratu vas do kraja života. Želin van svima sritan Božić i Novu godinu.

Kamen života 39

MOJA PUSTINJA...

U svojoj pustinji ja se molim svaki dan, danju i noću. Molim se u važnim potrebama, ali i kada nemam nikakve potrebe. Ponekad jednostavno osjećam potrebu za molitvom. Ja molim iz ljubavi prema Bogu. Ponekad mi vrag šapće na uho da se ne molim jer je to loše. No ja ga ne slušam. Ponekad i razgovaram s Bogom kada mi je teško.

Anđelina Zelić, 5. razred

Ja se ne molim baš svaki dan, ali se molim prije važnih događaja, a poslije zahvaljujem Bogu. Molim se na misi kad mi je teško i kad mi je dobro jer znam da je Isus sa mnom. Kad s Isu-som razgovaram, osjećam se lijepo i drago mi je što sam s njim. Nekada mi vrag govori da to ne radim, ali ne slušam ga. Ja volim Isusa i ništa me neće spriječiti da budem s njim.

Antea Šošić, 5. razred

Ja molim svaki dan, ne samo zato što trebam nego zato jer sam kršćanka. Molim u crkvi, prije škole i prije spavanja za svo-ju obitelj i prijatelje. Molim Boga kada mi treba i ne treba. Ako mi vrag kaže da se ne molim ili nešto slično, neću ga poslušati. U crkvi pjevamo i molimo se. Ispovijedam grijehe i ne sramim se jer mi Isus ništa zlo neće napraviti. Isus je i ljeti sa mnom. Svake nedjelje sam bila na svetoj misi, na blagdan Velike Gospe i ostalim blagdanima. Svaki sam se mjesec ispovijedala i puno sam pomagala drugima, jer Isus i nama uvijek oprašta i pomaže.

Gabrijela Brkulj, 5. razred

40 Kamen života

GDJE JE ISUS BIO OVOGA LJETA

Isus je ovoga ljeta cijelo vrijeme bio uz mene: molila sam se, išla na svetu misu... Dragi Isuse, hvala Ti što u Brelima nema poplava, nema siromašnih, gladnih i žednih. Želim da tako i ostane. Hvala Ti za zdravlje moje obitelji, sreću i veselje. Znaj da te nisam zab-oravila ovog ljeta.

Luce Šošić, 5. razred

Ovoga ljeta Isus mi je bio na prvome mjestu. Svake nedjelje sam išao na svetu misu. Nekada sam išao sa sestrom bez roditelja. Bilo mi je važno biti s Isusom. Bez Isusa dom bi nam bio prazan i bez gostiju , a bez njih ne bismo imali novca za hranu. Povremeno sam se molio.

Matija Jakir, 4. razred

Isus je i ovog ljeta bio u mom srcu. Svake večeri sam se molila, zahvalila mu na svakom danu, išla na svete mise s bakom, zah-valjivala mu na svemu, na svakoj noći, za roditelje što ih imam... Mnoga djeca na svijetu nemaju roditelje pa sam ga zamolila da ih čuva. Iako sam se najviše kupala, nisam ga zaboravila. On će uvijek biti u mom srcu i nikad mu neću zatvoriti vrata.

Antea Šošić, 5. razred

ISUS KRIST

Isusa slavimo i u čast hvalimo iz sveg srca.Stvoritelju naš dragi, snage nam daj u ovoj godini.Uskoro bliži se Tvoj dan, nama važan blagdan.Spasitelju mili, svoim rukama nas zakrili.

Kralju nebeski, koji sjediš s desna Ocu,Raju nas privedi i od zla poštedi.Isuse milostivi, milost nam svoju podari.Svoje veliko srce rastvori i u njega nas primi.To je sve što od Tebe tražimo mi.

Anđelina Zelić, 5. razred

Kamen života 41

VUKOVAR Njegovo ime od heroja sastavljeno je,njihovom krvlju napisano,izgubljenim životima obogaćeno.

Svako njegovo slovo nešto više od samog slova krije,svaka njegova ruševina sve dublje i dublje vodii baca nas u plamen u kojem sve nestalo je.

Njegov jecaj čuje se još, i ti prizori i slike još se vide,a bol u srcu i danas nemirno živi.

Oni zamijenili su živote svojeza srce grada Vukovara.hrabro su stalii neprijatelju se nisu dali, samo ih je ljubav na drugi svijet odnijela.

Zato danas,u svakom našem gradu,iza svakog uglai na kraju svake ulicesvijetli grad Vukovar.

Sretna sam što se ni u mom mjestusvjetlo Vukovara ugasilo nije,i ponosna sam što njegovo srce i dalje svakog dana sve jače i jače bije.

Katja Sokol, 8. razred

42 Kamen života

Ponosan grad to je Vukovar.Sjećati se strahota nećemo, ali ih zaboraviti ne smijemo...

Vukovar,grad što su ga razorili do temelja, a on opet jak i ponosan nikome ne pokazuje gdje ga boli. Ponosan grad to je VUKOVAR...

