kategorija aspekta dvoČlanih švedskih · pdf file•1. uvod 1.1. osnovni problem...

Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet

Jasna Novak Milić

KATEGORIJA ASPEKTA DVOČLANIH

ŠVEDSKIH GLAGOLA U ODNOSU PREMA

VIDU HRVATSKIH GLAGOLA

Doktorska disertacija

Zagreb, 2008.

Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet

Ivana Lučića 3, Zagreb

Jasna Novak Milić

KATEGORIJA ASPEKTA DVOČLANIH

ŠVEDSKIH GLAGOLA U ODNOSU PREMA

VIDU HRVATSKIH GLAGOLA

Doktorska disertacija

mentor: dr.sc. Goranka Antunović

Zagreb, 2008.

Mojim roditeljima, sestri,

suprugu i djeci

• SADRŽAJ

1. UVOD …………………………………………………………………… 6 1.1. Osnovni problem …………………………………………... 6 1.2. Uže područje rada i teorijski okvir …………………………… 7 1.3. Ciljevi istraživanja …………………………………………… 8 1.4. Svrha rada …………………………………………………… 9 1.5. Ustroj i metodologija rada …………………………………… 9

2. ASPEKT I AKTIONSART …………………………………………… 11 2.1. Kratka povijest istraživanja i terminologije …………………… 11

2.1.1. Aspektologija do 1908. …………………………………… 13 2.1.2. Aspektologija nakon 1908. …………………………………… 17 2.1.3. Aspektologija nakon 1957. …………………………………… 19

2.1.3.1. Ponovno povezivanje tradicija …………………… 22 2.1.3.2. Aspekt kao univerzalna jezična kategorija …………… 24

2.1.4. Zaključak …………………………………………………… 30 2.2. Aspektološka problematika …………………………………… 30

2.2.1. Definiranje aspekta …………………………………………… 31 2.2.2. Odnos glagolskoga vremena i aspekta …………………… 34 2.2.3. Aspekt – značajka glagola ili glagolske fraze? …………… 37 2.2.4. Vrste aspekta …………………………………………………… 38 2.2.5. Aspektne opreke …………………………………………… 41

2.2.5.1. Opreka PERFEKTIVNO:IMPERFEKTIVNO …………… 41 2.2.5.1.1. Obilježenost i opreka PERFEKTIVNO:IMPERFEKTIVNO… 42 2.2.5.1.2. Definicije perfektivnoga i imperfektivnoga aspekta…. 45 2.2.5.1.3. Morfološke značajke opreke

PERFEKTIVNO:IMPERFEKTIVNO ……………………. 48 2.2.5.1.4. Aktionsart i aspektna tvorba ……………………. 51 2.2.5.1.5. Fleksija ili derivacija ……………………………. 53 2.2.5.1.6. Aspektni parovi ……………………………………. 54

2.2.5.2. Opreka PROGRASIVNO:NEPROGRESIVNO ……………. 55 2.2.5.3. Teličnost ……………………………………………. 57

3. ASPEKT I AKTIONSART U ŠVEDSKOME JEZIKU ……………. 64

3.1. Aspekt u švedskoj jezikoslovnoj literaturi ……………………. 65 3.2. Aktionsart u švedskoj jezikoslovnoj literaturi ……………………. 69 3.3. Švedski glagolski sustav ……………………………………………. 78

3.3.1. Švedski glagoli ……………………………………………. 79 3.3.1.1. Morfološko-tvorbena obilježja švedskih glagola ……. 79 3.3.1.2. Morfološko-sintaktička obilježja švedskih glagola ……. 81 3.3.1.3. Semantička obilježja švedskih glagola ……………. 82

3.3.2. Dvočlani glagoli ……………………………………………. 83 3.3.2.1. Odrednica i vrste ……………………………………. 83 3.3.2.2. Fonološka razina ……………………………………. 85 3.3.2.3. Morfološko-tvorbena razina ……………………………. 86 3.3.2.4. Sintaktička razina ……………………………………. 88 3.3.2.5. Semantička razina ……………………………………. 91

3.3.2.5.1. Leksikaliziranost dvočlanih glagola ……………. 91

3

3.3.2.5.2. Značenjske razlike između dvorječnih i jednorječnih dvočlanih glagola ……………………………………. 93

3.3.2.5.3. Semantički kriteriji za određivanje dvočlanih glagola.. 95 3.4. Čestice ……………………………………………………………. 97

4. ASPEKT I AKTIONSART U HRVATSKOME JEZIKU ……………. 103 4.1. Glagolski vid u hrvatskoj jezikoslovnoj literaturi ……………. 104 4.2. Vidska tvorba ……………………………………………………. 108

4.2.1. Imperfektivizacija ……………………………………………. 108 4.2.2. Perfektivizacija ……………………………………………. 109

4.3. Aktionsart u radovima hrvatskih jezikoslovaca ……………. 111 4.4. Vidski parovi ……………………………………………………. 115

5. USPOREDBA HRVATSKOGA I ŠVEDSKOGA JEZIKA S OBZIROM NA ASPEKT …………………………………………….. 118 5.1. Sličnosti i razlike između švedskih glagolskih čestica

i hrvatskih prefiksa …………………………………………….. 120 5.2. Pretpostavke o suodnosu švedskoga i hrvatskoga

aspektnoga sustava …………………………………………….. 125

6. RAŠČLAMBA GRAĐE …………………………………………………….. 128 6.1. Građa …………………………………………………………….. 128 6.2. Glagolska čestica an …………………………………………….. 131 6.3. Glagolska čestica av …………………………………………….. 136 6.4. Glagolska čestica bakom …………………………………………….. 139 6.5. Glagolska čestica bort …………………………………………….. 141 6.6. Glagolska čestica dit …………………………………………….. 143 6.7. Glagolska čestica efter …………………………………………….. 145 6.8. Glagolska čestica emellan …………………………………….. 146 6.9. Glagolska čestica emot …………………………………………….. 147 6.10. Glagolska čestica fast …………………………………………….. 148 6.11. Glagolska čestica fram …………………………………………….. 150 6.12. Glagolska čestica för …………………………………………….. 153 6.13. Glagolska čestica förbi …………………………………………….. 155 6.14. Glagolska čestica före …………………………………………….. 156 6.15. Glagolska čestica hem …………………………………………….. 157 6.16. Glagolska čestica hit …………………………………………….. 159 6.17. Glagolska čestica i …………………………………………….. 160 6.18. Glagolska čestica ifatt …………………………………………….. 161 6.19. Glagolska čestica ifrån …………………………………………….. 162 6.20. Glagolska čestica igen …………………………………………….. 163 6.21. Glagolska čestica igenom……………………………………………. 165 6.22. Glagolska čestica igång …………………………………………….. 166 6.23. Glagolska čestica ihjäl …………………………………………….. 167 6.24. Glagolska čestica ihop …………………………………………….. 169 6.25. Glagolska čestica ihåg …………………………………………….. 172 6.26. Glagolska čestica ikapp …………………………………………….. 173 6.27. Glagolska čestica in …………………………………………….. 174 6.28. Glagolska čestica inne …………………………………………….. 182 6.29. Glagolska čestica isär …………………………………………….. 183

4

6.30. Glagolska čestica itu …………………………………………….. 184 6.31. Glagolska čestica iväg …………………………………………….. 185 6.32. Glagolska čestica loss …………………………………………….. 187 6.33. Glagolska čestica med …………………………………………….. 188 6.34. Glagolska čestica ned/ner……………………………………………. 190 6.35. Glagolska čestica om …………………………………………….. 195 6.36. Glagolska čestica omkring…………………………………………… 198 6.37. Glagolska čestica omkull…………………………………………….. 200 6.38. Glagolska čestica på …………………………………………….. 201 6.39. Glagolska čestica runt …………………………………………….. 205 6.40. Glagolska čestica samman…………………………………………… 207 6.41. Glagolska čestica sönder …………………………………………….. 208 6.42. Glagolska čestica till …………………………………………….. 210 6.43. Glagolska čestica tillbaka …………………………………………… 215 6.44. Glagolska čestica undan …………………………………………….. 217 6.45. Glagolska čestica under …………………………………………….. 220 6.46. Glagolska čestica upp …………………………………………….. 221 6.47. Glagolska čestica ur …………………………………………….. 228 6.48. Glagolska čestica ut …………………………………………….. 230 6.49. Glagolska čestica åt …………………………………………….. 236 6.50. Glagolska čestica över …………………………………………….. 238

7. ODNOS DVOČLANIH ŠVEDSKIH GLAGOLA I HRVATSKOGA VIDA U PRIJEVODIMA …………………………….. 241 7.1. Uloge glagolskih čestica …………………………………………….. 241 7.2. Istovjetne leksičke uloge čestica i prefiksa ….............................. 245 7.3. Utjecaj određenih objekata na odabir vida u prijevodima ……... 249 7.4. Švedski dvočlani glagoli prema vidu u hrvatskim prijevodima…… 250

7.4.1. Perfektivno tumačenje dvočlanih glagola ……………………... 253 7.4.1.1. Ograničenost ……………………………………………... 253

7.4.2. Imperfektivno tumačenje dvočlanih glagola ……………………... 255 7.4.2.1. Sadašnjost ……………………………………………... 255 7.4.2.2. Stanje ……………………………………………………... 256 7.4.2.3. Durativnost ……………………………………………... 256 7.4.2.4. Habitualnost ……………………………………………... 257 7.4.2.5. Iterativnost ……………………………………………... 259 7.4.2.6. Općenitost ……………………………………………... 259

7.4.3. Dvojako tumačenje ……………………………………………... 260

8. ZAKLJUČAK ……………………………………………………………... 262 9. SAŽETAK ……………………………………………………………... 268 10. SUMMARY ……………………………………………………………... 269 11. LITERATURA ……………………………………………………………... 272 12. ŽIVOTOPIS ………………………………………………………………283 13. Prilozi ……………………………………………………………………... 284

13.1. Dvočlani glagoli prema učestalosti pojavljivanja u građi ……………... 285 13.2. Glagolske čestice prema glagolskome vidu u prijevodima ……... 293

5

• 1. UVOD

1.1. OSNOVNI PROBLEM

Aspekt je složena i još uvijek nedostatno opisana jezična kategorija. Premda se

kao tema jezikoslovnih opisa i istraživanja pojavljuje od vremena antičke Grčke, još ni

danas ne postoji jedinstvena odrednica kojom bi se obuhvatilo poimanje aspekta u

različitim jezicima niti se pod tim pojmom podrazumijeva samo i isključivo jedna jezična

pojava.

Tijekom povijesti proučavanjem ove jezične kategorije bavile su se dvije tradicije

– germanistička i slavistička, a obje su podjednako značajne za ovaj rad. Jedna im je od

osnovnih značajki što različito poimaju aspekt u jezicima koje proučavaju, unatoč tome što

su se razvile iz iste jezikoslovne tradicije. Početna zajednička i sukladna istraživanja ove

pojave s vremenom su krenula u dva različita smjera, koji se u novije vrijeme ponovo

pokušavaju povezati. Općenito govoreći, može se reći da se jezikoslovci slažu s tvrdnjom

da je u slavenskim jezicima aspekt jasno izražen i to kao opća značajka glagolske

morfologije (glagolski vid), međutim, ne slažu se svi u tome može li se govoriti o aspektu

u germanskim jezicima. Dio jezikoslovaca zapadnjačke tradicije smatra da kategorija

aspekta nije prisutna u germanskim jezicima, upravo stoga jer je to isključivo gramatička

kategorija koja može biti prisutna samo u jezicima u kojima je morfološki obilježena i u

kojima pripada isključivo glagolu (npr. Norén 1996). Drugi polaze od pretpostavke da je

aspekt dio dubinske strukture svih jezika, ali je njegov ostvaraj na površinskoj razini

različit od jezika do jezika pa se aspekt katkada može iščitati tek iz glagolske fraze ili iz

konteksta cijele rečenice, što znači da ne mora biti ostvaren kao značajka isključivo glagola

(npr. Verkuyl 1972, 1993, 1999, Schoorlemmer 1995, Filip 1999 itd.). Takvo viđenje

aspekta smatra ga subjektivnom jezičnom kategorijom, za razliku od srodnoga mu i s njime

usko povezanoga aktionsarta, koji se odnosi na objektivne jezične značajke glagola.

Neujednačene odrednice i različita shvaćanja aspekta posljedica su razvoja

aspektologije i njezine terminologije tijekom povijesti. U određenome je trenutku

jezikoslovne povijesti došlo do poistovjećivanja dviju različitih jezičnih kategorija –

gramatičke (vid, aspekt u užem smislu) i leksičke (aktionsart), odnosno do nesustavne

primjene termina aspekt u nekoliko različitih značenja. Takva nesustavna terminologija

dopušta da se termin aspekt još uvijek rabi i u germanističkoj i u slavističkoj tradiciji, a

Uvod _______________________________________________________________________________________

razlike se, i to značajne, u tome što se pod tim terminom podrazumijeva, mogu otkriti tek

kada se usporede neki germanski i slavenski jezik.

1.2. UŽE PODRUČJE RADA I TEORIJSKI OKVIR

Žele li se usporediti švedski i hrvatski jezik s obzirom na aspekt, jedno se pitanje,

u čijem je središtu odnos švedskih dvočlanih glagola i hrvatskoga glagolskoga vida,

neprestano nameće: je li odnos među švedskima glagolima, äta i äta upp isti kao među

hrvatskima jesti i pojesti? Podrobnije proučavanje literature pokazalo je da se švedski

jezikoslovci, kao ni mnogi drugi, ne slažu u tome može li se u švedskom jeziku uopće

govoriti o aspektu (Teleman 1972, Ejerhed 1978, Lindvall 1996, 1997, 1999, 2000, 2001)

ili ne (Norén 1996), pa onda ni u tome mijenjaju li čestice, koje su sastavni dio dvočlanih

glagola kakav je äta upp, aspekt švedskih glagola. Razilaženje u mišljenjima posljedica je

različitih poimanja aspekta o kojima je već bilo riječi.

Dvočlani glagoli u švedskome su jeziku općenito slabo istraženi. Postoji tek

nekoliko knjiga (Bodegård 1994, Holmgren Ording 1998) i doktorskih disertacija (Norén

1996, Strzelecka 2003) te razmjerno skroman broj članaka koji se bave isključivo tom

temom. Dvočlani se glagoli na različite načine obrađuju i u različitim udžbenicima za

švedski kao strani jezik, ali u pravilu nesustavno. Razlog je slaboj istraženosti dvočlanih

glagola složenost problematike dvočlanih glagola i nemogućnost da se oni obrade u cjelini,

jer se njihova posebnost odražava na svim jezičnim razinama – od fonetike i morfologije

preko sintakse do semantike i pragmatike. No, švedski su dvočlani glagoli neizostavan dio

svakodnevne komunikacije, česti su i uobičajeni u svim jezičnim situacijama i svim

stilovima pa ih se ni u jezikoslovnim proučavanjima ne bi trebalo zaobilaziti.

Sastavni dio dvočlanih glagola čine glagolske čestice (verbpartiklar). Njima se u

dijelu švedskih gramatika i znanstvenih radova, uz ostalo, pripisuje mogućnost promjene

aspekta glagola uz koji stoje (Teleman 1972, Lindvall 1999). Također se tvrdi da su neke

od njih semantički ekvivalenti slavenskih prefiksa i da bi se sustavnom obradom jednih i

drugih mogle utvrditi podvrste (glagolskih) vidova (Lindvall, 1997). No, je li zaista riječ o

glagolskome vidu o kakvom se govori u slavenskim jezicima ili je posrijedi nešto drugo,

temeljno je pitanje na koje se pokušava odgovoriti u ovome radu.

7

Uvod _______________________________________________________________________________________

Teorijsku podlogu ovome radu čine uglavnom radovi s područja aspektnosti u

germanskim i slavenskim jezicima te radovi o glagolskim česticama u germanskim

jezicima i o glagolskome vidu u hrvatskome jeziku.

Rad se osvrće na brojna istraživanja i djela švedskih, hrvatskih i drugih

jezikoslovaca – poznatih svjetskih aspektologa koji aspekt promišljaju kao opću jezičnu

kategoriju (na primjer, Comrie 1976; Verkuyl 1972, 1993, 1999; Dahl 1985; Krifka 1989a,

1989b, 1998 itd.), mlađih aspektologa, koji svoj rad nastavljaju na rad prethodnoga

naraštaja, posebno na Verkuyla (npr. Filip 1999; Schoorlemmer 1995; Smith 1997;

Lindvall 1998, 1999, 2000; Młynarczyk 2004), hrvatskih jezikoslovaca (Silić 1977, 1978;

Gojemrac 1980; Opačić 1978, 2001a, 2001b) i drugih. Važnu ulogu u radu zauzimaju i

radovi znanstvenika s drugih područja, kao što je, na primjer, filozofija (Vendler 1967).

1.3. CILJEVI ISTRAŽIVANJA

Ovome radu nije cilj u potpunosti razriješiti zamršenu problematiku aspektnosti u

germanskim jezicima ili problematiku švedskih dvočlanih glagola. Njime se želi prikazati

dio opće aspektološke problematike i posebno aspektološke problematike u švedskome

jeziku, a u usporedbi s hrvatskim. Posebno se želi pokazati eventualna usporedivost

švedskih dvočlanih glagola i hrvatskih glagola, odnosno švedskih čestica i hrvatskih

prefiksa. Jasno je da je u hrvatskome, kao i u drugim slavenskim jezicima, vid morfološka

kategorija i da se zasigurno može iščitati iz glagolskih sufiksa. Budući da problem vidskih

parova u slavenskim jezicima nije sasvim razriješen, isto se ne može s apsolutnom

sigurnošću tvrditi za prefikse. Postoji li kakav odnos između švedskih čestica i hrvatskih

prefiksa i izražavaju li jedni i drugi uistinu aspekt ili je aspekt u švedskome ipak izražen

nekim drugim jezičnim sredstvima, osnovno je problemsko pitanje ovoga rada.

Kontrastivnom analizom pokušava se odgovoriti na to, ali i na mnoga druga pitanja: ima li

sličnosti između švedskih dvočlanih glagola i hrvatskih glagola s obzirom na to koju ulogu

imaju u rečenici; mogu li se uopće uspoređivati švedske čestice i hrvatski prefiksi; što su

pravi vidski parovi i postoje li i u švedskom; je li na prvi pogled uočljiva sličnost između

čestica i prefiksa obilježje vida, aktionsarta ili nečega trećega.

8

Uvod _______________________________________________________________________________________

1.4. SVRHA RADA

Svrha je ovoga rada rasvijetliti odnose, tj. eventualne sličnosti između švedskih

dvočlanih glagola i hrvatskih glagola, jer je tematika zanimljiva i neistražena. Naročito je

važna moguća praktična primjena budućih saznanja, jer će se uočene pojave moći

primijeniti u nastavi na studiju švedskoga jezika i u izradi priručnika švedskih dvočlanih

glagola prilagođenoga studentima izvornim govornicima hrvatskoga jezika i, eventualno,

kao pripomoć govornicima drugih slavenskih jezika.

Osim što se bavi kontrastivnom analizom dvaju, s obzirom na problematiku,

manje istraživanih jezika (švedski je, s obzirom na aspekt, od slavenskih jezika do sada

sustavnije istraživan samo u usporedbi s poljskim), dio rada koji se odnosi na prikaz

terminologije i istraživanja aspekta, glagolskoga vida i aktionsarta također donosi

činjenice koje su u nas poznate tek užem krugu jezikoslovaca, ponajviše stoga što se kao

pomoć u izradi ovoga rada rabi značajan broj novih naslova s područja aspekta i

aspektnosti (v. popis literature).

1.5. USTROJ I METODOLOGIJA RADA

Rad se sastoji od dva dijela: teorijskoga i praktičnoga. U teorijskome dijelu, koji

je podijeljen na tri poglavlja, govori se o povijesti razvoja terminologije i istraživanja

aspekta u slavenskoj i germanskoj aspektologiji, zatim se prikazuju najznačajnije teorije o

aspektu, donosi se prikaz značajki švedskih dvočlanih glagola i hrvatskoga vidskoga

sustava. U ovome se dijelu također kritički govori o različitim pristupima proučavanju

aspekta u germanskim i slavenskim jezicima, daje se teorijski okvir unutar kojega će se

provesti raščlamba građe te se opisuje i obrazlaže terminologija.

U praktičnome se dijelu na temelju prikupljene građe provodi sintaktičko-

semantička analiza prijevoda švedskih rečenica u kojima se pojavljuju dvočlani glagoli.

Cilj je analize potvrditi ili osporiti pretpostavke donesene u teorijskome dijelu rada o

sukladnosti švedskih dvočlanih glagola, tj. njihovih čestica i hrvatskih glagola, odnosno

njihovih prefiksa, a s obzirom na aspekt. Dvočlani su glagoli u tome dijelu analizirani

prema česticama, a skupni su podaci izneseni u zasebnom poglavlju.

9

Uvod _______________________________________________________________________________________

Građu čine švedske rečenice u kojima se pojavljuju dvočlani glagoli, koje su

izdvojene iz djela poznatih, uglavnom suvremenih, švedskih književnika (Fredriksson,

Lindgren, Gardell, Marklund, Niemi), i njihovi hrvatski prijevodi (v. popis literature).

10

2. ASPEKT I AKTIONSART

2.1. KRATKA POVIJEST ISTRAŽIVANJA I TERMINOLOGIJE The study of aspect has been likened to a dark and savage forest full of obstacles, pitfalls, and mazes which have trapped most of those who have ventured into this much explored but poorly mapped territory. (Macaulay 1978:416ff, u Binnick 1991:135)

U mnogim su jezicima, osim glagolskoga vremena, glagolskoga načina, lica i broja,

glagoli obilježeni i aspektom1. Što je zapravo aspekt nije uvijek sasvim jasno, jer se tim

terminom označavaju različite jezične pojave. Općenito govoreći, načelno postoji suglasnost o

tome da je aspekt značajka slavenskih jezika i, na primjer, klasičnoga grčkoga (Ljung i

Ohlander 1972). U tim je jezicima aspekt glagolska kategorija, pa se stoga govori o

glagolskome aspektu ili vidu. S druge strane, zbog različitih shvaćanja i definiranja aspekta

kao jezične kategorije ne postoji opća suglasnost o tome postoji li aspekt u svim jezicima ili je

značajka samo slavenskih. Pri tome se pojavljuju dva osnovna problema – prvi je različita

uporaba termina, a drugi je različito shvaćanje same pojave.

U promišljanju aspekta kao jezične kategorije primjenjuju se suštinski različiti pristupi

pa su i postojeće definicije aspekta nastale prema općim jezikoslovnim okvirima iz kojih

potječu – formalnom, kognitivnom, funkcionalnom i sl. Općenito govoreći, izdvojiti se mogu

dvije skupine jezikoslovaca – oni koji polaze od uvjerenja preuzetoga iz transformacijske

gramatike prema kojemu je aspekt sadržan u dubinskoj strukturi, a ona je univerzalna (npr.

Comrie 1976; Verkuyl 1972, 1993, 1999; Dahl 1985 itd.) i oni koji smatraju da je aspekt

isključivo gramatička, ili točnije, morfološka kategorija2 i stoga svojstven samo onim

jezicima u kojima je gramatikaliziran, tj. u kojima je morfološki obilježen, što znači

ponajprije u slavenskim jezicima (npr. Norén 1996, Zandvoort 1962 itd.). Prema

jezikoslovcima prve skupine, koji govore o aspektu u širem smislu, razlike se među jezicima 1 U ovome se radu razlikuju termini aspekt (glagolski vid), kao gramatička, tj. morfološka kategorija, i aspektnost, kao opća jezična kategorija. U ovome povijesnome pregledu rabe se tradicionalni termini, pa aspekt na ovome mjestu označava opću jezičnu kategoriju, koja će se kasnije nazivati aspektnošću, a glagolski vid potkategoriju koja pripada glagolima, na što će kasnije biti ograničen i termin aspekt. O problemu terminologije govori se u nastavku poglavlja. 2 (Tradicionalni) aspektolozi u opreku često stavljaju gramatičko i leksičko. Pritom pod gramatičkim podrazumijevaju gramatičke morfeme. Kad se pojavljuje u opreci prema leksičkome, i u ovome se radu rabi termin gramatička kategorija (ponajprije u povijesnome pregledu kako bi se što vjernije prikazao povijesni razvoj aspektologije i aspektoloških termina). Kasnije, kada se govori i o sintaktičkoj sastavnici aspektnosti, koja je također gramatička, ono što se u tradicionalnoj literaturi naziva gramatičkim, naziva se morfološkim s time da se morfološko u tome smislu odnosi na gramatičke morfeme, a ne i na leksičke, koji su obuhvaćeni terminom aktionsart.

Aspekt i aktionsart __________________________________________________________________________________________

očituju samo u različitim ostvarajima dubinske strukture na površinskoj. Ti različiti ostvaraji

mogu biti vidljivi na morfološkoj, leksičkoj ili sintaktičkoj razini.

Do različitih je shvaćanja i definiranja aspekta došlo postepeno tijekom povijesti, a

važna je značajka povijesnoga razvitka aspektologije još jedna podjela i razilaženje

aspektologa u dva osnovna smjera – germanski i slavenski. Tijekom povijesti ove su se dvije

struje povremeno sasvim razilazile, a katkada izravno utjecale jedna na drugu. Uslijed toga

došlo je do nesustavne terminologije i niza različitih definicija pa je stoga lako zaključiti da je

aspekt „nesretan” termin, kako ga je nazvao Weinrich (1964:152, u Klein 1974). Malo je koji

termin kao aspekt povezan s toliko različitih definicija i jezičnih pojava. Njime se, i tijekom

povijesti, ali i danas, imenuju najrazličitije gramatičke, ali i leksičke značajke pojedinih

jezika. Izjednačavan je s aktionsartom, glagolskom perifrazom, a često i s progresivnim

oblicima. Njegovo definiranje nije ni lako ni jednostavno, a neki smatraju da je zbog različite

primjene i definiranja termina, ugrožena čitava gramatička kategorija aspekta:

Though the term 'aspect' has a fairly clear meaning in the Slavic languages it has been applied to such a variety of verb forms in English that its value as a grammatical category has been brought into doubt. (Hirtle 1975:1)

Premda Hirtle govori o engleskome u usporedbi sa slavenskim jezicima, isto se može

reći i za druge germanske jezike.

Termin aspekt znatno je mlađi od pojave ove jezične kategorije koju su poznavali već

stari Grci3. Termin je u jezikoslovlje uveden početkom 17. stoljeća, ali tada nije označavao

razliku između perfektivnoga4 (svršenoga) i imperfektivnoga (nesvršenoga) aspekta.

Poimanje aspekta prema kojem se razlikuju perfektivni i imperfektivni aspekt, a koji proizlazi

iz činjenice da se ista situacija može promatrati iz dva kuta, po prvi se puta pojavljuje

polovicom 19. stoljeća, a usustavljen je tek 30-ih godina 20. stoljeća. Francuski termin aspect,

koji su kasnije preuzeli i mnogi drugi jezici, prevedenica je ruskoga termina вiдъ, što znači,

kao i u hrvatskome, pogled, a on je prevedenica grčke riječi εζδος (eidos). Još u 19. stoljeću

razgraničen je od glagolskih vremena, a u prvoj polovici 20. stoljeća i od tzv. aktionsarta

(načina vršenja glagolske radnje5). Prekretnica je u razvoju aspektologije Agrellov rad o

poljskim glagolima Aspektänderung und Aktionsartbildung beim polnischen Zeitworte iz

1908., a njegovi su zaključci i konačno razlikovanje aspekta i aktionsarta rezultat paralelnih

3 Budući da se u ovome povijesnome pregledu navode samo najznačajniji autori i djela, antička se i neka kasnija proučavanja aspekta tek spominju. 4 Zbog nedosljedne i neprecizne terminologije, u ovome se radu radi jasnoće često rabe internacionalni nazivi. U povijesnom se pregledu zadržavaju najbliži ekvivalenti termina tako da zadržavaju korijen termina kako ga rabi autor o kojemu je riječ. 5 Prijevod termina prema Gojmerac 1980.

12


istraživanja i međusobne suradnje jezikoslovaca dvaju različitih polazišta – slavista, koji su

aspekt proučavali na morfološki bogatim jezicima, i germanista, koji su se njime bavili

proučavajući jezike znatno oskudnijega morfološkoga inventara. U kasnijim su se razdobljima

aspekt i aktionsart, tj. slavenski i germanski pristup, počeli sve više udaljavati i razvijati

zasebno (prema Młynarczyk 2004).

Do Agrella se, dakle, može govoriti o zajedničkim počecima aspektologije u

germanskim i slavenskim jezicima. Za to je razdoblje značajno miješanje termina i shvaćanja

pa se aspekt i aktionsart često poistovjećuju, a katkada se pod aspektom smatra ono što je

suštinski aktionsart. Značajka je razdoblja nakon Agrella značajnije razlikovanje dviju

tradicija, od kojih jedna – slavenska – proučava morfološke osobitosti glagola (aspekt, tj.

glagolski vid), a druga – germanska – njihove leksičke značajke (aktionsart).

Nakon Agrella značajniji je utjecaj na razmatranje aspekta imao tek Chomsky.

Razdoblje nakon objave njegova djela Syntactic Structures (1957) predstavlja treće važno

razdoblje u proučavanju aspekta, a izravne ili neizravne posljedice njegova naučavanja

primjećuju i danas. Osnovna je značajka aspektoloških rasprava istovremeno još veće

razdvajanje dviju tradicija, slavenske i germanske, ali i ponovno paralelno proučavanje

germanskih i slavenskih te mnogih drugih jezika (finski, mandarinski itd.). Dok aspektolozi

slavenske tradicije uglavnom nastavljaju sa strukturalističkim pristupom proučavanju aspekta,

aspektolozi zapadnjačke tradicije (ne nužno samo germanske) u proučavanju aspekta u

različitim jezicima naglašavaju da je aspekt opća jezična kategorija, katkada

gramatikalizirana, katkada ne, ali sasvim sigurno prisutna na sintaktičkoj razini. Aspekt

izražen u glagolima samo je jedan od načina njegove pojavnosti na površinskoj razini. Među

suvremenim se aspektolozima ističu, na primjer, Verkuyl, Dowty, Smith, Schoorlemmer,

Dahl, Binnick i mnogi drugi.

2.1.1. ASPEKTOLOGIJA DO 1908.

Smatra se da je za uvođenje termina glagolski vid (вiдъ) zaslužan Nikolaj Greč (1827,

prema Gojmerac 1980 i Młynarczyk 2004). U svojoj je gramatici ruskoga jezika Greč taj

termin odvojio od glagolskih vremena i uporabio ga za označavanje okolnosti radnje6.

6 Termin vid uporabio je već u 17. stoljeću Meleity Smetriskiy, no vid nije označavao binarnu opreku između perfektivnosti i imperfektivnosti (prema Młynarczyk 2004).

13


Njegovo je semantičko tumačenje vida otvorilo mnoga pitanja i označilo početak sustavnoga

istraživanja ove pojave u slavenskim jezicima, ali se odrazilo i na germanske. U prijevodu

njegove gramatike na francuski, vid je, a kod Greča ih ima šest, preveden kao aspect i od tada

je taj termin raširen u jezikoslovnoj praksi. 7U ovome razdoblju neki slavisti počinju govoriti o podvidu (npr. A.Ch. Vostokov ),

odnosno o semantičkim obilježjima glagola, što zapravo znači otprilike isto što se u razdoblju

nakon Agrella naziva aktionsart.

Germanisti su u početku Grečev vid, tj. francuski termin aspect, prevodili terminom

aktionsart i njime označavali vrstu, odnosno način radnje. Termin je predložio Brugmann

1885. kao zamjenu za Curtiusov naziv Zeitart, koji je on u svojoj gramatici grčkoga jezika

(Griechische Schulgrammatik 1852, prema Gojmerac 1980) uveo kao termin kojim se

razlikuje glagolsko vrijeme (Zietstufe) od različitih značenja glagolskih osnova (Zeitart).

Aktionsart se odnosi na način vršenja glagolske radnje, a izriče se glagolskom osnovom,

prefiksom i sl., dakle, gramatičkim sredstvima. U tome je on istovjetan aspektu i Grečevu

vidu. U skladu s time, razlikuje se perfektivni (perfektiv) i imperfektivni (imperfektiv)

aktionsart.

Brugmann ne razdvaja aktionsart kao leksičku kategoriju od aspekta kao gramatičke i

zapravo pod tim terminom označava tri različite kategorije, koje je kasnije razgraničio

Isačenko (1962): aspekt, način vršenja glagolske radnje i glagolske značajke

(Verbalcharacter). Budući da aspekt podrazumijeva samo binarnu opreku između

perfektivnoga i imperfektivnoga aspekta, u to je vrijeme termin aktionsart znatno širi od

termina aspekt.

Međutim, germanska aspektologija ne započinje ni Curtiusom ni Brugmannom već joj

korijeni sežu još u prvu polovicu 19. stoljeća i radove Jacoba Grimma, koji je u predgovoru

svojega prijevoda Vukove srpske gramatike (1824) ukazao na to da se slavenska podjela

glagola na perfektivne i imperfektivne može primijeniti i na njemački (prema Wellander

1964). Time je među prvima započeo s primjenom koncepta aspekta na germanske jezike. U

tome je u mnogočemu slijedio slavensku tradiciju i aspekt je promatrao kao gramatičku

kategoriju, kao razliku između jednostavnih i složenih glagola, odnosno jednostavnih

(imperfektivnih) i prefigiranih glagola (npr. glagoli s prefiksima ver-, be-, hin-, durch- itd.).

Grimmovo shvaćanje aspekta snažno je utjecalo na mnoge jezikoslovce, među kojima i

Wilhelma Streitberga, čija je želja bila uspostaviti vezu između slavenskih i germanskih

7 Vostokov razlikuje tri vida (imprefektivni, perfektivni i iterativni) i više podvidova (ingresivni, egresivni, durativni, semelfaktivni itd.).

14


jezika. U svojoj studiji Perfektive und imperfektive Aktionsart im Germanischen (1891, prema

Młynarczyk 2004) Streitberg je pokušao dokazati da je razlika između perfektivnoga i

imperfektivnoga aspekta8 sačuvana u nekim germanskim jezicima, na primjer, gotskom.

Streitberg tvrdi da glagolskim sustavima slavenskih i, na primjer, baltičkih jezika zapravo

upravljaju tri semantičke kategorije: imperfektivni aspekt, koji predstavlja radnju u trajanju, u

kontinuitetu; perfektivni aspekt, koji značenju glagola dodaje završenost i sastoji se od dvije

podkategorije – trenutačnoga perfektivnoga aspekta, koji naglašava trenutak završenosti

radnje i trajnoga perfektivnoga, koji izražava završetak radnje, ali i njezino trajanje; iterativni

aspekt, koji izražava iterativnost, ponavljanje.

Streitberg je utjecao na mnoge mlađe jezikoslovce i ostavio dugotrajan trag u

njemačkoj aspektologiji. No, tijekom druge polovice 20. stoljeća, pojavio se veći broj

Streitbergovih kritičara (npr. Scherer 1954, Coleman 1996, Trnka 1982) koji se većinom

protive poistovjećivanju slavenskoga aspekta s pojavama zabilježenima u gotskom.

Među slavenskim aspektolozima svakako treba spomenuti Franca Miklošiča (1926. –

1973., pretisak djela iz 1868. – 1875.), koji glagole dijeli na perfektivne i imperfektivne,

navodeći trajanje kao osnovno obilježje imperfektivnih glagola. Premda se takva definicija

može primijeniti na veći broj aspektnih parova, u kojima jedan član označava radnju u njezinu

trajanju (imperfektivni glagol), a drugi završenu radnju (perfektivni glagol), teško je pomoću

takve definicije objasniti glagole kao što je, na primjer, zaigrati se, u kojima je završen

početak radnje. Svojom je definicijom Miklošič pridonio nerazlikovanju aspekta i aktionsarta,

jer trajanje radnje poistovjećuje s imperfektivnošću, a trenutačnost s perfektivnošću.

Miklošičevoj je definiciji Vinogradov (1947, prema Forsyth 1970) dodao da se radnja

promatra u odnosu prema nekoj unutrašnjoj granici pa perfektivni glagol izražava radnju s

unutrašnjom granicom, a ona može biti točka njezina završetka ili početka ili se može odnositi

na izvedbu tijekom zadanoga vremena. Miklošičevoj se definiciji u sljedećem razdoblju

aspektologije usprotivio i Leskien (1962, prema Młynarczyk 2004) naglašavajući da je važno

gledanje, subjektivni stav prema određenoj radnji, a ne stvarna duljina trajanja radnje. Time je

aspekt, objektivna morfološka kategorija, sveden na razinu subjektivnoga, kao što je to tvrdio

već Agrell (v. 2.1.2.).

Miklošič glagole, osim na imperfektivne i perfektivne, dijeli na nekoliko podskupina,

tj. podvidova, koji se međusobno razlikuju prema različitim semantičkim kriterijima. Sve do

8 Streitberg rabi termin aktionsart.

15


polovice 20. stoljeća na sličan su način mnogi vid (aspekt) i podvid smatrali srodnim

kategorijama, a to je katkada dovelo do njihova miješanja i izjednačavanja.

Sporadično se tijekom razvoja gramatičke kategorije aspekta događalo da neki od

podvidova dobije status vida, tj. da se izjednači s perfektivnošću i imperfektivnošću (npr.

iterativnost kod Leskiena i Streitberga). Međutim, binarnost je prevladala kao jedno od

osnovnih obilježja vida u slavenskim jezicima.

Jedan je od najznačajnijih koraka u razvoju terminologije već spomenuti Agrellov rad

o poljskim glagolima (1908). Agrell je, zahvaljujući dvama prijevodima ruskoga termina вiдъ,

francuskoga aspect i njemačkoga Aktionsart, razdvojio aspekt kao gramatičku kategoriju od

semantičkoga značenja glagola (aktionsart, način vršenja glagolske radnje). Aspekt je za

Agrella govornikov način gledanja na glagolsku radnju, subjektivna kategorija. Za razliku od

toga aktionsart se odnosi na objektivna svojstva glagola, na stvarno trajanje glagolske radnje

(v. 2.1.2.). Aktionsart označava dodatno obilježje glagola pored aspekta:

Unter Aktionsart verstehe ich (…) nicht die beiden Hauptkategorien des slavischen Zeitwortes, die unvollendete und die vollendete Handlungsform (das Imperfektivum und das Perfektivum) – diese nenne ich Aspekte. Mit dem Ausdruck Aktionsart bezeichne ich bischer fast gar nicht beachtete – geschweige denn klassifizierte – Bedeutungsfunktionen der Verbalkompozita (sowie einiger Simplicia und Suffixbildungen), die genauer ausdrücken wie die Handlung vollbracht wird, die Art und Weise ihrer Ausfürung markieren. (Agrell 1908:78, prema Młynarczyk 2004)9

Prefiks, prema Agrellu, najčešće ne pridonosi novome značenju glagola već isključivo

označava da je radnja završena i ne govori o tome na koji način. Međutim, neki smatraju da

zapravo postoje dvije vrste prefiksa (npr. Wellander 1964): prefiksi koji zaista označavaju

samo aspektnu promjenu (imperfektivni glagol postaje perfektivni) i prefiksi koji pobliže

označavaju kako je neka radnja izvršena, u kojem slučaju mogu mijenjati aspekt glagola, ali

mijenjaju i njegov aktionsart. Sam Agrell tvrdi da prefiks istovremeno može vršiti obje uloge

(npr. njemački prefiks aus- može imati mjesno i nemjesno značenje, kao i poljski wy-) (Agrell

1908:47). Uspoređujući njemački i poljski, također je ustvrdio da germanski jezici često ne

mogu u potpunosti prenijeti nijanse izražene slavenskim prefiksima.

9 „Kada govorim o aktionsartu ne mislim na dvije osnovne kategorije slavenskih glagola, nesvršenu i svršenu radnju (imperfekt i perfekt) – njih nazivam aspektima. Pojmom aktionsart označavam dosada uopće nepromatranu, a kamoli klasificiranu značenjsku ulogu glagolskih složenica (kao i nekih jednostavnih glagola i sufiksalnih izvedenica) koje točnije izražavaju način na koji se izvodi radnja, koje označavaju način provođenja radnje.”

16


Razlikovanje triju različitih kategorija – vremena, aspekta i aktionsarta, na način

kakav je kod mnogih aspektologa prihvaćen i danas, po prvi se puta, dakle, susreće u radu

ovoga Šveđanina.

2.1.2. ASPEKTOLOGIJA NAKON 1908.

Ovako postavljena granica između aspekta i aktionsarta u slavenskome jezikoslovlju

počela se uvažavati 30-ih godina 20. stoljeća pri čemu je pojam aktionsarta bio zapostavljen i

počeo se pojavljivati u gramatikama tek krajem stoljeća. Od 30-ih godina 20.stoljeća pa

nadalje jezikoslovci se bave pitanjem postoji li aspekt kao gramatička kategorija, kako ga za

slavenske jezike definira Agrell, u germanskim, odnosno neslavenskim jezicima, a termini

aktionsart i aspekt zapravo su se nastavili razvijati u odvojenim pravcima, s povremenim

dodirima i međusobnim utjecajem.

Na Agrellov se rad nadovezuje rad Erwina Koschmiedera, koji je naglašavao da je

aspekt gramatička, a ne semantička kategorija. Aspekt predstavlja način promatranja radnje,

subjektivan pogled, ali je u slavenskim jezicima gramatikaliziran i predstavlja objektivnu

gramatičku kategoriju glagola.

Jedan je od najznačajnijih doprinosa u razlikovanju aspekta i aktionsarta nakon

Agrella dao i Walter Porzig (1927) koji, slično kao i Koschmieder, u njima vidi suprotnost

između subjektivnoga i objektivnoga. Porzig smatra da su subjektivno i objektivno dvije

dimenzije glagolskoga značenja pri čemu je aspekt „pogled” s kojega se radnja ili zbivanje

promatra, a aktionsart način na koji se radnja ili zbivanje odvija. I premda se, tvrdi Porzig,

svaka radnja može promatrati u tijeku ili kao završena, ima li određeni jezik aspekt, moguće

je utvrditi samo ako je to vidljivo na morfološkoj razini (1927:152).

Za razliku od Porziga, Hermann, polazi od semantike, ne od morfologije. On

(1927:227) govori o subjektivnome i objektivnome aktionsartu. Subjektivni se aktionsart

odnosi na govornikov subjektivni pogled na radnju, a objektivni na svojstva glagolske radnje,

npr. stvarno trajanje radnje. Prvi Hermannov termin odgovara današnjemu poimanju aspekta,

a drugi aktionsarta. Takvome su se razmišljanju priklonili mnogi lingvisti (Jacobsohn,

Deutschbein, Renicke, Agricola itd.), a uz navedene služili su se i terminima

kursiv/komplexiv, Schau von innen her/Schau von aussen her, introspektiv/retrpspektiv itd.

17


Tijekom prve polovice 20. stoljeća u raspravama se germanskih jezikoslovaca općenito

raspravlja o tome postoji li u germanskim jezicima aspekt kako ga je definirao Agrell. Nitko,

pritom, nije dvojio imaju li germanski jezici aktionsart. Dio jezikoslovaca tvrdi da, unatoč

tome što kategorija aspekta u germanskim jezicima nije gramatički obilježena, aspekt u njima

postoji i izvorni ga govornici jezika osjećaju:

Es ergibt sich aber dann das überraschende Resultat, daß unsere Muttersprache ein überaus feines Empfinden für die Aspekte hat. (Deutschbein 1940:76f, prema Młynarczyk 2004).10

Drugi, a među njime se ističe Porzig, smatraju da je pogrešno slavensko poimanje

aspekta primjenjivati na germanske jezike, jer su oni međusobno značajno drugačiji –

slavenski morfološki bogati, germanski siromašni. Otto Jespersen također smatra da je

primjena aspektne opreke perfektivnost:imperfektivnost (PF:IMPF) sasvim neprikladna za

germanske jezike pa preporuča kolegama da se suzdrže od takvih opisa, a da se umjesto toga

posvete proučavanju značenja glagola, prefiksa i značenja izvedenica, odnosno složenica

(prema Wellander 1964). Na tragu takvih shvaćanja aspekta, tridesetak godina kasnije,

Reinard W. Zandvoort (1962:398) ustvrdio je da aspekta u engleskome jeziku nema, kao što

kasnije isto za švedski tvrdi Norén (1996), koja se također vodi Porzigovom tvrdnjom da se o

aspektu može govoriti samo ako je izražen gramatičkim sredstvima.

Općenito se za ovo razdoblje može reći da je prevladalo mišljenje da se vremenske i

aspektne razlike u jezicima mogu izražavati na različite načine, a aspekt i aktionsart

promatraju se kao glagolske značajke. Međutim, koncept aspekta kakav postoji u slavenskim

jezicima više se ne pokušava izravno preslikati na germanske jezike, već im se prilagođava.

Agrellov utjecaj na slavensku aspektologiju nije bio identičan utjecaju na germansku.

Germanski su aspektolozi od Agrella preuzeli poimanje aspekta kao apstraktne kategorije

neovisne o sustavu glagolskih vremena koja se ostvaruje različito u različitim jezicima, a služi

za izricanje načina na koji se radnja vrši. Za razliku od toga, slavenski su se aspektolozi pod

Agrellovim utjecajem usmjerili na proučavanje glagolske morfologije.

10 „No iz toga proizlazi iznenađujući rezultat – naš materinjski jezik (njemački, op.a.) ima vrlo istančan osjećaj za aspekt.”

18


2.1.3. ASPEKTOLOGIJA NAKON 1957.

Nakon izlaska knjige Noama Chomskoga „Syntactic Structures” (1957) dvije

lingvističke struje, koje su se i do tada razlikovale, počinju se još više udaljavati jedna od

druge. Chomsky je tom svojom knjigom započeo s formalnijim pristupom jezikoslovlju koji

je ubrzo zavladao istraživanjima sintakse i fonologije, a kasnije i semantike. Na razvoj

germanske aspektologije značajan su utjecaj izvršili radovi Chomskoga i Montaguea. Aspekt

je ponovo postao jednom od čestih tema. Proučava se, naravno, u slavenskim, ali i drugim

jezicima i pokušava se opisati formalnim sredstvima. Među mnogim jezikoslovcima koji

proučavaju aspekt u neslavenskim jezicima ističu se, na primjer, Dowty (1972, 1979),

Verkuyl (1972, 1993, 1999), Kamp (1981a,b), Krifka (1989), Moens (1987) itd.

U ovome je razdoblju objavljen članak koji je ostavio značajan trag u aspektologiji. To

je članak filozofa Zena Vendlera „Verbs and Times” objavljen u časopisu The Philosophical

Review 66 1957. godine11. U tome je članku Vendler glagole podijelio u četiri skupine:

glagoli stanja (states), radnje (actions), glagoli koji označavaju (iz)vršenje radnje koja

implicitno podrazumijeva da u nekom vremenu t postoji završna točka te radnje

(accomplishments) i glagole koji označavaju sam trenutak ostarivanja cilja (achievements).

Glagoli vrste accomplishments mogu se nazvati glagolima postizanja, a glagoli vrste

achievements glagolima postignuća12. Primjer je glagola stanja glagol voljeti (A loved

somebody from t to t1 2, 1967:106) ili glagol pušiti u kontekstu Pušite li?, a u smislu Jeste li

pušač? (prema Vendler 1967:108). Glagol radnje je, na primjer, trčati (A was running at time

t) ili glagol pušiti u kontekstu Sada pušim cigaretu. Trčati u kontekstu trčati jedan kilometar

glagol je koji označava vršenje radnje u određenome vremenu t i radnju koja implicitno sadrži

svoj završetak (jedan kilometar), dakle glagol postizanja, bez obzira je li rezultat postignut

(otrčan cijeli kilometar) ili je izvršen samo njegov dio. Razlika je između tih i glagola

postignuća upravo u tome što trčati kilometar podrazumijeva određeno trajanje, dok je

postignuće trenutačna radnja: dosegnuti vrh (reaching the top, 1967:103). Granice među

11 Nadopunjena inačica istoga članka, kojom se služila autorica, objavljena je pod istim naslovom kao poglavlje u knjizi „Linguistics in Philosophy” 1967. 12 Odabir upravo ovih termina zasigurno nije najbolji mogući. Međutim, oba se engleska termina u hrvatskome prevode istim imenicama (postignuće, dostignuće, ostvarenje, ispunjenje itd.) i stoga nije lako pronaći odgovarajuće zamjene. Razlog je odabiru dvaju sličnih oblika glagolske imenice, jedne nastale od svršenoga, a druge od nesvršenoga oblika glagola, taj što ilustriraju značajke pojedinih vrsta glagola opisanih u definiciji – glagoli vrste accomplishments podrazumijevaju vrijeme t (postizanje), a glagoli vrste achievements sam trenutak ostvarenja cilja (postignuće). Inače, upravo ovi termini, i kad se rabe u engleskome jeziku, dovode u nedoumicu mnoge aspektologe koji su ih često pogrešno tumačili upravo zbog nijansi u njihovu značenju.

19


skupinama nisu oštre, a isti glagol može pripadati i dvjema skupinama ovisno o kontekstu u

kojem se pojavljuje (npr. trčati ili pušiti iz gore navedenih primjera).

Vendlerovu klasifikaciju mnogi smatraju aspektnom (npr. Dowty 1979), a slična se, ali

troslojna klasifikacija glagola, može pronaći još kod Aristotela. Verkuyl (1972) je kasnije

pokazao da to zapravo nije klasifikacija glagola već izraza na razini rečenice, jer, kao što je

već rečeno, isti glagol može se klasificirati različito ovisno o kontekstu u kojemu se

pojavljuje. Prema Binnicku (1991) aristotelovsko-vendlerovska klasifikacija glagola13,

aktionsart i aspekt čine tri različite, ali isprepletene kategorije koje je teško jednoznačno

definirati, a dodatna je otežavajuća okolnost što se i dalje, unatoč pokušajima s početka 20.

stoljeća da se razriješi problem terminologije, iste jezične kategorije nazivaju različitim

imenima, odnosno isti se termin često rabi za opis dviju ili više različitih pojava. Ukratko,

prema Binnicku aspekt je potpuno gramatikalizirana, obvezatna, sustavna jezična kategorija

kojoj je u osnovi opreka PF:IMPF, koja se naziva i glagolskim vidom. Aktionsart je isključivo

leksička kategorija, negramatička, izborna i nesustavna. Aristotelovsko-vendlerovski aspekt

također nije morfološki obilježen i leksička je kategorija, a ne gramatička, ali je, kao i aspekt,

obvezatan, jer su svi glagoli njime inherentno obilježeni. Aristotelovsko-vendlerovski aspekt

širi je termin od aktionsarta, a uži od aspekta. Mnogi ga smatraju aspektom, ili barem

„aspektnom” kategorijom (Binnick 1991:170-171). Inačice aristotelovsko-vendlerovske

podjele mogu se pronaći, na primjer, u Kenny (1963)14 15, Mourelatos (1981) , Kučera

(1983)16, Smith (1997) itd.

Knjiga Davida Dowtyja „Word Meaning and Montague Grammar” (1979) također se

smatra važnim doprinosom ovoga razdoblja općoj aspektologiji. U njoj se Dowty oslanja na

Montaguea i predlaže povezivanje njegove sintaktičko-semantičke analize prirodnih jezika i

metodologije te rezultata generativne semantike. Želeći dokazati da je to moguće, Dowty je

Vendlerovu klasifikaciju glagola primijenio na Montagueovu semantiku17, a time što je

naziva aspektnom klasifikacijom, zapravo je bliže aktionsartu u tradicionalnoj aspektologiji –

to je objektivna i stalna leksička kategorija. Međutim, Dowty se ne oglušuje na postojeće

teorije i definicije aspekta te je svjestan različite uporabe termina aspekt. Naglašava da se

13 Kod Binnicka Aristotelian aspect. 14 Razlikuje activities, performances i states. 15 Razlikuje states i occurrences (actions), koji se dalje dijele na processes (activities) i events (performances), a events se dijele na developments (accomplishments) i punctual occurrences (achievements). 16 Kučera razlikuje processes, events i states. Glagoli vrste processess mogu biti telic, atelic i end-in-sight, glagoli vrste events mogu biti atelic, accomplishments i achievements, a glagoli vrste states na „stative” i „habits”, koji se dalje mogu podijeliti. Zanimljiv je njegov pokušaj povezivanja ovakve podjele situacija s imperfektivnim i perfektivnim aspektom u slavenskim jezicima (u Kučera 1983). 17 Sažet prikaz Montagueove gramatike na hrvatskom može se pronaći u Mihaljević (1979 i 1982/83).

20


razlikuje aspekt kako ga on rabi za aspektne razrede glagola (aspectual class), a po uzoru na

Aristotelovu (i Vendlerovu, op.a.) podjelu, i aspekt kao aspektni oblik glagola (aspectual

form), koji se odnosi na određeno aspektno obilježje ili obilježja koja se pojavljuju u

određenoj rečenici:

It is necessary to distinguish the two uses of aspect, we can (...) distinguish the aspectual class of the verb (the Aristotelian class to which the basic verb belongs) from the aspectual form of the verb (the particular aspect marker or markers it occurs within a given sentence). (Dowty 1979:52)

Slično stoji u Johnson (1981), koja također razlikuje aspektni razred (aspect class) i aspektni

oblik (aspect form). U svojoj se knjizi Dowty bavi gotovo isključivo aspektnim razredima.

Za razliku od jezikoslovaca zapadne lingvističke tradicije, većina je slavenskih

aspektologa u početku ovoga razdoblja i nakon radova Chomskoga i Montaguea nastavila s

deskriptivnim pristupom u proučavanju aspekta zadržavajući pri tome tradicionalno poimanje

aspekta kojemu je u središtu morfologija, a ne semantika glagola. U ovome se razdoblju među

slavistima ističu Maslov (1962, 1963) i Isačenko (1962).

J.S. Maslov (1962, 1963) je, nadovezujući se na Agrella i Koschmeidera, učinio

završni korak u gramatikalizaciji aspekta smatrajući aspektnom tvorbom samo sufiksaciju, a

ne i prefiksaciju, jer svaki, pa i prazni prefiks, glagolu mijenja osnovno značenje, a glagolski

aspekt nije leksička kategorija. Prema Maslovu, perfektivizacija imperfektivnih glagola u

većini slučajeva ne vodi tvorbi aspektnih parova, već tvorbi različitih vrsta aktionsarta, koji se

mogu povezati s perfektivnim aspektom. Rasprave o tome je li prefiksacija aspektna tvorba

vode se i dalje, a više o tome govori se u sljedećim poglavljima (v. 2.2.5.1.4. i 2.2.5.1.5).

Isačenko (1962), kao što je već rečeno prije, razlikuje tri kategorije – aspekt, aktionsart

i Verbalcharacter, u čemu je sličan mlađem od sebe Brinnicku. Aspekt je u ruskome jeziku

gramatička kategorija, a aktionsart podrazumijeva opće glagolsko značenje koje izražava

način vršenja inherentne radnje, a izražen je pomoću formalnih obilježja: prefiksima,

sufiksima, prijeglasom i naglascima. Aktionsart se uvijek nalazi unutar jednoga aspekta i za

razliku od njega ne može se upariti. On je, dakle, perfektiva tantum ili imperfektiva tantum.

To ga razlikuje od ostalih prefigiranih glagola koji se pojavljuju u aspektnim parovima

(Isačenko 1962:387 – 388). Verbalcharacter je povezan i s aspektom i s aktionsartom, a

označava inherentno značenje glagola. To je „allgemeine semantische Züge, die sich in einer

Reihe von Verben wiederholen und sich aus der individuellen Verbbedeutungen abstrahieren

21


18lassen” (1962:419) . Isačenkov je poseban značaj u tome što naglašava važnost aktionsarta u

proučavanjima slavenskih glagola, a koji je do tada bio zanemaren:

Ohne eine grundsätzliche Trennung zwichen Verbalaspekt und Aktionsart ist heute eine wissenschaftliche Erörterung des slavischen Verbs kaum mehr möglich. (1962:385)19

2.1.3.1. PONOVNO POVEZIVANJE TRADICIJA

Značajno je obilježje aspektologije u drugoj polovici 20. stoljeća pa do danas ponovno

približavanje dviju tradicija nakon dugoga razdoblja odvojenih stremljenja. Isačenkovo

naglašavanje važnosti razlikovanja triju kategorija i primjena tipično germanskih jezičnih

kategorija na ruski jezik označava prvi korak u tome procesu. Međutim, osim toga, u

radovima nakon i pod utjecajem Chomskoga sve se češće govori da se aspekt ne može

proučavati isključivo na razini glagola i da temelj za proučavanje aspekta treba biti glagolska

fraza, odnosno rečenica. To znači da su središtu aspektoloških istraživanja više nije glagol,

već odnos aspektnih (glagolskih) konstrukcija i predikatnih argumenata. U skladu s time,

slavenski se aspektni sustav počinje uspoređivati s germanskim sustavom članova. Među

prvima je na mogućnost takve povezanosti aspekta u germanskim i slavenskim jezicima

ukazao Henk J. Verkuyl (1972, 1993). Prema njegovoj paralelističkoj ideji, pojednostavljeno

rečeno, uloga slavenske oznake za perfektivnost odgovara ulozi određenoga člana u

germanskim jezicima (vidi niže).

Polazeći od generativno-transformacijske gramatike i formalne Montaguove

semantike, Verkuyl pretpostavlja da je aspekt sastavni dio dubinske strukture te ga stoga

imaju svi jezici, ali se on na površinskoj strukturi ostvaruje na različite načine. Aspekt

(aspektnost)20, dakle, postoji i u jezicima kao što su nizozemski ili engleski (1972:ix). On je

za Verkuyla binarna kategorija, a članovi se para u binarnoj opreci razlikuju prema tome

izražavaju li završenost (terminativity) ili nezavršenost (aterminativity). Rečenica je završena

ako se može slagati s prijedlozima koji odgovaraju formuli „in (x time)”, a nezavršena ako se

slaže s prijedlozima kao u formuli „for (x time)”. Verkuyl tvrdi da takva binarna opreka u 18 „…zajedničko semantičko obilježje, koje se ponavlja u nizu glagola i koje se može dokučiti iz značenja pojedinih glagola.” 19 „Bez temeljitoga razlikovanja glagolskog aspekta i aktionsarta danas više nije moguće znanstveno proučavati slavenske glagole.” 20 Verkuylov aspekt, koji je sintaktička kategorija, Schoorlemmer (1995) naziva aspektnošću, kako bi tu pojavu jasno razgraničila od aspekta, gramatičko-morfološke kategorije.

22


velikoj mjeri odgovara tradicionalnoj u kojoj se razlikuju perfektivni i imprefektivni aspekt.

Aspekt je, zapravo, sadržan u glagolu i njegovim argumentima, dakle u sintagmi koja se

sastoji od predikata, subjekta i izravnoga objekta.

Osnovni je doprinos ideje paralelizma u tome što proučavanju slavenskoga aspekta

dodaje semantičku sastavnicu. Prema Verkuylu (1993), perfektivni prefiks je ili služi kao

determinator, odnosno pruža istovrsne obavijesti kao u germanskim jezicima određeni

članovi. Osnovna ideja paralelizma počiva na činjenici da slavenski jezici imaju morfološki

obilježen glagolski aspekt, ali nemaju određeni član (iznimka su bugarski i makedonski).

Nasuprot tome, germanski jezici nemaju morfološki obilježen aspekt, ali imaju određeni član.

Pretpostavka o paralelizmu obično se provjerava parovima rečenicama kojima na mjestu

izravnoga objekta stoji zbirna ili gradivna imenica ili imenica u množini. Verkuyl kao primjer

navodi imperfektivnu rečenicu Jan pił wino (‚Jan je pio vino’) i perfektivnu Jan wypił wino

(‚Jan je popio vino’). Tvrdi se da izvorni govornici germanskih jezika izravni objekt vino u

prvoj, imperfektivnoj rečenici, tumače kao neodređenu količinu vina, a u drugoj, perfektivnoj

kao određenu količinu. (Verkuyl, 1999:129). U germanskim bi se jezicima ta razlika bilježila

prisustvom (u perfektivnoj rečenici) ili odsustvom (u imperfektivnoj) određenoga člana. Stoga

prijevod prve rečenice na engleski glasi Jan drank wine, a druge Jan drank the wine (up).

Radnja se prve rečenice opisuje kao nezavršena ili neograničena (atelic/

aterminative/imperfective), a druge kao završena ili ograničena (telic/terminative/perfective).

Uz Verkuyla, zagovaratelj je teorije paralelizma i Manfred Krifka (1989b), a pristup

su na slavenske jezike primijenile Filip (1999), Schoorlemmer (1995), Borik (2002) i

Młynarczyk (2004), koje su pod izravnim utjecajem zapadnjačke tradicije. Uspoređujući

odnos aspektnosti rečenice i aspekta glagola, tj. rečenice u češkom, ruskom i poljskom, one su

samo djelomično potvrdile Verkuylove pretpostavke. Schoorlemmer i Filip ustvrdile su da se

o ideji paralelizma može govoriti u slučaju perfektivnoga aspekta, odnosno o potpunoj

podudarnosti perfektivnoga aspekta i teličnosti rečenice21, ali ne i imperfektivnoga, koji se

nužno ne podudara s ateličnošću, jer na imperfektivnost mogu utjecati i drugi čimbenici (npr.

prisutnost kvantifikatora HAB, koji označava habitualnost, Schoorlemmer 1995) Młynarczyk

(2004) je utvrdila da se u poljskom ideja paralelizma ne može podržati ni u slučaju

perfektivnoga niti imperfektivnoga aspekta, a Borik (2002) je u svojemu radu dokazala da su,

21 Schoorlemmer ne govori o teličnosti i ateličnosti rečenice nego o određenosti ili neodređenosti imenske fraze. Međutim, budući da je određenost imenske fraze jedan od osnovnih preduvjeta da rečenica bude telična, onda se na isti način može govoriti o uporabi određenoga, tj. neodređenoga člana ili o teličnosti, tj. ateličnosti rečenice. O preduvjetima za teličnost govori se u poglavlju 2.2.5.3.

23


barem u ruskome, dvije aspektne domene (teličnost i gramatički aspekt) jasno odvojene

kategorije.

Među slavistima vezu je između slavenskih i germanskih jezika na drugačiji način

pokušao pronaći Trnka (1982). On smatra, uspoređujući glagolske sustave češkoga i

engleskoga jezika, da se termin aspekt zapravo rabi za tri različite kategorije od kojih su sve

tri prisutne u slavenskim, a samo dvije u germanskim jezicima. Prve se dvije odnose na

unutrašnju strukturu događanja (razlike se mogu izraziti prefiksima, prilozima i prijedlozima,

dakle, leksički ili kontekstom). Treća je prisutna samo u slavenskim jezicima i odnosi se na

razliku između perfektivnih i imperfektivnih glagola. U tome se Trnkino shvaćanje podudara

s Binnickovim shvaćanjem glagolskih kategorija (1991).

2.1.3.2. ASPEKT KAO UNIVERZALNA JEZIČNA KATEGORIJA

Osim ponovnoga povezivanja dviju tradicija, značajka je ovoga razdoblja pojava niza

autora i djela koji proučavaju aspekt kao univerzalnu jezičnu kategoriju pa ga pokušavaju

definirati analizirajući čitav niz različitih jezika – od slavenskih i germanskih, preko

romanskih do, na primjer, kineskoga ili jezika australskih aboridžana. Istaknuti svakako treba

Bernarda Comriea i Östena Dahla, a ovdje će se ukratko prikazati i zaključci Carlote Smith.

Knjiga Bernarda Comriea „Aspect: An Introduction to the Study of Verbal Aspect and

Related Problems” (1976) može se smatrati osnovom svakoga sustavnijega aspektološkoga

istraživanja. Bilo da se potvrđuju ili osporavaju, Comrievi zaključci su općepoznati. Comrie

smatra da je aspekt dio opće lingvističke teorije i stoga kategorija prisutna u svim jezicima,

uključujući i germanske. Opća je gramatička kategorija i može se izraziti različitim

sredstvima, a govoriti se može o više vrsta aspekta:

(…) aspects are different ways of viewing the internal temporal constituency of a situation. (1976:3)

Prema Comrieu, razlika između perfektivnoga i imperfektivnoga aspekta samo je

jedna od aspektnih opreka. Druge su opreka između habitualne i trajne radnje

(habitual:continuous) te između neprogresivne i progresivne (nonprogressive:progressive)

(Slika 1).

24


U opreci PF:IMPF, perfektivnost predstavlja pogled na radnju kao cjelinu, bez

razlikovanja odsječaka radnje (faza) koji zajedno čine situaciju, dok je imperfektivnost odraz

unutrašnje strukture situacije.

Slika 1. Aspektne opreke prema Comrie 1976

Na početku svoje knjige Comrie želi ukazati na česte nelogičnosti i netočnosti u

poimanju aspekta, među kojima su najčešće one o shvaćanju perfektivnosti (v. 2.2.5.1.2.).

Perfektivni oblici izriču cjelokupnost, dakle, početak, sredinu i kraj radnje, a ne samo njezin

završetak, kako se često misli. Imperfektivnost je različito izražena u jezicima, a način njezina

izražavanja ovisi o formalnim sredstvima koja postoje u određenome jeziku. U mnogim

jezicima imperfektivnost se izražava jednom kategorijom, međutim u drugim je jezicima

imperfektivnost podijeljena u potkategorije pa katkada neka od potkategorija samo

djelomično izražava značenje imperfektivnosti (Slika 1).

Osim spomenutih, Comrie navodi i druge aspektne opreke. Jedna je od semantičkih

opreka i ona između trajnosti (durativnosti) i trenutačnosti. Dok je imperfektivnost pogled na

situaciju s obzirom na njezinu unutrašnju strukturu, durativnost se odnosi na činjenicu da

određena radnja traje određeno vrijeme. Suprotna joj je trenutačnost, koja podrazumijeva da

situacija ne traje u vremenu, tj. da nema čak ni vrlo kratko trajanje. Stoga je trenutačnost u

neskladu s imperfektivnošću. Druga opreka teličnost:ateličnost (telic:atelic) odnosi se na

razliku u završenosti radnje. Telične situacije nužno sadrže podatak o točci u kojoj se radnja

završava (John is making a chair). Atelične (atelic) su one koje ne podrazumijevaju takvu

završenost (John is singing). To za prvu rečenicu znači da postoji trenutak u kojem će stolica

biti završena, dok pjevanje u drugoj rečenici može trajati neograničeno.

perfektivnost imperfektivnost

habitualnost trajnost

neprogresivnost progresivnost

25


Definirajući razliku između aspekta i aktionsarta, Comrie se oslanja na svoje

prethodnike i zaključuje da aspekt pretpostavlja gramatikalizaciju relevantne semantičke

razlike, a aktionsart njezinu leksikalizaciju. U slavenskim jezicima ta se leksikalizacija

provodi pomoću derivacijske morfologije (1976:7). Za razliku od aktionsarta, aspekt može

biti izražen pomoću flektivne morfologije (npr. u španjolskom) ili pomoću perifraze (npr. u

engleskom). Comrie ne smatra aktionsart presudnim za razmatranje aspekta pa o njemu ni ne

govori mnogo više od navedenoga.

Temeljeći svoju analizu na Comrievim teoretskim postavkama, u svojoj knjizi „Tense

and Aspect Systems” (1985) Östen Dahl uspoređuje čitav niz jezika s obzirom na to kako je u

njima oblikovana kategorija koju on naziva TMA, dakle kategorija koja obuhvaća glagolsko

vrijeme (tense), način (modus) i aspekt (aspect). Sustavnim istraživanjem šezdeset i četiri

jezika, Dahl je pokušao utvrditi sličnosti i razlike među njima pretpostavljajući da su sve

kategorije TMA sustava u svjetskim jezicima izabrane iz ograničenoga broja jezičnih

kategorija (1985:31).

Dahl smatra, slično kao i Comrie, da aspektnih kategorija ima više, a najvažnije su

među njima PERFECTIVE:IMPERFECTIVE (PF:IMPF), PROGRESSIVE (PROG) i skupina kategorija

pod zajedničkim nazivom „habituals and generics”, kojoj pripadaju načini izražavanja

iterativnosti i općih tvrdnji.

Opreka PF:IMPF katkad se smatra jedinom pravom aspektnom oprekom, ponajviše

među slavenskim aspektolozima, koji su neskloni bilo kakvu opreku koja odstupa od ove

priznati kao aspektnu (1985:69). Dahl je postojanje ove opreke potvrdio u četrdeset i pet

jezika, u kojima se pojavljuju različite inačice njezinih ostvaraja. On tvrdi da je u ovoj opreci

teško odrediti koji je član obilježen. Obilježenost pojedinoga člana može ovisiti o jeziku, pa

je, na primjer, u ruskome obilježen perfektivni član (Comrie 1976).

Što se tiče semantičke strane opreke PF:IMPF, Dahl navodi da su u literaturi najčešće

prisutni primjeri u kojima se pokušavaju pronaći zajednička obilježja perfektivnih članova

opreke, odnosno odgovoriti na pitanje što je suštinsko obilježje perfektivnosti. Dahl kritizira

takve pokušaje uključujući i Comrievu odrednicu prema kojoj perfektivnost označava pogled

na situaciju kao jedinstvenu cjelinu, koja se ne može podijeliti na dijelove, dok se

imperfektivnost odnosi na unutrašnju strukturu situacije. On smatra da takvo shvaćanje

perfektivnosti nije prikladno za sve jezične kategorije na koje se primjenjuje. Kao dokaz tome

navodi primjer (1985:74):

26


(Q.13)

Contex A: What did your brother do after dinner yesterday?

Sentence: He WRITE letters.

Ova se rečenica u većini jezika prevodi perfektivnim oblikom, a izuzetak su slavenski jezici

(On je pisao pisma). Dahl tvrdi da je u ovoj rečenici presudna ograničenost radnje

(boundedness22), koja se ne spominje u Comrievoj odrednici, a koja je ključna za uporabu

perfektivnih oblika. Da bi se u slavenskim jezicima u ovakvome primjeru mogao uporabiti

perfektivan oblik, radnja mora biti ograničena: npr. Napisao je pismo (usp. *Napisao je.).

U slavenskim jezicima imperfektivni se oblici mogu rabiti za izricanje općih činjenica,

u iskazima u kojima je činjenica da se nešto dogodilo važnija od ostalih podataka (Comrie, u

Dahl 1985:75):

(Q.53)

Context A: I want to give your brother a book to read, but I don't know which. Is there

any of these books that he READ already?

B: Sentence: (Yes,) he READ this book.

U ruskom se ova rečenica prevodi imperfektivnim oblikom (On čital etu knigu), a isto je

moguće i u hrvatskom (Čitao je tu knjigu)23. Premda je riječ o sveukupnosti radnje (totality),

u slavenskim se jezicima rabe imperfektivni oblici pa Dahl zaključuje da sveukupnost radnje

nije presudan čimbenik za uporabu perfektivnih oblika, nego postoje drugi čimbenici koji

utječu na to.

Jedan je od često razmatranih problema supojavljivanje aspekta i priložnih fraza koje

označavaju duljinu vremena. Priložna fraza kao, na primjer, dva mjeseca, povezana je s

imperfektivnim aspektom (Pisao je knjigu dva mjeseca) i perfektivni bi oblik u takvoj rečenici

bio negramatičan (*Napisao je knjigu dva mjeseca). Slični su tome mnogi prilozi načina koji

su također često povezani s imperfektivnim aspektom u slavenskim jezicima (Pisao je pismo

sporo). Za takve se primjere kaže da je imperfektivni aspekt uporabljen stoga što je sama

radnja važnija od rezultata. U sličnim primjerima neslavenski jezici mogu rabiti i perfektivne

oblike24.

Na temelju podataka prikupljenih pomoću korpusa, Dahl zaključuje (1985:78):

22 Važno je napomenuti da ono što Dahl naziva boundedness, mnogi nazivaju terminom telicity. 23 Hrvatski su prijevodi i primjeri autoričini, a nastali su na temelju Dahlovih, najčešće ruskih. 24 Ako je rezultat važniji od radnje, i u slavenskim je jezicima moguće uporabiti perfektivan glagol. Na primjer: Sporo je napisao pismo.

27


A PFV verb will typically denote a single event, seen as an unanalyzed whole, with a well-defined result or end/state, located in the past. More often than not, the event will be punctual, or at least, it will be seen as a single transition from one state to its opposite, the duration of which is disregarded.

Kao poseban problem Dahl navodi realizaciju PF:IMPF opreke u iterativnom i(li)

habitualnom kontekstu.

Naglašavajući ograničenost radnje, ulogu priložnih fraza i problematiku iterativnih

situacija, Dahl je na tragu Verkuylove teorije. Ipak, jednim dijelom Dahl je vjeran

tradicionalnome slavenskome pristupu pa jezike razlikuje prema tome u kolikoj mjeri

dopuštaju uporabu perfektivnih oblika u neprošlim glagolskim vremenima. U slavenskim

jezicima uporaba perfektivnih oblika u prezentu nije moguća, osim kada se njime izriče

budućnost (pr. ruski). Perfektivni se oblici, dakle, mogu rabiti samo u prošlim glagolskim

vremenima ili, u nekim slavenskim jezicima, u svim glagolskim vremenima koja nisu prezent.

Upravo se nemogućnost uporabe u prezentu često navodi kao sine qua non semantike

perfektivnoga aspekta. Načelno je pak slavenska opreka manje ovisna o vremenu nego

odgovarajuće kategorije u drugim jezicima.

Germanske jezike u načelu karakterizira odsutnost opreke PF:IMPF (1985:167).

Međutim, kao poveznicu germanskih i slavenskih jezika Dahl ističe glagolske čestice, koje u

mnogočemu u svojoj ulozi sliče slavenskim prefiksima. Semantika čestica (morfema)

povezuje ih s aspektnim kategorijama. Na primjer, eat upp rjeđe će se naći u imperfektivnome

kontekstu od jednočlanoga glagola eat (1985:86). Čestice od prefikasa, ipak, razlikuje

negramatikaliziranost.

Zanimljiva je Dahlova teorija koja se temelji na analizi grama (gramatičkih morfema,

gramatema) (Dahl 1985, 1989). On smatra da se grami mogu povezati s ograničenim brojem

univerzalnih gramskih vrsta (gram types) koje karakterizira njihov prototipni kontekst

uporabe i njihovo morfosintkatičko ponašanje (1989). Između semantike i izražajnih osobina

grama postoji uska povezanost. Svaka gramska vrsta ostvaruje se na jedan od tipičnih načina

– inflekcijski, derivacijski ili perifrastički. Većina morfološki izraženih vremensko-aspektnih

grama pripada jednoj od tri univerzalne gramske vrste: PAST, FUTURE i PERFECTIVE/

IMPERFECTIVE. Ove se tri kategorije mogu smatrati središtem vremensko-aspektnoga sustava,

a periferiju čine manje česti grami koji su najčešće izraženi perifrastični: PERFECT,

EXPERIENTIAL, RESULTATIVE, HABITUAL, QUOTATIVE (EVIDENTIAL), PROSPECTIVE,

PROGRESSIVE. Na krajnjoj se periferiji nalaze negramatikalizirane, idiomatske konstrukcije

28


koje se mogu rabiti za izražavanje vremenskih i aspektnih pojmova (npr. progressive u

germanskim jezicima, osim u engleskome). Pod utjecajem Bybee (1985, u Dahl 1989), Dahl

smatra da postoji ograničen broj mogućih dijakronijskih putova razvoja kojima morfem ili

neka konstrukcija prolaze tijekom povijesti jezika i svima je zajedničko da vode s periferije

prema središtu sustava. Najvažniji su putovi: a) resultative perfect perfective ili past, b)

modals future, c) progressive imperfective. Ti se putovi mogu promatrati kao sukcesivni

procesi gramatikalizacije u kojima grami postaju sve više flektivni tako što gube svoju

sintaktičku, semantičku i fonološku neovisnost poprimajući leksička svojstva i postajući

obvezatni (1989).

Carlota S. Smith (1997), kao i mnogi drugi, polazi od pretpostavke da je aspektni

sustav univerzalna jezična značajka. Polazeći, dakle, od univerzalne gramatike i uzimajući u

obzir teoriju obilježenosti (markiranosti) Praške škole, teoriju prototipnosti kognitivnih

lingvista i mnoge značajnije radove s područja aspektnosti u novije doba (Vendler, Verkuyl,

Comrie, Dahl itd.), Smith zaključuje da su aspektni sustavi različitih jezika vrlo slični, jer se

temelje na istovrsnim konceptima, odnosno utemeljeni su na ljudskim kognitivnim

sposobnostima. Istovremeno se oni više ili manje razlikuju (1997:13). Različiti su ponajprije

ostvaraji istih koncepta na lingvističkoj razini. Smith razlikuje dva odvojena dijela aspektnoga

sustava – aspekt (viewpoint aspect) i aspektnost (situation type)25. Aspekt je najčešće

morfološki obilježen afiksima ili drugim morfemima i u osnovi mu je opreka PF:IMPF, dok je

aspektnost izražena apstraktnije – pomoću glagola i njegovih argumenata ili glagolskoga

sklopa i temelji se na razlikovanju događaja (event)26 i stanja (state). Oblici koji određuju

jednu i drugu aspektnu sastavnicu supostoje u rečenici (1997:xiv). Aspektni je sustav, dakle,

dvodijelan, a aspektno je značenje rečenice, u skladu s time, složeno od obavijesti sadržanih u

aspektu i aspektnosti (1997:1). U naglašavanju složenosti aspektne prirode Smith je u svojim

razmišljanjima bliska Verkuylu, Schoorlemmer i drugima.

25 Radi pojednostavljivanja i usklađivanja terminologije, ovdje se rabe termini aspekt i aspektnost kao što je to kod Schoorlemmer (1995). U zagradama su navedeni termini kako ih rabi Smith. 26 Drugi autori često govore o situacijama (situation).

29


2.1.4. ZAKLJUČAK

Nakon što su se čitav niz godina germanska i slavenska tradicija razvijale u odvojenim

i različitim smjerovima, svojom ih je teorijom paralelizma Verkuyl ponovo povezao, a nakon

njega to su nastavili činiti mnogi drugi. Verkuyl, premda na tragu tradicionalne aspektologije

i oslanjajući se u mnogočemu na Streitberga, ipak ne prihvaća jednu od osnovnih činjenica

tradicionalne slavenske aspektologije – da je aspekt kategorija (slavenskih) glagola i time

znatno proširuje značenje termina. Proširenjem značenja termina aspekt pred aspektolozima

se pojavljuje niz novih pitanja, a na neka se pokušava odgovoriti novim teorijama aspekta

kojima se pokušava obuhvatiti veći broj ili čak svi jezici (Comrie, Dahl, Smith). Premda su

mnoga novija promišljanja aspekta na istome tragu, čini se da je upravo Carlota S. Smith

svojom teorijom dvodijelnosti (two-component theory) na „elegantan” način (1997:xiv)

uspjela spojiti nekoliko novijih, općepoznatih i raširenih lingvističkih pristupa i teorija te na

taj način donekle pomiriti različite pristupe u proučavanju aspekta.

Ovdje spomenuti autori, uz brojne druge, koji su pokrenuli novi smjer u istraživanju

aspekta, tj. aspektnosti, ukazali su na sličnosti i razlike između niza jezika, i to ne samo onih

iz indoeuropskoga kruga. Ipak, nisu uspjeli dati jednoznačne odgovore na mnoga

aspektološka pitanja. Aspektologija je i dalje područje prepuno nedoumica, nesustavne

terminologije i neusklađenih definicija što otežava čak i najjednostavnija aspektološka

razmatranja. Vidljivo je to iz upravo prikazanoga kratkoga pregleda, a o suvremenim se

nedoumicama više raspravlja u sljedećem poglavlju.

2.2. ASPEKTOLOŠKA PROBLEMATIKA

Iz povijesnoga pregleda razvoja aspektologije i terminologije može se zaključiti da je

riječ o izrazito složenome području jezikoslovlja koje je već dugo u središtu zanimanja

mnogih jezikoslovaca, koje je mnogo istraživano, ali u kojem još uvijek postoje mnoge

nedoumice i nerazjašnjena pitanja. Posljedica je to činjenice da se aspektologijom bave

jezikoslovci različitih usmjerenja i tradicija, činjenice da se aspekt proučava u različitim

jezicima i iz različitih perspektiva te terminološke zbrke koja je prisuta u aspektologiji.

Međutim, u suvremenoj se aspektologiji neke jezične pojave uvijek iznova promišljaju i čine

30


nezaobilazan dio većine aspektoloških istraživanja. Između mnogo drugih, u proučavanju se

aspekta najčešće govori o problemu definiranja aspekta i u svezi s time o odnosu između

glagolskih vremena i aspekta, o tome je li aspekt značajka glagola ili glagolske fraze odnosno

rečenice te o terminološkim problemima. Važna je aspektološka tema određivanje broja i

vrsta aspekta, što su aspektne opreke i koji glagoli mogu činiti aspekti par. U novije vrijeme

gotovo da nema aspektološkoga djela bez osvrta na teličnost glagola i rečenica. O tim se

temama stoga govori i u ovome radu, a s ciljem boljega razumijevanja temelja za proučavanje

sličnosti i razlika između švedskoga i hrvatskoga u izražavanju aspektnosti.

2.2.1. DEFINIRANJE ASPEKTA

U samim počecima istraživanja aspekta, shvaćanje i pojam aspekta nisu se odvajali od

glagolskih vremena. Tek kada je aspekt prepoznat kao zasebna jezična kategorija, pojavio se

problem njegova definiranja. Proistekao iz slavenske tradicije, aspekt (Grečev vid) označavao

je posebnost ruskoga jezika, a kasnije je primjenjivan na druge, neslavenske jezike pri čemu

su se pod istim terminom najčešće opisivale slične, ali ipak različite jezične pojave. O

terminološkoj je zbrci, o aspektu i aktionsartu i definiranju termina aspekt već bilo riječi u

povijesnome pregledu razvoja aspektologije. Da bi se različitosti u definiranju aspekta zornije

predočile, definicije su nekih najutjecajnijih aspektologa prikazane u Tablici 127.

Tablica 1. Neke definicije aspekta

AKTIONSART / (NAPOMENA)AUTOR ASPEKT

Aktionsart je opće glagolsko značenje koje "die Art und Weise der Ausführung von Verbalhandlungen" (ausdrücken). (1908:79; prema Isačenko, 1962)

Agrell (…) die bieden Hauptkategorien des slavischen Zeitwortes, die unvollendete und die vollendete Handlungsform (das Imperfektum und das Perfektum)" (1908:79; prema Isačenko, 1962)

29 28

Isačenko Der Aspekt ist im Russischen eine

grammatische Kategorie, die sich in der Die Aktionsarten (lat. actions verbi) sind im Russischen allgemeine Verbbedeutungen,

27 Izbor je definicija autoričin. Nemoguće je obuhvatiti sve aspektologe i sve definicije, a nije ni nužno, jer se one dijelom preklapaju i ponavljaju. U pregledu su zanemarene definicije aspekta prije Agrella, jer za ovaj rad nisu od većeg značaja. 28 „(…) dvije osnovne kategorije slavenskih glagola, nesvršenu i svršenu radnju (imperfekt i perfekt).” 29 (...) „izražava način vršenja glagolske radnje.”

31


Fähigkeit, ja in der Notwendigkeit äußert, jeden verbal ausgedrückten Sachverhalt entweder als granzheitlich aufgefaßtes und in sich geslossenes Ereignis zu kennzeichen, oder aber aus Geschen ohne dieses Merkmal der Ganzheitlichkeit und inneren Geschlossenheit zu nennen. (1962:387)

welche die Art und Weise des inneren Ablaufs eines Geschehens betreffen, von einem gegebenem Ausgangsverb gebildet werden und durch formale Kennenzeichen (Präfixe, Suffixe, Laut- und Akzentwechsel) charakterisiert sind. Die Aktionsarten liggen immer nur in einem Aspekt vor und sind somit "unpaarig" (Perfektiva oder Imperfektiva tantum). Dadurch unerscheiden sie sich von jenen präfigierten Verben, die in Aspektpaaren austreten. (1962:387-388)

30

31

Verkuyl (…) aspectuality, roughly, the property that

makes it possible for a sentence to signal weather or not it pertains to something bounded, can be characterized compositionally by a system of rules of interpretation (…) (1993:xi)

(…) there is nothing against making a practical distinction between aspect and aktionsart, but that the opposition does not play any theoretically significant role. (1993:11)

(Aktionsart ) represents lexicalisation of the (relevant semantic, op.a.) distinctions, irrespective of how these distinctions are lexicalized. (1976:6)

Comrie (…) aspects are different ways of viewing the internal temporal constituency of a situation. (1976:3, prema Holt 1943)

Dowty (…) It is because of this intricate interaction

between classes of verbs and true aspect markers that the term aspect is justified in a wider sense to apply to the problem of understanding these classes of verb as well, and it turns out to be this same classification of verbs which is the subject of the Aristotelian categorization. (1979:52)

(Dowtyjevo poimanje aspekta razlikuje se od aspekta kao gramatičke kategorije, ali i od aktionsarta kakav je opisan u većini definicija.)

Johnson Verb aspect involves reference to one of the

temporally distinct phases in the evolution of an event through time. (…) that an event is said to evolve through a series of temporal “phases”. One of the temporal phases is the actual time of the event itself, inclusive of its end-point. (1981: 152)

The aspect class of a verb is the lexical classification of the verb, which determines which part of a complex event is the basic denotation of a verb stem. (…) The aspect class of a verb might be modified by the aspect form of the verb.

32

(…) we will use the term aspect to refer to the way a speaker (or writer) chooses to present a situation in relation to deictic time, provided that the language offers a systematic way to express the choice in question (1979:39)

Platzack (…) aktionsart has to do with the inherent temporal constitution of a situation, independent of deictic time (i.e., time in its relation to speaker or hearer), (…) (1979:39)

Dahl (…) some languages distinguish different

morphological forms of the same lexeme, called ‘aspects’, according to the context in which the verbs are used (1985:26-27)

Verb lexemes differ as to their ‘Aktionsart’, or ‘inherent aspectual meaning’ (…) (1985:26-27)

30 „Aspekt je u ruskome gramatička kategorija koja se izražava u sposobnosti, štoviše nužnosti da se svako izraženo stanje stvari navede kao cjelovito shvaćen zatvoren događaj ili pak kao događaj bez tog obilježja cjelovitosti i unutarnje zatvorenosti.” 31 „Vrste aktionsarta (lat. Actions verbi) u ruskome su općenita značenja glagola, koja se odnose na način odvijanja neke radnje, tvore se od zadanoga osnovnoga glagola, a karakteriziraju ih formalna obilježja (prefiksi, sufiksi, izmjena glasova i akcenata). Načini vršenja glagolske radnje postoje uvijek samo u jednom aspektu i stoga su „nepareni“. Tako se razlikuju od određenih prefigiranih glagola, koji se javljaju u više aspekata.” 32 Johnson (1981) razlikuje tri aspekta: completive (perfective), imperfective, perfect.

32


(…) Aktionsarten are lexical, pertaining to classes of verbs of lager expressions. (1991:148)

Binnick Aspect is grammatical. Virtually any Slavic verb may have either perfective or imperfective stems. It is an obligatory category of the Slavic verb and pervades the system of tense and aspect. (1991:148)

Smith Aspect concerns the temporal organization of

situations and temporal perspective. The aspectual meaning of a sentence results from interaction between two independent aspectual components, situation type and viewpoint. Both are realized in linguistic categories. (1997:xiv)

Iz definicija i napomena te iz onoga što je rečeno u povijesnome pregledu, vidljivo je

da različiti aspektolozi katkada vrlo različito shvaćaju aspekt. Ipak se može govoriti o

nekoliko osnovnih pretpostavka na kojima se zasnivaju navedene i druge definicije. Jedna je

od njih da se u definicijama jasno razlikuju dvije različite, ali povezane jezične kategorije –

aspekt kao gramatička kategorija i aktionsart kao leksička, koja se najčešće izražava pomoću

prefiksa i sufiksa. Danas se ova, izvorno Agrellova, podjela može smatrati općeprihvaćenom,

premda tome nije uvijek bilo tako. Treća je, ovima srodna, ali sasvim zasebna kategorija,

inherentno značenje glagola. To je također leksička kategorija na čiji je važan značaj ukazao

Vendler. Važno je upozoriti da se ove kategorije, premda konceptualno jasno definirane i

odvojene, terminološki često isprepliću pa se pod, na primjer, aspektom katkada smatraju

inherentno značenje glagola (npr. Dowty) ili sintaktički aspekt, tj. aspektnost (Verkuyl).

Također se, na primjer, aktionsartom katkada naziva i Vendlerova klasifikacija, ali se tim

terminom još češće označavaju glagoli izvedeni prefiksacijom ili sufiksacijom.

U novije vrijeme prevladava pretpostavka o postojanju više vrsta aspekta ovisno o

tome na koje se načine može izražavati u različitim jezicima. Najčešće se razlikuju leksički

aspekt (aktionsart) i gramatički (gramatičko-morfološki) aspekt, sve češće i sintaktički aspekt

(aspektnost). Katkad se govori o jednome aspektu, ali o većem broju aspektnih opreka (npr.

