1

Drzavni arhiv u Slavonskom Brodu - Odjelu ovoj Gradiski &

Grad ki muzej ova Gradiska

olnice u Novoj Gradiski

Izlozbena dvorana Gradskog muzeja Nova Gradiska

Slavonski Brod, 2006.

2

bolnice u Novoj Gradiski

H rvatska se u 18. st. dijelila

na dva ostro ogranicena

upravna podrucja: Vojnu krajinu

i Civilnu Hrvatsku. Primama

zadaca vojnickog uredenja

pogranicnih krajeva prema

Osmanlijskom Carstvu bila

je obrana drzave, a druga je

svrha Vojne krajine bila obrana

drzave od epidemija, narocito

kuge , koja je iz prostora pod

osmanlijskom vlascu neprestano

upadala u zemlju .

Zbog rasirene malarije, brojnih

mocvara i vjerovanja u teoriju

mijazmi, Slavonija je u

Habsburskoj Monarhiji smatrana

vrlo nezdravom regijom,

izlozenom stalnoj opasnosti

od epidemija. Slavonija je bila

pogranicna regija u susjedstvu

osmanskih krajeva Bosne i

Srbije u kojima su stalno izbijale

epidemije kuge, u ono vrijeme

najopasnije zarazne bolesti. Osim

ovih prirodnih i geografskih

negativnosti Slavoniju je pratio i

glas zaostale zemlje bez ikakvih

zdravstvenih ustanova i s velikim

manjkom medicinskog osoblja.

Prvi elementi organizirane

zdravstvene zastite u slavonski

su Provincijal usli osnivanjem

Sanitamog kordona pocetkom 18.

stoljeca. Zbog najviseg drzavnog

in teresa Sanitami kordon je bio

stalno nadgledan od beckih vlasti,

pa su kroz njegovo djelovanje

u Slavoniju poceli dolaziti prvi

doktori medicine.

Dolaskom Marije Terezije na

vlast 1740. godine, doslo je do

niza promjena u Vojnoj krajini,

pa je tako i Nova Gradiska

nastala u sklopu reorganizacije

Slavonske vojne krajine koja

je tada podijeljena na Brodsku,

Gradisku i Petrovaradinsku

pukovniju.

Svaka krajiska pukovnijaje

imala svoj stop, odnosno glavno

mjesto s krajiskim uredima gdje

je stanovao pukovnik sa stabnim

casnicima. Kako je isprva stabno

mjesto za Gradisku pukovniju

trebalo biti u Gradiski na Savi

prema kojoj je pukovnija i

dobila ime, ubrzo se odustalo

od toga zbog nepovo ljnog

polozaja Gradiske. Stoga se

godina bolnice u Novoj

1748. godine pristupilo izgradnji

novoga stabnog mjesta koje je

nazvano Friedrichdolfpo prvom

pukovniku Gradiske pukovnije.

Medutim, granicarima je bilo

tesko izgovarati to ime i nazivaju

ga Nova Gradiska.

Spomenuta pukovnija je

ozakonjena 1. studenog 1750.

g., a stab puka sastojao se

od pukovnika B. Schmidta,

potpukovnika Becka, cetnika

H. Ljubibratica i ostalih casnika

te, za nas posebno zanimljivog,

ljekara (Feldscher) Andrije Rotha

s dva pomocnika. Dakle, prema

dosada poznatim podacima, tu

nailazimo na prvog zdravstvenog

radnika u Gradiskoj pukovniji­

vojnog ranamika (Feldscher).

Nizak stupanj razvoja medicinske

znanosti u 18. stoljecu cesto je

ostavljao lijecnike bespomocnima

pred brojnim bolestima od

kojih je umiralo tadasnje

stanovnistvo. Najveci uzrocnik

visoke smrtnosti u Europi do

kraja 18.st. bile su epidemije

zaraznih bolesti. Najpoznatije

zarazne bolesti u to doba bile

su: boginje (kozice i ospice),

malarija, difterija, dizenterija,

kuga i tifus. lako su se

navedene bolesti najvjerojatnije

pojavljivale i u Slavoniji o njima

gotovo da i nema zapisa sto je

posljedica nedostatka skolovanog

lijecnickog osoblja, pa se

rasirenost vecine zaraznih bolesti

iz tog doba ne moze utvrditi.