Veliki grad to jeVUKOVAR!

Najljepši grad, gradVUKOVAR!

Vječni grad VUKOVAR.

Rafaela Šošić, 6. razred

VUKOVAR

Vječni plamen ljubavizapalio u našim srcima...Bijeli križevi u spomenna sve nestale u Vukovaru.Vukovarska bolnica i hrabri liječnici...Vodotoranj ponosno stojiVukovar - grad herojVukovar - ponos HrvatskeVukovar - grad heroja što uvijek žive u našim srcima... VUKOVAR...

Željka Šošić, 6. razred

GRADE MILI

Vukovare, grade mili, svojom snagom prkosio si sili.

Ti si hrabar bio, svima si nam do srca dospio.

I nas bole tvoje rane nikad nećemo zaboravit te dane.

Niz lice ti se slijevaju suze, tvoju mladost netko tada uze.

Ante Ribičić, 6. razred

HRABRI GRAD

Ima jedan hrabri grad ,Brojnima je srce slomio njegov pad.On je preživio puno patnji i muka,

Kroz njegov centar teče mala rijeka Vuka.U njemu ljudi sade cvijeće,

Na spomenicima poginulih braniteljaTužna lica pale svijeće.

Njegove ulice u mom sjećanju duboku su ostale,

I najmilije mi postale.Tu je moje djetinjstvo povijest pisalo,

Iz mog srca nikad se nije izbrisalo.

Laura Matić 1.C

Kamen života 43

SJEĆANJE NA STRADALE I NESTALE

Tijekom Domovinskog rata, 18. studenoga 1991. godine Vukovar je pao u ruke srpske vojske. Nažalost, to se događalo po cijeloj Hrvatskoj. Da bar nije bilo rata... umrlo je puno ljudi zbog puno mržnje. Mnogi naši dragi su odvedeni u logore i nestali zbog toliko mržnje. Mnogi su stradali, a najviše grad Vukovar. On je za nas grad heroj.Da u svijetu nije toliko mržnje i ratova, svugdje bi bio mir i veselje, ne bi bilo toliko mrtvih ljudi...Vukovar je stradao i više nikad se oporavio nije. I danas se u svijetu vode mnogi ratovi i teroristi nas napadaju. Moramo se mo-liti svi na svijetu da toga ne bude i dragi Bog će nam dati mir.

Marin Raos, 5. r.; Matija Jakir, 4. r.; Dario Seferović, 4. r.

VUKOVARVukovare moj,ti si grad heroj!Nismo te zaboravili mi,još si uvijek u našem srcu ti!

Nikad te nećemo zaboravitijer ćemo te svojim djelima ohrabriti. Obranio si cijelu Hrvatsku timoraš se zbog toga ponositi.

Žao mi je što si razrušen bio,svatko se tobom ponosio.Iznad tebe se nebo plavi, nitko nek te ne zaboravi.

Svakoga dana i svake noći nadam se da rat više neće doći.U Vukovaru želim svaki dan miris cvijećai nek gori plamen vukovarskih svijeća.

Luce Šošić, 5. razred

GRAD HEROJ

Heroju naš hrabriKoji si toliko patioI prolio za nas svoju krv,Ti koji si svu bol ovoga svijeta pretrpio,Koji si dopustio da nemila hladnoća Puna zla i mržnje zavlada tobom,Sakrio si se u naše srce.

Zašto je nečovjek tebe napao?Zašto su te neprijatelji slomili?To je pitanje svih pitanja,Grade moj,A odgovor, tajanstven poput ljubavi i mržnje,Lagan je poput perca bijele golubiceI glasi ovako: Grad heroj cijelo vri-jeme je u nama.

Anđelina Zelić, 5. razred

44 Kamen života

I U MOM MJESTU VUKOVAR SVIJETLI

Dan pada grada Vukovara obilježava se u cijeloj Hrvatskoj pa tako i u mojoj školi. Obljetnicu pada Vukovara obilježavamo uređenjem predvorja škole motivima ra-zorenog grada, potresnim činjenicama iz Domovinskog rata te divnim uradcima naših učenika. Na sam dan obljetnice sa sobom u školu uvijek donesemo lampiome te ih zapal-imo ispred škole u znak sjećanja na Vu-kovar, ali prije toga svi učenici i učitelji okupe se kako bi još jednom čuli hrabru priču Vukovara i ljudi koji ga nisu dali u ruke neprijateljima već su ga do smrti branili. Znali su da neće biti lako, ali su ostali i borili se za svoj grad. Zato se svake godine u našoj školi obil-ježava taj događaj, pa i danas kako bismo odali počast herojima zbog kojih danas i u mom mjestu Vukovar svijetli.