Comrie, Dahl). Postoje podjele i na analitički, sintaktički, leksički i imanentni aspekt

(Hewson i Bubenik 1997). O vrstama se aspekta i podjelama podrobnije govori niže.

Sljedeća je pretpostavka, sve češće prisutna u aspektološkim istraživanjima,

razlikovanje sintaktičkoga aspekta (aspektnosti) i morfološkoga (gramatičkoga)33 aspekta.

Važan je značaj ove pretpostavke u tome što naglasak pomiče s glagola na predikat i njegove

argumente, odnosno na čitavu rečenicu. Zahvaljujući tako promatranomu aspektu, lakše je

pronaći vezu između, na primjer, germanskih i slavenskih jezika, odnosno uvidjeti da je 33 Tradicionalan je naziv gramatički. Međutim, u opreci zapravo stoje morfološko i sintaktičko, a obje su kategorije gramatičke.

33


morfološki aspekt samo jedan od mogućih načina izražavanja opće jezične kategorije koja se

naziva aspektom, aspektnim sustavom, aspektnošću i sl. Najčešće se naziv općejezične

kategorije podudara s jednom od svojih podvrsta (npr. aspekt je nadređeni pojam, a čine ga

aspekt i aspektnost)34.

Značajnu ulogu u aspektnim sustavima, uz gramatička obilježja, vrše i leksičke

značajke ponajprije glagola, jer glagol je aspektno središte rečenice (Smith 1997:36). Stoga su

i aktionsart (leksički aspekt) i inherentno glagolsko značenje neizbježan dio svakoga

aspektnoga sustava35.

Ovisno o tome gdje se i kojim sredstvima izražava aspektnost, aspektolozi se načelno

dijele na one koji smatraju da je to značajka (isključivo) glagola (uglavnom aspektolozi

slavenske tradicije) i one koji smatraju da se aspektnost ostvaruje u širem kontekstu – u

glagolskoj frazi, predikatu i njegovim argumentima ili rečenici (aspektolozi zapadnjačke

tradicije, npr. Platzack, Verkuyl, Filip, Dahl, Schoorlemmer itd.).

2.2.2. ODNOS GLAGOLSKOGA VREMENA I ASPEKTA

36Premda se obično tvrdi da su aspekt i glagolsko vrijeme kao termini odvojeni još u

19. stoljeću, neosporna je činjenica da se katkada te dvije kategorije još uvijek isprepliću i da

većina aspektoloških studija započinje njihovim definiranjem s naglaskom na međusobnim

34 Da bi se izbjegle nejasnoće, u ovome će se radu preuzeti kombinacija termina Carlote S. Smith i Maaike Schoorlemmer – općejezična kategorija naziva se aspektnim sustavom, a njezine su podvrste (gramatičko-morfološki) aspekt i aspektnost (sintaktički aspekt). Međutim, teško je izbjeći da se kao nadređeni termin ne rabi ili aspekt ili aspektnost, jer termin aspektni sustav označava konkretne ostvaraje u jezičnome sustavu, a kao općejezična značajka aspekt/aspektnost je apstraktan pojam. Budući da je aspektnost prisutna u svim jezicima, a aspekt samo u onima u kojima je morfološki obilježen gramatičkim morfemima, aspeknošću će se u ovome radu katkada nazivati i općejezična značajka. Termin aspekt ostaje rezerviran za gramatičko-morfološki aspekt, a kao takvoga ga u tom slučaju može zamijeniti i hrvatski naziv glagolski vid, jer je kao jezična kategorija obilježena gramatičkim morfemima značajka isključivo glagola. To se, dakako, odnosi na hrvatski, a u slučaju švedskoga to se tek treba potvrditi ili osporiti. 35 Premda mnogi aspektolozi glagolima koji izražavaju aktionsart nazivaju samo one prefigirane glagole koji se ne mogu sekundarno imperfektivizirati te stoga ostaju neupareni, u ovome će se radu takvim glagolima smatrati i oni prefigirani glagoli koji imaju svoj aspektni par, ali je prefiks utjecao na promjenu značenja polaznoga jednostavnoga glagola. Inherentno glagolsko značenje također nije zadovoljavajući termin, ali je teško pronaći odgovarajući zamjenu iz koje bi odmah bilo vidljivo o čemu je riječ. U ovome se radu tim terminom označavaju osobine glagola prema Vendlerovoj klasifikaciji, a termin se primjenjuje i na jednostavne glagole. 36 Katkada se, unatoč prethodnoj napomeni da će se u ovome radu općejezična kategorija nazivati aspektnošću, u istome smislu rabi termin aspekt. To je posebice slučaj kada se govori o povijesti aspektologije, jer se, kao prvo, prije upravo termin aspekt rabio u tom značenju, a često nije bio odvajan od leksičkoga, a pogotovo ne od sintaktičkoga aspekta. Aspektnost i kao opći pojam i kao sinonim za sintaktički aspekt razvili su se u novije vrijeme i čini se neodgovarajućim rabiti ih u prikazu starijih definicija i pristupa.

34


razlikama. Posebno se to odnosi na razlikovanje i nužno odvajanje temporalne kategorije

perfekta i aspektne perfektivnosti. Njihova međusobna povezanost, s druge strane, nije

sporna.

Glagolsko vrijeme i aspekt dva su različita načina prikazivanja radnji u vremenu

(Hewson i Bubenik 1997:2). To su složene mentalne konstrukcije i nije ih lako definirati, a

mnogi su pokušali. Prema Comrieu (1976) razlika je između aspekta i glagolskoga vremena u

tome što je glagolsko vrijeme deiktička kategorija, dakle, smješta situaciju u vrijeme, najčešće

u odnosu prema sadašnjosti ili prema drugim situacijama:

Aspect is not concerned with relating the time of the situation to any other time-point, but rather with the internal temporal constituency of the one situation” (1976:5).

Jedan se od najzanimljivijih odnosa, prema Comrieu, između aspekta i glagolskih

vremena pojavljuje kada je neki aspekt ograničen na jedno ili više glagolskih vremena, a

glagolsko vrijeme najviše izloženo aspektnim razlikama je prošlo vrijeme. U mnogim

indoeuropskim jezicima razlika između aorista i imperfekta postoji samo u prošlome vremenu

i nema odgovarajuće razlike u drugim vremenima (1976:71).

Prema Jakobsonu osnovna je razlika u tome što je glagolsko vrijeme deiktička

kategorija koja „characterizes the narrated event with reference to the speech act”, a aspekt

označava radnju, tj. događaj „without the reference to the speech act” (1984:45). Slično je kod

Dahla: „...tenses are typically deictic categories, in that they relate time points to the moment

of speech. Aspects, on the other hand are non-deictic categories” (1985:25). Valin kaže:

This common feature by which one can always, despite different states of definition, recognize grammatical aspect, is, here as elsewhere, the setting up of a distinction involving, not the time that contains the event, but the time contained in the event. This opposition between a universe time which contains and an event time which is contained – an opposition which corresponds to a difference not of nature (time is always time), but of position (time in the position of container and time in the position of content) – is the key to all problems concerning grammatical aspect. (1975:133)

Smith (1997) naglašava kako i aspekt i aspektnost sadrže obavijesti o temporalnosti

situacije u smislu da označavanju njezin početak, kraj, promjenu stanja ili trajanje. Međutim,

takvu temporalnost treba razlikovati od vremena u koje je smještena radnja37. Obje su vrste

temporalnosti, međutim, povezane:

37 Smith rabi termin temporal location.

35


Aspect is the semantic domain of the temporal structure of situations and their presentations. (Smith 1997:1)

Vrijeme u tome smislu i aspekt komplementarni su temporalni sustavi. Prvi smješta

situaciju u vrijeme, a drugi određuje unutrašnju temporalnu strukturu situacije. Vrijeme je

jednostavna, neograničena dimenzija konceptualno analogna prostoru (1997:57-58). Vremena

i situacije smješteni su u dijelove intervala u odnosu na „stvarno vrijeme” ili „vrijeme

govora”. Budući da je vrijeme jednostavna dimenzija, broj je mogućih odnosa među

situacijama malen. Situacije se mogu pojavljivati u sekvencama ili se mogu preklapati u

potpunosti ili djelomično (1997:68). Glagolsko vrijeme i prilozi zajedno označavaju

vremensku točku, a glagolsko vrijeme je gramatička kategorija vidljiva u nizu glagolskih

nastavaka ili drugih glagolskih oblika. Neki jezici imaju glagolska vremena koja označavaju

prošlost, sadašnjost i budućnost, neki označavaju samo razliku između prošlosti i ne-prošlosti,

a neki razliku između sadašnjosti i ne-sadašnjosti. Neki jezici uopće nemaju gramatičku

kategoriju glagolskoga vremena, pa se u tim jezicima aspekt odnosi na uvijek iste vremenske

točke (1997:58).

Smith, kao i mnogi drugi, posebno naglašava važnost razlikovanja perfektivnoga

aspekta i perfekta (1997:62). Premda im naziv potječe od iste latinske riječi (perfectus), tim se

terminima označavaju dvije povezane, ali ipak različite jezične kategorije. Perfektom se

najčešće označavaju konstrukcije koje imaju određeno temporalno i aspektno značenje,

neovisno o tome uključuju li i glagolsko vrijeme ili ne. Perfektivan aspekt odnosi se samo na

aspektnu značajku.

Općenito govoreći, aspekt i glagolsko vrijeme povezane su, ali istovremeno odvojene

jezične kategorije. Promotri li se jezična povijest, jasno je da su određena glagolska vremena

izravno povezana s jednim aspektom (aorist i imperfekt u hrvatskome i drugim slavenskim

jezicima). Neosporna je također činjenica da je, na primjer, u hrvatskome imperfektivni

aspekt, češći i uobičajeniji u prezentu nego što je to perfektivni. Međutim, glagolsko je

vrijeme za proučavanje aspektnoga sustava nekoga jezika važno onoliko koliko su važne i

ostale značajke glagolske fraze, odnosno rečenice. Na primjer, govornici će hrvatskoga jezika

rečenicu

*Napišem.

prepoznati kao negramatičnu, jer je perfektivni aspekt u neskladu s prezentom. Međutim, u

određenim okolnostima, tj. širem kontekstu, rečenica može biti gramatički prihvatljiva:

Obično to napišem za dva sata.

36


Primjer pokazuje da perfektivan glagol može stajati i u prezentu, ali u određenome

kontekstu i s određenom promjenom u značenju (habitualnost). Uloga je glagolskoga vremena

u aspektnosti glagola važna, ali ne i presudna.

2.2.3. ASPEKT – ZNAČAJKA GLAGOLA ILI GLAGOLSKE FRAZE?

Osim što ne postoji jedinstvena i općeprihvaćena terminologija, razlike se u različitim

pristupima aspektu očituju i u određivanju toga čija je aspekt kategorija – glagola, glagolske

fraze, glagolskoga predikata i njegovih argumenata ili rečenice. Filip (1999), na primjer,

ističe da se može govoriti o dvije osnovne strategije za izražavanje aspekta: usredotočena na

glagol (verb-centered), kakva se ističe u slavenskim jezicima, i usredotočena na imenice

(noun-cetered), kakva se sreće od Verkuyla (1972) nadalje.

Pod terminom aspekt tradicionalno se najčešće smatra opreka

perfektivno:imperfektivno (PF:IMPF), koja se izražava flektivnim morfemima na glagolu ili

pomoću morfema s posebnim ulogama unutar glagolskoga sustava. Takav se aspekt naziva i

gramatički38 aspekt. Gramatičkim se aspektom često smatraju i progresivni oblici u

engleskome jeziku (be + -ing), a katkada i slični oblici u drugim jezicima (npr. hålla på (med)

att u švedskome jeziku39). U nekim se aspektnim klasifikacijama spominje jedna aspektna

opreka (PF:IMPF), u drugima nekoliko njih. S druge su strane, usko povezani s gramatičkim

aspektom, ali sasvim drugačije prirode, tzv. leksički aspekt, tj. aktionsart i inherentno

glagolsko značenje, koje podrazumijeva podjelu prema aristotelovsko-vendlerovskoj

klasifikaciji.

Smatra se da se u slavenskim jezicima donekle može govoriti o imperfektivnosti ili

perfektivnosti na razini glagola, međutim i tu postoje razilaženja. Filip (1999) smatra da čak

ni tako poimani aspekt nije vezan isključivo uz glagole ili glagolske konstrukcije, već je

izražen i u padežnim obilježjima imenica ili u različitim morfemima s izvorno lokativnim ili

partitivnim značenjem (1999:157). S proučavanjem aspekta na razini višoj od morfološke

sustavno se započelo sedamdesetih godina 20. stoljeća, a među aspektolozima ovoga smjera

38 Kad stoji u opreci prema terminu sintaktički aspekt, gramatički se aspekt u ovome radu naziva (gramatičko-) morfološkim. 39 U literaturi se govori o frazi hålla på att + infinitiv, međutim, trajanje radnje (imperfektivnost) se najčešće izražava frazama hålla på med att + infinitiv i hålla på och + infinitiv. Fraza hålla på + infinitiv češće ima suprotno, perfektivno značenje (‚zamalo/gotovo + infinitiv’; ‚početi + infinitiv’).

37


istakao se Verkuyl (1972, 1993), koji pretpostavlja da se aspektnost očituje u predikatu i

njegovim argumentima te da postoji izravna povezanost između (ne)određenosti imenskih

fraza i perfektivnosti, tj. imperfektivnosti (slavenskih) glagola. Od tada se aspekt proučava na

razini rečenice, barem u jezicima u kojima nije izražen gramatičkim morfemima kao što je to

u slavenskim jezicima.

S obzirom na novi pristup u proučavanju aspekta i aspektnosti, pojavile su se i nove

poteškoće u definiranju termina, pa se uz stare, pojavljuju i nove terminološke poteškoće.

Problem je donekle riješen tako da se gramatičko-morfološki aspekt najčešće naziva

aspektom, a aspekt izražen na sintaktičkoj razini aspektnošću (Verkuyl 1993, Schoorlemmer

1995).

2.2.4. VRSTE ASPEKTA

Većina se aspektologa 20. i 21. stoljeća barem u nekoj mjeri oslanja na Agrella i

prepoznaje dvije vrste aspekta – gramatički i leksički – neovisno o tome kako ih pojedini

autori nazivaju. Neki smatraju da je ovakva podjela nedostatna i govore o više od dvije vrste

aspekta. Koliko su zapravo različite vrste aspekta zaista aspekti, upitno je.

U Comrievu (1976) se radu razlikuje pojam semantičkih aspektnih razlika i aspekta.

Pod semantičkim aspektnim razlikama podrazumijevaju se opreke perfektivno:imperfektivno

(PF:IMPF), habitualno:trajno (HAB:KONT) i progresivno:neprogresivno (PROG:NEPROG) (v. Slika

1, str. 25), neovisno o tome jesu li te razlike u nekome jeziku gramatikalizirane ili

leksikalizirane (1976:7). Termin je aspekt (tj. aspekti), s druge strane, rezerviran za

gramatičke kategorije koje mogu biti izražene flektivnim morfemima ili perifrazom. Premda

ih navodi u množini, Comrie ne imenuje različite aspekte. To su različiti načini

gramatikalizacije navedenih semantičkih opreka, ali nije sasvim jasno čini li svaki par opreke

aspekt. Comrie samo neke od semantičkih razlika izričito naziva aspektima: perfektivan i

imperfektivan aspekt, progresivan aspekt, a aspektom smatra i perfekt (premda i sam izražava

sumnju u to treba li ga zaista smatrati aspektom (1976:52)). Uz semantičke opreke i aspekte,

Cormie razlikuje i situacije: telične, atelične, durativne, trenutačne, semelfaktivne itd.

Implicitno, govoreći o tome tek u jednoj bilješci, Comrie priznaje razliku između leksičkoga

(aktionsarta) i gramatičkoga aspekta.

38


Dahl (1985) također preuzima Agrellovu podjelu na gramatički aspekt i aktionsart, pa

se može reći da razlikuje gramatički i leksički aspekt. Unutar kategorije (gramatičkoga)

aspekta, Dahl razlikuje aspektne kategorije od kojih neke dolaze kao opreke (PF:IMPF), druge

samostalno – progresivnost, habitualnost i dr.

Dowty (1979) preuzima Vendlerovu klasifikaciju glagola smatrajući da označava

aspektne kategorije s čime se ne slaže Verkuyl (1993) smatrajući da u Vendlerovoj

klasifikaciji nema ništa aspektno:

(...) the implication that each of his [Vendler's, op.a.] lexical classes can be used in the theory of aspectuality constitutes a setback. (...) In my view, these two things cannot be married as they are incompatible: if aspect formation is a process at a structural level it is hard to see how a lexical division can be maintained. (1993:33)

Prema Verkuylu (1972, 1993) razlika između gramatičkoga aspekta i druge leksičke

kategorije, uz inherentno značenje glagola, aktionsarta, nema značajniju teorijsku ulogu, već

se i jedna i druga kategorija mogu promatrati u okviru pojma aspektnosti (1993:11). On

razlikuje unutrašnji (inner) od vanjskoga (outer) aspekta pri čemu unutrašnji aspekt

podrazumijeva odnos između glagola i njegovih argumenata (1993:14), a vanjski je aspekt

ostvaren gramatičkim, tj. morfološkim sredstvima.

Ni Schoorlemmer (1995) aspektom ne smatra leksičke kategorije, već samo

gramatičko-morfološki i sintaktički aspekt. Leksički aspekt (aktionsart) ima značajnu ulogu u

aspektnosti rečenice, ali sam po sebi nije aspekt:

If aspect were a lexical feature there seems to be no reason why it should derive pairs of verbs that only differ in aspect value. (Schoorlemmer 1995:88)

Slično kao Schoorlemmer aspekte kategorizira Smith (1997). Ona kaže da aspekt

funkcionira kao leća kamere – čini predmete vidljivima primatelju, a u slučaj aspekta

predmeti su situacije (1997:61). Premda se služi drugačijom terminologijom, može se reći da

Smith razlikuje gramatičko-morfološki (viewpoint aspect) i sintaktički aspekt (aspektnost kod

Schoorlemmer, situation type ili situacijski aspekt kod Smith). Gramatički se aspekt izražava

pomoću gramatičkih morfema povezanih s glavnim glagolom u rečenici. Taj morfem može

imati isključivo aspektnu ili aspektnu i leksičku ulogu. U analizi aspektnih sustava, međutim,

uz sam aspekt u obzir treba uzeti i vremensku točku izraženu glagolskim vremenom,

prilozima ili modalnim glagolima (1997:66).

39


Smith razlikuje perfektivan, imperfektivan i neutralan aspekt. Svaki aspekt ima

konzistentno semantičko značenje za jezik u kojem se pojavljuje. Neutralan, morfološki

neobilježen aspekt imaju rečenice bez eksplicitnoga aspektnoga morfema. Osnovna je razlika

među aspektnima koliki odsječak situacije čine vidljivom. Perfektivan aspekt označava

situaciju u njezinoj sveobuhvatnosti uključujući njezin početak i kraj. Postoje neobilježeni i

obilježeni perfektivni aspekt, što se razlikuje od jezika do jezika. Imperfektivni aspekt

označava dio radnje, interval koji isključuje početak i kraj. Neobilježeni imperfektivni aspekt

odnosi se na interval koji je sadržan u samoj situaciji. Najčešće su vrste imperfektnoga

aspekta opći imperfektivni aspekt i progresiv. Dok se prvi može pojaviti sa svim vrstama

glagola, drugi se pojavljuje samo s nestatalnima. Neutralni aspekt uključuje početnu točku i

barem jednu razinu situacije.

Borik (2002) razlikuje dvije vrste koje se, radi lakšega snalaženja, mogu nazvati

teličnošću (kod Borik telicity aspect) i gramatičko-morfološkim aspektom (viewpoint aspect).

Po uzoru na Verkuyla (1993), Borik teličnost definira kao unutrašnji aspekt (inner aspect),

dakle kao odnos glagola i njegovih argumenata, tj. sintaktički aspekt, a gramatičko-

morfološki aspekt kao vanjski (outer aspect). Teličnim se aspektom, koji Borik naziva i

predikacijskim aspektom (predicational aspect), izražava opreka teličan:ateličan (T:AT), a

gramatičko-morfološkim se mogu izražavati čak tri različite opreke: PF:IMPF, PROG:NEPROG i

perfekt:ne-perfekt (2002:2).

Čini se katkada, zbog neujednačene terminologije, da se istim terminom nazivaju

različite pojave, međutim, tome najčešće nije tako. Različitim se terminima nazivaju iste

jezične pojave, što je ukratko sažeto u MacDonald (2006):

Aspect is a term that has been used in linguistics to refer to (at least) two distinct domains of study. We can refer to these two domains respectively as inner and outer aspect (Travis 1991), situation and viewpoint aspect (Smith 1991), or lexical and grammatical aspect. This is a study of the syntactic nature of inner aspect. Intuitively, inner aspect is the study of the way in which a predicate describes an event. Minimally, the event can be described either as possessing an endpoint or as not possessing an endpoint. (...) Outer aspect has morphological manifestations that inner aspect does not. Outer aspect is not affected by the nature of the internal argument, inner aspect is. These are just two examples to show that these two domains are distinct. (2006: 8-9)

Drugim riječima, unutrašnji se aspekt ostvaruje kao opreka T:AT, a vanjski kao

gramatičko-morfološka kategorija, gdje su nositelji aspektnoga značenja najčešće flektivni

morfemi.

40


I dok Verkuyl, Smith, Schooerlemmer i drugi navode dvije vrste aspekta, neki

jezikoslovci govore o čak nekoliko vrsta (npr. Hewson i Bubenik (1997) razlikuju četiri

aspekta prema odnosu aspekta i glagolskoga vremena: izvedbeni (performative), progresivni

(progressive), retrospektivni (retrospektive) i prospektivni (prospektive), a svaki može biti

obilježen kao prošlost ili ne-prošlost (1997:12)). Međutim, moguće je govoriti i o samo

jednome aspektu, aspektu kakav se pojavljuje u slavenskim jezicima (gramatičko-morfološki),

ali o nekoliko načina izražavanja aspektnosti – pomoću aspekta (gramatičkih morfema),

aktionsarta (leksičkih elemenata) ili predikatnoga skupa, tj. strukture rečenice. Takav pristup

prihvaćen je u ovome radu.

2.2.5. ASPEKTNE OPREKE

2.2.5.1. OPREKA PERFEKTIVNO:IMPERFEKTIVNO

Opreka PF:IMPF smatra se prototipnom aspektnom oprekom. Jasno je izražena u

slavenskim jezicima, u kojima je morfološki obilježena flektivnim morfemima i/ili afiksima.

Podrazumijeva pojavljivanje glagola različitoga glagolskoga vida, a iste semantičke

vrijednosti u parovima, npr. kupiti – kupovati, razmisliti – razmišljati i sl. Aspektnim

parovima smatraju se i parovi kao što su pisati – napisati, a često i parovi koji se jasno

razlikuju ne samo po aspektu nego i po značenju: pisati – ispisati, ići - stići itd. Premda je

postojanje ove aspektne opreke neupitno, nerazjašnjeno je koji glagoli mogu činiti vidske

parove. Jedina su vrsta parova u koje se ne sumnja da čine pravi vidski par oni parovi glagola

u kojima je imperfektivan član sufiksacijom izveden iz leksički i semantički istovjetnoga

jednostavnoga perfektivnoga glagola (kupiti – kupovati, razmisliti – razmišljati). Mnogi

aspektolozi samo ovu vrstu parova smatraju aspektnima, a samo sufiksaciju aspektnom

tvorbom (npr. Isačenko 1962, Filip 1999 itd.). Dio aspektologa smatra da postoje tzv. „prazni”

prefiksi, pomoću kojih se također mogu izvoditi aspektni parovi, jer oni ne mijenjaju osnovno

značenje glagola, već samo aspekt (npr. Forsyth 1970, Dahl 1985, Schoorlemmer 1995).

Takav je prefiks u hrvatskome, na primjer, na-. Parovi kao što su pisati – ispisati, ići – stići

nesumnjivo se razlikuju u aspektnoj vrijednosti, ali je također očigledno da imperfektivni član

nema u potpunosti isto značenje kao perfektivni. Dapače, navedeni se glagoli na isti način

mogu uparivati s drugim sličnim glagolima, npr. pisati – prepisati itd. U slučaju je nekih

41


jednostavnih nesvršenih glagola moguć čitav niz svršenih parnjaka: pisati – prepisati,

zapisati, ispisati itd. Često je moguće od tako dobivenih perfektivnih glagola tzv.

sekundarnom sufiksacijom izvesti nove imperfektivne članove pa se katkada govori i o

aspektnim nizovima s tri člana: pisati – prepisati – prepisivati, ići – stići – stizati i sl. Čine li

ovakvi parovi, tj. trojci zaista vidske parove, tema je mnogih aspektoloških rasprava već više

od jednoga stoljeća. Može se reći da je u novije vrijeme prihvaćeno tumačenje prema kojemu

su prefigirani članovi treće navedene skupine zapravo glagoli kojima je izražen aktionsart,

način vršenja radnje te stoga oni s jednostavnim glagolima ne čine pravi aspektni par premda

se razlikuju po aspektu. Pravim se aspektnim parovima, dakle, mogu smatrati samo oni u

kojima se članovi razlikuju isključivo po aspektu. Čak ni ovdje ne postoji jedinstveno

mišljenje, jer se katkada glagolima s izraženim aktionsartom („aktionsart glagolima”)

nazivaju samo oni prefigirani glagoli koji su neupareni (npr. pojesti – *pojedati)40.

Istina je da izvorni govornici slavenskih jezika čak i aspektne parove dobivene

prefiksacijom doživljavaju u opreci PF:IMPF. Također je, međutim, istina da takvi članovi para

imaju drugačije značenje od polaznoga jednostavnoga glagola. Neki stoga predlažu podjelu na

prave i naprave aspektne parove (npr. Gojmerac 1980).

Osim problema definiranja aspektnih parova, uz aspektnu se opreku PF:IMPF veže

problem definiranja imperfektivnosti, odnosno perfektivnosti, a s time je u uskoj vezi i

problematika obilježenosti.

2.2.5.1.1. OBILJEŽENOST I OPREKA PERFEKTIVNO:IMPERFEKTIVNO

Pojam obilježenosti u lingvistiku su uveli predstavnici Praške škole (Trubetzkoj,

Jakobson i dr.), a njime se opisuju odnosi među članovima jezičnoga sustava. Na različitim

jezičnim razinama pojedini jezični elementi nalaze se u oprekama pri čemu jedan član može

biti obilježen, a drugi neobilježen. Obilježeni je član opreke na neki način, morfološki ili

semantički, obilježen. Taj je član najčešće, premda ne uvijek, složeniji u svojoj strukturi od

svojega neobilježenoga para.

Članovi u opreci mogu stajati u različitim odnosima. Odnos među njima može biti

simetričan ili asimetričan. U simetričnome odnosu članovi opreke stoje ako su oba obilježena

40 U ovome se radu „aktionsart glagolima” smatraju složeni glagoli izvedeni od jednostavnih postupkom prefiksacije, neovisno o tome mogu li se dalje imperfektivizirati.

42


pozitivnim vrijednostima, ali označavaju suprotnost, na primjer muškarac – žena. Članovi su

u takvim oprekama jednako vrijedni, ni jedan se svojim značajkama ne ističe u odnosu na

drugi.

Dva su moguća asimetrična odnosa među članovima opreke. Privativan označava da

jedan od članova sadrži pozitivnu vrijednost A (+A), a drugi se može definirati odsutnošću te

vrijednosti (-A). U subordiniranome odnosu prema obilježenome članu stoji neobilježeni član

koji ne daje obavijesti o vrijednosti A.

Odnosi među oprekama mogu se prikazati na ovaj način (prema Borik 2002): Opreke

simetrične asimetrične + A : +B

privativna podređena +A : -A +A : +/-A

Teoriju je obilježenosti Jakobson (1932, 1957) primijenio na aspektnu razliku između

perfektivnih i imperfektivnih glagola u ruskome jeziku pri čemu je zaključio da članovi ove

aspektne opreke stoje u subordinativnome odnosu, a perfektivni je oblik obilježen. Perfektivni

član označava prisutnost nekoga svojstva A i obilježen je prefiksom, što znači da je

semantički i morfološki obilježen. S druge strane, imperfektivnost ne donosi obavijesti o

svojstvu A i nema prepoznatljiv prefiks, pa je stoga neobilježen (1957:136). Shematizirano se

to može prikazati kao kod Kučere (1981:179):

OBILJEŽEN = LZ (leksičko značenje) + α (‚razlikovno obilježje’)

NEOBILJEŽEN = LZ (bez indikacija o α, ili u nekim kontekstima -α).

Dahl (1985), za razliku od Jakobsona, smatra da su perfektivni i imperfektivni član u

simetričnom odnosu, jer se često ne može odrediti koji je član opreke obilježen:

In the case of PFV:IPFV (…) it seems rather to be typical situation that even in individual languages, we cannot choose one member of the opposition as being clearly marked. This is the reason why I have chosen to treat PFV:IPFV as an ‘equipollent’ opposition in the sense of European structuralism, although this term could be misinterpreted to imply that the two members of the opposition are equivalent, which is certainly too strong a statement. (1985:72)

Oba člana opreke, prema ovakvome opisu, donose pozitivne obavijesti o aspektu

situacije – perfektivan član, prema jednoj od definicija, o krajnjim točkama radnje,

imperfektivni o njezinim unutrašnjim stupnjevima.

43


Većina jezikoslovaca smatra da je perfektivan član obilježen u slavenskim jezicima,

no o vrsti odnosa među članovima mišljenja se razilaze. Za razliku od Jakobsona, Borik

(2002) smatra da je odnos među članovima PF:IMPF opreke privativan, tj. da se imperfekt

može opisati odsustvom značajki koji posjeduje perfektivan član. Borik je utvrdila postojanje

dvaju uvjeta za perfektivnost, od kojih oba moraju biti zadovoljena da bi se perfektivnost i

ostvarila. Ako samo jedan od uvjeta nije zadovoljen, rezultat je imperfektivnost. Taj se

argument smatra dokazom da je riječ o privativnome odnosu41.

Neki jezikoslovci obilježenost shvaćaju na drugačiji način – ne (samo) kao gramatičku

i/ili semantičku obilježenost, već i u smislu toga što je u jeziku češće, uobičajenije, manje

specifično. Da bi ih razlikovao od gramatički obilježenih, Dahl (1985:19), nastavljajući se na

Comria, za takve neobilježene članove, koji nisu nužno neobilježeni stoga što, na primjer,

nemaju jasno vidljive morfeme koji ih razlikuju od drugih, nego stoga što su u određenoj

situaciji uobičajeniji i učestaliji, rabi engleski naziv „default”. Takvi se neobilježeni članovi,

dakle, izdvajaju prema svojoj uporabi. Nešto kasnije, pod utjecajem kognitivnih lingvista,

slično se tumačenje pojavljuje u Smith (1997):

(…) although people categorize things in more than one way, not all categories have the same cognitive status. This conclusion has interesting implications for the treatment of aspectual choice. I shall say that standard, basic-level choices are ‘unmarked’, while choices that depart from the standard are ‘marked’. This notion of markedness is related to that of the Prague School, but not identical to it. (Smith 1997: 11)

Smith smatra da se izbor aspekta temelji na kategorizaciji, a ne na gramatičnosti pa bi

stoga obilježenost aspektne opreke PF:IMPF trebalo promatrati upravo s toga stajališta.

Obilježen aspektni član najčešće je sasvim gramatičan, a postoje situacije kada je odabrani

aspektni oblik i negramatičan i uporabno obilježen. Ove mogućnosti ovise o morfološkome

inventaru pojedinoga jezika. Kao primjer Smith (1997:12) navodi primjer iz engleskoga:

a. The cake has been looking done for the last 5 minutes.

b. Peter is believing in ghosts these days.

Obje su rečenice gramatički obilježene – statičan glagol uporabljen je u progresivnome

aspektu. Međutim, takve su rečenice česte i smatraju se obilježenima, ali ne i negramatičnima.

41 Borik (2002) zaključuje, na temelju Verkuylove teorije, da je i opreka T:AT također privativne prirode, što

znači da se ateličnost može tumačiti kao [-teličan].

44


2.2.5.1.2. DEFINICIJE PERFEKTIVNOGA I IMPERFEKTIVNOGA ASPEKTA

Različito tumačenje odnosa među članovima katkada je povezano s različitim

definicijama perfektivnosti i imperfektivnosti. Kao i gotovo sve do sada spomenute

aspektološke kategorije, imperfektivni i perfektivni aspekt također predstavlja poteškoću s

obzirom na svoje jednoznačno definiranje unatoč tome što su razlike među njima intuitivno

sasvim jasne izvornim govornicima u čijim je jezicima opreka PF:IMPF jasno izražena.

Kao obilježena kategorija, perfektivnost je dio opreke koju je lakše definirati. Stoga se

u definicijama perfektivnosti jezikoslovci u načelu slažu. Osnovna je značajka svih definicija

perfektivnosti da perfektivan aspekt smatraju na neki način „ograničenim”:

(…) perfectivity indicates the view of a situation as a single whole, without distinction of the various separate phases that make up the situation (...)(Comrie 1976:16) A PFV verb will typically denote a single event, seen as an unanalyzed whole, with a well-defined result or end-state, located in the past. More often than not, the event will be punctual, or at least, it will be seen as a single transition from one state to its opposite, the duration of which can be disregarded. (Dahl 1985:78)

(...) while the perfect(ive) has punctual, iterative, and resultative uses. (Binnick 1991:156) Perfectives signal that the situation is viewed as bounded temporarily. Perfective is the aspect used for narrating sequences of discrete events in which the situation is reported for its own sake, independent of its relevance to other situations (Hopper 1982). It is thus often used to refer to situations that occurred in the past. (Bybee i dr. 1994:54)

The main semantic difference among aspectual viewpoints is in how much of a situation they make visible. Perfective viewpoints focus a situation in its entirety, including endpoints (...) (Smith 1997:62)

It may be proposed that what all perfective verbs share is the entailment that the denoted event (which itself may be a transition into an event, state or process) has run its whole ‘natural course’, and constitutes from this point of view an ‘integrated whole’. (Filip 1999:184)

Smatrajući da se imperfektivni aspekt može opisati pomoću odsustva pozitivne

vrijednosti koju posjeduje perfektivni aspekt, posebnih definicija imperfektivnosti kod nekih

autora nema (npr. Dahl 1985). Drugi imperfektivan aspekt definiraju na ove načine:

45


(...) while the imperfective pays essential attention to the internal structure of the situation (Comrie 1976:16) The imperfect(ive) has continual, habitual, and generic uses in many languages (...) (Binnick 1991:156)

Imperfective is treated (...) as the contrast partner of perfective, and thus views the situation not as a bounded whole, but rather from within, with explicit reference to its internal structure (...). In more concrete terms, an imperfective situation may be one viewed as in progress at a particular reference point, either in the past or present, or one viewed as characteristic of a period of time that includes the reference time, that is, a habitual situation. Imperfective forms are typically used in discourse for setting up background situations, in contrast with perfective forms (...). Imperfectives may be applicable to either past, present, or future time, as in Russian, or, more commonly, restricted to the past (...) (Bybee i dr. 1994:126) Imperfective viewpoints focus an interval that excludes endpoints; natural viewpoints include the initial point and at least one stage of a situation. (Smith 1997:62) Imperfective verbs have a range of contextually determined interpretations. The most frequently mentioned interpretations are the following four: a. on-going (‘progressive’ use) or incomplete (‘partitive’ or

‘conative’ use); b. completed events or events viewed in their entirety (‘perfective’

use); c. ‘general factual’ or ‘simple denotative’ use; d. iterated and habitual use. (Filip 1999:185)

Iz većeg je broja definicija vidljivo da se imperfektivni aspekt najčešće definira onime

što nije u odnosu prema perfektivnome (npr. Bybee i dr. 1994, Smith 1997 itd.) ili prema

ulogama koje mogu imati imperfektivni glagoli (izražavanje radnje u trajanju, učestale radnje

i sl.). Forsyth (1970) smatra da takva određenja imperfektivnosti nisu dovoljna, jer nisu

inherentna samome glagolu, iako su mu često pridodana, već ovise o kontekstu, ponajprije o

prisustvu odgovarajućih priloga (1970:4).

Budući da je aspekt važno promatrati u kontekstu, često se govori o kontekstualnim

značenjima perfektivnoga i imaperfektivnoga aspekta. Najčešća su kontekstualna značenja

perfektivnoga aspekta (Forsyth 1970):

a. promjena stanja (postojalo je staklo – razbio je staklo – staklo je razbijeno (razbio

je označava prijelaz između dva stanja)

46


b. rezultat ili posljedica radnje: otvorio je vrata – podrazumijeva da su vrata sada

otvorena

c. potpuna izvedba radnje i njezin rezultat preduvjet su za novu radnju: otvorio je

vrata i izašao

d. izražavanje dijelova radnje – pojava perfektivnih oblika jedan iza drugoga jasno

izražava da se radnja dogodila u nizu: ustao je, umio se, obukao...

Slična značenja navodi i Rassudova (1975, prema Binnick 1991:155):

a. concrete-factual (stvarno-činjenično, određeno): Ponovio mi je pitanje.

b. aggregate (iterativno): Ponovio je pitanje nekoliko puta.

c. graphic-exemplary (oprimjerujuće, ne odnosi ni na koju stvarnu epizodu): Ako ne

razumijete objašnjenje, ponovit ću vam ga bilo kada.

Za imperfektivni aspekt Rassudova navodi ova kontekstualna značenja :

a. concrete-processual (kontretno-procesuralno, durativno): Djevojka je sjedila i

čitala.

b. indefinite-iterative (neodređeno-iterativno, habitualno): Katkada bih ponovo

iščitavala pisce koje volim.

c. general-factual (općečinjenično): Jeste li čitali tu priču?

Za razliku od Rassudove, Forsyth ne navodi kontekstualna značenja imperfektivnih

oblika smatrajući da broj uloga koje oni imaju nije konačan, odnosno da imperfektivni glagoli

mogu imati sve one uloge koje ne mogu imati perfektivni. Iz toga je vidljivo da Forsyth

opreku PF:IMPF promatra kao privativnu. On, dapače, imperfektivne oblike smatra

neaspektnima, jer su u njima sadržane samo dvije značenjske sastavnice – leksička i osnovna

gramatička (vrijeme i način). Perfektivni oblici, s druge strane, imaju tri značenjske sastavnice

– leksičku i dvije gramatičke (vrijeme/način i aspekt). Aspekt pri tome nije ovisan o kontekstu

ili prisustvu priloga, već je sadržan u samome glagolu, tj. nastaje prefiksacijom neaspektnoga

(imperfektivnoga) glagola (Forsyth 1970:15).

Comrie (1976:16-21) ukazuje na nekoliko pogrešnih tvrdnji o imperfektivnome i

perfektivnome aspektu koje su izrazito česte u literaturi. Prva je zabluda da perfektivni oblici

označavaju radnju kratkoga trajanja, a imperfektivni dugoga. Druga je da se isključivo

perfektivni aspekt opisuje kao situacija s ograničenim trajanjem (jer se i perfektivni i

imperfektivni aspekt mogu pojavljivati s prilozima koji označavaju ograničeno trajanje –

jedan sat, deset godina itd.). Nadalje, pogrešna je tvrdnja da se perfektivnim oblicima

izražava završenost radnje pri čemu se misli na sam kraj radnje. Perfektivna radnja izražava

47


cjelovitu radnju, ali završna točka nije nužno naglašena. S tom je zabludom povezana ona o

rezultativnosti perfektivnih oblika. Neki perfektivni glagoli, zaista izražavaju rezultativnost

(npr. nagovoriti), ali nikako ne svi. Posljednja je zabluda, smatra Comrie, da perfektivni oblici

izražavaju čistu i jednostavnu radnju pa se stoga mogu smatrati neobilježenim članovima

opreke.

Problem definiranja perfektivnoga i imperfektivnoga aspekta samo je jedan u nizu.

Terminologija je i ovdje često neujednačena ili neprecizna. Binnick (1991) smatra da se često

različite vrste opreka smatraju istovjetnima opreci PF:IMPF, a zapravo niti jedna se od njih u

potpunosti ne podudara s oprekom PF:IMPF (1991:154):

Perfective Imperfective non-progressive progressive semelfactive iterative punctuative habitual dynamic static transitory permanent

Prema Binnicku, ove opreke izražavaju drugačije vrijednosti i mogu se supojavljivati

u određenome jeziku i pri tome biti različito obilježene. One su neovisne jedna o drugoj.

2.2.5.1.3. MORFOLOŠKE ZNAČAJKE OPREKE PERFEKTIVNO:IMPERFEKTIVNO

Opreka PF:IMPF, tj. aspekt, usko je povezana s oblikom glagola. Kao što je već

nekoliko puta rečeno ranije, opreka PF:IMPF najčešće se smatra tipičnom aspektnom oprekom

gramatičkoga aspekta, dakle, aspekta koji je izražen gramatičkim morfemima. Međutim, ima i

drugačijih razmišljanja, prema kojima se aspekt ne može iščitati samo iz glagolskoga oblika,

već je za iščitavanje aspekta važan kontekst, ali i takvih prema kojima se aspekt može

izražavati i leksičkim morfemima.

Problematika je tvorbe aspektnih parova koji se temelje na opreci PF:IMPF još jedno

kontroverzno područje, pretežito slavenske, aspektologije, a usko je povezana s

problematikom definiranja i razlikovanja aspekta i aktionsarta, ali i pitanjima je li aspekt

flektivna ili derivacijska kategorija. Središnje je pitanje nastaju li aspektni parovi isključivo

sufiksacijom ili i prefiksacijom.

48


SUFIKSACIJA

Parovi nastali sufiksacijom smatraju se pravim i nedvojbenim aspektnim parovima.

Aspektnim sufiksima, kojih je znatno manje nego prefiksa, od perfektivnih se glagola izvode

imperfektivni, a samo jedan slavenski sufiks42 ima sposobnost perfektivizacije (-nu-). Upravo

se stoga aspektna sufiksacija često poistovjećuje s procesom imperfektivizacije.

Najprepoznatljiviji je slavenski sufiks za tvorbu imperfektivnoga aspekta -va-, kojim

se od jednostavnoga ili izvedenoga perfektivnoga glagola izvodi imperfektivni glagol:

kupiti – kupovati

zapisati – zapisivati

potpisati – potpisivati

zaraditi – zarađivati.

Ovako nastali aspektni parovi razlikuju se samo u aspektnoj vrijednosti dok su im leksičko-

semantičke značajke iste. Takvi se katkada nazivaju „pravim” aspektnim parovima43.

Premda se smatra da sufiksi nikada ne utječu na promjenu osnovnoga značenja glagola

već imaju isključivo gramatičku, imperfekivizacijsku ulogu (Dickey 2000:9), postoje sufiksi

za koje se kaže da, kao i neki prefiksi, utječu na značenje glagola tako da mijenjaju njegovo

osnovno značenje i opisuju na koji se način radnja vrši. Glagoli s takvim sufiksima također se

mogu smatrati „aktionsart glagolima” (Forsyth 1970). Takvim se sufiksom u hrvatskome

smatra semelfaktivni -nu- (viknuti, pljesnuti, skoknuti), dodavanjem kojega nastaju perfektivni

glagoli, a katkada i sufiksi kojima glagol dobiva iterativno ili habitualno značenje, rezultat

čega su imperfektivni glagoli.

PREFIKSACIJA

Dva su osnovna pristupa prefiksaciji u aspektologiji. Prema prvome, prefiksacija je

proces kojim nastaju perfektivni aspektni članovi, jer prefiksi utječu na promjenu aspekta

glagola, tj. imperfektivni glagol pretvaraju u perfektivni. Većina aspektologa s time u svezi

pretpostavlja postojanje tzv. „praznih” prefiksa, tj. prefiksa koji imaju samo aspektne, a ne i

42 Ovdje se -nu- naziva sufiksom kao što je uobičajeno u literaturi. Točnije bi bilo govoriti o infiksu. 43 Pravi aspektni parovi, osim sufiksacijom, mogu nastati i promjenama u glagolskoj osnovi, na primjer: stati – stajati, sjesti – sjediti ili se članovi međusobno razlikuju samo u naglasku: pògledati – poglédati.

49


leksičke značajke. Binnick (1991) i Schoorlemmer (1995), na primjer, smatraju da postoji

veći broj takvih prefiksa, drugi da ih je tek nekoliko. Prema drugome pristupu „prazni”

prefiksi ne postoje, a prefiksacija se ne može smatrati aspektnim procesom (Isačenko 1962,

Filip 1999). Pođe li se od takve pretpostavke, da su prefiksi isključivo leksičke jedinice i da

nemaju gramatičku ulogu, prefiksacija kao aspektna tvorba postaje upitna. Drugim riječima,

tvrdnja da je perfektivizacija, koja je nesumnjivo derivacijski proces, aspektna kategorija,

kontradiktorna je s definicijom aspekta kao gramatičke kategorije.

„Prazni” prefiksi

Postojanje ili nepostojanje praznih prefiksa tema je mnogih aspektoloških rasprava.

Prema nekima, prazni prefiksi ne postoje, jer svaki prefiks, u većoj ili manjoj mjeri, doprinosi

promjeni značenja osnovnoga glagola (npr. Filip 1999). Dio aspektologa smatra da je broj

praznih prefiksa malen (npr. Forsyth 1970), a katkada se spominje i samo jedan (najčešće

slavenski prefiks po-). Manji dio aspektologa tvrdi da praznih prefiksa ima mnogo (Binnick

1991, Schoorlemmer 1995).

Prema Forsythu (1970) „prazni” prefiksi mijenjaju samo aspekt glagola, dakle ne

utječu na promjenu značenja ishodišnoga imperfektivnoga glagola te se stoga mogu smatrati

aspektnim oznakama. Je li prefiks zaista prazan, utvrđuje se na temelju rezultata

imperfektivizacije prefiksacijom dobivenih perfektivnih glagola. Smatra se da se pomoću

„praznih” prefiksa dobiveni perfektivni glagoli ne mogu dalje imperfektivizirati, tj. da je

rezultat sekundarne imperfektivizacije u tome slučaju negramatičan oblik (Forsyth 1970):

pisati – napisati – *napisivati

jesti – pojesti – *pojedati

Filip (1999) smatra ovaj argument vrlo slabim jer je broj glagola koji se ne mogu

sekundarno imperfektivizirati ograničen i malen pa je i problem tih glagola marginalan i ne

rješava pitanje ostalih prefiksa i njihove uloge. Nadalje, smatra Filip, detaljnom se

semantičkom analizom može dokazati da svaki, pa i „prazni” prefiks utječe na semantičke

značajke glagola. Niz argumenata govori tome u prilog. Prvi je mogućnost sekundarne

imperfektivizacije, o čemu je bilo riječi. Drugi je argument da nema „praznih” prefiksa

postojanje nekoliko prefigiranih glagola koji se mogu upariti s polaznim imperfektivnim

glagolom (pr. pisati – napisati, prepisati, ispisati itd.). Treći je da perfektivni oblik u takvim

50


parovima zanemaruje dio značenja imperfektivnoga oblika. Na primjer, On piše romane, u

značenju ‚on je pisac’ ne može se izreći odgovarajućim perfektivnim oblikom.

Smith (1997:228) se donekle slaže s Filip u tome da „prazni” prefiksi nisu prazni, ali

smatra da ti prefiksi sadrže minimalan leksički sadržaj te da su oni u mnogočemu drugačiji od

ostalih „leksičkih” prefiksa koji nose više leksičkoga značenja. Glagoli prefigirani prefiksima

s „punim” značenjem obično se nazivaju glagolima koji su obilježeni s obzirom na aktionsart

(„aktionsart glagolima”)44.

2.2.5.1.4. AKTIONSART I ASPEKTNA TVORBA

Prefiksacija imperfektivnih glagola „praznim” prefiksima jedan je od mogućih načina

perfektivizacije. Drugi je način pomoću „leksičkih” prefiksa, dakle prefiksa koji utječu na

promjenu značenja imperfektivnoga glagola. Tako dobiveni glagoli mijenjaju leksičko

značenje glagola, ali najčešće i aspekt (Schoorlemmer 1995). Aspektna promjena pri tome je

nusproizvod leksičke prefiksacije, a ne njezin primaran učinak (Maslov 1961:167, prema

Dickey 2000, Forsyth 1970).

Glagolima obilježenima s obzirom na aktionsart („aktionsart glagolima”) najčešće se

smatraju glagoli koji su izvedeni pomoću prefiksa koji mijenjaju osnovno značenje glagola

tako da opisuju kako se radnja razvija ili odvija u određenim okolnostima:

The prefix may leave unaltered the basic meaning of the original verb (i.e. it still denotes exactly the same type of action) but indicate how that action develops or proceeds in particular circumstances (...) (Forsyth 1970)45

(...) [prefix] modifies it [basic meaning of a verb] in some way, usually with respect to time or intensity (Townsend 1975:118, prema Dickey 2005)

Rjeđe se pod tim nazivom misli na neuparene prefigirane glagole (Schoorlemmer

1995). „Aktionsart glagolima” ne smatraju se prefigirani glagoli u kojima prefiks u potpunosti

mijenja osnovno značenje glagola pa se značenje glagola više ne može dobiti iz zbroja

44 U ovome se radu i glagoli prefigirani „praznim” prefiksima u hrvatskome smatraju „aktionsart glagolima”, tj. smatra se da „prazni” prefiksi nisu sasvim leksički „prazni”. Prefiksi kao što su na- i po- također donose novo značenje jednostavnome glagolu, a to je rezultativnost. 45 Forsyth (1970) „aktionsart glagole” naziva procedural forms and nuances.

51


značenja njegovih sastavnica (Forsyth 1970, Dickey 2000). Takav je, na primjer, hrvatski

glagol ishoditi.

Prefiksi pomoću kojih nastaju aktionsart glagoli mogu se podijeliti prema svojemu

značenju, odnosno načinu na koji mijenjaju osnovno značenje glagola. Podjele se međusobno

više ili manje razlikuju. Forsyth (1970), na primjer, „aktionsart glagole” dijeli na46:

a) inciptives: izražavaju početak radnje (progovoriti, zapjevati)

b) absorptives: izražavaju potpunu posvećenost radnji (zaigrati se, zagledati se)

c) attenuatives: označavaju razvoj radnje do određene mjere (pozabaviti se)

d) terminatives: označavaju završetak radnje (dogorjeti, pročitati)

e) totalising: označavaju ukupnost radnje koja se vrši dio po dio (provježbati,

nabrati)

f) resultatives: izražavaju ostvarenje željenoga cilja ili izvedbu radnje do neželjenoga

ili apsurdnoga stupnja (naigrati se, dozvati)

g) duratives: označavaju razvoj radnje u vremenu – trajanje, simultanost i ponovno

pojavljivanje (prostajati)

h) comitatives, intermittent action: izražavaju radnju koju prati druga radnja ili je o

drugoj radnji ovisna – nastaju imperfektivni glagoli47.

Isačenko (1962) razlikuje čitav niz različitih „aktionsart glagola” od kojih Dickey

(2000) kao najvažnije ističe:

a) ingresivni – označava početak radnje (progovoriti, zapjevati)

b) evolutivni – označava da se radnja postupno pojačava do maksimalnoga intenziteta

(razbježati se, razvikati se)

c) delimitativni – označava da je radnja vremenski ograničena (poraditi, poigrati se)

d) rezultativni – označava da je radnja uspješno okončana (zakipjeti, popraviti)

Svaki „aktionsart glagol” pripada imperfektivnome ili perfektivnome aspektu. Može

se pojavljivati u aspektnom paru ili kao imperfectiva tantum, odnosno kao perfectiva tantum

(Isačenko 1962: 387), što je u skladu s tvrdnjom da „aktionsart glagoli” nisu samo oni koji

dolaze u aspektnom paru.

Premda se može činiti jasnom i logičnom, veza aktionsarta i aspekta, međutim, još je

uvijek kontroverzna i nedovoljno razjašnjena.

46 Za ruske primjere v. Forsyth 1970:20-25. 47 Ovo je značenje vidljivo samo u kontekstu i u hrvatskome nije uočljivo kao u ruskome. Za Forsythove ruske primjere v. Forsyth 1970:24.

52


2.2.5.1.5. FLEKSIJA ILI DERIVACIJA

Perfektivizacija nesumnjivo utječe na promjenu aspekta, ali i na leksičku promjenu

(Filip 1999:195). Stoga se postavlja pitanje je li aspekt flektivna ili derivacijska kategorija.

Andersson (1972), na primjer, imperfektivne i perfektivne oblike slavenskih jezika smatra

flektivnima. Prema Dahlu (1985) slavenska perfektivna i imperfektivna kategorija nisu

flektivne kategorije, nego derivacijske, ali su djelomično gramatikalizirane. Spencer

(1991:197) kaže da se može govoriti o flektivnoj morfologiji koja se ponaša kao derivacijska.

Da je perfektivizacija derivacijski proces dokazuje se nizovima glagola u kojima se

isti prefiks pojavljuje s različitim značenjima (npr. napisati (rezultativan) i nagledati se

(kumulativan)). Također, različiti prefiksi mogu se dodavati istome imperfektivnome glagolu

pri čemu svaki nosi novo značenje: ispisati, napisati, opisati, otpisati, potpisati, popisati,

prepisati, upisati, zapisati. Uz iznimku prefiksa na-, svi se ostali izvedeni glagoli jasno

semantički razlikuju od polazišnoga glagola pisati (prema Filip 1999:192).

Dodatni se argumenti da je riječ o derivaciji, a ne fleksiji mogu dobiti ako se usporede

jezici u kojima su aspektne oznake jasno gramatički izražene – na primjer, u engleskome i

francuskome (Filip 1999). Analizirajući aspektni par PROG:NEPROG primjećuje se da ne

postoji progresivni oblik već progresivnoga oblika (*John was being running), dok je

prisutnost više prefiksa u jednom glagolu rijetka, ali moguća i gramatična: pr. poisprepadati.

Također, prefiksi se pojavljuju s aspektnim sufiksom -va-: za-pis-i-va-ti. Nadalje, sufiks -va-48 uvijek označava glagol kao imperfektivan neovisno o tome sadrži li glagol prefiks ili ne.

Dakle, sama prisutnost prefiksa ne znači da je glagol perfektivan.

Da prefiksi, uz neospornu leksičku, imaju i gramatičku ulogu, Schoorlemmer (1995)

dokazuje načinom prilagodbe glagolskih posuđenica u ruskome. Glagolske su posuđenice

najprije dvoaspektne. U drugome stupnju prilagodbe osnovni oblik posuđenice zadržava

dvoaspektnost, ali se u razgovornome jeziku pojavljuje prefigirana inačica s perfektivnim

značenjem. U trećem stupnju osnovni glagol postaje isključivo imperfektivan, a prefigirana

inačica mu je perfektivan par:

1. osnova-PF/IMPF

2. osnova-PF/IMPF pref-osnova -PF

3. osnova-IMPF pref-osnova -PF

(Schoorlemmer 1995:88)

48 U hrvatskome se češće navode sufiksi zajedno s tematskim vokalom: -ava-, -iva-, -java-, -ijeva- itd. (v. 4.2.1.).

53


Čini se stoga razumnim zaključiti da aspektni oblici nastaju derivacijom, ali su tako

dobiveni oblici barem djelomično gramatikalizirani (Dahl 1985), jer uz primarno leksičko,

nose i gramatičko značenje aspekta. Kako su i gdje u prefiksima, koji su očigledno prvotno

leksički elementi, skrivena gramatička obilježja, jedno je u nizu neodgovorenih aspektoloških

pitanja.

2.2.5.1.6. ASPEKTNI PAROVI

Binarne opreke osnova su strukturalističkoga pristupa jezicima koji još uvijek

prevladava u opisima slavenskih jezika. U skladu s time i aspekt se prikazuje kao binarna

opreka perfektivnoga i imperfektivnoga aspekta.

U literaturi se često govori o pravim i lažnim aspektnim parovima, što je usko

povezano s pitanjem o aspektnoj ulozi prefiksa. Pravim se aspektnim parovima smatraju samo

parovi u kojima je značenje glagola istovjetno, a članovi se para razlikuju samo u aspektu.

Pravi su parovi, na primjer, kupiti – kupovati i potpisati – potpisivati. Lažnim, nepravim ili

pseudo parovima rjeđe se smatraju parovi sastavljeni od jednostavnoga imperfektivnoga i

perfektivnoga glagola prefigiranoga leksičkim prefiksom (pisati – potpisati), a najčešće se

takvim parovima smatraju parovi jednostavnoga imperfektivnoga glagola i perfektivnoga

glagola nastaloga prefiksacijom pomoću „praznoga” prefiksa (pisati – napisati). Kad se ne

smatraju nepravim parovima, parovi kao što je pisati – potpisati smatraju se sasvim

pogrešnima, jer potpisati čini pravi par s glagolom dobivenim sekundarnom

imperfektivizacijom – potpisivati. Katkada se, s druge strane, kaže da takvi glagoli čine

nizove od tri člana: pisati – potpisati – potpisivati.

Premda većina glagola u slavenskim jezicima dolazi u parovima utemeljenim na

opreci PF:IMPF, manji dio glagola nema svojega para. Jedan je dio takvih glagola dvoaspektan,

na primjer, ručati, dok su drugi ili imperfectiva tantum (putovati), što podrazumijeva

imperfektivni glagol bez svojega perfektivnoga para, ili perfectiva tantum (vidjeti), što se

odnosi na perfektivne glagole bez imperfektivnoga para.

Valjanost aspektnih parova može se provjeriti određenim testovima. Jedan je od njih

već spomenut, a zapravo je test za provjeru je li neki prefiks „prazan”. Glagoli prefigirani

„praznim” prefiksom ne mogu se dalje imperfektivizirati (Forsyth 1970), što bi se moglo

primijeniti i na provjeru aspektnih parova. Ako se prefigirani perfektivni glagol može

54


sekundarno imperfektivizirati, njegov je pravi par samo taj glagol nastao sekundarnom

imperfektivizacijom, a ne i polazni jednostavni glagol. Aspektna veza između jednostavnoga

glagola i sekundarnoga imperfektivnoga glagola nesumnjivo postoji (Forsyth 1970), ali je

prisutna i leksička promjena.

Maslov (1948, prema Forsyth 1970) je predložio drugačiji test za provjeru valjanosti

aspektnih parova. Ako se niz događaja u perfektivnome prošlome vremenu može izravno

„prevesti” u imperfektivni historijski prezent bez dodavanja novih leksičkih elemenata,

glagoli tvore aspektni par:

On je ustao, prišao prozoru i otvorio ga : On ustaje, prilazi prozoru i otvara ga.

Forsyth (1970) uz Maslovljev, predlaže i test pomoću modalnih konstrukcija u kojem

negativni oblik imperativa perfektivnoga glagola postaje imperfektivni:

Pročitaj to pismo : Ne čitaj to pismo.

Ako je takva preobrazba moguća, glagoli tvore aspektni par.

Isačenkov i Maslovljev zaključak (prema Forsyth 1970), koji su preuzeli i mnogi drugi

nakon njih, da pravi aspektni parovi zapravo ne postoje, protivi se jezičnoj stvarnosti. Izvorni

govornici, naime, glagole kao što su pisati – napisati doživljavaju i rabe kao leksički sinonim

i kao da je razlika među članovima para isključivo aspektna (1970:39). Stoga Forsyth

zaključuje da jedini kriterij za određivanje što je, a što nije aspektni par može biti uporaba, a u

tu svrhu mogu poslužiti i dva navedena testa (Maslovljev i Forsythov). Kao aspektni parovi

mogu se, dakle, prihvatiti i oni u kojima je perfektivan član prefigiran, a od njega ne može

nastati novi imperfektivni oblik. Uvjet je i da se taj prefigirani glagol rabi kao sinonim s

jednostavnim imperfektivnim oblikom iz kojega je izveden (1970:43).

2.2.5.2. OPREKA PROGRESIVNO:NEPROGRESIVNO

Opreka PF:IMPF smatra se karakterističnom za slavenske jezike. Ekvivalentnom u

nekim germanskim jezicima, posebno engleskome, često se smatra opreka progresivno:

neprogresivno (PROG:NEPROG). Odnosno, progresivnost se često poistovjećuje s

imperfektivnim aspektom, kao što se perfekt povezuje s perfektivnim. Progresivnost, kao ni

mnoge druge aspektne kategorije, nije jednoznačno definirana. Najčešće se govori o

progresivnosti u engleskome jeziku. Za ovaj je rad progresivnost nužno spomenuti stoga što

neki aspektolozi smatraju da je progresivnost prisutna u švedskome jeziku i izražava se

55


49konstrukcijom hålla på att + infinitiv (Dahl 1985). Progresiv u hrvatskome ne postoji, ali

mu je sličan imperfektivni aspekt.

I Comrie (1976) i Dahl (1985), kao i mnogi drugi, progresivnost smatraju jednom od

osnovnih aspektnih kategorija. Ostvaruje se, dakle, u opreci PROG:NEPROG, pri čemu je

progresivni član para obilježen, a neprogresivni neobilježen. Protivnici ove pretpostavke da je

progresivnost isto što i imperfektivnost upravo ovu činjenicu navode kao argument protiv, jer

je u slavenskim jezicima, obilježen perfektivni član, a ne imperfektivni (Binnick, 1991: 283).

Međutim, taj se argument teško može prihvatiti, jer u različitim jezicima nije nužno obilježen

perfektivan član (Dahl 1985, Smith 1997 itd.).

Za Comriea (1976) je progresivnost potkategorija imperfektivnosti (v. Sliku 1, str. 25),

koja često, u tradicionalnoj gramatici nije jasno razgraničena od nje pa se imperfektivnost i

progresivnost često poistovjećuju. Progresivnost je slična kontinuitetnosti (continuousness),

koja se može opisati kao imperfektivnost bez sastavnice habitualnosti (Comrie, 1976). Prema

Dahlu (1985) progresivnost ima određenih sličnosti s imperfektivnošću, ali se od nje ipak

jasno razlikuje. Prototipan kontekst za progresivnost je imperfektivan, ali za razliku od

imperfektivnosti, progresivnost nije usko povezana s glagolskim vremenima i može se

pojaviti u bilo kojem od njih. Za razliku od imperfektivnosti, progresivnost se rijetko

proširuje na habitualna značenja, a najčešće se rabi samo za dinamične situacije (Dahl,

1985:92).

Prema Kučeri (1983), ako aspekti

(...) have to do – not with localisation of some situation in time – but rather with a ‚temporal distribution or contour‘ (Hocket, 1958: 237) or ‚internal temporal constituency of a situation‛ (Comrie, 1976: 3), the so-called progressive vs. non-progressive opposition in English is surely an excellent candidate for aspectual status, with the perfect vs. non-perfect contrast a possible one. (1983:172).

Dahl (1985) je ustvrdio da se o progresivnosti, koja je najčešće obilježena perfirastički

pomoću pomoćnih glagola, može govoriti u dvadeset i osam od šezdeset i četiri proučavana

jezika te da je to kategorija karakterističnija za indoeuropske jezike. Njezino je prototipno

značenje kontinuitetnost, ali u, na primjer, engleskome jeziku ima, u usporedbi s progresivnim

oblicima u drugim jezicima, znatno širu primjenu (Comrie, 1976:33; Dahl, 1985:93). U

engleskome, naime, postoji niz specifičnih značenja koja se mogu izraziti progresivom, a koja

ne označavaju kontinuitetnost. Jedno je od njih mogućnost izražavanja trenutačnoga stanja

49 v. bilješku na str. 37

56


(contingent situation) kao u, na primjer, I am living in London (Comrie, 1976:38). U

švedskome se jeziku konstrukcijom koja se smatra progresivom hålla på (med) att + infinitiv

mogu izraziti tek neka značenja engleskoga progresiva.

Ako se prihvati Comrieva i Dahlova tvrdnja o progresivnosti kao aspektnoj kategoriji,

onda se također može govoriti o aspektu u švedskome jeziku. Međutim, područje je ovoga

rada suženo na aspektnu ulogu dvočlanih glagola, odnosno glagolskih čestica pa se o

progresivnosti neće podrobnije raspravljati osim kada je to nužno. Za ovaj rad također nisu

relevantne druge aspektne opreke koje se katkada navode u literaturi.

2.2.5.3. TELIČNOST

50Teličnost (telicity, boundedness), slično kao i termin aspekt, nije jednoznačno

definirana te postoje razlike u shvaćanjima teličnosti u prvome redu među jezikoslovcima

zapadne i onih istočne, tj. slavenske tradicije, ali i među aspektolozima iste tradicije. Često je

neprecizno definirana – postoje situacije koje u sebi sadrže točku završetka, i one koje ju ne

sadrže; i jedne i druge mogu se prikazati kao proces, ali su prve telične (završene, ograničene)

i ako se nastave, jednom će rezultirati konačnim završetkom; druge su atelične (nezavršene,

neograničene), i nemaju nužno točku završetka (npr. Comrie 1976, Kučera 1983). Krifka, koji

teličnost promatra iz perspektive formalne semantike i oslanja se na Vendlera, opisuje istu

pojavu s nešto više detalja:

(…) the crucial property that distinguishes telic from atelic actions or verbs is that the former require some time till they are completed. They have to reach a “set terminal point”, in Vendler’s words. But these descriptions also implicitly take account of the starting point. For example, Vendler compares run and run a mile, and says that if a person stops in between, then this person did run, but did not run a mile. Hence the same event, with the same starting point, is compared under two descriptions. This suggests that if a telic predicate applies to an event e, then it does not apply to a part of e that begins or ends at a different time. Avoiding talk about time points, we can characterize telicity as the property of an event predicate X that applies to events e such that all parts of e that fall under X are initial and final parts of e. (1998:9)

50 Teličnost (telicity) se u literaturi naziva još i measuring out ili aspectual delimitedness (Tenny 1989),

quantifization (Krifka 1992), terminativnost (Silić 1977) itd.

57


Premda je ovakva definicija najraširenija i, moglo bi se reći, općeprihvaćena, nailazi na

kritike. Najozbiljniji je prigovor da se govori o teličnosti situacija, a situacije su ontološka, a

ne jezikoslovna kategorija (Borik 2002). Borik zapravo upozorava na dva pristupa definiranju

teličnosti od kojih je prvi, upravo naveden, neprikladan za jezikoslovna promišljanja, a ipak je

često prisutan. Takav je pristup primijenjen u Verkuylovoj teoriji i pretpostavlja da telična

radnja, tj. situacija ima završnu točku (end-point), a situacije se ne bi smjele uzimati kao

polazište jezikoslovne analize. Predikat, s druge strane, sam po sebi ne može imati završnu

točku kao što to može situacija. U drugome pristupu, koji Borik naziva ‚homogeneity

approach’, i koji je prema njezinu mišljenju primjereniji, teličnost je sadržana u predikatima,

dakle, jezikoslovnim jedinicama, a analiza se temelji na svojstvu predikata da budu homogeni

u svojoj strukturi, na način kakav je opisan kod Vendlera (1967)51. Krifka (1998) tvrdi slično

– situacije se ne mogu opisati kao telične ili atelične, već je teličnost značajka predikatnoga

skupa:

(...) it is misleading to think that particular events can be called “telic” or “atelic”. For example, one and the same event of running can be described by running (i.e., by an atelic predicate), or by running a mile (i.e., a telic, or delimited, predicate). Hence the distinction between telicity and atelicity should not be one in the nature of the object described, but in the description applied to the object. This is similar to the way how we refer to objects: One and the same entity can fall under the predicates apples and two apples.”(Krifka 1998:9)

Zanimljivo je da Borik, premda u svojoj analizi aspekta u ruskome jeziku odbacuje

ontološki pristup u definiranju teličnosti, istovremeno pokušava objediniti dvije teorije

smatrajući da zapravo dopunjuju jedna drugu:

The synthesis of the two approaches, namely, Verkuyl’s compositional theory and the homogeneity approach, can both explain how a telic predicate is formed and provide the required diagnostics and the definition of telicity. (Borik 2002:38)

Pitanje je li teličnost značajka situacija ili predikatnih skupova, samo je jedno od

mnogih kojima se aspektolozi bave. Iz već rečenoga, vidljivo je da se dio definicija teličnosti

zadržava na razini glagola ili predikatnoga skupa, a dio ih prelazi granice jezikoslovnih okvira

i ulazi u područje logike i filozofije. 51 (…) running (…) goes on in time in a homogeneous way; any part of the process is of the same nature as the whole. Not so with running a mile or writing a letter; but they [predikatni skupovi ‘run a mile’ or ‘write a letter’, op.a] proceed to a terminus which is logically necessary to their being what they are. (Vendler 1967:101)

58


Opreka T:AT rabi se katkada, između ostaloga, za opreku PF:IMPF kako bi se izbjegli ti

problematični termini, koji se katkada miješaju s glagolskim vremenima perfektom i

imperfektom. Prema Dahlu (1981) opreka T:AT samo je jedno od imena za istu semantičku

razliku koja se može izraziti primjerima sing : make a chair, ride a bicycle : go to London itd.

Prvi članovi opreke dolaze s priložnim izrazom npr. dva sata (engl. for two hours), a drugi s

prijedložnim izrazom za dva sata (engl. in two hours) (slično i kod drugih: de Groot 1985:74,

prema Kabakčiev 1989, Verkuyl 1972, Filip 1999 itd.). Ovakve su se semantičke razlike, kaže

Dahl, pokušavale opisati još od vremena Aristotela i često su ponovo otkrivane i

preimenovane (1981: 80): energeia:kinesis (Aristotel), imperfektive:perfektive,

cursive:terminative, durative:nondurative, activity:accomplishment, atelic:telic itd. Razlike u

nazivlju dijelom su posljedica toga što neki aspektolozi razlikuju jednu (zapadnjačka

tradicija), a drugi dvije pojave (slavenska tradicija), od kojih jedna opisuje razliku između I

was writing s jedne strane te I was writing a letter i I wrote a letter s druge strane, a druga

razliku između I was writing i I was writing a letter s jedne te I wrote a letter s druge strane

(Dahl, 1981:81). I was writing označava situaciju koja traje i koja nema završnu točku. I was

writing a letter označava situaciju koja traje i koja ima impliciranu završnu točku (a letter). I

wrote a letter (označava trenutačnu završenu radnju, rezultat). Hrvatski bi ekvivalenti bili

Pisao sam (imperfektivna, atelična radnja), Pisao sam pismo (imperfektivna telična radnja) i

Napisao sam pismo (perfektivna telična radnja).

Kabakčiev (1989) smatra da se teličnost ipak ne može izolirati (samo) kao osnovna

značajka glagolskih predikata osim ako je izjednačena s perfektivnošću (morfološki

obilježenom ili ne) i ograničenošću (boundedness), koja podrazumijeva opću semantičku

značajku primjenjivu ne samo na glagole već i na imenice ili ako je izraženije povezana

upravo s nominalnim značajkama. Povezanost teličnosti i nominalnih značajki također se

ističe u radu Hane Filip (1999), prema kojoj je teličnost glagolskih predikata pod izravnim

utjecajem imenskih fraza. Ona ukazuje na iznenađujuće paralele između semantike

nominalnih fraza i glagolskih predikata i izravnu povezanost s osnovnim principima koji

upravljaju odnosom semantičke i sintaktičke strukture. Prema Filip, teličnost je neovisna o

semantici gramatičkoga imperfektivnoga ili perfektivnoga aspekta, dakle, nije samo drugi

naziv za opreku PF:IMPF. Slično tvrdi i Schoorlemmer (1995):

The aspectual system in Russian is complicated by the fact that in Russian the phenomena described by the two usages of the term ‘aspect’ are not equivalent; in other words it is not enough to know wetter a clause expresses an inherent end-point in order to know wetter the verb will be perfective or imperfective. Because of this

59


mismatch, different terms will be used for either phenomenon: the presence or absence of an inherent end-point will be referred to as telic vs. atelic aspectuality; the expression of one by grammatical means as perfective vs. imperfective aspect. (Schoorlemmer, 1995:77)

U svojoj definiciji aspektnosti Schoorlemmer se, kao i Filip, oslanja na Verkuyla

(1972, 1993)52, koji za svaku rečenicu, na temelju kombinacije glagola kao događaja ili

stanja, strukture njegovih argumenata, prirode argumenata i prisutnosti određenih

modifikatora u rečenici, izvodi aspektnosnu vrijednost [± telic] (prema Schoorlemmer

1995:78). Aspektnost je rečenični aspekt, aspekt gramatičko-morfološki, a aktionsart

leksički53. Slijedom teorije o aspektnosti pretpostavlja se da postoji veza između aspekta i

aspektnosti i to tako da se telične rečenice izražavaju perfektivnim glagolom, a atelične

imperfektivnim. Schoorlemmer (1995) je dokazala da u ruskom ta pretpostavka vrijedi samo u

jednome smjeru, tj. da se telične rečenice izražavaju perfektivnim aspektom, ali ne i obratno –

da se atelične rečenice nužno izražavaju imperfektivnim. Zapravo, za ruski je Schoorlemmer

utvrdila da postoje sintaktički čimbenici koji izvode imperfektivne glagole unatoč njihovoj

očitoj teličnosti. Stoga se, tvrdi ona, može govoriti o dvostrukoj kompozicionalnosti

(složenosti) u ruskome jeziku: jedan podsustav izvodi aspektnost, drugi aspekt. Da su aspekt i

aspektnost u ruskome dvije različite i odvojene aspektne domene potvrdila je i Borik (2002).

Prema Schoorlemmer, složena je aspektnost važna samo u onim slučajevima kada ne postoje

drugi izravno perfektivni ili imperfektivni okidači (1995:130). Aspekt je presudna kategorija

ruskih rečenica – aspektnost može biti nevažna ili neodređena, a aspekt ne. U ruskom aspekt

počiva na leksičkim značajkama aktionsart glagola (kod Schoorlemmer su to glagoli koji

nemaju svojih aspektnih parova), na prisutnosti čimbenika kao što su habitualnost ili telična

pretpostavka (imperfektni okidač), a na aspektnosti samo ako ne postoji ni jedno od

navedenoga. Općenito se može govoriti o barem dvije vrste teličnosti – inherentnoj i složenoj

(1995:131). Neke jezike, npr. ruski i hrvatski, obilježavaju obje vrste, dok je u drugima

prisutna, na primjer, samo složena aspektnost (švedski, njemački itd.).

Prema Verkuylu (1972, 1993) postoji nekoliko uvjeta da bi rečenica mogla biti telična,

odnosno atelična. Prvi se uvjet tiče izbora glagola. Glagoli mogu biti [+ADD TO], što znači da

glagol nije statičan, da izražava određena svojstva u vremenu i prostoru, ili [-ADD TO], što je

52 U Verkuylovim se radovima teličan naziva terminativan (terminative), a ateličan je durativan (durative). Postoje i drugi nazivi: npr. kod Krifke se teličan naziva kvantitivan (quantizied). 53 Schoorlemmer aktionsart naziva leksičkim aspektom jer je tako uvriježeno u aspektološkoj tradiciji, ali sama ovu kategoriju ne smatra aspektom, već kategorijom koja je s aspektom i aspektnošću povezana, ali sama po sebi to nije (1995:88). Taj je stav prihvaćen i u ovome radu.

60


54oznaka za statičan glagol . Telična rečenica zahtijeva [+ADD TO] glagol, a atelična [-ADD

TO]. Drugi je uvjet struktura nominalne fraze, tj. prijelaznost glagola. Samo prijelazni i

glagoli s unutrašnjim argumentom mogu biti telični. Treći je uvjet da je izravan objekt vrste

[+SQA], što znači da mora označavati određenu količinu onoga što se denotira imenicom –

imenska fraza mora biti određena ili označavati partitivnost. Četvrti je uvjet da i subjekt

prijelazne rečenice mora biti [+SQA]. Peti, posljednji uvjet, koji rečenica mora zadovoljiti da

bi bila telična je da ne smije sadržavati priloge kao što su stalno, uvijek, često i sl.

Rečenica je, dakle, telična samo ako su zadovoljeni svi navedeni uvjeti. Ne

zadovoljava li i samo jedan uvjet, atelična je. Složena se aspektnost može sažeti kao u

Schoorlemmer (1995:97):

(32) atelicity triggers: • no e-role

• no internal argument • a [-SQA] internal or external

argument

• adjuncts deriving habituality • progressive

one or more atelicity triggers: atelic aspectuality no atelicity triggers: telic aspectuality

Slika 2. Schoorlemmer – složena aspektnost

Povezanost teličnosti predikata i imenskih fraza pokušava se, uz već spomenute,

dokazati u nizu drugih radova. Tako, na primjer, Kiparsky (1998) uspostavlja vezu između

teličnosti predikata i izravnoga objekta u finskome, Kratzer (2002) u njemačkome itd. Već je

ranije rečeno kako se u nizu radova prema Verkuylovoj definiciji teličnosti, koja izrijekom

povezuje predikate i imenske fraze, analiziraju slavenski jezici, pri čemu se pokušava utvrditi

povezanost određenosti u germanskim jezicima i glagolskoga vida u slavenskim (Filip 1999,

Schoorlemmer 1995, Borik 2002, Młynarczyk 2004 itd.).

Neki aspektolozi izjednačavaju teličnost i ograničenost (boundedness), pa rabe jedan

ili drugi termin, dok manjem broju njih ti pojmovi označavaju dvije različite jezične pojave.

Dok je teličnost ponajprije značajka glagolske fraze ili čitave rečenice, ograničenost može,

smatra se, biti i značajka imenica.

54 Kod Verkuyla su glagoli podijeljeni u dvije skupine: statični (states) i dinamični, koji obuhvaćaju preostale tri kategorije Vendlerove podjele (actions, accomplishments, achievements).

61


Izjednačavanje teličnosti s perfektivnošću, s ograničenošću, s aspektom, kako god da

je on definiran, ili s aktionsartom, doprinosi općoj terminološkoj zbrci u aspektologiji. S

druge strane, definicija teličnosti, odnosno aspektnosti kakvu donose Verkuyl (1972, 1993) i

Schoorlemmer (1995), premda djelomično izlazi iz okvira jezikoslovlja (Borik 2002),

doprinosi boljem razumijevanju aspekta u različitim jezicima, pa i ovdje proučavanima –

švedskome i hrvatskome. Aspektnost je značajka rečenice, dakle sintaktička kategorija. Za

određivanje je li neka rečenica telična ili atelična presudna su i leksička svojstva glagola. A

aspekt, odnosno opreka PF:IMPF, u tome slučaju podrazumijeva samo jedan od mogućih

ostvaraja aspektnosti na gramatičkoj razini i nesumnjivo je prisutan u slavenskim jezicima.

Razgraničavanje aspektnosti i aspekta ukazuje na to da je aspektnost opća jezična

kategorija, a aspekt značajka tek nekih jezika – onih u kojima postoje gramatičko-morfološke

oznake za njegovo izražavanje. Ovo razmjerno jasno terminološko razgraničavanje daje

prednost ovoj teoriji. Druga je prednost ove definicije aspektnosti što omogućava izravnu

usporedbu dvaju, već na prvi pogled različitih jezičnih sustava – slavenskoga i germanskoga,

što je posebno značajno za ovaj rad u kojem se pokušava usporediti hrvatski glagolski vid i

aspekt, ili točnije, aspektnost švedskih rečenica. Nedostatak je njihova pristupa manje

precizno izraženo mjesto leksičkoga aspekta i inherentnoga glagolskoga značenja u sustavu

iako je logično zaključiti da te dvije kategorije imaju ulogu u oba podsustava – i u aspektu i u

aspektnosti.

Teličnost se rečenice može odrediti pomoću niza provjera (npr. Dowty, 1979). Tim se

provjerama dokazuje različitost teličnih i ateličnih predikata, što također izravno ukazuje na

važnost teličnosti u proučavanju aspektnih sustava. Najčešće su korištene provjere pomoću

vremenskih (priložnih) izraza (npr. jedan sat/za jedan sat; primjer (1) (Verkuyl 1972, Dowty

1979 itd.), provjera povezanosti situacija (conjunction test; primjer (2) (Verkuyl 1972, 1993) i

provjera progresivnosti (primjer (3) (Dowty 1979). Na primjer (prema Borik 2002):

(1) a. Mary drove the car for an hour/*in an hour.

b. Mary ran a mile *for an hour/in an hour.

(2) a. Mary drove her car on Monday and Tuesday.

b. Mary ran a mile on Monday and Tuesday.

(3) a. Mary was driving the car Mary drove the car

b. Mary was running a mile Mary ran a mile.

62


Telični predikati (1b), za razliku od ateličnih, dopuštaju modifikaciju pomoću tzv.

priložnih okvira, kao što je za jedan sat (in one hour). Atelični predikati (1a) dolaze uz

priložne izraze kojima se izražava trajanje, npr. jedan sat (for one hour).

U (2b) jasno je da je riječ o dvije istovjetne, ali odvojene radnje i jedino je takvo

tumačenje moguće. U (2a) moguća su dva različita tumačenja – ili je Mary vozila dva dana

bez prekida, pa se u tome slučaju rečenica odnosi na jednu situaciju, ili je riječ o dvije

situacije – jednoj koja se dogodila u ponedjeljak i drugoj u utorak. Tada je radnja te rečenice

telična.

Razlika je između (3a) i (3b) u tome što je istinitost prve rečenice zadržana i nakon

preoblikovanja progresiva u jednostavno prošlo vrijeme, što nije slučaj s drugom, teličnom

rečenicom.

Nazivi teličan i ateličan imaju svojih nedostataka i toga je svjesna većina aspektologa.

Ipak, u nedostatku boljih termina55, ovi su postali gotovo općeprihvaćeni.

Nesustavnost terminologije i nepodudarnost odrednica najveća su prepreka

komparativnome proučavanju (glagolskoga) aspekta. Stoga je razgraničavanje obilježja

švedskoga i hrvatskoga jezika s obzirom na aspekt, točnije aspektnost, prvi korak u ovome

istraživanju, a s ciljem da se pronađu eventualne dodirne točke, odnosno da se ukaže na

razlike. U ovome je poglavlju prikazan aspektološki okvir, odnosno različite teorije i pristupi

koji su mogući u proučavanju aspektnih sustava te najproblematičniji dijelovi aspektologije

nužni za razumijevanje toga jezikoslovnoga područja, a u sljedećim se poglavljima pokazuje

kako su teorije i predloženi pristupi prihvaćeni u lingvistikama ovdje proučavanih jezika –

švedskoga i hrvatskoga.

55 Prema najčešćem tumačenju teličnosti, prema kojem su situacije telične ako imaju završnu točnu i ograničeno vrijeme, telične bi se situacije mogle nazvati završenima, a atelične nezavršenima. No, kako diskusije o tome je li završna točka jedina i presudna u definiranju teličnosti traju, hrvatski prijedlozi čine se neprikladnima jer imaju znatno ograničenije značenje nego engleski termini. Također, u hrvatskom bi postojala opasnost od miješanja svršenih i nesvršenih glagola sa završenom i nezavršenom situacijom/predikatom. Opreka T:AT ujedno ukazuje na neprimjerenost hrvatskih termina svršeni za perfektivni i nesvršeni za imperfektivni glagol, jer, kao i termin teličan u odnosu na završen, imperfektivan podrazumijeva više od nesvršenosti, koja implicira trajanje radnje, kao što i perfektivan sadrži više obavijesti od svršen.

63

3. ASPEKT I AKTIONSART U ŠVEDSKOME JEZIKU

Jedna je od prvih aspektoloških tema u germanskim jezicima na prijelazu 19. u 20.

stoljeće bio odnos dvočlanih glagola i aspekta, odnosno utjecaj glagolskih čestica na aspekt.

Glagolske se čestice često, pod utjecajem istraživanja u slavenskoj aspektologiji, promatraju

kao prefiksi s aspektnom ulogom (Andersson 1972:22), odnosno kao flektivna kategorija

(Diderchen 1966:375, prema Norén 1996). Kao i općenito u germanistici, tako i švedski

jezikoslovci, još od početka 20. stoljeća pa do danas intenzivno razmišljaju o tome može li se

govoriti o aspektu u švedskome jeziku, a mišljenja su različita. Osnovni se pristupi i

pretpostavke podudaraju s tvrdnjama navedenim u uvodnim poglavljima ovoga rada, a koje se

općenito odnose na germanske jezike. Katkada se u proučavanju aspekta u švedskome

pojedini autori posebno osvrću na ulogu glagolskih čestica, što je posebno značajno za ovaj

rad, a katkada se česticama negira bilo kakva aspektna uloga.

Zanimljivo je primijetiti da je upravo Šveđanin, proučavajući poljske glagole, imao

jednu od najvažnijih uloga u razgraničavanju aspekta kao gramatičke kategorije i aktionsarta

kao leksičke (Agrell 1908, v. 2.1.2.). Međutim, to nije pomoglo da aspekt u švedskom bude

jasno i jednoznačno opisan u budućim švedskim gramatikama i priručnicima, pa čak ni da se

jasno utvrdi je li i kako aspekt izražen u švedskome jeziku. Izdvojiti se mogu dvije osnovne

skupine jezikoslovaca – oni koji tvrde da aspekta u švedskome jeziku nema, odnosno da

kategorija aspekta u švedskome nije izražena gramatičkim sredstvima, i oni koji smatraju da

je aspekt, kao i u većini jezika, gramatički obilježen i u švedskome jeziku. U drugoj se skupini

mišljenja razlikuju prema tome gdje je u gramatičkoj strukturi švedskoga jezika aspekt

izražen (v. niže).

Kao i drugi aspektolozi, i švedski jezikoslovci, neovisno o tome koje jezike

proučavaju, pokušavaju jasnije odrediti razliku između aspekta (mišljenoga u tradicionalnome

smislu, u smislu glagolskoga vida) i aktionsarta, a u novije vrijeme i odnos prema drugim

aspektnim potkategorijama (npr. teličnosti). Općenito se prema svojem odnosu prema aspektu

i aktionsartu razlikuju tri skupine istraživača i definicija: prva skupina ne razlikuje aspekt od

aktionsarta (npr. Wellander 1964, Vannebo 1969), druga oblik i značenje smatra

jednakovrijednima u opisu ovih dviju kategorija (npr. Andersson 1977, Platzak 1979), a treća

polazi isključivo od oblika (Pettersson 1980, Strzelecka 1988).

Osim utvrđivanja razlika između aspekta i aktionsarta, u novije se vrijeme u švedskoj

aspektologiji pokušava utvrditi postojanje veze između aspekta u jezicima u kojima je izražen

Aspekt i aktionsart u švedskome jeziku __________________________________________________________________________________________

gramatičkim sredstvima i određenosti imenske fraze u, na primjer, germanskim jezicima, te,

što je posebno zanimljivo za ovaj rad, između slavenskih prefiksa i švedskih glagolskih

čestica, odnosno između prefigiranih perfektivnih slavenskih i dvočlanih švedskih glagola.

3.1. ASPEKT U ŠVEDSKOJ JEZIKOSLOVNOJ LITERATURI

Određeni broj švedskih jezikoslovaca u potpunosti negira postojanje aspekta u

švedskome jeziku. Uglavnom je u tome slučaju riječ o jezikoslovcima koji, kao na primjer

Norén (1996), pod terminom aspekt podrazumijevaju isključivo morfološku kategoriju

primarno slavenskih glagola koja je dio gramatičkoga opisa (1996:16). Kako na isti način

aspekt nije izražen u švedskome jeziku, s čime se slaže većina lingvista, o aspektu kao

gramatičko-morfološkoj kategoriji u švedskome se ne može govoriti. Ako se ipak govori o

aspektu germanskih jezika, onda se treba promatrati razlika između dosezanja i nedosezanja

granice (gränsuppnående; engl. attainment of a limit), a to se obično eksplicira ili implicira u

kontekstu (Norén, 1996:51). U tom smislu razlikuju se dva aspekta: gränsuppnående, koji se

u literaturi češće naziva perfektivnim, opisuje je li stvarna radnja u situacijskom kontekstu

stvarno dosegla prirodnu granicu; i icke-gränsuppnående, imperfektivni aspekt, koji opisuje

radnju koja nije dosegla svoju prirodnu granicu.

Iz navedenoga je vidljivo da čak i oni koji općenito tvrde da se o aspektu, u

tradicionalnome smislu, u švedskome ne može govoriti, o njemu ipak govore. Važno je

istaknuti da je riječ o dva različita pristupa aspektu, odnosno o dvije pojave – aspektu kao

gramatičkoj kategoriji, koja se odražava ponajprije u glagolskoj morfologiji, i aspektu kao

sintaktičko-semantičkoj kategoriji. Dakle, o glagolskome vidu i aspektnosti kako je definira,

na primjer, Schoorlemmer (1995). Ovo pokazuje da je terminološka zbrka prisutna i u

švedskoj lingvistici, pa se pod aspektom proučavaju različite jezične pojave.

Mišljenje je mnogih jezikoslovaca da je aspekt u švedskome, kao i u mnogim drugim

jezicima, ipak gramatički obilježen (npr. Noreen 1904, Ljung i Ohlander 1971, Andersson

1977, Holmberg 1977, Schneider 1977, Platzack 1979, Thorell 1973 i dr.). Međutim,

razilaženja postoje u razmatranjima gdje je u gramatičkoj strukturi jezika aspekt izražen i što

se pod aspektom zapravo misli.