Knjizevna nastojanja medicinske

struke u Slavoniji su bila

neznatna, ako ih je uopce i

bilo. Jedina knjiga u kojoj ima

opomena iz medicinske struke je

Relkovicev Sath· u kojem pisac

upucuje Citatelja da treba koristiti

lijecnika, a ne babu vracaru.

Takoder sadrzi i stavke protiv

lokanja rakije te one za potrebu

zidanja i uredenje kuca.

Velika epidemij~ kuge koja

je pocetkom 18. st. zahvatila

Habsbursku Monarhiju natjerala

je becki dvor da osnuje jedno

zdravstveno vijece na drzavnoj

razini koje je trebalo savjetovati

kralja u borbi protiv sirenja

epidemije. To je vijece ubrzo

prozvano Dvorsko zdravstveno

. 3

godina bolnice u Novoj Gradiski

4

vijece i postalo je sredisnja

institucija zdravstvene politikc

beckog Dvora.

Podrucje Gradiske pukovnije

takoaer nije bilo posteaeno

epidemija zaraznih bolesti, kao ni

drugih nedaca pa su u nekoliko

navrata tim prostorom harale

kuga, kolera i glad.

Presudan utjecaj na razvoj

medicinske djelatnosti u

Gradiskoj pukovniji (kao i

nastanku grada Nove Gradiske)

imalaje vojna vlast u Krajini

koja je 1846. godine, za potrebe

te pukovnije, osnova1a vojnu

bolnicu u Novoj Gradiski.

Bolnicka zgrada je podignuta

na uzvisini koja se spominje

kao Malcansko brdo, a

kasnije Jabukovac, a u njoj

su sluzili spomenuti ranarnici

(Feldscher) koji su vecinom

bili stranci (Maaari i Nijemci).

Ti su ranarnici u voj sci imali

priliku dobra nauciti svoj zanat

i podlijegali su odreaenoj

kontroli svoga rada, pa su bili

mnogo prihvatljiviji od lokalnih

brijaca (od 1768.g. nazivanima

Chyrurgi). Meautim, u Slavoniji

su i ti brijaci obavljali ranarnicke

poslove, pa su se s vremenom

specijalizirali za niiu kirurgiju.

Jedan od najveCih problema

zdravstvene zastite tijekom 18.

st. bio je nedostatak skolovanih

prima1ja, sto je znatno utjecalo na

mmtalitet rodilja i novrodencadi.

Za razliku od vojnih ranarnika i

brijaca koji su morali segrtovati

i poloziti majstorski ispit,

babice nisu sve do pocetka 18.

stoljeca imale nikakvu edukaciju,

osim iskustvenog ucenja od

drugih babica. Nedostatak cak i

minimalne obrazovanosti babica

uzrokovao je smrt mnogih rodilja

i novoroaencadi, a umjesto u

pravcu strucne edukacije primalje

godina bolnice u Novoj ra

su u mnogim slucajevima za

uspjesan porod koristile i razlicite

magijske rituale,sto je cesto

imalo podrsku kod samih rodilja i

njihove rodbine.

Godine 1772. iz Becaje

poslana prva primalja (babica)

koja je prebivala u ovoj

Gradiski , a dvorskom odlukom

od 18.11.1818, biloje ostro

zabranjeno zvati seoske zene da

pomazu pri porodima. Godine

1859. satnicke primalje su

preimenovane u opcinske s

odredenom godisnjom placom, a

od 1873. g. uvedene su kotarske

primalje. Iste je godine na mjesto

lijecnika opce prakse i ravnatelja

bolnice u Novoj Gradiski dosao

dr. Aleksandar Nikolajevic kao

prvi diplomirani civilni lijecnik.

Po ukinucu Vojne laajine bolnicu

je preuzela Zemaljska vlada

Kraljevine Hrvatske i Slavonije,

a od 1.4.1898.g. upravljanje je

predano Pozeskoj zupanij i te

se bolnica otada zvala Opca i

javna iupanijska bolnica u Novo)

Gradiski.

Aleksandar Nikolajevic je u

bolnici radio do 1896. g. kada

ga je naslijedio dr. Kosta

Mladenovic, prvi specijalizirani

kirurg koji je funkciju ravnatelja

obavljao, uz krace prekide, sve

do 1927. godine.