Ema Carević, 8. razred

VUKOVARVukovar je danas sasvim običan grad koji se naizgled ni po čemu ne ističe. Poput mnogih gradova smješten je na rijeci, ima moderne zgrade, lijepe ulice, uređene parkove. Dok čovjek ovo sve sluša, pomislio bi kako taj grad ima sve ono što jednom gradu treba za sreću. Ali to je samo prividna sreća, to je ono što je ljudskom oku dostupno, na temelju čega donosimo zaključak kako je grad potpuno sretan. No, Vukovar u dubini svoje duše krije mračne tajne i bolno jeca nad gorkom prošlošću i kobnom sudbinom svoje ljubljene djece. Njegovo srce rasuto je na tisuće komadića od onog trenutka kada je izgubio smisao svog postojanja – od trenutka kada ništa više nije bilo isto. Neprijatelj je bio neumoljiv i nemi-losrdan, ali on je i u najtežim trenucima stajao uzdignute glave, jači nego ikada, trpeći za svoje najmilije. Ali, nažalost, i najjači padaju pa je i Vukovar pokleknuo pred licem zloglasnog neprijatelja i zauvijek zabilježio svoju bolnu sudbinu. Unatoč tome što je plamen njegove duše odavno utihnuo, on će zauvijek ostati simbol hrabrosti u našoj Domovini te će zauvijek zauzimati posebno mjesto u srcima svih Hrvata.

Antonela Radić, 8. razred

Sara Puharić, 1.C

Kamen života 45

Rukepocrnjele od smrtne tjeskoberasute kostipo kamenjukrša i planinskihvisovapo slavonskim ravnicamai poljimanestale u dubinama rijekai bistrih potokau jezivoj bucirovova

Vapajiizranjenih udovai sjena bolinebosklontvojojgorčiniGrobovi znanii neznanibezimenigrobovijunačkom krvlju zauvijek obilježeni

Sve je u tebe utkanoSlobodom upisanotrima bojamaCrvenojBijelojPlavojOkupana suzamadjeceženastaracaOkrunjena biserimaVjere NadeLjubavi

Pobjednice od tisuća krunica sazdanapod plaštem Marijinimnanovo rođenaPonosna čvrsta i stamenaostani svetai blagoslovljenalijepa mojaizranjenaDomovino Hrvatska

Roza Brkušić Hrvoslava

HRVATSKE RANE

46 Kamen života

DOGAĐANJA U ŽUPIBadnja večer

Druženje na Badnju večer 24. prosinca koje su i ove godine organizirali Općina Brela i Turistička zajednica ispred školske dvorane na Kričku započelo je u 17:00 sati. Uz jaslice i božićne pjesme breljanskog glazbenika Mira Radića organizirano je paljenje badnjaka , a breljansko-makarski tim kuhara Marijana Ivanac, Jadran Grančić, Hrvoje Bekavac i Ivan Ursić na čelu sa Goranom Staničićem uz fritule i kuhano crno vino podijelili su 200 porcija bakalara bianco i brodet.Zahvaljujući prošlogodišnjem dobrom odazivu i ove godine se nastavila stara brel-janska tradicija badnje večeri u kojoj se okupilo oko dvjestotinjak mještana Brela i susjednih mjesta.

Božićni koncertU breljanskoj župnoj crkvi 26. prosinca proslavljen je blagdan sv. Stjepana. Na svečanoj sv. Misi koju je predvodio don Vinko Sanader župnik sv. Lovre iz Trogira sudjelovao je pater Josip Sremić i breljanski župnik don Stjepan Lončar, a gostovao je i katedralni župni zbor istoimene župe pod ravnanjem maestra Vinka Buble. Na-kon sv. Mise nastupom gostujućeg zbora sv. Lovre održan je tradicionalni božićni koncert kojeg su vjernici u prepunoj crkvi pratili sa oduševljenjem i nagrađivali dugim aplauzima.Na svetoj misi sudjelovali su Ante Stipčić gradonačelnik grada Trogira i Stipe Ursić načelnik Općine Brela.

Blagoslov kućice na BukovcuPlaninarsko društvo Pozjata koje djeluje na području Općine Brela i ove godine je nastavilo tradiciju organizacije blagoslova planinarske kućice na Bukovcu koja je jedini planinarski objekt na sjeverozapadnom dijelu planine Biokovo.Kućicu su blagoslovili don Mate Škaričić i don Dražen Balić koji su propješačili pla-ninskim stazama dionicu od Brela Gornjih do vrha Bukovca i natrag. Nakon bla-goslova članovi PD Pozjata organizirali su domjenak na svježem planinskom zraku.

Kamen života 47

Zbog radova u ulici Put luke koji nisu završeni prema predviđenim rokovima, procesija za Križem koja se na Veliki pe-tak tradicionalno održava u župi Brela promijenila je uobičajeni način kretanja i skratila put za oko 2 kilometra.