Ljung i Ohlander (1971) aspekt prepoznaju u dvjema kategorijama koje se

tradicionalno smatraju glagolskim vremenima – u perfektu i pluskvamperfektu. Njihova

65


primarna uloga nije smještanje radnje u prošlost (jer tu ulogu vrši preterit) nego izražavanje

završenosti radnje. Perfekt označava radnju koja je završena u odnosu na sadašnjost, a

pluskvamperfekt radnju koja je bila završena u trenutku kad se odvijala još neka radnja u

prošlosti. Prema tome, perfekt i pluskvamperfekt izražavaju perfektivni aspekt u švedskome

jeziku (1971: 99)1. U tome se Ljung i Ohlander ne razlikuju od mnogih drugih jezikoslovaca

koji naglašavaju aspektnu ulogu perfekta u različitim jezicima. Međutim, često se tim

aspektolozima zamjera da definirajući perfekt kao aspekt, zapravo definiraju glagolsko

vrijeme, odnosno da ne razlikuju dvije jezične kategorije (pr. Holmberg 1977).

Oslanjajući se na Isačenka i Comria i definirajući aspekt kao kut iz kojega govornik

promatra glagolom izraženu radnju – iznutra, dakle radnju u tijeku (imperfektivni aspekt), ili

izvana, kao završenu (perfektivni aspekt) – Thorell (1973), slično kao i Ljung i Ohlander,

smatra da u slučaju perfekta i pluskvamperfekta katkada prevladavaju aspektne značajke (čl.

389). Njima se najčešće izriče perfektivni aspekt, dok se imperfektivni izriče prezentom i

preteritom, ali samo kad su u izravnoj opreci prema perfektu i pluskvamperfektu. Prema

Thorellovu poimanju aspekta, futur izražen pomoću komma att + infinitiv označava

perfektivni aspekt, a futur izražen prezentom imperfektivni. O aspektu izraženom pomoću

glagolskih vremena govore i Schneider (1977), Platzack (1979:66ff), S.G. Andersson

(1983:199ff) i dr., najčešće stavljajući u opreku prezent i perfekt s jedne, i preterit s druge

strane. Schneider (1977, prema Holmberg 1977) definira aspekt kao govornikov slobodan

izbor kako će promatrati, tj. izraziti radnju. Psihološki angažirano promatranje rezultira

imperfektivnim aspektom, jer postoji čvrsta veza između govornika i onoga o čemu govori, a

neangažirano promatranje izražava se perfektivnim vidom, pri čemu je govornik psihološki

„završio” s radnjom te je prikazuje kao povijesnu činjenicu. Da je aspekt uporabna kategorija

smatra i Platzack:

… we will use the term aspect, to refer to the way a speaker (or writer) chooses to present the situation in relation to deictic time, provided that the language offers a systematic way to express the choice in question. (1979:39)

Za Holmberga (1977) je aspektologija nezaobilazan dio gramatike. Njegovo se

razmatranje aspekta i aktionsarta temelji na oštroj kritici Scheneiderove doktorske disertacije.

Uvažavajući germansku i slavensku aspektološku tradiciju, Holmberg Schneideru zamjera na

definiciji aspekta i nizu drugih tvrdnji. Holmberg smatra da je u osnovi Schneiderove

1 Ljung i Ohlander (1971) u opisu „aspekta” ne osvrću se na futur egzaktni (futurum exaktum).

66


definicije aspekta zapravo definiran glagolski način (modus), a za usporedbu navodi

Thorellovu definiciju glagolskoga načina:

Kategorin modus representerar den talandes inställning till det skeende som verbet uttrycker.2 (Thorell 1973:420f)

Holmbergov bi se prigovor jednako mogao primijeniti i na Platzakovu definiciju. Uz upravo

navedeni, drugi je važan Holmbergov prigovor Schneideru i drugim istomišljenicima da ne

razlikuju glagolsko vrijeme od aspekta, ni aspekt od aktionsarta.

Da je aspekt možda gramatički izražen, ali ne u samome glagolu i jedinstvenim

aspektnim morfemima, nego u glagolskoj frazi, točnije u određenosti imenske fraze,

pretpostavila je Lindvall (1998). Temeljeći svoj rad na radovima Verkuyla, Filip, Givóna i

drugih, Lindvall definira aspekt kao semantičku kategoriju koja je zajednička osobina svih

jezika, a samo je u nekim jezicima morfološki obilježen. Aspekt u švedskome nije morfološki

obilježen, ali se može izraziti na druge načine, na primjer, pomoću glagolskih čestica ili

sintaktičkim sredstvima, a dokazala je da postoji značajna korelacija između aspekta i

određenosti imenske fraze. Proučavajući širi kontekst, Lindvall kao i Norén zapravo govori o

aspektnosti u švedskome jeziku.

Lindvall u svojim radovima razlikuje aspekt kao funkcionalnu kategoriju, koja

uključuje i inherentni, tj. leksički aspekt, aktionsart ili semantički aspekt, i aspekt kao

gramatičku kategoriju, koja je karakteristična za slavenske i, na primjer, za grčki jezik

(1998:25). U kontrastivnoj analizi švedskih, grčkih i poljskih rečenica, Lindvall je

uspoređivala odnos gramatičkoga aspekta poljskih i grčkih glagola (glagolskoga vida) i

uporabe određenih članova u švedskome i grčkome. U tome se kontekstu bavila

imperfektivnim i perfektivnim glagolima kako ih definira slavenska tradicija i u skladu s time

promatrala je isključivo glagolsku morfologiju. Jedna je od njezinih pretpostavka bila da

postoji korelacija između aspekta i određenosti objekta. Zaključila je da su perfektivni glagoli

nešto češći od imperfektivnih, a određeni objekti znatno češći od neodređenih. Njezino je

istraživanje pokazalo da postoji pozitivna korelacija između perfektivnoga aspekta i

određenih objekta u svim proučavanim tekstovima i to i intralingvistički (u grčkom) i u

prijevodima (1998:187). Međutim, također je utvrđeno da objekti češće određuju glagolski

vid nego što predikati određuju određenost objekta. Nadalje, perfektivni se glagoli češće

pojavljuju uz određene objekte nego imperfektivni, ali se imperfektivni glagoli također češće

pojavljuju s određenim objektima nego s neodređenima, ali rjeđe od perfektivnih. S druge

2 „Kategorija načina predstavlja govornikov stav prema radnji koja je izražena glagolom.”

67


strane, određeni objekti češće stoje uz perfektivne glagole nego uz imperfektivne, a

neodređeni se objekti češće javljaju s imperfektivnima nego s perfektivnima (1998:188).

Općenito Lindvall zaključuje, isto kao prije nje Verkuyl (1872, 1993), Dahl (1985), Filip

(1993) i drugi, da određenost objekta utječe na glagol s obzirom na aspekt. Promjena objekta

iz određenoga u neodređeni za posljedicu ima promjenu perfektivnoga čitanja u

imperfektivno. Zašto se u obratnom smjeru (utjecaj glagola na objekt) primjećuje slabija veza,

nije utvrđeno. Lindvall naglašava da opći zaključci ne vrijede za sve vrste glagola i glagolskih

oblika i sve vrste objekta. Na njihov odnos mogu utjecati brojni drugi čimbenici, među kojima

su najvažniji podaci sadržani u diskursu (datost, pozadina pripovijedanja) ili širem

rečeničnom kontekstu (teličnost).

Osim što je dokazala relativnu povezanost određenoga objekta i perfektivnoga

glagolskoga vida, Lindvall se u dijelu svojih radova (1999, 2000) bavila odnosom švedskih

glagolskih čestica i poljskih prefiksa i utvrdila da postoji razmjerno jasan obrazac prema

kojem se glagolske čestice ponašaju u švedskome jeziku u odnosu na poljski glagolski vid, tj.

da je uporaba glagolskih čestica istovjetna gramatičko-morfološkome aspektu u slavenskim

jezicima (200:151). Norén (1996), s druge strane, tvrdi da u germanskim jezicima, dakle ni u

švedskome, nisu pronađeni dokazi da, na primjer, čestice, s kojima se slavenski aspekt često

dovodi u vezu, vrše aspektnu ulogu. Aspekt u švedskome, smatra Norén, uopće nije

gramatička kategorija, naročito ne s česticama kao njegovim osnovnim obilježjem3.

Prema švedskoj jezikoslovnoj literaturi i tvrdnjama iznesenim u prethodnome

poglavlju, o aspektu u švedskome može se zaključiti da nije izražen kao gramatička

kategorija, barem ne na isti način kao što je to u slavenskim jezicima; da su značenja koja

slavenski jezici izražavaju oprekom PF:IMPF u švedskome eventualno izražena na sintaktičkoj

razini i stoga u svojoj prirodi bitno drugačija od glagolskoga vida; da, prema nekim autorima,

postoji mogućnost da glagolske čestice imaju aspektnu ulogu ili da je aspekt izražen u opreci

između preterita i perfekta. Međutim, u literaturi se katkada navodi i mogućnost da je aspekt u

švedskome izražen pomoću glagolske konstrukcije hålla på (med) att + infinitiv4, za koju se

smatra da odgovara progresivnim oblicima u engleskome (Dahl 1985, Christensen 19955 itd.).

Odgovoriti na pitanje izražava li konstrukcija hålla på (med) att + infinitiv zaista

imperfektivni aspekt, nije lako, a nije ni tema ovoga rada. U ovome je radu cilj utvrditi samo

3 Norén je suprotno tvrdila u svojim ranijim radovima (npr. 1985), gdje je upravo sposobnost promjene aspekta navodila kao jednu od značajki glagolskih čestica. 4 v. bilješku na str. 37 5 Christensen spominje ovu konstrukciju isključivo u kontekstu aktionsarta, ali je, kao Dahl i drugi, dovodi u vezu s engleskim progresivnim oblicima koji se češće smatraju aspektom. Da je ova konstrukcija aktionsart, smatra i Philström (1988).

68


odnos između glagolskoga vida hrvatskih glagola i švedskih dvočlanih glagola. U tu je svrhu

važno promotriti kako se u švedskoj jezikoslovnoj literaturi obrađuje aktionsart.

3.2. AKTIONSART U ŠVEDSKOJ JEZIKOSLOVNOJ LITERATURI

Premda se germanistika često i iscrpno bavila aktionsartom, i premda se ne sumnja u

prisutnost ove leksičke kategorije u švedskome jeziku, definicije su i pristupi ovome

problemu u švedskome jezikoslovlju raznoliki. Aktionsart, premda nešto jasnije definiran,

najčešće se dovodi u vezu s aspektom i definira u odnosu prema njemu. U uvodnom je dijelu

ovoga poglavlja rečeno da se aspektolozi općenito, pa i švedski, mogu podijeliti u tri skupine

prema tome kako definiraju aspekt i aktionsart. Jedni ne razlikuju aspekt od aktionsarta

(Wellander 1964, Vannebo 1969), druga skupina polazi od oblika i zanemaruje značenje ili ga

stavlja u drugi plan (npr. Pettersson 1980, Strzelecka 1988), a za treću su skupinu oblik i

značenje jednakovrijedni u opisu dviju kategorija (npr. Andersson 1977, Platzack 1979). I u

odnosu prema aspektu aktionsart se različito određuje, sukladno definicijama i teorijama u

svjetskoj literaturi – kao vrsta aspekta, uz gramatički, sintaktički i sl. aspekt, kao kategorija

šira od aspekta i u kojoj aspekt (opreka IMPF:PF) čini samo jedan u nizu različitih vrsta

aktionsarta, kao kategorija jasno odijeljena, ali istovremeno usko povezana s aspektom i sl.

Aktionsart i aspekt u germanskim jezicima, pa i u švedskome, ne razlikuju mnogi

jezikoslovci (npr. Wellander 1964, Vannebo 1969) itd. Razlozi nerazlikovanja dvaju termina

mogu se naslutiti iz onoga što je rečeno u uvodnim poglavljima ovoga rada – najčešće je riječ

o poistovjećivanju dvaju termina koji su u počecima svoje uporabe bili samo različiti

prijevodi istoga ruskoga termina. Kako je termin preuzet iz slavistike, a u germanskim

jezicima nije zabilježena istovjetna gramatička pojava, termini aspekt i aktionsart počeli su se

rabiti u opisima aktionsarta germanskih jezika.

Noreen (1904) i Lindroth (1906), Agrellovi suvremenici, aspekt definiraju opisom

aktionsarta ili se definicije jednoga i drugoga u mnogočemu preklapaju. Za Noreena je aspekt

također leksička kategorija, i premda spominje i aktionsart, granica je među njima nejasna.

Među njima postoji uska povezanost i neke se vrste aktionsarta zbog svoje prirode usko vežu

s rezultativnim (znači perfektivnim) aspektom (1904:655, prema Norén 1996).

Lindroth (1906) je proučavao aktionsart u švedskome, ali isključivo u infinitivima

glagola. Prema Lindrothu dvije su osnovne vrste aktionsarta prisutne u švedskim glagolima –

69


kursiv aktionsart, radnja bez početka i kraja, i successiv aktionsart, radnja s početkom i

krajem. Sukcesivni se aktionsart može dalje podijeliti u dvije podvrste pa se govori o

terminativnome aktionsartu (terminativ aktionsart), u kojem je sama radnja najvažnija (npr.

slå ‚tući’), i o resultativnome aktionsartu (resultativ aktionsart), u kojemu je rezultat radnje

važniji od same radnje (npr. utmatta ‚izmoriti’). Prema klasifikaciji kakva se navodi u Norén

(1996) i u skladu s terminologijom ovoga rada, kurzivni glagoli odgovaraju ateličnima, a

sukcesivni teličnima ili neutralnima.

Wellander (1964) zamjera Lindrothu što proučava isključivo infinitive pri čemu

zanemaruje mogućnost nekih glagola da mijenjaju aktionsart s obzirom na kontekst u kojemu

se pojavljuju:

Ett sådant verb som ro är utan tvivel imperfektivt i Flyktningarna rodde hela natten utan att nå land, men avgjort perfektivt i Fem östtyskar rodde i jolle till Öst-Falster6 (Wellander, 1964:194).7

Prema Wellanderu, aktionsart se može proučavati isključivo u rečeničnome kontekstu, a

razlikuju se dva (1973): imperfektivni (imperfektiva verb, fortgångsverb) i perfektivni

(perfektiva verb, övergångsverb). Imperfektivni glagol označava radnju ili stanje s obzirom na

sastavnicu durativnosti, dakle neovisno o početku ili kraju radnje: han sover, han vakar, han

skrattar, han äter. Obično ga prati izraz koji označava vremensko razdoblje (hela natten).

Druga skupina aspektologa, koja u razmatranju aspekta i aktionsarta polazi od oblika

glagola, jasnije se prepoznaje među slavistima nego među germanistima. Zapravo, većina

slavista polazi upravo od oblika glagola, pri čemu se ponajprije misli na vezu osnove i

različitih afiksa. Švedski jezikoslovci germansko-slavenskoga usmjerenja (npr. Pettersson,

Strzelecka), kao polazište za proučavanje aspekta i aktionsarta također uzimaju afikse i njihov

odnos s glagolskom osnovom (prema Norén 1996). Tako, na primjer, Strzelecka (1988:58) za

poljski navodi:

I och med att aspekt i polskan är en grammatisk kategori, vilket inte är fallet i svenskan, fungerar polska prefix på två plan: 1) det grammatiska – då de är aspektens exponenter och 2) den lexikala – då de karakteriserar verbalrektionen i fråga om rums- och tidsrelationer (...). Enligt den gängse föreställningen kan prefix ha aktionsartsfunktion, aspektfunktion, aspekt- och aktionsartsfunktion eller derivativ funktion

6 Glagol kao što je ro (‚veslati’) nesumnjivo je imperfektivan u rečenici Flyktningarna rodde hela natten utan att nå land (‚Izbjeglice su veslale cijele noći kako bi stigli na kopno’), ali perfektivan u rečenici Fem östtyskar rodde i jolle till Öst-Falster (‚Pet istočnih Nijemaca veslalo je u čamcu do Istočnog Falstera’). 7 Kod Wellandera imperfektivni aktionsart odgovara ateličnome, a perfektivni teličnome.

70


(...) I de flesta prefixverben uppbär både aspekt- och aktionsartsfunktionen.8

Prefiksi u poljskom, a to se može reći i za hrvatski, mogu, dakle, imati višestruku ulogu:

aspektnu, ulogu izražavanja aktionsarta, ulogu istovremenoga izražavanja aktionsarta i

aspekta ili derivacijsku ulogu. Premda se i jedan i drugi mogu izražavati prefiksima,

Strzelecka razlikuje aspekt kao gramatičku od aktionsarta kao leksičke kategorije.

Mnogi slavisti obje kategorije smatraju leksičkima koje se razlikuju po značenju i

ulozi. Na primjer, Pettersson (1980:197, prema Norén 1996), koji, kao i mnogi drugi, navodi

da od glagola imperfektivnoga vida pomoću prefiksa nastaje novi glagol perfektivnoga vida.

Dodavanjem infiksa tako se dobiveni glagol može dalje imperfektivizirati (sekundarna

imperfektivizacija) pri čemu infiks može utjecati na promjenu značenja glagola, tj. na

aktionsart, i dati mu iterativno značenje. Granica između aktionsarta i aspekta, smatra Norén,

ovdje nije sasvim jasna, jer je aktionsart smješta dijelom u glagolsku osnovu, a dijelom u

afikse. Aspekt je izražen različitim afiksima, a iterativ se naziva aktionsartom premda je

sadržajno aspekt (podrazumijeva niz završenih radnji) (Norén 1996:53).

Sadalska (1993) ističe usku povezanost i međusobno prožimanje aspekta i aktionsarta,

razlikuje ih, ali u definicijama također polazi od oblika. Ona kaže da se aspekt u različitim

jezicima izražava različitim sredstvima, a u švedskome se izražava leksičkim, katkad

leksičko-gramatičkim sredstvima. Katkad se smatra jednom od vrsta aktionsarta. Aktionsart

je leksičko-semantička kategorija za koju u većini jezika ne postoje sustavna gramatička

sredstva kojima se bilježi. Najčešće se označava leksičkim sredstvima ili, katkada,

gramatičko-leksičkim u obliku derivacijskih morfema i perifrastičnih konstrukcija (1993:63-

64).

Jasno je da predstavnici ove skupine jezikoslovaca razlikuju aspekt od aktionsarta i da

uvažavaju i važnost značenja, ali obliku ipak daju određenu prednost. Također, premda čine

određeni pomak u odnosu na predstavnike prethodno spomenute skupine, i kod ovih se

jezikoslovaca primjećuju kolebanja u definiranju dvaju termina.

Treća skupina aspektologa također razlikuje aspekt i aktionsart, ali u opisima jedne i

druge kategorije presudnu ulogu daje značenju.

8 Budući da je aspekt u poljskome gramatička kategorija, što nije slučaj u švedskome, prefiksi djeluju na dvije razine: 1) na gramatičkome, kad su aspektni eksponenti i 2) na leksičkome, kada označavaju glagolsku rekciju u pitanjima prostornih i vremenskih odnosa (...). Prema takvome poimanju, prefiks može imati ulogu izražavanja aktionsarta, aspektnu ulogu i ulogu izražavanja aspekta i aktionsarta ili derivacijsku ulogu (...). U slučaju većine prefigiranih glagola pokazuje se i uloga izražavanja aspekta i aktionsarta.

71


Andersson (1977) smatra da se ono što on smatra aspektom može promatrati i sa

sadržajne, ali i sa strane oblika, što ga donekle povezuje s prethodnom skupinom

jezikoslovaca. Andersson polazi od glagolskih fraza koje prema aspektu dijeli na

imperfektivne (oavslutade, nesvršene), perfektivne (slutade, svršene). Ova je opreka

najvažnija u njegovu sustavu, a daljnja podjela aspekta zapravo je podjela na vrste

aktionsarta. Za razliku od aspekta, aktionsart je, smatra Andersson, isključivo semantička

kategorija koja nema značaja na razini sintaktičkoga opisa (1977:82f). Imperfektivni se aspekt

dijeli na glagolske fraze za stabilne radnje (verbfraser för stabila tillstånd) i glagolske fraze

za temporalne radnje (verbfraser för temporära tillstånd). Perfektivni se aspekt dijeli na

durativne i trenutačne glagolske fraze (verbfraser för durativa hädelser, verbfraser för

momentana händelser). U osnovi je ovakve Anderssonove taksonomije aktionsarta

Vendlerova klasifikacija glagola: stabilna stanja odgovaraju Vendlerovim glagolima vrste

state, temporalna stanja isto su što i activity kod Vendlera. Durativne fraze odgovaraju

glagolima postizanja (accomplishment), a trenutačne glagolima postignuća (achievement).

Vendlerovoj klasifikaciji Andersson dodaje kategoriju perfektivno-nerezultativnih glagolskih

fraza. Njima se označavaju radnje koje imaju prirodan završetak, ali se u njima ne prepoznaje

započinjanje novoga stanja (npr. blinka ‚trepnuti’9). Andersson smatra da ova kategorija

predstavlja sponu i međustupanj između perfektivnih i imperfektivnih glagolskih fraza,

odnosno između perfektivnoga i imperfektivnoga aspekta. Nije sasvim jasno treba li je

smatrati trećim aspektom ili petim aktionsartom. Prema shematskome prikazu sam Andersson

smatra je ravnopravnom aspektima (1977:137):

sve glagolske fraze

imperfektivne perfektivno-

nerezultativne blinka

‚trepnuti’

perfektivne

stabilna stanja temporalna stanja durativne radnje trenutačne radnje bo i Åbo springa rita en cirkel försvinna

‚živjeti u Åbou’ ‚trčati’ ‚(na)crtati krug’ ‚nestati’

Slika 3. Podjela aspekta i aktionsarta prema Andersson 1977.

Platzack (1979) smatra da je aktionsart značajka rečenice, odnosno rečenične

semantike. To je, dakle, nesumnjivo semantička kategorija, kao i aspekt:

9 Blinka može značiti i ‚svjetlucati’, ‚treptati’ i sl. U Anderssonovoj se taksonomiji, dakle, pojavljuje samo jedno od mogućih značenja.

72


… a reflection of our conception of the inherent temporal constitution of the situations referred to by these sentences (1979:67).

Od aspekta se aktionsart razlikuje po tome što je aspekt uporabna kategorija (v. citat str. 66)

Aspekt je, dakle, subjektivna kategorija, a aktionsart, koji nije isključivo leksička

kategorija, već je izrazito ovisna o kontekstu cijele rečenice, inherentno je sadržan u

situacijama. Za Platzacka je, dakle, aktionsart sličniji aspektnosti. Platzack razlikuje dvije

osnovne semantičke funkcije: BE i GO (1979:68f). BE funkcijom označava se stanje, a GO

funkcijom promjena. BE funkcija u švedskom se najčešće izražava kopulom vara (biti), a GO

funkcija kopulom bli (‚postati/postajati’). Obje funkcije mogu podrazumijevati

„ekstenzivnost” (EXTENSIONAL) ili „tranzitornost” (TRANSITIONAL). Rečenice obilježene kao

„EXTENSIONAL”, bezvremenske su (npr. Hennes ögon var bruna10), a rečenice sa značajkom

„TRANSITIONAL” vremenske (npr. Väggen var brun11). Podjela je kategorije „BE” na

„EXTENSIONAL” i „TRANSITIONAL” istovjetna Anderssonovoj podjeli na stabilna i temporalna

stanja. „GO EXTENSIONAL” odnosi se na rečenice kao što su Kjolen går till knäna12, a

kategorija „GO TRANSITIONAL” dalje se dijeli na četiri vrste aktionsarta, koji ponovo

podsjećaju na Vendlerovu podjelu. Za razlikovanje četiriju aktionsarta, Platzack uvodi

kategoriju ±DIVID, kojom se označava je li radnja djeljiva na manje, istovjetne jedinice ili ne.

Kategorijom ±GRAD označava trajanje (durativnost). Platzackovim oznakama Vendlerovi

glagoli vrste activity mogu se označiti kao +DIVID +GRAD, accomplishment -DIVID +GRAD,

achievement -DIVID -GRAD. Kategorija +DIVID –GRAD ne postoji kao zasebna kategorija kod

Vendlera, a Platzack takve situacije naziva intransformative events. Tako se nazivaju situacije

izražene glagolima kao što su behålla (‚zadržati’), förbli (‚(pre)ostati’), stanna kvar (‚ostati’)

itd. BE GO

EXTENSIONAL TRANSITIONAL TRANSITIONAL EXTENSIONAL

+DIVID -DIVID

-GRAD +GRAD +GRAD -GRAD

Slika 4. Prikaz vrsta aktionsarta prema Platzack 1979.

10 ‚Njezine su oči bile smeđe.’ 11 ‚Zid je bio smeđ.’ 12 ‚Suknja dosiže do koljena’. Glagol gå (‚ići’) u prenesenom značenju označava stabilno stanje.

73


Malmgren (1990) aktionsart vidi u glagolima, glagolskim frazama i pridjevima, a temelj za

proučavanje aktionsarta čini opreka između stanja (tillstånd) i promjene (förändringar; usp.

E. Andersson 1977, Platzack 1979). Osnova za razlikovanje različitih vrsta aktionsarta je

pojam granice13. Stanja se mogu podijeliti na temporalna i stabilna (usp. E. Andersson 1977).

Stabilna se stanja dalje mogu podijeliti na „vječna” (Två plus två är fyra14, 1984:31),

potencijalna (Han dansar bra15, ibid.) i ostala (bo i Göteborg16, ibid.), a promjene se dijele na

durativne i trenutačne (usp. E. Andersson 1977). Malmgrenov se model može sažeti kao na

Slici 5.

stanja promjene

stabilna temporalna durativne trenutačne

„vječna” potencijalna ostala

Slika 5. Prikaz vrsta aktionsarta prema Malmgren 1984.

Ekberg (1989, prema Christensen 1995 i Norén 1996) donosi svoj model. Ona, kao i

Malmberg, polazi od razlike ograničeno:neograničeno (gränsrelaterad:icke-gränsrelaterad),

a zatim unutar kategorije „ograničeno” razlikuje egresivan i ingresivan aktionsart te durativan

i trenutačan aktionsart. Ingresivan aktionsart označava prijelaz u novu radnju ili stanje (npr.

somna ‚zaspati’; ilskna till ‚razbjesniti se’), a egresivan izlaz iz nekoga stanja ili radnje (npr.

blomma ut, ‚ocvasti’; slockna ‚ugasiti se’). Trenutačan se aktionsart dijeli na apsolutno

trenutačne i ne-apsolutno trenutačne prijelazne fraze. Apsolutno trenutačne prijelazne fraze

nikad ne mogu stajati s prilogom långsamt (‚polako’) ili pomoćnim glagolom börja (‚početi’),

dok ne-apsolutne to mogu.

Na sličan način kao Ekberg, aktionsart definira i Norén (1996). Ona smatra da su i

aspekt i aktionsart povezani s pojmom granice (gräns), koja podrazumijeva početak ili kraj

glagolske radnje prije koje radnja ne može započeti ili nakon koje se radnja ne može nastaviti.

Takva je granica, zajedno sa sastavnicom durativnosti, dio mnogih opisa aspekta i

aktionsarta. Uz aspekt i aktionsart, Norén govori i o akcionalitetu (aktionalitet)17, a pod tim

13 Malmgren rabi terminologiju S.G. Anderssona (1972) prema kojem glagoli mogu biti „grenzbezogen oder terminativ” (gränsrelaterade) i „nichtgrenzbezogen oder aterminativ” (icke-gränsrelaterade) (1972:28). 14 ‚Dva plus dva je četiri.’ 15 ‚On dobro pleše.’ 16 ‚živjeti u Göteborgu’ 17 Kod Anderssona (1972:25) je aktionalitet isto što Norén naziva aktionsartom.

74


terminom podrazumijeva skupni opis značenja koja se tiču prisutnosti, odnosno odsutnosti

prirodne granice glagolske radnje (gränsrelatering) te stvarnoga dosezanja, odnosno

nedosezanja te granice (gränsuppnående). Gränsrelatering je za Norén isto što se u literaturi

pisanoj engleskim jezikom najčešće naziva terminom telicity (teličnost), katkada i

boundedness. Gränsrelateraterade verb označavaju, dakle, telične glagole, a icke-

gränsrelateraterade verb atelične glagole. Telični i atelični glagoli su vrste aktionsarta, no za

aktionsart se osim „granice” mogu rabiti i druge značenjske sastavnice. S obzirom na

sastavnicu povezanu s pojmom granice, Norén, kao i Ekberg, razlikuje terminativni

(terminativ; drugdje durativni) i trenutačni (punktuell) aktionsart, a s obzirom na sastavnicu

durativnosti razlikuje ingresivni (granicu čini početak radnje) aktionsart i egresivni (granicu

čini završetak radnje) aktionsart. Za razliku od Ekberg, Norén uvodi semelfaktivni aktionsart

za glagole kao što su hosta (‚kašljati’), knacka (‚kucati’), slå (‚tući’) i sl. Semelfaktivan

aktionsart kod drugih se autora katkad smatra aspektom.

Aktionsart je, tvrdi Norén, leksički izražena značenjska kategorija u švedskome jeziku,

a leksički se izraz može sastojati od jednoga ili više morfema. Premda govori o aktionsartu

glagola, Norén načelno prihvaća Wellanderov (1964, 1972) opis aktionsarta, prema kojem se

aktionsart može promatrati isključivo u kontekstu, ali utvrđuje da postoje glagoli čiji se

aktionsart ne mijenja ovisno o kontekstu i čije referencijalno značenje uvijek ostaje isto. Tek

je za dio glagola kontekst presudan, jer njihovo referencijalno značenje nije određeno s

obzirom na aktionsart pa se on može iščitati tek iz konteksta. Aktionsart takvih glagola Norén

naziva neutralnim (1996:58):

Aktionsarten antas i denna undersökning vara lexikalt neutral hos sådana verb som i en användningskontext får en bestämd gränsbetydelse genom olika slags realiseringar (negativa eller positiva) av vissa bestämda komponenter i den relationella lexikala betydelsen. Ett exempel är rörelseverb som ro (…).18

Norén (1996) kritizira postojeće definicije aspekta i aktionsarta smatrajući da se

međusobno razlikuju jer polaze s različitih stajališta. Tako, na primjer, navodi da Comrie

(1976) razlike između aktionsarta i aspekta pronalazi u izrazu leksičkih i gramatičkih

jedinica, a ne u sadržaju, pretpostavljajući da je sadržaj u aktionsartu i u aspektu isti. Kao i

Comrie, općenito se proučavanjem izraza bave slavisti promatrajući vezu između različitih

afiksa i glagolskoga korijena, a zanemarujući sadržaj. No, prema Norén, nije pogrešno

18 „Aktionsart se u ovome istraživanju smatra leksički neutralnim kod glagola koji u određenom kontekstu dobivaju jasno značenje ograničenosti kroz različite ostvaraje (pozitivne ili negativne) pojedinih određenih sastavnica u relacijskome leksičkome značenju. Primjer su glagoli kretanja kao što je i glagol ro.”

75


promatrati izraz (u njezinome radu obilježen terminom gränsuppnående), ako se pri tome ne

zanemaruje sadržaj, tj. leksičko značenje (gränsrelatering). Sadržaj, tj. aktionsart može se

odrediti pomoću niza pravila (1996:57-58). Na primjer, ako se riječ u rječniku objašnjava

pomoću glagola fortsätta (‚nastaviti’), vidare (‚dalje’), vara (‚biti’), ha (‚imati’) i sl., atelična

je. Riječi s mjesnim značenjem (sitta ‚sjediti’; belägen ‚smješten’; i ‚u’; på ‚na’i sl.) atelične

su, a riječi sa značenjem kretanja mogu biti telične (fylla ‚puniti’; till ‚do’; av ‚od’). Poveže li

se glagol s prilogom smjera, rezultat je teličnost (ro till Öst-Falster ‚veslati do Öst-

Falstera’), u suprotnom ateličnost (ro hela natten ‚veslati cijele noći’) (Norén, 1996:58). Na

teličnost, dakle, utječe sintaktički kontekst, a uz adverbijale smjera to može biti i određena

imenska fraza, tj. ograničenost ili neograničenost objekta (Hon byggde ett hus : Hon byggde

hus19), vremenski adverbijali (Hon sprang i tio minuter : Hon sprang på tio minuter20) i sl.21

Zanimljivo je također primijetiti da govoreći o teličnosti Norén govori o riječima, ne

isključivo o glagolima.

Na temelju iscrpne analize devet različitih modela aktionsarta uglednih jezikoslovaca

i aspektologa (Vendler, E. Andersson, Platzack, Malmgren, Moens, Ekberg, Smith, Ehrich,

Verkuyl), Christensen (1995) u svojoj knjizi Svenskans aktionsarter donosi vlastiti model

pomirujući naizgled nepomirljive razlike između pojedinih pristupa. Smatrajući da Vendler i

Verkuyl (v. 2. poglavlje) i nisu toliko različiti kako se na prvi pogled čini, već da samo

pozornost pridaju različitim dijelovima sustava, Christensen zaključuje (1995:43):

Jag menar att aktionsart är en semantisk kategori som uttrycks både lexikalt och strukturellt och tror att man måste ha en modell med fasta aspektuella klasser som definieras semantisk för att kunna fånga båda uttryckstyperna inom samma modell.22

Christensen smatra da u oblikovanju modela u obzir treba uzeti i leksički (glagole koji

u svojem prototipnom značenju i ulozi uvijek izražavaju isti aktionsart), ali i strukturalni

aktionsart (glagolske fraze i rečenice koje utječu na aktionsart na način kako to opisuje

Verkuyl (1995:43). Svoj model smatra bliskim Vendlerovom, s tom razlikom što umjesto

četiri, njezin model sadrži pet vrsta aktionsarta. Model se temelji na tri semantičke značajke:

19 ‚Sagradila je + određeni član + kuću’ : ‚Gradila je + ø + kuću’. 20 ‚Trčala je deset minuta’ : ‚Pretrčala je za deset minuta’. 21 Slično se o utjecaju vremenskih priloga može pronaći u E. Andersson 1977, Platzack 1979 itd., a o određenosti ili neodređenosti objekta u Verkuyl 1972, 1993, 1999. 22 „Smatram da je aktionsart semantička kategorija koja se izražava i leksički i strukturno. Vjerujem da mora postojati model s čvrstim aspektnim razredima koji se definiraju semnatički da bi se mogle obuhvatiti obje vrste unutar istoga modela.”

76


[±OGRANIČEN], [±PROCES] i [±REZULTATIVAN]23. Značajke čine tri različita stupnja u

hijerarhiji. Model je shematski prikazan na Slici 6.

-OGRANIČEN +OGRANIČEN

-PROCES +PROCES +PROCES -PROCES

+RES. -RES.

Slika 6. Prikaz vrsta aktionsarta prema Christensen 1995

Christensen, dakle, razlikuje stanja (-OGRANIČEN, -PROCES) (Två plus tre är fem ‚Dva

plus tri je pet’), neograničene procese (Oskar sprang ‚Oskar je trčao’), ograničene procese

(Mjölken rann ut ‚Mlijeko je iscurilo’), rezultativne trenutačne radnje (Lampan slocknade

‚Svjetiljka se ugasila’) i nerezultativne trenutačne radnje (Duken fladdrade till ‚Stoljnjak je

zalepršao’).

U svojem radu, kojem je cilj uspostaviti model s jasno utvrđenim kategorijama kako bi

se u sljedećoj fazi istraživanja različite vrste aktionsarta mogle dovesti u odnos s glagolskim

vremenima, Christiansen smatra da aktionsart nije zatvoren sustav u kojem rečenica,

glagolska fraza ili glagol uvijek moraju izražavati samo jedan aktionsart. Središnji dio sustava

zapravo čine prijelazi između različitih vrsta aktionsarta, što znači da, ovisno o kontekstu,

glagol, glagolska fraza ili rečenica mogu imati različiti aktionsart. Christensen razlikuje tri

vrste prijelaza za koje sama kaže da su toliko slični jedan drugome da se mogu smatrati i

različitim stranama iste pojave (1995:78-79). Ona razlikuje tumačenje (omtolkning),

strukturalnu kompoziciju (strukturell komposition) i promjenu perspektive (perspektivskifte).

Prvi se način promjene aktionsarta odnosi na različito tumačenje naizgled iste glagolske fraze

ili rečenice. Na primjer, rečenice Pelle springer maraton može se tumačiti na dva načina: kao

neograničeni proces – Pelle sada trči maraton, ili kao stanje – Pelle se bavi trčanjem maratona.

Promjena koju Christensen naziva strukturalnom kompozicijom označava situacije kada

rečenica bez nekoga strukturnoga elementa ima drugačiji aktionsart nego s njime: Pelle

cyklade (‚Pelle se vozio biciklom’) označava neograničeni proces, a Pelle cyklade till affären

(‚Pelle se vozio biciklom u dućan’) ograničeni. Promjena perspektive predstavlja subjektivnu

sastavnicu sustava i odnosi se na različite načine na koje govornik može promatrati situaciju

ovisno o tome što želi naglasiti. Ta se promjena u nekim jezicima može izraziti morfološkim

23 U švedskom izvornom obliku: [±AVGRÄNSAD], [±PROCESS] i [±REZULTATIV].

77


sredstvima i izražava opreku između perfektivnoga i imperfektivnoga aspekta, tj. glagolskoga

vida. Christensen naglašava kako u švedskome mogućnost morfološkoga obilježavanja ove

promjene ne postoji, ali se ona može izraziti pomoću izraza s pomoćnim glagolima, npr. hålla

på (med) att24.

U nizu se drugih, ovdje nespomenutih, švedskih gramatika također govori o

aktionsartu, katkada i aspektu, ali iznesene su tvrdnje slične ili istovjetne ovdje iznesenima

(npr. Lindberg 1980, Jörgensen i Svensson 1986 itd.)

Čak i kad se aspekt i aktionsart u švedskome jasno razgraničavaju i jasno definiraju

kao zasebne kategorije, teško je definicije jednoznačno primijeniti u praksi. Budući da švedski

nema posebne gramatičke morfeme kojima bi se, poput slavenskih glagola, razlikovao

imperfektivni od perfektivnoga aspekta, aktionsart i aspekt često se preklapaju (usp.

Holmberg 1977:24) ili čak miješaju. Unatoč tome iz ovoga je prikaza moguće zaključiti da je

za švedski, kao i za druge germanske jezike, znatno važniji aktionsart od aspekta, posebno

govori li se o glagolima kao nositeljima ove kategorije. Međutim, važno je primijetiti da se o

aktionsartu u švedskoj literaturi govori na ponešto drugačiji način nego je to slučaj u svjetskoj

lingvistici koja se bavi slavenskim jezicima. Naime, aktionsart se spominje kao osobina svih

glagola, a ne kao u slavenskim jezicima gdje se o aktionsartu češće govori kao o osobini

prefigiranih glagola. Poimanje je aktionsarta u švedskome, dakle, sličnije inherentnome

glagolskome značenju (usp. npr. Andersson 1977). Manji dio autora aktionsart povezuje s

rečenicom pa se u tim slučajevima aktionsart poistovjećuje s teličnošću (usp. Platzack 1979).

Ipak, kod većine je autora aktionsart obilježje glagola, a kako su glagoli tema i ovoga rada, u

nastavku se ukratko govori o glagolskome sustavu švedskoga jezika i posebno o dvočlanim

glagolima koji se često uspoređuju sa slavenskim prefigiranim glagolima.

3.3. ŠVEDSKI GLAGOLSKI SUSTAV

Prema do sada rečenome može se zaključiti da je govoriti o aspektu švedskih

dvočlanih glagola razmjerno kontroverzno. Ipak, o aspektu se, posebice švedskih dvočlanih

glagola, često govori. Aspekt u tome slučaju ne podrazumijeva nužno (i) gramatički aspekt, tj.

24 v. 3.1. i bilješku na str. 37

78


glagolski vid. U ovom će se poglavlju razmotriti osnovne značajke švedskih glagola,

podrobnije švedskih dvočlanih glagola i njihova eventualna aspektna uloga. Naime, često se

navodi da glagolske čestice imaju upravo aspektnu ulogu u švedskome jeziku, odnosno da

glagolu kojem su pridodane mogu promijeniti aspekt. O tome što švedski jezikoslovci

smatraju aspektom, bilo je riječi u prethodnome poglavlju, a odgovor na pitanje imaju li

čestice zaista aspektnu ulogu istovjetnu slavenskim glagolima pokušat će se pronaći

raščlambom građe koja tek slijedi.

Prije nego što se usredotočimo na aspektnu ulogu dvočlanih glagola, tj. glagolskih

čestica, i na njihov aktionsart, ukratko ćemo se osvrnuti na osnovne značajke švedskoga

glagolskoga sustava u cijelosti, a zatim i na značajke i posebnosti dvočlanih glagola.

3.3.1. ŠVEDSKI GLAGOLI

Švedski glagolski sustav, kao i sustavi drugih jezika, ima svojih posebnosti. Cilj je

ovoga kratkoga poglavlja prikazati najvažnije značajke švedskih glagola i istaknuti sličnosti i

razlike s glagolima drugih jezika, ponajprije hrvatskima.

3.3.1.1. MORFOLOŠKO-TVORBENA OBILJEŽJA ŠVEDSKIH GLAGOLA

Švedski je jezik, u usporedbi s hrvatskim, morfološki znatno siromašniji. Prema tome

kako tvore glagolska vremena, švedski se glagoli obično dijele u četiri konjugacije. To znači

da se dijele u četiri skupine ovisno o tome kako od infinitiva tvore prezent, preterit25

(imperfekt, preteritum), supinum i imperativ. U prve tri skupine (1., 2. i 3. konjugacija) prema

većini podjela (Holm i Nylund 1991, Ljung i Ohlander 1982, Lindberg 1980, Hultman 2003,

Holmes i Hinchliffe 1994, Jörgensen i Svensson 1986) ulaze slabi glagoli (pr. arbeta ‚raditi’,

tycka ‚misliti’, läsa ‚čitati’), četvrtu čine jaki (pr. gå ‚ići’, skriva ‚pisati’). Petu, zasebnu

skupinu čine nepravilni26 (pr. göra ‚činiti, raditi’, skilja ‚razdvajati’)27. Podjela u konjugacije

25 Hrvatskome bi primjeren bio naziv imperfekt, međutim, termin preterit odabran je za ovaj rad stoga što se njegovom uporabom izbjegava mogućnost miješanja imperfekta kao glagolskoga vremena i imperfektivnoga aspekta. 26 Termin je nepravilni glagol (oregelbundet verb) izravno preuzet iz švedskih gramatika. Njegova prihvatljivost i točnost nije predmet ovoga rada.

79


posljedica je nastojanja da se dvadeset i četiri različita glagolska uzorka usustave i učine

preglednima (Holmes i Hinchliffe 1994). Takva se podjela ponajprije zasniva na

imperfektivnim oblicima: slabi glagoli dobivaju flektivni nastavak, a jaki mijenjaju otvornik u

osnovi. Promjena glagolskih oblika po licima nije morfološki obilježena.

Prema tome kako su tvoreni, švedski se glagoli mogu podijeliti na jednostavne i

složene (sammansatta verb). Primjer su jednostavnih glagola npr. prata (‚govoriti’), läsa

(‚čitati’), bo (‚stanovati’), skriva (‚pisati’) itd. Složeni28 su anställa (‚zaposliti’), betala

(‚platiti’), förklara (‚objasniti’) i missförstå (‚pogrešno razumjeti’), ali i arbeta över (‚raditi

prekovremeno’), tycka om (‚sviđati se’), läsa ut (‚pročitati’), gå fram (‚ići (prema) naprijed’/

‚prići’), göra av (‚staviti’). Iz primjera je vidljivo da se složeni glagoli mogu podijeliti na

glagole koji imaju neodvojiv naglašeni (anställa, missförstå) ili nenaglašeni (betala, förklara)

prefiks te na glagole koje se sastoje od glagola i čestice. Drugi se u ovome radu nazivaju

dvorječnim dvočlanim glagolima (löst sammansatta verb), a prvi jednorječnim dvočlanim

glagolima (fast sammansatta verb). Jednorječnim dvočlanim glagolima slične su glagolske

izvedenice s nenaglašenim (be-, ent-, för-) ili naglašenim prefiksima (bi-, er, miss-, o-, und-

itd.), na primjer betala (‚platiti’), entlediga (‚otpustiti’), förklara (‚objasniti’), bistå (‚sastojati

se’), missunna (‚zavidjeti’), oroa (‚uznemiravati’), undkomma (‚izbjegavati’). Katkada nije

jednostavno odrediti što je glagolska izvedenica s prefiksom (npr. anställa ‚zaposliti’), a što

dvočlani glagol (npr. anlägga ‚izgraditi’). Zasebnu vrstu čine glagolske složenice s

imenicama (hungerstrejka ‚glad+štrajkati’/‚štrajkati glađu’, tjuvlyssna

‚lopov+slušati’/‚prisluškivati’), pridjevima (storskratta ‚velik+smijati se’/‚jako se smijati’,

godkänna ‚dobar+znati’/‚odobriti’), drugim glagolima (brännmärka ‚paliti+obilježiti’/

‚osuđivati’) i brojevima (fyrdubbla ‚četiri+udvostručiti’/‚učetverostručiti’) kao prvim članom

koje se također katkada nazivaju fast sammansatta verb. Takve složenice, međutim, nisu tema

ovoga rada kao što to nisu ni glagolske izvedenice nastale prefiksalnom tvorbom.

Dvočlani su svi glagoli (partikelverb) sastavljeni od jednostavnoga glagola i priloga ili

prijedloga, a rjeđe i drugih vrsta riječi. Neki se dvočlani glagoli mogu pojaviti u

jednorječnome obliku (löst sammansättning, löst sammansatta verb, lös sammansättning med

partikel), dakle, kada im čestica stoji na mjestu prefiksa, i obratno, neki se glagoli složeni od

priloga ili prijedloga i jednostavnoga glagola mogu pojaviti kao jednostavni glagoli s

česticom kao posebnom vrstom priložja (partikeladverbial). Takvi se u ovome radu nazivaju

27 Prema Lindberg (1980) prve tri glagolske konjugacije odnose se na slabe, a četvrta na jake glagole. Ona, kao ni Holmes i Hinchliffe (1994), ne spominje petu skupinu (nepravilne glagole). 28 Složen ovdje ne označava nužno glagol nastao tvorbenim postupkom slaganja, nego je složen („kompozitan”) ovdje opći pojam suprotan pojmu jednostavan.

80


dvorječnim dvočlanim glagolima (fast sammansättning, fast sammansatta, fasta

sammansättningar med partikel). Neki se od njih mogu pojaviti u obje inačice, neki samo u

jednoj.

Kao što je katkada teško odrediti što je izvedenica, a što dvočlani glagol, također nije

lako odrediti, i to ne samo u švedskome, već i u drugim jezicima u kojima su dvočlani glagoli

mogući, što je dvorječni glagol, a što prijedložni izraz. O kriterijima koji moraju biti

zadovoljeni da bi neki dvočlani izraz bio dvočlani glagol i o posebnostima švedskih dvočlanih

glagola podrobnije se govori u sljedećim poglavljima.

3.3.1.2. MORFOLOŠKO-SINTAKTIČKA OBILJEŽJA ŠVEDSKIH GLAGOLA

Morfološki sustav švedskoga jezika odražava sintaktičke kategorije finitnosti, načina

(modus), vremena (tempus) i dijateze (Teleman i dr. 1999).

Glagoli se prema svojoj rečeničnoj ulozi dijele na finitne i infinitne (Lindberg 1980).

Finitni glagoli čine jezgru rečenice i nose njezinu osnovnu poruku. To su glagoli koji imaju

morfološki obilježeno glagolsko vrijeme i/ili način (Jörgensen i Svensson 1986). Nasuprot

tome, infinitni glagoli ne čine rečeničnu jezgru i ne nose njezinu osnovnu poruku.

Tri su različita finitna glagolska oblika: prezent (indikativ i rijetko rabljen konjunktiv),

preterit (indikativ i niskofrekventan konjunktiv) i imperativ. Ostali su glagolski oblici

(infinitiv, supinum, participi prezenta i imperfekta) infinitni.

Glagolski je način izražen samo u finitnim glagolskim oblicima, a pokazuje

govornikov stav prema sadržaju rečenice. U švedskom se obično govori o indikativu,

imperativu i konjunktivu. Konjunktiv je u suvremenomu švedskomu jeziku morfološki

obilježen samo u oblicima manjega broja glagola. Može se govoriti i o optativu, koji u

švedskom danas više nije produktivan glagolski način i njegovi su ostaci prisutni samo u

nekim leksikaliziranim izrazima.

Glagolsko vrijeme izraženo je samo u indikativu29, a obuhvaća prezent i preterit.

Dijateza je kategorija koja razlikuje glagolske oblike sa sufiksom -s (obilježene) i one

bez njega (neobilježene). Sufiks -s može imati različita značenja, a najčešće mu je gramatičko

značenje pasivnost. U načelu svi glagolski oblici, i finitni i infinitni, mogu tvoriti taj oblik.

29 Osim iznimno u nekim slučajevima kada se rabi konjunktiv: npr. konjunktiv prezenta vare u frazama (Tack vare dig. ‚Zahvaljujući tebi’) ili konjunktiv preterita vore u pogodbenim rečenicama.

81


Švedski su glagoli, kao i hrvatski, prijelazni ili neprijelazni. Mogu biti a) samo

prijelazni (pr. köpa ‚kupiti’), b) samo neprijelazni (pr. dö ‚umrijeti’) ili c) i prijelazni i

neprijelazni (pr. sluta ‚završiti’). Dio prijelaznih glagola veže uz sebe dva objekta, što znači

da švedski glagoli mogu biti bitranzitivni (dvostruko prijelazni) i monotranzitivni

(jednostruko prijelazni): låna sin bror tusen kronor (‚posuditi bratu tisuću kruna’), meddela

skolan nyheten (‚javiti školi vijest’) (Hultman 2003).

Prijelaznost se dijelom određuje leksički (bez konteksta), a dijelom u određenom

kontekstu (Lindberg 1980). Kontekst je presudan u slučajevima kada je leksički moguće da

određeni glagol bude i prijelazan i neprijelazan. Na primjer, Per skriver (u značenju ‚on je

pisac’) : Per skriver brev (‚Per piše pismo/pisma’). U mnogim slučajevima neprijelazni jaki

glagol ima odgovarajući slabi prijelazni glagol kao suprotnost: dö – döda (‚umrijeti’ –

‚ubiti’/‚ubijati’), ligga – lägga (‚ležati’ – ‚položiti’/‚polagati’), sitta – sätta (‚sjediti’ –

‚sjesti’/‚sjedati’). Glagoli su prijelazni ili neprijelazni neovisno o tome jesu li jednostavni ili

složeni. Tranzitivnost je prema nekim jezikoslovcima važna u promatranju uloge glagolskih

čestica i potencijalno može biti povezana s aspektom (ovisno o tome kako se definira aspekt).

Švedski glagoli mogu biti povratni ili nepovratni. Povratni su svi oni glagoli nakon

kojih stoji povratna zamjenica (Ljung i Ohlander 1982). Neki su glagoli uvijek povratni (npr.

arta sig ‚razvijati se’), dok se drugi mogu pojaviti i bez povratne zamjenice (npr. bestämma

(sig) ‚odlučiti (se)’). Povratni se glagoli katkada smatraju trećom skupinom glagola u podjeli

prema prijelaznosti (Lindberg 1980). Povratni mogu biti i jednostavni i složeni glagoli.

3.3.1.3. SEMANTIČKA OBILJEŽJA

Osnovno je značenje glagola da izražavaju radnju ili odnose među predmetima. Radnja

se može razgraničiti na nekoliko vrsta, što ovisi o pojedinim autorima, o čemu je već bilo

riječi u poglavlju o aktionsartu u švedskome jeziku. U švedskim se gramatikama najčešće

razlikuju stanje (npr. betyda ‚značiti’; beundra ‚diviti se’; ha ‚imati’; heta ‚zvati se’; vara

‚biti’), trenutačna radnja (anlända ‚stići’; ansöka ‚tražiti’; bryta ‚kršiti’; få ‚dobiti’; föreslå

‚predložiti’; tappa ‚izgubiti’), ograničena i neograničena radnja (npr. Andersson 1977,

Teleman i dr. 1999). Prema ograničenosti radnje glagoli se dijele na durativne i terminativne

(npr. Lindberg 1980, Malmgren 1984). Durativnim je glagolima u središtu početak radnje, a

82


kraj se događa izvan vidokruga: Erik står här (nu) . Erik åt (medan jag klädde mig)30.

Terminativnim je glagolima u središtu početak ili, češće, kraj radnje: Erik ställde sig på

trappan. Ballongen sprack31. Terminativni glagoli su i trenutačni glagoli (Jag tände

lampan32). Neki se glagoli pojavljuju u paru: stå – ställa sig (‚stajati’ – ‚stati se’), hålla –

gripa (‚držati’ – ‚uhvatiti’). Češće se, međutim, događa da čitava glagolska fraza određuje

durativnost ili terminativnost:

satt och skrev hela kvällen33 (durativnost)

Min bror skrev upp telefonnumret34 (treminativnost)

Švedskim se glagolima često pridaje mogućnost izražavanja rezultativnosti (usp. Christensen

1995). Premda se granica između rezultativnih i nerezultativnih glagola često ne može strogo

odrediti, načelno vrijedi da su rezultativni (Teleman i dr. 1999):

a) svi glagoli koji izražavaju proces i impliciraju ograničenost radnje, npr. bota

(‚liječiti’), flå (‚ljuštiti’), fylla (‚puniti’) (krajnji rezultat);

b) mnogi glagoli koji izražavaju trenutačnost radnje, npr. släcka (‚ugasiti’), avgå (‚otići’)

(krajnji rezultat);

c) mnogi glagoli koji označavaju procese i imaju neograničen način vršenja radnje, npr.

stiga (‚rasti’, ‚penjati se’), växa (‚rasti’); radnja podrazumijeva sukcesivnu promjenu u

određenome smjeru (akumulirani rezultat).

Glagoli stanja uvijek su nerezultativni. Rezultativnost je kod njih moguća samo kad

proizlazi iz konteksta35.

3.3.2. DVOČLANI GLAGOLI

3.3.2.1. ODREDNICA I VRSTE

Švedski su dvočlani glagoli (partikelverb) posebna vrsta složenih glagola koja se

sastoji od glagola i kratke nepromjenjive riječi, tzv. (glagolska) čestica ((verb)partikel)

30 ‚Erik stoji ovdje (sada)’. ‚Erik je jeo (dok sam se ja oblačio)’. 31 ‚Erik je stao na stepenice.’ ‚Balon je pukao.’ 32 ‚Upalio sam svjetiljku.’ 33 ‚sjedio i pisao cijele noći’ 34 ‚Moj brat je zapisao telefonski broj.’ 35 Kako se glagoli švedskoga jezika prema svojstvu aktionsarta dijele u djelima istaknutih jezikoslovaca koji se bave ovim područjem navedeno je u poglavlju 3.2.

83


(Norén 1996:1). Ulogu čestice najčešće vrše prijedlozi ili prilozi. Dvočlani su, na primjer,

glagoli: arbeta över (‚raditi prekovremeno’), tycka om (‚sviđati se’), läsa ut (‚pročitati’), gå

fram (‚ići naprijed’; ‚proizlaziti’), göra av (‚stavljati’). Neki se od tih glagola, osim u

dvorječnome obliku, mogu pojaviti i u jednorječnome obliku, u kojem čestica stoji na mjestu

prefiksa: överarbeta (‚previše razraditi’ (npr. tijesto); ‚preraditi’), utläsa (‚razabirati’), framgå

(‚pokazivati se’), avgöra (‚odlučivati’). Postoje i glagoli koji se mogu pojaviti samo u

jednorječnome obliku. S obzirom na mogućnosti pojavljivanja, najčešće se, dakle, govori o tri

skupine dvočlanih glagola (npr. Johannisson 1954:162, Norén 1996:2): a) glagoli koji se

pojavljuju samo kao glagol i odvojena čestica (lös sammansättning, lös förbindelse); b)

glagoli koji se pojavljuju i kao glagol s odvojenom česticom i u „prefigiranome”36,

jednoleksemnome obliku (varierande sammansättning37), i c) s česticom složeni glagoli koji

se pojavljuju samo u jednorječnome obliku (fast sammansättning). U nekim se priručnicima

posljednja skupina ne navodi (npr. Holmes i Hinchliffe 1994), a razlog je tomu vjerojatno taj

što takvi glagoli ne udovoljavaju jednome od najvažnijih kriterija za određivanje dvočlanih

glagola – da se dvočlani glagoli moraju moći pojaviti i u jednorječnome i u dvorječnome

obliku (Johannisson 1954). Međutim, ni mnogi se drugi glagoli u tome smislu ne ponašaju

pravilno te se pojavljuju samo u dvorječnome obliku, pa nema razloga da se dvočlanima ne

smatraju i oni koji se mogu pojaviti samo u jednorječnome. Ipak, takvi glagoli ne

zadovoljavaju veći broj kriterija, o kojima se govori niže, od onih koji se pojavljuju samo u

dvorječnome obliku i na koje se zapravo najčešće misli kada se govori o dvočlanim

glagolima.

36 Premda se obično smatraju dijelom složenice, a ne izvedenice, čestice se katkada u švedskoj literaturi poistovjećuju s prefiksima (npr. Wellander 1964). Jedan je od razloga što se smatra da čestice, koje su u tako složenim glagolima uvijek naglašene, imaju sličnu ulogu kao i prefiksi u slavenskim jezicima. Drugi je taj što ih se opisuje iz sintaktičke perspektive na formalan način i pri tome se zanemaruju tvorbene značajke. Međutim, čestice se u jednorječnoj vezi s glagolom od pravih prefiksa u švedskome razlikuju po tome što se od glagola mogu odvojiti i stajati iza njega. Također se značenje čestica u načelu može lako parafrazirati, što nije slučaj s prefiksima (Norén 1996). U slučaju se, dakle, švedskih dvočlanih glagola, slično kao i u slučaju slavenskih prefigiranih glagola, može raspravljati o tome kako su tvoreni (v. 2.2.5.1.5., Fleksija ili derivacija). No, u slučaju švedskih glagola izbor je slaganje ili izvođenje, dok su u slučaju slavenskih glagola izbor izvođenje i fleksija. 37 U većini se priručnika na sličan način govori o podjeli ovih glagola, ali se skupina glagola koji se mogu pojaviti u dvije inačice obično ne imenuje zasebno. Međutim, korisno je imati termin i za tu skupinu glagola kako bi se izbjeglo učestalo opisno objašnjavanje.

84


Tablica 2. Švedski dvočlani glagoli

DVOČLANI GLAGOLI

JEDNORJEČNI S OBJE INAČICE DVORJEČNI

anklaga ‚okriviti’/‚okrivljavati’ avlida ‚umrijeti’/‚umirati’ innebära‚značiti’ tillfråga‚pitati’ undersöka‚ispitati’/‚ispitivati’ uppfinna‚izumiti’

avresa – resa av ‚polaziti’ – ‚otputovati’ inräkna – räkna in ‚uračunati’ nedstiga – stiga ner ‚padati’/‚pasti’ tala om – omtala ‚pričati’ – ‚spomenuti’ uppstiga – stiga upp‚ustati’/‚ustajati’ utlåna – låna ut ‚posuditi’/‚poduđivati’

falla omkull ‚pasti’, ‚prevrnuti se’ gå vilse ‚izgubiti se’ köra om ‚pretjecati’ ligga i ‚prionuti’/‚prijanjati’ resa bort ‚otputovati’ slå ihjäl ‚ubiti’

Podjela na tri vrste dvočlanih glagola omogućava veću jasnoću u opisivanju značajki

pojedinih dvočlanih glagola pa se stoga slična terminologija rabi i u ovome radu. Naziv se

jednorječni dvočlani glagol rabi za one kombinacije glagola i čestice u kojima se čestica

ponaša kao prvi dio složenice, a ta ista čestica uz isti se glagol može ili ne mora pojaviti i u

dvočlanome obliku (dvočlani glagol s dvije inačice). Dvorječnim dvočlanim glagolom naziva

se veza glagola i naglašene čestice koja se može, ali i ne mora pojaviti u inačici s česticom

kao prvim dijelom složenice.

Pokušaj podjele ovih glagola na podvrste pokazuje raznolikost njihovih osobina te se

pri njihovoj raščlambi nameće čitav niz pitanja: koji se glagoli mogu, a koji ne mogu pojaviti

u oba oblika (jednorječni i dvorječni), postoji li i može li se predvidjeti semantička razlika

između prefigiranih i dvorječnih oblika, koji se glagoli mogu vezati s kojim česticama itd. Ovi

glagoli pokazuju svoje osobitosti na svim jezičnim razinama, od fonološke do semantičke pa

ih je stoga važno opisati iz različitih perspektiva (fonološke, morfološke, sintaktičke,

semantičke).

3.3.2.2. FONOLOŠKA RAZINA

Jedan je od kriterija za utvrđivanje dvočlanih glagola fonološki. Dvočlani se glagoli

razlikuju od drugih sličnih konstrukcija posebnom naglasnom vezom. Za razliku od veze

glagola i prijedloga ili priloga koji nisu čestica, u kojoj je glagol naglašen, a prilog ili

prijedlog koji mu slijedi nenaglašen, u dvočlanim je glagolima glagol nenaglašen, a čestica

85


naglašena: söka úpp (‚tražiti’), skratta tíll (‚nasmijati se’) itd. Takav se naglasak naziva

„sažimajućim” naglaskom (sammanfattningsaccent)38.

Jednorječni se („prefigirani”, v. gore) oblici dvočlanih glagola također razlikuju od

drugih složenih glagola – njihov je „prefiks” naglašen: ùppsöka (‚tražiti’), gènomsöka

(‚pretresati’), a imaju i sekundaran naglasak, što je obilježje svih složenica u švedskome

jeziku.

Fonološkim kriterijem može se s velikom vjerojatnošću utvrditi je li neka veza glagola

i čestice dvočlani glagol, međutim, znatno je teže taj kriterij primijeniti u razlikovanju

jednorječnih dvočlanih glagola od drugih vrsta složenih glagola.

Nedostatak je ovoga kriterija što je primjenjiv samo na govoreni jezik, jer se naglasci u

pisanome tekstu ne bilježe. Također je važno napomenuti da neki švedski dijalekti uopće ne

poznaju tu vrstu naglaska kojom je ostvarena veza glagola i čestice u dvočlanim glagolima.

Značajnu, katkada presudnu, ulogu u prepoznavanju dvočlanih glagola na temelju njihovih

naglasnih obilježja ima kontekst. On utječe na semantičku razliku između dvočlanih glagola i

prijedložnih, tj. priložnih konstrukcija, dakle, utječe na razumijevanje teksta, a time i na to

kako će se neki dvočlani izraz naglasiti.

3.3.2.3. MORFOLOŠKO-TVORBENA RAZINA

O morfološkim je, odnosno tvorbenim značajkama švedskih dvočlanih glagola već bilo

riječi. Glagoli su to koji se mogu pojaviti u dva oblika – kao glagol i čestica koje veže

zajednički naglasak – dvorječni ili jednorječni, kod kojih naglašena čestica postaje naglašeni

„prefiks”. Neki smatraju da je prema tvorbenom kriteriju dvočlan samo onaj glagol koji se

može pojaviti u i jednorječnome obliku. Razlog je tomu što se jednorječni oblici dvočlanih

glagola smatraju dodatnim pokazateljem semantičke povezanosti (Norén 1995). Upravo stoga,

primjenjujući doslovno to pravilo, autori nekih priručnika i gramatika u dvočlane glagole ne

ubrajaju one među njima koji se pojavljuju isključivo u jednorječnome obliku (npr. Holmes i

Hinchliffe 1994). Međutim, isti autori u dvočlane glagole ubrajaju one koji se pojavljuju samo

u dvorječnome obliku, što također odstupa od tvorbenoga kriterija.

38 Od sammanfatta što znači sažeti. Naziva se još i slutledsbetoning, efterledsaccent, upptaktsbetoning.

86


Sam za sebe tvorbeni kriterij nije dovoljan za određivanje dvočlanih glagola, jer

granicu između ostalih vrsta složenih glagola (glagolskih složenica i naročito izvedenica) i

jednorječnih dvočlanih glagola često nije lako odrediti.

Ovisno o čestici s kojom se vežu, može se predvidjeti koji se glagoli mogu pojaviti

samo u dvorječnome, a koji mogu imati dvije inačice (Holmes i Hinchliffe 1994:319):

a) uvijek se u dvorječnome obliku, osim u participu, pojavljuju glagoli s česticama

vilse, ihjäl, omkull39 i neki glagoli s česticama av, upp, ur i sl. (stänga av

‚isključiti’, äta upp ‚pojesti’, dricka ur ‚ispiti’);

b) dvočlani su glagoli s dvije inačice oni koji sadrže neku od ovih čestica, a koje se

mogu podijeliti prema značenju:

mjesto: upp, ned, in, till, fast, av, från, ut, (i)genom, över;

vrijeme: för, före;

početak radnje: till, in, på.

Iscrpniji popis čestica s oznakama koje se od njih mogu, a koje ne mogu pojaviti u oba

oblika može se pronaći u Ejerhed (1978:52-53, v. Tablica 3)40.

Tablica 3. Distribucija čestica

ČESTICA S OBJE INAČICE ČESTICA S OBJE INAČICE an + med + av + ned + bakom om + bort + omkring efter + ovan emellan på + emot runt fast + samman + fram + sen från till + för + undan + förbi + under + före + upp + genom + ur i ut + ifrån utanför igen + vid igenom åter + in + åt + inne + över +

39 Holmes i Hinchliffe u ovu skupinu ubrajaju i čestice bort, igen i om za koje se u rječnicima može naći niz dokaza da se pojavljuju i u jednorječnim oblicima (npr. omarbeta ‚preraditi’; bortse ‚ne uzimati u obzir’; igenkänna ‚prepoznati’ itd.). 40 U popisu koji navodi Ejerhed nalaze se samo čestice homonimne s prijedlozima, što znači da nedostaju čestice imenskoga (npr. vakt, rum) i priložnoga (npr. vilse, ihjäl, omkull, bort, igen) podrijetla, inačice nekih navedenih čestica (npr. ner). Njezin se popis stoga ne smije smatrati konačnim.

87


Neovisno kojoj konjugaciji i vrsti pripadaju, dvočlani se glagoli u tvorbi glagolskih

vremena ne razlikuju od jednočlanih, a svi se participi ovih glagola tvore na isti način – od

prefigiranoga, tj. jednorječnoga oblika glagola (npr. vilsegången ‚izgubljen’, bortrest

‚otputovao’, omkörd ‚zaobiđen’ itd.)

3.3.2.4. SINTAKTIČKA RAZINA

Na sintaktičkoj razini dvočlani glagoli imaju jednaku distribuciju kao i jednočlani. Na

primjer (Ejerhed 1978:53-54):

Det ligger på Hötorget. : De gick av på Hötorget. Nalazi se na Trgu Hötorget. Sišli su na Trgu Hötorget.

Han tog honom i kragen. : Han sparkade till honom på smalbenet. Uhvatio ga je za okovratnik. Udario ga je u potkoljenicu.

Han kastade köttet till lejonet. : Han delade ut varorna till dem. itd. Bacio je meso lavovima. Podijelio im je stvari.

Drugim riječima, ne postoje ograničenja u distribuciji dvočlanih glagola u usporedbi s

jednostavnim glagolima. Stoga se dvočlani glagoli smatraju produktivnima, jer se na različite

načine mogu slagati s drugim jedinicama glagolske fraze.

Također su moguće sintaktičke kombinacije bilo kojega jednostavnoga glagola (bilo

koje glagolske vrste i bilo kojega oblika) i naglašene čestice (Ejerhed 1978:54):

lägga upp hålla i brinna av ta

upp

hålla

om

Dijelovi dvočlanoga glagola, dakle glagol i čestica, najčešće se pojavljuju tim

redoslijedom jedno uz drugo. Međutim, u nekim slučajevima čestica stoji odvojeno od

glagola. To se događa (Holmes i Hinchliffe 1994:323):

a) u glavnoj rečenici s jednostavnim glagolskim vremenom i neodređenim ili

rečeničnim prilogom:

Jag tyckte aldrig om henne ‚Nikad mi se nije sviđala’

b) u glavnoj rečenici s jednostavnim glagolskim vremenom u inverziji, dakle kada

subjekt slijedi nakon glagola:

88


Tycker du om henne? ‚Sviđa li ti se ona?’

c) u imperativnim rečenicama s rečeničnim prilogom:

Slå inte ihjäl honom! ‚Nemoj ga ubiti!’

U svim ostalim slučajevima čestica slijedi odmah nakon glagola: Stryk under ordet! (‚Podcrtaj

riječ!’); Skriv upp det! (‚Zapiši to!’); Jag ringer upp dem (‚Nazvat ću ih.’). To pravilo također

može poslužiti za provjeru je li neki dvočlani izraz dvočlani glagol. Čestica „pravih”

dvočlanih glagola stoji uz svoj glagol čak i kada on mijenja mjesto, dok se čestica u

dvočlanim izrazima koji mogu, ali i ne moraju biti dvočlani glagol, može naći i na drugim

mjestima u rečenici – u imenskoj ili priložnoj frazi. Norén (1985) tu činjenicu smatra

dokazom da su dvočlani glagoli leksikalizirane fraze. Inačica je ovoga pravila da čestica stoji

na mjestu prije objekta (Teleman 1974:66f, Bodegård 1985:43). Tako je oblikovan sintaktički

kriterij češći u raščlambama i testovima. Norén (1996:13) navodi ove primjere:

a. Hon körde pojken ut på landet (ut je prilog) ona+voziti, pret.+dječak, dir.obj.+van+na+selo

b. Hon körde ut pojken på landet (ut je čestica) ona +odvesti, pret.+dječak, dir.obj.+na+selo

c. Hon körde ut pojken ur klassrummet (ut je čestica) ona+odvesti, pret.+dječak, dir.obj.+iz+razred

d. Hon tyckte dekalen på tröjan (på je prijedlog) ona+pritisnuti, pret.+naljepnica, dir.obj.+na+majica

e. Hon tyckte på tröjan dekalen (på je čestica) ona+zalijepiti, pret.(na)+majicu+naljepnica, dir.obj.

f. Hon tyckte på dekalen på tröjan (prvi je på čestica, a drugi ona+zalijepiti, pret.+naljepnica+na+majicu prijedlog)

Prema Norén (1985), ako objekt može stajati između glagola i „čestice”, takav izraz nije

dvočlani glagol: göra något åt saken (‚učiniti nešto s time’), odnosno nije „pravi” dvočlani

glagol. Kod manje će se „pravih” dvočlanih glagola dugačak subjekt lakše smjestiti između

glagola i čestice u prezentu i preteritu u rečenicama koje započinju priloškom oznakom nego

kod „pravih” dvočlanih glagola. Norén također tvrdi da je poteškoća s ovim kriterijem što u

slučaju višečlanih subjekata čestica gubi svoj naglasak: då rökte representanten för

saneringsfirman ut kackerlackorna (‚tada + dimiti, PRET. + predstavnik + za + deratizacijska

tvrtka + van, ČEST. + žohari’; ‚tada je predstavnik tvrtke za deratizaciju dimom istjerao

žohare’). Nedostatak je kriterija i u tome što se ne može provjeriti u rečenicama bez objekta.

89


Jedna je od važnih značajki čestica svojstvo da mijenjaju prijelaznost glagola (npr.

Norén 1985). Taj sintaktičko-semantički kriterij, prema kojem se promjena tranzitivnosti

glagola smatra pokazateljem da je izvršena barem jedna važna promjena značenja pri prelasku

jednostavnoga glagola u dvočlani, jedan je od kriterija koji služi za utvrđivanje što je dvočlani

glagol. Promjena prijelaznosti vrijedi u oba smjera – neprijelazan glagol postaje prijelazan

(dansa : dansa av ‚plesati’) ili prijelazan glagol postaje neprijelazan (kasta : kasta upp

‚baciti’)41.

Dodatno je pravilo, kojim se mogu razlikovati prilozi od čestica, a time i dvočlani

glagoli od prijedložnih ili priložnih izraza, da čestice ne mogu, a prilozi mogu stajati na

početku rečenice (Norén, 1996):

a. Hon kastade upp (‚povraćala je’)

b. *Upp kastade hon (upp je čestica)

c. Hon kastade upp bollen (‚bacila je loptu (u zrak)’)

d. Upp kastade hon bollen (upp je prilog).

Međutim, to ne vrijedi za čestice koje označavaju mjesto:

a. I satt nyckeln (i låset) (‚umetnuo/la je ključ (u bravu)’)

b. Ut sprang flickan (ur huset) (‚istrčala je djevojka’)

c. Av föll löven (från träden) (‚otpalo je lišće’)

Smatra se da se provjerom može li čestica stajati na početku rečenice ili ne katkada

može utvrditi i razlika između leksikaliziranih fraza i onih s prototipnim mjesnim značenjem

(Norén 1996:14) – kod leksikaliziranih fraza neosporno je da čestica ne može stajati na

početku rečenice. Kod ostalih dvočlanih izraza, pogotovo onih u kojima čestica ima mjesno

značenje, to je katkada teško utvrditi.

Provjerom što može stajati na početku sintagme može se katkada razlučiti dvočlani

glagol od izraza s prijedlogom ili prilogom (Norén 1995). Dvočlani glagol može stajati na

početku sintagme jer čini semantičku cjelinu, što nije slučaj s kombinacijom glagola i

priloga/prijedloga:

Höll med gjorde hon sällan. ‚Slagala se (s nama) rijetko’

Backade ut gjorde hon lite vårdslöst ur garaget. ‚Izašla je pomalo nemarno iz garaže’

Ali:

Kom hem gjorde några grannar (på middag) ‚Došli su kući neki susjedi (na večeru)’

41 U hrvatskim prijevodima ove promjene nisu vidljive.

90


Prilog s mjesnim značenjem od čestice se može razlikovati i prema tome u kakvome

odnosu stoje s drugim mjesnim adverbijalima u rečenici (Norén 1996):

(1) a. Flickan sitter inne i huset (glagol + prilog + prijedložna fraza) djevojka+sjediti,prez.+unutra+u+kuća

b. Inne i huset sitter flickan. unutra+u+kuća+sjediti,prez.+djevojka

c. *I huset sitter flickan inne. u+kuća+sjediti,prez.+djevojka+unutra

(2) a. Nyckeln sitter i i låset. (dvočlani glagol + prijedložna fraza) ključ +sjediti u, prez.+u+brava ‚Ključ je u bravi.’

b. *I i låset sitter nyckeln. u,čest.+u,prijed.+brava+sjediti,prez.+ključ

c. I låset sitter nyckeln i. u,prijed.+brava+sjediti,prez.+ključ +u,čest. U bravi je ključ.

Ni jedan od navedenih kriterija sam za sebe nije dovoljan za utvrđivanje dvočlanih glagola.

Ovisno o tome koja se značajka dvočlanih glagola promatra, katkada je dovoljno da glagol

zadovoljava i samo jedan od kriterija da bi se označio kao dvočlani (Norén 1985), katkada je

nužno da zadovoljava sve. Uz to, sami autori nisu dosljedni u provođenju svojih kriterija, pa,

na primjer Norén, na jednom mjestu kaže da nešto ne može biti dvočlani glagol jer čestica ne

stoji odmah nakon glagola, a na drugom da je to također dvočlani glagol, ali nije „pravi” (v,

niže). Ta činjenica svjedoči o tome da nema apsolutnih kriterija u određivanju što je, a što nije

dvočlani glagol, a dijelom to ovisi i o semantici glagola.

3.3.2.5. SEMANTIČKA RAZINA

3.3.2.5.1. LEKSIKALIZIRANOST DVOČLANIH GLAGOLA

Dok jedni tvrde da su dvočlani glagoli posebne kombinacije glagola i priloga ili

prijedloga koje imaju doslovno značenje, koje se može izvesti iz pojedinačnih značenja

njihovih dijelova (Ljung i Ohlander 1972:152), drugi smatraju da su svi dvočlani glagoli

91


leksikalizirane fraze (Anward & Linell 1976). Treći (Ejerhed 1978) tvrde da su dvočlani

glagoli većinom sintaktičke novotvorenice, a tek ih dio čine leksikalizirane fraze.

Ljung i Ohlander (1972:152) dvočlane glagole u načelu ne smatraju leksikaliziranim

izrazima. Dvočlane glagole kod kojih se značenje ne može izvesti iz zbroja značenja glagola i

čestice smatraju izuzecima i samo te nazivaju leksikaliziranim složenicama/frazama ili

idiomima.

Teleman (1972:46f) smatra da su dvočlani glagoli općenito leksikalizirani u visokome

stupnju, ali da postoji poveća skupina glagolskih fraza koje se sastoje od glagola kretanja i

priloga smjera (köra fram ‚voziti (prema naprijed)’; springa ut ‚istrčati’) koje imaju doslovno

značenje čak i u jednorječnim inačicama (framköra, utspringa).

Prema Ejerhed (1978:63) svi su jednoleksemni dvočlani glagoli u načelu

leksikalizirani. No, tvrdeći da dvočlani glagoli nisu nužno leksikalizirane fraze, nego

sintaktičke novotvorenice, Ejerhed se ne slaže s dijelom švedskih jezikoslovaca (npr. Anward

i Linell 1976), koji katkada sve dvočlane glagole smatraju leksikaliziranim frazama, a kao

osnovni kriterij navode zajednički naglasak, tj. deakcentuaciju lijeve strane (glagola).

Međutim, tvrdi Ejerhed, postoje i takve fraze čiji dijelovi imaju zajednički naglasak, a da nisu

leksikalizirane: npr. nominalne fraze en lĭten pójke (‚mali dječak’), gămla gúbbar (‚stari

djedice’), glagolske fraze s kopulom Han vǎr sjúk (‚On je bio bolestan’), glagolske fraze s

glagolima ligga (‚ležati’), sitta (‚sjediti’), stå (‚stajati’) i gå (‚ići’): sĭtta och súpa (‚sjediti i

lokati’) itd. Također postoje i leksikalizirane fraze koje uopće nemaju složenički naglasak

(Anward i Linell 1976): med svánsen mellan bénen (s+repom+između+nogu; ‚podvijena

repa’), få sina fískar várma (dobiti+svoje+ribe+tople; ‚dobiti jezikovu juhu’) itd.

Norén (1996) razlikuje dva stupnja leksikalizacije – visoku i nisku. Značajka je niže

razine leksikalizacije da se osnovna značenja dijelova složenice još uvijek razaznaju (npr.

smälla i ‚udariti u što’; smälla på ‚udariti po čemu’;, smälla till något ‚udariti koga’). Viša

razina leksikalizacije znači da je značenje složenice specifično i ne može se izvesti iz

značenja njezinih dijelova. Može se zaključiti da dvočlani glagoli, kao i druge složenice,

mogu imati transparentno, ali i, u višem ili nižem stupnju, leksikalizirano značenje.

Načelno govoreći, ne može se utvrditi zavisnost vrste dvočlanoga glagola o stupnju

leksikalizacije (Norén 1995). Doduše, većina je jednorječnih dvočlanih glagola

leksikalizirana. Prema nekim pokazateljima čini se da je i veći dio dvorječnih glagola

leksikaliziran, ali među glagolima koji se pojavljuju u dva oblika postoje i leksikalizirani i

glagoli s više ili manje doslovnim značenjem.

92


Položaj glagolske čestice u rečenici može biti pokazatelj je li neki dvočlani glagol

leksikaliziran ili ne (Norén 1995). Čestica dvočlanih glagola s jasno leksikaliziranim

značenjem može stajati samo neposredno uz glagol (Jag har aldrig hållit med dig42 ‚Nikada

se nisam slagao s tobom.’). U drugim slučajevima čestica može stajati neposredno nakon

glagola (Jag har kört ut barnvagnen på gården ‚Vozila sam kolica u vrtu’) ili na uobičajenom

mjestu priloške oznake (Jag har kört barnvagnen ut på gården)43. Čini se, zaključuje Norén,

da dvočlani glagoli s doslovnim, transparentnim značenjem dijelova imaju i homonimnu

konstrukciju s prijedlogom. U takvim je slučajevima gotovo isključivo riječ o prilozima koji

označavaju smjer ili mjesto. Isto vrijedi i za prijedloge (Norén 1995:322):

Hon la i tvätten : Hon la tvätten i maskinen. ona+staviti u (perilicu),pret.+rublje ona+staviti,pret.+rublje+u+perilicu ‚Stavila je rublje (u perilicu)’ : ‚Stavila je rublje u perilicu’ dvočlani glagol prijedložna fraza

U slučaju leksikaliziranih dvočlanih glagola to nikako nije moguće (Norén 1995:322):

*Jag har aldrig hållit dig med. ja+pom.gl.+nikad+slagati,sup.+tiA+s,čest.

Kod dvočlanih glagola s transparentnim značenjem, kod kojih čestica može stajati uz

sam glagol ili na mjestu priloške oznake, postoje razlike u značenju ovisno o položaju čestice

(Norén 1995): dok je u rečenici Jag har kört ut barnvagnen på gården naglasak na ut, a time

se naglašava rezultat radnje, a ne način vršenja radnje, u rečenici Jag har kört barnvagnen ut

på gården naglasak je na samome glagolu čime cilj postaje sekundaran (1995:323)44.

3.3.2.5.2. ZNAČENJSKE RAZLIKE IZMEĐU DVORJEČNIH I JEDNORJEČNIH DVOČLANIH GLAGOLA

Semantičke razlike između dvorječnih i jednorječnih dvočlanih glagola slijede

određeni uzorak (Ejerhed 1978). U Teleman i dr. (1972) navodi se ova tipologija:

42 Norén 1995: 322 43 Ibid. Drugdje Norén istovjetne primjere glagola ne smatra pravim dvočlanim glagolima, ali ih ovdje ipak navodi kao primjer (v. str. 89)’ 44 v. bilješku 42.

93


DVORJEČNI JEDNORJEČNI

1. transportera ut ‚prevoziti’

= uttransportera ‚prevoziti’

stilistička razlika: dvorječna je inačica oznaka nižega, jednorječni višega stila

2. bryta av

‚slomiti’

≠ avbryta ‚prekinuti’

semantička razlika: dvorječna inačica označava konkretno, a jednorječna apstraktno značenje; poliseman odnos

3. ø avlida

‚umrijeti’ pojavljuje se samo u jednorječnome obliku

4. sjunga ut

‚pjevati’ ø pojavljuje se samo u dvorječnome

obliku 5. gå av

‚sići’ ≠ avgå

‚polaziti’45homonimi – nepovezana, različita značenja

Često, dakle, jednorječni i dvorječni oblik glagola imaju isto značenje (prva skupina

glagola u Telemanovoj tablici). Međutim, često se tada razlikuju u stilističkoj uporabi pa se

dvočlani oblici rabe u govornome jeziku te u svakodnevnome pisanome jeziku, dok su

jednoleksemni oblici uvriježeni u, na primjer, administrativnome ili biblijkome stilu. (Holmes

i Hinchliffe 1994:283):

Npr. Vi tog emot våra priser. Kungen emottogs av ambassadören. Primili smo svoje nagrade. Kralj je primio veleposlanika.

Vi steg ned i gruvan. Kristus har nedstigit till dödsriket. Sišli smo u jamu. Isus je sišao u kraljevstvo mrtvih.

Apstraktno se značenje katkada smatra pokazateljem leksikaliziranosti (Norén 1995)

pri čemu se konkretnim glagolom smatra glagol čiji se učinci radnje mogu doživjeti barem

jednim od pet ljudskih osjetila (1995:325). Međutim, unatoč definiciji, što je konkretno, a što

apstraktno, najčešće ovisi o individualnoj prosudbi pa se stoga kriterij apstraktnosti ne može

smatrati pouzdanim u određivanju leksikaliziranih dvočlanih glagola.

Bez obzira na stilističke razlike u značenju, oba se oblika u participu pojavljuju u

„prefigiranome” obliku (emottagen, nedstigna).

Kao što je već rečeno prije, neki švedski glagoli imaju različito značenje ovisno o

tome u kojem se obliku pojavljuju. Dvorječni oblici obično imaju doslovno, konkretno

značenje, a jednorječni oblici preneseno (druga Telemanova skupina) (Holmes i Hinchliffe

1994:284):

45 Ovi glagoli mogu imati i druga značenja.

94


Npr. Jag bryter av kvisten. Jag avbryter samtalet. Slamam granu. Prekidam razgovor.

Han strök under ordet. Han underströk ordets betydelse. Podcrtao je riječ. Naglasio je značenje riječi.

Katkada je razlika u njihovome značenju toliko velika da se može učiniti da je riječ o

dvama sasvim različitim glagolima (peta Telemanova skupina) (Holmes i Hinchliffe

1994:285):

Bordsbenet gick av. Statsministern avgick. Noga od stola se slomila. Premijer je dao ostavku.

Ovakve stilističke i semantičke razlike postoje ne samo unutar skupine dvočlanih

glagola koji se mogu pojaviti u dva oblika, već i između uvijek jednorječnih glagola i uvijek

dvorječnih glagola (Johannisson 1954). Naime, dvorječni su oblici značajka razgovornoga

jezika, a jednorječni su češći u administrativnome, dakle, pisanome jeziku. Stilističke se

razlike, inače, smatraju starijima od semantičkih (ibid.).

3.3.2.5.3. SEMANTIČKI KRITERIJI ZA ODREĐIVANJE DVOČLANIH GLAGOLA

Norén (1985) navodi nekoliko semantičkih kriterija za utvrđivanje dvočlanih glagola.

Jedan je od njih morfološko-leksički, a prema tome se kriteriju postojanje bliske složenice,

izvedenice ili istoznačnice za dvočlani izraz uzima kao dokaz da je neka veza glagola i čestice

leksikalizirana fraza i stoga „pravi” dvočlani glagol. Prema tome se kriteriju može utvrditi da

je neki dvočlani izraz dvočlani glagol ako postoji njegova „jednostavna” istoznačnica, ali je

također moguće da postoje dvočlani glagoli bez svojih jednostavnih istoznačnica, jer

označavaju pojmove za koje u trenutku pojavljivanja dvočlanoga glagola nije postojao

odgovarajući izraz. Sljedeća je poteškoća s ovim kriterijem što je gotovo nemoguće dosljedno

utvrditi što su istoznačnice, odnosno, koje se bliskoznačnice mogu, a koje ne mogu uzeti u

obzir.

Drugi je semantički kriterij povezan s promjenom vrste subjekta i/ili objekta. Na

primjer, objekt je glagolu dricka (‚piti’) tekućina, a glagolu dricka ur (‚ispiti (iz)’) i tekućina i

posuda u kojoj se ona nalazi, pri čemu je riječ o proširenju objekta.

95


Jedan se od kriterija koje navodi Norén (1985) odnosi na svojstvo čestica da

mijenjanju način vršenja radnje glagola, tj. aktionsart (slično u Thorell 1981:55f). Na primjer,

čestica može promijeniti glagol koji može biti i iterativan i trenutačan u samo trenutačan (slå :

slå till ‚tući’ : ‚udariti’ ), durativan u trenutačan (tänka : tänka till ‚misliti’ : ‚početi misliti’)

itd.

Norén (1985), dakle, dvočlane glagole prema njihovoj semantici dijeli na:

a) glagole s mjesnim značenjem (köra ut ‚izvesti se’; springa bort ‚otrčati’),

b) glagole s oslabljenim mjesnim značenjem (avgå ‚polaziti’; gå av ‚sići’),

c) glagole s metaforičnim mjesnim značenjem (påmina ‚podsjetiti’; avskriva

‚otpisati’; arbeta fram ‚izraditi’),

d) glagole s izraženim aktionsartom.

Na semantičkoj se razini postavlja i pitanje aspekta švedskih glagola, odnosno

perfektivizacije glagola. Za Norén (1985) mogućnost je perfektivizacije obilježje dvočlanih

glagola, tj. njihovih čestica, te stoga i kriterij za njihovo određivanje. Pod perfektivizacijom

Norén podrazumijeva značenjsku sastavnicu koja ovisi o govornikovome stavu prema radnji i

koja se obično odražava na sintaktičkoj razini, na primjer u odabiru preterita ili perfekta, i

koja se obično naziva aspektom46. To znači da čestice imaju sposobnost da imperfektivni

glagol postane perfektivan (krypa : krypa fram ‚puzati’ : ‚ispuzati’) ili da glagol, koji ovisno o

kontekstu može biti perfektivan ili imperfektivan, postane neosporno perfektivan (hoppa :

hoppa i ‚skakati’ : ‚uskočiti’). Međutim, veća skupina nesvršenih glagola ostaje imperfektivna

unatoč čestici (se : se på ‚vidjeti’ : ‚gledati’). Drugi i dalje mogu biti perfektivni ili

imperfektivni, ovisno o kontekstu (klä : klä på ‚oblačiti’ : ‚obući’/‚oblačiti’), a neki

perfektivni i dalje ostati perfektivni (bryta : bryta av ‚slomiti’ : ‚puknuti’). Norén u kasnijim

radovima niječe aspektnu ulogu čestica i dvočlanih glagola, ali slično kao što je ovdje

prikazano o aspektu u švedskom govori se u, na primjer, Bodegård 1988, Lindvall 1999 itd.