U tom su vremenu, pod

njegovim strucnim nadzorom,

prakticirali mnogi lijecnici od

kojih se po vaznosti za kasniji

razvoj zdravstva poseb~o

izdvajaju Andrija Stampar i

Maksimilijan Benkovic.

Po zavrsetku studija Stampar

je radio kao opcinski lijecnik

u Novoj Gradiski od 1913.

do 1917 .g. Zavrsetkom l.

svjetskog rata preuzeo je funkciju

savjetnika Povjerenistva za

socijalnu skrb u Zagrebu i

5

6

olnice u Novoj Gradiski

odmah je zapoceo borbu

za novu osnovu uredenja

javnog zdravstva. Sa samo 33

godine (l919.g.) izabranje za

nacelnika higijenskog odjeljenja

u Ministarstvu zdravlja.

lstovremeno je u Beograd za

inspektora i organizatora bolnica

u istom ministarstvu pozvan

i dr. Mladenovic, medutim

Mladenovic se nakon dvije

godine iz obiteljskih razloga

vraca u Novu Gradisku na istu

funkciju koju je obavljao i prije

odlaska, ali je i dalje nastavio

suradivati sa Stamparom.

Godine 1920. studij medicine

je zavrsio i dr. Maksimilijan

Benkovic koji je nakon povratka

u Gradisku radios Mladenovicem

kao sekundami lijecnik i asistent.

1924. g. ispred stare bolnice je

podignut Dom narodnog zdravlja.

Prvi ravnatelj Doma bio je

Maksimilijan Benkovic koji je

svestrano razvijao izvanbolnicku

sluzbu. Godine 1950. Dom

zdravlja se preselio iz bolnickog

kruga u konfiscirani samostan

sestara sv. Vinka koji je tijekom

1960-ih i 1970-ih adaptiran

i formirane su tri ordinacije

opce medicine i previjaliste te

stomatoloska sluzba s takoder tri

ordinacije.

1927. godine u neposrednoj

blizini Doma zdravlja podignuta

je zgrada prve skolske poliklinike

u Novoj Gradiski. Razmisljanja

o izgradnji sanatorija za djecju

tuberkulozu u okolici Nove

Gradiske postojala su jos Prvog

svjetskog rata, da bi tek u svibnju

1929. g. sanatorij za djecju

tuberkulozu na Strmcu (djecja

bolnica Strmac) dobio svoje prve

bolesnike.

Od 1922. do 1929. godine

bolnica u Novoj Gradiski nosi1a

je naziv Ob!asna bo!nica u

Novo} Gradiski, a imala je 17

djelatnika. 1929. g. umro je

dr. Mladenovic.U bolnici ga

nasljeduje specijalizirani kirurg

dr. Sime Novosel koji je svojim

radom stekao zapazenu reputaciju

kao operater, dijagnosticar i

organizator kirurske sluzbe. Od

1930. do 1941. godine bolnica je

imala naziv Banovinska bo!nica

godina bolnice u Novoj radiski

u Novo) Gradiski, a 1939. g.

broj osob1ja se povecao na 37

zaposlenih. Dr. Novosel je uspio

dobiti pristanak i financijska

sredstva za prosirenje stare

bolnice koje je tijekom 1932. g. i

dovrseno.

U svim nastojanjima za

unapredenjem i organizacijom

javnog zdravstva u Novoj

Gradiski presudnu su ulogu imali

lijecnici entuzijasti: Mladenovic,

Stampar, Benkovic i Novosel koji

su u periodu od 1924. do 1932. g.

podigli tri zdravstvene ustanove,

jednu dogradili i temeljito

modemizirali.

U iducem desetljecu zdravstvena

sluzba se sve vise razvijala

prema suvremenim dostignucima

u Hrvatskoj. Osnovna zadaca

zdravstvene zastite bilaje

prevencija i borba protiv zaraznih

bolesti. Puno se truda ulagalo

u lijecenje malarije cija su

izvorista bila mocvama podrucja

oko Save kao posljedica cestih

izlijevanja i poplava. Druga

zarazna bolest koja je harala

novogradiskim podrucjem bio

je trahom. Lijecnici su obilazili

sela i pregledavali oboljele.