Polazak procesije koju su ispratili čuvari isusova groba-Žudije je bio u osam sati iz župne crkve Sv. Stjepana. Kretala se ulicom Stjepana Radića preko Krička do crkve Sv. Jurja gdje je nakon blagoslova župnika don Stjepana Lončara nastavila prema naselju Ribičići, ulicom Sv. Jurja do Osnovne škole i općinske zgrade za-

Procesija na Veliki petak 2016.

tim ulicom put Solina i Bartola Kašića do Loznice , Gundulićevom do lučice Soline gdje je ispred kafića Lanterna priprem-ljeno osvježenje u hrani i piću. Nakon blagoslova procesija je nastavila kretan-je šetnicom uz more do uvale Podcrka-vlje i župne crkve ispred koje su je iza podne dočekali čuvari-žudije. Tijekom procesije članovi župnog zbora i ostali pučki pjevači pjevali su Muku Gospodn-ju a nakon dolaska u crkvu uz pjevanje Muke svi sudionici procesije ljubili su križ. Obred velikog petka nastavljen je u večernjim satima u župnoj crkvi uz ču-vanje isusova groba.

48 Kamen života

Na dan 301. obljetnice izgradnje crkve koju je 1715. godine u čast pobjede malo-brojne kršćanske vojske nad Turcima kod Sinja dao sagraditi biskup Nikola Bianković u Brelima na predjelu Soline, proslavljena je Gospe od Karmela. Svečanost je započela procesijom kroz naselje, a nastavljena je svetom misom koju je uz nekoliko župnika iz susjednih župa i breljanskog župnika don Stjepana Lončara predvodio don Ivan Čubelić

Na Uskrsni ponedjeljak 2016. u Imots-kom je održan 16. Festival žudija na ko-jem su nastupile rekordne 33 skupine iz Hrvatske te Vareša iz susjedne Bosne i Hercegovine. Preko 800 uniformiranih čuvara i dvjestotinjak pučkih pjevača pokazali su svoje običaje čuvanja Isuso-va groba, padanja i pjevanja u vrijeme korizme. Breljanski čuvari Isusova groba – žudije su nakon svete mise slavljene u Franjevačkom samostanu Svetog Frane, zajedno sa ostalim skupinama prošetali starom gradskom jezgrom te nastuplli

na snimanju milenijske fotografije Šime Strikomana. Uz pjevanje državne himne i pucanja kuburaša iz Marije Bistrice pri-kazali su svoje običaje čuvanja Isusova groba i padanje uz popratne efekte po-tresa, grmljavine i magle.Uz vođenje programa Ante Nadomi-ra Tadića – Šutre, događanja je pratilo mnoštvo vjernika iz Imotskog i okolnih župa koji nisu sakrivali svoje oduševl-jenje programom i dobrom organizaci-jom.

Žudije u Imotskom

Proslava Gospe od Karmela 2016.

župnik Kraljice Mira u Makarskoj. Svečanost su uveličali sinjski alkari i njihovi momci koji su u pro-cesiji nosili postolje sa slikom Gospe Sinjske, a za vrijeme svete Mise počasno čuvali. Svečanosti su također doprinijele breljanske žudije i vatrogasci u svečanim odorama.Proslava Gospe od Karmela nastavila se na ribar-skoj večeri u luci kao i u večernjim satima kada je ispred Hotela Soline održan koncert grupe „Vatra“.

Kamen života 49

25. obljetnica redovništva č.s. Mateje Periš

On je predvodio svečano misno slavlje u 10.30 u prepunoj crkvi Sv. Stjepana za župljane Brela i naše drage goste iz cijele Europe. Misno slavlje uveličao je i naš župni zbor pod ravnanjem maes-tra Jure Šabana Stanića. Na misi je bio i haški uznik gospodin Darijo Kordić sa svojom suprugom Venerom.

Msgr. dr. Vlado Košić u našoj župi 17. srpnja 2016.

Naša župa je imala čast ugostiti sisačkog biskupa msgr. dr. Vladu Košića.

U kući Djeteta Isusa u Livnu 14. kolo-voza 2016. bilo je posebno slavlje. Uz polaganje redovničkih zavjeta dviju čas-nih sestara, naša časna sestra Mateja Periš je proslavila 25. obljetnicu svoga redovništva i služenja Bogu i ljudima u družbi sestara Služavki Maloga Isusa.

Predsjednica RH u BrelimaPredsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović u subotu poslijepodne posjetila je Brela. Predsjednicu je sa suradnicima, vijećnicima osobljem i gosti-ma dočekao Općinski načelnik Stipe Ursić. Nakon druženja i pozdravljanja u ugod-nom ambijentu restorana „Punta Rata“ na kojem je breljanska klapa "Berulia" svojim nastupom privukla Predsjedni-cu i zajedničkom pjesmom oduševila nazočne, organizirana je šetnja. Iako je padala lagana kiša Predsjednici to nije smetalo i prošetala je uz jednu od najl-jepših plaža u Europi sve do poznatog simbola turizma Kamena Brela gdje su snimljene fotografije koje će se ostati trajna uspomena na najdražega gosta.

50 Kamen života

Proslava sv. Stjepana 2016.