Na ovome je mjestu potrebno zaključiti da je za određivanje što je, a što nije dvočlani

glagol vezu glagola i priloga ili prijedloga nužno promotriti s nekoliko strana i provjeriti

zadovoljava li ona određene kriterije. Većinom se govori o tri važna kriterija: fonološkom

(glagol je nenaglašen, a čestica naglašena), tvorbenome (dvočlani su oni glagoli koji se mogu

pojaviti i u jednorječnome i u dvorječnome obliku) i sintaktičkome (čestica uvijek stoji uz

glagol kojemu pripada). Međutim, smatrajući navedena tri kriterija nedovoljnima i

nepreciznima, Norén (1985) ih navodi čak sedam:

46 U kasnijim radovima Norén (1996) izričito naglašava da aspekta, pogotovo u smislu opreke PF:IMPF, u švedskome jeziku nema.

96


1. fonološki – dvočlani glagoli imaju naglasak složenica: glagol je nenaglašen, a

čestica naglašena;

2. sintaktički – što je „manje” dvočlan, to se lakše između glagola i čestice mogu

smjestiti drugi rečenični dijelovi, npr. subjekt;

3. morfološko-leksički – postojanje jednostavne istoznačnice ili bliskoznačnice

služi kao dokaz da je riječ o leksikaliziranome dvočlanome glagolu;

4. kriterij tranzitivnosti – čestica može promijeniti tranzitivnost osnovnoga glagola;

5. kriterij promjene vrste subjekta i/ili objekta – dvočlani glagol zahtijeva drugačiju

vrstu subjekta i/ili objekta od jednostavnoga glagola;

6. aspektni kriterij – glagolska čestica može promijeniti aspekt glagola;

7. aktionsart kriterij – čestica utječe na promjenu značenja osnovnoga glagola.

3.3.3. ČESTICE

Glagolske su čestice (engl. particle, njem. Partikeln, šved. partikel) i dvočlani glagoli

značajka ne samo švedskoga, nego i drugih germanskih jezika. I one se, kao i aspekt i

dvočlani glagoli, u literaturi katkada različito definiraju. Opća je odrednica čestica da su to

naglašene riječi koje su formom (a često i semantički) povezane s prijedlozima, ali ne

pripadaju prijedlozima, već čine samostalnu, zasebnu kategoriju. U novije se vrijeme

primjećuje težnja da se sve germanske čestice opišu kao prijedlozi, čak i onda kada im je

podrijetlo imeničko, no takve pretpostavke nisu još dovoljno istražene (Dehé i dr. 2002).

U literaturi se odrednice čestica katkada podosta razlikuju. Katkada se česticama

smatraju sve nepromjenjive male riječi, dakle, veznici, prilozi, prijedlozi i uzvici. Obje su

odrednice proizišle iz činjenice da ove skupine riječi imaju zajednička svojstva „malih riječi”

i nepromjenjivosti. U glagolske se čestice ipak primarno ubrajaju prilozi i prijedlozi. Jedino se

za njih može reći da se pojavljuju u produktivnim dvočlanim glagolima (Ejerhed 1978:50). U

idiomatskim izrazima mogu se, uz priloge i prijedloge, pojaviti i druge vrste riječi (npr.

imenice: slå vakt (‚čuvati’), äga rum (‚događati se’); pridjevi: bryta lös(t) (‚osloboditi se’),

participi: göra gällande (‚učiniti važećim’); prijedložne fraze: ha på känn (‚(pred)osjećati’),

hålla i gång (‚održavati u pokretu’), jaga i väg (‚otjerati’)) (Ejerhed 1978:50, Teleman

1974:67).

97


Čestice u švedskom, barem one o kojima je ovdje riječ, mnogi ipak ne smatraju

zasebnom vrstom riječi (npr. Ejerhed 1978, Toivonen 2002a), već one pripadaju prijedlozima,

prilozima ili, rjeđe, imenicama. Međutim, drugi smatraju da im njihova zajednička obilježja

omogućavaju da ih se promatra kao posebnu skupinu riječi, zasebnu sintaktičku kategoriju ili

vrstu riječi (Norén 1996). Svim je česticama zajednička naglašenost (Platzak 1998, Norén

1996, Ralph 1987 itd.). i upravo je to jedna od važnijih značajki koja ih razlikuje od

prijedloga. Druga je njihova distribucija – slijede odmah nakon glagola, a prije izravnoga

objekta u tranzitivnim rečenicama, za razliku od prijedložnih fraza koje slijede nakon objekta.

Toivonen (2002a) raspravlja o tome da je poseban položaj čestice nedovoljan argument da ih

se smatra zasebnom sintaktičkom kategorijom i da se druge sintaktičke kategorije (na primjer,

nominalna fraza) mogu nalaziti na različitim mjestima (subjekt, objekt, prijedložni objekt itd.)

što znači da ih kao zasebnu vrstu riječi ne određuje samo njihova distribucija.

Drugi je argument po kojem se čestice svrstavaju u zasebnu skupinu njihova

gramatička uloga (npr. Ejerhed 1978). Čestice se u tome slučaju uspoređuju sa subjektom,

objektom i predikatnim dopunama. Toivonen (2002a) smatra da je, teoretski, taj argument

prihvatljiviji, jer se u mnogim jezicima određene gramatičke uloge vežu uz položaj u frazi.

Ona je pokušala dokazati da se čestice razlikuju u svojoj gramatičkoj ulozi pa se, na primjer,

razlikuju one kojima se izražava rezultativnost (Han sparkade ihjäl mannen47), mjesto (Jonas

lade dit boken48) ili aspekt (Mireille reste sig hastigt och skrattade till49; De jobbar på bäst

de kan50). Pod aspektom Toivonen podrazumijeva trenutačnost, odnosno durativnost radnje,

tj. aktionsart. Njezin je zaključak, međutim, da čestice ne mogu činiti zasebnu skupinu na

temelju sintaktičke kategorije ili gramatičke uloge već svoj poseban položaj duguju samo

realizaciji u strukturi fraze.

Prema Lidner (1983) čestice se mogu podijeliti u tri osnovne skupine: a) one koje se

pojavljuju samo u dvočlanim glagolima (prilozi), b) koje se pojavljuju samo u prijedložnim

izrazima (prijedlozi), c) koje se pojavljuju u oba slučaja.

Teleman (1974) određuje čestice iz sintaktičke perspektive:

Som partikel räknas tryckstarkt ord som är semantiskt och positionellt nära samhörigt med trycksvagt verb. Dess karakteristiska plats är närmast före det eventuella objektet. Mellan verb och partikel står normalt endast sådana led som i

47 ‚Nasmrt je iscipelario čovjeka’ 48 ‚Jonas je stavio knjigu tamo’ 49 ‚Mireille je naglo ustala i nasmijala se’ 50 ‚Rade (nastavljaju raditi) najbolje što mogu’

98


bisats kan placeras före det finita verbet. Partikeln görs ogärna till fundament.51 (Teleman 1974:66f, prema Norén 1996)

Čestice koje zajedno s glagolom tvore dvočlani glagol, da bi se lakše razlikovale od

ostalih, nazivaju se glagolskim česticama (verbpartiklar). Na temelju raščlambe čestica u

Allén (1972), Ejerhed donosi popis čestica u švedskome jeziku (1978:52): an, av, bakom,

bort, efter, emellan, emot, fast, fram, från, för, förbi, före, genom, i, ifrån, igen, igenom, in,

inne, med, ned, om, omkring, ovan, på, runt, samman, sen, till, undan, under, upp, ur, ut,

utanför, vid, åter, åt, över. Bilo bi zanimljivo promotriti koje su čestice najčešće, međutim, to

u ovome radu nije moguće, jer ih frekvencijski rječnik švedskoga jezika (Allén 1980) ne

bilježi kao posebnu kategoriju, već se čestice prikazuju unutar vrste riječi kojoj pripadaju. Ni

dvočlani glagoli nisu prikazani zasebno.

Neke od čestica prema vrsti riječi mogu biti i prilozi i prijedlozi. Također, neke se

mogu pojaviti u jednorječnim i dvorječnim konstrukcijama, a neke samo u dvorječnim52.

Čestice su s prilozima i prijedlozima u homonimnome odnosu. Od prijedloga i priloga

razlikuje ih naglašenost (Ljung i Ohlander 1972) – u takvoj su vezi čestice i glagola čestice

naglašene, a glagoli nenaglašeni.

Sintaktička je značajka čestica da se pojavljuju na posebnom mjestu u rečenici –

naglašene su i stoje nakon nenaglašenoga glagola i prije objekta (Teleman 1074:66f, prema

Norén 1996).

Prema Ejerhed (1978:61) čestice u dvočlanim glagolskim konstrukcijama imaju

različite uloge:

1. mijenjaju aspekt:

Vattnet rann. : Vattnet rann av. ‚Voda je curila.’ ‚Voda je iscurila.’

2. mijenjaju sintaktičku kategoriju (glagol mijenjaju u prijelazni ili neprijelazni):

Hon satt. : Hon satt av föreläsningen ‚Sjedio je.’ ‚Odsjedio je predavanje.’

Hon såg något. : Hon såg på. ‚Ona je vidjela nešto.’ ‚Ona je gledala.’

3. utječu na distribuciju objekta:

Han drack ölet/*glaset : Han drack úr glaset. ‚On je pio pivo/*čaše.’ ‚On je ispio iz čaše.’53

51 „U čestice se ubrajaju naglašene riječi koje su semnatički i po svojem smještaju u rečenici u bliskoj vezi s nenaglašenim glagolom. Njihovo karakteristično mjesto je što bliže glagolu, prije objekta. Između glagola i čestice obično stoje samo oni rečenični dijelovi koji se u zavisnoj rečenici mogu smjestiti prije finitnoga glagola. Čestica rijetko stoji na mjestu fundamenta (prvom mjestu u rečenici).” 52 Ejerhed dvočlanim glagolima ne smatra složenice s naglašenim prilozima kao prvim dijelom.

99


4. označavaju da se objekt (ili subjekt kod neprijelaznih glagola) rabi ili uništava:

Han åt kakan. : Han åt upp kakan. ‚Jeo je kolač.’ ‚Pojeo je kolač.’

Huset brann. : Huset brann upp. ‚Kuća je gorjela.’ ‚Kuća je izgorjela.’

5. označavaju da je radnja izvršena u cijelosti prema očekivanjima:

Han sköt två soldater. : Han sköt ned två soldater. ‚Pucao je u dva vojnika.’ ‚Ubio je (pucajući) dva vojnika.’

Lindvall (1999) navodi ove uloge glagolskih čestica:

a) priložna (izražavaju prostorne odnose, npr. gå in (‚ući’, ‚ulaziti’), gå ut

(‚izaći’, ‚izlaziti’), gå upp (‚ići gore’), gå ned (‚ići dolje’), gå över (‚prijeći’,

‚prelaziti’), gå under (‚ići ispod’), gå hem (‚ići kući’) itd.)

b) leksička (čestica daje glagolu sasvim novo značenje, npr. hålla av (‚sviđati

se’), hålla på (‚nastaviti’), hålla till (‚biti’) itd. )

c) aspektna (utječu na promjenu aspekta, npr. tänka : tänka ut (‚misliti’:

‚smisliti’), värma : värma upp (‚grijati’: ‚zagrijati’) itd.).

Prema Bodegårdu (1988) čestice imaju trojaku ulogu:

a) čine glagol perfektivnim, rezultativnim istovremeno izražavajući smjer

značenje: Gå över gatan (till andra sidan)!54

b) perfektiviziraju glagol, ali je priložno (mjesno/ciljno) značenje „izbrisano”: äta

upp (‚pojesti’), läsa ut (‚pročitati’)

c) čine neprijelazne glagole prijelaznima: arbeta fram en produkt (‚proizvesti’),

arbeta ihjäl sig (‚raditi do iznemoglosti’).

Ejerhed (1978:63) navodi sljedeća formalna pravila prema kojima se može utvrditi

koje su veze glagola i čestice leksikalizirane, a koje sintaktičke:

VP

je leksička jedinica je sintaktička jedinica ako NP1 V je * ako je NP1 V OK Tråden gick av. Mannen gick av. *Tråden gick. OK Mannen gick

53 Prijevod švedske rečenice na hrvatski, koji bi pokazao nijense u značenju, nije moguć. Naime, u hrvatskom su gramatične i rečenica Pio je pivo iz čaše i Ispio je pivo iz čaše. U švedskom je razlika u tome što jednostavan glagol (dricka ‚piti’) ne uključuje i posudu iz koje se pije, dok ju dvočlani glagol dricka ur (‚piti’ + ‚iz’) podrazumijeva. 54 Prijeći (na drugu stranu).

100


Ima li neki spoj glagola i čestice istovremeno mjesno i aspektno značenje ili samo

aspektno, određuje se pomoću ovoga pravila:

P

mjesna i aspektna (perfektivna) uloga aspektna uloga

ako V NP2 je * ako V ø je OK perfektivizira imperfektivizira ako V NP2 je OK ako V ø je *

rökte ut husbocken rann av rökte ut cig såg på *rökte husbocken OK rann OK rökte cig *såg

stoppade om någon ramlade ned kramade om någon *stoppade någon OK ramlade OK kramade någon

Ejerhed (1987) i Lindvall (1999) slažu se u tome da čestice sintaktički i semantički

mijenjaju glagol kojemu se pridodaju. Zanimljivo je također da obje naglašavaju mogućnost

čestica da utječu na promjenu aspekta. Norén (1996:15-16), s druge strane, tvrdi da čestice ne

mogu imati tu sposobnost, jer aspekt u germanskim jezicima ne postoji:

Partikelverben undersöktes inom den germanska språkforskningen först för att utröna huruvida partiklarna påverkade aspekten (...). Aspekt betraktas som en böjningskategori och inte en lexikal kategori i slaviska språk och ingår som sådan i den grammatiska språkbeskrivningen. I germanska språk, inklusive svenska, har man inte kunnat finna att olika partiklar har någon regelbunden grammatisk funktion av detta slag. Här påverkar partiklarna i stället i första hand det lexikala betydelseinnehåll som brukar kallas aktionsart (...). Aktionsarten har visserligen mycket stor betydelse för aspektvalet, men den är inte helt utslagsgivande (...). Aspekten är knappast någon grammatisk kategori i svenskan, i varje fall inte med partiklar som markörer.55

Je li zaista riječ o aktionsartu ili ipak i o aspektu, kao što je u ranijim radovima naglašavala i

Norén (npr. 1985), jedno je od temeljnih pitanja ovoga rada i na njega se pokušava odgovoriti

u drugome dijelu.

Još je jedno od čestih pitanja povezanih s odrednicom čestica nose li one značenje, tj.

doprinose li one značenju cijele fraze. Prema Fraseru (1976b:115, prema Lindner 1983)

55 „Dvočlani glagoli proučavaju se u sklopu istraživanja germanskih jezika kako bi se utvrdilo koje čestice utječu na aspekt (…). Aspekt se u slavenskim jezicima promatra kao flektivna kategorija, a ne kao leksička kategorija i kao takav dio je gramatičkoga opisa jezika. U germanskim jezicima, uključujući i švedski, nije utvrđeno da različite čestice imaju pravilnu gramatičku ulogu takve vrste. Čestice, u ovome slučaju, umjesto toga prvenstveno utječu na leksičko značenje koje se obično naziva aktionsart (...). Aktionsart zasigurno ima značajnu ulogu u izboru aspekta, ali ne i presudnu (...). Aspekt nije gramatička kategorija u švedskom, u svakome slučaju ne s česticama kao obilježjem.”

101


dvočlani su glagoli idiomatski izrazi pa se stoga ni jedna semantička značajka ne povezuje s

dijelovima idioma. Upravo je u tome razlika između priloga i čestica: prilozi imaju značenje,

a čestice nemaju. Gubitak doslovnoga značenja čestice podrazumijeva gubitak bilo kakvoga

značenja. Lipka (1970:70, prema Lindner 1983) smatra da u nekim kombinacijama dvočlanih

glagola čestica ima, a u drugima nema značenja. Tome se mišljenju priklanjaju i mnogi drugi

smatrajući da čestice imaju svoje „uobičajeno”, leksičko značenje u nekim dvočlanim

glagolima, dok su ga u drugim kombinacijama glagola i priloga izgubile. Bolinger (1971:98,

prema Lindner 1983) smatra da se doslovna značenja čestica mogu podijeliti u tri skupine

perfektivnih značenja: a) mogu označavati rezultativnost radnje, b) radnju koja je započela ili

je izvršena, c) radnju koja je dosegla vrhunac. Isto tvrde i neki švedski jezikoslovci (Bodegård

1988, Lindvall 1999, 2000). U svezi s mogućnošću čestica da izražavaju rezultativnost,

ponovo se postavlja pitanje aspektne uloge. Smatra se da jednorječan glagol izražava radnju u

tijeku ili proces, što se u slavenskim jezicima očituje kao imperfektivni glagolski vid, a da

čestice označavaju da je radnja završena (perfektivni vid): tänka : tänka ut (‚misliti’ :

‚smisliti’), sova : sova ut (‚spavati’ : ‚zaspati’), prova : prova ut (‚probati’ : ‚isprobati’),

dricka : dricka upp (‚piti’ : ‚popiti’), ringa : ringa upp (‚zvoniti’ : ‚pozvoniti’) itd. (prema

Lindvall 1999). Paralelan odnos između čestica i slavenskih prefiksa, dakle, postoji, što

Lindvall (1999) pokazuje na primjeru švedskih čestica i poljskih prefiksa: švedsko ut u

poljskom najčešće wy-, švedsko upp u poljskom je wy-, z-/s- ili za-.

Osim što može označavati rezultat radnje, čestica može označavati da radnja počinje,

završava ili da se događa samo jednom. Prema Lindvall, paralelizam sa slavenskim jezicima u

ovome slučaju nije tako očigledan kao u slučaju izražavanja rezultativnosti, međutim ipak

postoji: måla : måla färdigt (‚slikati’ : ‚naslikati’), skrika : skrika till (‚vikati’ : ‚viknuti’) itd.

Isticanje rezultativnosti kao osnovnoga kriterija za dokazivanje aspektne uloge čestica

upitno je. Ponajprije stoga što se općenito smatra da rezultativnost nije dovoljan kriterij za

određivanje perfektivnosti, nego je tek jedan u nizu (npr. Forsyth 1970). Također, premda se

na prvi pogled možemo složiti s onime što navodi Lindvall, iz podrobnijega je iščitavanja

njezinih radova moguće zaključiti da u izravnu vezu najčešće dovodi aktionsart u jednome i

drugome jeziku, čime se nužno ne dokazuje postojanje aspekta kao gramatičke kategorije u

švedskome. O odnosu slavenskih, tj. hrvatskih prefiksa, za koje se može utvrditi sličan odnos

sa švedskim glagolskim česticama kao za poljske, govori se u 5. poglavlju.

102

4. ASPEKT I AKTIONSART U HRVATSKOME JEZIKU

Međutim, taj naš vidski mehanizam, koji se obično označuje kao vidski sistem, nije ni tako jednostavan ni tako koherentan kako se čini na prvi pogled. Stoga su pitanja što ih na području slavenske aspektologije pokreću suvremena istraživanja, osobito na općeslavističkom planu, a i odgovori na ta pitanja, koji se sve više nameću, već daleko od te ponešto idealizirane predodžbe o slavenskom glagolskom vidu. (Kravar 1980:6)

Iz pregleda aspektološke povijesti i aspektološke problematike moglo bi se

zaključiti da problem definiranja aspekta postoji samo u neslavenskim, posebno

germanskim jezicima, a da je aspekt u slavenskim jezicima sasvim jasna i dobro definirana

jezična kategorija. Premda mnogi aspektolozi navode slavenske jezike kao primjer jezika u

kojima je aspekt vidljivo izražen gramatičkim sredstvima, ni slavenski aspekt nije

jednoznačno opisan, pa aspektolozi već desetljećima i stoljećima nastoje razriješiti taj

nedostatak. Ipak, tradicionalna se slavenska aspektologija u jednome značajno razlikuje od

germanske – ne sumnja se u postojanje aspekta kao ni u mogućnost njegova izražavanja

gramatičkim sredstvima. Poteškoće postoje u, na primjer, definiranju vidskih parova,

definiranju imperfektivnosti, odnosa aspekta i aktionsarta, definiranju semantičkoga

sadržaja aspekta i njegove funkcionalnosti1 itd. Uz postojeće probleme s kojima se susreće

tradicionalna aspektologija, u novije se vrijeme pojavljuju i novi smjerovi istraživanja

slavenskoga aspekta pa mu se nerijetko niječe jedna od osnovnih značajki prema

tradicionalnoj aspektologiji – da je značajka (samo) glagola (npr. Verkuyl 1999). U skladu

s time sve se češće ističe ovisnost aspekta o kontekstu, tj. nužnost njegova proučavanja na

sintaktičkoj razini i njegova uloga u aspektnosti rečenice.

Slavenska aspektologija i aspektološka istraživanja u pojedinim slavenskim

jezicima čine široko i zamršeno jezikoslovno područje, koje je nemoguće obuhvatiti u

cjelokupnome opsegu u radu kojemu to nije prvotni cilj. U ovome je poglavlju pozornost

usmjerena ponajprije na radove hrvatskih i drugih aspektologa koji su proučavali hrvatski

jezik i to u opsegu dovoljnome da se hrvatski glagoli u kasnijim poglavljima usporede sa

švedskima s obzirom na aspekt. Hrvatski je glagolski vid u većem ili manjem opsegu u

novije vrijeme obrađivan u hrvatskim gramatikama (Barić i dr. 1997, Babić 1991/2002,

Težak i Babić 1992/2004, Raguž 1997), doktorskim disertacijama (Gojmerac 1980, Mitani

1 Usp. Kravar 1980:6.

Aspekt i aktionsart u hrvatskome _______________________________________________________________________________________

1986), člancima (Budja 2001, Opačić 2001a, 2001b, Mønnesland 2003, Geld i Cvikić

2004, Jelaska i Opačić 2005 itd.), ali i nešto starijim, ali značajnim studijama (Grubor

1953, Filipović 1978). Važna se imena slavenske aspektologije spominju kad se to čini

nužnim. Općenito se može reći da su aspektolozi koji se bave hrvatskim jezikom na tragu

smjerova u svjetskoj aspektologiji, ali da je opseg istraživanja u hrvatskome, u odnosu na,

na primjer, ruski, znatno manji.

U skladu sa slavenskom tradicijom i radi jasnijega razlikovanja aspekta kao opće

jezične kategorije i gramatičkoga aspekta, u ovome će se dijelu rada, kad god je to moguće,

rabiti naziv (glagolski) vid. Termin aspekt zadržat će se za opću jezičnu kategoriju i u onim

slučajevima kada opis ove jezične kategorije prelazi granice glagola. S druge strane, unatoč

hrvatskoj tradiciji da se vidovi nazivaju svršenim i nesvršenim, radi jednostavnosti i bolje

preglednosti, ovdje će se zadržati nazivi perfektivan i imperfektivan vid.

4.1. GLAGOLSKI VID U HRVATSKOJ JEZIKOSLOVNOJ LITERATURI

Unatoč mnogim, stvarnim ili prividnim, sličnostima između nekih germanskih i

nekih slavenskih jezika u izražavanju aspekta, teško je ne uvažiti tvrdnju da aspekt kakav

postoji u slavenskim jezicima ne postoji u germanskima (v. za engleski Forsyth 1970,

njemački Gojmerac 1980, švedski Norén 1996 itd.). Istina je također da i germanski jezici

uglavnom mogu izraziti značenjske razlike slične onima koje se u slavenskim jezicima

izražavaju aspektom, ali to čine drugačijim sredstvima (Forsyth 1970:1).

U slavenskim je jezicima, dakle i u hrvatskome, aspekt gramatička kategorija.

Pripisuje se glagolima i stoga naziva glagolskim vidom. Za razliku od opće aspektologije,

razlike su u definiranju vida i njegovih vrsta u hrvatskim gramatikama neznatne, ali se iz

razmjerno kratkih poglavlja o glagolskome vidu iščitavaju ista pitanja – što čini vidski par,

kakav je odnos između aspekta i aktionsarta, imaju li prefiksi i sufiksi isti utjecaj na

glagolski vid itd.

Vid se u hrvatskim gramatikama definira kao:

(...) glagolska (...) kategorija za slavenske jezike, pa tako i za hrvatski književni jezik. Jedni glagoli izriču radnju u vršenju, proces u toku, a

104


drugi izvršenost, ostvarenost radnje, obavljeni proces a istovremeno i trajanje radnje prije izvršenja. (Barić i dr. 1990:131)2

(...) gramatička (...) kategorija koja svakomu glagolu i svakomu konkretnom glagolskom obliku daje određeno opće značenje. Vid je u hrvatskom jeziku dvojčan (binaran): svršen (perfektivan) ili nesvršen (imperfektivan). (Babić i dr. 1991:669)

(...) sredstvo izražavanja svršenosti i nesvršenosti glagolske radnje, stanja ili zbivanja. Po njemu se glagoli dijele na svršene (perfektivne) i nesvršene (imperfektivne). (Silić i Pranjković 2005:48)

Sve novije hrvatske gramatike govore o dva vida u hrvatskome jeziku: svršenome

ili perfektivnome i nesvršenome ili imperfektivnome.

Perfektivni (svršeni, glagoli imperfektivnoga ili svršenoga vida) glagoli, tj.

perfektivni vid, definiraju se kao:

Glagoli koji izriču izvršenost radnje (...). Takvi su npr.: báciti, dôći, dònijeti, dovŕšiti, ìsplesti, màknuti, naspávati se, naùčiti, pocrvènjeti, poisprogovárati, progovòriti, zapòčēti (Barić i dr. 1990:131) (...) izražava radnju kao cjelinu, obuhvaćenu jednim pogledom: dôći, dati, skòčiti, napísati, pročìtati, prelètjeti... (Babić i dr. 1991:669) (...) izriču radnju koja je u određenom vremenu već svršena bilo u cjelini bilo samo djelomično. (Težak-Babić 1992)

Imperfektivni glagoli (nesvršeni, glagoli imperfektivnoga ili nesvršenoga vida)

definiraju se kao:

Glagoli koji izriču radnju u vršenju (...). Takvi su npr.: bàcati, dòlaziti, donòsiti, dovršávati, plesti, micati, spávati, ùčiti, crvènjeti, progováarati, razumijèvati, víkati, zapòčinjati. (Barić i dr. 1990:131) (...) ostavlja to (perfektivno, op.a.) obilježje neizraženo, tj. radnja se promatra u procesu bez obzira na početak i kraj, o njima se ništa ne govori, ne promatra se kao zatvorena cjelina: dòlaziti, dávati, skákati, písati, čìtati, lètjeti... (Babić i dr. 1991:669) (...) izriču radnju koja u određenom vremenu još nije svršena. (Težak-Babić 1992)

Definicije su dvaju vidova, tj. dviju vrsta glagola, općenite i nedovoljno jasne.

Posebno promatraju li se iz perspektive govornika neslavenskih jezika. Zajedničko je

2 Neznatno drugačije oblikovana definicija nalazi se u Barić i dr.1995 (str. 225).

105


svima da vid promatraju kao glagolsku kategoriju, a to se vidi iz toga što definiraju

perfektivne i imperfektivne glagole. Samo se u Babić i dr. (1991) definira perfektivni i

imperfektivni vid, što ostavlja mogućnost promatranja vida i kao sintaktičke kategorije

(premda se to izrijekom ne kaže). Iz ovih se definicija ne vidi da je vid gramatička

kategorija (osim u Babić i dr. 1991) i što ga čini takvim. Da se ne govori o značajkama

glagola, iz ovih se definicija ne bi moglo zaključiti definira li se vid ili teličnost, koja bilo

da se definira kao aktionsart ili kao sintaktički aspekt označava dosizanje završne točke

radnje, odnosno njezinu odsutnost (usp. Comrie 1976, Kučera 1983 i dr.). Iz navedenih se

definicija također ne doznaje ništa o vidu kao subjektivnoj kategoriji, o tome da odabir

vida ovisi o govornikovu izboru kako će prikazati radnju – kao cjelovitu ili necjelovitu, a s

čime se slaže većina svjetskih aspektologa (pr. Hermann 1927, Jacobson 1971, Maslov

1962, Forsyth 1970, Comrie 1976, Ridjanović 1976 itd.). Prema njima odnos između

vidova ovisi o opreci značenja i gramatičkih uloga koje su sastavni dio sustava slavenskih

glagola, a osnovna je zadaća aspektologa utvrditi prirodu te opreke (Forsyth 1970:2). Kako

se hrvatski gramatičari uglavnom bave gramatičkim svojstvima vida, a rjeđe njegovom

uporabom, dakle i semantikom, ta zadaća u hrvatskim gramatikama nije u potpunosti

ostvarena.

Neki su od nedostataka navedenih definicija ispravljeni u Gojmerac (1980:29):

Glagolski vid gramatička je kategorija glagola koja posjeduje u hrvatskom ili srpskom jeziku vlastiti inventar morfoloških izražajnih sredstava (sufiksi), no to nije samo morfološka, već morfosintaktička kategorija glagola koju treba proučiti i na morfološkoj i na sintaktičkoj razini.

Ne težeći novoj, vlastitoj definiciji, Gojmerac je u ovakav opis vida uključio

najvažnije pretpostavke tradicionalne slavenske, ali i germanske aspektologije posebno

naglašavajući važnost proučavanja vida na sintaktičkoj razini. Potrebu da se promatra u

širem kontekstu, kontekstu aspektnosti, dovodeći glagolski vid u izravnu vezu s

aktionsartom i kontekstom iskazuje i Silić (1978:52-63, u Filipović 1978):

(...) we can conclude that verbal aspect must be considered in conjunction with aktionsarten, and that both aspect and aktionsarten must be considered in conjunction with the semantic and syntactic context in which the verb appears. For this reason it has been emphasized in more recent literature that in defining aspectuality, we must consider all three of these parameters (the aspect of the verb, the aktionsart, and the context).

Vid je u odnosu na glagolska vremena definirao Kravar (1976:294):

106


(...) da se glagolski vid (...) ima shvatiti kao izraz t o k a glagolske radnje, dakle, kao suprotnost između radnje u vršenju i one u izvršenju ili izvršenosti, naravno – bez obzira na glagolsko vrijeme u koje padaju: sadašnjost, prošlost i budućnost. To je, dakle, neka vrsta unutrašnjega vremena nasuprot vremenu vanjskom, koje se izražava u vremenskim oblicima.

U hrvatskome je jeziku uvriježeno govoriti o dva vida: svršenome (perfektivnome)

i nesvršenome (imperfektivnome). No katkada se govori i podvidovima. Definirajući

imperfektivni vid, Brabec i dr. (1958) izdvajaju dvije skupine glagola: one koji znače

radnju koja traje neograničeno vrijeme bez prekida, i one koji znače radnju koja traje

neograničeno vrijeme s prekidima ili radnju koja se ponavlja (1958:111). Prvi se nazivaju

trajni ili durativni, a drugi učestali ili iterativni. Može se reći da Brabec i dr. razlikuju dva

glagolska podvida, a ista dva podvida drugi autori često svrstavaju u aktionsart (durativni

glagoli – Silić i Pranjković 2005, iterativni – Babić i dr. 1991).

Osim perfektivnih i imperfektivnih glagola u hrvatskome postoje i dvovidni

(dvovidski, dvoaspektni, bezvidni3, neutralni4) glagoli. Dvovidnim se glagolima smatraju

oni koji mogu značiti i perfektivnu i imperfektivnu radnju (Brabec i dr. 1958, Barić i dr.

1990). Kada znače jednu, a kada drugu razabire se iz smisla rečenice u kojoj su

uporabljeni. Takvi su, na primjer, glagoli čuti, imenovati, napredovati, ručati, večerati,

vidjeti itd. Najviše takvih glagola ima među posuđenim glagolima na -irati (Silić i

Pranjković 2005, Raguž 1997, Babić i dr. 1991): organizirati, sugerirati, dekorirati,

telefonirati, operirati itd. U Babić i dr. (1991) kaže se da se dvovidni glagoli nazivaju i

vidski neutralnima, ali da taj naziv nije dobar jer ti glagoli ne niječu kategoriju vida

(1991:670). Oni mogu biti vidski neodređeni samo u nekim oblicima (perfektu, futuru I.,

kondicionalu i infinitivu). Gojmerac (1980) smatra da su i naziv ‚dvovidski’ i neutralan

jednako prikladni i jednako neprikladni: ti su glagoli morfološki neoznačeni s obzirom na

vid, ali se ponašaju kao perfektivni ili imperfektivni. Kravar (1980:10) smatra da je u

slučaju dvovidnih glagola vidska suprotnost sasvim neutralizirana pa da su stoga prije

„bezvidni” nego „dvovidni” glagoli.

Radi komunikacijske prozirnosti dvovidni glagoli katkada dobivaju prefiksalne

morfeme koji ih čine perfektivnima (povečerati, poručati) ili sufikse koji ih čine

imperfektivnima (ručavati, razminiravati) (Silić i Pranjković 2005), što je u skladu s

3 Kravar 1980. 4 npr. Mønnesland 2003.

107


općom težnjom jezičnoga sustava da teži simetriji. Dvovidnost se katkada smatra vrstom

vidske tvorbe u kojoj nultom derivacijom nastaju vidske opreke (Gojmerac 1980:67).

4.2. VIDSKA TVORBA

Vidska je tvorba, kao i gotovo sve ostalo u aspektologiji, sporna. Morfološki sastav

vida, naime, ne počiva na vlastitu principu tvorbe, što znači da mu na raspolaganju ne stoje

nikakva posebna sredstva tvorbe riječi, već ista kojima se tvori i aktionsart, odnosno

leksička sredstva (Kravar 1980:6). Ipak, smatra se dijelom tvorbe glagola od glagola

(Brabec i dr. 1995), a obično se unutar tvorbe govori o dva osnovna procesa: o

imperfektivizaciji, kojim od jednostavnih ili prefigiranih perfektivnih glagola nastaju

imperfektivni, i o perfektivizaciji, kojim najčešće od jednostavnoga imperfektivnoga

glagola nastaje perfektivan glagol. Imperfektivizacija se češće povezuje sa sufiksalnom

tvorbom, perfektivizacija s prefiksalnom, rjeđe sa sufiksalnom. Vrstom se vidske tvorbe

katkada smatra i dvovidnost (v. gore).

Gramatičkim morfemima za izražavanje vida smatraju se sufiksi (osim sufiksa

-nu-), dok je uloga prefiksa prvotno leksičko-semantička, a tek drugotno vidska. Stoga se

čistom vidskom tvorbom većinom smatra samo imperfektivizacija, koja je gramatička

pojava (npr. Silić 1977).

4.2.1. IMPERFEKTIVIZACIJA

Polazište su vidske tvorbe obično jednostavni imperfektivni glagoli, kojih je u

hrvatskome znatno veći broj od perfektivnih i od kojih se perfektivizacijom dobivaju

perfektivni. Međutim, imperfektivizacija je manje problematičan proces od

perfektivizacije, uz koju se vežu neka od temeljnih i nerazjašnjenih aspektoloških pitanja,

pa se ovdje opisuje prva.

Polazeći od osnovne pretpostavke da je vid gramatička kategorija, Gojmerac (1980)

ističe da se vidska opreka između perfektivnoga i imperfektivnoga člana izriče posebnim

sufiksima, koji se nazivaju vidski sufiksi. Vidskim se sufiksima od perfektivnoga izvodi

108


imperfektivni član opreke (1980:30). Za tvorbu imperfektivnih glagola od perfektivnih

zamjenom sufiksalnoga morfema osnove perfektivnih glagola rabe se morfemi (Silić i

Pranjković 2005): -a-, -ava- i -iva: preporučiti – preporučati, proučiti – proučavati,

uključiti – uključivati. Alomorfi su ovih morfema i -ja-, -java- i -jiva: obratiti se – obraćati

se, prispodobiti – prispodobljavati, sukobiti – sukobljavati, premostiti – premošćivati itd.

Manji broj glagola tvori imperfektivni oblik sufiksalnim morfemom -i- pri čemu se

otvornik korijenskoga morfema e mijenja u o: prevesti – prevoditi, donesti – donositi.

Mogući su i sufiksi -ijeva- (razumjeti – razumijevati), -ova- (kupiti – kupovati), -va- (dati –

davati), -inja- (početi – počinjati) (Gojmerac 1980). Međutim, produktivni su samo sufiksi

-(j)ava- i -(j)iva-. Uslijed imperfektivizacije moguće su razne glasovne promjene u

glagolskoj osnovi, što je vidljivo iz gornjih primjera, (v. Silić i Pranjković 2005:49-51,

Gojmerac 1980:52-53) i promjene naglaska (npr. pògledati – poglédati) (Babić 1978:71, u

Filipović 1978).

Imperfektivizirati se može jednostavan perfektivan glagol (sjesti – sjedati), ali i

prefiksacijom dobiveni perfektivan glagol (Raguž 1997): pisati – upisati – upisivati.

Samo dodavanjem vidskih sufiksa (ne i sufiksa -nu-) nastaju tzv. „pravi” ili „čisti” vidski

parovi, tj. samo imperfektivizacija ima čist aspektni karakter i samo je taj proces

gramatički (Silić 1977:2, Filipović 1978:18).

4.2.2. PERFEKTIVIZACIJA

Za razliku od imperfektivizacije, perfektivizacija je leksičko-semantički proces, jer

mijenja i značenje glagola (npr. Silić 1977:2, Filipović 1978:18). Najčešće se povezuje s

prefiksalnom tvorbom (uz iznimku sufiksa -nu- koji ima perfektivizirajuću ulogu).

Prefiksacijom (i, dakle, perfektivizacijom) nastaje najveći broj glagola.

Glagole tvorene s prijedlogom ili kojom drugom vrstom riječi (postupkom

prefiksacije) Brabec i dr. (1958) nazivaju složenima, a ostale prostima (drugdje se nazivaju

i jednostavnima). Prijedlog ispred glagola nazivaju predmetkom ili prefiksom. Tek se

manji broj prefiksa ne rabi kao prijedlog: pre- (prekopati), pro- (promisliti), raz-

(raspisati).

109


Dodajući prijedlog, tj.prefiks imperfektivnome glagolu dobiva se perfektivni5:

vikati: zavikati, povikati (Brabec i dr. 1958, Barić i dr. 1995). Međutim, perfektivni se

glagol od imperfektivnoga može dobiti i zamjenom sufiksalnoga morfema osnove

imperfektivnih glagola (Silić i Pranjković 2005): bacati – baciti. Ili samo promjenom

naglaska: poglédati – pògledati.

Premda se najčešće povezuje s prefiksacijom (raditi – uraditi), perfektivizacija se,

kao što je već rečeno, postiže i sufiksalnom tvorbom i to sufiksom -nu-/-n-: mahati –

mahnuti (Babić i dr. 1991, Barić i dr. 1995). Taj je sufiks u mnogočemu sličniji prefiksima

nego ostalim sufiksima – osim što utječe na promjenu vida, on mijenja i aktionsart glagola,

pa glagolu dodaje značenjsku sastavnicu trenutačnosti, tj. jednokratnosti.

Perfektivizacija, što u najvećem broju slučajeva podrazumijeva prefiksaciju,

tvorbeni je postupak o kojem se neprestano vode rasprave i upravo zbog kojeg se i vidska

tvorba smatra spornim dijelom aspektologije. Najčešća su problemska pitanja kojima se

bave aspektolozi povezana s činjenicom da je prefiksacija derivacijski tvorbeni postupak,

dakle leksičko-semantički, a ne gramatički. Stoga je vidska uloga prefiksa dvojbena, a

nedvojbena je njihova mogućnost izražavanja aktionsarta. Međutim, nisu ni svi prefiksi

isti – kod većine prevladava leksičko-semantička značajka, a tek se za manji dio prefiksa

može reći da im je uloga primarno gramatička. Razlikuju se, dakle, leksičko-semantički

prefiksi (leksička prefiksacija6), za koje se smatra da im je primarna zadaća označavanje

aktionsarta glagola, a tek sporedna njihova sposobnost perfektivizacije, i tzv. „prazni”

prefiksi (vidska, gramatikalizirana perfektivizacija7). „Prazni” su prefiksi oni za koje se

obično smatra da imaju samo vidsku ulogu, tj. koji ne utječu na promjenu značenja

polaznoga imperfektivnoga glagola (Forsyth 1970, Dahl 1985, Binnick 1991,

Schoorlemmer 1995, Silić 1977, Kravar 1980, Mønnesland 2003). Dio aspektologa smatra

da nema praznih prefiksa i da svaki prefiks utječe na značenje glagola. Isti autori smatraju

da se stoga prefiksacija uopće ne treba smatrati vidskom tvorbom, jer je uloga prefiksa

isključivo leksička (usp. Isačenko 1962, Filip 1999). Ipak, teško je osporiti činjenicu da

(izvorni) govornici parove kao što su pisati – napisati ili jesti – pojesti doživljavaju kao

vidske parove. Treći stoga podliježu kompromisu i prefiksaciju smatraju „nečistom” ili

„nepravom” vidskom tvorbom (npr. Gojmerac 1980).

5 Ako se perfektivnome glagolu doda prijedlog, on ostaje perfektivan: reći: poreći, izreći (Brabec i dr. 1958, Barić i dr. 1995). 6 Mønnesland 2003 7 Ibid.

110


Koji je prefiks „prazan” utvrđuje se istom promjenom kojom se utvrđuju i vidski

parovi: ako se prefiksacijom dobiven perfektivni glagol ne može dalje imperfektivizirati,

prefiks se smatra praznim. Koliko ima praznih prefiksa, još je česta tema mnogih rasprava.

Prema nekim aspektolozima „praznih” je prefiksa mnogo (Binnick 1991, Schoorlemmer

1995), prema drugima tek nekoliko. „Praznim” se prefiksom u slavenskim jezicima, pa

tako i u hrvatskome, obično smatra prefiks na-, što se dokazuje time što je rezultat

sekundarne imperfektivizacije glagola izvedenih s na- negramatičan oblik : pisati –

napisati – *napisivati. Druge je „prazne” teže prepoznati na prvi pogled, jer mogu i ne

moraju biti prazni, ovisno o glagolu uz koji se vežu: na primjer po- (jesti – pojesti –

*pojedati), pro- (čitati – pročitati – *pročitavati).

Najučestaliji su prefiksi hrvatskoga jezika pomoću kojih nastaju perfektivni glagoli

ovi (Babić 1978:72, u Filipović 1978):

do- iz- mimo- na-

nad- naj- o- ob-

od- po- pod- pre-

pred- pri- pro- raz-

s- suprot- u- za-

Neki su od prefiksa slabo produktivni (pred-), neki neproduktivni (mimo-, naj-,

suprot-). Mnogi se prefiksi pojavljuju kao niz alomorfa, na primjer iz-: iz- (izigrati), is-

(isplatiti), iš- (iščupati), i- (išarati); ob-: ob- (obraditi), op- (opteretiti), oba- (obasjati)8

itd.

Kao i kod imperfektivizacije, i kod perfektivizacije su moguće razne glasovne

promjene u glagolskoj osnovi (v. Silić i Pranjković 2005:49-51): poletjeti – polijetati,

poginuti – pogibati, uskočiti – uskakati itd.

4.3. AKTIONSART U RADOVIMA HRVATKIH JEZIKOSLOVACA

Uz proces je perfektivizacije usko vezan pojam aktionsarta. Kaže se da baš kao što

je germanska tradicija teško prihvatila pojam aspekta, tako je i slavenska tradicija teško

prihvatila pojam aktionsarta (Młynarczik 2004). Posebno je to vidljivo u hrvatskome

jeziku gdje se u gramatikama aktionsart tek katkada spominje u svezi s glagolskim vidom.

Aktionsart se u hrvatskim gramatikama obično pojavljuje u poglavljima koja govore o

8 Cjelovit popis nalazi se u Babić 1978:73-74 (u Filipović 1978).

111


glagolima po načinu radnje (npr. Barić i dr. 1990, 1995, Babić i dr. 1991), a rjeđe se o

njemu govori unutar poglavlja o glagolskome vidu (Raguž 1997, Silić i Pranjković 2005).

U znanstvenim se radovima obrađuje ili barem spominje zajedno s glagolskim vidom.

Neki ga autori hrvatskih gramatika ne imenuju, ali ga definiraju:

Prefiksima se najprije modificira osnovno značenje, a usputno samo dobije, ponekad, i svršeni parnjak. (Raguž 1997:158)

Uz njemački termin Aktionsart (pisan i kao aktionsart), koji mnogi smatraju najtočnijim,

naziva se još i načinom vršenja glagolske radnje (Gojmerac 1980, Babić i dr. 1991, Barić i

dr. 1990, 1995) ili glagolskovidskim značenjima (Silić i Pranjković 2005). Za tu se

glagolsku značajku kaže:

Svi nesvršeni glagoli nisu na jednak način nesvršeni niti su svi svršeni glagoli na jednak način svršeni, nego se razlikuju po načinu izvršenja ili izvršavanja glagolske radnje, po vrsti radnje kao leksičkoga značenja glagola. Kako naziv način vršenja glagolske radnje nije najbolji, često se upotrebljava njemački Aktionsart. (Babić i dr. 1991:671) Način vršenja glagolske radnje obuhvaća različite semantičke skupine radnji. One se odnose na tijek radnje u vremenu (početak, završetak itd.), postizanje svrhe, količinu, intenzitet radnje u odnosu na subjekt, objekt i radnje drugih glagola srodna značenja. (...) Ponekad se te semantičke kategorije povezuju s gramatičkom kategorijom vida, npr. u neprekidnih glagola, ai te je dvije različite kategorije potrebno razlikovati. (Barić i dr. 1995:223) Sufiksi i prefiksi pribavljaju glagolima specifična značenja. Ta značenja zovu se glagolskovidska značenja. (Silić i Pranjković 2005:56)

Aktionsart od vida, tj. aspekta razlikuje se i u većini radova koji se bave vidom u

hrvatskome jeziku (Jonke 1964/65, Filipović 1966, Filipović i dr. 1978, Kravar 1980,

Gojmerac 1980, Mitani 1986, 2001, Mønnesland 2003 itd.). Premda se aktionsart najčešće

dovodi u svezu s prefiksacijom, on se može izraziti i sufiksima (npr. -nu-), a neki autori

vide ga kao semantičku kategoriju sadržanu u glagolu neovisno o tome je li prefigiran ili

jednostavan (Gojmerac 1980). To znači da se aktionsartom katkada nazivaju i Vendlerova

ili slične podjele glagola (npr. Gojmerac 1980). Drugi ipak razlikuju aktionsart (izražen

prefiksima ili sufiksima) od inherentnoga značenja glagola (npr. Isačenko 1962, Forsyth

1970).

U Barić i dr. (1990, 1995) glagoli se prema načinu vršenja radnje dijele na:

112


1. a. neprekidne ili durativne: boriti se, cvjetati, čitati

b. učestale ili iterativne: izgovarati, poizgovarati, odnositi, poodnositi

c. trenutne ili momentalne: ciknuti, liznuti, jurnuti

2. učinske, faktivne ili uzročne glagole bijeliti, pocrveniti, sjedati, sjesti

3. a. pantivne: sagraditi (polovinu) kuće

b. totivne: skuhati mlijeko

4. a. početne, inkoativne ili ingresivne: poletjeti, polijetati

b. završne ili finitivne: dograditi, dograđivati

5. poredbene ili komparativne:

a. deminutivne: poigravati se, poigrati se

b. augmetativne: prejesti se, prejedati se

c. majorativne: nadigrati, nadigravati

6. intenzivne: razbrbljati se, razbrbljavati se

7. sativne: najesti se, najedati se

8. a. glagole subjektnog reda: govoriti, osjećati

b. glagole objektnog reda: kišiti, pupati

Isti glagol, ili sudeći prema primjerima, glagolska fraza, može pokazivati karakteristike

različitih skupina, ovisno o svojemu značenju. No, kao što se vidi iz primjera, za neke je

glagole nužno navesti kontekst u kojem je vidljivo određeno značenje, što znači da i

kontekst može utjecati na to kakav će biti aktionsart pojedinoga glagola. Iz primjera je

također vidljivo da neke od skupina mogu sadržavati i perfektivne i imperfektivne glagole,

(npr. komparativni), neke samo glagole jednoga vida (npr. samo imperfektivni glagoli

mogu biti durativni, samo perfektivni totivni).

U Babić i dr. (1991) posebno se prema načinu vršenja radnje razvrstavaju

perfektivni, a posebno imperfektivni glagoli. Među perfektivnima razlikuju se:

1. početni ili ingresivni, inkoativni: prohodati, propjevati

2. pojačani ili intenzivni: raspjevati se, prejesti se

3. ograničavajući ili delimitativni glagoli: poigrati se, poživjeti

4. pretežni ili majorativni: nadigrati, nadjačati

5. završni ili terminativni: dogorjeti, dopisati

6. svršni ili rezultativni:

a. prostorni: izletjeti, nadletjeti

b. završetni, finitivni: probiti, odraditi

113


c. sativni: nagledati se, najesti se

d. kumulativni: nabacati, nanijeti

e. raspodjelni, distributivni:

i. subjektno.raspodjelni: popucati, poskakati

ii. objektno-raspodjelni: pobacati, polomiti

7. jednokratni ili semelfaktivni: zijevnuti, bocnuti.

Nesvršeni se glagoli prema načinu vršenja radnje dijele na:

1. mnogokratne :

a. mnogofazne: bosti, zijevati

b. učestale ili iterativne: zapadati, zalijetati se

2. razvojne ili evolutivne: venuti, sušiti

3. glagole stanja ili statalne: sjediti, stajati, visjeti, biti.

Silić i Pranjković (2005:56-58) navode jedanaest glagolskovidskih značenja od

kojih su sva već spomenuta u navedenim podjelama. Oni razlikuju sativno, intenzivno,

inkoativno, finitivno, deminutivno, augmetativno, pejorativno, majorativno, totativno,

durativno i distributivno značenje.

Gojmerac (1980:33-34) među ostalima ističe perfektivne (ingresivni, rezultativni,

distributivni, jednoaktni, intenzivni, limitativni) i imperfektivne (evolutivni, inkoativni i

glagoli stanja) načine vršenja radnje. On smatra da je upravo takva podjela

najsvrsishodnija za istraživanje odnosa između glagolskoga vida i načina vršenja radnje.

Kao što je već više puta bilo istaknuto, veza između aspekta i aktionsarta nije jasno

utvrđena. Veza je između njih vidljiva iz toga što su neki načini vršenja radnje perfektivni,

a drugi imperfektivni (Gojmerac 1980). Očigledna je poveznica između dviju kategorija i

prefiksacija, dakle način tvorbe, kojom primarno nastaju nova glagolska značenja, ali se

mijenja i glagolski vid ishodišnoga imperfektivnoga glagola koji dodavanjem prefiksa

postaje perfektivan. U svezi s time može se reći da osim što prefiksi imaju ulogu

izražavanja aktionsarta, njihova je uloga i izražavanje vida9. Isto se može reći za sufiks

-nu-. Čini se da je moguće da u jezicima u kojima aspekt nije gramatički izražen aktionsart

preuzima neke aspektne uloge (Gojmerac 1980:40).

9 Čini se važnim napomenuti da se „aktionsart glagolima” obično ne smatraju glagoli kojima pridodani prefiks značajno mijenja značenje i ono se više ne može izvesti iz pojedinačnih značenja glagola i prefiksa (npr. odstupiti) (npr. Forsyth 1970). Jedino oni autori koji aktionsart poistovjećuju s inherentnim glagolskim značenjem tvrde da je aktionsart izražen u svakome glagolu. Razlika je, dakle, u tome, kako se definira aktionsart.

114


Razlika je između aktionsarta i aspekta, tj. glagolskoga vida u tome što je vid

gramatička, a aktionsart leksičko-semantička kategorija. Za razliku od vida, aktionsart ne

rezultira parovima glagola. Upravo suprotno, nepostojanje (jednoga) parnjaka katkada se

uzima kao dokaz da je riječ o aktionsartu: pisati – napisati10, ispisati, upisati, prepisati itd.

Ispreplitanje je vida i aktionsarta u hrvatskome, a i u drugim slavenskim jezicima,

nedvojbeno. Ili Kravarovim riječima (1980:7):

(...) vidimo da u hrvatsko-srpskom jeziku, kao i u drugim slavenskima, glagolski vid upravo na nepriličan način interferira s vrstom radnje [aktionsartom, op.a.], a to znači gramatika s leksikom, čak i na semantičkom planu (...). Stoga nije čudo što slavenska aspektologija ima dosta muke u odvajanju tih dvaju nizova značenja.

Sam je slavenski vid većinom leksički „opterećen” (Kravar 1980:10) i proučavati

jedno bez drugoga nemoguće je.

4.4. VIDSKI PAROVI

U tradicionalnoj je aspektologiji prihvaćeno mišljenje da se slavenski glagoli

pojavljuju u parovima. Tu je koncepciju uveo Agrell (1908), a zatim doradio Jakobson

(1971b, prema Dahl 1985). Vidski par čine imperfektivni i perfektivni oblik istoga glagola

(Dahl 1985). Međutim, postoji neslaganje u tome kakva je priroda odnosa između članova

para, odnosno kakvi glagoli mogu činiti vidski par. Razlog je tomu dijelom neprecizna

definicija kategorije aspekta i uloga perfektivnih i imperfektivnih glagola (Forsyth 1970:2).

Tek manji dio aspektologa smatra da nema vidskih parova (Maslov 1948, Isačenko 1962),

ali se to, smatra Forsyth (1970:39), protivi jezičnoj stvarnosti jer izvorni govornici glagole

kao što su pisati i napisati rabe kao da su leksički sinonimi i kao da se razlučuju samo u

vidu.

Hrvatski gramatičari polaze od pretpostavke da glagoli jednoga vida imaju parnjak

drugoga vida i da tako tvore vidsku opreku, tj. vidski par: dati – davati, doći – dolaziti,

odlučiti – odlučivati (Babić i dr. 1991, Barić i dr. 1995, Raguž 1997, Silić i Pranjković

2005). Tek se manji broj glagola pojavljuje kao imperfektiva tantum (putovati) ili

perfektiva tantum (nakupovati). U nekim se definicijama ističe da vidski parnjaci moraju

10 U slučajevima kada se na- ne smatra „praznim” prefiksom, odnosno kada se prefiksaciji općenito ne priznaje vidska uloga.

115


imati isto leksičko značenje (Babić i dr. 1991, Raguž 1997). Međutim, vidskim se

parovima najčešće smatraju i čitati – pročitati, pisati – napisati, brojiti – prebrojiti te

parovi za koje se kaže da među njihovim članovima osim opreke po vidu postoji i razlika u

načinu vršenja radnje (aktionsartu, op.a.): dolaziti – doći, micati – maknuti i sl., u kojima

postoji i opreka ‚učestalost’: ‚neučestalost’, ili kopati – iskopati, u kojima postoji razlika

‚netotivnost’:‚totivnost’ (Barić i dr. 1995). Isti autori napominju da se zbog preklapanja

leksičkoga i gramatičkoga značenja u nekim gramatikama značenja iz kategorije vršenja

radnje svrstavaju u podvidove, podvrste perfektivnoga, odnosno imperfektivnoga vida

(Barić i dr. 1995:226). Također ističu da su primjeri vidskih parova oni kojima se u opreci

po vidu ne pridružuje i neka druga razlika u značenju (1995:226). Isto je u Gojmerac

(1980:29), gdje se kaže da semantičke razlike između članova vidskoga para moraju biti

minimalne. Te se razlike sastoje u isticanju radnje kao nedjeljive cjeline nasuprot radnji u

vršenju, tijeku, odvijanju.

Katkada se parovi glagola u hrvatskome jeziku razlikuju samo naglaskom. Takvi

su, na primjer, glagoli izvedeni od gledati i kidati (Barić i dr. 1995:227): pògledati –

poglédati, prègledati – preglédati, ràskidati11 – raskídati itd. Dio glagola u hrvatskome se

jeziku pojavljuje u parovima glagola s različitim osnovama: otići – odlaziti, naći – nalaziti

itd. (Barić i dr. 1995).

U svezi s vidskom tvorbom i vidskim parovima, u Silić i Pranjković (2005:56)

govori se o vidskoznačenjskim fazama: u prvoj nastaju imperfektivni glagoli, u drugoj

perfektivni (nastali prefiksacijom od imperfektivnih), a u trećoj imperfektivni (nastali

sufiksacijom od perfektivnih): sjeći – presjeći – presijecati, kopati – okopati – okopavati.

U prvoj se fazi može nalaziti i perfektivni glagol: reći – izreći – izricati. Takvim nizovima

od tri člana neki aspektolozi pokušavaju osporiti položaj vidskih opreka kao temeljnih u

strukturi glagolskoga vida i tvrde da se glagoli s obzirom na vid pojavljuju u tročlanim

nizovima, kao što je to uvriježeno tvrditi za, na primjer, grčki jezik.

Ipak, vidski se parovi na ovaj ili onaj način spominju u svim hrvatskim

gramatikama, a problem „pravih” i „nepravih” parova više je puta obrađivana tema u

raznim znanstvenim radovima. Raguž (1997:159), na primjer, izrijekom kaže da se pravim

vidskim parovima mogu smatrati samo oni među čijim članovima nema nikakve razlike u

značenju (isto se napominje u Barić i dr. 1995, obrazlaže u Gojmerac 1980). Ostali čine

„neprave”, „nečiste” ili „mješovite” vidske parove.

11 Uz raskinuti.

116


U svojoj gramatici Raguž navodi provjeru kojom se može utvrditi koji glagoli čine

vidski par: perfektivan glagol koji se ne može sekundarno imperfektivizirati pravi je

perfektivan vidski parnjak polaznome imperfektivnome glagolu. Na primjer, niz pisati –

dopisati – dopisivati dokazuje da dopisati nije pravi vidski parnjak glagolu pisati. Za

razliku od toga, napisati je, jer se ne može dalje imperfektivizirati: pisati – napisati –

*napisivati. Prema osnovnome glagolu postoji samo jedan pravi vidski parnjak za jedno

značenje. Tek kod manjega broja glagola moguće su dvije inačice perfektivnoga glagola

među kojima ne postoji razlika u značenju: dizati – dići/dignuti. Ova je provjera, međutim,

tek jedna od niza mogućih, a one se primjenjuju i za druge slavenske jezike, ne samo za

hrvatski (v. 2.2.5.1.).

U tom pogledu opća je tendencija jezičnoga sustava da se svim glagolima dodijeli

vidski parnjak. Međutim, hrvatski je asimetričan, pa određeni broj glagola postoji bez

svojega parnjaka (perfektiva i imperfektiva tantum), odnosno za neke se, najčešće

imperfektivne, glagole čini da imaju nekoliko perfektivnih parnjaka (aktionsart glagola;

npr. čitati – pročitati, iščitati, načitati se itd.), a neki imaju različite parnjake ovisno o

značenju glagola: derati – poderati (papir, odjeću i sl.), derati – oderati (kožu), (prema

Jelaska i Opačić 2005).

Iz kratkoga prikaza kategorije vida u hrvatskome jeziku, može se zaključiti da je

promatranje vida isključivo kao gramatičke kategorije nedostatno u širem kontekstu. Vid je

u hrvatskome jeziku složena morfološko-sintaktička kategorija usko povezana s leksičkim

značenjem. Ona čini samo jezgru šire kategorije – aspektnosti, čiji su sastavni dio, uz vid,

aktionsart i kontekst (usp. Silić 1977, Smith 1991, Schoorlemmer 1995), a time hrvatski

glagolski vid pokazuje određene sličnosti s nekim dijelovima aspektnih sustava drugih,

neslavenskih jezika.

117

5. USPOREDBA HRVATSKOGA I ŠVEDSKOGA JEZIKA

S OBZIROM NA ASPEKT

Hrvatski i švedski pripadaju dvama različitim jezičnim porodicama, slavenskoj i

germanskoj, što njihove sustave čini različitima i u mnogočemu neusporedivima. Hrvatski,

na primjer, ima čak sedam padeža, švedski, uz genitiv, tek poneko obilježje koje upućuje

na to da su imenske riječi nekad bile morfološki obilježene s obzirom na kategoriju padeža;

hrvatski su glagolski oblici obilježeni s obzirom na lice, broj, rod, vrijeme i vid, švedski

samo s obzirom na glagolsko vrijeme itd.

Od početaka aspektologije kao jezikoslovne discipline u središtu su zanimanja

upravo sličnosti i razlike između slavenskih i germanskih jezika i to u načinima i

sredstvima kojima izražavaju ono što se prvotno u ruskome zvalo glagolski vid, kasnije

aspekt. Istraživanja su tekla u različitim smjerovima, aspektom su se nazivale (dvije)

različite pojave, tvrdilo se da germanski jezici nemaju aspekt ili da je izražen drugačijim

sredstvima. Nedvojbeno je uvijek bilo da i germanski jezici mogu izraziti ista značenja

koja se u slavenskim jezicima izražavaju vidom.

Još na početku 20. stoljeća naglašavana je sličnost između germanskih glagolskih

čestica i slavenskih prefiksa. Najčešće se tvrdilo da imaju istu ulogu, da izražavaju aspekt.

Međutim, pokazalo se da se u različitim radovima pod aspektom podrazumijevaju različite

jezične pojave – jedna je aspekt kao gramatička kategorija, druga je aspekt kao leksička

kategorija. Te je kategorije jasno razgraničio Agrell i dodijelio im različite nazive: aspekt i

aktionsart. To, na žalost, nije pomoglo aspektolozima da od tada uvijek jasno i

konceptualno i terminološki razlikuju dvije povezane, ali sasvim različite kategorije pa se i

danas one katkada miješaju. Ipak, današnji su aspektolozi, neovisno o tome kojom se

terminologijom služe, svjesni razlika između aspekta i aktionsarta, ali rasvjetljavanje veze

među njima i dalje je tema brojnih rasprava. Osim što su razgraničeni kao termini i kao

kategorije, suvremena je lingvistika otišla korak dalje tvrdeći da aspekt nije isključivo

glagolska kategorija, već kategorija vidljiva tek na razini rečenice, dakle sintaktičko-

morfološka. Istovremeno je aktionsart i dalje definiran kao leksičko-semantička kategorija

glagola, ali se i za njega ističe nužnost promatranja značenja u širem kontekstu, kontekstu

predikata i njegovih argumenata. Katkada se, dakle, aktionsart, poistovjećuje s teličnošću,

tj. sintaktičkim aspektom (npr. Schoorlemmer 1995), katkada se pod tim terminom definira

Usporedba hrvatskoga i švedskoga s obzirom na aspekt _______________________________________________________________________________________

inherentno značenje glagola, a češće manje promjene u značenju u odnosu na polazni

glagol. U svakome slučaju, jasno je da se aspekt ne može proučavati bez aktionsarta,

odnosno da su aspekt, ovdje mišljen kao gramatički aspekt ili glagolski vid, i aktionsart,

leksički aspekt, uz sintaktički aspekt ili teličnost sastavnice šire jezične kategorije –

aspektnosti i da su isprepleteni. U nekim jezicima dominantnu ulogu u izražavanju

aspektnosti preuzima jedna od sastavnica, u drugima druga.

Nakon svega dosad rečenoga u ovome radu, nije potrebno dokazivati da švedski

nema gramatičko obilježje koje bi se moglo smatrati preslikom slavenskih vidskih

morfema kao što je sufiks -va-. Stoga se može reći da glagolskoga vida, tj. gramatičkoga

aspekta u švedskome nema, jer kategorija aspekta u švedskome nije sustavno

gramatikalizirana. Ipak, smatra se, i švedski može izražavati kategoriju aspekta, samo to ne

čini pomoću aspektnih sufiksa. U nekim je novijim radovima (Lindvall 1998), na primjer,

dokazana razmjerna podudarnost između slavenskoga vida (u poljskome) i određenosti

nominalne fraze u švedskom, ali je ista opovrgnuta ili djelomično opovrgnuta za druge

slavenske jezike (ruski, poljski) prema engleskome (Młynarczyk 2004). U literaturi se

katkad pojavljuje i pretpostavka da slavenskome vidu u švedskome odgovaraju

konstrukcije kao što je na primjer hålla på (med) att, ali opširnija istraživanja na tu temu

nisu provedena. Vrlo često se spominje, a rjeđe sustavno istražuje, povezanost švedskih

glagolskih čestica, odnosno dvočlanih glagola i slavenskih prefiksa, tj. prefigiranih glagola.

U tom je dijelu glagolskoga sustava sličnost najprimjetnija.

Teško je ne složiti se da postoji velika sličnost između švedskih parova glagola kao

što su äta i äta upp te jesti i pojesti, gå i gå in i hrvatskih ići i ući i sl. Glagolska čestica u

švedskome odgovara prefiksu u hrvatskome. Premda drugotna, uloga je prefiksa

perfektivizacija, dakle aspektna, pa se nameće zaključak da i čestice imaju aspektu ulogu.

Međutim, ovakav se zaključak može donijeti samo naprečac i ako se u obzir ne uzmu

čestice kao što su, na primjer, hem u gå hem (‚ići kući’), sönder u gå sönder (‚raspasti se’),

på u hälsa på (‚posjetiti’) ili činjenica da je aspektna uloga prefiksa zapravo dvojbena.

Između čestica i prefiksa postoji čitav niz sličnosti, ali i nekih značajnih razlika.

119


5.1. SLIČNOSTI I RAZLIKE IZMEĐU ŠVEDSKIH GLAGOLSKIH

ČESTICA I HRVATSKIH PREFIKSA

Glagolske čestice i prefiksi dijele čitav niz zajedničkih obilježja. Osnovno je da su

značenja i jednih i drugih usko povezana s prijedložnim značenjima, tj. da su čestice i

prijedlozi često u homonimnome odnosu. I u švedskome i u hrvatskome u ulogama se

čestica, tj. prefiksa pojavljuju prijedlozi do (šved. till), iz (från, ifrån, av, ur, ut), mimo

(förbi), na (på), nad (ovan, över), o (om), od (från), po (efter), pod (under), pred (före), pri

(vid), s (med), u (i), za (för)1. Među hrvatskim prefiksima ima i onih koji se ne pojavljuju

kao prijedlozi (ob-, pre-, pro-, raz-, suprot-), dok među švedskim glagolskim česticama

ima i određen broj priloga (bort, dit, fast, hit, igen, inne, iväg, samman) te nekoliko

imenica (hem, vakt, rum). Čestice prefiksima približava i činjenica da i većina njih može

stajati na mjestu prefiksa u jednorječnim dvočlanim glagolima (ingå, avbryta, överarbeta

itd.).

I prefiksi, kao i čestice, uvijek imaju određeni leksičko-semantički utjecaj na

glagol, što znači da mijenjaju značenje glagola u većoj ili manjoj mjeri. Katkada je ta

razlika neznatna i označava samo način vršenja određene radnje (aktionsart), a značenje se

glagola u tome slučaju još uvijek može razabrati iz zbroja značenja njegovih sastavnica. Na

primjer:

izaći gå ut napuniti ladda upp odvesti se köra iväg potpisati skriva under preskočiti hoppa över prijeći gå över ubaciti (u sebe) kasta i sig zaostajati ligga efter

Katkada je njihov utjecaj toliko velik da se osnovno značenje glagola u potpunosti

promijeni pa se značenje novonastaloga glagola ne može iščitati iz zbroja njegovih

sastavnica. Primjer su takvih dvočlanih glagola: bli av (1. ‚dogoditi se’; ‚ostvariti se’; 2.

‚zagubiti se’; ‚nestati’), gå hem (‚uspjeti’; ‚naići na odaziv’), komma an (‚ovisiti’), ta ut sig

(‚iscrpiti se’) itd. Primjeri su hrvatskih prefigiranih glagola kojima se značenje ne može

dokučiti iz zbroja značenja njihovih dijelova: ishoditi, odbiti, svladati, zabaviti itd.

1 Hrvatskim su prefiksima pridružene švedske čestice prema njihovome primarnome, prototipnome značenju. U slučaju stvarnih glagola i konteksta, odnos među njima nije uvijek tako jednostavan.

120


Mogućnost pojavljivanja različitih čestica, odnosno prefiksa uz isti glagol još je

jedno važno zajedničko obilježje čestica i prefiksa. I švedski se i hrvatski glagoli mogu,

dakle, pojavljivati u nizovima glagola koje povezuje ishodišni glagol:

arbeta: arbeta fram (‚proizvesti’) arbeta in (‚izraditi’; ‚odraditi’) arbeta om (‚preraditi’) arbeta över (‚raditi prekovremeno’) arbeta upp (‚doraditi’; ‚poboljšati’) arbeta ut (‚izraditi’; ‚pripremiti’) itd. raditi: izraditi naraditi se obraditi odraditi preraditi zaraditi itd.

Nekim je česticama i prefiksima pri tome izražen aktionsart, a neke utječu na veću

leksičku promjenu (leksikalizirana značenja).

Zajednička je značajka čestica i prefiksa što i jedni i drugi imaju sposobnost

promjene tranzitivnosti glagola (Filip 1999:198): neprijelazni glagol postaje prijelazni

(dansa – dansa av; plivati – preplivati). U švedskome čestica može utjecati i na prijelazan

glagol pa on postaje neprijelazan (kasta – kasta upp).

Nadalje, uloge su čestica i prefiksa, od kojih su neke već spomenute, vrlo slične. Za

prefikse se obično tvrdi da imaju tri osnovne uloge (Forsyth 1970):

a) mogu opisivati kako se osnovna radnja razvija ili odvija u određenim

okolnostima (aktionsart, op.a.): prepisati, zapisati

b) mogu utjecati samo na promjenu aspekta zadržavajući u potpunosti

izvorno značenje imperfektivnoga glagola: napisati

c) mogu izražavati prostorne ili druge apstraktne odnose i promijeniti

izvorno značenje glagola proizvodeći tako glagol s novim značenjem:

odstupiti.

Sažeto se može reći da prefiksi imaju ulogu izražavanja aktionsarta, aspekta i

„čistu” leksičku ulogu, tj. derivacijsku ulogu. Treba dodati da prefiksi najčešće

istovremeno izražavaju i aktionsart i aspekt, kao što se za poljske prefikse tvrdi Strzelecka

(1988:58, v. str.70).

Slično se u različitim radovima tvrdi za čestice, koje mogu:

121


a) mijenjati način vršenja radnje (aktionsart), pri čemu se značenje glagola

može razabrati iz pojedinačnih značenja njegovih sastavnica (Lindvall

2000): tänka ut (‚smisliti’)2

b) utjecati na potpunu promjenu značenja glagola (Lindvall 1999): hålla av

(‚sviđati se’), hålla på (‚nastaviti’)

c) tvrde neki, imati aspektnu ulogu (Ejerhed 1978, Lindvall 1999, Bodegård

1988): äta upp (‚pojesti’), läsa ut (‚pročitati’).

Imaju li čestice aspektnu ulogu, upitno je. Već je prije rečeno (v. 3.3.3.) da dio

švedskih jezikoslovaca smatra da je ispravno govoriti o aspektnoj ulozi švedskih

glagolskih čestica, a da ih dio tu njihovu ulogu u potpunosti niječe. Važno je napomenuti

da je većina jezikoslovaca koja se bavi ovom problematikom u švedskome jeziku svjesna

razlike između aspekta kao gramatičke (ili, bolje, morfološko-sintaktičke kategorije) i

aktionsarta, što znači da posrijedi nije samo zamjena termina i ne može se, barem ne

uvijek, govoriti o takvoj vrsti propusta. Međutim, primjeri koje pojedini autori često

navode kao dokaze ovoj tvrdnji, nisu uvijek sasvim jasni, pogotovo nije uvijek jasno po

čemu se aspektne čestice razlikuju od čestica kojima se izražava aktionsart. Ovi i slični

primjeri katkad se navode kao primjeri nositelja aktionsarta, a katkad kao primjeri njihove

aspektne uloge: tänka : tänka ut (‚misliti’ : ‚smisliti’), sova : sova ut (‚spavati’ : ‚zaspati’),

prova : prova ut (‚probati’ : ‚isprobati’), dricka : dricka upp (‚piti’ : ‚popiti’), ringa : ringa

upp (‚zvati’ : ‚nazvati’) itd. Ako se sudi prema hrvatskim korespodentima, aktionsart je

izražen u tänka ut i prova ut. Međutim, mogućnost sekundarne imperfektivizacije u

hrvatskom ne može biti dokaz da je riječ i o aktionsartu u švedskom. Kako švedski glagoli

ne dolaze u aspektnim parovima, izvan konteksta se eventualna razlika između aktionsart i

aspektnih glagola ne može utvrditi. Primijetiti se može da svi navedeni dvočlani švedski

glagoli izražavaju aktionsart – svi ističu rezultat ili kraj radnje, isto kao i hrvatski

prefigirani glagoli, a rezultativnost i finitivnost smatraju se perfektivnim aktionsartom.

Zajedničko je hrvatskim i švedskim glagolima da se u oblicima ni jednih ni drugih ne

prepoznaju nedvojbena morfološka obilježja glagolskoga vida. Ako hrvatski i švedski

glagoli imaju sposobnost izražavanja vida, onda je ona vidljiva tek u kontekstu:

Isprobala sam haljinu za deset minuta. *Isprobala sam haljinu deset minuta. Isprobavala sam haljinu deset minuta.

2 Razlika između aspektne i „aktionsart” uloge često nije jasno vidljiva iz primjera (v. niže).

122


Jag provade ut klänningen på tio minuter.

*Jag provade ut klänningen i tio minuter. Jag provade klänningen i tio minuter.

Švedski se dvočlani glagol u ovome slučaju ne može uporabiti u imperfektivnome

kontekstu. Umjesto dvočlanoga glagola može stajati jednostavan glagol (prova) ili

konstrukcija hålla på med att, ponovo uz jednostavni glagol. Iz ovoga bi se moglo

zaključiti da se prova ut prema prova odnosi kao isprobati prema isprobavati. Međutim,

zapravo se prova ut prema prova odnosi kao isprobati prema probati, pri čemu je jasno da

je riječ o izražavanju aktionsarta. To što rezultativni aktionsart ima perfektivno značenje

ne znači ujedno i da je riječ o perfektivnome aspektu, jer to svojstvo nije gramatikalizirano.

Isto se zapravo može reći i za hrvatski primjer, gdje je prvotno značenje prefiksa is-

rezultat, a perfektivnost tek sporedno obilježje (u ovome slučaju također

negramatikalizirano). Obilježje aspekta vidi se tek u obliku nastalom sekundarnom

imperfektivizacijom koji s perfektivnim oblikom čini aspektni par.

Uz upravo rečeno, doda li se da su prefiksi u slavenskim jezicima po svome

podrijetlu slični(ji) derivacijskim prefiksima ili glagolskim česticama u drugim

indoeuropskim jezicima (Filip 1999:194) nego aspektnim sufiksima, može se zaključiti da

čestice i prefiksi dijele više zajedničkih osobina nego što među njima postoji razlika.

Međutim, aspektna se uloga prefiksa, premda nije vidljiva iz njih samih, dokazuje

pomoću postupka sekundarne imperfektivizacije, koja se ne može primijeniti na švedske

dvočlane glagole. Stoga se aspektna uloga švedskih čestica nikako ne može dokazati iz

samih glagola. Čini se da švedski jezikoslovci, premda se to nigdje izričito ne kaže, kad

govore o aspektnoj ulozi čestica, kao argument uzimaju to što se određeni švedski dvočlani

glagol prevodi glagolom prefigiranim „praznim” prefiksom u nekom slavenskome jeziku

(äta upp – pojesti, läsa ut – pročitati). To, naravno, nikako ne može biti dokaz aspektne

uloge švedskih čestica. Tim više što se ni svi slavenski jezici, koji se ovdje očigledno

uzimaju kao dokaz, ne ponašaju na isti način, pa „prazan” prefiks u jednome nije nužno

prazan prefiks u svim slavenskim jezicima. Može se pretpostaviti i da je argument za

dokazivanje aspektne uloge čestica u švedskome semantički, tj. tvrdnja da upp u äta upp ne

izražava aktionsart jer nedovoljno utječe na promjenu značenja polazišnoga glagola.

Međutim, nema jasnih kriterija po kojima bi se moglo odrediti kada čestica izražava

aktionsart, a kada ne. Važno je ovdje prisjetiti se i tvrdnje da ni „prazni” prefiksi u

slavenskim jezicima ne postoje, jer svaki prefiks utječe na promjenu značenja. Upravo iz

123


navedenih razloga, švedski glagoli ne mogu se uparivati u vidske parove. A vidski su

parovi u slavenskoj aspektologiji jedan od najvažnijih kriterija za dokazivanje glagolskoga

aspekta.

Aspektna se uloga čestica, unatoč mnogim sličnostima sa slavenskim prefiksima,

može pokušati dokazati jedino iz konteksta rečenice. Odnosno, može se promatrati uloga

čestica u aspektnosti rečenice. Dosadašnja su istraživanja na području aspektologije

pokazala da to nije lako, pogotovo onda kad u jeziku ne postoje jasne i nedvojbene

aspektne oznake. Ovisno o tome koji se jezici uspoređuju, rezultati, pa i zaključci vrlo su

različiti. Lindvall (2000:163) je, na primjer, zaključila:

(...) verb aspect can be expressed in two languages, Swedish and Polish. Polish is a language where aspect category is a grammatical category, while Swedish was until recently said to have only lexical aspect, Aktionsart. [označila JNM](…) The parallels between the Swedish and Polish ways of expressing aspect seem too obvious to be neglected. Both languages express boundedness, telicity, ingressivity, terminativity, semelfactivity, repetition, continuity and intensity systematically with morphological means: Polish with prefixes (sometimes combined with stem changes) and Swedish with particles. (…).

S većinom se zaključaka Ann Lindvall možemo složiti, ali ne i s impliciranom tvrdnjom o

česticama kao nositeljima glagolskoga vida, tj. gramatičkoga aspekta u švedskome jeziku.

Doduše, Lindvall ne govori izrijekom o gramatičkim, nego o morfološkim sredstvima, ali

se jasno može iščitati da švedski nema samo leksički aspekt kako se do nedavno vjerovalo,

što zapravo implicira da ima i gramatički.

Činjenica je da čestice i prefiksi zaista pokazuju niz zajedničkih osobina, ali se o

potpunoj gramatikalizaciji aspekta u švedskome jeziku ipak ne može govoriti. A ako je

sustavna gramatikalizacija semantičke razlike kakva je izražena u njemačkome paru

glagola jagen – erjagen, koji se često spominje u literaturi, ili švedskome äta – äta upp

preduvjet da bi se tvrdilo ima li neki jezik aspekt, onda ga njemački, pa ni švedski nemaju,

usprkos sličnostima sa slavenskim jezicima (Kučera 1983:172). Pojave u njemačkom i

švedskom mogu se prema Dahlovu modelu (1985, 1989) opisati kao periferni grami koji

teže prema središtu sustava, dakle, prema gramatikalizaciji. Veći bi se broj švedskih

čestica prema tom modelu mogao svrstati u ovakvu putanju grama prema središtu sustava:

resultative perfect perfective or past

(Dahl 1989)

124


5.2. PRETPOSTAVKE O ODNOSU ŠVEDSKOGA I

HRVATSKOGA ASPEKTNOGA SUSTAVA

Cilj je ovoga rada utvrditi kakv je odnos između švedskih dvočlanih glagola i

glagolskoga vida u hrvatskome jeziku. S obzirom na taj cilj, kao polazište su uzete švedske

rečenice u kojima se pojavljuju dvočlani glagoli. Da su kao polazište uzete hrvatske

rečenice, u korpus bi ušle sve rečenice s izraženim predikatom, jer je svaki hrvatski glagol

obilježen s obzirom na vid, ali svaki švedski glagol nije dvočlan. Stoga je jedini mogući

smjer promatranja odnosa dvočlanih glagola i vida od švedskoga prema hrvatskome.

Opsežna prikupljena građa treba poslužiti za utvrđivanje eventualnih uzoraka u

ponašanju određenih čestica s obzirom na glagolski vid hrvatskih glagola. Drugim

riječima, na temelju prikupljene građe nastoji se utvrditi postoji li sustavnost u prevođenju

dvočlanih glagola na hrvatski, tj. pokazuju li švedske glagolske čestice kakvu ulogu s

obzirom na odabir glagolskoga vida u hrvatskome prijevodu. Također je cilj utvrditi jesu li

čestice jedine koje utječu na sustavnost, ako je ima, ili moraju biti zadovoljeni i drugi

uvjeti da bi se, na primjer, neki dvočlani glagol preveo perfektivnim oblikom glagola u

hrvatskome. Pod drugim uvjetima ponajprije se misli na određenost imenske fraze, tj.

objekta, u osnovi čega je Verkuylova teorija paralelizma perfektivnih oblika u slavenskim i

određenih imenskih fraza u germanskim jezicima.

U analizi odnosa švedskih dvočlanih glagola i glagolskoga vida u hrvatskome

polazi se od ovih nedvojbenih činjenica:

1) Čestice i prefiksi pokazuju niz zajedničkih obilježja i svojstava.

2) Čestice u švedskom i prefiksi u hrvatskome imaju ponajprije leksičku ulogu, što

podrazumijeva da neki od njih izražavaju aktionsart.

3) Aspektna je uloga hrvatskih prefiksa drugotna (uz aktionsart kao prvotnu) i nije

izražena gramatičkim sredstvima.

4) Aspekt u švedskome nije izražen jasnim i prepoznatljivim gramatičkim

sredstvima.

5) Glagolski vid u hrvatskome izražen je sufiksalnim gramatičkim morfemima i

leksičkim sredstvima (prefiksima).

6) Švedski jezik jasno morfološki razlikuje određene od neodređenih imenskih

fraza, ponajprije uporabom određenih i neodređenih članova, ali i oblika

pridjeva i imenica.

125


Na temelju proučavane literature, iznijeti se mogu osnovne pretpostavke o odnosu

švedskih dvočlanih glagola i hrvatskih glagola s obzirom na aspekt: 1. postoji sukladan

odnos između čestica i perfektivnih oblika glagola, 2. postoji sukladan odnos između

određenih glagolskih argumenata i perfektivnih oblika, 3. čestice i prefiksi imaju katkada

istovjetne leksičke uloge pa se neke čestice uvijek ostvaruju kao isti prefiksi, i 4. dio

dvočlanih švedskih glagola, točnije čestica, nema utjecaja na aspektnost nego vrši

isključivo leksičku ulogu.

1. Sukladan odnos u uporabi švedskih čestica (u dvočlanim glagolima) i perfektivnoga

oblika hrvatskih glagola. Na temelju dosadašnjih radova drugih jezikoslovaca (Strzelecka

1988, Lindvall 2000, Salinger Sundqvist 2001) u kojima se tvrdi da postoji izravna veza

između švedskih čestica i slavenskih prefiksa (u podrijetlu, ulozi i obliku) pretpostavlja se

da će se neke švedske čestice u hrvatskim prijevodima češće ostvarivati u perfektivnim, a

druge u imperfektivnim oblicima glagola. To pretpostavlja da neke imaju

perfektivizirajuće značenje, a druge imperfektivizirajuće. Drugim riječima, neke glagolske

čestice u švedskome jeziku mogu vršiti aspektnu ulogu gotovo istovjetnu vidskoj ulozi

hrvatskih prefiksa. To su one čestice koje utječu na minimalnu promjenu značenja

polazišnoga glagola i stoga se ne smatraju aktionsart česticama ili česticama koje značenje

glagola mijenjaju u tolikoj mjeri da je rezultat veze takve čestice i glagola sasvim novi

glagol (čestice koje se pojavljuju u visokoleksikaliziranim konstrukcijama, usp. Norén

1996, Forsyth 1970 itd.).

2. Sukladan odnos u uporabi određenih imenskih fraza u ulozi argumenta i

perfektivnoga oblika hrvatskih glagola. Prema teoriji paralelizma (Verkuyl 1972, 1993

itd.), hrvatskim rečenicama s perfektivnim predikatima trebale bi odgovarati švedske

rečenice s određenim objektima, a hrvatskim rečenicama s imperfektivnim predikatima,

švedske rečenice s neodređenim argumentima. Međutim, na temelju već provedenih

istraživanja Filip (1993), Schoorlemmer (1995), Lindvall (1998), Borik (2002),

Młynarczyk (2004) i drugih, može se zaključiti da eventualan sukladan odnos postoji samo

između perfektivnoga vida i određene imenske fraze, ali ne i između imperfektivnoga vida

i neodređene imenske fraze na mjestu argumenta. Kako je prvotni cilj ovoga istraživanja

utvrditi odnos između glagolskih čestica i glagolskoga vida, a tek drugotni provjeriti ovu

pretpostavku za hrvatski i švedski, najvažniji zaključci navedenih istraživanja uzimaju se

kao pretpostavka da isto vrijedi i za ovdje proučavanu kombinaciju jezika. Uzme li se kao

126


polazišna Verkuylova definicija teličnosti (v. 2.2.5.3.), ova se pretpostavka ne može

provjeravati na svim rečenicama građe, jer je osnovni preduvjet za ovu analizu da su

predikati prijelazni. Rečenice s neprijelaznim predikatima, neće se, dakle, promatrati s

obzirom na ovu pojavu.

3. Istovjetne leksičke uloge čestica i prefiksa. Pretpostavlja se da se neki dvočlani glagoli

često prevode hrvatskim prefigiranim glagolima pri čemu je osnovno značenje čestice i

prefiksa isto i kao što su za poljski i švedski već utvrdile, na primjer, Lindvall (1999) i

Strzelecka (1998, 2003). Osim što je temeljno značenje čestice i prefiksa isto (npr. in – u,

ur – iz itd.), oni imaju istovjetne uloge u promjeni značenje polaznoga glagola, tj. dodaju

mu obavijesti o načinu vršenja radnje, odnosno izražavaju aktionsart.

4. Čestice s isključivo leksičkom ulogom. Za određeni se broj dvočlanih glagola, točnije

čestica, neće moći utvrditi nikakav sukladan odnos prema hrvatskome vidu jer ih hrvatski

govornici doživljavaju i prevode kao dvije leksičke zasebne jedinice (npr. gå hem = ići

kući). Takvi dvočlani glagoli nisu od većeg značaja za ovaj rad. Moguće je da i dvočlani

glagoli leksikalizirani u visokome stupnju, dakle glagoli u kojima značenje nije dokučivo

iz zbroja značenja čestice i polazišnoga glagola, također neće pokazivati nikakvu

sustavnost s obzirom na aspekt, jer u njima čestica također ima isključivo leksičku ulogu,

tj. utječe na značajnu promjenu značenja osnovnoga glagola.

Ove se pretpostavke provjeravaju analizom građe koja slijedi.

127

6. RAŠČLAMBA GRAĐE

6.1. GRAĐA

Građa je prikupljena iz pet romana petoro švedskih autora koji su izravno sa

švedskoga prevedeni na hrvatski jezik. Djela je prevelo četvero hrvatskih prevoditelja1.

Osnovni je kriterij za odabir upravo ovih djela bila činjenica da su sva prevedena na

hrvatski izravno sa švedskoga jezika i da su prijevodi objavljeni. Razlog zašto su odabrana

izvorna književna djela i njihovi prijevodi na hrvatski ponajprije je funkcionalne prirode.

Jezik je ovih romana blizak svakodnevnome jeziku, što ne bi bio slučaj sa stručnim i

znanstvenim te novinskim tekstovima ili poezijom. Također, (objavljeni) prijevodi sa

švedskoga na hrvatski drugih žanrova rijetki su i teško dostupni. Književna su djela

odabrana i stoga što je za proučavanje aspekta, tj. aspektnosti neophodno proučavati

cjelovite rečenice u kontekstu pa usporedba švedskih dvočlanih glagola i njihovih

prijevoda na temelju rječnika ne bi dala pouzdane i zadovoljavajuće rezultate. Naravno, i

prijevodi imaju svojih nedostataka. U prvom redu jer nastaju pod izravnim utjecajem

izvornika, pa određena rješenja u prijevodima mogu biti ponešto drugačija nego što bi bila

u sličnim situacijama u hrvatskim izvornicima. Nedostatak je prijevoda i u tome što

predstavljaju rješenja jedne osobe, koja mogu, ali i ne moraju biti dobra. Ipak, prijevodi

književnih djela, uz sve nedostatke, bolji su izbor nego istraživačev samostalan odabir

rečenica. Imajući u vidu određenu pretpostavku i niz istraživačkih pitanja, u tom bi slučaju

bilo moguće prilagoditi prijevode tako da služe dokazivanju, odnosno osporavanju

pretpostavki. Predvoditelj književnih djela zasigurno nije prevodio s takvom namjerom, pa

su parovi rečenica u tom smislu autentični i čine dobar predložak za proučavanje određene

jezične pojave, u ovome slučaju aspektnosti. Dakako, pretpostavlja se da su prevoditelji

osjetljivi na jezične nijanse pa će se stoga sustavnosti u prevođenju dvočlanih švedskih

glagola na hrvatski, odnosno povezanost dvočlanih glagola i glagolskoga vida, ako ona

postoji, moći jasno iščitati iz prijevoda.

Korpus švedskih originala sastoji se od ukupno 281 103 riječi. Hrvatski korpus

sastoji se od 242 042 riječi. Svi su tekstovi, i švedski originali i hrvatski prijevodi, najprije

skenirani i prilagođeni računalnoj obradi, tj. pretvoreni su u oblik primjeren programu za

uređivanje teksta. U tako prilagođenome materijalu, uz pomoć tražilice najprije su se tražili 1 Autori i djela navedeni su u popisu literature.