Sanitetsko vozilo prozvano

je /etecom ambulantom, a

1925. g. u Novoj Gradiski je

osnovan Driavni ambulatorij

za trahom. Osim navedenog,

medu djecom i odraslima je bilo

puno oboljelih od tuberkoloze.

Lijecenjem i prevencijom

bavili su se svi lijecnici, a svim

navedenim akcijama u provedbi

zastite i lijecenja oboljelih

rukovodio je ondasnji ravnatelj

Doma narodnog zdravlja dr.

Maksimilijan Benkovic koji

je imao vrijedne i strucne

suradnike dr. Nikolu Nikolica

, dr. Josipa Sokolica te dr.

Ivana Vidakovica koji je 1929.

g. dosao na staz u bolnicu,a

zatim u Dom zdravlja. U isto

vrijeme je u Novu Gradisku

dosao dr. Iso Neumann. Bio

je lijecnik okruzne blagajne

te svojim radom stekao veliki

ugled medu pucanstvom grada i

okolice. Godine 1934. diplomirao

je i najgradiskiji lijecnik dr.

Branko Tomic. Citav radni

7

8

vijek je proveo u Domu zdravlja,

u pocetku kao lijecnik opce

prakse, a nakon specijalizacije u

antituberkuloznom dispanzeru.

u to vrijeme u skolskoj

poliklinici radi i dr. Josip

FaliSevac, novogradiski zet i

kasnije sveucilisni profesor na

lnfektivnoj klinici u Zagrebu.

Godine 1938. umire

Maksimilijan Benkovic, a iduce

godine dr. Sime Novosel napusta

ovu Gradisku.

Od 1941. do 1945 . g. bolnica nosi

naziv Driavna bolnica u Novo}

Gradiski, a krajem 1943. g.

imalaje 44 zaposlenih. U vrijeme

Drugog svjetskog rata bolnicko

osobUe se mijenjalo, nedostajalo

je lijekova i zavojnog materijala ,

dok je priljev ranjenika bio

visok. Krajem rata bolnicaje

dobila naziv i namjenu kao

Vojna bolnica u Novoj Gradiski,

na celu koje je bila dr. Miriam

(Mirjana) Hafner - lvekovic.

Godine 1947. iz zarobljenistva

se vratio dr. Jakov Dedoevic,

predratni asistent i sekundarni

lijecnik dr. Novosela. Medutim,

u to je vrijeme radio u vrlo

teskim uvjctima ponajvise zbog

pomanjkanja lijccnika, sve

dok nisu pocele dolaziti prve

generacije poslijeratnih mladih

stazista.

Godine 1949. u bolnicu je dosla

specijalistkinja za tuberkulozu

pluca dr. Slava Dedoevic-Skebe,

supruga kirurga i ravnatelja

dr. Jakova Dedoevica. Ona je

preuzela lijecenje tuberkuloznih

bolesnika od dr. Tomica koji je

tada otisao u Dom zdravlja gdje

je organizirao antiturbekulozni

odjel, dok je dr. Dedoevic-Skebe

radila u staroj bolnici sve do

1956.g. dok nije dovrsena zgrada

nove bolnice. lzgradnjom novih

bolnickih kapaciteta stvoreni su

uvjeti za daljnji razvoj zdravstva

u Novoj Gradiski.

1956. godine u prvi odvojeni

specijalisticki odjel pod

vodstvom dr. Dedoevica

smjesteni su tuberkulozni

bolesnici . lste godine je dosao dr.

Vladimir Pahor koji je osnovao

prvi odvojeni intemisticki odjel,

a inicijativom ravnatelja dr.

godina bolnice u Novoj

Jakova Dedoevica osnovana Je

podruznica Zbora Iijecnika

Hrvatske u Novoj Gradiski.

lduce, 1957. g. u novogradisku

bolnicu dosli su prof. Milan

Misic kao prvi stmcni sef

laboratorija te dr. Mladen Sikic

koji je vodio kirursku sluzbu od

1960. do 1980. g.

Godine 1959. dr. Branko

Zivkovic form ira ginekoloski

odjel.