Don Tomislav Čubelić župnik kate-drale Sv. Duje u Splitu povodom pro-slave Sv. Stjepana zaštitnika župe Bre-la predvodio je svečano misno slavlje. Slavlje je započelo procesijom oko brel-janske župne crkve Sv. Stjepana, a zatim je nastavljeno Sv Misom, na kojoj je uz don Tomislava i don Stjepana lLončara breljanskog župnika sudjelovalo dese-tak svećenika iz susjednih župa i šire. Breljanski župni zbor uz tradicionalne crkvene pjesme izveo je pjesmu Svetom Stjepanu a slavlje završio Hrvatskom himnom. Nakon mise uz gastronoms-ko osvježenje, organizirano je druženje vjernika ispred crkve.

Proslava Dana Općine i sv. Stjepa-na nastavljena je u večernjim satima u dvorištu župne crkve. Uz ribarsku večer održan je koncert klape „Rišpet“.

Kamen života 51

Dani kruha

Slavili smo dane kruha. Učeni-ci naše škole dr. Franje Tuđma-na sa svojim nastavnicima i ravnateljicom prošetali su do crkve Sv. Stjepana u kojoj smo slavili misu zahvalnicu. Nakon mise, ispred crkve smo bla-goslovili pekarske proizvode i slastice koje su pripremile vri-jedne mame i školske kuhar-ice a onda smo se svi počastili.

52 Kamen života

Proslave zabilježene u slici...23. travnja -

blagdan sv. Jure

6. svibnja - blagdan sv. Duje

16. kolovoza - blagdan sv. Roka

Kamen života 53

Mons. Marin Barišić Nadbiskup metropolit splitsko-makarski

GODINA OČINSTVA

Proglas svim vjernicima u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji u pripravi za Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji u Solinu 2018.,

pod geslom: „Očinstvo i majčinstvo: dva lica roditeljskog poslanja“

Braći svećenicima,

Redovnicima i redovnicama, Očevima i majkama,

Svim kršćanskim vjernicima.

Draga braćo i sestre! 1. Obitelj, kolijevka i nositeljica života, prva je prenositeljica vjere i odgojiteljica u

kršćanskom življenju. Ova temeljna stanica društva i Crkve u posljednje vrijeme susreće se s mnogobrojnim

poteškoćama i raznim iskušenjima. Naše obitelji, roditelji – očevi i majke – i djeca, često su danas izloženi ekonomskoj nesigurnosti, udarima određenih idejnih strujanja i društvenih trendova koji žele rastočiti naravno shvaćanje braka i obitelji. K tome, mnogi su muškarci i žene nedovoljno pripremljeni i ne snalaze se u bračnim i roditeljskim ulogama. Pod tim i drugim izazovima nerijetko pucaju bračne veze i slabe obiteljske i društvene vrijednosti.

2. Svjesna tih ugroza i opasnosti kao i svoje spasenjske zadaće, Crkva ustrajno naviješta kršćanski nauk o braku – zajednici muškarca i žene – koji po Božjoj promisli ima svoju trajnu vrijednost i nezamjenjivo poslanje. Zato novom zauzetošću želimo promicati vrijednost svakog ljudskog života i ohrabriti naše obitelji u bračnom zajedništvu, otvorenosti prema rađanju i odgoju djece, u međusobnoj ljubavi i vjernosti.

3. Papa Franjo je na dvije posljednje biskupske sinode zajedno s pastirima Crkve iz cijeloga svijeta raspravljao o stanju i poslanju obitelji u današnjem svijetu. U dokumentu „Radost ljubavi“ dao je poticaje svima nama da pojačamo predbračne pouke i pripreme, a u obiteljskom pastoralu svjetlom vjere, snagom molitve i sakramenata Crkve, krijepimo i milosrdno pratimo hod i rast naših očeva i majki u njihovu roditeljskom poslanju.

Mons. Marin Barišić

Nadbiskup metropolit splitsko-makarski

GODINA OČINSTVA Proglas svim vjernicima u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji

u pripravi za Treći nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji u Solinu 2018., pod geslom: „Očinstvo i majčinstvo: dva lica roditeljskog poslanja“

Braći svećenicima,Redovnicima i redovnicama,

Očevima i majkama, Svim kršćanskim vjernicima.

Draga braćo i sestre!

1. Obitelj, kolijevka i nositeljica života, prva je prenositeljica vjere i odgojiteljica u kršćanskom življenju. Ova temeljna stanica društva i Crkve u posljednje vrijeme susreće se s mnogobro-jnim poteškoćama i raznim iskušenjima. Naše obitelji, roditelji – očevi i majke – i djeca, često su danas izloženi ekonomskoj nesigurnosti, udarima određenih idejnih strujanja i društvenih trendova koji žele rastočiti naravno shvaćanje braka i obitelji. K tome, mno-gi su muškarci i žene nedovoljno pripremljeni i ne snalaze se u bračnim i roditeljskim ulogama. Pod tim i drugim izazovima nerijetko pucaju bračne veze i slabe obiteljske i društvene vrijednosti.