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

prijedlozi, prilozi i imenice koji mogu biti i čestice, a zatim se na temelju konteksta

određene rečenice i uvjeta koje veza glagola i navedenih vrsta riječi mora zadovoljavati da

bi bila dvočlani glagol određivalo koje su od tih veza zaista dvočlani glagoli. Svi su takvi

glagoli označeni. Osnovni je kriterij za jednorječne dvočlane glagole bio da im na mjestu

prefiksa stoji neka od čestica i da je ona naglašena. To se provjeravalo pomoću

izgovornoga rječnika (Hedelin 1997). Kriteriji za dvorječne dvočlane glagole navedeni su

u 3.3.2. Upravo zbog brojnih kriterija, automatizirano bilježenje dvočlanih glagola nije

moguće. Broj je i glagola i čestica koje mogu činiti dvočlane glagole velik, broj

kombinacija neograničen, a ista kombinacija glagola i čestice može i ne mora činiti

dvočlani glagol. Stoga je jedini način utvrđivanja dvočlanih glagola slobodna prosudba

istraživača – promatranje svake veze glagola i moguće čestice te odabir onih koje

zadovoljavaju minimalne uvjete. Naravno da je takav postupak razmjerno nepouzdan jer

ovisi isključivo o ljudskome čimbeniku, procjeni jedne ili nekoliko osoba2. Stoga je

moguće da je poneki dvočlani glagol nehotice ostao neobilježen, odnosno da se u građu za

analizu potkrala i pokoja veza glagola i prijedloga ili priloga koja u određenom kontekstu

nije dvočlani glagol3. Ta je mogućnost ipak manje vjerojatna budući da je napravljeno

nekoliko provjera.

U prvoj fazi raščlambe u izbor su ušle sve švedske rečenice u kojima se pojavljuje

bilo koji dvočlani glagol, neovisno o tome je li bio u jednorječnome ili u dvorječnome

obliku. Ukupno su analizirane 6472 rečenice4. Katkada se u jednoj rečenici nalazilo više

od jednoga dvočlanoga glagola, pa je ukupan broj analiziranih glagola 7736. U građi je

zabilježeno 2307 različitih lema dvočlanih glagola od kojih se u građi 85% pojavljuje

manje od pet puta, a čak 54% samo jednom5.

Nakon što su obilježeni svi dvočlani glagoli i rečenice u kojima se pojavljuju i

nakon što su provjereni u švedskim rječnicima, švedskim su rečenicama pridruženi njihovi

hrvatski prijevodi. U hrvatskim je rečenicama zatim obilježen glagol kojim je preveden

švedski dvočlani glagol i pridodana mu je oznaka pf. za perfektivan, odnosno impf. za

imperfektivan. Vid je dvovidnih glagola određen prema kontekstu rečenice, ako je to bilo

moguće, ili su obilježeni kao dvovidni. Dvočlani glagoli koji u prijevodu nisu prevedeni

2 Da bi se, što je više moguće, izbjegle pogreške, autoričinu je građu s dvočlanim glagolima u kontekstu pregledao izvorni govornik, nastavnik švedskoga jezika. 3 Kad je bilo moguće da neki glagol s prijedlogom ili prilogom u promatranoj rečenici može i ne mora biti dvočlani glagol, smatran je dvočlanim. 4 Rečenica definirana kao veliko slovo na početku, točka na kraju. 5 Svi dvočlani glagoli koji se u građi pojavljuju pet i više puta prikazani su prema učestalosti u Prilogu 1.

129

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

punoznačnim glagolom nisu analizirani. Njihov je broj ipak naveden u tablicama s

podacima (‚Drugo’).

Budući da se u dvočlanim glagolskim konstrukcijama aspektna uloga pripisuje

česticama, građa je razvrstana i obrađivana prema česticama. Početna je pretpostavka,

prema kojoj su traženi dvočlani glagoli, bila da se kao čestice mogu pojaviti ovi prijedlozi,

prilozi i imenice:

an av bakom bort dit efter emellan emot fast fram för förbi före

hem hit i ifatt (i)från igen (i)genom igång ihop ihjäl ihåg ikapp in

inne isär itu iväg loss med ner/ned om omkring omkull på runt samman

sönder till tillbaka undan under upp ur ut åt över

Ejerhed (1978:52-53) spominje još i ovan, sen, vid i åter, ali u drugim se izvorima

te čestice ne spominju. Također u obzir nisu uzete imenice vakt, rum i sl., koje su neplodne

i prisutne isključivo u idiomatskim izrazima kao što su slå vakt, äga rum i sl. Inačicama

iste čestice smatrane su bort i borta, in i inne i sl.

Iz građe je, dakle, prikupljeno ukupno 7736 dvočlanih glagola. Svi su dvočlani

glagoli promatrani u minimalnome kontekstu6. Analiza dvočlanih glagola napravljena je

prema česticama, a čestice se međusobno znatno razlikuju prema učestalosti, tj. plodnosti,

pa su neke vrlo plodne i česte (npr. upp), a druge izrazito rijetke i pojavljuju se u malome

broju značenja i konteksta (npr. ifatt). Osim toga, njihov je broj izuzetno velik (čak

četrdeset i devet). Skupine dvočlanih glagola, oblikovane prema čestici zajedničkoj svim

glagolima iste skupine, razlikuju se prema broju glagola. Broj glagola po skupinama kreće

se od jedan do 1062. Skupine su analizirane zasebno, a na kraju se donose skupni rezultati,

jer se analizom pokazalo da se iste težnje mogu primijetiti u svim skupinama glagola, što

znači da i „male” skupine, tj. dvočlani glagoli s neplodnim ili manje plodnim česticama,

utječu na konačne zaključke o povezanosti hrvatskoga glagolskoga vida i švedskih

dvočlanih glagola.

6 Minimalni kontekst ovdje znači da su promatrane rečenice u kojima se dvočlani glagol pojavljuje, a prema potrebi, kad je to bilo nužno, promatralale su se i okolne rečenice.

130

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

U drugoj fazi raščlambe, unutar skupina rečenica razvrstanih prema glagolskim

česticama, promatrao se odnos perfektivnoga vida i određenih objekata7. Ovaj se dio

analize, dakako, mogao provesti tek na onome dijelu građe gdje je u rečenicama bio

prisutan objekt. Određenima su smatrani objekti s određenim članovima, posvojnim

zamjenicama, zamjenicama kao što su alla, hela i sl., kao i osobna imena, lične, povratne i

povratno-posvojna zamjenica (osim u slučaju povratnih glagola). Neodređeni su objekti

oni koji sadrže neodređeni član, neodređenu zamjenicu, „gole” imenske fraze i imenske

fraze s brojevima.

Svakoj je skupini glagola zajednička čestica. Dvočlani su glagoli unutar svake

skupine promatrani i opisivani ovisno o svojim značajkama – što označavaju (mjesto,

smjer, aktionsart i sl.). Kad je bilo potrebno, predstavljeni su u podskupinama (ovisno o

stupnju leksikaliziranosti, značenju, načinu prevođenja na hrvatski i sl.)

Važno je napomenuti da nisu analizirani participi nastali od dvočlanih glagola.

Budući da je njihova sintaktička uloga drugačija, njihova analiza trebala bi polaziti s

drugačijega stanovišta. Također, švedski su participi dobiveni od dvočlanih glagola svi

jednorječni, pa nije uvijek jednostavno pouzdano utvrditi koji je glagol bio polazni –

jednorječan ili dvorječan.

6.2. GLAGOLSKA ČESTICA AN

Čestica an u dvočlanim konstrukcijama može imati dva osnovna značenja8: može

označavati da dvije stvari, osobe ili pojave dolaze u dodir jedna s drugom (npr. knyta an

‚povezati’9) ili može označavati da se ulaže kakav napor u izvođenje određene radnje

(gripa sig an ‚uhvatiti se’, npr. posla). Većina je zabilježenih pojavnica glagola s ovom

česticom jednorječna, čak 154 od 158. Među njima su uglavnom dvočlani glagoli koji

postoje samo u tome obliku i u kojima se čestica sve rjeđe prepoznaje kao čestica, a

značenje je glagola leksikalizirano u visokome stupnju (anförtro – ‚provjeriti’, anlända –

‚stići’, anmäla – ‚prijaviti’, anse – ‚smatrati’, ansluta – ‚priključiti’, anstränga sig –

7 Odnos neodređenih objekata i imperfektivnoga vida nije podrobnije promatran (v. str. 126). Broj je neodređenih objekata ipak prikazan u tablicama, ali se o njemu posebno ne raspravlja. 8 Značenja čestica u cijelom su poglavlju uglavnom opisana na temelju Holmgren Ordingova priručnika (1998) i rječnika Nordsteds Svenskt språkbruk – Ordbok över konstruktioner och fraser (2003). 9 Švedski glagol sam po sebi ne određuje odabir perfektivnoga ili imperfektivnoga vida. Hrvatski ekvivalenti samo su primjeri značenja i radi preglednosti i čitljivosti donosi se samo jedan član vidskoga para.

131

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

‚naprezati se’, anta – ‚pretpostavljati’, använda – ‚rabiti’ i sl.). Jasno je odmah da čestica

u ovim glagolima vjerojatno nema utjecaja, ili barem ne značajnoga, na eventualni aspekt

dvočlanih glagola s obzirom da joj je uloga primarno leksička. To pokazuju i rezultati

prikazani u Tablici 4, prema kojima je podjednak broj ovih dvočlanih glagola preveden i

imperfektivnim i perfektivnim vidom.

Dvorječni su dvočlani glagoli, svi složeni s glagolom gå10, najčešće prevedeni

modalnim glagolima, koji su imperfektivnoga vida, osim jednoga kojem se ne može

pronaći odgovarajući glagol u prijevodu:

(1) - Vänta tills ni kommer upp på högstadiet! gormar hon, där blir det ord och inga visor, där är de inte så snälla som jag, där går der inte an att tissla och skicka lappar och komma indrällande för sent efter rasten! - Samo čekajte kad dođete u više razrede! - ljuti se ona - tamo ce vam biti teško, tamo nisu ovako dobri kao ja, tamo se ne smije pričati gluposti, oblizivati se i dovuci u razred prekasno nakon odmora! (JG)

(2) - Nästa år får ni åka buss för att komma till skolan, fortsätter hon och hickar,

och det vill jag inskärpa att på högstadiet går det inte an att visa såna busfasoner som många av er gjort här. - Sljedeće ćete godine autobusom ići u školu - nastavi i štucne - i htjela bih da vam bude jasno da se u višim razredima ne možete onako ponašati u autobusu kako su se mnogi od vas ponašali. (JG)

(3) Med honom gick det inte an att sno samman orden till enkla sanningar, här

vägdes varje skiftning. Uz njega se nije moglo izokretati riječi u proste istine, ovdje se vagala svaka nijansa. (MF)

(4) Om soldaten vill träffa henne och hon vill det själv går det an att komma på

visit. Ako se vojnik želi s njome naći i ako to ona sama želi, onda joj može doći u posjetu. (MF)

Malo više od polovice jednorječnih dvočlanih glagola prevedeno je imperfektivnim

vidom (56%). Perfektivnim ih je vidom prevedeno 38%. Manji ih je broj preveden

imenicom, kopulom s pridjevom ili sl. Budući da je razlika između dvočlanih glagola s an

prevedenim imperfektivnim i onih prevedenih perfektivnim mala, o značajnijem utjecaju

ove čestice na aspekt, odnosno aspektnost ne može se govoriti. Ipak, kao što će se vidjeti u

kasnijim poglavljima, dvočlani glagoli s an prevedeni imperfektivnim vidom pojavljuju se

u prototipnim imperfektivnim kontekstima, kojima se izražava stvarna sadašnjost,

habitualnost (5-7), iterativnost (8), trajanje radnje (9) ili je riječ o općoj činjenici (10).

10 Doslovno je značenje glagola gå an ‚pristoji se’, ‚priliči’.

132

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

Važno je također napomenuti da veći broj pojavnica dvočlanih glagola s an u hrvatskome

pojavljuje kao imperfektiva tantum (npr. ‚smatrati’).

(5) Jesus dömdes som folkuppviglare efter en romersk rättegång till korsfästelse, ett dödsstraff som endast romarna använder. Isusa su osudili u rimskom sudskom postupku na raspeće, na kaznu smrću koju jedino Rimljani primjenjuju, a osuđen je za pozivanje naroda na otpor. (MF)

(6) Men hon använder det sällan, går här bara innesluten i sin egen kraft.

Ali ona se rijetko njime služi, neprestano se uzda samo u vlastitu snagu. (MF)

(7) Annika antecknade, det här lät ju bra. Annika je zapisivala, ovo je zvučalo stvarno dobro. (LM)

(8) Vi anser att han är en fallen ängel som befinner sig i ständig strid med Gud.

Mi vjerujemo da je on pao anđeo, koji je u vječitoj borbi s Bogom. (MF)

Jedan od rijetkih glagola s ovom česticom koji postoji u jednorječnome i

dvorječnome obliku u prijevodima se ostvaruje i u perfektivnom i u imperfektivnom vidu:

(9) I osande predikningar hade denne kortvuxne präst svurit nästan lika mycket som syndarna och angripit superiet och skörlevnaden, och det med en sådan kraft att efterdyningarna rullade än i våra dagar. U vatrenim propovjedima je taj zdepasti svećenik gotovo isto toliko psovao kao i grešnici dok je napadao pijančevanje i blud, i to s takvom snagom da je odzvanjalo još i za naših dana. (MN)

(10) Under mötena fick han äntligen angripa smutsen och Djävulen, svinga Herrens tveeggade svärd, lag och evangelium, mot världens alla syndare, mot lögnarna, horbockarna, nådetjuvarna, svärjarna, drinkarna, hustruplågarna och kommunisterna som trängdes som löss i det tornedalska älvlandets jämmerdal. Za vrijeme okupljanja je konačno mogao napasti prljavštinu i Đavola, mahati Gospodinovim dvosjeklim mačem, zakonom i evanđeljem, protiv svih grešnika svijeta, protiv laži, protiv kurviša, lažnih pokajnika, psovača, pijanica, zlostavljača žena i komunista koji su nadirali kao naplavine u tornedalsku riječnu dolinu jada. (MN)

Perfektivnim su vidom prevedeni dvočlani glagoli s an u pretprošlom vremenu,

pluskvamperfektu:

(11) Nu hade han anlagt en ny trädgård i Korinth. Sada je podigao novi vrt u Korintu. (MF)

(12) Hon hade anlänt till hotellet samtidigt som busslasten och lyckats ta sig in som en av deltagarna. Stigla je u hotel istodobno kada i pun autobus i uspjela ući kao jedan od sudionika. (LM)

133

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

(13) Han hade ställt den på en kokplatta i garaget, men på grund av otäta kopplingar hade etanolångorna antänts och hela fanskapet exploderat. Postavio ga je u garaži na ploču kuhala, ali zbog labavih spojki su se zapalile etanolske pare i čitava je pizdarija eksplodirala. (MN)

Bez uvijek jasno vidljivih oznaka, perfektivnim su vidom prevedeni dvočlani

glagoli kojima se izražava završenost ili rezultat radnje, situacije u kojima je naglašena

sama radnja, a ne njezino trajanje, ili kratke, jednokratne radnje završene u prošlosti:

(14) Hon hade inte läst artiklarna, men där borde inte finnas någonting hon kunde anmärka på. Ona nije pročitala članke, ali tamo ne bi trebalo biti ničega što bi ona mogla zamjeriti. (LM)

(15) Hon antecknade adressen i marginalen på en gammal tidning, tackade och

suckade. Zapisala je adresu na margini starih novina, zahvalila i uzdahnula. (LM)

(16) Niila, Erkki och Holgeri anlände i en gammal duett, körd av en kusin.

Niila, Erkki i Holgeri su stigli u starom Volvo Duettu, koji je vozio jedan bratić. (MN)

Veći je broj istih dvočlanih glagola s česticom an na hrvatski preveden i

perfektivnim i imperfektivnim vidom. Pritom iz najužega konteksta nije vidljiv jasan

razlog odabira pojedinoga vida. Na primjer:

(17) Annika antecknade. Annika je bilježila.

(18) Annika antecknade. Annika je zabilježila.

Čak ni u širem kontekstu nema nepobitnih oznaka koje upućuju na to da se radnja

treba promatrati u tijeku ili kao završena:

(19) Hon började med SOS alarmering. – Vi har skickat två ambulanser, bekräftade driftsledaren. – Inte politivagnar? undrade Annika. Det diskuterades, men det var en väktare som ringde. Vi skickade ambulanser. Annika antecknade. Likbilarna skickades bara fram om det var garanterat säkert att offren var döda. – Počela je sa centralom hitnih službi. "Poslali smo dva vozila hitne pomoći", potvrdio je glavni ondje. "A ne mrtvačka kola?" pitala je Annika. "Raspravljali smo o tome, ali nazvao je zaštitar, pa smo poslali hitnu pomoć." Annika je zabilježila. Mrtvačka se kola šalju samo onda kada je sigurno da je žrtva mrtva.(LM)

134

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

(20) Detsamma gäller kontakt med dagis, skolor, barnavårdscentraler,

försäkringskassan, skattemyndigheten, ja allt. Många behöver juridisk hjälp och då ordnar vi det också. Annika antecknade. - Så ni ordnar nytt jobb, ny bostad, nya dagis, skolor, läkare, advokater, och allt går via Paradiset?

Isto tako funkcioniraju suradnje s vrtićima, školama, dječjim poliklinikama, zavodima za socijalno osiguranje, poreznim upravama, sa svima. Mnogi trebaju i pomoć pravnika, to također sređujemo." Annika je bilježila. "Znači vi sredite novi posao, novi stan, nove vrtiće, škole, liječnike , advokate, i sve ide preko Raja?" (LM)

Razlika je između (19) i (20) što je u (19) naglasak na tome da je junakinja romana

zabilježila određeni podatak, a u (20) da je pisala sve što se govori i vjerojatno dok se

govori. Ovakvih je primjera u ovoj skupini dvočlanih glagola mnogo, a oni svjedoče o

tome da aspektnost ovisi o drugim čimbenicima u širem kontekstu, ne o čestici an. Što se

tiče utjecaja objekata na odabir vida, iz Tablice 4 može se iščitati da se određeni objekti i

perfektivni vid podudaraju u 87% slučajeva.

Tablica 4. Dvočlani glagoli s česticom an prema hrvatskome glagolskome vidu11

(158) impf pf drugo DG 0.56 0.38 0.06 O 0.47 0.50 0.02

odr. 0.76 0.87* 1.00 neodr. 0.24* 0.16 0

* označava da je u skupini bio dvovidan glagol, kojem je vid određen prema kontekstu

11 U prvoj kućici tablice naznačen je ukupan broj pojavnica dvočlanih glagola u toj skupini. DG označava dvočlani glagol, O objekt (prijelazni glagoli prema vidu), odr. određeni objekt (određeni objekti koji su prevedeni imperfektivnim, odnosno perfektivnim vidom), neodr. neodređeni objekt (neodređeni objekti koji su prevedeni imperfektivnim, odnosno perfektivnim vidom). Kraticom impf obilježen je stupac u kojem su prikazani podaci za dvočlane glagole prevedene imperfektivnim vidom, a kraticom pf za dvočlane glagole prevedene perfektivnim vidom. U stupcu „Drugo” prikazani su podaci za dvočlane glagole koji nisu prevedeni glagolom ili sl.. Iz ove se tablice, dakle, može iščitati da je glagola s česticom an ukupno bilo 158, da je više dvočlanih glagola prevedeno imperfektivnim (56%) nego perfektivnim vidom (38%) (1. redak), da su prijelazni dvočlani glagoli također češće prevođeni perfektivnim (50%) nego imperfektivnim vidom (47%) (2. redak), da je od ukupnoga broja prijelaznih glagola, više dvočlanih glagola s određenim objektima prevedeno imperfektivnim vidom nego dvočlanih glagola s neodređenim objektima (1. stupac, 3. i 4. redak). Isto se može iščitati za prijelazne glagole prevedene perfektivnim vidom (2. stupac): više je prijelaznih dvočlanih glagola prevedenih perfektivnim vidom imalo određene, nego neodređene objekte. Sivim su istaknuti odnos broja dvočlanih glagola prevedenih jednim ili drugim vidom (1. redak) i odnos određenih i neodređenih objekata kod prijelaznih dvočlanih glagola prevedenih perfektivnim vidom. Masno su otisnute više vrijednosti.

135

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

6.3. GLAGOLSKA ČESTICA AV

Čestica av može se pojaviti u nizu različitih značenja (prema Holmgren Ording

1998 i Norsteds 2003). Jedno je od značenja da se netko ili nešto udaljava od čega (stiga av

– ‚silaziti’), a slično mu je značenje da netko što odmiče (dra av – ‚odvući’). Av, nadalje,

može označavati da se nešto dijeli, obično po sredini (bryta av – ‚slomiti’) ili da se neka

radnja završava (stänga av – ‚isključiti’; ‚zatvoriti’). Može se pojaviti u glagolima kao što

su fotografera av (‚fotografirati’) ili rita av (‚nacrtati’): npr. Jag ska försöka rita av honom

i min skissbok (‚Pokušat ću ga nacrtati u svoj blok za skiciranje’).

Od ukupno 361 dvočlanih glagola s česticom av 129 ih je jednorječnih, a 232

dvorječnih. Tablice 5 i 6 pokazuju da je udjel imperfektivnim vidom prevedenih dvočlanih

glagola s av veći među jednorječnim nego među dvorječnim glagolima, ali se i jedni i

drugi prevode i jednim i drugim vidom. Razlika iznosi dvadesetak posto, što nije

zanemarivo, ali je nedovoljno da bi se govorilo o sustavnosti u ponašanju ovih glagola s

obzirom na aspektnost.

Promatraju li se pojedinačni glagoli s većim brojem pojavnica12, može se primijetiti

da se, na primjer, glagol avsky (‚prezirati’; ‚mrziti’) uvijek prevodi imperfektivnim vidom,

a glagoli bryta av (‚prekinuti’; ‚razbiti’; ‚odlomiti’), avböja (‚odbiti’), avrätta (‚pogubiti’;

‚osuditi’), avslöja (‚otkriti’; ‚razotkriti’), dra av i dra av sig (‚skinuti’; ‚svući’)13, höra av

sig (‚javiti se’), klippa av (‚odrezati’; ‚prerezati’; ‚prekinuti’) itd. uvijek perfektivnim.

Naravno, uzorak je za pojedinačne glagole premalen, pa je moguće da su podaci slučajni.

Općenito, kao i kod prije opisane čestice an, imperfektivnim su vidom prevedeni

glagoli i situacije kad se njima označava:

a) sadašnja radnja:

(21) Jag är ensam på restaurangen sånär som på två unga män som avslutar sin måltid med kaffe. Sam sam u restoranu, osim dvojice mladića koji završavaju svoj obrok kavom. (JG)

b) durativna radnja:

(22) Detaljerna avlöste varandra med hennes darriga handstil sida upp och sida ner. Podrobnosti su se redale jedna za drugom, stranicu za stranicom, napisane njenim drhtavim rukopisom. (MN)

12 Od četiri do dvadesetak. 13 Dra av i dra av sig u drugim značenjima (natezati i odmarati se) pojavljuju se i u imperfektivnome vidu.

136

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

c) stanje:

(23) Maria avskydde den från första stund, hon fann den högfärdig och sluten med sina tjocka murar. Marija ga je prezirala od prvog trenutka, doimao se oholo i zatvoreno sa svojim debelim zidovima. (MF)

d) paralelne radnje:

(24) – Fastigheten är från 1880-talet, sa hon medan hon hängde av sig. "Zgrada je iz 1880-ih godina", rekla je dok je vješala odjeću. (LM)

e) habitualna radnja:

(25) Som han brukade gick han rakt ut bland de plågade, avlyfte deras skuld och botade deras sjukdomar. Kao što je običavao, išao je ravno medu izmučene, oslobađao ih grijeha i liječio im bolesti. (MF)

(26) Han kunde sitta i tv-debatter och avslöja sin okunskap varje gång han öppnade munnen, i meningar byggda av politiskt korrekta floskler. Znao je sjediti na TV debatama i razotkrivati svoje neznanje svaki put kada bi otvorio usta, u rečenicama sastavljenim od politički korektnih šupljih fraza. (LM)

f) iterativna radnja:

(27) Det var dock inget mot hans brorsa Leipä som mellan kväljningarna gång på gång avgav nykterhetslöfte, och sedan faktiskt höll det också i flera veckor. To pak nije bilo ništa prema njegovom bratu Štruci, koji se između bljuvanja opetovano zaklinjao na trezvenost. I zaista se toga nekoliko tjedana pridržavao. (MN)

(28) På min ständiga jakt efter nya skämt betar jag av del efter del av mitt liv,

vänder och vrider på varje litet minne för att se om där finns något att skratta åt, något värt att förlöjliga. U mojoj stalnoj potjeri za novim vicevima prolazim kroz dio po dio svog života, preokrećem i vrtim svako malo sjecanje kako bih vidio ima li tu nečega čemu bi se moglo smijati, nečega vrijednog ismijavanja. (JG)

Perfektivan je vid u pravilu uporabljen kad se naglašava

a) kraj radnje:

(29) Så jag började avsluta mina rapporter och gick i förhandlingar om adoptionen av dig. Tako sam priveo svoja izvješća kraju i krenuo u pregovore oko tvojeg usvojenja. (MF)

(30) Marianne slickar först av marmeladen från smörgåsen, sedan slickar hon av smöret, sedan ber hon om en ny smörgås.

137

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

Marianne prvo poliže marmeladu sa sendviča, onda poliže maslac, a onda traži novi sendvič. (JG)

b) rezultat:

(31) Aida hade hotat att avslöja bluffen med stiftelsen Paradiset, Rebecka hade hämnats genom att förråda Ada, berätta för hennes förföljare var hon gömde sig. Aida je zaprijetila da će razotkriti prijevaru sa zakladom Raj, Rebecka se osvetila time što ju je odala, rekla njezinu progonitelju gdje se skriva. (LM)

c) slijed radnji:

(32) Eleonor skrapade av fötterna, borstade av kappan, stängde dörren bakom sig. Eleonor je obrisala noge, otresla kaput, zatvorila vrata za sobom. (LM)

d) kratka, trenutačna radnja:

(33) I samma ögonblick far Juha upp och borstar hastigt av sanden från byxorna. U tom trenutku Juha ustane i brzo otrese pijesak s hlača. (JG)

(34) Snabbt drog de av sig strumporna och kostymbyxorna med sina pressveck och

ställde sig barfota i sjökanten i sina pösiga, amerikanska knäkalsonger. Brzo su skinuli čarape i hlače od odijela s uglačanom crtom pa stali bosi uz rub snijega u vrećastim američkim gaćama dugima do koljena. (MN)

Prema podacima iz Tablice 7 vidljivo je da je značajna većina prijelaznih dvočlanih

glagola s određenim objektima prevedena perfektivnim vidom (90%). U manjem broju

primjera perfektivnim su vidom prevedene i glagolske fraze s neodređenim objektima:

(35) Men deras ansikten var slutna, om de avslöjade någon känsla var det förvåning. Ali, njihova su lica bila nedostupna, ako bi i otkrili kakav osjećaj bilo bi to iznenađenje. (MF)

(36) Man bar dit en madrass och porslin, ställde basvaror i skafferiet, satte upp

gardiner och tippade av ett lass ved på gården. Donijeli su mu madrac i porculansko suđe, stavili osnovni pribor u ostavu, objesili zavjese i u dvorištu istovarili kola drva. (MN)

(37) Som när man bryter av en fickspegel. Kao kad netko razbije džepno ogledalo. (MN)

138

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

Tablica 6. Jednorječni dvočlani glagoli s

česticom av prema hrvatskome glagolskome vidu

(232) impf pf drugo

DG 0.27 0.65 0.08 O 0.12 0.83 0.05

odr. 0 0.91 1.00 neodr. 1.00 0.09 0

Tablica 5. Dvorječni dvočlani glagoli s česticom av prema hrvatskome glagolskome vidu

(129) impf pf drugo

DG 0.09 0.87 0.04 O 0.22 0.76 0.01

odr. 0.94 0.92 1.00 neodr. 0.06 0.08 0

Tablica 7. Dvočlani glagoli s česticom av prema hrvatskome glagolskome vidu

(361) impf pf drugo

DG 0.16 0.79 0.05 O 0.19 0.78 0.02

odr. 0.81 0.91 1.00 neodr. 0.19 0.09 0

6.4. GLAGOLSKA ČESTICA BAKOM

Osnovno je značenje prijedloga bakom ‚iza’, a kao čestica može imati istovjetno

mjesno značenje (gå bakom). Također može označavati da je netko uzročnikom čega ili da

ima odgovornost za što (ligga bakom). Ovo je slabo plodna čestica, koju je, kada ima

mjesno značenje, teško razlikovati od prijedloga bakom.

U građi je zabilježeno tek četrnaest primjera dvočlanih glagola s česticom bakom,

pa se ne mogu donositi općeniti zaključci. Sudeći prema dobivenim podacima, veći se broj

dvočlanih glagola s ovom česticom prevodi perfektivnim vidom, a prijelazni glagoli

prevedeni perfektivnim vidom svi imaju određene objekte (v. Tablica 8).

Obično se u kontekstima u kojima se pojavljuje ova čestica izriče opća tvrdnja ili da

je što čemu uzrok. Riječ je redom o statalnim glagolima, a u prijevodima se ostvaruju kao

statalni ili kao durativni glagoli:

(38) - Vi är en grupp, sa kvinnan, som ligger bakom den här nya verksamheten. "Mi smo grupa", rekla je žena, "koja vodi tu novu djelatnost. (LM)

(39) Anders Schyman stod bakom dem.

Anders Schyman je stajao iza njih. (LM)

(40) Visst, det ska se ut som om jag bara ställer mig upp och pladdrar, du skulle bara veta hur många timmars övningar och repetitioner som ligger bakom tjugo minuters komik.

139

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

Naravno, treba izgledati kao da sam samo izašao i lupetam, da samo znaš koliko sati vježbe i ponavljanja leži iza dvadeset minuta komičareva nastupa. (JG)

Kad je sastavni dio dvočlanoga glagola aktivni glagol, ovi se glagoli češće prevode

perfektivnim vidom:

(41) Pörtet försvann bakom tallarna. Kuća je nestala iza borova. (MN)

(42) Gubben blev blyg av allt fjäsk och hukade sig bakom bordet med blomkvastarna. Starcu je postalo neugodno od svega tog ulagivanja pa se sakrio iza stola s buketima. (MN)14

Jedan se glagol pojavljuje u oba vida. Preveden je imperfektivnim vidom kad se

pojavljuje u prezentu i izriče opću istinu, a perfektivnim kad podrazumijeva završetak

radnje:

(43) "Hem" lämnar man bakom sig, eller snarare tappar man bort någonstans på vägen. "Dom" ostavljaš za sobom ili, bolje rečeno, izgubiš ga negdje putem. (JG)

(44) Den tillhörde den förgångna tiden, den som våra föräldrar fötts i men slutgiltigt ville lämna bakom sig. Pripadao je prošlom vremenu, onome u kojem su se naši roditelji rodili, ali su ga htjeli za sva vremena ostaviti za sobom. (MN)

Sudeći prema rezultatima, paralelizam se između određenih objekata i

perfektivnoga vida potvrđuje, no riječ je o samo dva primjera, pa se nikakvi zaključci

zapravo ne mogu izvoditi.

Tablica 8. Dvočlani glagoli s česticom bakom prema hrvatskome glagolskome vidu

(14) impf pf drugo DG 0.21 0.79 0 O 0.71 0.29 0

odr. 1.00 1.00 0 neodr. 0 0 0

14 Za bakom u ovim primjerima ne može se s potpunom sigurnošću tvrditi da je riječ o čestici. Izvorni govornik koji je provjeravao dvočlane glagole za ovaj rad, smatrao je da bakom u ovim slučajevima može biti čestica.

140

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

6.5. GLAGOLSKA ČESTICA BORT

Bort označava da se netko ili nešto udaljava od čega (åka bort – ‚otputovati’) ili da

netko što udaljava od čega (kasta bort – ‚baciti’; ‚odbaciti’). To drugim riječima znači da

bort može imati mjesno značenje i da je njegovo značenje lako raspoznatljivo. Pojavljuje

se i u nizu leksikaliziranih dvočlanih glagola: gå bort – ‚umrijeti’; skrämma bort –

‚prestrašiti’; göra bort sig – ‚osramotiti se’ itd.

Od ukupno 233 pojavnica dvočlanih glagola s česticom bort, 183 su prevedene

perfektivnim oblikom glagola u hrvatskome. To znači da je oko 18% (Tablica 9) dvočlanih

glagola s ovom česticom prevedeno imperfektivnim vidom.

Dio rečenica prevedenih imperfektivnim vidom označava iterativnu radnju, što je

vidljivo iz konteksta:

(45) Det kallas för Bullerbyns Hönseri, och mamma skickar bort ägg åt alla håll till folk som vill ha kycklingar.

To se zove Peradarnica Graje Male. Mama na sve strane šalje jaja ljudima koji hoće imati piliće. (AL)

(46) Maria slog bort minnena, det var så längesen nu. Marija se nije osvrtala na sjećanja. Bilo je to tako davno. (MF)

(47) Han skrämde bort dem genom att tiga och flacka med blicken, eller ännu

värre, låtsas överlägsen. Plašio ih je i tjerao svojim šutljivim i nemirnim pogledom, ili još gore,

nadmoćnim držanjem. (MN)

Mjesno se značenje čestice bort primjećuje u primjerima gdje znači ‚u daljinu’.

Kontekst pretpostavlja radnje koje traju (procese), pa su i glagoli u primjerima prevedeni

imperfektivnim vidom:

(48) Maria stod stilla, såg bort nu mot staden, tänkte på hur hon gått på de stora avenyerna och lyssnat på de buddistiska munkarna i sina saffransgula kläder och hört Zoroasters vise män förkunna sin lära. Marija je mirno stajala i gledala prema gradu, razmišljala kako je hodala po velikim avenijama i slušala budističke monahe u njihovim crvenožutim haljama i slušala Zaratustrine mudrace kako propovijedaju svoj nauk. (MF)

(49) Uppjagade gasade vi bort över gårdsplanen mot skogsbilvägen. Prestrašeni smo prašili preko dvorišta prema šumskoj cesti. (MN)

141

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

Katkada je dvočlani glagol preveden jednim glagolom perfektivnoga i jednim

imperfektivnoga vida15, odnosno dvočlani glagol koji u švedskome stoji kao dopuna

glagolu börja. U hrvatskome prijevodu imperfektivni glagol stoji kao dopuna

perfektivnome glagolu početi:

(50) För att visa att jag menade allvar började jag gå bort mot vägen. Da bih pokazao da to mislim ozbiljno, počeo sam hodati prema cesti. (MN)

(51) Hon drog på sig kappan, slet tag i väskan och började springa bort mot

motorvägen. Navukla je kaput, zgrabila torbu i počela trčati prema autocesti. (LM)

Perfektivnim su vidom dvočlani glagoli s bort prevedeni kad bort označava

1) da se što odstranjuje ili nestaje:

(52) Pappa säjer att han ska hugga bort alla buskarna, så att det blir bättre bete åt korna där, men det hoppas jag att han inte gör.

Tata kaže da će posjeći sve to grmlje pa da krave mogu bolje pasti, ali ja se nadam da to ipak neće učiniti. (AL)

(53) Och den hinner smälta bort till jul. Snijega neće biti više nego što ga sada ima, a i ovaj će se do Božica otopiti. (AL)

2) da se što udaljilo ili udaljava:

(54) Ja, allt det gamla måste kastas bort. Da, sve staro se mora odbaciti. (MF)

(55) När de nådde trädgården såg de genast att den stora stenen rullat bort från ingången och ner i sluttningen.

Kad su stigle do vrta odmah su uočile da se veliki kamen otkotrljao sa ulaza dolje niz padinu. (MF)

(56) Han smyger bort till Mariannes rum.

Odšulja se do Mariannine sobe. (JG)

3) da je radnja rezultativna16:

(57) I badrummet tvättade han ansikte och händer och försökte gnugga bort fläckarna på togan.

U kupaonici je oprao lice i ruke, te pokuša istrljati mrlje s toge.(MF)

15 Takvi su primjeri u tablici brojačano iskazani u stupcu Drugo, gdje se uz njih nalaze i primjeri u kojima je je dvočlani glagol preveden kombinacijom pf+impf vida ili, na primjer, glagolskom imenicom. 16 I primjeri pod 1. i 2. mogu se smatrati rezultativnima.

142

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

(58) Hon hade behövt många år för att glömma och kom inte längre ihåg Hans

ansikte, inte händerna, inte ens ögonen eller munnen som formade de märkvärdiga orden. Även nätternas sötma hade hon trängt bort ur minnet.

Trebalo joj je mnogo godina da zaboravi i da se više ne sjeća Njegova lica, ruku, očiju ili usana koje su oblikovale te čudnovate riječi. Čak je i noćnu slatkoću istisnula iz sjećanja. (MF)

Veći se broj prijelaznih dvočlanih glagola s bort koji su prevedeni perfektivnim

vidom pojavljuje uz određeni objekt (89%; v. i 52, 57):

(59) Vad är det för mening med att sköta sin gräsmatta och rensa bort alla maskrosor om du inte tar bort dina maskrosor? Dä kommer ju våra maskrosor tillbaka.

Koji je smisao u obrezivanju svog travnjaka i čišćenju svih maslačaka ako ti svoje ne iščupaš? Onda se naši vrate. (JG)

Tablica 9. Dvočlani glagoli s česticom bort prema hrvatskome glagolskome vidu

(233) impf pf drugo DG 0.18 0.78 0.03 O 0.14 0.85 0.01

odr. 0.80 0.89 1.00 neodr. 0.20 0.11 0

6.6. GLAGOLSKA ČESTICA DIT

Dit najčešće označava smjer (springa dit – ‚trčati tamo’), a u prijevodima se uz

odgovarajući glagol često pojavljuje i mjesni prilog (tamo, do tamo, onamo) ili imenska

fraza s mjesnim značenjem (npr. k njemu). Među dvočlanim glagolima s dit u građi je

zabilježen samo jedan s leksikaliziranim značenjem (sätta dit – ‚smjestiti komu’)

Imperfektivnim su vidom prevedeni gotovo isključivo dvočlani glagoli koji se pojavljuju u

iterativnome značenju (60-63), dok je rjeđe riječ o dvočlanom glagolu prevedenom

prezentom hrvatskoga glagola (64).

(60) Några fördes dit med herdarna som mött andra herdar i bergen. Neke su donosili pastiri koji bi sretali druge pastire po brdima. (MF)

(61) Det är ett sånt trevligt rum och en sån trevlig farfar, och alla vi barn går dit

när vi inte har nånting annat för oss. Ta je soba tako ugodna, i Dida je tako ugodan, da svi mi odlazimo k njemu kad nemamo što drugo za raditi. (AL)

143

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

(62) Varje vecka var det någon stackare som skickades dit och kom tillbaka med

käften full av plast och ståltråd. Svakoga su tjedna nekog siromaha slali k njima, da se vrati s ustima punim plastike i metalne žice. (MN)

(63) Annars är det aldrig någon som kommer dit. Inače tu nitko nikada ne dolazi. (JG)

(64) - Jag åker dit, sa hon. "Idem tamo", rekla je. (LM)

U svim su ostalim slučajevima dvočlani glagoli s česticom dit prevedeni

perfektivnim glagolskim vidom. Uglavnom je riječ o glagolima kretanja:

(65) Intresset var så stort att till och med min mamma och pappa lockats dit, de som sällan iddes pallra sig till annat än julottan. Zanimanje je bilo tako veliko da je crkva privukla čak i moju mamu i mog tatu, koji bi se rijetko kada odlučili otkoturati na nešto drugo osim ranih jutarnjih božićnih misa. (MN)

(66) Jag hade hoppats att vi skulle resa dit tillsammans innan höststormarna sätter in, sa Maria. Nadala sam se da ćemo zajedno tamo otputovati prije jesenjih oluja, reče Marija. (MF)

Rjeđe o drugim glagolima17:

(67) Pappa hade trollat dit tapeterna, så gräsligt söta tapeter med en massa små, små blombuketter på, och mamma hade trollat dit gardinerna för fönstret. Tata je iščarobirao tapete, užasno slatke tapete s puno malih buketića cvijeća. A mama je iščarobirala zavjese za prozore. (AL)

(68) Det hade Lasse och Bosse målat dit med ett stycke kol. To su joj komadom ugljena nacrtali Lasse i Bosse. (AL)

U svim se navedenim primjerima može govoriti o izrečenoj rezutativnosti.

Određeni objekti uz ove dvočlane glagole tek su neznatno češći su od neodređenih,

ali je razlika zanemariva. Utjecaj objekata na izbor vida ovdje se ne može dokazati

(Tablica 10):

(69) Först la jag dit en röd tygbit till matta, och sen satte jag dit mina små fina dockmöbler som jag hade fått i julklapp av farmor, och sen satte jag dit smådockornas sängar och smådockorna själva.

17 Astrid Lindgren, iz čijega su romana preuzeti primjeri, poznata je po tome da što je često stvarala vlastite dvočlane glagole. Ovdje navedeni nisu potvrđeni u rječnicima.

144

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

Prvo sam raširila jednu crvenu krpicu, da im bude kao tepih. Onda sam poslagala onaj lijepi mali namještaj za lutke što sam ga dobila od bake za Božić. A onda sam još stavila krevetiće i kraj njih lutkice. (AL)

Glagoli s dit prevedeni imperfektivnim vidom pojavili su se bez objekta pa

eventualan suodnos imperfektivnoga vida i neodređenoga argumenta nije bilo moguće

provjeriti.

Tablica 10. Dvočlani glagoli s česticom dit prema hrvatskome glagolskome vidu

(45) impf pf drugo DG 0.20 0.78 0.02

objekata 0.00 0.9 0.1 određ 0.00 0.56 1.00

neodređ 0.00 0.44 0.00 6.7. GLAGOLSKA ČESTICA EFTER

Čestica efter ima nekoliko značenja. Prema Holmberg Ordingu (1998) i

Nordstedovu rječniku (2003), ta čestica može značiti isto što i nenaglašeni prijedlog (köra

efter – ‚voziti iza koga’) ili da netko ide i uzima što (springa efter – ‚ići po što’). Katkada

označava da netko što radi s ciljem dobivanja informacija (se efter – ‚saznati’; ‚raspitati

se’). Efter također može označavati da se razmak od koga ili čega povećava (bli efter –

‚biti iza’; ‚zaostajati’) ili da se smanjuje otpor prema čemu (ge efter – ‚popustiti’). Može

značiti i da tko koga oponaša (ta efter – ‚oponašati’).

U građi su zabilježena 92 dvočlana glagola s česticom efter. Podjednak ih je broj

preveden imperfektivnim (42) i perfektivnim (47) vidom u hrvatskome, a prema dobivenim

rezultatima primjećuje se težnja da određeni objekti utječu na uporabu perfektivnoga vida

(Tablica 11).

Promatraju li se pojedinačni glagoli i njihova značenja, primjećuje se da se, na

primjer, glagol följa efter znatno češće prevodi imperfektivnim (slijediti, pratiti, ići) nego

perfektivnim vidom (krenuti) – sedamnaest je pojavnica ovoga glagola prevedeno

imperfektivnim, a tek dvije perfektivnim glagolom. Perfektivni je vid u prijevodu odabran

kad je riječ o slijedu nekoliko radnji:

(70) Annika svalde och följde efter. Annika je progutala knedlu i krenula za njim. (LM)

145

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

(71) - Vi ska diskutera Sofias framtid, sa läkaren, och Annika tog sina grejer och följde efter. "Razmotrit ćemo Sofijinu budućnost", rekla je liječnica i Annika je uzela svoje stvari i krenula za njima. (LM)

Uvijek je imperfektivnim vidom, u svim značenjima u kojima se pojavljuje u građi,

preveden glagol vara efter (tražiti, biti za petama, kasniti), a perfektivnim titta efter

(pogledati, provjeriti), se efter (pogledati, ispratiti pogledom, vidjeti, prepustiti se) i ge

efter (prepustiti se, pokoriti se, predati se, popustiti, suspregnuti, ući, krenuti).

Može se reći da su primarno durativni glagoli (vara, följa) i uz česticu efter ostaju,

najčešće, durativni, dok glagoli se i ge tek s česticom, sudeći prema građi, izražavaju

perfektivnu radnju18.

Tablica 11. Dvočlani glagoli s česticom efter prema hrvatskome glagolskome vidu

(92) impf pf drugo DG 0.46 0.51 0.03 O 0.44 0.53 0.03

odr. 0.66 0.83 1.00 neodr. 0.33 0.16 0

6.8. GLAGOLSKA ČESTICA EMELLAN

Emellan se pojavljuje u svezi sa sukobom (komma emellan – ‚stati između’, npr.

posvađanih ili zaraćenih strana) i u značenju posredovati u sukobu (gå emellan –

‚razdvojiti’). U građi je zabilježen samo jedan glagol s ovom česticom – gå emellan, a

preveden je perfektivnim glagolom umiješati se, koji stoji kao dopuna glagolu pokušati (u

švedskom originalu försöka):

(72) Jenny försöker gå emellan. Jenny se pokuša umiješati. (JG)

Na temelju jednoga primjera ne može se ništa zaključiti, osim da je riječ o rijetkoj i

slabo plodnoj glagolskoj čestici.

18 To, dakako, ne mora biti isključivo tako, jer je u drugačijem kontekstu moguće zamisliti da se se efter prevede kao poglédati, ispraćati pogledom, prepuštati se itd.)

146

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

6.9. GLAGOLSKA ČESTICA EMOT

Dva su osnovna značenja čestice emot: označava otpor (vara emot – ‚protiviti se’)

ili smjer (springa emot – ‚trčeći ići prema kome ili čemu’; približavati se’), a u prenesenom

značenju može značiti i sudaranje (springa emot – ‚zaletjeti se u koga’).

U građi je zabilježen 71 dvočlani glagol s česticom emellan, od kojih ih je oko dvije

trećine prevedeno perfektivnim, a jedna trećina imperfektivnim vidom. Samo se jedan

glagol pojavio u jednorječnome obliku (emottaga – ‚primati’/‚primiti’) i preveden je

perfektivnim vidom (primiti).

Imperfektivnim je vidom uvijek preveden glagol ha emot (imati što protiv). Glagol

imati ima samo jedan vid, što znači da je to u hrvatskome imperfectivum tantum. Svi ostali

imperfektivnim vidom prevedeni dvočlani glagoli stoje u kontekstima kojima se ističe

durativnost (73), paralelnost radnji (74), habitualnost (75) ili iterativnost (76):

(73) Hon gasade på trots att en Scania Vabis kom emot oss på den smala brobanan. Dodala je gas, iako je prema nama po uskoj voznoj traci mosta dolazio kamion marke Scania Vabis. (MN)

(74) Handen darrade när hon tog emot drycken, hon var fortfarande svag. Ruke su joj drhtale dok je uzimala piće, i dalje je bila slaba. (LM)

(75) Men man sa inte emot Euphrosyne. Ali, Eufraziji se ne valja suprotstavljati. (MF)

(76) Någon gång tog hon emot en judisk man, han var mjukare i kroppen men

stelnade av ruelse efteråt. Povremeno je primala jednog Židova.Tijelo mu je bilo mekše, ali se naknadno ukočilo od silnog grizodušja. (MF)

Određeni su objekti češće od neodređenih prevedeni perfektivnim vidom (Tablica

12), ali je broj neodređenih koji su prevedeni perfektivnim vidom razmjerno velik da bi se

moglo govoriti o apsolutnome paralelizmu o kakvome govori Verkuyl. Čak isti glagol

može imati određeni ili neodređeni objekt, a da oba budu prevedena perfektivnim vidom:

(77) - Du vet mycket väl att lagen säger att kvinnan bara får ta emot undervisning

i stillhet och alltid underordna sig. - Vrlo dobro znaš da zakon kaže kako žena može samo primiti poduku u miru i uvijek se pokoravati. (MF)

147

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

(78) Jag tog emot sedeln.

Uzeo sam novčanicu. (NM)

Tablica 12. Dvočlani glagoli s česticom emot prema hrvatskome glagolskome vidu

(71) impf pf drugo DG 0.34 0.61 0.04 O 0.33 0.63 0.04

odr. 0.67 0.86 0.50 neodr. 0.33 0.14 0.50

6.10. GLAGOLSKA ČESTICA FAST

Glagolska čestica fast (‚čvrsto’) u dvočlanim glagolima označava da se što

pričvršćuje tako da se ne može lako otpustiti (skruva fast – ‚čvrsto stegnuti’) ili da se koga

sprječava u kretanju ili hvata (få fast – ‚uhvatiti’), odnosno da je tko uhvaćen ili mu je

onemogućeno kretanje (åka fast – ‚biti uhvaćen’). U građi se ova čestica pojavila u svim

navedenim značenjima, a ukupno je zabilježeno šezdeset pojavnica dvočlanih glagola s

ovom česticom. Kad se pojavljuju u značenju ‚čvrsto stegnuti’ uz prijevode ovih

dvočlanih glagola najčešće stoji prilog čvrsto (ili slični, na primjer grčevito).

Glagoli s fast češće su prevođeni perfektivnim nego imperfektivnim vidom.

Imperfektivan oblik u prijevodima najčešće imaju glagoli držati, stezati i stiskati:

(79) Jag höll fast mig i flaket av alla krafter för att inte skumpa av i farten. Ja sam se grčevito držao za nosac za prtljagu da ne poskakujem u vožnji. (MN)

(80) Det var bara kindmusklerna som veckades medan små knubbiga händer nöp

fast om mammans kjolben. Samo su se mišici obraza borali dok su se debeljuškaste ručice čvrsto stiskale oko mamine noge pod suknjom. (MN)

(81) Maria kände dunkelt igen ryttaren men vågade inte öppna munnen, rädd som

hon var för att släppa fram all gråt som satt fast i halsen. Marija uspije prepoznati jahača, ali se ne usudi prozboriti, od straha da ne brižne u plač koji joj je stezao grlo. (MF)

Iz primjera je vidljivo da je riječ redom o radnjama kojima se izriče trajanje. Uz

ove, imperfektivnim su vidom prevedeni i neki drugi glagoli. Na primjer,

148

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

(82) Flingor kladdade fast på jackan, gjorde Annikas hår och framsida vit.

Pahuljice su se lijepile za jaknu, pobijelile Annikinu kosu i prednju stranu tijela. (LM)

(83) Kommer vi att slå fast att det rör sig om juggemord? undrade hon.

"Hoćemo li tvrditi da se radi o ubojstvu među jugo-mafijom?" pitala je. (LM)

(84) Hon stannade av förvåning redan i inledningen där Petrus slog fast att vi var födda på nytt genom Jesu Kristi uppståndelse från de döda. Zastane u čudu već na uvodnom dijelu gdje Petar odlučno zaključuje da smo nanovo rođeni kroz uskrsnuće Isusa Krista od mrtvih. (MF)

Imperfektivnim je vidom, dakle, izrečena durativna radnja (82), radnje prevedene

statičnim glagolima (83) ili prezentom (84).

Glagoli binda fast (zavezati, svezati) i åka fast (uhvatiti, uhititi, pasti u zasjedu),

svaki s po četiri pojavnice, pojavljuju se isključivo u perfektivnome obliku, ali uzorak je

premalen da bi se mogli donositi opći zaključci. Može se tek pretpostaviti da postoji

uzorak, budući da binda fast označava rezultat radnje, kao i leksikalizirani åka fast.

Uz česticu fast, ako je glagol prijelazan, češće stoje određeni objekti, a takve su

glagolske fraze češće prevedene perfektivnim glagolskim vidom nego imperfektivnim

(Tablica 13). Međutim, nerijetko se uz isti glagol pojavljuje i određeni i neodređeni objekt,

a da su obje fraze prevedene perfektivnim vidom:

(85) Hon klistrade fast fyra frimärken uppe i högra hörnet, sedan skrev hon namnet och adressen, Hantverkargatan 32 ö.g. 3 tr, och så längst ner till vänster: Nycklarna till Paradiset, hälsn.Mia. Zalijepila je četiri markice u desni gornji kut, zatim napisala ime i adresu, Ulica Hantverkar 32/3.kat, i još sasvim dolje lijevo: Ključevi Raja, pozdrav, Mia. (LM)

(86) Annika reste sig också, läkaren klämde fast pennan mot bröstfickans kant.

Annika je također ustala, liječnik je zakvačio kemijsku za kut džepa na prsima. (LM)

(87) Jag band fast en papperstuss i ett snöre och sprang runt med det, och Murre

sprang efter och försökte få fatt i papperet. Zavezala bih papirnati zamotuljak na konop i onda bih trčala naokolo i vukla ga, a Mucko bi jurio za mnom i pokušavao ga uloviti. (AL)

(88) Sen gick jag upp på mitt rum och band fast snöret om stortån och släppte ut

det genom fönstret, och sen gick jag och la mej och tänkte att jag skulle skynda mej att sova lite, så att jag inte var så trött när jag skulle rymma. Zatim sam se popela u svoju sobu, čvrsto zavezala konop oko nožnog palca i drugi kraj bacila kroz prozor. Onda sam legla, zaključivši da moram požuriti da bar malo odspavam, kako ne bih bila umorna kad dođe vrijeme za bijeg. (AL)

149

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

Prema ovim primjerima može se zaključiti da u slučaju čestice fast paralelizam

objekata i vida ne postoji unatoč tome što su dvije trećine dvočlanih glagola s određenim

objektima prevedene perfektivnim vidom.

Tablica 13. Dvočlani glagoli s česticom fast prema hrvatskome glagolskome vidu

(60) impf pf drugo DG 0.20 0.67 0.13 O 0.19 0.80 0

odr. 0.80 0.63 0 neodr. 0.20 0.36 0

6.11. GLAGOLSKA ČESTICA FRAM

Fram može značiti smjer (komma fram – ‚prići’/prilaziti’) ili radnju kojoj je cilj

postizanje rezultata ili njegovo ostvarenje (tvinga fram – ‚iznuditi’/‚iznuđivati’). Pojavljuje

se i u leksikaliziranim konstrukcijama, na primjer, se fram (‚radovati se’). Pojavljuje se i u

frazama zajedno s drugom česticom, na primjer dra/gå/hoppa/svaja fram och tillbaka.19

Čestica fram plodna je i veže se s brojnim dinamičnim glagolima, a među njima je velik

broj glagola kretanja, što je logično s obzirom na svojstvo ove čestice da izražava smjer.

U građi je zabilježen 411 dvočlani glagol s ovom česticom. U dvadeset pojavnica

riječ je o jednorječnome obliku dvočlanoga glagola20. Većina ih je prevedena perfektivnim

vidom. Imperfektivni se vid, neovisno o značenju glagola (smjer ili rezultat), u prijevodima

rabi za izricanje prave sadašnjosti i/ili durativne radnje:

(89) Låga moln drar fram och sveper in passet i dimma. Niski se oblaci skupljaju i zavijaju prijevoj u maglu. (MN)

(90) Eftermiddagen släpade sig fram. Poslijepodne se vuklo. (LM)

Imperfektivnim su vidom prevedene i habitualne i paralelne radnje:

(91) Men dem framförde jag aldrig. Ali njih nisam nikada izvodio. (JG)

19 Te su fraze (8 pojavnica) redovito prevođene imperfektivnim vidom osim u jednome slučaju gdje je riječ o metafori: De diskuterade fram och tillbaka.→ Razvila se burna rasprava. (MN). Ove fraze nisu prikazane u brojčanim podacima iskazanima u Tablici 46. 20 Jednorječni su oblici, kao i dvorječni, prevođeni i perfektivnim i imeprfektivnim vidom, a s obzirom na mali broj pojavnica jednorječnih glagola, obje su skupine obrađene zajedno.

150

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

(92) "Ja du vet, Stockholm skulle man aldrig våga bo i." Personalen säger inte

"Varsågod" när de ställer fram maten. "Da, ma znaš, u Stockolmu se uopće ne bi trebalo živjeti."Osoblje ne kaže "Izvolite" kad stavlja hranu na stol. (JG)

(93) De satt tysta vid bordet medan maten dukades fram.

Sjedile su u tišini dok se iznosilo jelo. (MF)

(94) Kvinnan såg begrundande på honom medan hon gick fram till besöksstolen och satte sig, stolen där Annika suttit. Žena ga je zamišljeno promatrala dok je prilazila stolici za posjetitelje i sjela - stolica na kojoj je sjedila Annika. (LM)

Događa se da osnovno značenje dvočlanoga glagola nije preneseno i u prijevodu pa

je uporabljen imperfektivni, tamo gdje je mogao biti uporabljen perfektivni vid:

(95) De har haft hela dagen på sig och inte fått fram ett piss. "Imali su cijeli dan i nemaju ništa." (LM) nisu dobili ništa

Få fram, ovdje preveden s nemati, izražava rezultativnost i znači dobiti ili izvući (npr.

korist). Ovdje je, dakle, to njegovo značenje promijenjeno.

Perfektivnim je vidom prevedeno rezultativno značenje dvočlanih glagola s fram, a

često se pojavljuje u nizu radnji koje slijede jedna za drugom:

(96) Det var nu hon tänkte att hon måste gå hela vägen tillbaka, bryta sig fram på igenvuxna stigar, brännas av nässlor och piskas av sly. Upravo je tada pomislila kako mora prijeći čitav put natrag, probiti se na stare staze, opečena koprivom i šibana granjem. (MF)

(97) Så drog han fram den gamla Beatlessingeln och räckte över den.

Onda je izvadio jednu singlicu Beatlesa i pružio mi ju. (MN)

(98) Hon satte sig upp, lät håret falla fram i ansiktet, hela huset gungade. Uspravila se, pustila kosu da joj padne na lice, cijela zgrada se njihala. (LM)

Česticom fram može se, dakle, izraziti ostvarenje rezultata, ali i proces postizanja

rezultata. Tumače li se kao jedni ili kao drugi ovisi isključivo o kontekstu, odnosno o tome

je li govorniku važnija radnja sama ili njezin rezultat.

Što se tiče suodnosa s objektima, iz Tablice 14 vidi se da je podjednak broj

dvočlanih glagola s određenim imenskim frazama kao objektima preveden perfektivnim i

imperfektivnim vidom. Čak se isti glagol može pojaviti s određenim i neodređenim

objektom, a da u oba slučaja bude preveden perfektivnim vidom:

151

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

(99) Heinz grävde fram pengarna i förbifarten, och förklarade att han skulle till

Finland någon vecka för att gräva i arkiv. Heinz mi je u prolazu iščeprkao novce i objasnio da ide na nekoliko tjedana u Finsku kopati po arhivima. (MN)

(100) Hon lät skolvaktmästaren gräva fram en gammal skivspelare, och själv tjuvlånade jag syrrans Jailhouse Rock. Zatražila je od podvornika da iskopa neki stari gramofon, a ja sam krišom pozajmio sestrin Jailhouse Rock. (MN)

Jasno je da samo određeni objekt ne utječe na izbor vida jer se ni u jednom ni u

drugom primjeru, zbog konteksta i naglašavanja rezultata radnje, nije mogao uporabiti

imperfektivni vid.

Tablica 14. Dvočlani glagoli s česticom fram prema hrvatskome glagolskome vidu

(411) impf pf drugo

DG 0.19 0.75 0.05 O 0.15 0.82 0.02

odr. 0.68 0.58 0.66 neodr. 0.32 0.42 0.34

Čestica fram prva je u ovoj analizi, koja se provodi abecednim redom čestica, koja

pokazuje određenu podudarnost s uporabom hrvatskih prefiksa. S prefiksom do- u

prijevodima se zamjenjuje kada označava smjer i to prema čemu21:

bäras22 fram donijeti23

dra fram donijeti glida fram doći gå fram doći komma fram doći komma fram doći (do) kånka fram dovući langa fram dodavati släpa fram dovući ta sig fram doći ta sig fram došuljati se tuffa fram dotutnjati vingla fram doteturati

21 Ali i u nekim leksikaliziranim značenjima: få fram – doznati, komma fram – dogovoriti se. 22 U popisu se nalaze samo primjeri glagola i prijevoda, nije naveden broj pojavnica svakog od njih. Ti se podaci nalaze u Prilogu 1. 23 Hrvatski su prijevodi navedeni u vidu u kojem se pojavljuju u građi. Ako se pojavljuju u oba, navedena su oba oblika glagola. Glagoli u popisima razvrstani su abecedno prema švedskim dvočlanim glagolima. Posebno s, na kraju popisa, razvrstane jednorječni dvočlani glagoli, ako ih ima.

152

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

Prefiks iz- izražava što i fram kada znači smjer, ali suprotan od do-, ili rezultat:

bryta fram izbiti riva fram izvući dra fram izvaditi rota fram iskopati dra fram izvući rusa fram izjuriti duka fram iznijeti skjuta fram izbaciti dukas fram iznositi slå sig fram izbijati få fram izvaditi släppa fram ispuštati gå fram izaći slita fram izvaditi gräva fram iščeprkati spotta fram izbaciti gräva fram iskopati springa fram izjuriti hasa fram izvući ställa fram izvaditi kika fram izviriti stega fram istupiti kliva fram izići sträcka fram ispružiti kräla fram ispuzati ta fram izvaditi krypa fram ispuzati ta fram izvući lägga fram iznijeti tälja fram izrezbariti lägga fram izvaditi tränga fram izbiti lämna fram izvaditi trolla fram iščarobirati leta fram izvaditi tvinga fram iznuditi locka fram izmamiti våga sig fram iskrasti se mejsla fram izrezbariti växa fram izrasti mögla fram iskukuljiti se växa fram izrasti pilla fram iščeprkati framhäva (fram) istaknuti pillas fram izvlačiti framhålla (fram) isticati plocka fram izvaditi frambringa (fram) izvesti räkna fram izračunati framföra (fram) izvoditi riva fram izvaditi framkalla (fram) izazvati

6.12. GLAGOLSKA ČESTICA FÖR

Prepoznavanje dvočlanih glagola s česticom för ponešto je zahtjevnije od

prepoznavanja dvočlanih glagola s drugim česticama. Naime, u većini se priručnika

dvočlanim glagolima smatraju samo dvorječni dvočlani glagoli s česticom för. U tom

slučaju ta čestica ima nekoliko mogućih značenja: da netko ili nešto što zaklanja (dra för –

‚navući zavjese’), da netko uzima ili poslužuje hranu (ta för sig – ‚poslužiti se’) ili da tko

što zamišlja ili vjeruje (få för sig – ‚zamisliti’; ‚utuviti si (u glavu)’). Takvi su dvorječni

dvočlani glagoli rijetki. U prikupljenoj ih je građi pronađeno tek dvadeset i osam.

Međutim, polazi li se od pretpostavke da su dvočlani glagoli svi glagoli s

naglašenom česticom, bilo da ona stoji iza glagola ili na mjestu prefiksa, u obzir se moraju

uzeti i jednorječni glagoli s naglašenim prefiksom för. U odnosu na broj glagola s

nenaglašenim för, broj je glagola s naglašenim prefiksom malen i u građi je zabilježeno

samo pet pojavnica takvih glagola (förbereda ‚pripremiti’; förutse ‚predvidjeti’). Te je

153

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

glagole teško razlikovati od vrlo brojnih glagola s nenaglašenim för (förklara ‚objasniti’;

förlåta ‚dopustiti’; förmå ‚nagovoriti’; förstå ‚razumjeti’; försvinna ‚nestati’; försöka

‚pokušati’; förstöra ‚uništiti’ itd.), a za potrebe ovoga rada to je učinjeno pomoću

izgovornoga švedskoga rječnika (Hedelin 1997). Rezultati su za jednorječne dvočlane

glagole s för pribrojeni rezultatima dobivenim za dvorječne.

Kao što je već rečeno, dvočlani glagoli s česticom för rijetki su u dvorječnome

obliku i imaju vrlo specifična i ograničena značenja. Glagoli zabilježeni u građi većinom

su prevedeni perfektivnim vidom, a svi prijelazni glagoli imali su određene objekte.

Jednjorječni su glagoli podjednako prevedeni i perfektivnim i imperfektivnim vidom, a

prijelazni su glagoli također imali isključivo određene objekte.

Imperfektivnim su vidom prevedene prezentom izrečene radnje, habitualne radnje,

stanja i paralelne radnje:

(101) Han har en käpp, som han känner sej för med24. Ima štap kojim ispituje put. (AL)

(102) Hon tyckte inte om att jag var ensam, att jag inte lekte som andra barn utan

gick för mig själv. Nije joj bilo drago što sam sam, što se ne igram s ostalom djecom već se izdvajam. (MF)

(103) Han granskade mig för att se vad jag gick för, reste sig från den knarrande

stolen och kom närmare. Proučavao me da vidi koliko vrijedim, te ustao sa škripavog stolca i prišao mi. (MN)

(104) Medan hon förvällde bönor och kokade fisken tillsammans med de nyplockade knopparna från kaprisbuskarna funderade hon på Leonidas älskare, en ung man utan hjärta. Dok je prokuhavala grah i kuhala ribu zajedno sa svježe nabranim glavicama kapara razmišljala je o Leonidasovom ljubavniku, lijepom ali bezosjećajnom mladiću. (MF)

Tablica 15. Ddvočlani glagoli s česticom för prema hrvatskome glagolskome vidu

(34) impf pf drugo DG 0.18 0.79 0.03 O 0.24 0.76 0

odr. 0.60 1.00 0 neodr. 0.40 0 0

24 Glagoli s för često su refleksivni, a njihova rekcija također često zahtijeva određene prijedloge s kojima uvijek stoje.

154

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

6.13. GLAGOLSKA ČESTICA FÖRBI

Förbi označava da netko pored koga ili čega prolazi (köra förbi – ‚vozeći

proći’/‚prolaziti pored čega’) ili da je što prošlo (vara förbi – ‚biti gotovo’). Od ukupno

pedeset i sedam dvočlanih glagola s ovom česticom, trideset i tri su prevedene

perfektivnim (58%), a dvadeset i dvije (39%) imperfektivnim. Nema izrazite razlike

između dviju skupina dvočlanih glagola. Dvočlani glagoli prevedeni imperfektivnim

vidom češće su prevedeni prezentom, čak i kad u izvorniku stoji preterit, a odnose se na

habitualne radnje:

(105) Vi brukade släppa förbi den första gruppen, sedan slänga dem i ryggen medan de andra klungorna tvärbromsade framför oss. Prvu skupinu puštamo da prođe, onda ih grudamo u leđa dok se druge grupice brzo zaustavljaju ispred nas. (MN)

(106) Och under den tiden kunde råttorna oskadda strömma förbi. A u međuvremenu ništa ne sprečava miševe da nepovrijeđeni u rijekama prolaze kraj njih. (MN)

I glagoli prevedeni perfektivnim i oni prevedenim imperfektivnim vidom pojavljuju

se isključivo uz određene objekte:

(107) När han gick förbi de båda kvinnorna sa han: (...) Dok je prolazio pored dviju žena reče: (...) (MF)

(108) Han lämnade rummet, ett vinande ljud av statisk elektricitet när rocken svepte förbi dörrpostens plast. Napustio je sobu, začuo se fijuk statičkog elektriciteta kada je ogrtač dodirnuo plastična vrata. (LM)

Tablica 16. Dvočlani glagoli s česticom förbi prema hrvatskome glagolskome vidu

(57) impf pf drugo

DG 0.39 0.58 0.04 O 0.33 0.63 0.03

odr. 1.00 1.00 1.00 neodr. 0 0 0

155

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

6.14. GLAGOLSKA ČESTICA FÖRE

Före kao čestica ima isto značenje kao i homonimni prijedlog ‚prije’ (gå före – ‚ići

prije’; ‚prethoditi’). Jednorječni su oblici leksikalizirani, a često su prevedeni hrvatskim

glagolima prefigiranima s pred- (föreslå – ‚predložiti’/‚predlagati’, föreställa –

‚predstavljati’; ,predočiti’; förekomma – ‚preduhitriti’).

U građi je zabilježeo ukupno 50 pojavnica dvočlanih glagola s česticom före – 45

jednorječnih i pet dvorječnih. Bez obzira na oblik, ovi su glagoli podjednako prevođeni i

perfektivnim i imperfektivnim vidom (Tablica 17). Perfektivni je vid tek neznatno češći.

Kao i do sada, imperfektivnim su vidom prevedene sadašnje i durativne radnje te

stanja:

(109) Han vet att hon vet att han skäms, men hon förebrår honom inte. On zna da ona zna da se on srami, ali ne zamjera mu. (JG)

(110) I gengäld hade han fått väldiga uppenbarelser, men för att inte förhäva sig över sådant hade han en tagg i sitt kött, en Satans ängel som förebygger högfärd. Zauzvrat je dobio velike vizije, ali da to ne bi previše isticao imao je trn u mesu, sotonskog anđela koji je priječio oholost. (MF)

(111) - Läget förefaller stabilt, sa han, mötte hennes blick.

"Stanje se čini stabilnim", rekao je, pogledao je u oči. (LM)

Perfektivnim su vidom prevedene kratkotrajne i rezultativne radnje te iterativne

radnje s naglašenom rezultativnošću:

(112) - Aber Thomas, Liebling! förebrår hon Thomas när han kommer in till henne i köket, du har ju inte alls bytt om till kostymen. - Ali Thomas, Liebling! - prekori Thomasa kada dode do nje u kuhinju - pa nisi se još presvukao u odijelo. (JG)

(113) Emellanåt hade det också förekommit musikaliska inslag.

Povremeno su se izvodile i glazbene točke. (MN)

Većina perfektivnim vidom prevedenih prijelaznih glagola ima uz sebe određeni

objekt, međutim određeni objekti ipak nisu nužan uvjet za perfektivni vid u prijevodu, jer

se tim vidom mogu prevoditi i prijelazni glaogli s neodređenim objektima. Na primjer:

(114) Och mot Jesus själv, Han som föredrog en grym död framför ett liv med henne. I prema samom Isusu, Njemu koji je odabrao okrutnu smrt umjesto života s njom. (MF)

156

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

Tablica 17. Dvočlani glagoli s česticom före prema hrvatskome glagolskome vidu

(50) impf pf drugo DG 0.42 0.54 0.04 O 0.50 0.46 0.04

odr. 0.58 0.73 1.00 neodr. 0.42 0.27 0

6.15. GLAGOLSKA ČESTICA HEM

Čestica hem stoji uz glagole kretanja i označava smjer (hinna hem – ‚stići kući’). U

hrvatskim je prijevodima uglavnom prepoznata kao zasebna leksička jedinica, što znači da

su dvočlani glagoli s ovom česticom prevođeni glagolom i nekom od inačica imenice hem

(kući, doma). Izuzetak su dvočlani glagoli s česticom hem čije je značenje leksikalizirano:

(115) - Såja! ropar Bengt varje gäng Björn tar hem en poäng, som om Bengt visste nånting alls om tennis. -Tako je! - viče Bengt svaki put kad Björn osvoji poen, kao da Bengt uopće išta zna o tenisu. (JG)

(116) Han drack ur och hävdade sedan på en finska med många främmande ljud att

kommunmästerskapet i supning tagits hem av Sattajärvis Skogssamer. Popio je i onda na finskom, s mnogo stranih glasova, tvrdio da je pobjeda u općinskom prvenstvu u ispijanju pripala šumskim Samima iz Sattajärvija. (MN)

Više je dvočlanih glagola s česticom hem prevedeno perfektivnim nego

imperfektivnim vidom. Imperfektivni se vid većinom pojavljuje kad je u prijevodu

uporabljen prezent, neovisno o tome je li riječ o pravoj sadašnjosti ili historijskome

prezentu:

(117) Framåt eftermiddagen hörde hon hur Leonidas kom hem, de fasta stegen uppför trädgårdsgången, dörren som öppnades och ropet: "Maria, Maria, här är jag." Bilo je rano poslijepodne kada je čula Leonidasa da dolazi kući, čvrstim koracima uzbrdo, vrtnim puteljkom. Začuje kako se vrata otvaraju i kako je zove: "Marija, Marija, ovdje sam." (MF)

(118) Ibland lyser stjärnorna uppe på himlen när vi går hem.

Ponekad, kad se vraćamo kući, na nebu iznad nas sjaji mnogo zvijezda. (AL)

(119) Kom in nu ska ni få saft och bullar. Jag måste nog gå hem, viskar Juha. Sada uđite, dat ću vam soka i pecivo. Ja moram kući - prošapće Juha. (JG)

157

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

Među ostalim se primjerima ističu slučajevi u kojima je izražena durativna ili

habitualna radnja:

(120) Jag bar hem den försiktigt mellan tummen och pekfingret, fortfarande utan

ett veck. Nosio sam ju kući oprezno između palca i kažiprsta, i dalje bez ijednog nabora. (MN)

(121) Mumsade och gnagde och lunkade sedan proppmätta hem till sina

gömställen. Grickali su i glodali, a onda se nažderani do grla, tromo vukli doma u svoja skrovišta. (MN)

(122) Dra hem sjukdomar och all möjlig skit, hem till mig. "Donosiš doma bolesti i svakakvo sranje, doma meni." (LM)

Većina je ovih dvočlanih glagola prevedena perfektivnim vidom, a riječ je, osim

kod leksikaliziranih glagola i glagola nazvati (ringa hem), isključivo o glagolima kretanja:

(123) Rusa hem, tvätta av sig sminket, bli ren igen. Odjuriti kući, oprati šminku, ponovno biti čista. (JG)

(124) - Jag väntar i bergen medan du rider hem och hämtar en frisk åsna.

- Čekat ću u brdima dok ti odjašeš kući i dovedeš zdravog magarca. (MF)

(125) Så där höll vi på, och när vi äntligen kom hem till Bullerbyn, så hade Britta läst ut hela boken för oss. Tako je to išlo cijelim putem. Do časa kad smo napokon stigli kući, Britta nam je pročitala cijelu knjigu. (AL)

Prijelazni dvočlani glagoli s česticom hem rijetki su i uglavnom se pojavljuju s

određenim objektima, a češće su prevedeni perfektivnim nego imperfektivnim vidom:

(126) Och just den här sista dan vi gick i skolan, så hade Fröken fått hem böckerna. Naručene su knjige stigle učiteljičinoj kući baš tog zadnjeg dana škole. (AL)

(127) Eller mostern till farmor som mött björnen i bärskogen, dräpt den med

vedyxan och burit hem köttet på ryggen i det hopknutna skinnet. Ili o bakinoj teti koja je naletjela na medvjeda dok je u šumi brala bobice na bogatom nalazištu, ubila ga sjekirom za drva i odnijela kući meso u svezanoj medvjeđoj koži. (MN)

158

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

Tablica 18. Dvočlani glagoli s česticom hem prema hrvatskome glagolskome vidu

(137) impf pf drugo

DG 0.24 0.68 0.08 O 0.21 0.77 0

odr. 0.67 0.82 0 neodr. 0.33 0.18 0

6.16. GLAGOLSKA ČESTICA HIT

Hit označava smjer (komma hit – ‚doći ovamo’) i često se u prijevodima ostvaruje

kao zasebna leksička jedinica (usp. hem), što znači da se prevodi kao veza glagola i priloga

(ovamo). Sudeći prema građi, hit se znatno češće pojavljuje u dvočlanim glagolima koji se

u hrvatskome ostvaruju kao perfektivni oblici:

(128) Försök få hit Euphrosyne. Pokušaj dovesti Eufraziju. (MF)

(129) Hur har ni hittat hit, sa Lasse.

Kako ste samo uspjele stići ovamo – pitao je Lasse. (AL)

(130) - Vill du nåt får du komma hit! spottar Pia ur sig. - Ako nešto hoćeš, dođi ovamo! - obrecne se Pia. (JG)

Budući da se uglavnom pojavljuje u neprijelaznim glagolima, većina je predikata s

česticom hit atelična. Broj je prijelaznih glagola izrazito rijedak (tek četiri zabilježena u

građi) pa analiza suodnosa objekata i vida ne ukazuje ni na kakve težnje.

Tablica 19. Dvočlani glagoli s česticom hit prema hrvatskome glagolskome vidu

(25) impf pf drugo DG 0.16 0.84 0 O 0.25 0.75 0

odr. 1.00 0.67 0 neodr. 0 0.33 0

159

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

6.17. GLAGOLSKA ČESTICA I

Čestica i može imati nekoliko različitih značenja. Može označavati smjer kretanja,

ali uvijek u svezi s nekom tekućinom (hoppa i – ‚skočiti’/‚skakati u vodu’). Također može

označavati fizičko naprezanje (hugga i – ‚pomoći’) ili da se radnja nastavlja (hålla i sig –

‚zadržati’/‚zadržavati se’, obično o vremenskim prilikama).

U građi je zabilježeno ukupno pedeset i pet pojavnica dvočlanih glagola s česticom

i. Perfektivnim su vidom ovi glagoli prevedeni češće (60%) nego imperfektivnim (38%).

Parovi rečenica u kojima se pojavljuje isti dvočlani glagol pokazuju da čestica nema

presudan utjecaj na odabir aspekta u hrvatskim prijevodima:

(131) Febern höll i sig i två hela dygn och förvandlades sedan till en migränliknande huvudvärk. Groznica me držala cijela dva dana i onda se pretvorila u jaku glavobolju, poput migrene. (MN)

(132) Han strök sig över pannan, Annika kände hjärnan tryckas ihop, nu dör jag,

höll i sig i köksbordet för att inte ramla ihop. Prešao je rukom po čelu, Annika je osjetila kako joj se srce stišće, sada ću umrijeti, uhvatila se za stol da ne padne. (LM)

(133) Att få hälla i sig så pitten styvnade och tungan fladdrade som en vimpel i munnen. Moći nalijevati u sebe tako da se pljuvačka skrutne, a jezik lepeće u ustima kao zastavica na vjetru. (MN)

(134) Om man hittade ett färskt råtthål i marken kunde man hälla i några hinkar

vatten. Ako se naiđe na svježu mišju rupu u zemlji može se u nju uliti nekoliko kanta vode. (MN)

(135) Jag nappade åt mig några övermogna blåbär och sög i mig den vattniga saften. Zagrizao sam nekoliko prezrelih kupina i sisao vodenasti sok. (MN)

(136) Jag hade sugit i mig hälften, och hon kom intill mig med läppstiftsläppar, och

plötsligt kysste hon mig. Posisao sam polovicu, a ona mi se približila s našminkanim ustima i iznenada me poljubila. (MN)

Prijelazni glagoli prevedeni perfektivnim vidom uz sebe češće imaju određene

objekte (npr. 135 i 136), ali se pojavljuju i neodređeni (v. 134).

160

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

Tablica 20. Dvočlani glagoli s česticom i prema hrvatskome glagolskome vidu

(55) impf pf drugo DG 0.38 0.60 0.02 O 0.31 0.69 0

odr. 0.73 0.79 0 neodr. 0.27 0.21 0

Dvočlani glagoli s i često se prevode hrvatskim glagolima prefigiranima s u- (27%

od ukupnoga broja pojavnica):

bita (tag) i ugristi25

dra i sig uzeti få i sig uliti falla i upadati fylla i upisivati hälla i uliti hålla i sig uhvatiti se lägga sig i umiješati se proppa i sig ulijevati ramla i upadati sätta i sig uliti skölja i sig uliti u sebe slicka i sig ubacivati

6.18. GLAGOLSKA ČESTICA IFATT

Glagolska čestica ifatt označava dostizanje, sustizanje (springa ifatt – ‚sustići

trčeći’). U građi je zabilježen vrlo mali broj ovih dvočlanih glagola, a svi su prevedeni

perfektivnim oblikom hrvatskoga glagola, a u mnogim je slučajevima riječ o prijelaznim

glagolima pa se, barem u ovome slučaju, može govoriti o podudaranju određenih objekata i

perfektivnoga glagolskoga vida, premda treba naglasiti da je riječ o samo šest pojavnica

dvočlanih glagola s ifatt:

(137) Det var vid mötet med Noemi, som moderns röst hunnit ifatt henne. Pri susretu s Naomi prisjeti se majčina glasa. (MF)

(138) Men när soldaterna hann ifatt henne förvände hon deras lukt så de slets sönder av sina egna hundar. Ali kad su ju vojnici sustigli, izmijenila im je miris tako da su ih rastrgali vlastiti psi. (MN)

25 Glagoli u popisima razvrstani su abecedno prema švedskim dvočlanim glagolima. Posebno su, na kraju popisa, razvrstane jednorječni dvočlani glagoli, ako ih ima.

161

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

(139) Jag springer för att komma ikapp, närmar mig och hinner ifatt.

Trčim da ga sustignem, približavam se i stignem ga. (JG)

Tablica 21. Dvočlani glagoli s česticom ifatt prema hrvatskome glagolskome vidu

(6) impf pf drugo DG 0 1.00 0 O 0 1.00 0

odr. 0 1.00 0 neodr. 0 0 0

6.19. GLAGOLSKA ČESTICA IFRÅN

Ifrån označava da se udaljenost među predmetima ili osobama povećava (flytta

ifrån – ‚odseliti se’) ili da se što kome oduzima (ta ifrån – ‚oduzeti’). U jednorječnim

oblicima dvočlanih glagola ova se čestica pojavljuje u obliku från-.

U građi je zabilježen tek manji broj dvočlanih glagola s ovom česticom (36), a veći

ih je dio preveden perfektivnim oblikom glagola. Imperfektivni oblici pojavljuju se u

slučajevima kada je radnja izražena prezentom:

(140) Thomas sitter på sin plats, ensam längst bak i klassrummet, och ger ifrån sig ett gällt häst liknande garv. Thomas sjedi na svom mjestu, sam, sasvim na kraju učionice i ispušta hihot nalik konjskom njištanju. (JG)

(141) Stilla går jag in på scenen, ställer i lugn och ro ifrån mig min rekvisita, går fram till mikrofonen, andas in - det är för detta jag förberett mig i månader och år, det är för detta jag våndats och haft ångest, här står jag nu och kan inget annat - och sedan exploderar jag. Mirno izlazim na scenu, sasvim mirno odlažem svoje rekvizite, prilazim mikrofonu, udahnem - za ovo sam se pripremao mjesecima i godinama, zbog ovog sam patio i bio očajan, ovdje sada stojim i ne znam ništa drugo - i onda eksplodiram. (JG)

Na ovako malome uzorku glagola nemoguće je uopćavati, ali kao polazište za neko

opsežnije istraživanje može poslužiti u ovoj građi primijećeno, a to je da uz prijelazne

glagole s česticom ifrån češće stoji objekt u određenome obliku, a u hrvatskome su takvi

glagoli većinom prevedeni perfektivnim vidom:

(142) Motvilligt lämnar Erik ifrån sig böckerna, står sedan där i leran bakom gymnastiksalen, i sin löjliga kavaj och sina löjliga gabardinbyxor.

162

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

Protiv svoje volje, Erik joj pruži bilježnice, zatim ostane stajati tamo u blatu iza dvorane za tjelesni, u svom smiješnom sakou i svojim smiješnim hlačama od gabardena. (JG)

Tablica 22. Dvočlani glagoli s česticom ifrån prema hrvatskome glagolskome vidu

(36) impf pf drugo DG 0.14 0.81 0.06 O 0.13 0.83 0.04

odr. 0.33 0.95 1.00 neodr. 0.67 0.05 0

6.20. GLAGOLSKA ČESTICA IGEN

Čestica igen označava smjer (betala igen – ‚vratiti novac’), može označavati da se

prazan prostor puni ili uklanja (fylla igen – ‚napuniti’; sy igen – ‚zašiti’) ili da se smanjuje

prednost (ta igen – ‚nadoknaditi’; ‚odraditi’).

U građi su zabilježena ukupno 104 pojavnice dvočlanih glagola s ovom česticom, a

od toga ih je 74% prevedeno perfektivnim vidom. Imperfektivni je vid, dakle, rijedak i

pojavljuje se gotovo isključivo onda kada je u prijevodu uporabljen prezent i to uglavnom

uz leksikalizirani dvočlani glagol känna igen (prepoznavati/prepoznati):

(143) Och han är stor som en vuxen, och man känner inte igen honom. A velik je kao odrasli, pa ga ne prepoznaješ. (MN)

(144) "Tjänare, Juha!" ropade han, "känner du inte igen mig?"

- Bok, Juha! - povikao je – Zar me ne prepoznaješ? (JG)

Imperfektivnim su vidom prevedene durativne radnje:

(145) När jag tänker på vår uppväxt känns det ibland som om jag kom undan i sista stund, just som fällan skulle slå igen. Kad razmišljam o našem odrastanju, ponekad mi se čini kao da sam se izvukao u zadnjoj sekundi, baš kad se klopka zatvarala. (JG)

(146) Så hörde han bildörrarna slå igen ute på uppfarten, väntade på ljudet av grus

som gnisslade mot is. Tada je začuo vrata od auta kako se zatvaraju na prilazu pred kućom, čekao zvuk šljunka koji škripi na ledu. (LM)

Perfektivnim su vidom prevedeni dvočlani glagoli s igen kad izražavaju smjer (147)

ili punjenje, odnosno pražnjenje (148):

163

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

(147) - Glöm inte maskrosorna sen, hördu, ropar grannen efter honom, och de

måste upp med hela roten, annars kommer de igen, maskrosorna. - Nemoj zaboraviti na maslačke, čuješ - poviče susjed za njim - i moraš ih iščupati s korijenom, inače se vrate. (JG)

(148) När allt brunnit ut skyfflade jag igen gropen med jord och mossa och staplade tunga stenar ovanpå tills inte ens rävarna tyckte det var värt besväret. Kad je sve sagorjelo, zatrpao sam jamu zemljom i mahovinom i naslagao teško kamenje po vrhu tako da čak ni lisice nisu smatrale da je vrijedna muke. (MN)

U određenom se broju glagola čestica igen može povezati s hrvatskim prefiksom za-26:

dra igen zatvarati/zatvoriti27

fara igen zatvoriti se skotta igen zatrpati skyffla igen zatrpati slå igen zalupiti slå igen zatvarati se smälla igen zalupiti spika igen zakucati stänga igen zatvoriti trycka igen zatvoriti

Sudeći prema hrvatskim prijevodima, igen u dvočlanim konstrukcijama može

izražavati rezultat (skotta igen ‚zatrpati’) ili trenutačnost (zalupiti, zakucati), a dvočlani

glagoli koji se prevode hrvatskim glagolima zatvoriti i zatvarati izražavaju ili rezultat ili

radnju u trajanju, što ovisi o kontekstu.

Većina je dvočlanih glagola s česticom igen prijelazna, a objekti se gotovo

isključivo pojavljuju u određenome obliku:

(149) Alla kände igen den gamla slagdängan som vi lärt oss, dagen till ära: (...) Svi su prepoznali stari šlager koji smo naučili u čast ovog dana: (...) (MN)

(150) När jag hängde ner floret för ansiktet, kunde inte Britta och Anna känna igen

mej. Kad sam spustila veo pred oči, Britta i Anna me nisu mogle prepoznati. (AL)

Budući da su svi prijelazni dvočlani glagoli prevedeni perfektivnim vidom, u slučaju

se ovih glagola potvrđuje Verkuylova teorija o paralelizmu određenih objekata i

perfektivnoga vida.

26 34% od ukupnoga broja pojavnica 27 Glagoli u popisima razvrstani su abecedno prema švedskim dvočlanim glagolima. Posebno su, na kraju popisa, razvrstane jednorječni dvočlani glagoli, ako ih ima.

164

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

Tablica 23. Dvočlani glagoli s česticom igen prema hrvatskome glagolskome vidu

(104) impf pf drugo

DG 0.14 0.72 0.13 O 0.12 0.83 0.05

odr. 0.86 1.00 1.00 neodr. 0.14 0 0

6.21. GLAGOLSKA ČESTICA IGENOM

Igenom, ili genom u jednorječnim oblicima dvočlanih glagola, može označavati

smjer (komma igenom – ‚proći’/‚prolaziti kroz’), potpunost vršenja radnje (läsa igenom –

‚pročitati’) ili probijanje (slå igenom – ‚probiti se’; ‚uspjeti’).