1960. g. stvara se Zdravstveni

centar (kasnije Medicinski

centar) cime se u cijelosti

promijenio ustroj zdravstvene

sluzbe, a njegov prvi ravnatelj je

bio dr. Radoslav Capeta.

Prvi RTG kabinet osnovao je dr.

Zorislav Slovic 1964. godine, a

novoizgradeni djecji odjel pod

vodstvom dr. Nede Dambas­

Seatovic otvoren je 1966.

godine.

Iste je godine otvoren Odjel za

infektivne bolesti koji je vodila

dr. Marija Jurisic.

euro-psihijatrijski odjel

pod vodstvom dr. Jovana

Bamburaca, osnovan je 1970.g.,

dok se 1972. g. otvorio i kabinet

za fizikalnu terapiju koji je vodila

med . sestra Zlata Ivcic.

Citoloski laboratorij je otvoren

1973. godine pod vodstvom dr.

Salcic-Halbauer, dok kabinet

za transfuziju krvi samostalno

radi od 1975. g. na celu sa dr.

Mirjanom Polja-Purgaric.

Cetiri godine kasnije dr. Vesna

Podnar-Capan formirala je prvu

ocnu ambulantu.

Odvojeni uroloski laboratorij

fonniran je 1988. godine na celu

s dr. Ivanom Sagovcem.

Dakle, do kraja 80-tih godina

20. st. osnovano je sedam

specijalistickih odjela, jedna

ambulanta, tri kabineta, dva

laboratorija i dogradena je jedna

zgrada za djecji odjel.

Tijekom Domovinskog rata

Nova Gradiska je bila na prvoj

crti obrane Zapadne Slavonije

pod gotovo svakodnevnim

granatiranjem. U takvom

okruzenju osoblje novogradiske

bolnice je nesebicno pruzalo

pomoc i zastitu brojnim

vojnim i civilnim bolesnicima i

9

10

ranjenicima te dalo svoj obol u

ratu. Od 1991. do 1995. godine

u bolnici je zbrinuto 2124

ranjenika.

Tijekom tog razdoblja ravnatelji

bolnice bili su dr. Zeljko

Purgaric i dr. Igor Ferencina.

Godine 1994. fonnalno je prestao

po tojati Medicinski centar

(osnovan 1960.) koji je tada

podijeljen na Opcu bolnicu Nova

Gradiska i Dom zdravlja d1:

Andrija Stampar.

Prema podacima za 2005. godinu

Opca bolnica u Novoj Gradiski

imala je 369 zaposlenih.

godina bolnice u Novoj Popis ravnatelja

1846.-1873.

Ravnatelj stvo

1873.-1894.

Aleksandar dr. Nikolajevic

1894.-1927.

Kosta dr. Mladenovic

1927.-1939.

Simun dr. Novosel

1940.-1941.

Josip dr. Vodehnal

1941.-1944.

lvo dr. Mlinaric

] 944.-1945.

Borivoj dr. Vyroubal

1945.-1947.

Miriam dr. lvekovic

1947.-1960.

Jakov dr. Dedoevic

1960.-1965.

Radoslav dr. Capeta

1966.-1970.

Jakov dr. Dedoevic

1970.-1973.

Radoslav dr. Capeta

1973.-1976.

Jovan dr. Karavidic

1976.-1985.

Ivan dr. Povh

1985.-1989.

Dragutin dr. Pticek

1989.-1991.

Ivan dr. Povh

1991.-1993.

Zeljko dr. Purgaric

1993.-2001.

Igor dr. Ferencina

2001.-2005.

Zoran dr. Jukic

2005.-

lgor dr. Ferencina

• ra I

11

AKLADNIK: Drzavni arhiv u Slavonskom Brodu

ZA NAKLADNIKA: Ivan Medved. prof.

AUTORI IZLOZBE I KATALOGA: Hrvoje Capo i Danijela Juranovic

POSTAV IZLOZBE: Djclatniei Drzavnog arhiva u Slavonskom Brodu Odjela u Novoj Gradiski i Gradskog muzeja Nova Gradiska

TISAK: Grafotisak Slavonski Brod

AKLADA: 200 kom.

Financiranje izlozbe i kataloga: Ministarstvo kulture Rcpublikc lln·atskc Brodsko - posav ka zupanija