2. Svjesna tih ugroza i opasnosti kao i svoje spasenjske zadaće, Crkva ustrajno naviješ-ta kršćanski nauk o braku – zajednici muškarca i žene – koji po Božjoj promisli ima svoju trajnu vrijednost i nezamjenjivo poslanje. Zato novom zauzetošću želimo promicati vri-jednost svakog ljudskog života i ohrabriti naše obitelji u bračnom zajedništvu, otvorenos-ti prema rađanju i odgoju djece, u međusobnoj ljubavi i vjernosti.

3. Papa Franjo je na dvije posljednje biskupske sinode zajedno s pastirima Crkve iz cijeloga svijeta raspravljao o stanju i poslanju obitelji u današnjem svijetu. U dokumentu „Radost ljubavi“ dao je poticaje svima nama da pojačamo predbračne pouke i pripreme, a u obiteljskom pastoralu svjetlom vjere, snagom molitve i sakramenata Crkve, krijepimo i milosrdno pratimo hod i rast naših očeva i majki u njihovu roditeljskom poslanju.

54 Kamen života

4. Poštovani vjernici, na tom putu radosti ljubavi, radosno vam objavljujem da će naša Splitsko-makarska nadbiskupija biti domaćin Trećeg nacionalnog susreta hrvatskih ka-toličkih obitelji koji će se održati u Solinu 2018., pod geslom “Očinstvo i majčinstvo: dva lica roditeljskog poslanja“. Godina pred nama, od Prve nedjelje Došašća 2016. do svetkovine Krista Kralja 2017., bit će posvećena očinstvu kao jednom licu roditeljskog poslanja. Sljedeću godinu posve-tit ćemo majčinstvu. Poznato je kako danas u vremenu brzih promjena, moralnog relativizma i različitih kriza, ni očeve nije mimoišla kriza identiteta. Muškarci i očevi teško se snalaze, a uloga oca u obitelji kao da se smanjuje ili potiskuje. Očevi ponekad djeluju izgubljeno, neki se povlače pod teretom odgovornosti, upadaju u razne ovisnosti ili teško prihvaćaju svoju obiteljsku dužnost.

5. Zato u ovoj godini želimo osobito razmišljati o očinstvu kako bismo dublje shvatili zadaću i poslanje naših očeva u kršćanskim obiteljima, a onda i u društvu. U međusob-noj ljubavi, poštovanju i opraštanju sa svojim suprugama, očevi pružaju osnovni obiteljs-ki temelj za zdravo odrastanje svoje djece. Svojom skrbi, brigom i mudrošću daju obitelji i djeci sigurnost i zaštitu, smjer u duhovnom rastu te snagu i identitet u kršćanskom odgoju. Sam Bog – izvor svakog života, pun ljubavi i milosrđa prema čovjeku kojeg je stvorio na svoju sliku – objavio nam se kao Otac nebeski. U Isusu Kristu – Licu Očeva milosrđa – poslao nam je Spasitelja da obnovi grijehom narušenu svoju sliku u nama, cijelo naše ljudsko biće, naš um i srce, naše odnose, naše obitelji i naše poslanje. Nebeski otac izvor je i snaga svakog očinstva.

6. Draga braćo i sestre, dok s ovim Adventom započinjemo novu crkvenu godinu, ulaz-imo i u godinu posvećenu očinstvu. Stoga, uključimo se u liturgijska slavlja i pastoralna događanja kako bismo posvijestili i osnažili očinsku ulogu kršćanskih muževa u obitelji. U tom duhu sve vas zajedno: svećenike, redovnike i redovnice, a osobito kršćanske vjernike, napose očeve, pozivam da se osobnom i obiteljskom molitvom, zajedničkim liturgijskim slavljima, odgojem i osobnim rastom u vjeri, uključite u župni i nadbiskupi-jski pastoralni hod „Godine očinstva“, te pripravu Trećeg nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih obitelji u Solinu 2018. Neka sve naše obitelji, domove i domovinu, prati pomoć i zagovor sv. Josipa – čuvara Svete obitelji – koga je Bog Otac odabrao da u pravednosti i ljubavi skrbi za Betlehemsko dijete Isusa Krista i njegovu majku Bogorodicu Mariju.

A na sve vas zajedno zazivam Božji blagoslov. Vaš brat i nadbiskup, Marin Barišić splitsko-makarski nadbiskup i metropolit

U Splitu, na Prvu nedjelju Došašća, 27. studenoga 2016.

Kamen života 55

KRŠTENI U ŽUPI BRELA TIJEKOM 2016.