U građi je zabilježeno 60 pojavnica dvočlanih glagola s ovom česticom, 18 (30%)

ih je prevedeno imperfektivnim, a 40 (67%) perfektivnim vidom. Jednom se dvočlani

glagol pojavio u jednorječnome obliku (genomföra). Imperfektivnim su vidom prevedeni

dvočlani glagoli s igenom koji se pojavljuju u kontekstima kojima se izražava sadašnja

radnja ili radnja u trajanju:

(151) Och han frågar vems pojke man är och man tänker att det finns minst tre strykkedjor pågående i byn som man rabblar igenom i huvudet, och sedan säger man vem man är och hoppas det är rätt svar. I pita te čiji si ti dečko, pa razmišljaš o tome da postoje barem tri lančane tučnjave koje idu selom i koje sad brzo nabrajaš u glavi, a onda kažeš tko si i nadaš se da je to pravi odgovor. (MN)

(152) Står maskindiskmedlet i skafferiet tror han att giftet tränger igenom paketet

och impregnerar all mat i skafferiet. Åtminstone är det så det känns. Ako sredstvo za pranje posuda stoji na podu smočnice, on misli da otrov prodire kroz pakiranje i ulazi u svu hranu u smočnici. Barem mu se tako čini. (JG)

(153) Anders Schyman bläddrade igenom dagens tidning, betraktade bilden på förstasidan. Anders Schyman je listao današnje novine, promatrao sliku na naslovnici. (LM)

Prijelazni su glagoli s određenim objektima prevedeni i imperfektivnim i

perfektivnim vidom. Perfektivnim su vidom češće prevedeni dvočlani glagoli s određenim

objektima (85%):

165

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

(154) - Jag ska titta igenom dina papper lite senare, sa Annika och lade ner dem på

golvet. "Poslije ću pogledati vaše papire", rekla je Annika i spustila ih na pod. (LM)

(155) Förutom förstås att elektriciteten bryts, så man kan inte längre värma sina

hus, kylskåpen slutar att fungera och maten ruttnar, himlen förmörkas och solen kan inte tränga igenom molnen. Osim, naravno, toga da ce nestati struje, tako da se više ne mogu zagrijati kuće; hladnjaci prestaju raditi i hrana strune, nebo potamni i sunce više ne može prodrijeti kroz oblake. (JG)

No, perfektivnim su vidom prevedeni i neki glagoli s neodređenim objektima,

premda ih je znatno manje nego određenih (15%):

(156) Det kunde skjuta tvärs igenom en masonitskiva medan jag själv knappt

åstadkom en grop. Mogla je probiti lesonitnu ploču, dok je moja jedva uspjela napraviti udubinu. (MN)

Tablica 24. Dvočlani glagoli s česticom igenom prema hrvatskome glagolskome vidu

(60) impf pf drugo

DG 0.30 0.67 0.03 O 0.31 0.65 0.04

odr. 0.81 0.85 0 neodr. 0.19 0.15 1.00

6.22. GLAGOLSKA ČESTICA IGÅNG

Čestica igång označava da se nešto pokreće, započinje s radom (sätta igång –

upaliti) ili da je tko ili što aktivno (vara igång – biti u pogonu).

U građi je zabilježeno 60 pojavnica dvočlanih glagola s ovom česticom. Većina

(90%) ih je prevedena perfektivnim oblikom glagola, a tek poneki imperfektivnim.

Imperfektivnim su vidom prevedeni dvočlani glagoli koji opisuju radnju u tijeku28

(pr. 157-158) ili se rečenicom u kojoj se pojavljuju izražava opća istina (159):

(157) Dagens arbete var igång. U tijeku je bio dnevni rad. (LM)

28 Uglavnom je riječ o glagolu vara igång (biti u tijeku, u pokretu i sl.)

166

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

(158) Intet ont anande såg han hur festförberedelserna drog igång.

Zla ne sluteći, gledao je kako se odvijaju pripreme za proslavu. (MN)

(159) - Du vet hur man håller igång. "Ti znaš kako se živi." (LM)29

Međusobno sukladan odnos perfektivnoga vida i određenih objekata primjećuje se u

većini primjera (83%):

(160) Sedan slog jag igång de båda förstärkarna. Onda sam uključio oba pojačala. (MN)

(161) Offren skrek av skräck och smärta, helvete vad vi pepprade! De sköt tillbaka

utan att hinna sikta ordentligt innan de äntligen fick igång motorerna. Žrtve su vikale od boli, a kako smo samo đavolski prašili! Uzvraćali su nam vatru, ali nisu stigli temeljito naciljati, prije nego im je uspjelo zapaliti motore. (MN)

Tablica 25. Dvočlani glagoli s česticom igång prema hrvatskome glagolskome vidu

(60) impf pf drugo

DG 0.08 0.90 0.02 O 0.04 0.96 0

odr. 1.00 0.83 0 neodr. 0 0.17 0

6.23. GLAGOLSKA ČESTICA IHJÄL

Glagolskoj je čestici ihjäl osnovno je značenje ‚na smrt’, ‚do smrti’ ili u

prenesenome značenju ‚do kraja’ po čemu se već može zaključiti da izražava rezultat,

odnosno završetak radnje. U građi je zabilježeno samo dvadeset i osam pojavnica

dvočlanih glagola s ovom česticom, a samo ih je 7% prevedeno imperfektivnim vidom. U

tim je slučajevima riječ o prezentskim oblicima u hrvatskome prijevodu ili dvočlani glagol

s ihjäl stoji uz glagol koji mora biti dopunjen imperfektivnim glagolom (pr. nastaviti):

(162) Som alla byungar kunde jag tekniken för att slå ihjäl råttor. Kao svi seoski dečki, znao sam tehniku kojom se uništavaju miševi. (MN)

29 Osim jednoga, svi se imperfektivom prevedeni dvočlani glagoli pojavljuju u knjizi Lise Marklund, što znači da je riječ o jednom prevoditelju. Ipak, nema naznaka da bi moglo biti riječi o drugačijim prevoditeljskim postupcima kao uzroku pojave imperfektivnoga vida u prijevodu.

167

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

(163) Snubbarna som äger ciggen kommer att fortsätta att ha ihjäl folk tills de

hittar lasten. Tipovi koji su vlasnici tih cigareta nastavit će ubijati ljude dok ne pronađu teret. (LM)

Katkada je glagol s ihjäl preveden kombinacijom dvaju glagola različitih vidova, pri

čemu je istovremeno naglašeno trajanje radnje (imperfektivni vid) i rezultat (perfektivni

vid):

(164) Erik bor i en villa med swimmingpool med fisförnäma skitföräldrar och en äcklig hårlös hund som ser ut som en råtta och som hela tiden darrar, och som man bara vill sparka ihjäl. Erik stanuje u vili s bazenom sa svojim uobraženim šugavim roditeljima i odvratnim psom bez dlaka koji izgleda kao štakor i stalno se trese, tako da ti samo dođe da ga šutiraš dok ne krepa. (JG)

(165) Hela redaktionen håller på att jobba ihjäl sig, alla hatar programledaren och bildproducenten vänsterprasslar med projektledaren. Cijela redakcija radi dok ne padnu mrtvi, svi mrze voditeljicu, a redatelj vara ženu s voditeljicom projekta." (LM)

U svim je ostalim slučajevima česticom ihjäl izražen rezultat, što se u hrvatskome

prijevodu očituje i kao perfektivan vid, a katkada se pojavljuju dopune kojima se izražava

na koji se način vrši radnja:

(166) I fantasin brinner deras hus, och Juha tar Marianne på ryggen och hoppar från övervåningen, och slår ihjäl sig. U maštariji, njihova kuća gori i Juha stavi Marianne na leđa i skoči s kata i ubije se. (JG)

(167) Den sista hinken hade läckt, och på bottnen sprang två skräckslagna krabater som jag trampade ihjäl med klacken. Zadnja kanta je procurila i na dnu su trčala dva izbezumljena mališana koje sam izgazio petom. (MN)

(168) Stefan som var jättebra i fotboll men skulle köra ihjäl sig mot ett träd i

Yllästunturi slalombacke tre år senare. Stefan, koji je bio izvrstan u nogometu ali se tri godine kasnije razbio o drvo u Yllästunturiju na padini za slalom. (MN)

(169) - Hur kan du laga mat tillsammans med ett barn som håller på att svälta

ihjäl. (MF) - Kako možeš pripremati hranu s djetetom koje samo što ne umre od izgladnjelosti.

168

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

Prijelazni glagoli prevedeni perfektivnim vidom uglavnom imaju određene objekte:

(170) - Får jag inte femma i allting slår jag ihjäl rektorn, kontrar Eva-Lena. - Ako ne dobijem petice iz svega, ubit ću ravnatelja – kontrira joj Eva-Lena. (LM)

Tablica 26. Dvočlani glagoli s česticom ihjäl prema hrvatskome glagolskome vidu

(28) impf pf drugo DG 0.07 0.82 0.11 O 0.10 0.90 0

odr. 1.00 0.95 0 neodr. 0 0.05 0

6.24. GLAGOLSKA ČESTICA IHOP

Glagolska čestica ihop u jednorječnome se obliku pojavljuje kao prefiks hop-, a

označava smjer ili pripadnost (flytta ihop – ‚zajedno se useliti’; samla ihop –

‚skupljati’/‚skupiti’), a može se odnositi i na sukob ili sudaranje (köra ihop – ‚sudariti

se’)30.

U građi su zabilježena 162 dvočlana glagola s česticom ihop, a pojavljuju se u oba

značenja. Neovisno o značenju samoga glagola prevođeni su i imperfektivnim i

perfektivnim vidom. Međutim, u rečenicama je prevedenim imperfektivnim vidom jasno

naglašeno da je riječ o trajnoj radnji, da se radnja događa(la) paralelno s drugom radnjom,

da je u tijeku ili da se ponavlja:

(171) Innan jag och Niila hunnit smita var vi båda nerpussade, och jag blev ihop med en tjej i fyra dagar innan jag gjorde slut och lämnade tillbaka halsbandet och mässingsringen och fotografiet där hon hade på sig sin spetsblus och morsans läppstift. Prije nego smo ja i Niila stigli kidnuti, obojicu su nas izljubile, a ja sam hodao s jednom curom četiri dana dok to nisam prekinuo i vratio joj ogrlicu i mesingani prsten i fotografiju na kojoj je imala čipkastu bluzu i mamin ruž za usne. (MN)

(172) - Kära hjärtans, kära hjärtans, sa hon och slog ihop händerna.

-Oj-oj-oj, bože moj, bože moj! – rekla je sklapajući ruke. (AL)

30 Prema Holmgren Ording (1998) i Nordsteds Svenskt språkbruk – Ordbok över konstruktioner och fraser (2003).

169

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

(173) Vissna löv förmultnar i dikena, i trädgårdarna krattas de ihop till högar och

bränns. Uvelo lišće truli u jarcima, u vrtovima ih grabljama skupljaju u gomile i zapale. (JG)

(174) Ibland släppte vi ihop Murre och Sessan och Malkolm på gräsmattan för att

dom skulle få leka med varann. Ponekad smo puštali Mucka, Princezu i Malkolma na travu da se zajedno poigraju. (AL)

Perfektivnim se glagolskim vidom uglavnom prevode dvočlani glagoli s određenim

objektima. Od toga odstupaju tek tri primjera, kada se perfektivnim vidom prevodi

dvočlani glagol s neodređenim objektom. Na primjer:

(175) Hon kramade ihop några tidningssidor, lade in ett vedträ och lite näver. Zgužvala je nekoliko listova novina, stavila unutra jednu cjepanicu i malo kore drveta. (LM)

Dvočlani glagoli s određenim objektima najčešće su (95%) ipak prevedeni

perfektivnim vidom:

(176) Susanna knep ihop munnen och mumlade. Suzana stisne usnice i nešto promumlja. (MF)

(177) Blixtsnabbt knep Juha ihop ögonen.

Munjevitom brzinom Juha zatvori oči. (JG)

(178) Niila plockade ihop alla skruvar i plastasken och stack ner den i sin ficka med en förtjust min. Niila je skupio sve šarafe u plastičnu vrećicu i zadovoljnog izraza na licu strpao ih u svoj džep. (MN)

Ihop se može dovesti u vezu s hrvatskim prefiksom s-/sa- kad se pojavljuje u ovim

dvočlanim konstrukcijama:

bita ihop stiskati/stisnuti31 rulla ihop sig skvrčiti se dra ihop sig skupiti se rulla ihop smotati, dra ihop sig stisnuti se samla ihop skupiti/skupljati få ihop skupiti sätta ihop skupiti falla ihop srušiti se sjunka ihop skvrčiti se falla ihop srušiti se sjunka ihop spustiti se få ihop sastaviti sjunka ihop spustiti se fösa ihop satjerati sjunka ihop srušiti se knipa ihop stisnuti sjunka ihop stisnuti se knyta ihop skupljati skramla ihop skucati koka ihop skuhati skrynkla ihop sig smežurati se krattas ihop skupljati sopa ihop skupljati


170

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

krypa ihop skupiti stöta ihop sudarati se/ sudariti se krypa ihop skvrčiti se surra ihop svezati krypa ihop stisnuti se sy ihop sašiti kura ihop sig skrutiti se sätta ihop sastaviti kura ihop sig stisnuti se trängas ihop stisnuti se packa ihop skupiti tryckas ihop stiskati se packa ihop spakirati plocka ihop skupiti pressa ihop stisnuti rafsa ihop skupiti/skupljati Iz popisa se vidi da se isti ili slični glagoli prevode i perfektivnim i imperfektivnim

vidom. To vrijedi, osim za glagole koji se prevode glagolima prefigiranima sa s-/sa-, i za

sve ostale glagole:

(179) Ratko bet ihop tänderna tills det smärtade i käkarna. Ratko je stiskao zube dok ga nisu zaboljele vilice. (LM)

(180) Annika bet ihop tänderna, kände nyhetschefens närvaro i nacken. Annika je stisnula zube, osjećajući urednikovu blizinu na vratu. (LM)

(181) Jag såg Papi rasa ihop på gatan, jag hörde min mors skrik. Vidjela sam tatu kako se ruši na cestu, čula majčin krik. (LM)

(182) Annika drog av sig jackan, lät den rasa ihop till en liten hög på golvet. Annika je skinula jaknu, pustila je da padne na pod. (LM)

(183) Sedan lämnar de Erik att krypa omkring på marken och samla ihop resterna av sin Ralf Edström-samling. Zatim ostave Erika da puže po zemlji i skuplja ostatke svoje zbirke o Ralfu Edströmu. (JG)

(184) Nu sitter de för sista gången i bänkarna, väntar på att fröken ska komma och dela ut betygen och själv få den fula glasvas som klassen samlat ihop till. Sada sjede zadnji put u klupama, čekaju da dođe učiteljica i podijeli knjižice s ocjenama i dobije onu ružnu staklenu vazu za koji je cijeli razred skupio novac. (JG)

Ihop, sam po sebi, dakle, nema aspektnu ulogu, već odabir aspekta ovisi (i) o

drugim čimbenicima na sintaktičkoj i semantičkoj razini.

171

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

Tablica 27. Dvočlani glagoli s česticom ihop prema hrvatskome glagolskome vidu

(162) impf pf drugo

DG 0.17 0.80 0.04 O 0.11 0.85 0.04

odr. 0.88 0.95 1.00 neodr. 0.12 0.05 0

6.25. GLAGOLSKA ČESTICA IHÅG

Glagolska čestica ihåg u mnogočemu se razlikuje od do sada obrađenih. To je

čestica koja se pojavljuje samo u visokoleksikaliziranoj dvočlanoj konstrukciji komma ihåg

i znači ‚sjetiti se’ ili ‚sjećati se’. Stoga je postojala dvojba treba li je obrađivati s obzirom

na aspekt, jer je uloga čestice sasvim jasno leksička. Međutim, s druge strane, to što se u

prijevodima podjednako pojavljuje u oba vida možda ukazuje na mogućnost drugih čestica

da utječu na češće perfektivno tumačenje situacije. Osnovna je, dakle, razlika između do

sada obrađenih čestica i čestice ihåg u udjelu dvočlanih glagola prevedenih imperfektivnim

i perfektivnim vidom. Do sada se rijetko događalo da je omjer između dva vida toliko

ujednačen, što potvrđuje leksičku ulogu ove čestice, a neizravno svjedoči o mogućem

utjecaju koji na aspektnost vrše druge čestice.

Imperfektivnim se vidom glagol komma ihåg prevodi:

a) kad se pojavljuje u prezentu:

(185) Jag kommer ihåg en man som blåste i ett horn så att murarna föll kring Jeriko. Sjećam se priče o čovjeku koji je puhnuvši u rog srušio zidine oko Jerihona. (MF)

(186) - Du kommer kanske inte ihåg mig, men vi träffades på Socialtjänstdagarna

på Långholmen ifjol. "Možda me se ne sjećaš, ali upoznali smo se na Danima socijalnih službi na Långholmenu u proljeće." (LM)

b) u perfektu kad je riječ o zbivanju, a ne trenutku prisjećanja:

(187) Hon kom inte ihåg. Nije se sjećala. (MF)

172

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

Perfektivnim je vidom komma ihåg preveden kad je naglasak na trenutku

prisjećanja, rezultatu:

(188) Men sen kom jag ihåg. Najprije nisam shvatila što je to, no onda sam se sjetila. (AL)

(189) Gång på gång när Ritva dukar ställer hon fram för fyra innan hon kommer

ihåg att det numera bara är tre. Svaki put kad Ritva postavlja stol, postavi za četiri osobe prije nego što se sjeti da ih je sada samo troje. (JG)

(190) Skorna fick han också komma ihåg att slänga.

Mora se sjetiti da baci i cipele. (LM)

(191) Hon hade bemödat sig, rådbråkat minnet för att komma ihåg moderns namn. Silno se namučila, silno upregnuvši pamćenje kako bi se prisjetila majčina imena. (MF)

O odnosu objekata i vida ne može se zaključivati, jer su samo dva dvočlana glagola

prevedena perfektivnim vidom uz sebe imala određene objekte. Odnosno, od ukupno osam

prijelaznih glagola, samo je jedan imao neodređeni objekt i taj je preveden imperfektivnim

vidom. Međutim, riječ je o premalom uzorku da bi se moglo govoriti o paralelizmu.

Tablica 28. Dvočlani glagoli s česticom ihåg prema hrvatskome glagolskome vidu

(19) impf pf drugo DG 0.47 0.53 0 O 0.75 0.25 0

odr. 0.83 1.00 0 neodr. 0.17 0 0

6.26. GLAGOLSKA ČESTICA IKAPP

Ikapp je jedna od manje plodnih čestica, a označava da se što sustiže (hinna ikapp –

‚sustići’) ili da se u čemu natječe (springa ikapp – ‚utrkivati se (trčeći)’). U građi je

zabilježena samo u prvome značenju, a o ovoj se čestici, s obzirom na izrazito mali broj

pojavnica (6) ne može zaključivati. Hinna ikapp najčešći je dvočlani glagol s ovom

česticom s četiri pojavnice, a pojavili su se još komma ikapp i skynda ikapp. S obzirom na

173

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

leksikaliziranost dvočlanih izraza, ovi su glagoli do sada najsličniji s glagolom komma

ihåg. U prijevodima se pojavljuju u oba vida, ali tek jednom u imperfektivnome:

(192) Den hinner nästan ikapp. Gotovo ga sustiže. (JG)

U ostalim je primjerima uvijek riječ o postizanju cilja, što je prevedeno

perfektivnim vidom:

(193) Maria tänkte som många gånger förr: Hur sprids ryktet, hur får de veta, hur

kan de alltid hinna i kapp oss? Marija se zapita, kao i mnogo puta do tada, na koji način se glas širi, kako doznaju, kako nas uvijek sustignu? (MF)

(194) Nu har de hunnit ikapp.

Sad su ih stigli. (JG)

Tablica 29. Dvočlani glagoli s česticom ikapp prema hrvatskome glagolskome vidu32

(6) impf pf drugo DG 0.17 0.83 0 O 0 1.00 0

odr. 0 1.00 0 neodr. 0 0 0

6.27. GLAGOLSKA ČESTICA IN

Čestica in može imati prototipno, mjesno značenje (komma in – ‚ući’/‚ulaziti’),

može označavati da se što smanjuje (sakta in – ‚usporiti’/‚usporavati’) ili da se što dodaje

(arbeta in – ‚uvrstiti’/‚uvrštavati’). U građi su se pojavila sva značenja.

Ukupno je zabilježeno 569 dvorječnih i 85 jednorječnih pojavnica dvočlanih

glagola s česticom in. Zbog velikoga broja pojavnica jedne i druge skupine, glagoli s

česticom in najprije su analizirani zasebno. Međutim, kako je statistička analiza pokazala

da su razlike među jednorječnim i dvorječnim dvočlanim glagolima zanemarive (do 2%), u

Tablici 30 prikazani su skupni podaci.

Ukupno je 76% dvočlanih glagola s in na hrvatski prevedeno perfektivnim oblicima

glagola, a 20% imperfektivnim. Prijevodi manjega dijela rečenica uključuju određene

32 Ovu tablicu treba iščitavati s oprezom, jer je riječ o vrlo malome broju pojavnica.

174

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

preoblike pa nije moguće utvrditi odnos između dvočlanoga glagola i glagolskoga vida u

hrvatskome. U tim je slučajevima, ne primjer, umjesto glagola u prijevodu uporabljena

glagolska imenica:

(195) Nytt yttertak, byta sågspån mot glasfiberull, dra in varmluftskamin i vardagsrummet, inreda kallvinden, bygga gillestuga i källaren, byta fönsterkitt, skrapa och måla, byta skåpluckor, lägga heltäckningsmattor, byta kranar och tvättställ, ta bort röta i bastun, bygga uteplats och balkong och glasa in altanen. Novi krov, umjesto pilovine staklena vuna, instalacija kamina u dnevnoj sobi, adaptacija tavana, gradnja konobe u podrumu, izmjena kita na prozorima, skidanje stare boje i farbanje, nova vrata na vrata na ormarima, postavljanje toplog poda, izmjena pipe i umivaonika, vađenje truleži iz saune, izgradnja klupe pred kućom i balkona, pa ostakljivanje terase. (MN)

Ili je aktivan glagol preveden statičnim:

(196) - Du har väl inte lagt in snus? frågade läraren. „Nemaš valjda duhan u ustima?” pitao je učitelj. (MN)

Takvi se i slični slučajevi ne mogu uzeti u obzir u analizi, jer je riječ o promjeni

perspektive u prevođenju. U navedenom se primjeru dvočlani glagol mogao prevesti

glagolom staviti i tada bi se rečenice mogle promatrati u suodnosu, ali lägga in i nemati ne

mogu, odnosno ne pridonose relevantnosti podataka.

Imperfektivnim su vidom dvočlani glagoli s in prevedeni kad stoje kao dopuna

glagolu koji označava početak radnje:

(197) När vi hade slutat med rovgallringen, så dröjde det inte många dar, förrän dom började köra in höet. Kad smo završili posao s repom, nije dugo trebalo pa da se počne dovoziti sijeno. (AL)

(198) Till sist dök vägskylten upp därframme, och alla började inse att det var för

sent. Konačno se ispred autobusa pojavila ploča s natpisom i svi su počeli uviđati da je prekasno. (MN)

Nadalje, kad u švedskome dvočlani glagol stoji kao dopuna konstrukciji hålla på

(med) att, u hrvatskom je također uporabljen imperfektivni vid:

(199) Min producent håller redan på att boka in nästa sommar. Moj producent već bukira sljedeće ljeto. (JG)

Imperfektivnim su oblicima glagola prevedeni dvočlani glagoli u kontekstu kojim

je izražena:

175

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

a) prava sadašnjost:

(200) Juhas pappa kommer in i kalsongerna. Juhin tata ulazi u gaćama. (JG)

b) habitualna situacija:

(201) Själv lyssnade jag aldrig, det for in i ena örat och ut genom det andra. Ja sam nisam nikada slušao, ulazilo mi je na jedno uho i izlazilo na drugo. (MN)

(202) När jag uppträder inbjuder jag publiken att flyga med mig. Kad nastupam, pozivam publiku da leti sa mnom. (JG)

c) iterativna radnja:

(203) Han räknade in oss gång på gång, men jag började alltid på tre och Niila på fyra. Brojao nam je nekoliko puta za redom, ali ja sam uvijek počinjao na tri, a Niila na četiri. (MN)

d) trajna radnja i/ili paralelne radnje:

(204) Jag hängde vid staketet, kikade mellan spjälorna och drog in dieselångorna från dessa pansarklädda vidunder. Ja sam visio na plotu, virio između dasaka i udisao pare dizela iz tih oklopljenih čudesa. (MN)

(205) Hon låg med sin näsa vid hans nyckelben, andades in hans doft, stark, lite sur. Ležala je s nosom na njegovoj ključnoj kosti, udisala njegov miris, jak, malo kiselkast. (LM)

(206) Han hade lånat en snöskoter och gasade in i vildmarken väjande mellan

stubbar och tuvor, medan sönerna skumpade efter i skoterkälken och gnuggade sina vindpiskade kinder. Posudio je skuter za snijeg i prašio u divljinu, vijugajući između panjeva i busenova, dok su se sinovi za njim drmali u saonicama koje je vukao skuter i trljali vjetrom išibane obraze. (MN)

(207) Niila avskydde Holgeri den första tiden, mycket förstås på grund av avundsjuka, men han insåg samtidigt att vi inte kunde vara utan honom. Niili se prvo vrijeme Holgeri gadio, uglavnom zato što bio ljubomoran, naravno, ali je istovremeno shvaćao da bez njega ne možemo. (MN)

Najzanimljiviji su, dakako, primjeri u kojima se isti dvočlani glagol prevodi

različitim vidovima:

(208) Han gick fram till henne, kramade om henne, andades in parfymen genom hennes hår. Prišao joj je, zagrlio je, udisao parfem kroz njezinu kosu. (LM)

176

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

(209) Annika sjönk ner på en stol under snedtaket i det lilla köket, andades in värmen och ångorna från spagettigrytan. Annika se spustila na stolac ispod kosog stropa u maloj kuhinji, udahnula toplinu i pare od kuhanja špageta. (LM)

(210) Kurade samman, drog in min vittring. Vrebali su, udisali moj miris.(MN)

(211) Vid bergets fot kläddes marken av gyllene krokus, hon stannade och drog in

doften av ljus parfym och sträv saffran. U podnožju brda zemlja je bila presvučena zlatnim cvijećem šafrana, ona zastane i udahne mirise jasnih parfema i oštrog šafrana. (MF)

(212) I de allra största strykkedjorna drogs klasskompisar, grannar och alla möjliga kompisar in, särskilt om de ursprungliga kombattanterna kom från olika bydelar. U najveće lančane batine uvlačili su se drugovi iz razreda, susjedi i svi mogući prijatelji, posebno ako su prvotni borci bili iz različitih dijelova sela. (MN)

(213) Man drogs in i dem som grabb redan vid fem-sexårs-åldern, och lämnade

dem vid fjorton-femton. U njih su vas uvukli još kao klinca od pet, šest godina, a izlazilo se s četrnaest, petnaest. (MN)

(214) Hur många råttor som än dräptes kom det alltid fler, nya kullar föddes, nya gäster flyttade in sedan de gamla försvunnit. Kolikogod da se miševa ubilo, uvijek su dolazili novi, sve više, rađala su se nova legla, novi gosti su se useljavali kad su stari nestali. (MN)

(215) - Den ryska maffian har helt enkelt flyttat in och tagit över. "Ruska se mafija jednostavno uselila i preuzela stvari." (LM)

Na primjer, u primjerima 208 i 209, riječ je o nizu radnji pa se prototipno očekuje

perfektivni vid. Tako su i mogla biti prevedena oba primjera, međutim prevoditelj primjera

208 odlučio je naglasiti trajnost radnje. Prema Verkuylu, također je trebao biti uporabljen

perfektivni vid s obzirom da oba dvočlana glagola stoje s određenim objektima. Ipak, čini

se da u navedenim kontekstima nema čimbenika koji bi jasno upućivao da je riječ o

jednome ili drugome vidu. Slični su i ostali parovi primjera u kojima se barem jedan od

glagola mogao prevesti i drugim vidom, a da hrvatska rečenica bude gramatična, a

značenje švedskog izvornika poštivano.

177

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

Manji je broj dvočlanih glagola prijelazan (otprilike jedna četvrtina). To, međutim,

nije neobično budući da čestica in najčešće označava smjer. Prijelazni dvočlani glagoli s in

uglavnom uz sebe vežu određene objekte, rjeđe neodređene, ali su i jedni i drugi prevođeni

oblicima i perfektivnoga i imperfektivnoga vida.

Perfektivnim su vidom prevedeni i dvočlani glagoli s nebrojivim imenicama kao

neodređenim objektima u primjerima vrlo sličnima Verkuylovim (v. str. 22), što pobija

njegove pretpostavke o povezanosti neodređenih objekata i imperfektivnoga vida:

(216) Euphrosyne tog in vin trots den tidiga timman. Eufrazija iznese vino unatoč ranih sati (MF)

(217) Flera pensionärer anslöt sig efterhand medan chauffören dök upp utanför och

lade in snus. Još se više penzionera priključilo kasnije, dok nije vozač ušao sprijeda i ušmrknuo burmut. (MN)

(218) Vi hjälper henne att bära in ved.

Mi joj obično pomognemo donijeti drva za vatru. (AL)

Od Verkuylove teorije odstupaju i primjeri prevedeni historijskim prezentom:

(219) Jag polerar dörrhandtaget och dammtorkar överallt och sätter in nya blommor och bäddar i docksängen och dockvagnen. Onda usjajim kvaku na vratima, posvuda obrišem prašinu, stavim u vazu svježe cvijeće, napravim krevet lutkicama i uredim kolica.

U manjem broju situacija perfektivnim su vidom prevedeni i dvočlani glagoli s

brojivim imenicama na mjestu neodređenoga:

(220) De petade in en sockerbit mellan de sönderslagna läpparna och höll fram den rykande kåsan. Ugurali su mu komadić šećera medu razderane usne i pružili mu vrč koji se pušio. (MN)

(221) Hon rullar in en diabildsprojektor och en rullbandspelare och säger: (...) Uveze unutra projektor za dijafilmove i magnetofon i kaže: (...) (JG)

(222) Snart fastnade man i en diskussion om hur man skulle vidareutbilda biståndshandläggarna i frågan, genom att skicka dem på kurs eller ta in en konsult. Ubrzo su zapeli u diskusiji o tome treba li socijalne radnike poslati na daljnje usavršavanje, tako da ih se pošalje na tečaj, ili da uzmu stručnog savjetnika. (LM)

(223) Chefredaktör Torstensson ville införa en ny chefsnivå, centralisera besluten Glavni urednik Torstensson želi uvesti novu razinu uredništva, centralizirati odluke. (LM)

178

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

Neodređeni se objekti u ovim primjerima pojavljuju kao nova informacija u tekstu.

Drugim riječima, pojavljuju se po prvi puta i stoga je neodređeni oblik obavezan. Sudeći i

prema originalnome tekstu i prema hrvatskome prijevodu, čestica in u ovim primjerima

(220, 221) izražava rezultat jedne, netom završene radnje nakon koje slijedi druga. Riječ

je, dakle, o radnjama u slijedu zbog čega je u prijevodima uporabljen perfektivni vid.

Većina (86%) prijelaznih dvočlanih glagola koji su prevedeni perfektivnim vidom

ima uz sebe određene objekte, što je u skladu s Verkuylovom teorijom:

(224) Stefan ska just ställa sin fråga när dörren plötsligt öppnas och Ritva sticker in huvudet. Stefan je upravo htio postaviti pitanje kad se vrata odjednom otvore i Ritva proviri unutra. (JG)

(225) Ingen annan vågade göra om hoppet, och då stoppade Lasse in kolaklubban i munnen och sa: (...) Nitko se drugi nije usudio ponoviti takav skok pa je Lasse strpao karamel u usta i rekao: (...) (AL)

(226) Jag ramade in initialerna och tangerade höjdrekordet en extra gång innan de

bestämde sig för att snöfylla mina kalsonger, men då var jag redan på väg in. Ja sam uramio inicijale i još jednom ponovio rekord prije nego su odlučili napuniti mi gaće snijegom, ali onda sam već bio na putu u kuću. (MN)

(227) Farsan insåg riskerna fastän han var bladig, och tilltalade mig på ett språk som mest liknade tornedalstyska. Moj stari je uvidio opasnost iako se i on naljoskao i govorio mi na jeziku koji je najviše sličio tornedalskom njemačkom. (MN)

Tablica 30. Dvočlani glagoli s česticom in prema hrvatskome glagolskome vidu

(654) impf pf drugo DG 0.20 0.76 0.03 O 0.18 0.78 0.04

odr. 0.76 0.86 0.71 neodr. 0.24 0.14 0.29

Švedska glagolska čestica može se povezati s nekoliko hrvatskih prefiksa. Najbliža

je hrvatskome prefiksu u-, koji kao i čestica in, najčešće označava mjesto, odnosno smjer

ili/i rezultat33:

33 35% od ukupnoga broja pojavnica dvočlanih glagola s in prevedeno je hrvatskim glagolom s prefiksom u-.

179

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

andas in udahnuti/udisati34 rama in uramiti banka in utipkavati rulla in uvesti blåsa in unijeti rusa in uletjeti borra sig in ugnijezditi se rusa in utrčati borra sig in usaditi se se in ugledati bära in unijeti sjunka in utonuti dra in udahnuti/udisati skriva in upisati/upisivati dra in upijati skära in urezati se dra in uvući/uvlačiti slinka in uvući se, ušuljati se droppa in ubacivati slå in ući dundra in upasti slå in upisati dyka in uvući se slå in utipkati falla in upasti släppa in ući fara in ući/ulaziti smita in ušuljati se fara in udariti smyga in uvući se/uvlačiti flytta in useliti se/useljavati se smyga sig in ušuljati se fångas in uloviti spinna in uloviti fösa in ugurati springa in utrčati ge sig in uključiti se sticka in ugurati ge sig in upustiti se sticka in uvući glida in ući stiga in ući glida in uklizati storma in uletjeti glida in ulaziti styra in uvesti gripa in umiješati se störta in uletjeti gå in ući/ulaziti stövla in upadati gå in unijeti stövla in ušetavati kasta sig in uskočiti svepa in umotati kliva in ući/ulaziti ta in uzeti/uzimati kliva in uvući se (unutra) ta sig in ući klämma in sig ugurati se tassa in upasti knappa in utipkati trilla in ulaziti komma in ući/ulaziti trycka in ugurati koppla in uključiti tränga (sig) in ugurati se krypa in ušuljati se tränga (sig) in ulaziti krypa in uvući se tränga sig in upasti kräla in upuzati vräka in ubaciti köra in ući inbilla (in) umisliti/umišljati leta sig in ušuljati se införa (in) uvesti logga in sig uključiti se inge (in) ulijevati lägga in ubaciti ingripa (in) uplesti se lägga in upisati inse (in) uvidjeti/uviđati lägga in ušmrknuti insupa (in) upiti peta in ugurati se peta in uvesti plugga in uključiti pressa in ugurati


180

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

S prefiksom do- pokazuje sličnosti također kad označava smjer35:

bära in donijeti halta in došepati klampa in doći komma in doći/dolaziti mygla in dovesti söka in dopirati sticka in dometnuti svepa in dolaziti vandra in doći vänta in dočekivati

Rjeđe se prevodi prefiksima iz-36, od-37, također sa značenjem smjera ili

rezultativnosti:

IN : OD- IN : IZ-baxa in odvući gå in izlaziti dåna in odjuriti gymnastiseras in izvježbati gå in otići/odlaziti sparka in izbiti gå in odnijeti sträcka in ispružiti hoppa in otići svepa in izgubiti se köpa in otkupiti ta in iznijeti köra in odvesti se tömma in isprazniti rusa in odjuriti slungas in odletjeti släpa in odvući springa in odjuriti springa in otrčati ta in odvesti visa in odvesti åka in otići åka in otići

In se često prevodi i glagolima prefigiranima s po- ili pro-. Prevođen s po- može

označavati rezultat (npr. pobjeći) ili iterativnu radnju (pozivati), odnosno početak radnje

(potrčati). Osim glagola bjudas in, koji je preveden imperfektivnim glagolom, svi su ostali

dvočlani glagoli u ovoj skupini prevedeni perfektivnim vidom. Kad se prevodi s pro-, in

označava prolaz kroz što (proći). Kad pri tome označava rezultativnost (probiti se,

progurati se), preveden je perfektivnim vidom. U drugim slučajevima može biti preveden i

imperfektivnim.

35 5% od ukupnoga broja pojavnica. 36 2% od ukupnoga broja pojavnica. 37 5% od ukupnoga broja pojavnica.

181

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

IN : PO- IN : PRO-smita in pobjeći blåsa in proći bjudas in pozivati bryta sig in provaliti dela in podijeliti föra in proknjižiti dra in povući gräva sig in prodirati driva in potjerati gå in proći gå in poći huka sig in probiti se klättra in popeti se kolla in promatrati komma in pojaviti se leta sig in probijati se komma in povesti se se in promatrati lura in poslati sila sig in prodirati passa in postavljati silas in prolaziti ropa in pozvati släppa in propuštati se in pogledati sticka in promoliti skicka in poslati sticka in proviriti skynda in požuriti ta sig in provući se slita in povući tränga in prodrijeti/prodirati springa in potrčati tränga sig in progurati se ställa in postaviti tränga sig in provaliti titta in pogledati träda in polaziti inbjuda pozivati infinna pojaviti se inlåna pomagati inse pomiriti se instämma potvrditi inträffa počiniti intyga potvrditi

6.28. GLAGOLSKA ČESTICA INNE

Inne obično označava mjesto (sitta inne – ‚biti u’, npr. kući, u prenesenom značenju

biti u zatvoru). Može se uporabiti i u značenju ‚znati što važno ili tajno’ (sitta inne med –

‚znati’). Katkad se smatra inačicom čestice in, a pojavljuje se isključivo uz statalne

glagole. Zbog toga nije neobično da su dvočlani glagoli s ovom česticom, sudeći prema

građi, uvijek prevedeni imperfektivnim vidom (Tablica 31). Riječ je, na primjer, o

glagolima innebära (sadržavati, uključivati, značiti), innehålla (sadržavati), vara inne (biti

unutra):

(228) Kuvertet innehåller ett vanligt A4-papper. Kuverta sadrži običan papir formata A4. (JG)

(229) Det innehöll ungefär samma uppgifter, något mer detaljerade.

Sadržavao je otprilike iste informacije, samo detaljnije. (LM)

182

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

(230) - Hon var inne och handlade igår.

"Bila je u trgovini jučer. (LM)

Ukupno je zabilježeno četrdeset i pet pojavnica dvočlanih glagola, a od toga su

trideset i tri bile jednorječne.

Ako čestice izražavaju vid, onda bi se za ovu česticu moglo reći da ima

imperfektivizirajuću ulogu, no ovi su dvočlani glagoli prevedeni imperfektivnim vidom

stoga što su glagoli statalni, a ne zato što sadrže česticu inne.

Budući da nema ni jednoga primjera prevedenoga perfektivnim vidom,

promatranjem suodnosa objekta i vida ne dolazi se ni do kakvih zaključaka.

Tablica 31. Dvočlani glagoli s česticom inne prema hrvatskome glagolskome vidu

(45) impf pf drugo DG 0.71 0 0.29 O 0.81 0 0.19

odr. 0.15 0 0.33 neodr. 0.85 0 0.67

6.29. GLAGOLSKA ČESTICA ISÄR

Značenje je čestice isär smjer (isär – ‚na dijelove’). Neplodna je čestica pa je broj

dvočlanih glagola čiji je ona dio vrlo malen. U građi je zabilježeno tek pet pojavnica

različitih glagola s česticom isär, od kojih su dvije prevedene imperfektivnim, a tri

perfektivnim vidom.

U primjerima prevedenim imperfektivnim vidom riječ je o izražavanju prave

sadašnjosti ili durativnosti:

(231) - Låt oss ta detta som Simon säger som ett exempel på hur våra åsikter går

isär. - Uzmimo ovo što Šimun kaže kao primjer koliko se naša shvaćanja razlikuju. (MF)

(232) Träflisor sprutade från trumstockarna, skinnen fick gropar, stativskruvarna

gängade upp sig så delarna föll isär. Iverje je letjelo s palica, koža na bubnju je dobila rupe, vijci stalka su se odšarafili tako da su dijelovi otpadali. (MN)

183

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

Samo je jedan od dvočlanih glagola bio prijelazan, njegov objekt određen, a

preveden je perfektivnim vidom:

(233) Vi drog isär gardinerna. Razvukli smo zavjese. (MN)

Na temelju ovako maloga broja dvočlanih glagola nije moguće donositi zaključke.

Jedino se može primijetiti da se i ova skupina glagola ponaša u skladu s dosada rečenim za

većinu čestica.

Tablica 32. Dvočlani glagoli s česticom isär prema hrvatskome glagolskome vidu38

(5) impf pf drugo DG 0.40 0.60 0 O 0 1.00 0

odr. 0 1.00 0 neodr. 0 0 0

6.30. GLAGOLSKA ČESTICA ITU

Itu znači slično što i isär, s time da itu označava da se nešto dijeli na dva dijela, a u

slučaju čestice isär, rastavljanje se može dogoditi na više dijelova (gå itu – ‚prepoloviti

se’). Itu može značiti i početak neke radnje kojom se želi postići određeni cilj (ta itu med –

‚uhvatiti se čega’; ‚baviti se čime’). Kao i isär, itu je neplodna čestica.

U građi su zabilježena četiri dvočlana glagola s ovom česticom, u oba navedena

značenja, i svi su prevedeni perfektivnim vidom:

(234) Milt men bestämt tog hon itu med sin plikt; att ur dessa slarvigt sågade vedträn mejsla fram något som skulle klara sig i det svenska samhället. Ona se blago, ali odrešito uhvatila svoje dužnosti; da iz ovog neuredno ispiljenog drva izrezbari nešto što bi moglo uspjeti u švedskom društvu. (MN)

Objekt se, i to određeni, uz dvočlani glagol pojavio samo jednom:

(235) Inom en halvtimme hade jag fått tag på ett rostigt bensinfat, och ägnade en god del av eftermiddagen åt att såga itu det med en bågfil. U pola sata sam našao zahrđalu bačvu od benzina, i posvetio dobar dio poslijepodneva tomu da ju raspilim pilom za metal. (MN)


184

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

Tablica 33. Dvočlani glagoli s česticom itu prema hrvatskome glagolskome vidu39

(4) impf pf drugo DG 0 1.00 0 O 0 1.00 0

odr. 0 1.00 0 neodr. 0 0 0

6.31. GLAGOLSKA ČESTICA IVÄG

Iväg označava smjer (köra iväg – ‚odvesti se’), odnosno udaljavanje od čega i

uglavnom stoji uz glagole kretanja (gå ‚ići’; rusa ‚žuriti’; köra ‚voziti’; fara ‚voziti’;

sända ‚poslati’; springa ‚trčati’ itd.), rjeđe uz druge (slarva ‚biti nemaran’; dra ‚vući’ i

sl.) kada je zapravo riječ o leksikaliziranim dvočlanim glagolima ili metaforičnim

izrazima.

Dvočlani glagoli s iväg u većini su primjera prevedeni perfektivnim glagolskim

vidom. Od ukupnoga broja pojavnica (70) s ovom česticom, takvih je bilo 60. Tek ih je

nekoliko (7) prevedeno imperfektivnim vidom i to kad je izražena

a) prava sadašnjost (i durativnost):

(236) Glider iväg. Kližemo. (MN)

b) durativnost:

(237) Den bredde ut sig bland trädtopparna som en hotfull andevarelse, en krigsgud, en svällande dödsbringare som sakta drog iväg och löstes upp tills bara smaken av fet aska låg kvar i munnen. Širio se medu vrhovima drveća kao prijeteći duh, bog rata, donosilac smrti koji se nadimao, polako udaljavao i onda se raspršio a za sobom ostavljao okus masnog pepela u ustima. (MN)

(238) Den gamla kvinnans blick gled iväg över rummet, vänsterhanden trevade och

plockade. Staričin pogled klizio je po sobi, lijeva je ruka pipala i tražila. (LM)

Isti su glagoli u drugim kontekstima prevedeni perfektivnim vidom:

(239) Kistan gled iväg bland träden, in bland skuggorna, utom räckhåll. Lijes je kliznuo medu drveće, u sjene, izvan domašaja.


185

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

Prijelazni glagoli s česticom iväg većinom imaju određene objekte (11 od 70

dvočlanih galgola):

(240) Herren hade med egen hand hämtat iväg pojken, och sedan lämnat honom tillbaka. Gospodin je vlastitom rukom poveo mladića na put, i zatim ga vratio. (MN)

Tablica 34. Dvočlani glagoli s česticom iväg prema hrvatskome glagolskome vidu

(70) impf pf drugo DG 0.10 0.86 0.04 O 0 1.00 0

odr. 0 0.79 0 neodr. 0 0.21 0

Čestica iväg najčešće se prevodi glagolima prefigiranima s od-40. Uz iznimku

glagola odlaziti, svi su ostali hrvatski glagoli perfektivni:

bära iväg odnijeti41

driva iväg otjerati flyga iväg odletjeti flyta iväg otploviti glida iväg otići glida iväg otklizati glida iväg otploviti gå iväg otići köra iväg odlaziti köra iväg odvesti (se) rulla iväg odvesti ränna iväg odjuriti segla iväg otploviti skynda iväg odjuriti smälla iväg otvoriti springa iväg otrčati sändas iväg odaslati åka iväg otići

40 39% od ukupnoga broja pojavnica. 41 Glagoli u popisima razvrstani su abecedno prema švedskim dvočlanim glagolima. Posebno su, na kraju popisa, razvrstane jednorječni dvočlani glagoli, ako ih ima.

186

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

6.32. GLAGOLSKA ČESTICA LOSS

Čestica loss rabi se za nešto što je bilo čvrsto pričvršćeno, a zatim otpušteno (skruva

loss – ‚otvoriti’) ili je oslobođeno (släppa loss – ‚pustiti’). Ovo je također neplodna čestica

i pojavljuje se u razmjerno malome broju dvočlanih glagola. U građi su zabilježene trideset

i dvije pojavnice dvočlanih glagola s ovom česticom, a tri su prevedene imperfektivnim

vidom i to kad je u prijevodu uporabljen historijski prezent, a radnja je durativna (241) ili

kad je radnja iskazana u prezentu (242):

(241) Man har öppnat en kapsyl och skummet forsar ut i en väldig stråle, ett tryck som slår dörren ur näven på en, som sliter loss gångjärnen och bara lämnar ett gapande hål. Otvori se kapsula i pjena štrca u snažnom mlazu, pritisak koji čupa vrata iz ruke, trga šarke a ostavi samo rupu koja zjapi. (MN)

(242) - Jag tror det går loss, sa hon och strök sig över pannan. "Mislim da se razrješuje", rekla je i prešla rukom po čelu. (LM)

U svim je ostalim primjerima dvočlani glagol preveden perfektivnim vidom, a

prijelazni dvočlani glagoli uz sebe imaju određene objekte, osim jednoga (v. 245) koji na

mjestu objekta ima nebrojivu imenicu:

(243) Enda gången han fick loss orden var när han grälade med sin fru, berättade Euphrosyne. Jedini put kada bi mu se otele riječi bilo je onda kad je podviknuo na svoju ženu, ispričala je Eufrazija. (MF)

(244) Jag försöker lyfta, rycka loss järnplattan.

Pokušam podići, iščupati željeznu ploču. (MN)

(245) Vimmelkantig lyfte jag huvudet, skakade loss skräp ur håret. Omamljen sam podigao glavu, stresao smeće iz kose. (MN)

Tablica 35. Dvočlani glagoli s česticom loss prema hrvatskome glagolskome vidu

(32) impf pf drugo DG 0.06 0.88 0.06 O 0.20 0.80 0

odr. 1.00 0.92 0 neodr. 0 0.08 0

187

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

6.33. GLAGOLSKA ČESTICA MED

Čestica med ima isto značenje kao i prijedlog med – ‚s’/‚sa’ (följa med – ‚ići s

kime’), a osim u doslovnome značenju, pojavljuje se i u prenesenim: gå med på (‚pristati’),

hålla med (‚slagati se’) itd. U građi je zabilježeno sedam jednorječnih pojavnica dvočlanih

glagola s med, koje su sve prevedene perfektivnim vidom, i 183 dvorječne pojavnice.

Razlika je u prijevodima, s obzirom na uporabljeni vid hrvatskih glagola, manja

nego kod većine drugih, do sada analiziranih skupina glagola. Tek je malo više od polovice

(55%) ovih glagola prevedeno perfektivnim vidom. Česta uporaba imperfektivnoga vida u

prijevodima povezana je jednim dijelom sa značenjem dvočlanih glagola s med, od kojih

mnogi označavaju stanje ili durativnu radnju pa se i prevode odgovarajućim hrvatskim

glagolima, koji su tada u pravilu imperfektivni. Na primjer, ha med sig (imati), hålla med

(slagati se s kime), vara med (biti s kime; sudjelovati), veta med sig (znati), följa med

(slijediti, ići s kime) itd. U manjem broju primjera prevedenih imperfektivnim vidom

razlog odabira vida vidljiv je tek iz konteksta, odnosno, da je riječ o habitualnoj radnji i/ili

radnji izrečenoj prezentom:

(246) Sedan staten höjde skatten ger cigg lika stor avans som heroin, med betydligt lägre risk. Knark för miljoner ger fängelse tills man ruttnar, cigg nästan inga straff alls. De kör med dubbla kapell, golv med gångjärn, ihåliga stålbjälkar... Otkako je država povisila poreze, cigarete im donose istu dobit kao da se radi o heroinu, ali uz puno manji rizik. Za drogu vrijednu milijune kruna dobiješ zatvor dok ne istruneš, za cigarete gotovo da nema kazne. Koriste se dvostrukom folijom, podom sa šarkama, šupljim čeličnim gredama..." (LM)

(247) Med sig har de presenter och tillgjorda leenden: Här har du, din gris! Nose poklone i umjetne osmijehe: Evo ti, svinjo jedna! (JG)

(248) När jag uppträder inbjuder jag publiken att flyga med mig.

Kad nastupam, pozivam publiku da leti sa mnom. (JG)

Perfektivnim je vidom prevedena prošla svršena radnja (pr. 249), odnosno radnja u

kojoj je važan rezultat. Katkada je perfektivnim vidom u takvim slučajevima preveden čak

i statalan glagol, na primjer, ha med sig, koji je u prijevodu zamijenjen dinamičnim

(donijeti) (v. pr. 250).

(249) Som alltid medförde ruset de mest oväntade personlighetsförändringar.

Kao i uvijek, pripitost je dovela do najneočekivanijih promjena ličnosti. (MN)

188

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

(250) När Olle kom för att hämta sina skor, hade han med sej ett köttben åt Svipp.

Kad je Olle ponovo došao, da uzme svoje cipele, donio je Svipiju jednu kost s ostacima mesa. (AL)

Rijetko se isti glagol pojavljuje preveden i imperfektivnim i perfektivnim vidom:

(251) Ibland lär Juha sitta med och underhålla de andra med sina fräckisar. Ponekad Juha smije tamo sjesti i zabavljati ih svojim prostim pričama. (JG)

(252) Laga små läckra rätter och sitt med henne vid bordet medan hon äter. Pripremaj manja ukusna jela i sjedi s njom za stolom dok jede. (MF)

Izravnih je objekata je uz dvočlane glagole s med razmjerno malo, a dvije trećine

fraza s određenim objektima prevedene su perfektivnim vidom. Ipak, broj je neodređenih

objekata prevelik da bi se moglo govoriti o paralelizmu određenih objekata i perfektivnoga

vida (v. pr. 250).

Tablica 36. Dvočlani glagoli s česticom med prema hrvatskome glagolskome vidu

(189) impf pf drugo DG 0.39 0.56 0.05 O 0.35 0.64 0.01

odr. 0.79 0.75 0 neodr. 0.21 0.25 1.00

Glagoli s česticom med u hrvatskome su najčešće prevedeni glagolskim frazama s

priloškim oznakama sredstva ili društva.

Dvočlani glagoli s česticom med često su prevedeni hrvatskim glagolima

prefigiranima s do-, od- i po-, ali ista su značenja sadržana u samome švedskome glagolu i

kontekstu, a ne u čestici samoj. Na primjer, dra med sig može se prevesti kao odvući ili

povući. Je li važniji smjer (odvući) ili samo rezultat radnje (povući), ovisi o kontekstu u

kojem se glagol pojavljuje. U švedskome je zapravo naglašen dio ‚sa sobom’, kojega često

nema u prijevodima (pr. 253).

(253) - Men du kan ju fråga Juha, ropar Pia och drar med sig de andra flickorna därifrån, fråga om det händer något särskilt ikväll. - Ali možeš pitati Juhu - poviče Pia i odvuče druge cure odande — pitaj ga događa li se nešto posebno večeras. (JG)

(254) Hon drar med sig konservburkar med tomater i fallet.

Dok pada, povuče za sobom konzerve rajčica. (JG)

189

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

6.34. GLAGOLSKA ČESTICA NED/NER

Ova se čestica pojavljuje u dvije inačice od kojih se ned smatra formalnijom, a u

tom se obliku pojavljuju i jednorječni oblici dvočlanih glagola s ovom česticom. Čestice

ned i ner označavaju smjer (komma ner – ‚sići’), skreću radnju u negativnom smjeru (göra

ner – ‚uništiti’) ili označavaju da se što smanjuje (skruva ner – ‚stišati’)42.

Ukupno je zabilježeno 478 pojavnica dvočlanih glagola s česticama ned i ner, od

toga samo jedna u jednorječnome obliku. Većina ih je prevedena perfektivnim vidom

(83%).

Imperfektivnim je vidom prevedena durativna radnja, paralelne radnje, iterativna

radnja, radnja izražena prezentom i/ili habitualna:

(255) Det är som om han hela tiden sjunker djupare och djupare ned och inte kan förhindra det. Čini se kao da stalno tone sve dublje i dublje i ne može to spriječiti. (JG)

(256) När Maria skrev ner sina minnen från vintern i Betsaida och vandringen mot

Tyros tänkte hon noga över vad hon skulle säga till de tre apostlarna. Dok je zapisivala svoja sjećanja na zimu u Betsaidi i putovanja prema Tyrosu Marija je dobro promislila što će reći trima apostolima, a što će izostaviti. (MF)

(257) Råttorna plaskade ner i mängder, kloklöste mot plåtkanten tills de inte

orkade mer och drunknade. Miševi su pljuskali u kante u gomilama, grebli pandžicama po limenom rubu dok nisu više mogli i utapali se. (MN)

(258) Och Lydia skrev ner våra minnen.

A Lidija bi zapisivala naša sjećanja. (MF)

(259) När de satte sig till bords kunde de höra sorlet från den trögflytande floden och se kvällens fåglar slå sig ner längs stränderna och söka nattläger. Kada su sjeli za stol mogao se čuti žubor rijeke koja je tromo tekla i mogle su se vidjeti ptice kako, uvečer, slijeću duž obala tražeći noćno odmorište. (MF)

Perfektivnim su vidom prevedeni dvočlani glagoli s ned i ner kada je radnja

završena, kada je važan rezultat radnje, ali katkada i radnja izražena (historijskim)

prezentom:

(260) Han sköljer ned brödet med kranvatten. Proguta kruh uz pomoć vode iz pipe. (JG)

42 Prema Holmgren Ording (1998) i Nordsteds Svenskt språkbruk – Ordbok över konstruktioner och fraser (2003).

190

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

Perfektivnim su vidom također prevedene radnje koja slijede jedna za drugom:

(261) Men Jenny rodnar och ser ned i bänken. Ali Jenny pocrveni i zagleda se u klupu. (JG)

(262) Juha hoppar ned från fönsternischen och lägger handen på Thomas axel. Juha skoči s prozora i stavi ruku na Thomasovo rame. (JG)

Perfektivnim je vidom katkada izražena i habitualna radnja:

(263) Om Thomas tänker på att mjölk kommer från en kossas äckliga tarmar kan han inte få ner en droppe. Ako se Thomas sjeti da mlijeko dolazi iz odvratnih kravljih crijeva, onda ne može popiti ni kapi. (JG)

Neki su glagoli u ovoj skupini uvijek prevedeni jednim od vidova. Tako su, na

primjer, uvijek perfektivnim vidom prevedeni glagoli böja sig ned/ner (sagnuti se), glida

ner (kliznuti, skliznuti, prijeći, spuznuti itd.), komma ner (doći, naići, sići itd.), lugna ner

sig (smiriti se), pressa ned/ner (ugurati, udahnuti, pojesti), slå ner (spustiti, udariti,

zalupiti), släppa ner (spustiti, ispustiti, staviti), ställa ner (spustiti, odložiti, staviti), sätta

ner (posjesti, sjesti, spustiti, odložiti itd.) i sätta sig ned/ner (sjesti, posjesti), a

imperfektivnim rinna ner (curiti, teći). Većina drugih glagola s većim brojem pojavnica,

prevedena je češće perfektivnim, ali katkada i imperfektivnim vidom:

(264) Flugorna for upp i tjocka moln men slog sig snart ner igen som en luden filt och sprutade in ägg i den solvarma förruttnelsen. Muhe su se dizale u gustom oblaku ali se opet brzo spuštale kao krzneni pokrov i štrcale jajašca u trulež, toplu od sunca. (MN)

(265) Bara den stora sängen fanns kvar i rummet, Euphrosyne satte sig på den och Maria slog sig ner på golvet framför henne. Samo je veliki krevet ostao u sobi, Eufrazija sjedne, a Marija se spusti na pod ispred nje. (MF)

(266) Och Lydia skrev ner våra minnen. A Lidija bi zapisivala naša sjećanja. (MF)

(267) - Skulle du kunna tänka dig att skriva ner hans liknelser så som du minns dem? - Pomišljaš li na to da zapišeš njegove parabole onako kako ih se ti sjećaš?

(MF)

Odabir vida u prijevodu ne ovisi, dakle, o čestici ned/ner ili dvočlanome glagolu,

već o kontekstu u kojem se dvočlani glagol pojavljuje.

191

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

Otprilike je jedna četvrtina dvočlanih glagola s ned i ner u građi prijelazna.

Perfektivnim vidom prevedeni glagoli uglavnom uz sebe imaju određene objekte, ali ne

uvijek. Objekti su dvočlane glagole prevedene perfektivnim vidom najčešće nebrojive

imenice (apstraktne ili gradivne), ali katkada i brojive:

(268) Hela eftermiddagen arbetade Maria med översättningen, la ner möda på att följa den arameiska texten, finna rätt förståelse och de bästa orden. Čitavo poslijepodne Marija je radila na prijevodu, uložila trud da slijedi aramejski tekst, nađe pravo značenje i odabere najbolje riječi. (MF)

(269) Snurrade runt dem i muggen, blundade, kände trycket öka över bröstet,

pressade ner luft, kippade, flämtade, tårarna rann över, ner på halsen. Vrtjela ih je u šalici, zažmirila, osjetila pritisak kako raste u prsima, nasilu je udahnula, borila se za dah, dahtala, suze su počele teći niz vrat. (LM)

(270) Hittade en tunnel under Viksjöleden, stannade till på Emils Fast Food och pressade ner en hamburgare. Našla je tunel ispod obilaznice Viksjö, zastala u Emilovu fast food restoranu i prisilila se da pojede hamburger. (LM)

Tablica 37. Dvočlani glagoli s česticom ned/ner prema hrvatskome glagolskome vidu

(478) impf pf drugo DG 0.15 0.83 0.01 O 0.05 0.94 0.01

odr. 0.78 0.85 1.00 neodr. 0.22 0.15 0

Čestice ned i ner češće se prevode glagolima prefigiranima prefiksima od-, po-, s- i

u-. Nijedan od hrvatskih prefiksa ne znači isto što i švedske čestice (‚dolje’) pa se u

prijevodima uz glagole nalazi prilog dolje. Kad toga priloga nema, u prijevodu se zapravo

gubi dio značenja. Tako, na primjer, flyga ner znači i ‚odletjeti’, ali istovremeno i ‚odletjeti

prema dolje’. S od- se dvočlani glagoli prevode upravo u tom i sličnim značenjima:

bära ner odnijeti (dolje)43

flyga ner odletjeti gå ner otići (dolje) krypa ner otpuzati lägga ner odložiti masa sig ner otpuzati (dolje) smyga ner odšuljati se


192

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

småspringa ner otrčati springa ner otrčati ställa ner odložiti sätta ner odložiti

Glagoli prefigirani s po- uporabljeni su kad se izriče rezultat radnje, pri čemu se

također često gubi značenje ‚prema dolje’. Većina je hrvatskih glagola perfektivna, osim

glagola pokazivati, koji ne izriče ni rezultat radnje. Hrvatski glagoli s jedne strane gube dio

značenja, a s druge katkada dodaju značenje koje nije sadržano u dvočlanome švedskome

glagolu. Na primjer, skynda sig ner znači ‚žuriti se dolje’, a hrvatskom se frazom požuriti

se dolje izriče početak radnje; trilla ner znači ‚pasti dolje’, a hrvatski glagol popadati

sadrži i sastavnicu iterativnosti ‚završiti padati jedan po jedan, jedan za drugim’ itd. Prefiks

po- i čestice ned/ner podudaraju se u ovim primjerima iz građe:

dra ner povući få ner popiti hugga ner posjeći kika ner pògledati peka ner pokazivati pressa ner pojesti se ner pògledati sjunka ner potonuti skynda sig ner požuriti (dolje) slå sig ner posjedati sticka ner porinuti stoppa ner potrpati sätta (sig) ner posjesti titta ner pògledati trilla ner popadati

Osim glagola prosijavati, svi su hrvatski glagoli s prefiksom pro- svršeni i

izražavaju rezultativnost. Pritom glagoli propasti i progutati implicitno sadrže i značenje

‚prema dolje’, dok se kod ostalih to značenje gubi:

få ner progutati lirka ner progurati silas ner prosijavati sjunka ner propasti skölja ned progutati svälja ned progutati tryckas ner protisnuti

Slično je s dvočlanim glagolima prevedenim glagolima prefigiranima sa s-.

Većinom su perfektivni (osim spuštati se) i uglavnom izražavaju rezultat radnje:

brotta ned/ner srušiti sjunka ned/ner spustiti se brotta ner svladati sjunka ner spuznuti

193

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

bryta ner srušiti sjunka ner srušiti se cykla ner spustiti slutta ner spuštati se dråsa ner srušiti se slå ner spustiti få ner spustiti slå ner spustiti fällas ner spustiti slå ner spusiti glida ner spustiti slå ner srušiti se glida ner spuznuti slå (sig) ner spustiti se gå ner spustiti (dolje) slå sig ner spuštati se gå ned spustiti se (dolje) släppa ner spustiti hasa ner strgnuti släppa ner spustiti hänga ner spustiti sticka ner spustiti kliva ner spustiti te sticka ner strpati klättra ner spustiti se stoppa ner strpati komma ner spusiti se ställa ner spustiti lägga (sig) ner spustiti sänka ner spustiti packa ner spakirati sätta ner spustiti ramla ner srušiti se ta sig ner spustiti se rasa ned/ner srušiti se titta ner spustiti (pogled) se ner spustiti (pogled) åka ner spustiti se

Zanimljivo je u ovoj skupini glagola to što se velik broj različitih dvočlanih glagola

prevodi malim brojem hrvatskih glagola, što znači da se u prijevodu, osim značenja ‚prema

dolje’, gube i druga značenja koja govore o načinu vršenja radnje (spuštati se pješice (npr.

komma ner) ili biciklom (cyckla ner), spustiti što tako da klizi (glida ner), tako da visi

(hänga ner), da tone (sjunka ner) itd.). Gubitak je značenja obično nadoknađen u

kontekstu.

Dvočlani glagoli s ned i ner prevedeni su hrvatskim glagolima prefigiranima s u-

kada znače smjer ili rezultat radnje. Osim glagola upadati, utišavati i uvlačiti se, svi su

hrvatski glagoli perfektivnoga vida:

dras ner uletjeti driva ner uvlačiti se gräva ner ukopati hyssja ner utišavati krypa ner uvući se lägga ner uložiti piska ner ugušiti pressa ned ugurati pressa ned ugurati röra ner umiješati sjunka ner upadati/upasti slå ner ugušiti smälta ner utonuti supa ner sig uništiti se alkoholom sänka ner uroniti söka sig ner uvući trampa ner ugaziti trycka ner ugurati nedlägga (ned) uložiti

194

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

6.35. GLAGOLSKA ČESTICA OM

Čestica om ima niz značenja. Može označavati da se radnja ponavlja (arbeta om –

‚preraditi’), da se pored čega prolazi, tj. da se što zaobilazi (köra om – ‚zaobići (vozeći)’ ili

izražava položaj (krama om – ‚obgrliti’). Uz značenje ‚govoriti’ pojavljuje se u značenju

teme (o čemu se govori, npr. tala om), u značenju ‚brinuti se’ (bry sig om), ‚voljeti’ (tycka

om) ili u značenju promjene smjera unatrag (vända om – ‚okrenuti se (natrag)’).

U građi je zabilježeno ukupno 267 pojavnica dvočlanih glagola s om, od čega

trideset i četiri jednorječne. One nisu analizirane zasebno, jer se nisu razlikovale od

dvorječnih s obzirom na promatrane pojave. U slučaju ove čestice, znatno je veći broj

analiziranih glagola stavljen u kategoriju „Drugo” (Tablica 38). U toj su kategoriji obično

oni dvočlani glagoli koji uopće nisu prevedeni na hrvatski ili su prevedeni konstrukcijom

kojoj se ne može, ili barem ne sa sigurnošću, odrediti glagolski vid. U slučaju dvočlanih

glagola s om, većina je primjera iz stupca „Drugo” u Tablici 38 prevedena pomoću glagola

biti i pridjeva trpnoga. Zbog toga što govore o stanju, njima bi se mogao pripisati

imperfektivni vid, međutim, oni se ipak razlikuju od drugih primjera u kojima je

punoznačni glagol neosporno obilježen i vidom. Stoga takvi primjeri nisu podrobnije

analizirani, ali je katkada važno imati na umu da više naginju imperfektivnome nego

perfektivnome vidu. Značajno je to u primjerima kao što je, na primjer, glagol bry sig om

(brinuti se, zanimati), koji se pojavio u razmjerno velikome broju pojavnica, a koji je

uvijek preveden imperfektivnim vidom ili, gotovo jednako često, pomoću glagola biti (biti

stalo, biti koga briga). Ipak, najznakovitije je pritom što taj glagol nikada nije preveden

glagolom koji je neosporno perfektivan. Glagol bry sig om čini 8.6% svih glagola u ovoj

skupini. Češći su od njega glagoli tycka om (voljeti, sviđati se) i vända sig om (okrenuti

se/okretati se). Tycka om pojavio se pedeset i jedan put (19%), a glagol vända sig om

četrdeset i pet (16%). Oba su prevedena i imperfektivnim i perfektivnim vidom, ali je tycka

om znatno rjeđe preveden perfektivnim (15%), a vända sig om rjeđe imperfektivnim

(13%). Tri spomenuta glagola čine 44% svih glagola s om zabilježenih u građi.

Općenito se prema građi može zaključiti da je razlika između dvočlanih glagola

prevedenih imperfektivnim i perfektivnim vidom mala. Na ukupne brojke zasigurno utječu

glagoli tycka om i bry sig om, koji su isključivo ili uglavnom prevedeni imperfektivnim

vidom.

Drugi su glagoli prevedeni imperfektivnim vidom kad se rabe u kontekstu u kojem

se izriče neka činjenica, habitualna radnja, paralelne radnje, radnja u tijeku i sl.:

195

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

(271) Juha har aldrig hållit om någon, och det finns bara en han vill hålla om.

Juha nikada nije nikoga grlio, a postoji samo jedna osoba koju bi on grlio. (JG)

(272) På hippor gör man allt sånt på riktigt, håller om varandra och sitter under

bord och pussas. Na tulumima se sve takve stvari rade za ozbiljno, grli se i sjedi pod stolom i ljubi. (JG)

(273) Han stod uppsträckt intill Gällivarepolisens patrullbil medan bussen körde

om. Dok je autobus prolazio stajao je ukočeno kraj patrolnog automobila gällivareske policije. (MN)

(274) Men Britta sa att det gjorde ingenting, för hon skulle i alla fall läsa om den

på julafton. Ona je tad rekla da to ništa ne smeta i da će ona svoju knjigu svejedno čitati i na Badnjak. (AL)

Mnogi su glagoli s većim brojem pojavnica prevedeni i imperfektivnim i

perfektivnim vidom, ovisno o kontekstu, a neovisno o autoru i prevoditelju:

(275) Det sista Juha och Jenny ser, innan de försiktigt stänger dörren bakom sig, är Thomas som håller om sin mor och tröstar henne som ett barn. Zadnje što Juha i Jenny vide, prije nego što pažljivo zatvore vrata za sobom, Thomas je kako grli svoju majku i tješi ju kao dijete. (JG)

(276) Han hade bara pyjamas på sig och var barfota, men Ritva höll om honom så

han frös egentligen inte. Bio je samo u pidžami i bos, ali Ritva ga je zagrlila pa mu uopće nije bilo hladno. (JG)

(277) Hon körde för fort, körde om, bilen var ganska snabb. Vozila je prebrzo, pretjecala, auto je bio prilično brz. (LM)

(278) Han körde om en flygbuss.

Prestigao je autobus s aerodroma. (LM)

(279) Skogen omgav oss grå och råkall. Šuma nas je okruživala, siva i ledena. (MN)

(280) Snart omgavs hon av en ring, en gloria, en cirkel av elektricitet.

Ubrzo ju je okružio prsten, aureola, krug elektriciteta.(MN)

Među prijelaznim glagolima prevedenim perfektivnim vidom, samo jedan uza sebe

ima neodređeni objekt:

196

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

(281) Hon såg på honom, förvånades över saknaden.

- Är du Djurgårdare? Han körde om en flygbuss. - Jag spelade hockey tills jag var arton, i Österskär, sa han. Pogledala ga je, iznenađena vlastitom čežnjom. "I vi ste njihov navijač?" Prestigao je autobus s aerodroma. "Igrao sam hokej do osamnaeste godine, u Österskäru", rekao je. (LM)

Tablica 38. Dvočlani glagoli s česticom om prema hrvatskome glagolskome vidu

(267) impf pf drugo DG 0.39 0.50 0.10 O 0.50 0.39 0.10

odr. 0.81 0.98 0.77 neodr. 0.19 0.02 0.23

Dvočlani glagoli s om nešto se češće nego s drugima prevode glagolima

prefigiranima s pre- i za-. S pre- su prevedeni glagoli sa značenjem ‚preko’ (ställa om –

prebaciti), ‚provjeriti (opet)’ (se om – pregledati), ‚napraviti ponovo’ (omskola sig –

prekvalificirati se), ‚napraviti ponovo ili boljim’ (göra om – preraditi) ili ‚zaobilaziti’

(köra om – pretjecati):

byta om presvući44

flytta om preseliti se göra om preraditi göra om pretražiti göra om pretvoriti göra om preurediti klä om sig presvući se köra om prestići köra om pretjecati omskola sig (om) prekvalificirati se omvända (om) preobratiti se se om prègledati skriva om prepravljati ställa om prebaciti


197

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

Hrvatski su glagoli većinom perfektivni, uz poneki imperfektivni (prepravljati,

pretjecati) i dvovidne (pregledati, prekvalificirati se), za koje se u kontekstu može iščitati

da su uporabljeni kao perfektivni.

Glagolima prefigiranima sa za- prevedeni su dvočlani glagoli s om koji izražavaju

položaj (hålla om, krama om, omfamna, omfatta, ta om – zagrliti), da se što zatvara (vrida

om – zaključati; göra om – zakrpati), početak radnje (röra om – zakuhati; be om –

zamoliti; somna om – zaspati; leva om – zazvrndati) ili njezin kraj (stänga om sig –

zalupiti; svepa om sig – zamotati):

be om zamoliti göra om zakrpati (iznova) hålla om zagrliti krama om zagrliti leva om zazvrndati omfamna (om) zagrliti (se) omfatta (om) zagrliti röra om zakuhati somna om zaspati stänga om sig zalupiti svepa om sig zamotati ta om zagrliti vrida om zaključati

6.36. GLAGOLSKA ČESTICA OMKRING

Čestica omkring znači ‚oko’, ‚na različitim mjestima’ (gå omkring – ‚hodati

uokolo’). U građi je zabilježeno tek četrdeset i sedam pojavnica dvočlanih glagola s ovom

česticom, koja se uglavnom pojavljuje uz glagole kretanja, a oni su većinom prevedeni

imperfektivnim vidom. Često se u prijevodima pojavljuju prilozi naokolo i uokolo. Sama

čestica prototipno podrazumijeva durativnu radnju, pa nije neobično da je većina glagola

prevedena imperfektivnim vidom:

(282) Jag gick omkring där i myllret och började fundera på hur jag skulle bli mera full utan att farsan märkte något. Motao sam se u gužvi i razmišljao kako da se još više napijem a da stari ništa ne primijeti. (MN)

(283) Sedan följde en beskrivning av Frihamnen som faktiskt var lite poetisk, Carl

hade tydligen gått omkring och känt efter lite. Zatim slijedi opis luke koji je zapravo bio malo poetičan, Carl je očito malo hodao okolo i hvatao štimung. (LM)

198

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

(284) - Rebecka går omkring och säger att du ska skriva en stor artikel i tidningen Kvällspressen om hur bra verksamheten är. "Rebecka priča okolo da ćete napisati veliki članak u Večernjim novinama o tome kako je to dobra organizacija. (LM)

Ipak, u određenim je situacijama odabran perfektivan vid, najčešće za glagole koji

podrazumijevaju brzo ponavljanje istovrsnih pokreta ili kratku, završenu radnju:

(285) Hon såg sig omkring, det lyste inte någonstans i husen runt omkring henne, inga människor syntes till. Osvrnula se uokolo, nigdje nije svijetlilo u kućama oko nje, nigdje nije bilo ljudi. (LM)

(286) Hon såg sig omkring, stel i nacken, hela hårbottnen brann, vilken av bilarna? Okrenula se oko sebe, ukočena vrata, cijeli joj je skalp gorio, koji auto? (LM)

U manjem dijelu primjera dvočlani je glagol preveden hrvatskim glagolom koji u

pisanom tekstu nije jednoznačno imperfektivan ili perfektivan:

(287) Torstensson såg sig förvirrat omkring efter en ledig stol. Torstensson se zbunjeno ogledao uokolo tražeći slobodnu stolicu. (LM)

(288) Killen såg sig omkring i röran i butiken. Tip se ogledao po neredu u trgovini. (LM)

Međutim, iz širega se konteksta moglo iščitati da je u ovim slučajevima riječ o

imperfektivnoj inačici glagola, dakle, glagolu oglédati se.

Isti se glagol u prijevodu može pojaviti u oba vida:

(289) Hon försvann in i köket, han blev stående på golvet i vardagsrummet, svajig, osäker, såg sig försiktigt omkring, vilket underligt rum. Nestala je u kuhinji, ostao je stajati u dnevnoj sobi, ljuljajući se, nesiguran, pažljivo se ogledao oko sebe, kako čudna soba. (LM)45

(290) Några av konferensdeltagarna stannade till, såg sig omkring.

Nekoliko je sudionika konferencije zastalo, osvrnulo se. (LM)

Među dvočlanim glagolima s česticom omkring nije zabilježen niti jedan prijelazan

pa se suodnos objekata i vida ne može analizirati.

45 Usp. pr. 287 i 288.

199

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

Tablica 39. Dvočlani glagoli s česticom omkring prema hrvatskome glagolskome vidu

(47) impf pf drugo DG 0.74 0.25 0 O 0 0 0

odr. 0 0 0 neodr. 0 0 0

6.37. GLAGOLSKA ČESTICA OMKULL

Omkull, u jednorječnim oblicima kull-, označava smjer (gå omkull – ‚pasti’).

Neplodna je čestica i najčešće stoji uz dinamične glagole, posebno glagole kretanja (ramla

‚pasti’; rasa ‚odroniti ’; trycka ‚pritisnuti’ itd.). U građi je pronađeno samo deset

pojavnica dvočlanih glagola s česticom omkull, a zanimljivo je da su se sve osim jedne,

koja se pojavila u romanu Astrid Lindgren, pojavile u romanu Mikaela Niemija.

Zbog malog broja pojavnica (10) nemoguće je donositi opće zaključke, ali i ovako

mali broj glagola pokazuje da i ovi glagoli slijede opće, do sada već mnogo puta opisane

težnje. To znači da se imperfektivnim vidom prevodi durativna i habitualna radnja:

(291) Jag hade slungats omkull på golvet.

Ja sam se previjao na podu. (MN)

(292) Oförstående vuxna brukade dock peta omkull högen innan antändandet. Odrasli, koji obično nisu imali razumijevanja za to, rušili su takve tornjeve prije nego su i zapaljeni. (MN)

Prijelaznih je glagola malo, objekti mogu biti i određeni i neodređeni, a

perfektivnim vidom prevedeni dvočlani glagoli češće uz sebe imaju određene objekte.

Izrazito mali broj pojavnica ne dozvoljava nikakve zaključke osim da i ovi podaci, ipak,

slijede osnovni uzorak primijećen u dosadašnjoj analizi.

Tablica 40. Dvočlani glagoli s česticom omkull prema hrvatskome glagolskome vidu

(10) impf pf drugo DG 0.20 0.80 0 O 0.25 0.75 0

odr. 1.00 0.67 0 neodr. 0 0.33 0

200

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

6.38. GLAGOLSKA ČESTICA PÅ

På je jedna od plodnijih čestica, a pojavljuje se u nizu različitih značenja. Može

značiti isto što i prijedlog na (knacka på – ‚kucati (na vrata)’). Može označavati da se što

dodaje (bygga på – ‚nadograditi’), nastavlja (jobba på – ‚dalje raditi’), uključuje (sätta på

– ‚uključiti’; ‚upaliti’), napada (flyga på – ‚napasti’) ili da se što događa slučajno (träffa på

– ‚slučajno sresti’; ‚naletjeti na koga’). Šezdeset i tri pojavnice bile su jednočlane, a

analizirane su zajedno s ostalim glagolima.

Posebnu skupinu dvočlanih glagola s på čini glagol hålla på u frazi kao što je hålla

på med att+infinitiv, kada nema leksičko značenje, nego, smatra se, označava

imperfektivan vid. Zbog toga što se u tim frazama zapravo prevodi samo glagol u

infinitivu, a ne i glagol hålla på, taj je glagol, kad ima ovu ulogu, analiziran zasebno.

Pretpostavka je da će sve fraze s hålla på med att biti prevedene imperfektivnim vidom.

Glagol hålla på u značenju ‚baviti se’, ‚trajati’, analiziran je s ostalim glagolima.

U građi su zabilježene 383 punoznačne pojavnice dvočlanih glagola s på i 55 fraza

hålla på med att. Punoznačni su dvočlani glagoli češće prevedeni perfektivnim (57%) nego

imperfektivnim vidom (37%). Međutim, broj je glagola prevedenih imperfektivnim vidom

veći nego kod većine drugih, do sada analiziranih, čestica. Osim u uobičajenim

kontekstima koji traže imperfektivan vid, kao što su prava sadašnjost, habitualna i

iterativna radnja, paralelne i durativne radnje (v. pr. 293, 295, 297, 299, 301, 303), på u

određenim značenjima sam označava durativnost (npr. jobba på, ‚raditi dalje’; ‚nastaviti

raditi’) ili je dvočlani glagol statičan (npr. ha på sig, ‚imati na sebi’ (npr. odjeću)). Ipak, u

građi je zabilježeno tek nekoliko glagola koji su se pojavili prevedeni samo imperfektivnim

vidom: hålla på med (‚baviti se’; raditi’), pågå (‚trajati’), påstå (‚tvrditi’), påverka

(‚utjecati’; ‚djelovati na što’). Uvijek su perfektivnim vidom prevedeni glagoli knacka på

(‚pokucati’), komma på (‚sjetiti se’; ‚doznati’; ‚otkriti’ i sl.), slå på (‚uključiti’), sätta på

(‚uključiti’; ‚staviti’), sätta på sig (‚obući’, ‚staviti’), ta på sig (‚obući’; ‚staviti’). Većina

se glagola s većim brojem pojavnica46 u prijevodima pojavljuje u oba vida:

(293) Hans hustru stod med ytterkläderna på i öppningen till gillestugan, drog på sig nappahandskarna. Njegova je žena stajala na vratima dnevne sobe u kaputu i navlačila rukavice od nape. (LM)

(294) Hämtade fårsaxen och drog på mig ett par trasiga arbetshandskar.

Uzeo sam škare za striženje ovaca i navukao poderane radne rukavice. (NM)

46 Pet i više.

201

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

(295) Journalisterna skarvade ibland, spekulerade, hittade på, men de kunde också

veta mer än de skrev. Novinari ponekad uvećavaju stvari, domišljaju se, izmišljaju, ali isto tako bi mogli znati više nego što su napisali. (LM)

(296) Och då hittade Anna på nånting bra. Hon hittade på att vi skulle klä ut oss, så kanske Agda inte skulle känna igen oss. Anna se tada nešto izvrsno dosjetila: smislila je da se preobučemo, tako da nas Agda možda i ne prepozna. (AL)

(297) Släkten hade dåligt samvete för att man hälsat på för sällan, och enades om att man borde ha ett hejdundrande kalas. Rodbinu je grizla savjest, jer su ga prerijetko posjećivali pa su se složili da mu treba prirediti urnebesnu proslavu. (MN)

(298) Jag fick en hytt ombord och en vecka senare hälsade jag på hos Euphrosyne. Dobio sam kabinu na brodu i tjedan dana kasnije sam posjetio Eufraziju. (MF)

(299) Nu skulle hon få bli reporter igen, det kände hon på sig. Sada će opet moći biti reporterka, osjećala je to.

(300) Han måste ha känt på sig att vi närmat oss. Mora da je osjetio da se približavamo. (MN)

(301) Några började koka kaffe och fylla termosarna, medan jag och syrran hjälpte till med att bre smör på rieskamackor och lägga på saftiga skivor ugnsrostad älgstek. Neki su počeli kuhati kavu i puniti termosice, dok smo ja i sisterica pomagali da se maže putar na kriške ječmene pogače i na njih stavljati sočne kriške pečene losovine. (MN)

(302) - Alltid lika kul att kunna bidra, sa han surt och lade på. "Uvijek mi je drago da mogu pomoći", rekao je mrzovoljno i spustio slušalicu. (LM)

(303) Ingvar Johansson skruvade på sig. Ingvar Johansson se vrpoljio. (LM)

(304) Filtstimmet skruvade lite olustigt på sig, vafan är det för något, vaddå stiftelse, det där lät ju jävligt luddigt. Filc-tim se malo uzvrtio, koji je to sad vrag, kakva zaklada, to zvuči prokleto mutno. (LM)

202

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

Prijelazni dvočlani glagoli s neodređenim objektima često su, osim imperfektivnim,

prevođeni i perfektivnim vidom, što znači da se Verkuylov paralelizam ne potvrđuje:

(305) Den gamle satte sig på ena sängen, lade upp foten på knäet, drog på sig en strumpa. Starac je sjeo na jedan od kreveta, stavio nogu preko koljena i navukao čarapu. (LM)

(306) Hon har gått på en dörr igen.

Ponovno se zaletjela u vrata. (JG)

(307) Jag ville bara att vi skulle hitta på nånting roligt. Samo sam htjela da zajedno smislimo nešto zabavno. (AL)

(308) Hon häller på en skål varmvatten, det rinner över låset och läpparna tinar

loss. Izlije šalicu tople vode, koja teče preko ključanice i usnice se otope i oslobode. (MN)

Tablica 41. Dvočlani glagoli s česticom på prema hrvatskome glagolskome vidu

(438) impf pf drugo DG 0.37 0.57 0.06 O 0.23 0.74 0.03

odr. 0.67 0.65 0.40 neodr. 0.33 0.35 0.60

Fraza hålla på med att uvijek je prevedena imperfektivnim vidom (100%), što je u skladu s

očekivanjima i tvrdnjom da je upravo ta fraza ono što je progresiv u engleskome, koji

odgovara slavenskome imperfektivnome vidu (v. 3.1.).

(309) Våra besökare här har hållit på med dem hela kvällen. "Naši su se posjetitelji bavili njima cijelu večer. (LM)

(310) Han försökte trösta henne och medan han höll på med det drabbades de båda

av kärleken. Pokušao ju je utješiti i dok je na tome radio oboje ih je zadesila ljubav. (MF)

(311) För vi måste veta vad dom håller på med. – Zbilja moramo otkriti čime se to bave! (AL)

203

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

På se često prevodi hrvatskim glagolima prefigiranima s na-. Tada izražava da je

cilj radnje postignut, tj. radnja završena. Svi su hrvatski glagoli tada perfektivni, osim

navlačiti i navirati:

dra på sig navlačiti47

dra på sig navući fylla på napuniti fylla på natočiti få på navući ge sig på napasti gå på nasjesti hitta på natrapati hälla på naliti komma på naići kränga på sig natovariti kränga på sig navući känna på sig naslutiti rusa på navaliti slamra på nabijati stöta på nabasati sätta på sig navući sätta på sig navući ta på sig navući tränga på navirati

Rjeđe se čestica på može povezati s prefiksima po-, pri-, pro-, s-, u- i za-. Većinom

su hrvatski glagoli perfektivni, uz iznimku nekoliko sekundarnom imperfektivizacijom

dobivenih imperfektivnih. Svima se izražava rezultativnost:

PÅ : PO- PÅ : PRI- fylla

på

popuniti

haka

på

pridružiti se/ pridruživati se

knacka på pokucati haka på priključiti se se på pògledati hänga på pridružiti se skita på sig posrati se passa på pripaziti ringa på pozvoniti pressa på pritiskati påskynda (på) požurivati sätta på pristaviti skynda på požuriti tränga på prisiliti PÅ : PRO- PÅ : S-hitta på pronaći glida på skliznuti komma på pronaći hitta på smisliti se på promatrati komma på smisliti sträcka på sig protegnuti se lägga på spustiti samla på sig skupljati se sätta på skuhati tränga sig på skupiti se


204

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

PÅ : U- PÅ : ZA-bylsa på sig ubundati se gå på zaletjeti se hitta på učiniti smyga sig på zavladati kliva på ući ta på sig zavezati dra på sig ustati vrida på zavrtjeti hoppa på uskočiti påbörja (på) započeti, započinjati kissa på sig upišati se kliva på ušetati resa på sig ustati, ustajati slå på uključiti smyga sig på uvlačiti se stiga på ući sätta på uključiti vrida på uključiti påpeka (på) ukazati påverka (på) utjecati

6.39. GLAGOLSKA ČESTICA RUNT

Čestica runt znači isto što i prilog/prijedlog omkring – ‚oko’ (svänga runt – ‚vrtjeti

se’), odnosno ‚okolo’, ‚naokolo’, ‚uokolo’ (springa runt ‚trčati uokolo’). Najčešće se

pojavljuje uz glagole kretanja (gå runt ‚ići naokolo’; komma runt ‚doći naokolo’; snurra

runt ‚vrtjeti se naokolo’; springa runt ‚trčati naokolo’ itd.), ali i uz druge (prata runt

‚pričati naokolo’; visa runt ‚pokazati uokolo’ itd.).

Od devedeset i četiri pojavnice 62% ih je prevedeno imperfektivnim vidom, što nije

neobično s obzirom da samo značenje čestice ‚naokolo’ podrazumijeva da radnja traje

određeno vrijeme. Perfektivnim su vidom prevedeni dvočlani glagoli u kojima runt znači

‚oko’, ‚zaobići što’, ‚otići iza čega’ i/ili kad je radnja završena, često kratka ili trenutačna:

(312) - Vad barnsligt, sa hon och lindade tuggummit runt pekfingret. «Baš djetinjasto», rekla je i omotala žvakaću gumu oko kažiprsta. (MN)

(313) Han gick runt bilen, fumlade på höger framhjul, hittade bilnycklarna.

Zaobišao je auto, prtljao po desnom prednjem kotaču, našao ključeve. (LM)

(314) När han öppnade sina ögon och såg sig runt i skaran fick han syn på henne. Kad je otvorio oči i osvrnuo se, u grupi ugleda Mariju. (MF)

(315) Tanten med flaskan stukade runt ett andra varv.

Baba s flašom je otcapkala još jedan krug. (MN)

Imperfektivnim su vidom dvočlani glagoli s runt prevedeni kad je važno istaknuti

da radnja traje duže vrijeme ili da je učestala:

205

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

(316) Små prickar av syrebrist for runt i synfältet.

Od nedostatka kisika su mi u vidnom polju plesale točkice. (MN)

(317) Ratko gick runt, hämtade någonting i bakluckan, öppnade passagerardörren, slet undan framsätet. Ratko je išao uokolo, uzeo nešto iz prtljažnika, otvorio vrata, spustio prednje sjedalo. (LM)

(318) Och snart fick hon erkänna att det var skönt att höra Terentius steg om

nätterna då han gick runt hus och trädgård. Uskoro je morala priznati da je bilo ugodno čuti Terencijusove korake noću kada bi obilazio kuću i dvorište (MF)

Isti se glagoli prevodi i jednim i drugim vidom:

(319) Jag satt andlös och hörde honom gå runt och leta, lyfta på möbler, baxa och sparka i bråten som om han jagade råttor. Sjedio sam bez daha i slušao ga kako obilazi i traži, diže namještaj, ruje i udara u kramu kao da tjera štakore. (MN)

(320) Hon gick runt avspärrningen.

Zaobišla je ogradu. (LM)

(321) Det var lönlöst att ringa runt på måfå. Ne isplati se zvati okolo nasumce. (LM)

(322) Jag har ringt runt till polisen i de kommuner där hon, vad hon nu heter, har

varit skriven tidigare. Nazvala sam policiju u onim općinama gdje je, kako se već zove, bila prije prijavljena. (LM)

(323) Snurrade runt dem i muggen, blundade, kände trycket öka över bröstet, pressade ner luft, kippade, flämtade, tårarna rann över, ner på halsen. Vrtjela ih je u šalici, zažmirila, osjetila pritisak kako raste u prsima, nasilu je udahnula, borila se za dah, dahtala, suze su počele teći niz vrat. (LM)

(324) Eleonor snurrade runt, stirrade på Annika, all färg försvann från kvinnans ansikte, ögonvitorna smalnade, färgades röda. Eleonor se okrenula, zagledala se u Anniku, sva je boja nestala s njezina lica, bjeloočnice su se suzile, obojile crveno. (LM)

Prijelazni dvočlani glagoli prevedeni perfektivnim vidom većinom uza sebe imaju

određene objekte, rijetko neodređene (v. 315, 318)

206

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

Tablica 42. Dvočlani glagoli s česticom runt prema hrvatskome glagolskome vidu

(94) impf pf drugo DG 0.62 0.35 0.03 O 0.42 0.58 0.04

odr. 0.60 0.86 1.00 neodr. 0.40 0.14 0

Čestica runt može se dovesti u vezu s prefiksima o- i za-. Prevedena je s o- kada

znači ‚oko’, a sa za- kad je naglašena završenost radnje (linda runt sig) ili/i put (springa

runt), odnosno početak radnje (snurra runt), što je vidljivo tek iz konteksta rečenice, ne i iz

glagola samih:

RUNT : O- RUNT : ZA-gå runt okretati se48 glida runt zamaknuti linda runt omotati gå runt zabrujati se sig runt osvrnuti se gå runt zaobići, zaobilaziti snurra runt okrenuti (se) linda runt sig zamotati spana runt ogledavati se snurra runt zavrtjeti svänga runt okretati springa runt zaobići vrida sig runt okretati se

6.40. GLAGOLSKA ČESTICA SAMMAN

Osnovno je značenje čestice samman ‚zajedno’, a može i označavati smjer (binda

samman – ‚povezati’) ili solidarnost (gå samman – ‚slagati se’; ‚pridružiti se’). U građi je

zabilježeno četrdeset pojavnica dvočlanih glagola s ovom česticom, a šest ih je

jednorječnih. Budući da su i jednorječni i dvorječni oblici prevođeni i imperfektivnim i

perfektivnim vidom, sve su pojavnice analizirane zajedno.

U usporedbi s do sada analiziranim skupinama glagola, poveći je broj dvočlanih

glagola sa samman preveden glagolskom imenicom ili pridjevom, a ne glagolom:

(325) De pratade om sina svårigheter att bringa samman allt det nya i Jesu lära och ge det en fast form. Razgovarali su o svojim teškoćama u prikupljanju svega novoga u Isusovom nauku kako bi se oblikovalo u čvrstu formu. (MF)


207

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

Među dvočlanim glagolima prevedenim nekim hrvatskim glagolom, 55% ih je

prevedeno perfektivnim, a 30% imperfektivnim vidom. Imperfektivnim su vidom izrečene

radnje u prezentu i trajne radnje:

(326) I mitt fall sammanfaller skulden och skammen. U mojem se slučaju poklapaju krivnja i sramota. (LM)

(327) Hela nästa dag flätade de samman sina skildringar, Marias bilder med

Lydias anteckningar. Čitavoga narednog dana ispreplitale su svoje nijanse tumačenja, Marijine slike s Lidijinim bilješkama. (MF)

Perfektivnim je vidom prevedena završena radnja ili glagol kojim se izražava

rezultat radnje:

(328) - Nog fan att ni stannar! befallde han med vresigare stämma och drog samman ögonbrynen till ett ogenomträngligt snår. «Itekako ćete ostati!» naredio je ljutitim glasom i skupio obrve u neprobojnu omču. (MN)

(329) Inom nästa cirkel rasar all bebyggelse samman av tryckvågen, i cirkeln

utanför blir alla blinda av ljusskenet. U sljedećem će se krugu od eksplozije srušiti sve zgrade, u sljedećem će krugu svi oslijepjeti od svjetlosti. (JG)

Manje je od polovice glagola s česticom samman prijelazno, a oni prevedeni

perfektivnim vidom svi osim jednoga uz sebe imaju određene objekte.

Tablica 43. Dvočlani glagoli s česticom samman prema hrvatskome glagolskome vidu

(40) impf pf drugo DG 0.30 0.53 0.18 O 0.35 0.53 0.18

odr. 1.00 0.89 0 neodr. 0 0.11 1.00

6.41. GLAGOLSKA ČESTICA SÖNDER

Sönder znači ‚na komadiće’ ili ‚na manje dijelove’, u doslovnome ili prenesernome

značenju (gå sönder – ‚pokvariti se’). U građi je zabilježeno pedeset i pet pojavnica

dvočlanih glagola, a ističe se glagol gå sönder, koji se pojavio osamnaest (33%) puta. Taj

208

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

je glagol svaki puta preveden perfektivnim vidom, kao i većina ostalih glagola s ovom

česticom:

(330) Och jag visste att något gått sönder. I znao sam da se nešto pokvarilo. (MN)

(331) Det skulle ju ändå bara gå sönder.

Ionako bi se samo razbilo. (JG)

(332) Någonting gick sönder där nere, hon gissade på kaffebryggaren. Nešto se razbilo tamo dolje, pretpostavljala je aparat za kavu. (LM)

(333) - Jo du, det ska du veta, ett av mina fönster har blåst sönder! "O da, da samo znaš, razbio mi se jedan prozor!" (LM)

(334) I slutet av låten slet han sönder T-shirten han hade på sig.

Na kraju pjesme strgnuo je majicu sa sebe. (JG)

Imperfektivnim je vidom preveden manji broj dvočlanih glagola, a on je uporabljen

kad se izriče stanje ili radnja u tijeku:

(335) - Akta! skriker Ritva, du kan få cancer! Nej, den är sönder, och Gud vet vad den läcker ut! Jag låser in den i finskåpet. Pazi! - vrisne Ritva - možeš dobiti rak! Ne, ne radi, a Bog zna što sve curi van! Zaključat ću ga u regal. (JG)

(336) De slog farsgubben så svetten sipprade, bankade sönder det där gamla

alkoholistansiktet, spöade livskraften ur vraket, knäckte honom en gång för alla. Tukli su gadnog starca tako da im je znoj curio, razbijali staro alkoholičarsko lice, ubijali život u podrtini, slamali ga jednom zauvijek. (MN)

Tri je puta imperfektivni glagol uporabljen uz glagol početi, nakon kojega je

imperfektivan vid obavezan. Na primjer:

(337) Taklamporna gungar, möblerna roterar, radion vrålar och föräldrarna har troget börjat skrika, sucka, stöna, stånka, gräla, klaga och slamra sönder dagen. Stropne lampe se ljuljaju, namještaj rotira, radio urla i roditelji su, naravno, počeli vikati, uzdisati, stenjati, podbadati jedno drugo, svađati se, žaliti i razbijati dan. (JG)

Perfektivnim vidom prevedeni prijelazni dvočlani glagoli svi osim jednoga, koji

potvrđuje da se perfektivnim vidom mogu prevoditi i prijelazni glagoli s neodređenim

objektima (v. pr. 338), uza sebe imaju određene objekte (v. pr.334, 337)

209

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

(338) Pajala-grabbarna undrade då spydigt vad revolutionärerna uträttat i den

lokala historien mer än slagit sönder en buss i Kengistrakten och viftat med revolvrar i avsides belägna skogskojor. Dečki iz Pajale su se podrugljivo upitali što su to važno revolucionari napravili u mjesnoj povijesti osim što su razbili jedan autobus iz područja Kengis i mahali pištoljima u udaljenim šumskim kolibama. (MN)

Tablica 44. Dvočlani glagoli s česticom sönder prema hrvatskome glagolskome vidu

(55) impf pf drugo DG 0.13 0.76 0.11 O 0.23 0.77 0

odr. 1.00 0.94 0 neodr. 0 0.06 0

Čestica sönder može se povezati s prefiksom raz-, a zajedničko im je da znače ‚na

manje dijelove’:

banka sönder razbijati49

blåsa sönder razbiti se blåsa sönder razbiti se falla sönder raspadati se gå sönder raspasti se gå sönder razbiti gå sönder razbiti se hoppa sönder razbiti mala sönder razbiti se slå sönder razbiti slamra sönder razbijati slita sönder razbiti slita sönder raznijeti slitas sönder rastrgati

6.42. GLAGOLSKA ČESTICA TILL

Till je plodna čestica koja može označavati da se nešto događa iznenada ili u

kratkome vremenskome razdoblju (hosta till – ‚zakašljati’), da se nešto zatvara ili da je

čvrsto (stänga till – ‚zatvoriti’), da nastaje nered (ställa till – ‚praviti nered’) ili da se što

dodaje (bygga till – ‚nadograditi’). Pojavljuje se i u značenju ‚roditi se’, ‚postojati’ (bli till,

finnas till), označava smjer ili završnu točku (lägga till – ‚dodati’) ili rezultat radnje

(klippa till – ‚odrezati’). 49 Glagoli u popisima razvrstani su abecedno prema švedskim dvočlanim glagolima. Posebno su, na kraju popisa, razvrstane jednorječni dvočlani glagoli, ako ih ima.

210

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

U građi je zabilježena 361 pojavnica dvočlanih glagola s till, među kojima je bilo

pedeset jednorječnih. Jednorječne i dvorječne inačice analizirane su zajedno. Među

dvočlanim glagolima s till postoji nekoliko njih koji su česti u jeziku, a teško se izravno

prevode na hrvatski. To je razlog većem broju primjera koji su svrstani u stupac „Drugo”

(Tablica 45). Takvi su, na primjer, glagoli synas till i ta sig till.

Veći je broj pojavnica dvočlanih glagola s till preveden perfektivnim vidom (60%),

a uvijek su tim vidom prevedeni glagoli rycka till (trznuti se, trgnuti se, kliznuti), rätta till

(popraviti, poravnati, ispraviti), skratta till (nasmijati se), stanna till (zastati, stati,

zaustaviti se), stelna till (ukočiti se), säga till (reći) i tillägga (dodati), a uvijek je

imperfektivnim vidom preveden samo glagol tillhöra (pripadati).50

Imperfektivnim se vidom prevode ponajprije dvočlani glagol s till koji označavaju

stanje ili imaju značenje ‚roditi se’, ‚postojati’:

(339) De kanske har mycket högre kostnader, sådant som jag inte känner till. Možda imaju puno više troškova, neke za koje ja ne znam. (LM)

(340) Men jag har inte heller känt att jag hörde till.

Ali, ni ja nisam osjetio da pripadam. (MF)

(341) Hon började med att berätta om hur barnen kommer till, hur mannen för in sin lem i kvinnans slida och fyller den med säd. Počela je s pričom kako nastaje dijete, kako muškarac stavi svoj ud u ženinu rodnicu i ispuni je sjemenom. (MF)

Također se imperfektivnim vidom dvočlani glagoli s till prevode kad je istaknuto

trajanje radnje, habitualnost ili iterativnost:

(342) Jag fick ändå mera pengar i min sparbössa sedan, för jag hjälpte till att gallra rovor. Kasnije sam zaradila još novca za kasicu jer sam pomagala prorjeđivati repu. (AL)

(343) Ingen får ta bort, lägga till eller byta ut något gods förrän transporten

kommer fram till rätt mottagarland. Nitko ne smije uzimati, dodavati ili mijenjati robu sve dok transport ne stigne u zemlju koja to preuzima." (LM)

(344) Bilar stannade till, förvirring uppstod, ett visst kaos infann sig.

Auti su se zaustavljali, pojavila se zbunjenost, neka vrsta kaosa. (LM)

50 Odnosi se na glagole s pet i više pojavnica.

211

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

Ipak, većina se dvočlanih glagola u prijevodima pojavljuje u oba vida, ovisno o

kontekstu:

(345) Mördade människor drog till sig polisens uppmärksamhet och krävde större försiktighet under en period. Ubijeni ljudi privlače pozornost policije, što onda neko vrijeme zahtijeva veći oprez. (LM)

(346) Nu la hon sina armar runt Maria och drog henne till sig.

Sada zagrli Mariju i privuče je k sebi. (MF)

(347) Annika flämtade till. Annika je ubrzano disala. (LM)51

(348) Jenny flämtar till.

Jenny se zadiše. (JG)

(349) Det drog från fönstret, jävla fuskbygge, han frös till, suckade, gick och hämtade morgonrocken. Odmaknuo se od prozora (prokleta loša gradnja) smrzavao se, uzdahnuo i otišao po kućni ogrtač. (LM)

(350) Det låg is i luften, havet skulle frysa till. Osjetio je led u zraku, more će se zalediti. (LM)

(351) - Vi hjälpte till, mor och jag, vi bar papper från kontoret, viktiga papper för bruket. "Pomagale smo, majka i ja, nosile smo papire iz ureda, važne papire za tvornicu. (LM)

(352) Britta och Anna och Olle kom och hjälpte till. Poslije su došli Britta, Anna i Olle i pomogli nam. (AL)

(353) - Du citerar ställen ur den heliga skrift som jag känner dåligt till. - Citiraš mjesto iz Svetog pisma koje baš ne poznajem najbolje. (MF)

(354) Även sådant var svårt att förutse innan man själv provat, men viktigt att

känna till, eftersom dåligt ölsinne var det som orsakade böter och svårläkta knivsår och förde folk till finkan i Haparanda. To je bilo teško predvidjeti prije nego se kuša alkohol, ali važno je takvu sklonost prepoznati, jer loše raspoloženje prouzrokovano alkoholom dovodi

51 Glagol flämta till imperfektivnim je vidom preveden samo u romanu Lise Marklund. Od ukupno četrnaest pojavnica u građi, od kojih se većina pojavljuje u tom istom romanu, dvije su prevedene imperfektivnim vidom, a dvije pomoću glagola početi (početi teško disati). U drugim romanima ovaj je glagol uvijek preveden kao zadihati se ili zadrhtati.

212

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

do globa i rana od noža koje se teško zaliječe te odvodi ljude u buksu u Haparandi. (MN)

(355) Enligt Jansson gjorde hon ett jävla bra jobb på natten, skrev om, lade till, kontrollerade faktauppgifter, gjorde bildtexter och skrev ettapuffar, gjorde aldrig något väsen av sig. Jansson je rekao da je obavljala prokleto dobar posao po noći, prepravljala tekstove, dodavala informacije, provjeravala podatke, pisala tekstove uz slike i za naslovnice, nikada se nije ništa bunila. (LM)

(356) Skrev ut faktarutan, lade till sin byline och dunkade över texten i burken. Napisala je podatke u tablicu, dodala svoje ime i ostavila tekst u serveru za pohranjivanje tekstova. (LM)

(357) För varje skopa ryckte han till som en försvarslös boxare som sakta drevs mot knockouten. Sa svakom kutlačom se trzao kao bokser koji se ne može braniti i kojega polako tjeraju prema knockoutu. (MN)

(358) Jag ryckte till och slängde undan tidningen och vek snabbt upp benen för att

dölja bulan. Trznuo sam se i sakrio časopis pa brzo savio noge da sakrijem grbu. (MN)

(359) Det var jag, som fick se till att han fick mat. Ja sam bila ta koja se morala brinuti da Mucko dobije hranu. (AL)

(360) Nu måste vi se till att du snart blir alldeles bra. "Sada se moramo pobrinuti da ti brzo bude dobro." (LM)

(361) Egentligen bor Thomas så långt bort att han borde cykla till skolan, men hans mamma tillåter inte det. Ustvari, Thomas stanuje tako daleko da bi trebao dolaziti biciklom u školu, ali mu mama to ne dopušta. (JG)

(362) Vi skulle aldrig ha tillåtit landet att falla sönder. Nikada nismo smjeli dopustiti raspad zemlje." (LM)

Navedeni primjeri svjedoče da till često označava perfektivan aktionsart (inkoativni

i trenutačni glagoli), ali da se u prijevodima isti glagoli mogu pojaviti u imperfektivnome

vidu kad to zahtijeva kontekst rečenice, odnosno, kad iz konteksta proizlazi da radnja nije,

na primjer, trenutačna, nego iterativna (v. 357).

Većina perfektivnim vidom prevedenih dvočlanih glagola s till ima uz sebe

određeni objekt. Međutim, mogući su i neodređeni:

213

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

(363) Juha funderar på att lägga till ett A eftersom ändå ingen är där och kan se att

han fuskar. Juha razmišlja da li da doda E, jer ionako nitko nije tamo i ne može vidjeti da vara. (JG)

(364) Krossade den mot barens golv, vinkade till sig en shot till.

Ugasio ju je na podu bara, mahnuo da hoće još jedno piće. (LM)

Tablica 45. Dvočlani glagoli s česticom till prema hrvatskome glagolskome vidu

(361) impf pf drugo DG 0.30 0.60 0.10 O 0.33 0.59 0.08

odr. 0.76 0.83 0.63 neodr. 0.24 0.17 0.37

Jedno je od osnovnih značenja čestice till trenutačnost ili rezultativnost. U tim se

značenjima rabi i hrvatski prefiks za- i sufiks -nu-, a to se vidi u nizu primjera:

TILL : ZA- TILL : -NU-blinka till zatreptati52 blixtra till sinuti brumma till zabrundati dra till stegnuti dra till zategnuti drämma till klepnuti dunka till zatutnjati fnysa till otpuhnuti flämta till zadihati se hicka till štucnuti flämta till zadrhtati klinga till zveknuti frysa till zalediti se knuffa till gurnuti glimma till zasvijetliti kvida till viknuti glimta till zaiskriti peta till dodirnuti gunga till zaljuljati rycka till kliznuti haja till zastati rycka till trgnuti (se) knyta till zavezati rycka till trznuti se lura till zaspati rygga till ustuknuti slumra till zadrijemati rygga till uzmaknuti snyfta till zašmrcati skrika till vrisnuti somna till zaspati slita till istrgnuti spritta till zadahtati slita till sig skinuti stanna till zastati slumra till usnuti täppa till začepiti studsa till ustuknuti vingla till zanjihati se sucka till nagnuti se vingla till zateturati trycka till pritisnuti vissla till zazviždati trycka till (sig) stisnuti vända till okrenuti vinka till sig mahnuti


214

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

Kad izražava rezultat, till se u hrvatskim prijevodima može pojaviti kao prefiks na-

ili po- :

TILL : NA- TILL : PO-ställa till napraviti bjuda till ponuditi kvickna till natjerati hoppa till poskočiti bli till nastati kalla till sig pozvati skratta till nasmijati se räta till poravnati rysa till naježiti se räta till popraviti drämma till nakapati se till pobrinuti se vrida till namjestiti trycka till pojačati tillta (till) nastupiti tillkomma (till) pojaviti se

Kad till označava dodavanje, prevodi se prefiksom do-:

lägga till dodati, dodavati peta till dodirnuti tillåta (till) dopuštati tillägga (till) dodati

Veza se može uočiti i između čestice till i prefiksa pri- i u-:

TILL : PRI- TILL : U-dra sig till prisjetiti se göra sig till uobraziti se dra till sig privući, privlačiti göra sig till umišljati se lura till sig prisvojiti göra sitt till učiniti svoje höra till pripadati känna till upoznati slita till sig privući säga till ukazati strömma till pristići slå till uhvatiti trycka till pritisnuti slå till udariti tvinga till sig prisiliti slumra till usnuti tvinga sig till prisiljavati se ställa till uvaliti se tillfalla (till) pripasti ställa till med učiniti tillhöra (till) pripadati stelna till ukočiti se tillskriva (till) pripisati stelna till ukipiti se tillstå (till) priznati stöta till udariti täppa till ukloniti tillfråga (till) upitati

6.43. GLAGOLSKA ČESTICA TILLBAKA

Česticom tillbaka označava se smjer, u doslovnom (gå tillbaka – ‚vratiti se’) ili

prenesenom smislu (längta tillbaka – ‚čeznuti’). U građi je zabilježeno 246 pojavnica

dvočlanih glagola s česticom tillbaka, a veći dio čine glagoli gå tillbaka (vratiti se/vraćati

215

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

se, otići), komma tillbaka (vratiti se/vraćati se, doći ponovo)53, luta sig tillbaka (nagnuti

se, nasloniti se), vara tillbaka (vratiti se, biti nazad). Perfektivnim je vidom prevedeno

83% svih pojavnica, a isključivo su tim vidom prevedeni glagoli le tillbaka (nasmiješiti se,

odgovoriti osmijehom)54, luta tillbaka (nagnuti se, nasloniti se) i tvinga tillbaka (potisnuti,

zaustaviti).

Mnogi se glagoli u prijevodima pojavljuju u oba vida:

(365) - Stanna där, ropar Juha, jag är snart tillbaka. - Ostani tamo - viče Juha - odmah se vraćam. (JG)

(366) De andra är tillbaka vilken minut som helst och då är det försent.

Drugi će se vratiti svakog trenutka, a onda je prekasno. (JG)

(367) - Den lilla vinst vi har gjort har gått tillbaka in i stiftelsen, den har använts för att bygga upp verksamheten. "Ono malo dobitka koji ostvarimo ide natrag u Zakladu, koristi k za izgradnju djelatnosti. (LM)

(368) Sedan gick han tillbaka in till sovrummet, gled ur sin rock och ner mellan lakanen. Zatim se vratio u spavaću sobu, izvukao se iz ogrtača i uvukao pod pokrivač. (LM)

(369) Mörkret därute kastade tillbaka bilden av hans rum, en annan ekonomiskt ansvarig socialtjänsteman i en annan värld, likadan, fast spegelvänd. Vani je mrak reflektirao55 sliku njegove sobe, još jedan činovnik odgovoran za ekonomiju u socijalnim službama u drugom svijetu, isti, samo okrenut kao u zrcalu. (LM)

(370) Då kastade han huvudet tillbaka och skrattade (…) On zabaci glavu i nasmije se (…) (MF)

(371) Hon försökte sova men minnesbilderna kom tillbaka med full styrka så snart hon blundade. Pokušala je zaspati, ali su se slike uspomena vraćale punom snagom čim bi zaklopila oči. (MF)

(372) Det var sen natt när Leonidas kom tillbaka.

Bila je kasna noć kad se Leonidas vratio. (MF)

53 30% od ukupnoga broja pojavnica. 54 U nekim prijevodima dvočlanih glagola s tillbaka prijevod je nepotpun, tj. izostavljeno je značenje ‚natrag’, kao što je to slučaj u ovome primjeru, ali i drugim primjerima (npr. v. pr. 373). 55 Dvovidni je glagol ovdje uporabljen za izricanje imperfektivne radnje.

216

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

(373) - Bussiga Thompa slår inte tillbaka, och han skvallrar inte heller, för han är

så himla hygglig. - Dobri Thomašić se ne tuče i ne cinka, jer on je tako jako dobar. (JG)

(374) - Tja, vad ska jag säga, slår Bengt tillbaka, läkarna menar ju att katarr

faktiskt kan vara värre än magsår så... - Ma, što da ti kažem - vrati Bengt udarac - liječnici misle da bi gastritis ustvari mogao biti još gori od čira, tako da... (JG)

Primjeri pokazuju da je imperfektivni vid odabran kad je radnja izražena

prezentnom (npr. 365), kad se govori o uobičajenoj radnji (npr. 367, 371), durativnoj radnji

(369) ili kad se govori o općim karakteristikama čega (373).

Perfektivnim je vidom izražena radnja kojoj se vidi kraj (364), jednokratna,

završena radnja (368, 372, 374) ili kratkotrajna završena radnja (370).

Dvočlani glagoli s česticom tillbaka rijetko su prijelazni, a kada jesu, sudeći prema

građi, gotovo isključivo uz sebe imaju određene objekte. Od toga odstupa samo ovaj

primjer, koji je preveden perfektivnim vidom

(375) Hon såg honom kämpa med sina minnen, framåtlutad, armbågarna på knäna, det vilda blanka håret stelt av blod, fick tvinga tillbaka en impuls att stryka det åt sidan. Vidjela je kako se bori sa svojim sjećanjima, nagnut prema naprijed, ruke na koljenima, divlja sjajna kosa kruta od krvi, s mukom je potisnula pobudu da je pogladi u stranu. (LM)

Tablica 46. Dvočlani glagoli s česticom tillbaka prema hrvatskome glagolskome vidu

(246) impf pf drugo DG 0.15* 0.83 0.02 O 0.17* 0.83 0

odr. 1.00 0.97 0 neodr. 0 0.33 0


6.44. GLAGOLSKA ČESTICA UNDAN

Undan može značiti da se nešto udaljava (dra undan – ‚odmaknuti’; ‚odvući’) ili da

se nešto događa brzo (gå undan – ‚brzo napredovati’). Pojavljuje se u dvočlanim glagolima

koji znače ‚sakriti’ ili ‚štedjeti’ (gömma undan – ‚sakriti’) ili ‚nestati’, odnosno ‚jedva se

217

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

izvući’ (komma undan – ‚pobjeći’). U građi se od ukupno 87 pojavnica dvočlanih glagola s

česticom undan pojavio jedan jednorječni (undanhålla). Velika većina dvočlanih glagola u

ovoj skupini prevedena je perfektivnim vidom (87%). Imperfektivan se vid rabi za

izražavanje iterativnosti, durativnosti ili habitualnosti:

(376) Barnblickar som glodde och sedan tvärt vek undan, som halkade runt längs köksväggarna och över furugolvet men ständigt kom tillbaka till mig. Dječji pogledi koji su zurili i onda se brzo odvraćali, koji su klizili uokolo duž kuhinjskih zidova i preko jelovog poda ali su se neprestano vraćali na mene. (MN)

(377) De satte sig mitt emot varandra och Magdalenas ögon vek inte undan från

den andras ansikte. Sjele su jedna nasuprot drugoj, a Magdalenin pogled se nije spuštao s lica druge žene. (MF)

(378) Hon har fått tag i någon skum stiftelse som gör sådant som socialtjänsten inte

längre förmår, de gömmer undan mordhotade kvinnor och barn. Saznala je za neku mutnu zakladu koja radi ono što socijalne ne mogu - skriva žene i djecu kojima se prijeti smrću." (LM)

Neki se od imperfektivnim vidom prevedenih glagola mogu prevesti i perfektivnim:

(379) Annika letade i minnet, det slank undan. Annika je tražila u sjećanju, ali nije uspijevala. (LM)

Dio glagola u prijevodima se pojavljuje u oba vida, a argumenti za odabir jednoga

ili drugoga isti su kao i kod do sada analiziranih glagola (trajanje:rezultat/završenost;

iterativnost:jednokratnost i sl.):

(380) Han ägnar veckor åt att memorera Hasseåtagesketcher och Povel Ramel-sånger, drar sig undan för att repetera, för att sedan när allt ar klart slå dem alla med häpnad. Troši tjedne pamteći skečeve i popularne pjesme, povlači se da ih uvježba, tako da ih sve zaprepasti kad bude spreman. (JG)

(381) Instinktivt drog vi oss undan. Mi smo se instinktivno povukli. (MN)

(382) Barnblickar som glodde och sedan tvärt vek undan, som halkade runt längs köksväggarna och över furugolvet men ständigt kom tillbaka till mig. Dječji pogledi koji su zurili i onda se brzo odvraćali, koji su klizili uokolo duž kuhinjskih zidova i preko jelovog poda ali su se neprestano vraćali na mene. (MN)

(383) Niila vek undan skjortkragen, och jag upptäckte en blåröd rand över halsen,

som om någon dragit åt ett rep.

218

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

Niila je odmaknuo ovratnik košulje tako da sam vidio plavocrvenu prugu oko vrata, kao da je netko preko vrata potegao užetom. (MN)

Otprilike je polovica svih prikupljenih glagola prijelazna. Premda većina

perfektivnim vidom prevedenih prijelaznih glagola uza sebe ima određeni objekt,

pojavljuju se i s neodređenima. Obično je riječ o zbirnim ili apstraktnim imenicama:

(384) De kanske är brottslingar som vill komma undan polis och rättsväsende? Možda su to kriminalci koji žele pobjeći policiji i pravosuđu?" (LM)

Tablica 47. Dvočlani glagoli s česticom undan prema hrvatskome glagolskome vidu

(87) impf pf drugo DG 0.09 0.87 0.03 O 0.06 0.93 0

odr. 0.33 0.93 0 neodr. 0.67 0.07 0

Glagolska čestica undan često se prevodi glagolima prefigiranima s od-, po- i iz-.

Prevedena s od- i iz- označava smjer, a s po- rezultat. Osim rijetkih sekundarnom

imperfektivizacijom dobivenih glagola, svi su perfektivni:

UNDAN : OD- UNDAN : PO- föra undan odmaknuti56 backa undan povući se rulla undan odmaknuti dra sig undan povući, povlačiti se rycka undan odmaknuti glida undan povući se skjuta undan odmaknuti komma undan pobjeći skjuta undan odgurnuti lyfta undan podignuti skjuta undan odmaknuti rulla undan pomaknuti slippa undan odbaciti sjunka undan povući se slå undan odgurnuti sjunka undan potonuti ta undan odnijeti slippa undan pobjeći vifta undan odmahnuti springa undan pobjeći vika undan odvratiti, odvraćati ställa undan pomaknuti se vika undan odmaknuti tränga undan potisnuti tvinga undan potisnuti


219

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

UNDAN : IZ- dra sig undan izbjegavati dra sig undan izvući se komma undan izbjeći komma undan izmaći komma undan izvući komma undan izvući slippa undan izvući (se) vika undan izgubiti se

6.45. GLAGOLSKA ČESTICA UNDER

Čestica under označava položaj ili smjer (skriva under – ‚potpisati’), a može značiti

i da netko ili nešto umire ili se uništava (gå under – ‚biti uništen’). U građi je zabilježeno

samo dvadeset i osam pojavnica s ovom česticom, od čega dvadeset jednorječnih. I

jednorječne i dvorječne inačice podjednako su prevođene i imperfektivnim i perfektivnim

vidom tako da su u Tablici 48 prikazani skupni podaci.

U prijevodima su podjednako česta oba vida. Katkada se isti dvočlani glagol

prevodi i imperfektivnim i perfektivnim, ali je to rijetko, čemu zasigurno pridonosi

skroman uzorak. Općenito se može zaključiti da i za ovu skupinu glagola vrijedi isto što i

za druge – imperfektivnim se vidom izražava durativna, habitualna, iterativna i sadašnja

radnja (385, 386), a perfektivnim završena, rezultativna (387, 388). Na primjer:

(385) Han såg sina landsmän gå under av arbetsskador och valde en annan väg: yrkesbrottslingens. Gledao je kako njegovi sunarodnjaci stradavaju od ozljeda na radu i izabrao je drugi put: zanimanje zločinac." (LM)

(386) De underhåller mängder av konflikter i Afrika, förser många afrikanska

stater med vapen. Podržavaju mnoge sukobe u Africi, opskrbljuju mnoge afričke države oružjem. (LM)

(387) Juha undersöker den noga och nickar sedan allvarligt.

Juha je pažljivo pregleda, a onda ozbiljno kimne. (JG)

(388) De skulle bara försäkra att han har fel och inte ge sig förrän han medger att inget farligt finns, och sedan lämna honom att gå under. Samo bi ga uvjeravali da je u krivu i ne bi odustajali dok ne bi priznao da ne postoji ništa opasno, a onda bi ga ostavili da propadne. (JG)

220

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

Većina je dvočlanih glagola s under prijelazna, a uz sebe isključivo imaju određene

objekte (Tablica 48).

Tablica 48. Dvočlani glagoli s česticom under prema hrvatskome glagolskome vidu

(29) impf pf drugo DG 0.45 0.55 0 O 0.44 0.55 0

odr. 0.89 1.00 0 neodr. 0.11 0 0

Čestica under ima isto značenje kao i prefiks pod-, pa se dvočlani glagoli s under

katkada prevode glagolima prefigiranima s pod-:

underordna podrediti se undervisa podučavati undergräva potkopati

6.46. GLAGOLSKA ČESTICA UPP

Upp je vrlo plodna čestica i ima čitav niz različitih značenja. Može označavati smjer

(gå upp – ‚dizati se’), završetak radnje (äta upp – ‚pojesti’) ili da se nešto poboljšava s

ciljem postizanja određenoga rezultata (arbeta upp – ‚izraditi’; ‚doraditi’). Također može

značiti da je radnja završena (dela upp – ‚podijeliti’; ‚raspodijeliti’) ili da se što otvara

(låsa upp – ‚otključati’). Može se pojaviti i u značenju ‚biti uz koga’ (backa upp –

‚podupirati’) ili u značenju jačanja intenziteta (skruva upp – ‚pojačati’).

U građi su zabilježene čak 1062 pojavnice dvočlanih glagola s upp. Od toga je 170

pojavnica jednorječno i s obzirom na veliki broj jedni i drugih, jednorječne i dvorječne

pojavnice analizirane su zasebno. Međutim, Tablice 49 i 50 pokazuju da značajnijih razlika

između dviju skupina nema, osim što su jednorječni glagoli nešto češće prevođeni

imperfektivnim vidom (28%) nego dvorječni (16%). I u jednoj i u drugoj skupini više je

dvočlanih glagola prevedeno perfektivnim vidom nego imperfektivnim.

Dio se dvočlanih glagola u prijevodima pojavljuje u samo jednome vidu. Samo su

perfektivnim vidom prevedeni glagoli: brinna upp (izgorjeti), dra upp (izvući, povući,

podići, navući itd.), få upp (pronaći, ubrzati, izvaditi itd.), glida upp (otvoriti se, pojaviti

se itd.), göra upp (napraviti, podignuti itd.), knäppa upp (otvoriti, otkopčati), lyfta upp

221

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

(podići, podignuti), låsa upp (otključati), lägga upp (staviti), plocka upp (izvaditi, podići),

resa upp sig (ustati), slita upp (staviti, otvoriti itd.), stanna upp (zastati, zaustaviti se),

ställa sig upp (ustati, ispraviti se, popeti se itd.), söka upp (naći, potražiti itd.). Samo

imperfektivnim vidom nije preveden ni jedan od glagola koji se pojavio pet ili više puta.

Mnogobrojni primjeri ipak svjedoče o tome da kod većine dvočlanih glagola s

česticom upp, sama čestica nema presudnu važnost u odabiru aspekta u prijevodu:

(389) Han dök alltid upp som ur luften med radarblicken påslagen. Uvijek se pojavljivao niotkuda, kao da ima radarski pogled. (MN)

(390) Varje eftermiddag dök han upp, exakt vid elfte timmen.

Svako prijepodne pojavio bi se točno u jedanaest sati. (MF)

(391) Flugorna for upp i tjocka moln men slog sig snart ner igen som en luden filt och sprutade in ägg i den solvarma förruttnelsen. Muhe su se dizale u gustom oblaku ali se opet brzo spuštale kao krzneni pokrov i štrcale jajašca u trulež, toplu od sunca. (MN)

(392) I detsamma for ett par mörka luckor upp och en gorilla med lysande röda ögon röt mot dem. U tom trenutku podignu se tamna vrata i gorila s crvenim sjajnim očima zaurla na njih. (JG)

(393) Om hon inte kom runt ett hinder så körde hon över det, gav aldrig upp. Ako nije uspjela zaobići zapreku, pregazila bi je, nikada nije odustajala. (LM)

(394) Nu gav farsan hostande upp som om han höll på att kvävas.

Sad je moj stari odustao kašljući kao da se guši. (MN)

(395) Stirrade upp i en sextio år gammal sängbotten, brunbeige remtyg höll upp dammiga stålfjädrar. Zurila je gore u šezdeset godina staro dno kreveta, smeđe remenaste trake držale su prašnjave čelične opruge. (LM)

(396) Han höll upp en plastpåse med en massa skräp.

Podigao je plastičnu vrećicu s gomilom smeća. (LM)

(397) Thomas stod vid diskbänken, höll på att hälla upp kaffe. Thomas je stajao pokraj sudopera, točio kavu. (LM)

(398) Mannen vände sig hastigt om, gick till kylskåpet, tog fram en flaska Slivovits

och hällde upp en skvätt i ett glas.

222

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

Muškarac se brzo okrenuo, otišao do hladnjaka, izvadio bocu šljivovice i natočio malo u čašu. (LM)

(399) Publiken kastar upp rosor på scenen. Publika baca ruže na pozornicu. (JG)

(400) Sedan kastar han upp gruset i luften och vänder händerna.

Zatim baci kamenčiće u zrak i okrene ruke. (JG)

Za odabir vida presudan je kontekst, pa se imperfektivni vid pojavljuje kad je radnja

habitualna (389, 393), durativna (395), kad je u tijeku i(li) izražena prezentom (397, 399),

a perfektivan kad je radnja kratkotrajna, čak i ako je iterativna (390), trenutačna (392), kad

je naglašen njezin završetak (394, 396), kad je riječ o nizu uzastopnih radnji (404) ili

jednokratnoj radnji (400).

Perfektivnim su vidom uglavnom prevedeni prijelazni dvočlani glagoli s određenim

objektima, ali ni neodređeni objekti nisu rijetki:

(401) Annika böjde sig fram, rev åt sig bagen, fick upp block och penna. Annika se nagnula, uzela torbu, izvadila blok i kemijsku olovku. (MN)

(402) Sen skulle de gemensamt göra upp en plan för hur deras samarbete kunde

fortsätta. Potom će zajedno načiniti plan o tome kako bi mogle zajedno nastaviti rad koji su započele. (MF)

(403) Niila knäppte upp ett par skjortknappar och gömde skivan under kläderna, mot huden. Niila je otkopčao nekoliko gumba na košulji i sakrio ploču ispod odjeće, uz kožu. (MN)

Katkada su perfektivnim vidom prevedeni primjeri koji su vrlo slični Verkuylovim

prototipnim primjerima u kojima se neodređeni objekti, koji se sastoje od gradivnih

imenica, prevode imperfektivnim vidom. Primjeri iz građe pokazuju da to ne mora biti

tako:

(404) Annika nickade och hällde upp te i sin egen kopp. Annika je kimnula i natočila čaj u svoju šalicu. (LM)

(405) Hon satte sig bredvid honom, hällde upp kaffe åt sig och vin åt honom, suckade. Sjela je kraj njega, natočila sebi kavu, a njemu vino, uzdahnula. (LM)

223

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

Tablica 49. Dvorječni dvočlani glagoli s

česticom upp prema hrvatskome glagolskome vidu

Tablica 50. Jednorječni dvočlani glagoli s česticom upp prema hrvatskome glagolskome vidu

(892) impf pf drugo (170) impf pf drugo DG 0.16* 0.82* 0.02 DG 0.28 0.64 0.08 O 0.09 0.89 0.02 O 0.31 0.60 0.08

odr. 0.69 0.78 0.88 odr. 0.94* 0.77 0.60 neodr. 0.31 0.22 0.12 neodr. 0.06 0.23 0.40



Tablica 51. Dvočlani glagoli s česticom upp prema hrvatskome glagolskome vidu

(1062) impf pf drugo

DG 0.18** 0.79* 0.03 O 0.12 0.85 0.03

odr. 0.77* 0.78 0.77 neodr. 0.23 0.22 0.23


Čestica upp često se povezuje sa slavenskim prefiksima, a posebno se obično

naglašava povezanost s praznim prefiksima, što se onda rabi kao dokaz da je riječ o

aspektnoj ulozi čestica. Praznim se prefiksima u hrvatskome obično smatraju prefiksi na- i

po-. U popisu glagola koji pokazuje odnos čestice upp u prefiksa na- i po- navedeni su i

neki glagoli s istim prefiksima u kojima prefiks, prema pravilu o mogućnosti sekundarne

imperfektivizacije, nije prazan. Oni su označeni zvjezdicom (*). Dvovidan je glagol

označen s dvije zvjezdice (**). Premda je većina hrvatskih glagola svršena, u popisu ih je

nekoliko nesvršenih, a svi su nastali sekundarnom imperfektivizacijom:

UPP : NA-beställa upp naručiti*57

blåsa upp napuhavati* bryta upp napustiti* dra upp navući* gå upp narasti göra upp načiniti göra upp napraviti hacka upp narezati hälla upp naliti* hälla upp natočiti* klippa upp napraviti räkna upp nabrojiti skriva upp napisati*


224

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

slå upp napraviti slå upp napuniti* slå upp nazvati söka sig upp napipati* trä upp nanizati** torna upp sig nagomilati se*

UPP : PO-

böja upp podići* se upp podići*, podignuti dra upp podići*, podignuti se upp pògledati* dra upp podvući* sila upp poći* dra upp povući* sköta upp povući* dricka upp popiti slita upp potrgati duka upp postaviti* slita upp povući* dyka upp pojaviti se* slå upp postaviti* dyka upp pojaviti se/pojavljivati se* smyga upp povući se* fara upp podići se* snappa upp pokupiti flyga upp poletjeti* snegla upp pògledati* fälla upp podići* springa upp popeti se glida upp pojaviti se* stiga upp podići se* gå upp popeti se stiga upp pojaviti se* göra upp podignuti ställa upp pomoći* hissa upp povući* ställa upp popisati* hålla upp podići* ställa sig upp popeti se hålla upp podignuti sätta upp postaviti/postavljati* hålla upp pokazati* sätta sig upp podići se* i sjesti häva (sig) upp podignuti (se) söka upp posjetiti* klättra upp popeti se söka upp potražiti*58 komma upp sig podići se* ta upp podići* komma upp popeti se ta upp postaviti* kravla sig upp podići* ta sig upp popeti se liva upp popraviti* titta upp podići* lyfta upp podići*, podignuti/podizati titta upp pògledati* palla upp postaviti* torna upp sig pojaviti se* plocka upp podići* virvla upp podizati* pressa sig upp podignuti visa upp pokazati/pokazivati* rada upp sig postrojiti se vrida upp pojačati* resa sig upp podići se* äta upp pojesti rigga upp postaviti*

Osim s prefiksima na- i po-, upp se često prevodi hrvatskim glagolima

prefigiranima s iz- , od-, u-, uz- i za-:

UPP : IZ- UPP : OD-blossa upp izbiti bära upp odnijeti brinna upp izgorjeti bära upp odvesti brösta upp sig isprsiti se bläddra upp otvoriti bygga upp izgraditi bryta upp otići

58 Glagol potražiti može se sekundarno imperfektivizirati (potraživati), ali tada ima sasvim drugačije značenje od značenja perfektivnoga glagola.

225

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

dra upp iščupati bryta upp otkinuti dra upp izvaditi bryta upp otputiti se dra upp izvući bryta upp otputovati dyka upp izroniti/izranjati bryta upp otvarati få upp iskašljati dra upp otvoriti få upp izvaditi dyka upp odjeknuti fiska upp izvaditi få upp otpetljati föda upp izroditi få upp otvoriti fylla upp ispuniti flyga upp odskočiti gå upp ispariti gå upp otići gå upp/ned izlaziti gå upp otvoriti se ge upp izdahnuti gänga upp sig odšarafiti hala upp izvaditi ge upp odreći se hälla upp istresti ge upp odustati/odustajatihäva upp ispuštati glida upp otvoriti se kämpa sig upp izboriti se hålla upp otvoriti klänga sig upp izvući se hänga upp odustati klättra upp ispentrati knalla upp odtabanati gore kliva upp izaći knäppa upp otkopčati komma upp izaći knäppa upp otvoriti komma upp med iznaći knyta upp odvezati kravla sig upp iskobeljati se köra upp odvesti lägga upp izvaditi låsa upp otključati öva upp izvježbati lösas upp otopiti se peta upp izvući riva upp otvoriti piska upp išibati rycka upp odvući plocka upp izvaditi rycka upp otvoriti rada upp sig izredati se skjuta upp otvoriti riva upp izvući se skruvas upp otvoriti ryckas upp istrgnuti, slå upp otvarati se sätta upp iznijeti slå upp otvoriti sega sig upp izvući se slängas upp otvoriti se skrapa upp izgrebati slås upp otvoriti se slita upp izvaditi slita upp otvoriti spöa upp išibati smyga upp odlaziti potajice ställa sig upp ispraviti se snöra upp odvezati ställa sig upp izaći spärra upp otvoriti stappla upp izvući se posrćući spelas upp odigravati se sträcka upp ispružiti ta upp oduzeti styra upp izvesti tassa upp otapkati ta upp izvaditi växa upp odrasti/odrastati torna upp sig ispraviti se växa upp odrasti växa upp izrasti vinkla upp okrenuti vrida upp iskrenuti vräka upp otvoriti vridas upp izvući vrida upp okrenuti åka upp otići

UPP : U- UPP : UZ-bryta upp ulaziti backa upp uzmicati dra upp uključiti dra sig upp uspinjati se dyka upp ukazati se gå upp uspeti se dyka upp ući hetsa upp sig uspaliti se få upp uhvatiti hävda sig upp uspeti se

226

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

få upp ubrzati krypa upp uspentrati se fånga upp uhvatiti kämpa sig upp uspraviti se fara upp ustati plocka upp uzeti gå upp ući resa sig upp uspraviti se gå upp ustati snurra upp uzdići se kliva upp ustati stiga upp uzdignuti se/uzdizati se komma upp ući ställa sig upp uspraviti se koppla upp sig uključiti se störta upp uzlijetati resa sig upp ustati sätta sig upp uspraviti se slå upp uključiti torna upp sig uspraviti se stå upp ustati torna upp sig uzdizati se stiga upp ustati/ustajati trilla upp uspentrati se ställa upp učiniti ställa upp uskočiti ställa sig upp uključiti se ställa sig upp ustati söka upp uvući se ta upp uzeti ta sig upp ustati/ustajati trampa upp ugaziti värma upp ugrijati växa upp uvećavati se UPP : ZA-blåsa upp zapuhati reta upp sig započeti bubbla upp zakipjeti skina upp zasjati dra upp zagrijati skjuta upp zajecati få upp zagrijati skrämma upp zastrašivati få upp zanjihati se skriva upp zapisati/zapisivati göra upp zaključiti (posao) spika upp zakucati göra upp zapaliti stanna upp zastati hålla upp zaklanjati se stirra upp zabuljiti se kavla upp zavrnuti/zavrtati supa upp zapiti koka upp zagrijati ta upp zauzimati (se) komma upp završiti tejpa upp zalijepiti köra upp zagurati tina upp zagrijavati se lysa upp zablistati värma upp (sig) zagrijavati (se)

Zajedničko je ovim prefiksima i čestici upp što ponajprije izražavaju rezultat ili

radnju koja vodi prema rezultatu (sekundarnom imperfektivizacijom dobiveni glagol). Kad

su dvočlani glagoli prevedeni glagolima prefigiranima sa za-, naglašena je i njihova

mogućnost da izražavaju početak radnje (npr. zabuljiti se) ili trenutačnost (zajecati).

227

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

6.47. GLAGOLSKA ČESTICA UR

Ur označava smjer (‚prema van’), pa ovisno o glagolu uz koji stoji, može pridonosi

značenju da se što udaljava ili prazni (kliva ur – ‚izaći’; vrida ur – ‚iscijediti’ npr. vodu iz

krpe). U građi su zabilježene pedeset i četiri dvorječne pojavnice dvočlanih glagola s ur.

Većina je dvočlanih glagola prevedena perfektivnim vidom, a imperfektivni je uporabljen

za izricanje durativne i/ili sadašnje radnje, paralelnosti radnji, habitualnost i sl.:

(406) En rännil av slem och blod rinner ur ena mungipan. Potočić sline i krvi teče joj iz ugla usana. (JG)

(407) Jag hällde ur dunken medan Niila langade fram muggarna. Ja sam nalijevao iz kante dok je Niila dodavao lončiće. (MN)

(408) Det han mindes bast från sin barndom var hur han satt i faderns famn medan denne spelade Liikavaaralåtar och sjöng med frejdig stämma i berusningens euforiska stadium, hur han torkade saliv ur mustaschen som han brukade ansa med nagelsaxen, och sedan bjöd sonen på pix. Iz djetinjstva se najbolje sjećao kako je sjedio u očevu krilu dok je ovaj svirao pjesme iz Liikavaare i pjevao prkosnim glasom u euforičnom stanju pijanstva, kako je brisao slinu s brkova koje je obično štucao škarama za nokte, i onda nudio sina mentolnim bombonima. (MN)

Perfektivnim su vidom prevedeni dvočlani glagoli u kontekstima kada se naglašava

završenost radnje i/ili rezultat (409), radnje u slijedu (410), kratke završene radnje (411):

(409) - Drick ur din choklad, så ska vi se om vi kan leta reda på någon present efteråt. - Popij čokoladu, a onda ćemo pogledati možemo li ti pronaći kakav poklon. (AL)

(410) Långsamt gick han fram till sängen, lyfte undan överkastet, gled ur sina

kläder. Polako je prišao krevetu, podigao pokrivač, skinuo odjeću. (LM)

(411) Raskt loggade hon ur, tog telefonen och slog direktnumret till

kronoinspektören från gårdagen. Brzo se isključila, uzela telefon i nazvala direktni broj ovrhovoditelja od jučer. (LM)

Da sama čestica ne utječe na izbor vida, nego da je vid uvjetovan širim kontekstom,

svjedoče primjeri u kojima se isti glagol pojavljuje preveden različitim vidovima:

(412) Men kan en karl sy på en symaskin? Vispa grädde med en elvisp? Mjölka korna med mjölkmaskin? Plocka ur diskmaskinen? Kan en riktig karl dammsuga sin bil med äran i behåll? Där har ni frågor att fundera över.

228

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

Ali može li muškarac šivati na šivaćem stroju? Tući vrhnje mikserom? Musti krave muzilicom? Vaditi suđe iz stroja za pranje suđa? Može li pravi muškarac usisavati prašinu u svom automobilu i zadržati dostojanstvo? Evo vam pitanja za razmišljanje. (MN)

(413) Han plockar ur porslinet fast det ännu är så varmt att han bränner sig på det.

Izvadi porculan iako je još tako vruć da se opeče. (JG)

Manji je broj dvočlanih glagola (17) s ur prijelazan, svi su osim jednoga prevedeni

perfektivnim vidom i svi imaju određene objekte (v. pr. 409, 410).

Tablica 52. Dvočlani glagoli s česticom ur prema hrvatskome glagolskome vidu

(54) impf pf drugo DG 0.15 0.81 0.04 O 0.06 0.94 0

odr. 1.00 1.00 0 neodr. 0 0 0

Čak je dvadeset i šest pojavnica (48%) ovih glagola prevedeno hrvatskim glagolom

prefigiranim s iz-:

blåsa ur ispuhati dra (sig) ur izvući (se) dricka ur iskapiti dricka ur ispiti få ur sig izbaciti flyga ur istrgnuti halka ur ispasti kliva ur izaći kliva ur izmiliti ladda ur isprazniti se logga ur isključiti plocka ur izvaditi plugga ur isključiti rusa ur izjuriti slinka ur sig izletjeti spotta ur sig ispuhati stiga ur izaći, izlaziti strömma ur izlaziti vrida ur iscijediti

229

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

6.48. GLAGOLSKA ČESTICA UT

Čestica ut jedna je od najplodnijih čestica. Može stajati uz velik broj glagola

(statičnih, dinamičnih, pomoćnih), od kojih su mnogi vrlo česti pa je i broj pojavnica

dvočlanih glagola s ovom česticom iz tih razloga vrlo velik (911). Dvočlani se glagoli s

ovom česticom mogu pojaviti i u jednorječnome i u dvorječnome obliku, ali su, barem

sudeći prema građi, dvorječni oblici češći. Ut je jedna od čestica (uz upp) koje se najčešće

dovode u vezu sa slavenskim prefiksima (usp. Lindvall 1999, 2000; Strzelecka 1988 itd.).

Uz statične glagole, kao što je pomoćni glagol vara (‚biti’), katkada se pojavljuje kao ute.

Zbog svih navedenih značajki obje čestice i dvočlanih glagola čiji je sastavni dio, opis je

ove skupine dvočlanih glagola zahtjevniji i traži više prostora.

Ut se pojavljuje u dva osnovna značenja: označava smjer (gå ut – ‚izlaziti’) ili

potpuni završetak radnje (klara ut – ‚razjasniti’). Pojavljuje se i u nizu leksikaliziranih

konstrukcija, među kojima je najčešća se ut (‚izgledati’; ‚činiti se’; ‚djelovati’). U tom se

značenju ovaj dvočlani glagol u građi pojavio 107 puta i isključivo je prevođen

imperfektivnim vidom. Dvije od tri inačice u hrvatskim prijevodima čine glagoli koji se

mogu pojaviti samo u tom obliku (imperfektiva tantum: izgledati, djelovati), dok glagol

činiti se ima svoj perfektivni par (učiniti se). Glagol se ut statičan je glagol, kao i mogući

hrvatski prijevodi izgledati i činiti se, pa su to dodatni argumenti za uporabu

imperfektivnoga vida.

Ukupno je zabilježeno 127 jednorječnih i 784 dvorječnih dvočlanih glagola s

česticom ut. Prema broju dvočlanih glagola koji su prevedeni imperfektivnim, odnosno

perfektivnim vidom između ove dvije skupine nema značajnih razlika (Tablice 53 i 54).

Podjednak je broj jednorječnih i dvorječnih dvočlanih glagola preveden imperfektivnim

(oko 30%), ali su jedni i drugu češće prevedeni perfektivnim oblicima hrvatskih glagola

(oko 65%). Izuzmu li se od ukupnoga broja imperfektivnim vidom prevedenih dvočlanih

glagola inačice prijevoda leksikaliziranoga glagola se ut, broj je imperfektivnim vidom

prevedenih glagola malen. No, u tom slučaju jednorječni se i dvorječni oblici počinju

razlikovati, jer glagol utse (imenovati, odabrati) nije podjednako čest kao se ut, pa je broj

jednorječnih glagola prevedenih imperfektivnim vidom veći od dvorječnih (29:20%), a

broj dvorječnih glagola prevedenih perfektivnim vidom, sukladno tome, veći nego broj

jednorječnih glagola (75:60%).

Izuzme li se glagol se ut u značenju ‚izgledati’, ‚djelovati’, ‚činiti se’, bez obzira na

oblik dvočlanoga glagola može se zaključiti da se imperfektivnim vidom dvočlani glagoli s

230

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

ut prevode u istim kontekstima kao i većina do sada opisanih dvočlanih glagola.

Imperfektivni je vid u prijevodu odabran za izricanje:

b) prave sadašnjosti:

(414) Stefan spottar ut orden som loskor. Stefan pljuje riječi poput hračaka. (JG)

(415) Jag vet exakt hur lite chefredaktören kan och vet och jag hänger ut honom till allmänt åtlöje. Točno znam koliko malo glavni urednik zna i može, a izvrgavam ga sveopćem izrugivanju. (LM)

(416) - Jag utgår från att ni har mer att komma med än vad som står i tryck, sa han. "Pretpostavljam da imate još toga, osim onog što je objavljeno", rekao je. (LM)

c) durativne radnje:

(417) - Hälsa den räven att i dag och i morgon driver jag ut demoner och gör de sjuka friska, och på tredje dagen är jag vid målet. - Reci tom liscu da ću danas i sutra istjerivati demone i iscjeljivati bolesne, a da trećega dana dolazim na cilj. (MF)

(418) Såg tomt ut i luften en stund. Och påstod sedan med säkerhet att baksmällan minskat. Neko vrijeme je prazno gledao u zrak, a onda je pouzdano ustvrdio da mu mamurluk prolazi. (MN)

(419) Han stirrade ut genom fönstret, ut mot havet. Zurio je kroz prozor prema moru. (LM)

(420) Hans nya verksamhet skulle inte utövas på platser där det någonsin fallit snö. Njegova nova djelatnost odvijat će se na mjestima na kojima nikada nije padao snijeg. (LM)

d) istovremenosti dviju radnji od kojih je barem jedna durativna:

(421) Hans rop, "Maria, Maria", nådde henne på morgonen när hon rullade sig ut ur båten. Njegovo dozivanje, "Marija, Marija", doprlo je do nje ujutro dok se izvlačila iz čamca. (MF)

(422) Det skrapade och rasslade när Tore Brand fick ut luren genom glasluckan. Pucketalo je i šuškalo dok je Tore Brand dodavao slušalicu kroz otvor u staklu. (LM)

231

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

e) habitualnosti:

(423) Modern andades sina gråa hinnor över barnen, de slet dem av sig och sträckte ut tungorna mot livet. Majka je izdisala sive opne po djeci, ali oni su ih trgali sa sebe i plazili jezik životu. (MN)

(424) Jag brukar alltid ge ut det här numret på nätterna.

"Po noći uvijek dajem ovaj broj. (LM)

(425) Vid middagsmålet runt det stora bordet i köket utbytte kvinnorna åsikter om nattens gäster och upplevelser, klagade, skrattade, grät. U vrijeme objeda, za velikom stolom u kuhinji, žene bi razmjenjivale stavove o noćnim gostima i doživljajima, žalile bi se, smijale, plakale. (MF)

f) iterativnosti:

(426) När det är vackert väder, går farfar ut och promenerar. Kad je lijepo vrijeme, Dida izlazi iz kuće u šetnju. (AL)

(427) Kanske har jag i alla dessa år skickat ut mina brev i intet.

Možda sam sve ove godine slao pisma u ništavilu. (JG)

(428) Pustade ut, svettig under armarna. Dahtala je, oznojila se pod pazusima. (LM)

g) opće činjenice:

(429) Linden sträcker ut grenarna ända fram till Lasses och Bosses fönster och till Olles fönster också. Njene grane dosižu do Lasseovog i Bosseovog prozora, a isto tako i do Olleovog prozora. (AL)

(430) Och veckorna tänjs ut till månader.

I tjedni se izdužuju u mjesece. (MN)

(431) - RDB utfärdar alla typer av pass, skandinaviska, franska, amerikanska. "SDB izdaje sve vrste putovnica: skandinavske, francuske, američke. (LM)

Što se tiče slaganja vida s objektima, jednorječni i dvorječni glagoli s ut značajno se

razlikuju (Tablice 53 i 54). Znatno veći broj perfektivnim vidom prevedenih jednorječnih

prijelaznih dvočlanih glagola veže uz sebe neodređene objekte (53%) nego što je to slučaj s

dvorječnim dvočlanim glagolima (13%).

Kad se perfektivnim vidom prevode kombinacije dvočlanih glagola i neodređenih

objekata, obično je riječ o slijedu dvije ili više radnji:

232

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

(432) Hur kunde skrovligt grus bli slätt som ett lakan? Jag slängde ut en gaffel från

kökslådan, och sedan min plastspade, som även de försvann spårlöst. Kako može hrapavi šljunak biti gladak kao plahta? Bacio sam van jednu vilicu iz kuhinjskog ormara, i onda svoju plastičnu lopaticu, koji su također netragom nestali. (MN)

Isto se događa kad je u prijevodu uporabljen historijski prezent:

(433) Tillsynsläraren håller tal till Sommaren och delar ut stipendier. Ravnatelj održi govor o ljetu i podijeli stipendije. (JG)

Katkada se perfektivnim vidom prevode i prijelazni dvočlani glagoli s neodređenim

objektima:

(434) Men för att det skulle gå lättare, gick Britta och Anna och jag och la ut pilar av träpinnar på marken. Kako bismo im ipak malo pomogle, Britta i Anna i ja smo po zemlji složile strelice od štapića i grančica. (AL)

Kod jednorječnih se inačica glagola primjećuje da se uvijek isti glagoli pojavljuju

samo s određenim, odnosno samo s neodređenim objektom. Uvijek s neodređenim

objektom stoje glagoli utarbeta, utbyta, utse, utspisa, utstöta, a s određenim utnyttja, i

uttrycka. S oba se objekta pojavljuju glagoli utföra, utgöra, uträtta, uttala, utveckla59:

(435) Gubben kunde alltså ännu bära bössan och tålde regn och kyla och utförde sin plikt, men fan om han blev åderförkalkad! Då var det bättre att nöta sofflocket med sina brakare. Starac dakle još može nositi pušku i izdržati na kiši i hladnoći i obavljati svoje dužnosti, ali prokletstvo, ako posenili! Onda je bolje da izbuši sofu svojim gromovitim prdežima. (MN)

(436) De talade lugnt med varandra, utförde effektiva rörelser.

Razgovarali su međusobno mirno, izvodili učinkovite pokrete. (LM)

Tablica 53. Dvorječni dvočlani glagoli s česticom ut prema hrvatskome glagolskome vidu

Tablica 54. Jednorječni dvočlani glagoli s česticom ut prema hrvatskome glagolskome vidu

(784) impf pf drugo (127) impf pf drugo

DG 0.31 0.65 0.05 DG 0.29 0.61 0.10 O 0.19 0.79 0.01 O 0.34 0.59 0.07

odr. 0.83 0.87 0.67 odr. 0.43 0.47 0.50 neodr. 0.18 0.13 0.33 neodr. 0.67 0.53 0.50

59 Ipak, s obzirom na mali broj pojavnica svakoga glagola, ove rezultate treba promatrati s oprezom. Oni mogu poslužiti tek kao naznaka određenih jezičnih pojava koje treba podrobnije istražiti.

233

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

Tablica 55. Dvočlani glagoli s česticom ut prema hrvatskome glagolskome vidu

(911) impf pf drugo

DG 0.31 0.64 0.05 O 0.23 0.75 0.03

odr. 0.69 0.80 0.57 neodr. 0.31 0.20 0.43

Glagolska čestica ut pokazuje izražene sličnosti s hrvatskim prefiksom iz-. Da se

dvočlani glagoli s ut prevode hrvatskim glagolima prefigiranima s iz- zabilježeno je samo

kod dvorječnih dvočlanih glagola, od kojih je većina perfektivnoga vida, rijetki su

imperfektivnoga, a neznatan ih se broj pojavljuje u oba vida.

UT : IZ- andas ut izdahnuti60 rulla sig ut izvlačiti se bära ut iznijeti rulla ut iskotrljati se betala ut isplatiti rusa ut izjuriti blåsa ut ispuhati såga ut ispiliti bryta ut izbiti/ izbijati sätta ut izbaciti dika ut isušiti se ut izgledati dö ut izumrijeti se ut iznenaditi se dra ut iščupati skälla ut izderati se dra ut izvaditi skilja ut izdvojiti dra ut izvući skilja ut sig izdvojiti driva ut istjerati/ istjerivati skotta ut izlopatati få ut izdavati skynda ut izjuriti få ut izvući slå ut ispružiti flåsa ut ispuhivati slänga ut izbaciti fösa ut izgurati släppa ut izvući fylla ut ispunjavati släppa ut ispustiti gå ut isteći släta ut izgladiti gå ut izaći/ izlaziti släta ut izravnati ge ut izdati slinka ut iskrasti se glida ut izaći slinka ut išuljati se gnaga ut izglodati slippa ut izići hälla ut istresti smyga sig ut izvući se hålla ut izdržati smyga sig ut išuljati se hälla ut izlijevati smyga ut iskrasti se hälla ut izvaditi smyga ut išuljati se hänga ut izvrgavati snyta ut ispuhivati härda ut izdržati spotta ut izbaciti hosta ut iskašljati spotta ut ispljunuti kasta ut istjerati springa ut istrčati/ istrčavati kasta ut izbaciti springa ut izjuriti kasta ut izroniti stå ut izdržati

60 Glagol potražiti može se sekundarno imperfektivizirati (potraživati), ali tada ima sasvim drugačije značenje od značenja perfektivnoga glagola.

234

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

kila ut iskrasti se stappla ut isteturati klippa ut izrezivati sticka ut ispružiti kliva ut izaći sticka ut izvući klösa ut izgrepsti sticka ut isplaziti komma ut istrčati sticka ut isticati se komma ut izaći/ izlaziti stiga ut izaći/ izlaziti köra ut izaći stöta ut izopćiti köra ut izbaciti stöta ut izbaciti krångla sig ut iskobeljati se sträcka ut (sig) ispružiti (se) kratta ut izgrebati sudda ut izbrisati läcka ut iscuriti sugas ut iscijediti se lägga ut isploviti sugas ut isisati lalla ut izaći ta sig ut izaći leta sig ut izlaziti ta ut iznijeti lösas ut ispratiti ta ut izvaditi operera ut izrezati ta ut izvući peta ut iščeprkati tåga ut izići peta ut izvaditi tänjas ut izduživati se pilla ut izvaditi tassa ut iskrasti pilla ut izvući tömma ut istresti plana ut izjednačavati se träda ut izići plana ut izravnati tränga ut izlaziti pressa ut iscijediti tränga ut ispasti räcka ut isplaziti trilla ut ispasti räkna ut izračunati trycka ut istisnuti rasa ut ispasti tumla ut isteturati räta ut ispraviti (se) våga sig ut izaći rinna ut iscuriti välja ut izabrati riva ut istrgnuti vräka ut izvrnuti i isprazniti riva ut izvaditi åka ut izaći

Osim s prefiksom iz-, čestica ut razmjerno se često prevodi glagolima prefigiranim s

po- i od-. Ut preveden prefiksom po- označava udaljavanje (npr. rusa ut – odjuriti,),

početak radnje (npr. bryta ut – poteći, springa ut – potrčati), rezultat radnje (dela ut –

podijeliti, hälla ut – popiti,), ili ‚malo’ radnje (se ut – pògledati, släta ut – poravnati, ta ut

– poveseliti se). Čestica i prefiks podudaraju se i u onim slučajevima kad značenje glagola

nije zbroj značenja njegovih dijelova (gå ut – pokazati, låna ut – posuditi).

Gotovo isto može se zaključiti za odnos čestice ut i prefiksa od-. Označavaju

rezultat (rulla ut – odmotati) i/ili udaljavanje (ragla ut – oteturati, rusa ut – odjuriti, skiljas

ut – odvojiti). Podudaraju se i u nekim leksikaliziranim kombinacijama (ta ut – odrediti).

I u jednoj i u drugo skupini prevladavaju perfektivni oblici glagola:

UT : PO- UT : OD- bära ut ponijeti rusa ut odjuriti bryta ut poteći gå ut odlaziti bryta ut postati fara ut odletjeti dela ut podijeliti söka sig ut odlutati

235

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

ebba ut popustiti rulla ut odmotati gå ut povesti bäras ut odnijeti gå ut pokazati ta ut odrediti ge sig ut poći ragla ut odteturati hälla ut popiti stappla ut odteturati komma ut pojaviti se brumma ut odtutnjati lägga ut položiti rulla ut odvesti låna ut posuditi skiljas ut odvojiti peka ut pokazivati släpa ut odvući sända ut poslati klinga ut odzvanjati se ut pogledati gå ut otići skämma ut posramiti rulla ut otkotrljati se skicka ut poslati lämna ut otkriti skynda sig ut požuriti pusta ut otpuhnuti släta ut poravnati springa ut potrčati ställa ut poleći ta ut poveseliti se titta ut pogledati

Osim s navedenim razmjerno se često dvočlani glagoli s ut prevode hrvatskim

glagolima prefigiranim sa za-, a samo kad je riječ o jednorječnim dvočlanim glagolima, i s

uz-. Prevedeni su glagolom prefigiranim sa za- dvočlani glagoli kojima se izražava

trenutačna radnja (ringa ut – zazvoniti, utstöta – zacviliti) ili kraj radnje (npr. dö ut –

zamrijeti, rinna ut – završiti), a s uz- također neki trenutačni (npr. utropa – uzviknuti) ili

rezultativni glagoli (utmana – usprotiviti se):

UT : ZA- UT : UZ- dö ut zamrijeti utbrista (ut) uskliknuti dra ut zamrijeti utbrista (ut) uzviknuti gå ut završiti utmana (ut) usprotiviti se ringa ut zazvoniti utropa uzviknuti rinna ut završiti skriva ut zapisati spotta ut zaurlati utbrista (ut) zakliktati utdela (ut) zaskočiti utplåna (ut) zatrti utstöta (ut) zacviliti

6.49. GLAGOLSKA ČESTICA ÅT

Åt može označavati da je nešto pričvršćeno (dra åt – ‚stegnuti’) ili da je što vrlo

blizu čemu (sitta åt – ‚stezati’). Može značiti i da se što čini ili ne čini zajedno (följas åt –

‚ići zajedno’; skiljas åt – ‚rastaviti se’). Pojavljuje se u značenju ‚kazniti’ (klämma åt) i

‚istrošiti’, ‚umrijeti’ (gå åt – ‚potrošiti’).

236

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

U građi su zabilježene četrdeset i dvije pojavnice dvočlanih glagola s åt, a samo je

jedna bila jednorječna. Većinom su ovi glagoli prevedeni perfektivnim vidom. Rijetki

primjeri kada se isti glagol pojavljuje u oba vida ponovo svjedoče o tome da sama čestica

nema (presudnoga) utjecaja na odabir vida:

(437) Vad gör jag åt det då? "I što da onda radim?" (LM)

(438) Trist läge, hemsk historia, inget hon kunde göra något åt. Tužna situacija, grozna priča, ništa nije mogla učiniti. (LM)

Imperfektivni je vid uporabljen za izricanje radnje u prezentu (pr. 437), ali i općih

činjenica (439) te za glagole koji se u hrvatskome prevode glagolima koji su imperfektiva

tantum (440):

(439) Järnet suger åt sig värmen men förblir lika kallt. Željezo upija toplinu i ostaje hladno kao i prije. (MN)

(440) Svipp såg lika arg ut som vanligt och bar sig inte åt som någon fin hund alls.

A Svipi je izgledao ljut kao i obično i nije se uopće ponašao kao neki dobar pas. (AL)

Otprilike je polovica dvočlanih glagola s åt u građi prijelazna. Znatno je veći broj

određenih objekata, ali su uz njih (pr. 439) perfektivnim vidom prevođeni i prijelazni

glagoli s neodređenim objektima. Na primjer:

(441) Muodoslompolo skrattade våldsamt åt scenen tills han slet åt sig en tom mäskhink och spydde. Mudoslompolo se tako strahovito smijao tom prizoru da je morao privući praznu kantu od komovine i povratiti. (MN)

Tablica 56. Dvočlani glagoli s česticom åt prema hrvatskome glagolskome vidu

(42) impf pf drugo DG 0.29 0.69 0.02 O 0.20 0.79 0

odr. 0.80 0.74 0 neodr. 0.20 0.26 0

237

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

6.50. GLAGOLSKA ČESTICA ÖVER

Över je vrlo plodna čestica i pojavljuje se u različitim značenjima. Može se pojaviti

u dvočlanim konstrukcijama gdje pridaje značenje smjera (hoppa över – ‚preskočiti’), da

nešto nestaje ili završava (gå över – ‚proći’), da se nešto skriva (täcka över – ‚prekriti’).

Dvočlani glagoli s ovom česticom mogu značiti da se što provjerava (se över – ‚provjeriti’)

ili da tko što preuzima (ta över – ‚preuzeti’). Također se možu pojaviti u značenju da nešto

traje dulje nego što je uobičajeno (arbeta över – ‚raditi prekovremeno’) ili da je što

prepuno (svämma över – ‚preplaviti’).

U građi su zabilježene 152 dvorječne i 79 jednorječnih pojavnica dvočlanih glagola

s česticom över. U Tablicama 57, 58 i 59 prikazani su podaci za dvorječne, jednorječne

oblike te skupni podaci. Osnovna je razlika među dvjema skupinama da se jednorječni

oblici češće prevode imperfektivnim vidom od dvorječnih. Međutim, opće su značajke i

jednorječnih i dvorječnih oblika prema ostalim dvočlanim glagolima i česticama iste. Jedna

je od njih da se isti glagoli, ovisno o kontekstu, u prijevodima mogu pojaviti u oba vida:

(442) Nu går vi över till vintertid, och då finns ju inget kvar att hoppas på. Sada prelazimo na zimsko vrijeme, a onda se više nema ničemu nadati. (JG)

(443) Nöjd gick Juha över till nästa bokstav som var ett O.

Zadovoljan, Juha je prešao na sljedeće slovo koje je bilo O. (JG)

(444) Ingen la märke till de två kvinnorna som klättrade över raserade butiker med den rymliga korgen mellan sig. Nitko nije primijetio dvije žene koje su se penjale preko razorenih trgovina noseći između sebe veliku košaru. (MF)

(445) Nere vid strandkanten klättrade han över och fann ett gömställe mellan några

stickiga buskar. Dolje, na rubu obale, popeo se preko njega i našao skrovište u bodljikavom grmlju. (MF)

(446) Ryssarna tar över. Friden varade inte länge. Rusi preuzimaju. Mir nije dugo potrajao. (LM)

(447) - Det är ryssarna som tagit över, säger en poliskälla till Kvällspressen.

"Sada su Rusi preuzeli", kaže policijski izvor za Večernje novine. (LM)

(448) - Irisen överlever med knapp nöd. - Irisi preživljavaju uz neznatnu muku. (MF)

238

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

(449) De skulle överleva hettan även denna sommar. Och blomma på nytt efter

vinterregnen. Preživjet će vrućinu čak i ovoga ljeta, i ponovno cvasti nakon zimskih kiša. (MF)

Iz navedenih se primjera vidi da se i glagoli s över prevode imperfektivnim vidom

kad je riječ o stvarnoj sadašnjosti (442, 446), durativnoj radnji (444) ili općoj činjenici

(448), a u građi su i primjeri u kojima se imperfektivnim vidom prevode rečenice kojima je

izražena habitualnost ili iterativnost.

Uvijek61 su perfektivnim vidom prevedeni glagoli falla över (preplaviti, preliti,

pasti, obasuti), hoppa över (preskočiti), rulla över (okrenuti, prevrnuti), räcka över

(pružiti), övergå (prijeći).

Tablica 57. Dvorječni dvočlani glagoli s česticom över prema hrvatskome glagolskome vidu

Tablica 58. Jednorječni dvočlani glagoli s česticom över prema hrvatskome glagolskome vidu

(152) impf pf drugo (79) impf pf drugo DG 0.11 0.78 0.12 DG 0.21 0.77 0.01 O 0.10 0.87 0.03 O 0.21 0.78 0

odr. 0.71 0.79 0 odr. 1.00 0.90 0 neodr. 0.29 0.21 1.00 neodr. 0 0.10 0

Tablica 59. Dvočlani glagoli s česticom över prema hrvatskome glagolskome vidu

(231) impf pf drugo DG 0.14 0.77 0.08 O 0.14 0.84 0.02

odr. 0.87 0.82 0 neodr. 0.13 0.18 1.00

Čestica över znači isto što i hrvatski prefiks pre-, a ta se veza vidi i u prijevodima glagola:

dra över prevući falla över prekriti falla över preplaviti fara över prijeći flytta över premjestiti se gå över prijeći/prelaziti gå över prelijevati se kasta över prebaciti kliva över prekoračiti

61 Samo glagoli s pet i više pojavnica.

239

Raščlamba građe _______________________________________________________________________________________

komma över preživjeti komma över prijeći (preko) köra över pregaziti lämma över predati rinna över preliti se rulla över prevrnuti se skölja över preliti sova över prespavati spola över premotavati svämma över preplaviti svepa över prijeći /prelaziti ta över preuzeti/preuzimati

U ovome su dijelu rada analizirani dvočlani glagoli s četrdeset i devet različitih

čestica. Promatrao se odnos dvočlanih glagola u švedskim izvornim tekstovima i

glagolskoga vida u hrvatskim prijevodima. Dvočlani su glagoli promatrani u minimalnom

kontekstu, tj. u rečenici. Osim što željelo utvrditi kakav je odnos između uporabe

dvočlanih glagola u švedskome i kako se s obzirom na glagolski vid dvočlani glagoli

ostvaruju u prijevodima, promatran je i odnos između uporabe određenih objekata (uz

prijelazne dvočlane glagole) u švedskome i glagolskoga vida u hrvatskim prijevodima. O

rezultatima se raspravlja u sljedećem poglavlju.

240

7. ODNOS DVOČLANIH ŠVEDSKIH GLAGOLA I

HRVATSKOGA VIDA

Ukupno je analizirano 7736 pojavnica dvočlanih glagola s 49 različitih čestica.

Najveći broj pojavnica u građi imala je čestica upp (14%), a slijede ut (12%), in (9%),

ner/ned (6%), fram, på, av i till (oko 5%). Zastupljenost je ostalih čestica u građi manja od

5%. Podaci za sve čestice, s obzirom na broj pojavnica, prikazani su u popisu koji slijedi.

Broj uz čestice označava broj pojavnica određene čestice:

upp 1062 ut 911 efter 92 in 654 undan 87 ner/ned 478 emot 71 fram 421 iväg 70 på 383 av 361 igenom 60 till 361 igång 60 om 267 förbi 57 tillbaka 246 bort 233 sönder 55 över 231 med 189 ihop 162 omkring 47 an 158 hem 137 inne 45 igen 104

runt 94 samman 40 ifrån 36

under 29 fast 60 ihjäl 28

ihåg 19 bakom 14

i 55 omkull 10

ur 54 ikapp 6 före 50

dit 45 emellan 1

åt 42

för 33 loss 32

hit 25

ifatt 6

isär 5 itu 4

S obzirom na različiti broj pojavnica, podaci dobiveni za sve skupine dvočlanih

glagola nisu jednako vjerodostojni, pa je stoga svaka skupina glagola zasebno analizirana u

prethodnome poglavlju. Međutim, kako je većina skupina dvočlanih glagola pokazala

slične težnje, mogu se iznijeti uopćeni zaključci. Teme, odnosno zaključci, o kojima se

ovdje raspravlja, brojne su i raznorodne pa se obrađuju u manjim cjelinama, a prema

pretpostavkama iznesenim u 6. poglavlju.

7.1. ULOGE GLAGOLSKIH ČESTICA

Četrdeset i devet proučavanih glagolskih čestica značajno se razlikuje. Neke su

čestice poput punoznačnih riječi i jasno daju naslutiti značenje dvočlane konstrukcije u

Odnos dvočlanih švedskih glagola i hrvatskoga vida u prijevodima _______________________________________________________________________________________

kojoj se pojavljuju. Na primjer, čestica igång u dvočlanim konstrukcijama uvijek znači da

se što pokreće, bilo da je u pitanju stroj (få igång motorn, ‚pokrenuti, upaliti motor’) ili

aktivnost (sätta igång att le, ‚početi se smijati’), ihjäl označava da se što radi ‚do smrti’,

doslovno ili u prenesenome značenju (slå ihjäl, ‚istući na smrt’, skratta ihjäl, ‚smijati se

do suza’), ifatt znači da se nešto sustiže, ikapp da je riječ o utrci, sönder, isär i itu da se

nešto rastavlja ili raspada na više ili dva dijela itd. Ove čestice, pridodane jednostavnome

glagolu, uvijek mu dodaju isto značenje. Iz perspektive hrvatskoga jezika, one su najčešće

lako razumljive i često se doživljavaju kao zasebne leksičke jedinice. Tek u slučajevima

kad su leksikalizirane u visokome stupnju i kada njihovo prvotno značenje ne pomaže za

razumijevanje značenja dvočlanoga glagola, one, kao i niz drugih čestica s istom ulogom,

predstavljaju poteškoću i zahtijevaju dodatnu pozornost (pr. ta itu, ‚riješiti problem’).

Slične su ovim česticama one čiju ulogu neki nazivaju priložnom. Značenje je

mnogih od njih u dvočlanim glagolima „prozirno”, jasno i prepoznatljivo. U prijevodima

se takve čestice katkad ostvaruju kao zasebne leksičke jedinice (npr. tamo za dit, kući za

hem itd.), ali češće kao prefiksi (npr. u-, iz-, s-, pod-). Kad se ostvaruju kao prefiksi, teško

ih je razlikovati od oblikom jednakih čestica, koje su također redom u homonimnome

odnosu s prijedlozima i prilozima, a koje utječu na značajnu promjenu značenja pa u

dvočlanim konstrukcijama nemaju doslovno, nego preneseno značenje. Još je teže

razlikovati one među njima koje dvočlani glagol leksikaliziraju u nižem stupnju (tako da

značenje dvočlanoga glagola bude dokučivo uz nešto mentalnoga napora) od onih koje ga

leksikaliziraju u visokome stupnju (tako da se pojedinačno značenje dijelova u potpunosti

gubi). U slučaju mnogih glagola razlike su između podskupina ovih čestica teško odredive.

Ista čestica, dakle, može imati barem tri razine značenja: doslovno (npr. komma ut, ‚izaći’,

‚izlaziti’ (iz nekoga prostora)), blago preneseno (npr. tänka ut, ‚smisliti’) ili leksikalizirano

u visokome stupnju (peka ut, ‚optužiti’; ‚okriviti’). Doslovno značenje naziva se katkada

priložnim, blago preneseno aspektnim, a preneseno leksičkim (npr. Lindvall 1999, 2000).

No, sudeći prema građi analiziranoj u ovome radu, takva je klasifikacija uloga

pojednostavljena, a dijelom i pogrešna. Ponajprije se to odnosi na poistovjećivanje stupnja

leksikaliziranosti i uloge čestica – dviju kategorija koje su međusobno vrlo različite i stoga

se trebaju promatrati odvojeno: leksičku ulogu nemaju samo čestice u

visokoleksikaliziranim dvočlanim konstrukcijama, nego sve čestice, kao što ni aspektnu,

ako se o njoj govori, nemaju samo čestice koje leksikaliziraju značenje dvočlane

konstrukcije u nižem stupnju.

242


Teško je prihvatiti tvrdnju da čestice u dvočlanim konstrukcijama mogu imati

(samo) jednu od tri različite uloge. Ne pomaže ni tvrdnja da tri različite uloge zapravo

predstavljaju tri različita stupnja (Lindvall 2000). Točnijim se čini da čestice imaju

najmanje jednu od tri uloge, a češće barem dvije. Pritom je važno naglasiti da je aspektna

uloga, kako se ovdje definira, općenito diskutabilna.

U definicijama se dvočlanih glagola često naglašava da su to spojevi glagola i

čestice koji su, između ostaloga, i semantički povezani tako da čine novu jezičnu jedinicu.

Bez obzira na stupanj prozirnosti značenja, to znači da svaka čestica u dvočlanome glagolu

ima leksičku ulogu, a ne samo one koje utječu na visok stupanj leksikaliziranosti dvočlane

konstrukcije.

Iz opisa čestica kakav je naveden gore, može se zaključiti da samo jedna skupina

čestica ima aspektnu ulogu. To su one čestice koje mijenjaju značenje osnovnoga glagola,

ali samo u tolikoj mjeri da je značenje dvočlanoga glagola još uvijek moguće dokučiti, a u

odnosu na jednostavan glagol, mijenja se samo perspektiva. Ta je uloga čestica

„somewhere in-between adverbial and lexical” (Lindvall 2000:155). Ona se obično

dokazuje minimalnim parovima rečenica ili u usporedbi sa slavenskim jezicima. Na

primjer, u (13 b.) čestica je naglašena, što znači da je riječ o dvočlanome glagolu. Ta se

rečenica tumači kao perfektivna, jer znači ‚ispiti sve što je u čaši’ (Lindvall 2000:156):

(13 a.) Drick ur glaset! drink out-of the-glass = ‚Have a sip1 from the glass’

(13 b.) Drick ′ur glaset! drink out-of the-glass = ‚Finish (the content of) the glass/Drink it up’

Međutim, čestica u toj rečenici ima aspektnostnu, ne aspektnu ulogu – ona nije

morfološko-gramatička, već leksičko-sintaktička jedinica: na leksičkoj razini ona mijenja

glagol iz durativnoga2 u rezultativni, a na sintaktičkoj priložnu oznaku u određeni objekt.

To znači da čestica utječe, s jedne strane, na aktionsart glagola, a s druge na teličnost

rečenice.

S druge strane, ni tumačenje primjera (13 a.), nije posve točno. Ako se željela

dokazati aspektna uloga čestice, u smislu da se imperfektivno tumačenje mijenja u

perfektivno, onda se ovaj primjer trebao tumačiti kao ‚Drink from the glass’ (‚Pij iz čaše’),

1 Kod Lindvall (2000:156) stoji gramatički neispravano ‚Have some sip from the glass’, što je ovdje promijenjeno u gramatički prihvatljivo ‚Have a sip from the glass’. 2 Treba zanemariti englesko tumačenje u izvornome primjeru. Objašnjenje slijedi u nastavku teksta.

243


gdje je piti durativan glagol. ‚Have a sip from the glass’ perfektivno je tumačenje iste

rečenice i ništa ne dokazuje (‚Popij (gutljaj) iz čaše’) osim da se i rečenica bez dvočlanoga

glagola, dakle i bez čestice, može tumačiti kao perfektivna.

U drugom svojem radu Lindvall (1999) je aspekt pokušala dokazati pomoću

poljskih prefigiranih glagola, smatrajući da švedski jednostavan i dvočlani glagol stoje u

istome odnosu kao poljski jednostavan i prefigirani glagol (2000:160):

(20.)

torka / torka upp suszyć / wysuszyć ‚dry’ äta / äta upp jeść / zjeść ‚eat’ dricka / dricka upp pić / wypić ‚drink’ bränna / bränna upp palić / spalić ‚burn’ ringa / ringa upp dzwonić / zadzwonić ‚ring, call’ skriva / skriva upp pisać / zapisać ‚write’ värma / värma upp grzać / podgrzać ‚warm’

Hrvatski prijevodi gotovo su identični poljskima ((o)sušiti, (po)jesti, (po)piti,

(s)paliti, (za)zvoniti, (za)pisati, (pod)grijati), ali se već na prvi pogled nameće pitanje što je

s oblicima nastalima sekundarnom imperfektivizacijom, tamo gdje su oni mogući

(spaljivati, zapisivati, podgrijavati), jer i oni imaju isti prefiks kao i perfektivni oblici koji

se dovode u izravnu vezu s dvočlanim glagolima.

Problem je, čini se, u tome što Lindvall, kao i mnogi drugi3, poistovjećuje

gramatičko i leksičko, pa leksičku promjenu smatra aspektnom. U navedenim primjerima

može se primijetiti da prefiksi imaju jednaku ulogu kao i čestice, odnosno da i prefiksi i

čestice na isti način utječu na promjenu značenja jednostavnoga glagola. Riječ je, čini se,

ipak o aktionsartu, a ne o aspektu. Dokaz su tome i brojni primjeri dvočlanih glagola koji

se, ovisno o kontekstu, mogu tumačiti i perfektivno i imperfektivno, što je pokazano na

brojnim primjerima u prethodnome poglavlju. Aspektno tumačenje dvočlanih glagola

može ovisiti o kontekstu ili o govornikovu (prevoditeljevu) doživljaju je li za kontekst

presudno da je radnja trajala ili se ponavljala ili da se radnja promatra kao ograničena i

cjelovita:

(450) Har man tur kommer man just i det ögonblick gatlyktorna med ett plötsligt knäpp slår på och sedan sakta värmer upp sig med ett brummande rosa ljus - och i det ögonblicket skälver Sävbyholm stilla och längs dess ryggrad går en rysning av välbehag. Imaš li sreće, doći ćeš baš u onom trenutku kad se ulične svjetiljke naglim pritiskom uključe i onda polako zagrijavaju do zujeće ružičaste svjetlosti - i u

3 Toivonen (2001, 2003), na primjer, razlikuje gramatičko od leksičkoga, ali svejedno smatra da čestice på, till i upp imaju aspektnu ulogu. Kod Toivonen se pod aspektom podrazumijeva aspektnost.

244


tom trenutku Sävbyholm lagano zadrhti i niz kralježnicu mu podu trnci ugode. (JG)

(451) I vardagsrummet har de parkettgolv, och om sommarmorgnarna har solen

redan värmt upp en bit av det fernissade träet när han vaknar, och på den varma plätten kan han krypa ihop till ett foster och somna om. U dnevnoj sobi imaju parkete na podu, a u ljetnim jutrima kad se on probudi, sunce je već ugrijalo dio lakiranog drveta, i na toj toploj ploči može se stisnuti poput dojenčeta i ponovno zaspati. (JG)

U primjeru (450) prilogom polako željelo se naglasiti trajnost radnje, pa se värma

upp prevodi imperfektivnim glagolom, a u primjeru (451) presudan je rezultat prve radnje

(ugrijan pod) kao uvjet za drugu (može se stisnuti i ponovo zaspati). To pokazuje da je

„aspektna” uloga čestica također leksička uloga, ali i sintaktička, jer je ovisna o kontekstu.

Jedina uloga za koju se sa sigurnošću može reći da je nemaju sve čestice je

priložna, jer podrazumijeva značenjsku „prozirnost”, i, naravno, prijedložno ili priložno

podrijetlo. Ponajprije se to odnosi na visokoleksikalizirane fraze gdje čestice u potpunosti

gube svoje prvotno značenje, kao što je na primjer upp u ge upp (‚odustati’; ‚predati se’).

7.2. ISTOVJETNE LEKSIČKE ULOGE ČESTICA I PREFIKSA

Leksička uloga čestica i prefiksa najjača je poveznica između švedskih dvočlanih i

hrvatskih prefigiranih glagola. To se primjećuje i kada čestica, tj. prefiks, zadržavaju

priložno značenje (dra ut – izvući), kada pridodaju značenje jednostavnome glagolu (äta

upp – pojesti, ‚jesti do kraja’), pa čak i kada jednostavnome glagolu sasvim mijenjaju

značenje (tillhöra – pripadati).

Sličnosti se uočavaju kada čestica i prefiks „potječu” od istoga prijedloga ili

priloga, pa čestice i odgovarajući prefiksi, pridodani jednostavnim glagolima, izražavaju

iste nijanse u značenju, i u doslovnome, a često i u prenesenome. U prethodnome poglavlju

popisana je većina glagola iz građe kod kojih se primjećuje izraženija sličnost između

čestice i prefiksa, a te se sličnosti ovdje pokušavaju uopćiti.

Pođe li se od pretpostavke da nema „praznih” prefiksa, svaki prefiks pridonosi

značenju glagola. Ni čestice nisu leksički prazne. Razlika je u tome koliko novoga

značenja i koju vrstu značenja dodaju glagolu. Podudaranja su čestica i prefiksa prisutna

kada je riječ o pojedinim vrstama aktionsarta ili kada švedski i hrvatski rabe istu metaforu

245


u visokoleksikaliziranim konstrukcijama. Prvi je slučaj, budući da je riječ o utjecaju na

aspektnost rečenice, važniji za ovo istraživanje. U Tablici 60 navedena su sva češća

poklapanja čestica i prefiksa zabilježena u građi, a prema prototipnome značenju.