1. EMANUELA IVANAC, kći Marinova i Karmelina, rođ. 01.11.2015. u Splitu, krštena 06.01.2016. u crkvi Sv. Stjepana.

2. MARICYA POKORIĆ, kći Hrvojeva i Anamarijina, rođ. 11.09.2015. u Splitu, krštena 06.01.2016 u crkvi Sv. Stjepana. 3. MATEO JAKIR, sin Tadin i Antonijin, rođ. 25.08.2015. u Splitu, kršten 17.01.2016. u crkvi Sv. Stjepana. 4. RINO ŠOŠIĆ, sin Augustinov i Anitin, rođ. 22.01.2016. u Splitu, kršten 27.03.2016. u crkvi Sv. Stjepana. 5. STJEPAN GRGIČEVIĆ, sin Robertov i Andrijanin, rođ. 24.07.2015. u Splitu, kršten 09.04.2016.u crkvi Sv. Stjepana. 6. LINDA URSIĆ, kći Stipina i Marijina, rođ. 14.11.2015. u Splitu, krštena 10.04.2016. u crkvi Sv. Stjepana. 7. FRANKO STOJAKOVIĆ, sin Renatov i Anin, rođ. u Rijeci 29.04.2015., kršten 01.05.2016. u crkvi Sv. Stjepana. 8. NADALINA CLARA NOVAK, kći Natalijina, rođ. 25.11.2015. u Bonnu, krštena 29.05.2016. u crkvi Sv. Stjepana. 9. ANA RIBIČIĆ, kći Ivanova i Mirina, rođ. 07.04.2016. u Splitu, krštena 26.05.2016. u crkvi Gospe Karmelske.10. RUTA MOMIĆ, kći Mladenova i Koraljkina, rođ. 05.01.2016. u Muscatu – Oman, krštena 20.07.2016. u crkvi Sv. Stjepana.11. ŠIMUN JOZIPOVIĆ, sin Markov i Anin, rođ. 18.07.2016. u Splitu, kršten 24.09.2016. u crkvi Gospe Karmelske.

12. NINA MEDIĆ, kći Lukina i Nivesina, rođ. 16.05.2016. u Splitu, krštena 01.10.2016. u crkvi Gospe Karmelske.13. ROKO URSIĆ, sin Vicin i Andrein, rođ. 02.06.2016. u Splitu, kršten 09.10.2016 u crkvi Sv. Stjepana.14. NINA ŠOŠIĆ, kći Matkova i Milkina, rođ. 12.06.2016. u Splitu, krštena 30.10.2016. u crkvi Sv. Stjepana.15. MARIS ANTEA TOMAŠ, kći Andrijina i Milenina, rođ. 03.07.2016. u Splitu, krštena 20.11.2016. u crkvi sv. Stjepana.15. ZVONE ZELIĆ, sin Ivanov i Majin, rođ. 19.12.2008. u Osijeku, kršten 26.11.2016. u crkvi Sv. Stjepana.16. GORAN ANTE ZELIĆ, sin Ivanov i Majin, rođ. 21.06.2013. u Vinkovcima, kršten 26.11.2016. u crkvi Sv. Stjepana.17. FRANKO PLAZIBAT, sin Franin i Maritin, rođ. 07.04.2016. u Splitu, kršten 27.11.2016. u crkvi Sv. Stjepana.

56 Kamen života

POPIS PRVOPRIČESNIKA ŽUPE BRELA 2016.

1. JOSIP MEDIĆ2. PAULINA FILIPOVIĆ3. PAVLA CAREVIĆ4. DARIJO SEFEROVIĆ5. LUKRECIJA ŠODAN6. MARKO LIVAJIĆ7. FILIP RIBIČIĆ8. MATIJA JAKIR9. MIRIO JOZIPOVIĆ

PRVA PRIČEST U BRELIMA U CRKVI SV. STJEPANA, 15.SVIBNJA 2016.VJEROUČITELJICA S.FLAVIJA BRSTILO

01. MARIJA BANOVIĆ02. LAURA HRASTOVIĆ03. DAVOR IVIĆ04. VICKO JAKIR05. IVANA KRISTIĆ06. IVAN KRISTIĆ07. TOMO LONČAR08. NIKA MEDIĆ09. ANTE MEDIĆ10. PAULA RADIĆ

11. JOSIP RAOS12. MATEO RAOS13. NIKOLINA SIKIRIĆ14. BOSE ŠODAN15. BARTOL ŠOŠIĆ16. MARIN ŠOŠIĆ17. MARKO ŠOŠIĆ18. NIKOLA ŠOŠIĆ19. KARLO ZELIĆ20. MATEO ZELIĆ

POPIS KRIZMANIKE ŽUPE BRELA 2015./16.

Kamen života 57

UMRLI ŽUPLJANI U BRELIMA TIJEKOM 2016.

1. MIRKO STANIČIĆ, rođ. 07.01.1921. u Brelima, umro 26.01.2016. u Brelima. 2. TADIJA JAKIR, rođ. 03.12.1929. u Brelima, umro 18.02.2016.u Brelima. 3. BOGOSLAV ŽAMIĆ, rođ. 23.12.1930. u Brelima, umro 23.02.2016. u Zadvarju. 4. JOSIP IVIĆ ŠOŠIĆ, rođ. 10.08.1933. u Brelima, umro 01.06.2016. u Splitu. 5. DAVORIN TOMAŠ, rođ. 08.09.1944. u Brelima, umro 01.06.2016. u Splitu. 6. MARIJO BARTULOVIĆ, rođ. 02.02.1947. u Brelima, umro 30.08.2016. u Makarskoj. 7. LEPOSAVA SLAVIJA ŽAMIĆ, rođ. 15.07.1947. u Brelima, umrla 19.10.2016. u Rijeci. 8. NEDILJKO NOVAK, rođ. 05.10.1940. u Brelima, umro 24.11.2016. u Makarskoj. 9. SARA JADRIĆ, rođ. 03.08.1937. u Postirama, umrla 04.12.2016. u Brelima. 10. EMKA ZELIĆ, rođ. 06.11.1937. u Brelima, umrla 03.12.2016. u Duseldorfu.

VJENČANI U ŽUPI BRELA TIJEKOM 2016.

1. SILIĆ IVAN, sin Nikolin i Meričin i MARE ŠOŠIĆ, kći +Ivice i +Anke, vjenčani u crkvi Gospe Karmelske 27.03. 2016.

2. MATKO ŠOŠIĆ, sin +Joze i Mladenkin i MILKA URSIĆ, kći Damirova i Marijina, vjenčani u crkvi Sv. Stjepana 02.04.2016.

3. MARKO JOSIPOVIĆ, sin Zdravkov i Ljiljanin, i BOŽENA Medić, kći + Jurice i Mirelina, vjenčani u crkvi Gospe Karmelske 16.04.2016.

4. TONI ZELIĆ, sin + Stipe i Nediljkin i MARINA ŠOLA, kći Dragina i Zorina, vjenčani u crkvi Sv. Stjepana 28.05.2016.

5. STIPE FILIPOVIĆ, sin Zvonimirov i Ivankin i NINA HALAPIR, kći Zdenkova i Višnjina, vjenčani u crkvi Gospe Karmelske 28.05.2016.

6. JOZIĆ EMANUEL, sin Ivov i Katin i MARIJA JOZIĆ, kći Stankova i Sonjina, vjenčani u crkvi Gospe Karmelske 01.10.2016.

58 Kamen života

RASPORED BLAGOSLOVA OBITELJI 2016./17.

27.12. (utorak) - Gornji Kričak i Ulica sv. Jurja28.12. (srijeda) - Put Luke, Borićak, Jakiruša,29.12. (četvrtak) - Jardula, Podcrkavlje, Ul. Stjepana Radića, Podradonica, Banje30.12. (petak) - Zelići, Dunaj, Stomarica,02.01. (ponedjeljak) - Šćit i Podrače03.01. (utorak) - Ulica Bartola Kašića, Biokovska ulica04.01. (srijeda) - Frankopanska ulica 05.01. (četvrtak) - Gundulićeva, KnezaDomagoja, Ulica biskupa Bjankovića06.01. (petak) - Breljanska cesta od Novaka prema Baškoj Vodi

Blagoslov obitelji je prigoda da se župnik susretne sa svojim župljanima u njihovu domu. To nije samo škropljenje zidova nego ljudi koji žive u tim kuća-ma i stanovima. Ako je moguće, neka cijela obitelj bude na okupu. Pripremite svetu vodu, križ i svijeću koju upalite prije dolaska svećenika. Ja ću nastojati u svakoj obitelji ostati barem kratko vrijeme u razgovoru s ukućanima. Dobro mi je poznata vaša gostoljubivost, ali molim za razumijevanje. Ne mogu doista u svakoj kući marendati, ručati ili večerati. Svi koji me želite počastiti, radije me pozovite nakon blagoslova obitelji na nedjeljni ručak ili večeru. Tada možemo u miru sjesti i blagovati.

Don Stjepan Lončar

18.12. - IV. adventska nedjelja Sv. mise 09.00. 11.00 i 15.3024.12. - Badnjak Sv. misa bdijenja u Solinama u 20.00 Svečana božićna ponoćka u 24.0025.12. - Božić Sv. mise u 09.00 i 11.0026.12. - Sveti Stjepan Sv. mise 09.00 i 11.00 Nakon sv. mise božićni koncert

RASPORED SLUŽBE BOŽJE ZA BOŽIĆNE BLAGDANE 2016./17.

Božićna ispovijed, ponedjeljak 19.12. u 16.00Ispovijed bolesnika, srijeda 14.12. od 09.00 do 12.00

27.12. - Sveti Ivan Sveta misa u 09.00 kod Sv. Jurja31.12. - Stara godina Sv. misa zahvalnica u 16.0001.01. 2017. - Nova Godina Sv. mise u 09.00 i 11.0006.01. 2017. - Sv. Tri Kralja Sv. mise u 09.00 i 11.0008.01.2017. - Blagdan Krštenja Isusova Sv. mise 09.00, 11.00 i 15.30

Kamen života 59

BOŽIĆ

U svakom je Božiću mladost i spomen koji ne blijediI velika Mudrost svijeta koja se danas rodi,I misao koja više od prolaznosti vrijedi,I staza istine moćne koja u vječnost vodi. U svakom je Božiću radost i predznak buduće zore,U svakom se nanovo rađa u štalici poput robaOnaj koji je nekad stišao burno moreI koji je Lazara mrtvog uskrsnuo iz groba.

August Đarmati