Tablica 60. Podudarnost švedskih glagolskih čestica s hrvatskim prefiksima

ZNAČENJE ČESTICA PREFIKS PRIMJER fram do-

iz- komma fram dra fram

doći izvući

i u- proppa i sig ulijevati in u-

do- od- pro-

andas in bära in släpa in sticka in

udahnuti/udisati donijeti odvući proviriti

iväg od- segla iväg otploviti ner s-

u- od-

slå sig ner pressa ner ställa ner

spuštati se ugurati odložiti

om za- krama om zagrliti på s-

u- glida på smyga sig på

skliznuti uvlačiti se

runt o- za-

svänga runt springa runt

okretati se zaobići

undan od- rycka undan odmaknuti upp po-

iz- od- u- uz-

dra upp kliva upp bryta upp ställa upp resa sig upp

podići, podignuti izaći otputovati uskočiti uspraviti se

ur iz- blåsa ur ispuhati ut iz-

od- andas ut rusa ut

izdahnuti odjuriti

‚smjer’

över pre- kliva över prekoračiti fram iz- tälja fram izrezbariti i u- hålla i sig uhvatiti se ihop s-/sa- falla ihop srušiti se

‚rezultat’

in u- od- iz- po- pro-

koppla in köpa in sträcka in dela in föra in

uključiti otkupiti ispružiti podijeliti proknjižiti

ner/ned po- pro- s-/sa-

hugga ner svälja ned packa ner

posjeći progutati spakirati

på na- po- s- u- za-

fylla på fylla på hitta på sätta på gå på

natočiti popuniti smisliti uključiti zaletjeti se

till na- drämma till nakapati

246


u- za-

stelna till dra till

ukočiti se zategnuti

undan po- iz-

komma undan vika undan

pobjeći izgubiti se

upp na- po- iz- od- u- za-

räkna upp sätta upp bygga upp växa upp slå upp bubbla upp

nabrojiti postaviti, postavljati izgraditi odrasti uključiti zakipjeti

ur iz- logga ur isključiti ut iz-

po- dö ut hälla ut

izumrijeti popiti

över pre- leva över preživjeti ‚kraj radnje’ igen za- slå igen zalupiti

‚početak radnje’ in po- skynda in požuriti ner po- sticka ner porinuti om za- somna om zaspati på za- vrida på zavrtjeti runt za- snurra runt zavrtjeti till za- gunga till zaljuljati upp za- blåsa upp zapuhati ut po- bryta ut poteći

ihop s-/sa- samla ihop skupiti/skupljati ‚približavati, pripadati, biti

zajedno’ till pri- höra till pripadati

‚ponovo’ om pre- göra om preurediti ‚jednom’ på po- ringa på pozvoniti

till za- -nu-4

po-

blinka till fnysa till se till

zatreptati otpuhnuti pobrinuti se

ut za- utstöta zacviliti ‚u dijelove’ sönder raz- slita sönder razbiti

‚pojača(va)ti’ till do- lägga till dodati, dodavati ‚ispod’ under- pod- undergräva potkopati

‚previše’ över pre- sova över prespavati

U Tablici 60 naveden je samo po jedan primjer parova glagola u kojima se može

govoriti o podudaranju čestice i prefiksa u obliku i/ili značenju. U prethodnome je

poglavlju bilo pokazano da je za navedena značenja moguće pronaći brojne primjere i da je

riječ o razmjerno čestoj pojavi.

Očito je da švedske čestice i hrvatski prefiksi izražavaju ista značenja: smjer,

rezultat, početak ili kraj radnje, pripadnost, ponavljanje radnje, jednokratnost, da se što

rastavlja na dijelove ili pojačava, da je što ispod (doslovno ili metafora sa značenjem

manje značajno, manje vrijedno) ili da je čega previše itd. Neka je od značenja teško 4 Infiks -nu-, naravno, nije prefiks, ali je (jedini) infiks kojim se, kao i većinom prefiksa, izražava aktionsart. Stoga je i on uvršten u ovaj popis.

247


međusobno razlikovati pa većina čestica (i glagola) kojima se izriče smjer, istovremeno

označava i rezultat (npr. pressa ner ‚ugurati’). Može se, dakle, govoriti o nekoliko

najčešćih vrsta aktionsarta (prema Babić i dr. 1991):

1. rezultativni

a. prostorni (segla iväg ‚otploviti’)

b. finitivni (pressa ner ‚ugurati’)

c. distrubutivni (fylla på ‚popuniti’)

2. inkoativni (blåsa upp ‚zapuhati’)

3. jednokratni, semelfaktivni (ringa på ‚pozvoniti’; fnysa till ‚otpuhnuti’)

4. mnogokratni (lägga till ‚dodavati’)

5. statalni (höra till ‚pripadati’).

Značenja aktionsarta od 1. do 3. su perfektivna, a 4. i 5. su imperfektivna. Upravo

odatle vjerojatno potječe poistovjećivanje, najčešće, rezultativnosti i perfektivnoga aspekta

i tvrdnja da čestice imaju aspektnu ulogu. Da aspektnost rečenice, a time i izbor hrvatskoga

glagola, ne ovisi isključivo o čestici, pokazano je u brojnim primjerima u prethodnome

poglavlju. To potvrđuje i ovaj, u kojem se može govoriti o sukladnosti čestice i prefiksa

(på : na-), o prošloj radnji radnji u oba primjera, ali, unatoč tome, o različitom odabiru vida

u hrvatskom prijevodu. U prvom je primjeru naglašena trajnost (durativnost) radnje, a u

drugom rezultat:

(293) Hans hustru stod med ytterkläderna på i öppningen till gillestugan, drog på sig nappahandskarna. Njegova je žena stajala na vratima dnevne sobe u kaputu i navlačila rukavice od nape. (LM)

(294) Hämtade fårsaxen och drog på mig ett par trasiga arbetshandskar.

Uzeo sam škare za striženje ovaca i navukao poderane radne rukavice. (NM)

Unatoč brojnim sličnostima, nije moguće pouzdano predvidjeti česticu u

švedskome na temelju hrvatskoga prefiksa niti predvidjeti prefiks u hrvatskome na temelju

glagolske čestice u švedskome. Razlog je tomu što se jedna čestica u nekom svojem

značenju može ostvariti ne kao jedan, nego katkada čitav niz prefiksa. Isto tako, jedan se

hrvatski prefiks može ostvariti kao niz različitih čestica u švedskome. Na primjer: upp se u

hrvatskome može ostvariti kao na-, po-, iz- , od-, u- ili za-, a za- se u švedskom može

ostvariti kao om, på, runt, till, upp itd.

248


7.3. UTJECAJ ODREĐENIH OBJEKATA NA ODABIR VIDA U

PRIJEVODIMA

Perfektivnim su vidom češće prevedeni prijelazni dvočlani glagoli s određenim

nego s neodređenim objektima. Poklapanje određenih objekata i perfektivnoga vida u

cjelokupnoj građi iznosti 87%, a dobiveni rezultati za svaku česticu prikazani su u ovome

popisu, gdje je čestici, osim broja kojim se označava postotak perfektivnim vidom

prevedenih određenih objekata, pridružen broj pojavnica (u zagradama):

bakom (14) 1.00 runt (94) 0.86 för (33) 1.00 igenom (60) 0.85 förbi (57) 1.00 ner/ned (478) 0.85 ifatt (6) 1.00 efter (92) 0.83 igen (104) 1.00 igång (60) 0.83 ihåg (19) 1.00 till (361) 0.83 ikapp (6) 1.00 hem (137) 0.82 isär (5) 1.00 över (231) 0.82 itu (4) 1.00 ut (911) 0.80 under (29) 1.00 i (55) 0.79 ur (54) 1.00 iväg (70) 0.79 om (267) 0.98 upp (1062) 0.78 tillbaka (246) 0.97 med (189) 0.75 ifrån (36) 0.95 åt (42) 0.74 ihjäl (28) 0.95 före (50) 0.73 ihop (162) 0.95 hit (25) 0.67 sönder (55) 0.94 omkull (10) 0.67 undan (87) 0.93 på (383) 0.65 loss (32) 0.92 fast (60) 0.63 av (361) 0.90 fram (421) 0.58 bort (233) 0.89 dit (45) -- samman (40) 0.89 emellan (1) -- an (158) 0.87 inne (45) -- emot (71) 0.86 omkring (47) -- in (654) 0.86

Skupni rezultati, kao i pojedinačni rezultati za većinu čestica (v. 6. poglavlje),

svjedoče o tome da paralelizam određenih objekata i perfektivnoga vida postoji u većem

broju primjera. Međutim, da bi se moglo govoriti o potpunome paralelizmu određenih

objekata i perfektivnoga vida i s time u skladu o teoriji prema kojoj perfektivnost u

germanskim jezicima nose određeni objekti, postotak bi poklapanja određenih objekata i

perfektivnoga vida trebao biti veći. Brojnim je primjerima u prethodnome poglavlju

pokazano da su razmjerno često perfektivnim vidom na hrvatski prevođeni predikati s

neodređenim objektima, a da je pritom u oba jezika rečenica gramatična, što znači da

249


određenost objekata nema (presudan) utjecaj na odabir glagolskoga vida i ne može biti

(jedini) pokazatelj aspektnosti:

(134) Om man hittade ett färskt råtthål i marken kunde man hälla i några hinkar vatten. Ako se naiđe na svježu mišju rupu u zemlji može se u nju uliti nekoliko kanta vode. (MN)

(432) Hur kunde skrovligt grus bli slätt som ett lakan? Jag slängde ut en gaffel från kökslådan, och sedan min plastspade, som även de försvann spårlöst. Kako može hrapavi šljunak biti gladak kao plahta? Bacio sam van jednu vilicu iz kuhinjskog ormara, i onda svoju plastičnu lopaticu, koji su također netragom nestali. (MN)

Oba navedena primjera pokazuju da je unatoč neodređenim objektima perfektivan

vid nužan u prijevodima i da bi uporaba imperfektivnoga vida rezultirala semantičkom

nelogičnošću:

(*) Ako se naiđe na svježu mišju rupu u zemlji može se u nju ulijevati nekoliko kanta vode.

(*) Kako može hrapavi šljunak biti gladak kao plahta? Bacao sam van jednu vilicu iz kuhinjskog ormara, i onda svoju plastičnu lopaticu, koji su također netragom nestali.

Perfektivno tumačenje ne ovisi, dakle, (isključivo) o određenim objektima.

Perfektivno se mogu tumačiti i švedske glagolske fraze s neodređenim objektima, a da

pritom rezultat bude gramatična hrvatska rečenica s predikatom u perfektivnom obliku. To,

ukratko, znači da se Veruylova teorija ne potvrđuje u slučaju hrvatskoga i švedskoga ni u

kojem smjeru – ne podudara se ni uporaba imperfektivnoga vida s neodređenim objektima,

što su drugi već dokazali za druge kombinacije slavenskih i germanskih jezika, ali se u

potpunosti ne podudara ni uporaba perfektivnoga vida s određenim objektima.

7.4. ŠVEDSKI DVOČLANI GLAGOLI U ODNOSU PREMA VIDU U

HRVATSKIM PRIJEVODIMA

Jedna je od temeljnih pretpostavki u ovome radu bila da postoji sukladan odnos

između uporabe dvočlanih glagola, tj. čestica u germanskim i glagolskoga vida u

250


slavenskim jezicima. Ta se pretpostavka temelji na radovima u kojima se pokazuje da

čestice i prefiksi imaju istovjetnu aspektnu, najčešće perfektivizirajuću ulogu (npr.

Strzelecka 1988, Lindvall 2000, Salinger Sundqvist 2001). Katkada je takva aspektna

uloga pripisivana samo nekim česticama (npr. Lindvall 2000, Toivonen 2001) i samo u

slučajevima kad nemaju (i) leksičku ulogu, a katkada se o aspektnoj ulozi govori općenito.

U 5. je poglavlju pokazano da se u navedenim radovima u vezu, s obzirom na aspekt,

najčešće dovode samo dvočlani glagoli čiji su korespodenti u slavenskim jezicima

prefigirani „praznim” prefiksima. Dvije činjenice dokazuju da je takav pristup pogrešan –

kao prvo, utemeljenost je kategorije „praznih” prefiksa upitna; i drugo, ako se pretpostavi

da neki prefiksi zaista jesu „prazni”, oni se razlikuju u slavenskim jezicima, pa „prazan”

prefiks u jednom nije prazan u drugome slavenskome jeziku, što znači da utvrđene

sličnosti tada vrijede samo za dva proučavana jezika, a nemaju opće, univerzalno značenje.

Pođe li se od pretpostavke da svaki prefiks doprinosi promjeni značenja, to znači da svaki

ima i aspektno i aktionsart značenje. S tim u svezi nije dovoljno promatrati samo dvočlane

glagole koji se prevode glagolima prefigiranima „praznim” prefiksima, nego sve dvočlane

glagole.

Analiza je dvočlanih glagola pokazala da ih je većina prevedena perfektivnim

hrvatskim glagolom. Za razliku od nekih skupina dvočlanih glagola u kojima je broj

perfektivnim vidom prevedenih glagola bio znatno veći od broja dvočlanih glagola

prevedenih imperfektivnim vidom, na razini je cjeloga korpusa perfektivnim vidom

prevedeno 67% dvočlanih glagola. U popisu koji slijedi čestice su navedene prema tome

koliki je udio5 dvočlanih glagola u ukupnome broju dvočlanih glagola s nekom česticom

preveden perfektivnim vidom. U zagradama je naveden broj pojavnica u pojedinoj skupini

dvočlanih glagola:

ifatt (6) 1.00 åt (42) 0.69 itu (4) 1.00 hem (137) 0.68 igång (60) 0.90 fast (60) 0.67 loss (32) 0.88 igen (104) 0.72 undan (87) 0.87 igenom (60) 0.67 iväg (70) 0.86 ut (911) 0.64 hit (25) 0.84 emot (71) 0.61 ner/ned (478) 0.83 i (55) 0.60 tillbaka (246) 0.83 isär (5) 0.60 ikapp (6) 0.83 till (361) 0.60 ihjäl (28) 0.82 förbi (57) 0.58 ifrån (36) 0.81 på (383) 0.57 ur (54) 0.81 med (189) 0.56

5 1.00 = 100%

251


ihop (162) 0.80 under (29) 0.55 omkull (10) 0.80 före (50) 0.54 upp (1062) 0.79 ihåg (19) 0.53 av (361) 0.79 samman (40) 0.53 bakom (14) 0.79 efter (92) 0.51 för (33) 0.79 om (267) 0.50 bort (233) 0.78 an (158) 0.38 dit (45) 0.78 runt (94) 0.35 över (231) 0.77 omkring (47) 0.21 in (654) 0.76 emellan (1) 0 sönder (55) 0.76 inne (45) 0 fram (421) 0.75

Prema dobivenim rezultatima može se zaključiti da su glagoli s nekim česticama

„perfektivniji” od drugih, da se neki podjednako često mogu tumačiti imperfektivno i

perfektivno, a neki teže imperfektivnome tumačenju. To, dakako, ovisi i o značenju

pojedinoga glagola, tj. čestice (v. 7.2.).

Hrvatske gramatike i priručnici katkada navode podatak da su imperfektivni glagoli

češći u hrvatskome jeziku, pa bi se, s obzirom na veći broj perfektivnih glagola u građi

moglo zaključiti da dvočlani glagoli zaista teže perfektivnome tumačenju. S druge strane,

analiza je građe pokazala za postoje objektivni jezični razlozi za uporabu jednoga ili

drugoga vida u prijevodima dvočlanih glagola i da su čestice, time što najčešće izražavaju

aktionsart, samo jedan od čimbenika u aspektnosti švedske rečenice (v. 7.2).

Sve su analizirane skupine dvočlanih glagola pokazale da se perfektivnim vidom

prevode radnje u kojima se naglašava rezultat, ograničenost, postignuće i sl., što je

najčešće sadržano u glagolu – njegovu inherentnome značenju, ako je riječ o

visokoleksikaliziranim dvočlanim glagolima, odnosno o aktionsartu, ako je značenje

glagola i čestice barem djelomično prepoznatljivo. Osim značenja sadržanoga u glagolu, na

odabir vida u prijevodima utječu mikro i makrokontekst (usp. Bauer 1978:169).

Perfektivnim se vidom prevode radnje koje slijede jedna nakon druge, pod uvjetom da je

naglašeno da prva radnja završava prije druge ili kada druga počinje. Jako kratke i

jednokratne radnje također su prevedene perfektivnim vidom. Svim je nabrojanim vrstama

radnji zajedničko da se u njima naglašava njezina cjelovitost. Radnje prevedene

perfektivnim vidom obično su prošle ili buduće. Prošle perfektivne radnje mogu biti

izražene historijskim prezentom.

Imperfektivnim su vidom, neovisno o čestici, izražene prava sadašnjost, stanje,

habitualne, iterativne i durativne radnje, paralelne radnje i radnje kojima se izriču opće

tvrdnje. Imperfektivne se radnje pojavljuju u svim glagolskim vremenima. Da je riječ

252


upravo o ovim situacijama, često se može utvrditi pomoću imperfektivnih oznaka, najčešće

durativnih, iterativnih, habitualnih i sl. priloga, a katkada je za razumijevanje potreban

makrokontekst, koji je često neverbalan (usp. Bauer 1978).

Iz navedenoga se lako može zaključiti da se odabir vida u prijevodima vrši prema

nizu čimbenika, a nikako samo prema česticama, tj. dvočlanim glagolima. Značenje

glagola, na koje utječu i čestice, samo je prvi u nizu čimbenika, a slijede mikrokontekst

(kontekst rečenice – vrijeme radnje i glagolsko vrijeme, vremenski prilozi i veznici itd.) i

makrokontekst (npr. čemu se pridaje veća pozornost – samome trajanju radnje ili radnji

kao cjelini).

7.4.1. PERFEKTIVNO TUMAČENJE DVOČLANIH GLAGOLA

U prethodnim je poglavljima pokazano da se švedskim dvočlanim glagolima ne

izriče glagolski vid, ali da se u određenim sintaktičkim okolnostima dvočlani glagoli mogu

tumačiti perfektivno ili imperfektivno. Kategorija presudna za perfektivno tumačenje

dvočlanih glagola je ograničenost6.

7.4.1.1. OGRANIČENOST

Pod ograničenošću se smatra ono što prosječan govornik hrvatskoga jezika pomisli

kad čuje termin „svršeni vid” i što se u definicijama najčešće navodi kao obilježje

perfektivnoga vida – radnja koja je završena, koja je dovedena do svojega kraja ili vrhunca,

radnja kojoj je u središtu rezultat ili točka početka ili završetka, odnosno radnja koja se

promatra kao cjelina. Ograničenost uključuje i Vendlerovo postignuće (achievement) i

Verkuylovu teličnost. Pritom je važno da se misli na širi kontekst, na radnju, a ne samo na

glagole.

Sve radnje nisu ograničene na isti način, pa se pod ograničenošću podrazumijevaju

različite podvrste radnji: rezultativna, inkoativna, trenutačna (v. 7.2.) itd. Neke su radnje

takve jer su izražene takvom vrstom glagola (npr. trenutačna radnja posljedica je uporabe

6 Drugdje telicity, boundedness i sl.

253


trenutačnoga glagola), druge su takve jer u kontekstu postoji nešto što ih tako određuje, a

to nije glagol (npr. prilozi jednom, odjednom i sl. mogu radnju obilježiti kao jednokratnu,

odnosno kao trenutačnu ili inkoativnu). Neosporno je, dakle, da vrsta radnje ovisi (i) o vrsti

glagola: njegovome inherentnome značenju, ako je riječ o jednostavnim glagolima ili

glagolskim složenicama, ili njegovome aktionsartu, ako je riječ o prefigiranim glagolima i

glagolima kojima je aktionsart sadržan u sufiksu (v. 7.2.).

Ograničenost radnje vidljiva je, dakle, iz samoga glagola i/ili iz širega konteksta i

ona je preduvjet za odabir perfektivnoga vida u hrvatskome jeziku. U švedskom se ona

očituje u glagolima s perfektivnim aktionsartom (npr. rezultativni, ingresivni, distributivni,

jednokratni itd.; v. Gojmerac 1980) ili u širem kontekstu. Čestice, tj. dvočlani glagoli jedan

su od mogućih načina izražavanja ograničenosti zahvaljujući upravo svojem aktionsartu

(v. 7.2.), koji utječe na aspektnost čitave rečenice, dakle na perfektivno, ili rjeđe,

imperfektivno tumačenje. Kao i u hrvatskome, gdje je uloga prefiksa prvotno leksička,

uloga je čestica također leksička, a tek drugotno aspektnostna i to ovisno o drugim

čimbenicima aspektnosti u rečenici (prilozi, veznici, neverbalni kontekst).

Osim leksičkoga značenja glagola, mogući su pokazatelji ograničenosti u

švedskome neki vremenski prilozi (npr. genast (odmah), plötsligt (iznenada, odjednom,

najednom), på en gång (odjednom), slutligen (napokon) itd.) (v. pr. 452-454), prijedlozi

(på: npr. på 10 minuter = za, u vremenu od 10 minuta) (pr. 455), zavisni veznici (så fort

(čim), när (kad)) (v. pr. 456-457) te preterit (prošlo svršeno vrijeme), posebno kad je riječ

o glagolima s rezultativnim aktionsartom (pr. 454, 457, 458), i određeni objekti uz

prijelazne glagole (pr. 458). Dakako, na ograničenost radnje ukazuje i makrokontekst – na

primjer, prethodna rečenica (pr. 454) ili podatak da je promatrana rečenica dio slijeda

zbivanja (458) itd.

(452) Smeksamt rufsar hon Thomas i håret, Thomas slår genast bort handen. Nježno raskuštra Thomasovu kosu, Thomas joj odmah odgurne ruku. (JG)

(453) I samma ögonblick far Juha upp och borstar hastigt av sanden från byxorna.

U tom trenutku Juha ustane i brzo otrese pijesak s hlača. (JG) (454) Ett disigt regnmoln lyfte och avslöjade plötsligt landskapets skönhet.

Oblak magle se digao i najednom otkrio ljepotu krajobraza. (MN) (455) Han rökte cigaretten på två minuter, den blev bara en stor jävla glöd som

hängde ut som en skitkorv på slutet.

254


Popušio je cigaretu za dvije minute, samo je dugački žar ostao visjeti na kraju. (LM)7

(456) – Vad i själva helvete! fräser Bengt, ska du ge ungen en ny när hon inte har ätit upp den första? – Koji je to vrag! - obrecne se Bengt, zar ćeš dati maloj novi kad još nije pojela prvi? (JG)

(457) Lät Mia ha folk från socialtjänsten med sig så fort hon gick ut.

Sredili su da Mia ima sa sobom socijalne radnike čim izađe iz kuće. (LM)

(458) Åt upp mackan, tog grejerna och gick mot telefonautomaterna. Pojela je sendvič, uzela stvari i otišla prema telefonima. (LM)

7.4.2. IMPERFEKTIVNO TUMAČENJE DVOČLANIH GLAGOLA

7.4.2.1. SADAŠNJOST

Dvočlani glagoli mogu se rabiti za izražavanje prave sadašnjosti. To znači da se

moraju moći prevesti imperfektivnim vidom, jer je samo on moguć za izražavanje prave

sadašnjosti u hrvatskome jeziku. Tijekom analize građe moglo se primijetiti da su mnogi

oblici hrvatskih glagola u takvim slučajevima prefigirani imperfektivni glagoli, dakle

glagoli nastali sekundarnom imperfektivizacijom. To znači da zadržavaju isto leksičko

značenje, tj. aktionsart u prefiksu, ali se radnja ne promatra kao cjelina nego je „vidljiv”

samo jedan njezin odsječak, što je postignuto imperfektivnim sufiksima:

(21) Jag är ensam på restaurangen sånär som på två unga män som avslutar sin måltid med kaffe. Sam sam u restoranu, osim dvojice mladića koji završavaju svoj obrok kavom. (JG)

(143) Och han är stor som en vuxen, och man känner inte igen honom. A velik je kao odrasli, pa ga ne prepoznaješ. (MN)

(162) Som alla byungar kunde jag tekniken för att slå ihjäl råttor. Kao svi seoski dečki, znao sam tehniku kojom se uništavaju miševi. (MN)

7 U građi nije pronađen primjer u kojem bi se fraza på + oznaka vremena pojavila uz dvočlani glagol, ali i rečenica s jednostavnim glagolom, koji je preveden perfektivnim vidom, jednako dobro ilustrira utjecaj vremenske oznake na aspektno tumačenje.

255


7.4.2.2. STANJE

Stanja su, budući da podrazumijevaju trajanje i neograničenu radnju, neovisno o

glagolskome vremenu, u prijevodima na hrvatski uvijek izražena imperfektivnim vidom:

(103) Han granskade mig för att se vad jag gick för, reste sig från den knarrande stolen och kom närmare. Proučavao me da vidi koliko vrijedim, te ustao sa škripavog stolca i prišao mi. (MN)

(335) – Akta! skriker Ritva, du kan få cancer! Nej, den är sönder, och Gud vet vad den läcker ut! Jag låser in den i finskåpet. Pazi! - vrisne Ritva - možeš dobiti rak! Ne, ne radi, a Bog zna što sve curi van! Zaključat ću ga u regal. (JG)

(339) De kanske har mycket högre kostnader, sådant som jag inte känner till. Možda imaju puno više troškova, neke za koje ja ne znam. (LM)

Stanja su izražena statalnim glagolima, ali mogu biti izražena i frazama, odnosno

dvočlanim glagolima sa statalnim značenjem (npr. gå för u primjeru 103). Čitav je niz

statalnih dvočlanih glagola dosljedno na hrvatski preveden imperfektivnim vidom: ha med

(imati sa sobom), ha emot (imati što protiv), innebära (sadržavati), ligga/stå bakom (biti iz

čega (preneseno)), pågå (trajati), påstå (tvrditi), se ut (izgledati; činiti se) itd.

7.4.2.3. DURATIVNOST

Durativne radnje, odnosno radnje u kojima je naglašen tijek, vrijeme, odnosno

trajanje, prototipan su primjer za imperfektivnost. Na radnju se gleda kao na proces, a ne

kao na cjelinu. Početak i kraj radnje najčešće se nalaze izvan konteksta, a radnja može biti

iskazana bilo kojim glagolskim vremenom:

(82) Flingor kladdade fast på jackan, gjorde Annikas hår och framsida vit. Pahuljice su se lijepile za jaknu, pobijelile Annikinu kosu i prednju stranu tijela. (LM)

(89) Låga moln drar fram och sveper in passet i dimma. Niski se oblaci skupljaju i zavijaju prijevoj u maglu. (MN)

256


(232) Träflisor sprutade från trumstockarna, skinnen fick gropar, stativskruvarna

gängade upp sig så delarna föll isär. Iverje je letjelo s palica, koža na bubnju je dobila rupe, vijci stalka su se odšarafili tako da su dijelovi otpadali. (MN)

Durativnost može biti dio inherentnoga značenja glagola ili može biti izražena

vremenskim oznakama (i + oznaka vremena, hela + oznaka vremena itd.), kojima se

naglašava trajanje ili vremenskim rečenicama u kojima se veznikom naglašava da se radnje

odvijaju paralelno:

(459) Det fanns ingen parkeringsplats på hela Kungsholmen, Thomas hade kört runt i tjugo minuter och inte hittat någon.

Nije bilo ni jednog mjesta za parkiranje na cijelom Kungsholmenu. Thomas je vozio uokolo dvadeset minuta i nije našao niti jedno. (LM)

(460) Hela eftermiddagen hade han gått igenom rapporten där människor

berättade hur de upplevde att leva på socialbidrag, hur den ständiga tillvaron på marginalen nötte ner dem, (…)

Cijelo je poslijepodne pregledavao izvještaje u kojima su ljudi opisivali kako je to živjeti na socijalnoj pomoći, kako ih je konstantan život na rubu istrošio,(…) (LM)

(461) Det var elden som sög till sig syret, eldens egen andning, en vind som växte sig starkare medan flammorna letade sig upp genom grenverket.

Blagi povjetarac koji je počeo puhati prema žarištu, vatra je usisavala kisik, vatrin vlastiti dah, vjetar koji je jačao dok su plamenovi tražili put kroz krošnje. (MN)

Durativnost, odnosno radnja u tijeku u švedskome se izražava i pomoću fraze s

dvočlanim glagolom hålla på + infinitiv:

(462) Holgeri hade redan pluggat ur sin gitarr och höll på att packa ihop. Holgeri je već isključio gitaru i spremao je stvari. (MN)

(463) Hela redaktionen håller på att jobba ihjäl sig, alla hatar programledaren och

bildproducenten vänsterprasslar med projektledaren. Cijela redakcija radi dok ne padnu mrtvi, svi mrze voditeljicu, a redatelj vara ženu s voditeljicom projekta." (LM)

7.4.2.4. HABITUALNOST

Habitualnost se također smatra prototipnim imperfektivnim kontekstom. Pod tim se

terminom podrazumijeva da se neka radnja događa često, da je uobičajena i stoga obično

257


predvidljiva. Habitualnost se najčešće iščitava iz konteksta, a katkada je obilježena

glagolima (bruka u švedskom) ili prilozima alltid (uvijek), aldrig (nikada), ofta (često),

sällan (rijetko), ibland (ponekad, katkad) itd.

(77) – Du vet mycket väl att lagen säger att kvinnan bara får ta emot undervisning i stillhet och alltid underordna sig.

– Vrlo dobro znaš da zakon kaže kako žena može samo primiti poduku u miru i uvijek se pokoravati. (MF)

(258) Och Lydia skrev ner våra minnen. A Lidija bi zapisivala naša sjećanja. (MF)

(272) På hippor gör man allt sånt på riktigt, håller om varandra och sitter under bord och pussas. Na tulumima se sve takve stvari rade za ozbiljno, grli se i sjedi pod stolom i ljubi. (JG)

(292) Oförstående vuxna brukade dock peta omkull högen innan antändandet. Odrasli, koji obično nisu imali razumijevanja za to, rušili su takve tornjeve prije nego su i zapaljeni. (MN)

(295) Journalisterna skarvade ibland, spekulerade, hittade på, men de kunde också veta mer än de skrev. Novinari ponekad uvećavaju stvari, domišljaju se, izmišljaju, ali isto tako bi mogli znati više nego što su napisali. (LM)

Habitualnost se, međutim, može izreći i perfektivnim vidom, pa treba obratiti

pozornost i na druga obilježja aspektnosti, posebice na značenje glagola (aktionsart),

odnosno na to što je važnije – rezultat radnje, trenutačnost, iznenadnost i sl. ili sama

radnja:

(193) Maria tänkte som många gånger förr: Hur sprids ryktet, hur får de veta, hur kan de alltid hinna i kapp oss?

Marija se zapita, kao i mnogo puta do tada, na koji način se glas širi, kako doznaju, kako nas uvijek sustignu? (MF)

(464) Jansson hävdade att förgätaren var samma jävel som bodde i hans tvättmaskin och ständigt åt upp den ena strumpan.

Jansson je tvrdio da je taj gutač boja isti onaj vrag koji živi u njegovu stroju za pranje rublja i uvijek pojede jednu čarapu. (LM)

258


7.4.2.5. ITERATIVNOST

Iterativnost podrazumijeva da se radnja ponavlja, u kraćim ili dužim vremenskim

razdobljima. Iterativnost može biti sadržana u samome glagolu, tj. radnji koju glagol

opisuje (npr. rycka till ‚trzati se’) ili može biti uvjetovana kontekstom (357, 427). Premda

zasebne radnje mogu biti kratke, jednokratne, u iterativnim je radnjama naglašeno

ponavljanje, a time i trajanje pa su one još jedan primjer kada se u hrvatskome jeziku rabi

imperfektivan vid.

(357) För varje skopa ryckte han till som en försvarslös boxare som sakta drevs mot knockouten. Sa svakom kutlačom se trzao kao bokser koji se ne može braniti i kojega polako tjeraju prema knockoutu. (MN)

(427) Kanske har jag i alla dessa år skickat ut mina brev i intet. Možda sam sve ove godine slao pisma u ništavilo. (JG)

Međutim, iterativne se radnje, mogu, kao i habitualne, prevoditi i perfektivnim

vidom, ali je tada u središtu trenutačnost, iznenadnost ili brzina pojedinačnih radnji, a

podatak se se ponavljaju ima sporednu ulogu. U hrvatskom se za izražavanje takve

iterativnosti rabi kondicional perfektivnih glagola:

(390) Varje eftermiddag dök han upp, exakt vid elfte timmen. Svako prijepodne pojavio bi se točno u jedanaest sati. (MF)8

7.4.2.6. OPĆENITOST

Pod općenitošću, općim istinama ili tvrdnjama podrazumijevaju se radnje u kojima

se govori o općim činjenicama, informacijama, saznanjima i sl. Općenitosti su često slične

stanjima, obično se pojavljuju u prezentu i u pravilu je u njihovim prijevodima na hrvatski

uporabljen imperfektivni vid:

(231) - Låt oss ta detta som Simon säger som ett exempel på hur våra åsikter går isär. Uzmimo ovo što Šimun kaže kao primjer koliko se naša shvaćanja razlikuju. (MF)

8 U analizi građe ovakvi su primjeri bilježeni kao prijevodi perfektivnim vidom iako je kontekstualno riječ o imperfektivnoj radnji.

259


(326) I mitt fall sammanfaller skulden och skammen.

U mojem se slučaju poklapaju krivnja i sramota. (LM)

(429) Linden sträcker ut grenarna ända fram till Lasses och Bosses fönster och till Olles fönster också. Njene grane dosižu do Lasseovog i Bosseovog prozora, a isto tako i do Olleovog prozora. (AL)

7.4.3. DVOJAKO TUMAČENJE

Katkada ne postoje jasni i nedvojbeni pokazatelji za imperfektivno ili perfektivno

tumačenje – niti je perfektivno, tj. imperfektivno značenje izraženo u samome glagolu, niti

postoje oznake (prilozi, glagoli i sl.) pojedinoga tumačenja u kontekstu. Na primjer:

(172) – Kära hjärtans, kära hjärtans, sa hon och slog ihop händerna. – Oj-oj-oj, bože moj, bože moj! – rekla je sklapajući ruke. (AL)

U primjeru (172) nema morfoloških, sintaktičkih ili semantičkih oznaka zbog kojih

se slå ihop mora prevesti imperfektivnim vidom (ovdje izražen u obliku glagolskoga

priloga sadašnjega). Slå ihop mogao je biti preveden i glagolskim prilogom prošlim –

sklopivši, međutim u tome je slučaju naglašen završetak radnje i rezultat, odnosno jedna

radnja prethodi drugoj, a uporabom se imperfektivnoga vida naglašava paralelnost radnji i

njihovo trajanje. Prema Verkuylovoj teoriji, zbog određenoga objekta, u ovome bi slučaju

trebao biti uporabljen perfektivan vid. Budući da je analiza dvočlanih glagola pokazala da,

barem u slučaju švedskoga i hrvatskoga, nema potpunoga paralelizma između određenih

objekata i perfektivnoga vida, procjena o tome što je važnije – trajanje i istovremenost ili

rezultat i radnja kao cjelina – isključivo ovisi o prevoditelju (općenito, primatelju poruke),

jer ni u širem kontekstu nema oznaka prema kojima bi moralo biti drugačije:

(172a) Kristin är en gammal gumma, hon ser ut som en farmor ungefär. Och hon är så snäll. Jag har varit hos henne många gånger.

- Kära hjärtans, kära hjärtans, sa hon och slog ihop händerna. Och sen sa hon: Oj, oj, oj, stackars barn!

Ona je prilično stara. Izgleda otprilike kao nečija baka, a i tako je dobra. Ja sam već mnogo puta bila kod nje. -Oj-oj-oj, bože moj, bože moj! – rekla je sklapajući ruke. A onda je rekla: “Jao, jao, jao, jadna moja dječice!” (AL)

260


To nije jedini primjer gdje u švedskim rečenicama nema nepobitnih oznaka

aspektnosti. Takvi su primjeri česti u građi i govore u prilog tvrdnji da je aspekt, kako se

obično naziva, subjektivna kategorija (npr. Agrell 1908, Porzig 1927, Leskien 1962, prema

Młynarczyk 2004 itd.). Kako je u ovome radu aspekt (glagolski vid) razdvojen od

aspektnosti, a zna se da se u povijesti termin aspekt rabio i u značenju kako se ovdje rabi

aspektnost, onda se može reći da je aspektnost subjektivna kategorija koja predstavlja

način promatranja radnje. U slavenskim jezicima to se odnosi i na glagolski vid,

gramatikaliziranu sastavnicu aspektnosti. U praktičnom smislu ovaj zaključak znači da se

katkada, i u švedskome i u hrvatskome, iste situacije mogu vidjeti kao imperfektivne ili

perfektivne. Pritom je u hrvatskome gramatičkim i(li) leksičkim sredstvima iskazan vid

(sufiksi i(li) prefiksi), a u švedskome je intepretacija aspektnosti najčešće prepuštena

slušatelju, tj. čitatelju, s time da većina čestica može poslužiti kao „putokaz” prema

perfektivnome tumačenju.

261

8. ZAKLJUČAK

Na temelju proučene aspektološke literature (opće, švedske i hrvatske) te u skladu s

pristupom primijenjenim i provjerenim u ovome radu, može se zaključiti da je aspekt

definiran kao morfološki obilježena gramatička kategorija, aktionsart kao morfološki

obilježena leksička kategorija (prefiksima, sufiksima, prijeglasima i(li) naglascima,

česticama), inherentno glagolsko značenje kao morfološki neobilježena leksičko-

semantička kategorija, a aspektnost je izjednačena s aspektom na razini rečenice, tj.

sintaktičkim aspektom. Aspekt, aktionsart i inherentno glagolsko značenje, uz sintaktička

sredstva, pridonose i dio su aspektnosti. U skladu s tim općim postavkama, za jezike

proučavane u ovome radu, dakle za švedski i hrvatski, može se zaključiti da su u oba

izražene tri navedene kategorije, a jedna samo u hrvatskome jeziku – inherentno glagolsko

značenje, aktionsart i aspektnost prisutni su i u švedskome i u hrvatskome, a samo hrvatski

ima i aspekt.

Drugim riječima, oba jezika mogu izražavati ista značenja, ali to čine drugačijim

sredstvima: švedski leksičkima i sintaktičkima, a hrvatski uz to i morfološko-

gramatičkima. Aspekt, definiran kao gramatičko-morfološka kategorija, samo je jedan od

čimbenika aspektnosti, koja je složena kategorija.

Aspektnost je, dakle, u hrvatskome izražena glagolskim vidom, tj. aspektom kako

je definiran gore, leksičkim sredstvima (aktionsartom, inherentnim glagolskim značenjem)

te mikro i makro kontekstom, pri čemu mikrokontekst podrazumijeva sintaktička (prilozi i

veznici), a makrokontekst najčešće neverbalna sredstva (cjelokupan pogled na situaciju). U

švedskome je aspektnost izražena leksičkim sredstvima (aktionsartom, inherentnim

glagolskim značenjem), mikrokontekstom (prilozima, veznicima, određenim objektima,

imperfektivizirajućom frazom hålla på (med) att) i makrokontekstom (kao i u hrvatskome,

podrazumijeva neverbalni kontekst) (Tablica 61).

Tablica 61. Aspektnost u švedskome i hrvatskome jeziku

ŠVE HRVglagolski vid (aspekt) inherentno gl. značenje

ne da

da da

aktionsart da da kontekst da da

Zaključak _______________________________________________________________________________________

Promatra li se aspektnost na ovaj način, švedski i hrvatski pokazuju znatne

sličnosti. Švedskome i hrvatskome zajedničke su čak tri od četiri sastavnice aspektnosti.

Međutim, premda se na prvi pogled katkada čini, te sličnosti nisu takve prirode da bi se

moglo tvrditi da se, na primjer, samo dvočlanim glagolima ili samo određenošću objekata

u švedskome izražava aspektnost (a pogotovo ne aspekt) i da im u hrvatskome odgovaraju

perfektivni glagoli. Aspektnost je u oba jezika složena jezična kategorija i ovisi o većem

broju čimbenika, od kojih neki jače utječu na aspektnost od drugih.

Polazišna je pretpostavka ovoga rada, preuzeta iz dijela aspektološke literature

švedskih jezikoslovaca, bila da se dvočlanim švedskim glagolima izražava perfektivnost,

tj. da švedske glagolske čestice i hrvatski prefiksi imaju istovjetnu, aspektnu ulogu. U

ovome je radu pokazano da između čestica i prefiksa zaista postoje brojne sličnosti. One su

najočitije izražene u frekvenciji prijevoda, u činjenici da se dvočlani švedski glagoli vrlo

često prevode upravo prefigiranim hrvatskim glagolima (perfektivnim ili imperfektivnim).

Nadalje, utvrđeno je da čestice i prefiksi potječu od istih prijedloga i priloga, a često

čestica pokriva ista značenja kao i odgovarajući hrvatski prefiks. Sličnost je i u tome što i

čestice i prefikse s aspektnim kategorijama povezuje njihova semantika, točnije mogućnost

izražavanja aktionsarta. Međutim, dok se švedskom česticom može izraziti samo

aktionsart, hrvatski se prefiks najčešće ipak smatra gramatikaliziranim aspektnim

sredstvom, premda je ta njegova gramatikaliziranost zapravo vidljiva tek u aspektnome

paru, odnosno u odsutnosti imperfektivizirajućega sufiksa. Česticama i prefiksima, dakle,

zajednička je njihova leksička uloga, a s obzirom na tu ulogu, mogu se podijeliti u dvije

podskupine – prefiksi i čestice kojima se izražava aktionsart, te prefiksi i čestice koje u

visokome stupnju leksikaliziraju svoj spoj s jednostavnim glagolom.

Unatoč sličnostima koje pokazuju zahvaljujući sličnim ulogama čestica i prefiksa,

između švedskih dvočlanih i hrvatskih prefigiranih glagola postoje značajne razlike.

Osnovna je razlika u tome što se hrvatski glagoli pojavljuju u parovima, a švedski ne.

Često se upravo ova osobina slavenskih glagola smatra ključnom za razmatranje

glagolskoga aspekta, a kako slično uparivanje glagola nije prisutno u švedskome jeziku,

može se uzeti kao jedan u nizu dokaza da švedski jezični sustav ne poznaje kategoriju

(glagolskoga) aspekta.

Sljedeća je razlika između dvočlanih i prefigiranih glagola što se većina

prefigiranih glagola može dalje imperfektivizirati, što je jasno vidljivo iz sufiksalnih

263

Zaključak _______________________________________________________________________________________

morfema koji se dodaju prefigiranome glagolu. Švedski jezik nema tu mogućnost, jer ne

postoje istovrsni gramatički morfemi.

Da dvočlani glagoli nisu isto što i prefigirani perfektivni glagoli u ovome je radu

pokazano i na nizu primjera gdje je dvočlani glagol s rezultativnim značenjem, koje se

često izjednačava s perfektivnim, u hrvatskome morao biti preveden imperfektivnim

glagolom:

(450) De åt upp, tysta, hungriga. Jeli su u tišini, gladni. (LM)1

*Pojeli su u tišini, gladni.

Pojeli su u tišini./Gladni, pojeli su u tišini2.

Ovaj primjer, kao i mnogi drugi primijećeni u građi, pokazuju da ne postoji

jednostavna veza između (rezultativnih) dvočlanih i perfektivnih hrvatskih glagola. U

određenim se okolnostima švedski dvočlani glagoli tumače imperfektivno, na što utječe

kontekst u kojem se pojavljuju, a u ovome slučaju to je trajnost radnje na razini rečenice

koja u hrvatskome rezultira uporabom imperfektivnoga glagola.

Jesu li onda äta i äta upp u istom odnosu kao i jesti i pojesti? Odgovor je na ovo

pitanje s početka ovoga rada nešto složeniji od jednostavnoga da ili ne. Jesu, jer i u

švedskome i u hrvatskome jednostavan glagol prototipno označava durativnu radnju, a

dvočlani, odnosno prefigirani glagol (rezultativan) aktionsart. Nisu iz (najmanje) dva

razloga – jer švedski jezični sustav ne pretpostavlja pojavljivanje glagola u parovima i jer

dvočlani glagol nema gramatičkih obilježja po kojima bi bio perfektivan ili imperfektivan,

pa se u hrvatskome jeziku može prevesti ili perfektivnim ili imperfektivnim glagolom, a to

podrazumijeva da mu „aspektno tumačenje” ovisi o kontekstu. Hrvatski glagoli čine

aspektni par, a prefigirani glagol je perfektivan i kontekst ne može utjecati na njegov

aspekt (v. hrvatske rečenice u pr. 450)3, unatoč tome što njegovo gramatičko obilježje nije

1 U građi su se mogli pronaći još i jasniji primjeri kada se, pod utjecajem čimbenika iz mikrokonteksta, rezultativan dvočlani glagol u hrvatskome prevodi imperfektivnim glagolom. Na primjer:

(451) Jag ringer upp min telefonsvarare. Zovem svoju telefonsku sekretaricu. (JG)

2 Na primjer, dvočlani glagol äta upp ima rezultativno, dakle perfektivno značenje i najčešće se navodi kao primjer glagola kojim se izražava ista opreka u švedskome kakva postoji u slavenskim jezicima: äta : äta upp = jesti : pojesti. Međutim, u odgovarajućem kontekstu, i taj se glagol može tumačiti imperfektivno, a u primjeru (450) to je postignuto pridjevom hungriga, kojim se označava paralelna radnja, točnije stanje: jeli su u isto vrijeme dok su bili gladni. 3 Kontekst može na imati utjecaja na aspektnost rečenice. Na primjer, rečenica u kojoj je uporabljen perfektivni glagol može imati „imperfektivno” značenje, jer se perfektivnim glagolom u kondicionalu izražava iterativna radnja. Ipak, „imperfektivno” se tada tumači rečenica (koja je tada atelična, tj. neograničena), pa je riječ o aspektnosti, a aspekt je samoga glagola i dalje nepobitno perfektivan.

264

Zaključak _______________________________________________________________________________________

jasno izraženo4. Švedski jezik ne pretpostavlja postojanje glagolskih parova pa se gotovo

svaki (dvočlani) glagol može, u hrvatskome prijevodu, ostvariti i kao perfektivan i kao

imperfektivan, što se može zaključiti iz rječničkih natuknicama, u kojima se za jedan

švedski dvočlani glagol na hrvatskoj strani najčešće pojavljuje aspektni par (sätta in –

uložiti/ulagati; sätta på – uključiti/uključivati; sätta upp – postaviti/postavljati; sätta ut

navesti/navoditi itd.5), a što je pokazala i analiza građe prikazana u 6. poglavlju,

Ukratko, äta : äta upp nije sasvim isto što i jesti : pojesti. S obzirom na mogućnost

dvojake realizacije u hrvatskim prijevodima, na (ne)pojavljivanje u aspektnim parovima i

negramatikalizaciju čestica, a gramatikalizaciju prefiksa, neispravno je švedske dvočlane

glagole, pa čak i one koji se u hrvatskome prevode „praznim” prefiksima, poistovjećivati s

hrvatskim perfektivnim glagolima. Oni se mogu poistovjećivati samo s obzirom na svoj

aktionsart.

ŠVE HRV

äta äta upp jesti pojesti

durativan rezultativan durativan rezultativan

impf? pf? pf? impf?6 impf pf

Slika 7. Usporedba odnosa jednostavnoga i dvočlanoga švedskoga glagola s hrvatskim aspektnim parom jesti : pojesti

Nesumnjivo je da u oba jezika prilozi i veznici imaju važnu ulogu u aspektnosti. S

druge strane, Verkuylova teorija o određenim objektima kao obilježjima aspekta u

germanskim jezicima samo je djelomično točna primijeni li se na švedski i hrvatski. Građa

je pokazala da se uistinu perfektivno češće tumače, tj. perfektivnim vidom češće prevode,

prijelazni dvočlani glagoli s određenim nego s neodređenim objektima. Međutim, i ovdje

je, kao i u slučaju leksičkoga značenja dvočlanih glagola, barem jednako važan i

mikrokontekst, koji ovdje uključuje i činjenicu da je glagol dvočlan, a ne jednostavan.

4 U slučaju parova koji se sastoje od prefigiranoga perfektivnoga glagola i prefigiranoga imperfektivnoga glagola dobivenoga sekundarnom imperfektivizacijom, gramatička se obilježenost perfektivnoga glagola može opisati pomoću sufiksa -ø- sa značenjem (-impf), jer imperfektivni član para ima jedan od vidskih sufiksa sa značenjem (+impf). 5 Izvor: Svensk-kroatisk ordbok. Lexin: http://lexin.nada.kth.se/sve-kro.html 6 Posljednji redak „švedskoga” dijela tablice ima smisla samo u usporedbi s hrvatskim (slavenskim) jezikom. Unutar sustava švedskoga jezika, nema značaja.

265

Zaključak _______________________________________________________________________________________

Perfektivnim se vidom mogu prevesti čak i rečenice koje Verkuyl i njegovi sljedbenici

smatraju prototipnim uzorkom, a to su one s nebrojivim imenicama:

(404) Annika nickade och hällde upp te i sin egen kopp. Annika je kimnula i natočila čaj u svoju šalicu. (LM)

(405) Hon satte sig bredvid honom, hällde upp kaffe åt sig och vin åt honom,

suckade. Sjela je kraj njega, natočila sebi kavu, a njemu vino, uzdahnula. (LM)

Prema Verkuylu, u hrvatskim je rečenicama, s obzirom na neodređene objekte,

trebao biti uporabljen imperfektivni oblik glagola. No, hrvatske bi rečenice u tome slučaju

bile barem nelogične, ako ne i negramatične (Annika je kimnula i točila čaj u svoju šalicu;

Sjela je kraj njega, točila sebi kavu, a njemu vino, uzdahnula). I u prvoj i u drugoj riječ je o

nizu radnji, pa su upravo perfektivni oblici očekivani. Zaključiti se može da u ovakvim

slučajevima važniji utjecaj od (ne)određenoga objekta na aspektnostno tumačenje imaju

rezultativna čestica i širi kontekst (slijed radnji). Je li pri tome važnija uloga čestice ili

uloga konteksta, nije moguće odrediti na temelju rezultata ovoga rada između ostaloga i jer

nisu analizirane i švedske rečenice s jednostavnim glagolima.

Općenito se može zaključiti da je u hrvatskome prisutna i jednostavna (aspekt,

odnosno glagolski vid) i složena aspektnost (aktionsart, inherentno glagolsko značenje,

sintaktički kontekst), a u švedskome samo složena aspektnost (aktionsart, inherentno

glagolsko značenje, sintaktički kontekst) (v. Dahl 1985:86). U skladu s ovom tvrdnjom

hrvatski perfektivni i švedski dvočlani glagoli ne bi se smjeli poistovjećivati. Oni dijele niz

zajedničkih osobina, ali ne i aspektne značajke. Pretpostavka je da pokazano za švedski i

hrvatski vrijedi i za većinu drugih germanskih i slavenskih jezika.

Osim što su neke teorije osporene (npr. Verkuylova), a druge, u većoj ili manjoj

mjeri, potvrđene (npr. Dahlova), rezultati dobiveni istraživanjem i prikazani u ovome radu

imaju i praktičnu vrijednost. Naime, poznato je da aspekt slavenskih jezika predstavlja

jednu od najteže savladivih jezičnih značajki za govornike germanskih jezika. Također se

zna da učenici germanskih jezika, na primjer engleskoga i švedskoga, imaju značajnih

poteškoća sa savladavanjem dvočlanih glagola. Premda se rezultati ne mogu svesti na

jedno jednostavno pravilo, pa ni na niz pravila, oni u mnogočemu rasvjetljuju odnose

između dvočlanih i prefigiranih glagola. Pretpostaviti se može da se odnosi utvrđeni za

266

Zaključak _______________________________________________________________________________________

švedski i hrvatski, barem u osnovnim postavkama, mogu preslikati i na druge kombinacije

jezika – na primjer, na engleski i hrvatski ili švedski i ruski, poljski, slovenski itd. Utvrđeni

odnosi mogu doprinijeti razumijevanju problematike aspektnosti u germanskim i

slavenskim jezicima pa se spoznaje o tome mogu primijeniti u nastavi kako bi hrvatski

studenti lakše savladali švedske dvočlane glagole, a švedski studenti bolje razumjeli

glagolski vid u hrvatskome. U tom bi se slučaju, naravno, dobivene spoznaje najprije

trebale pedagoški prilagoditi i oblikovati.

267

9. SAŽETAK

Osnovni je cilj ovoga rada usporediti švedski i hrvatski jezik s obzirom na (glagolski)

aspekt. Posebna je pozornost posvećena „aspektnoj” ulozi švedskih glagolskih čestica, odnosno švedskim dvočlanim glagolima te ulozi hrvatskih prefiksa u prefigiranim glagolima.

Općenito govoreći, aspekt se često različito definira i u germanskim i u slavenskim jezicima. U germanskim jezicima promatra se kao leksička i(li) sintaktička kategorija, a u slavenskim kao gramatička kategorija svojstvena glagolima. Iz slavenske perspektive često se stoga tvrdi da germanski jezici nemaju aspekt. S druge strane, sličnosti su između germanskih dvočlanih glagola i slavenskih prefigiranih glagola očigledne i katkada navode jezikoslovce na zaključak da se jednima i drugima izražava upravo aspekt. Suprotna gledišta rezultat su duge i zamršene povijesti, o čemu se govori u prvome dijelu rada, gdje su također definirani osnovni aspektološki pojmovi – aspekt (glagolski vid) kao gramatička kategorija slavenskih glagola, inherentno glagolsko značenje kao značajka svih glagola, aktionsart kao leksička značajka izvedenih (složenih) glagola i aspektnost kao složena sintaktička kategorija. Na temelju proučene literature, postavljene su tri osnovne pretpostavke: da švedske čestice i hrvatski prefiksi pokazuju niz zajedničkih osobina (isto podrijetlo, uporaba i uloga), pa se može pretpostaviti da čestice, kao i prefiksi, imaju aspektnu ulogu; da postoji podudaranje u uporabi određenih objekata u germanskim i perfektivnih glagolskih oblika u slavenskim jezicima; da švedske čestice i hrvatski prefiksi imaju istovjetnu leksičku ulogu, tj. da i jedni i drugi izražavaju aktionsart.

Građu čini 7736 švedskih rečenica s dvočlanim glagolima i njihovih prijevoda na hrvatski, a prikupljena je iz pet romana švedskih književnika i njihovih prijevoda na hrvatski. Raščlamba je pokazala da oba jezika imaju mogućnost izražavanja istih aspektnih značenja, ali to čine djelomično različitim sredstvima – oba jezika to čine pomoću inherentnoga glagolskoga značenja, aktionsarta i aspektnosti, a hrvatski još i pomoću gramatičke kategorije glagolskoga aspekta (vida). To znači da se prva pretpostavka nije potvrdila, tj. dok su hrvatski glagoli jasno perfektivni ili imperfektivni, aspektno tumačenje švedskih dvočlanih glagola moguće je tek iz njihova sintaktičkoga konteksta, što znači da ovisi o aspektnim obilježjima na sintaktičkoj razini. S druge strane, raščlamba je potvrdila da švedske čestice i hrvatski prefiksi imaju istovjetne leksičke uloge, odnosno mogućnost izražavanja aktionsarta, koji doprinosi aspektnom tumačenju rečenice, ali nije aspekt sam za sebe. Na temelju građe pretpostavka o sukladnome odnosu između određenih objekata u švedskome i perfektivnih glagolskih oblika u hrvatskome također nije u potpunosti dokazana. Podudaranje je primijećeno u 87% primjera prijelaznih dvočlanih glagola, koji su prevedeni perfektivnim glagolima u hrvatskome. Međutim, raščlamba je pokazala da su drugi elementi sintaktičkoga konteksta (prilozi, veznici, glagolska vremena, aktionsart) barem podjednako važni za perfektivno tumačenje švedskih rečenica kao što su to određeni objekti. Drugim riječima, samo određeni objekti nisu dovoljni za perfektivno tumačenje švedske rečenice.

Na temelju građe zaključeno je da je osnovna razlika između švedskoga i hrvatskoga aspektnoga sustava u tome što hrvatski ima i jednostavnu (glagolski vid) i složenu aspektnost (aktionsart, inherentno glagolsko značenje, sintaktički kontekst), dok švedski ima samo složenu aspektnost. Ključne riječi: aspekt, aspektnost, aktionsart, glagolski vid, dvočlani glagoli, glagolske čestice, prefigirani glagoli

268

10. SUMMARY

The main purpose of this thesis is to compare the Swedish and the Croatian language with

respect to verbal aspect. Special attention is given to the “aspectual” role of Swedish verbal

particles and to the comparison of the Swedish verbal particles, i.e. Swedish phrasal verbs, and

Croatian prefixes, i.e. Croatian prefixed verbs.

Aspect is in many ways a controversial term, defined differently in Germanic and Slavic

languages. The Germanic tradition perceives aspect as a lexical and/or syntactic category whereas

the Slavic tradition mostly perceives aspect as a grammatical category characteristic of Slavic

verbs. From the Slavic perspective it is therefore often claimed that Germanic languages do not

have the category of aspect. On the other hand, some linguists claim that there are significant

similarities between Germanic phrasal verbs and Slavic prefixed verbs and that both express

verbal aspect. Contradictory attitudes are a result of a long and complicated history, presented in

the first part of the thesis, in which Germanic and Slavic traditions were viewed separately in

some periods and joined in others. Consequently, different categories are understood under the

term aspect: verbal category of Slavic verbs, lexical category of all verbs, lexical category of

derived verbs (phrasal or prefixed), syntactic category, etc. In this dissertation the first category is

called (verbal) aspect, the second is called inherent verbal meaning, the third is understood under

the term aktionsart, and the fourth is called aspectuality.

Based on previous research conducted by other linguists, three major hypotheses were

proposed:

a) Swedish particles and Croatian prefixes have very similar characteristics – they have

the same origin, use and function (e.g. Strzelecka 1988, Lindvall 2000). Therefore it

can be concluded that particles, as well as prefixes, have the aspectual function, i.e.

some express perfective, others imperfective aspect.

b) According to the Verkuyl’s theory of parallelism (1972, 1993 etc.), in Germanic

languages definite nominal phrases used as arguments have the same role as

perfective verbs in Slavic languages. In other words, if an object in a Swedish

sentence is a definite nominal phrase, in the Croatian translation of the same sentence,

the perfective verb will be used. In the dissertation this hypothesis has been tested

only on sentences with phrasal verbs.

Summary ______________________________________________________________________________________________

c) Swedish particles and Croatian prefixes have the same lexical function – both can

modify the meaning of the main verb in the same manner and express aktionsart.

The data was collected from five Swedish novels (Friedriksson, Gardell, Lindgren,

Marklund, Niemi) and their Croatian translations. Altogether 6,472 Swedish sentences and their

Croatian translations were analyzed. The total number of Swedish phrasal verbs was 7,736. Each

Croatian verb used as the translation of a Swedish phrasal verb was marked for aspect. Swedish

sentences with definite objects were also marked. Three types of relations were investigated:

Swedish phrasal verbs vs. Croatian (im)perfective verbs, definite objects in Swedish sentences vs.

Croatian perfective verbs and the meaning and function of Swedish particles vs. the meaning and

function of Croatian prefixes.

The analysis showed that both languages have the ability to express the same aspectual

meanings using partially different means. Whereas both languages have the categories of inherent

verbal meaning, aktionsart and aspectuality, only Croatian has verbal aspect, a grammatical

category which clearly differentiates perfective from imperfective verbs. The first hypothesis,

that Germanic (i.e. Swedish) particles express perfective aspect just like Slavic prefixes, could

therefore not be supported – Croatian (prefixed) verbs are undoubtedly recognized as perfective

or imperfective but aspectual reading of Swedish phrasal verbs can be determined only from their

syntactic context, which means that it depends on other aspectual markers on the syntactic level.

The analysis has, on the other hand, proved that Swedish particles and Croatian prefixes share

lexical characteristics, i.e. both have the ability to express aktionsart (resultative, semelfactive,

incoative, iterative etc.). Aktionsart contributes to the aspectual reading of a sentence, but it is not

aspect per se.

Based on the evidence from the analyzed data it was concluded that Verkuyl’s theory of

parallelism between Germanic definite objects and Slavic perfective aspect cannot be supported,

at least not in the case of languages studied here. It is true that in 87% of sentences Swedish

transitive phrasal verbs with definite objects were translated into Croatian with perfective verb

forms. However, the analysis showed that other elements of the syntactic context (eg. adverbials,

conjunctions, verbal tense, aktionsart, etc.) are at least as important for the perfective reading of a

Swedish sentence as the presence of a direct object. In other words, direct objects alone are not

enough for a Swedish sentence to have the perfective reading.

270

Summary ______________________________________________________________________________________________

Based on the analyzed data the author concludes that the main difference between

Croatian and Swedish aspectual system is that Croatian has both simple (verbal aspect) and

compound aspectuality (aktionsart, inherent verbal meaning, syntactic context), whereas in

Swedish there is only the compound aspectuality. Therefore Croatian (prefixed) perfective verbs

and Swedish phrasal verbs should not be perceived as identical in function. They definitely share

a certain number of common characteristics, but the ability to express the verbal aspect is not one

of them.

Key words: aspekt, aspectuality, aktionsart, verbal aspect, phrasal verbs, particles, prefixed verbs

271

11. LITERATURA

GRAĐA

Friedriksson, Marianne. (1997). Enligt Maria Magdalena. Wahlström & Widstrand.

Friedriksson, Marianne. (1999). Prema Mariji Magdaleni. Biblioteka Ambrozija. Zagreb.

prijevod: Sanja Žuljević

Gardell, Jonas. (1997). En komikers uppväxt. Bokförlaget Pan. Norstedts. Stockholm.

Gardell, Jonas. (2004). Odrastanje komičara. AGM. Zagreb. prijevod: Željka Černok

Lindgren, Astrid. (1999). Alla vi barn i Bullerbyn. Rabén & Sjögren bokförlag.

Lindgren, Astrid. (2003). Mi, djeca Graje Male. Golden marketing. Zagreb. prijevod:

Goranka Antunović

Marklund, Lisa. (2000). Paradiset. Piratförlaget. Stockholm.

Marklund, Lisa. (2005). Raj. Algoritam. Zagreb. prijevod: Željka Černok

Niemi, Mikael. (2001). Populärmusik från Vittula. Norstedts Förlag. Stockholm.

Niemi, Mikael. (2005). Pop glazba iz Vitulle. AGM. Zagreb. prijevod: Dora Maček

TEORIJA

Agrell, Sigurd. (1908). Aspektänderung und Aktionsartbildung beim polnischen Zeitworte:

ein Beitrag zum Studium der indogermanischen Präverbia und ihrer

Bedeutungsfunktionen. Lund: Ohlsson.

Allén, Sture. (1980). Nusvensk frekvensordbok – baserad på tidningstext. Stockholm:

Almqvist & Wiksell

Andersson, Erik. (1977). Verbfrasens struktur i svenskan: en studie i aspekt, tempus,

tidsadverbial och semantisk räckvidd. Meddelanden från Stiftelsens för Åbo akademi

forskningsinstitut, nr 18. Åbo akadademi. Åbo.

Andersson, Sven-Gunnar. (1972). „Aktionalität im Deutschen, Eine Untersuchung unter

Vergleih mit dem russischem Aspektsystem”. U: Die Kategorien Aspekt und Aktionsart

im Russischen und im Deutschen. Studia Germanistica Upsaliensia 10, Uppsala

Literatura ___________________________________________________________________________________________

Andersson, Sven-Gunnar. (1983). „What is aspectual about the perfect and the pluperfect in

Swedsih?”. Aspect bound. 199-207

Anward, Jan; Linell, Per. (1976). „Om lexikaliserade fraser i svenskan”. Nysvenska studier

55–56. 77–119.

Babić, Stjepan. (1978). „Imperfectivization and the Types of Prefix-Derivation”. U:

Kontrastivna analiza engleskog i hrvatskog ili srpskog jezika. vol.II. Zagreb. 71-100

Babić, Stjepan i dr. (1991). Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga književnog jezika.

Zagreb: HAZU – Globus.

Barić, Eugenija i dr. (1997). Hrvatska gramatika. Zagreb: Školska knjiga.

Bauer, Ivan. (1978). „Verbal aspect. Error analysis”. U: Kontrastivna analiza engleskog i

hrvatskog ili srpskog jezika. vol.II. Zagreb.

Binnick, Robert I. (1991). Time and the Verb: A Guide to Tense & Aspect. Oxford: Oxford

University Press.

Bodegård, Anders. (1985). „Artikel om partikelverb”. LFI-nytt. Medlemsblad för

Lärarföreningen för Invandrarundervisning 4. 38-45

Bodegård, Anders. (1988). „Partikelverb och sammansättning – analys och syntes i ordbild-

ningen”. U: Hyltenstam, K.; Lindberg, I. (ur.): Första symposiet om svenska som

andraspråk. Vol.1. 246–251.

Bodegård, Anders. (1985/1994). Tänk efter. Almqvist & Wiksell Förlag. Stockholm.

Borik, Olga (2002). Aspect and Reference time. Doctoral Dissertation. Utrecht University,

UiL OTS, Utrecht. http://igitur-archive.library.uu.nl/dissertations/2002-1025-

092957/inhoud.htm

Brabec, Ivan; Hraste, Mate; Živković, Sreten. (1958). Gramatika hrvatskoga ili srpskoga

jezika. Zagreb: Školaska knjiga.

Budja, Jurica. (2001). „Dopune značenjima glagolnih predmetaka u hrvatskom jeziku”.

Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. 1, 27. 49-95

Bybee, Joan L. (1985). Morphology: a study of the relation between meaning and form.

Typological studies in language Vol. 9. Amsterdam/Philadelphia: John Benjamins

Publishing Company.

273

http://igitur-archive.library.uu.nl/dissertations/2002-1025-092957/inhoud.htm

http://igitur-archive.library.uu.nl/dissertations/2002-1025-092957/inhoud.htm

http://bib.irb.hr/prikazi-rad?&rad=125170

Literatura ___________________________________________________________________________________________

Bybee, Joan L.; Perkins, Revere; Pagliuca, William. (1994). The evolution of grammar. Tense,

aspect, and modality in the lanaguages of the world. The University of Chicago Press.

Chicago – London.

Chomsky, Noam. (1975). Syntactic Structures. Mouton, The Hague – Paris, 1.izd. 1957.

Christensen, Lisa. (1995). Svenskans aktionsarter. Nordlund. Småskrifter från Institutionen

för nordiska språk i Lund 20. Lund.

Coleman, Robert. (1996). „Exponents of futurity in Gothic”. Transactions of the Philological

Society 94:1–30.

Comrie, Bernard. (1976). Aspect: An Introduction to the Study of Verbal Aspect and Related

Problems. Cambridge: Cambridge University Press.

Dahl, Östen. (1981). „On the definition of the telic-atelic (bounded-nonbounded) distinction”.

U: Tedeschi, Phil; Zaenen, Annie (ur.): Syntax and Semantics. Vol. 14 Tense and Aspect.

New York: Academic Press.

Dahl, Östen. (1985). Tense and Aspect Systems. Basil Blackwell Ltd

Dahl, Östen. (1989). „Syncronic and Diacronic Generalisations about Tense-Aspect Systems”.

U: Larsson, Lars-Gunnar (ur.) Proceedings of the Second Scandinavian Symposium on

Aspectology. Acta Universitatis Upsaliensis. Studia Uralica et Altaica Upsaliensia 19.

Uppsala

De Groot, C. (1985). „Predicates and Features” . (Bolkestein, A.M.; de Groot, C.; Mackensie,

J.L. (ur.): Predicates and Terms in Functional Grammar. Dordrecht: Foris

Dehé, Nicole; Jackendoff, Ray; McIntyre, Andrew; Urban, Silke (ur.) (2002). Verb-Particle

Explorations. Berlin / New York: Mouton de Gruyter.

Deutschbein, Max. (1940). „Die Muttersprache als Grundlage des Verstehens des

sprachlichen Lebens”. Zeitschrift fur Mundartforschung 16:72–82.

Dickey, Steven. (2000). Parameters of Slavic Aspect: A Cognitive Approach. CSLI Center for

the Study of Language and Information. Stantford, California

Diderchen, P. (1966). Helhed og struktur. Udvalgte sprogvidenskabelige afhandlinger.

København.

Dowty, David. (1972). Studies in the logic of verb aspect and time reference in English.

Doctoral Dissertation, Department of Linguistics, Austin, Texas.

274

Literatura ___________________________________________________________________________________________

Dowty, David. (1979). Word meaning and Montague grammar. The semantics of verbs and

times in generative semantics and in Montague’s PTQ, vol.7 of Synthese Language

Library. Dordrecht: D. Reidel Publishing Company.

Ejerhed Eva. (1978). „Verb-partikel-konstruktionen i svenska: syntaktiska och semantiska

problem”. Svenskans beskrivning 11. 49–64.

Ekberg Lena. (1989). Gå till anfall och falla i sömn. En strukturell och funktionell

beskrivning av abstakta övergångasfraser. Lund.

Filip, Hana. (1999). Aspect, Eventuality Types and Nominal Reference. London: Routledge

Filipović, Rudolf. (1966). Principi lingvističkog posuđivanja II. Morfološki aspekt. Filološki

pregled I-IV. 1-15

Filipović, Rudolf. (1978). Kontrastivna analiza engleskog i hrvatskog ili srpskog jezika,

Svezak II. a)Glagolski aspekt, b) Red riječi, Zagreb

Forsyth, James. (1970). A grammar of aspect: usage and meaning in the Russian verb.

Studies in the modern Russian language. Cambridge: Cambridge University Press.

Geld, Renata; Cvikić, Lidija. (2004). „Engleski i hrvatski glagolski sustav - što im je

zajedničko?”. Semantika prirodnog jezika i metajezik semantike. HDPL. Split,

Hrvatska,14.-16.05.2004.

Gojmerac, Mirko. (1980). Glagolski vid u hrvatskome ili srpskom i njemačkom jeziku.

Doktorska dizertacija. Zagreb

Grubor, Đuro. (1953). Aspektna značenja. Zagreb : JAZU.

Hedelin, Per. (1997). Norstedts svenska uttalslexikon. Norstedts Ordbok.

Hermann, Eduard. (1927). „Objektive und subjektive Aktionsart”. Indogermanische

Forschungen XLV:207–228.

Hewson, John, Bubenik, Vit (1997). Tense and aspect in Indo-European languages. IV –

Current Issues in Linguistic Theory Vol.145. Amsterdam/Philadelphia: John Benjamins

Publishing Company.

Hirtle, Walter H. (1975). Time, aspect and the verb. Les Presses de l'université Laval –

Québec

Holm Brita, Nylund, Elizabeth. (ur.). (1991). Deskriptiv svensk grammatik. Utarbetad av

lärare vid IES. Stockholms universitet. Skriptor. Stockholm.

275

Literatura ___________________________________________________________________________________________

Holmberg, Karl Axel. (1977). „Aktionsart, aspekt och aktionalitet. en diskussionsöversikt”.

Nysvenska studier 57. 227–258.

Holmgren Ording, Hans. (1998). Se Upp! : Svenska Partikelverb. Bokförlaget Natur och

Kultur Läromedel

Holmes, Philip; Hinchliffe, Ian. (1994). Swedish, A comprehensive grammar. Routledge

Grammars, London

Hultman, Tor G. (2003). Svenska Akademiens språklära. Svenska Akademien. Stockholm.

Isačenko, Aleksandr V. (1962). Die Russische Sprache der Gegenwart, vol. I. Halle (Saale):

Niemeyer.

Jakobson, R. (1957/1971). Shifters, verbal categories, and the Russian verb. Cambridge,

Mass.: Dept. of Slavic Languages and Literatures, Harvard University.

Jakobson, R. 1984 [1932], „The Structure of the Russian Verb”. U: Waugh, L., Halle, M.

(ur.) Russian and Slavic Grammar, Mouton, Berlin. 1-15.

Jakobson, Roman O. (1971b). „Zur Structur des Russischen Verbums”. U: Jakobson, R.

(ur.): Selected writings 3–15. The Hague: Mouton.

Jelaska, Zrinka; Opačić, Nives. (2005): „Glagolski vid i vidski parovi”. U: Jelaska, Zrinka

(ur.): Hrvatski kao drugi i strani jezik. Hrvatska sveučilišna naklada. Zagreb. 152-169.

Johannisson, Ture. (1954). „Om sammansatta verb i svenskan”. Nysvenska studier 34, 162-

181

Johnson, Marion R. (1981). „A unifed temporal theory of tense and aspect”. U: Phil Tedeschi

und Annie Zaenen (ur.), Syntax and Semantics. Vol. 14 Tense and Aspect. New York:

Academic Press.

Jonke, Ljudevit. (!964/65). „Glagolski aspekt u tvorbi i u rečenici”. Jezik XII:3. Zagreb. 65-72

Jörgensen, Nils; Svensson, Jan. (1986). Nusvensk grammatik. Liber Tryck AB, Stockholm

Kabakčiev, Krasimir. (1989). „On 'Telicity' and Related Problems”. U: Larsson, Lars-Gunnar

(ur.) Proceedings of the Second Scandinavian Symposium on Aspectology. Acta

Universitatis Upsaliensis. Studia Uralica et Altaica Upsaliensia 19. Uppsala

Kamp, Hans. (1981). „A theory of truth and semantic representation”. U: Formal Methods in

the Study of Language. ur. Jeroen A. G. Groenendijk, Theo M.V Janssen, and Martin

J.B. Stokhof. vol. I, 277–322. Amsterdam: Mathematical Center Tracts 136.

276

Literatura ___________________________________________________________________________________________

Kenny, Anthony. (1963). Action, Emotion and Will. Routledge and K.Paul. Humanities Press.

New York – London

Kiparsky, Paul. (1998). „Partitive Case and Aspect”. U: Butt, M.; Geuder, W. (ur.): The

Projection of Arguments. Stanford (CSLI Publications). 265-307.

Klein, Horst G. (1974). Tempus, Aspekt, Aktionsart. Max Niemeyer Verlag, Tübingen

Kratzer, Angelika. (2002). „Telicity and the Meaning of Objective Case”. U: Guéron, J.;

Lecarme, J. (ur.): The Syntax of Time. Cambridge, Mass.: MIT Press. 389-424.

http://semanticsarchive.net/Archive/DZkY2FmY/kratzer.telicity.viewable.in.browser.pdf

Kravar, Miroslav. (1976). Glagolski vid kao tipološko-komparativni problem, Radovi FF

Zadar 14-15. 289-312

Kravar, Miroslav. (1980). „Neke suvremene dileme oko glagolskoga vida (na građi hrvatsko-

srpskoga jezika)”. U: Jugoslavenski seminar za strane slaviste, knj.31. Beograd. 5-17.

Krifka, Manfred. (1989a). „Nominal reference, temporal constitution and quantification in

event semantics”. U: Renate Bartsch, Johan van Benthem, Peter van Emde Boas (ur.)

Semantics and contextual expression. Vol. 11 Groningen-Amsterdam Studies in

Semantics, 75–115. Dordrecht: Foris Publications.

Krifka, Manfred. (1989b). Nominalreferenz und Zeitkonstitution. Vol. 10 Studien zur

Theoretischen Linguistik. München: Wilhelm Fink Verlag.

Krifka, Manfred. (1992). „Thematic Relations as Links between Nominal Reference and

Temporal Constitution”. U: Sag, I.A., Szabolsci (ur.): Lexical Matters. Center for the

Study of Language and Information - Lecture Notes 24. Stanford, California

Krifka, Manfred. (1998). „The Origins of Telicity”. U: Rothstein, S. (ur.) Events and

Grammar. Dordrecht: Kluwer. 197-235. http://amor.rz.hu-

berlin.de/~h2816i3x/TELICITY.pdf

Kučera, Henry. (1983). „A SemanticModel of Verbal Aspect”. U: Flier, Michael S. (ur.)

American Contibutions to the Ninth International Congres of Slavists. Vol. I:

Linguistics. Slavica. Columbus, Ohio. str. 171-185

Svensk-kroatisk lexikon. Lexin. Institutet för språk och folkminnen.

http://lexin.nada.kth.se/sve-kro.html

Leskien, August. (1962). Handbuch der altbulgarischen (altkirchenslavischen) Sprache.

Heidelberg: Carl Winter Universitätsverlag. 8.

277

http://semanticsarchive.net/Archive/DZkY2FmY/kratzer.telicity.viewable.in.browser.pdf

http://amor.rz.hu-berlin.de/%7Eh2816i3x/TELICITY.pdf

http://amor.rz.hu-berlin.de/%7Eh2816i3x/TELICITY.pdf

Literatura ___________________________________________________________________________________________

Lindberg, Ebba. (1980). Beskrivande svensk grammatik. AWE/GEBERS Stockholm

Lindner, Susan Jean. (1983). A Lexico-Semantic Analysis of English Verb-Particle

Constructions with OUT and UP. Ph. D. dissertation. Bloomington.

Lindroth, Hjalmar. (1906). „Zur Lehre von Aktionsarten”. Beiträge zur Geschichte der

Deutschen Sprache und Kultur 31, 239-260

Lindvall, Anna. (1998). Transitivity in discourse – a comparison of Greek, Polish and

Swedish. Doktorsavhandling. Lund University Press.

Lindvall, Anna. (1999). „Partikelverb i svenskan i jämförelse med slaviska språk”. Sesam.

Lärar–pm 20/99.

Lindvall, Anna. (2000). „Swedish verb particle and Polish aspect marking”. U: Holmer, A.;

Svantesson, J.-O.; Viberg, Å. (ur.): Preceedings of the 18th Scandinavian Conference of

Linguistics. Vol 2. Lund. 151–165.

Ljung, Magnus; Ohlander, Sölve. (1972). Allmän grammatik. Gleerups, Malmö

MacDonald, Jonathan Eric. (2006). The Syntax of Inner Aspect. Doktorska disertacija. Stony

Brook University. svibanj 2006.

http://www.linguistics.stonybrook.edu/pub/papers/MacDonald_2006.pdf

Malmgren, Sven-Göran. (1984/1990). Adjektiviska funktioner i svenskan. Acta Universitatis

Gothoburgensis. Göteborg

Maslov, Jurij S. (1948/84). „Vid i leksičeskoe značenie glagola v sovremennom. russkom

literaturnom jazyke”. U: Očerki po aspektologii. Leningrad.

Maslov, Jurij S. (1961). „Rol´tak nazyvaemoj perfektivacii i imperfektivacii v precesse

vozniknovenija slavjanskogo glagol'nogo vida”. U: Vinogradov V.V. (ur.): Issledovanija

po slavjanskomu jazykoynaniju. Moscow: Izdatel'stvo Akademii nauk SSSR.

Maslov, Jurij S. (1962). Voprosy glagol’nogo vida. Sbornik. Moskva: Izdelatel’stvo

inostrannoj literatury.

Maslov, Jurij S. (1963). Morfologija glagol’nogo vida v sovremennom bolgarskom

literaturnom jazyke. Moskva : Izdelatel’stvo Akademii nauk SSSR.

Mihaljević, Milan. (1979). „Montagueova gramatika”. Suvremena lingvistika 19-20. 65-71

Mihaljević, Milan. (1982/83). „Neke lingvističke ideje Richarda Montaguea”. Suvremena

lingvistika 23-24. 47-57

278

http://www.linguistics.stonybrook.edu/pub/papers/MacDonald_2006.pdf

Literatura ___________________________________________________________________________________________

Miklosich, Franz von. (1926-73). Vergleichende Grammatik der slawischen Sprachen.

Osnabrück: Biblio Verlag. Reprint iz 1868-1875.

Mitani, Keiko. (1986). Glagolski vid u hrvatskom ili srpskom jeziku. Doktorska disertacija.

Zagreb

Mitani, Keiko. (2001). „Glagoli i prefiksacija. O glagolima s prefiksom pre-”. U: Drugi

hrvatski slavistički kongres, Zbornik radova I. Hrvatsko filološko društvo. Zagreb. 527-

531

Młynarczyk, Anna Katarzyna. (2004). Aspectual Piring in Polish. Profschrift Universiteit

Utrecht. www.library.uu.nl/digiarchief/dip/diss/2004-0309-140804

Moens, M. (1987). Tense, Aspect and Temporal Reference. PhD Thesis. Centre for Cognitive

Science, University of Edinburgh.

Mønnesland, Svein. (2003). „Glagolski vid u hrvatskom jeziku”. Zbornik Zagrebačke

slavističke škole. FF Press, Zagreb. 21-51

Mourelatos, Alexander P.D. (1981). „Events, processes, and states”. U: Phil Tedeschi, Annie

Zaenen (ur.), Syntax and Semantics. Vol. 14 Tense and Aspect. New York: Academic

Press.

Svenskt språkbruk – Ordbok över konstruktioner och fraser. (2003). Norstedts Ordbok

Noreen, Adolf. (1904). Vårt språk V: Betydelselära. CKW Gleerups Förlag. Lund.

Norén, Kerstin. (1985). „Partikelverb – är det något särskilt?”. Svenskans beskrivning 15.

375–386.

Norén, Kerstin. (1995). „Partikelverb och lexikon: kriterier för att finna lexikaliserade

partikelverb”. U: Nordiske studier i leksikografi III. Skrifter utgitt av nordisk forening

for leksikografi. Reykjavik. 321–329.

Norén, Kerstin. (1996). Svenska partikelverbens semantik. Nordistica Gothoburgensia 17.

Acta Universitatis Gothoburgensis. Göteborg.

Opačić, Nives. (1978). U: Kontrastivna analiza engleskog i hrvatskog ili srpskog jezika.

vol.II. Zagreb.

Opačić, Nives. (2001a). „Vidski glagolski parovi u dvojezičnoj leksikografiji (hrvatski jezik –

strani jezik)”. Treći međunarodni leksikološko-leksikografski znanstveni skup. Zagreb:

HAZU (izlaganje)

279

http://www.library.uu.nl/digiarchief/dip/diss/2004-0309-140804

Literatura ___________________________________________________________________________________________

Opačić, Nives. (2001b). „Odrazi aspektualnosti u rječnicima tipa strani jezik – hrvatski jezik”.

Rasprave instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 27: 311-316.

Pettersson, T. (1980). „Review of Christer Platzack. The semantic interpretation of aspect and

aktionsarten. A study of internal time reference in Swedish”. Studia Linguistica 34. 197-

202

Pihlström, Sven. (1988). „Hålla på att och hålla på och”. Språkvård 2/1988

Platzack Christer. (1998). Svenskans inre grammatik – det minimalistiska programmet.

Lund: Studentlitteratur.

Platzack, Christer. (1979). The semantic interpretation of aspect and aktionsarten: a study of

internal time reference in Swedish. Foris Publications. Dordrecht.

Porzig, Walter. (1927). „Zur Aktionsart indogermanischer Präsensbildungen”.

Indogermanische Forschungen XLV:152–167.

Raguž, Dragutin. (1997). Praktična hrvatska gramatika. Zagreb: Medicinska naklada.

Rassudova, Olga P. (1975). „Aspectual Meaning and Aspectual Context in the Teaching of

the Russian Verbal Aspects”. Slavic and East European Journal 19.139-44.

Ridjanović, Midhat. (1976). A Syncronic Study of Verbal Aspect in English and Serbo-

Croatian. Slavica Publishers. Inc.

Sadalska, Genowefa. (1993). Tidskategorin i svenskan. Nakładem uniwersytetu Jagielloń,

Kraków

Salinger Sundqvist, Julitta. (2001). Partikelverb i svenska. Användning av 15 partikelverb

hos svensktalande polacker. Högskolan Dalarna. C-uppsats

Scherer, Philip. (1954). „Aspect in Gothic”. Language 30:211–223.

Schneider, K. (1977). Aktionalitet, aktionsart och aspekt i svenskan och danskan jämförda

med tyskan och nederländskan. Annales universitatis turkuensis. Serie B 143. Åbo.

Schoorlemmer, Maaike. (1995). Participial passive and aspect in Russian. Doctoral

Dissertation, Utrecht University, UiL OTS, Utrecht.

Silić, Josip. (1977). „Pristup kategoriji aspektualnosti u hrvatskom književnom jeziku”.

Suvremena metodika nastave hrvatskog i srpskog jezika II: 1. Zagreb. 1-11.

Silić, Josip. (1978). „An Approach to the Study of Aspectuality in the Croatian Litterary

Language”. U: Filipović, R. (ur.): Kontrastivna analiza engleskog i hrvatskog ili srpskog

jezika. vol.II, Zagreb. 42-70

280

Literatura ___________________________________________________________________________________________

Silić, Josip; Pranjković, Ivo. (2005.) Gramatika hrvatskoga jezika. Zagreb: Školska knjiga.

Smith, C. S. (1993./1997). The Parameter of Aspect (2. izdanje). Vol. 43. Studies in

Linguistics and Philosophy. Dordrecht: Kluwer Academic Publishers.

Spencer, Andrew. (1991). Morphological theory. Oxford: Basil Blackwell.

Streitberg, W. (1891). „Perfektive und imperfektive Aktionsart im Germanischen”. Paul und

Braunes Beiträge zur Geschichte der deutschen Sprache und Literatur 15:70–177.

Strzelecka, Elżbieta. (1988). „Svenska rumsliga verbpartiklar och deras polska

motsvarigheter”. U: Nysvenska studier 68. S. 57–74.

Strzelecka, Elżbieta. (2003). Svenska partikelverb med in, ut, upp och ner: En semantisk

studie ur kognitivt perspektiv. Uppsala University, Department of Scandinavian

Languages.

Teleman, Ulf. (1972). Om svenska ord .Gleerup. Lund.

Teleman, Ulf. (1974). Manual för grammatisk beskrivning av talad och skriven svenska.

Lundastudier i nordisk språkvetenskap. Lund.

Teleman, Ulf; Hellberg, Staffan; Andersson, Erik. (1999). Svenska Akademiens grammatik,

2 Ord. Norstedts Ordbok. Svenska Akademien. Stockholm.

Tenny, Carol L. (1989). The Aspectual Interface Hypothesis. Center for Cognitive Science.

Massachusetts Institute of Technology, Cambridge, MA

Težak, Stjepko; Babić, Stjepan. (1992/2004). Gramatika hrvatskoga jezika. Zagreb: Školska

knjiga.

Thorell Olof. (1981). Svensk ordbildningslära. Esselte studium. Solna.

Thorell, Olof. (1973). Svensk grammatik. Esselte Studium. Stockholm.

Toivonen, Ida. (2001). The Phrase-Structure of Non-Projecting Words. A dissertation.

http://www-cmll.concordia.ca/linguistics/toivonen/ 2002-04-15

Toivonen, Ida. (2002a). „Swedish particles and syntactic projection”. U: Dehé, N.,

Jackendoff, R., McIntyre, A., Urban, S. (ur): Verb-Particle Explorations. Mouton de

Gruyter, Berlin-New York

Toivonen, Ida. (2003). Non-projecting words. A case study of Swedish Verbal Particles.

Dordrecht. The Netherlands: Kluwer

Townsend, Charles E. (1975). Russian word formation. Columbus OH: Slavica

281

Literatura ___________________________________________________________________________________________

Trnka, Bohumil. (1982). Selected papers in structural linguistics. Contributions to English

and general linguistics written in the years 1928–1978. Janua Linguarum; Series Maior.

Vol. 88. Berlin: Mouton Publishers.

Valin, Roch. (1975). „The Aspects of the French Verb”. U: Hirtle, W. H. (ur.): Time, aspect,

and the Verb. Quebec: Les presses de l'Université Laval.131-45.

Vannebo, K.I. (1969). Aksjonsart i norsk. Ein syntaktisk funksjonsanalyse. Skrifter fra

instituttene for nordisk språk og litteratur ved universitetene i Bergen og Oslo. 2. Oslo.

Vendler, Zeno. (1967). „Verbs and Times”. U: Linguistics in Philosophy, Ithaca, NY:

Cornell University Press

Verkuyl, Henk J. (1972). On the compositional nature of the aspect. D. Reidel Publishing

Company, Dordrecht-Holland

Verkuyl, Henk J. (1993). A theory of aspectuality. The interaction between temporal and

atemporal structure. vol. 64 of Cambridge Studies in Linguistics. Cambridge:

Cambridge University Press.

Verkuyl, Henk J. (1999). Aspectual issues. Structuring time and quantity. vol. 98 of CSLI

Lecture Notes. Stanford, California: CSLI Publications.

Vinogradov, Viktor V. (1947). Russkij jazyk: grammatičeskoe učenie o slove. Moskva.

Wellander, Erik. (1964). „Aktionsart och aspekt”. Anteckningar till föredrag i „Samfundet

för nordisk språkforskning” 7.12.1964. U: Nysvenska studier 44. 184–252.

Wellander, Erik. (1973). Riktig svenska. Esselte Stadium AB, Stockholm

Zandvoort, Reinard W. (1962). „Is ‘Aspect’ an English verbal category?” Gothenburg

Studien in English 14:161–169.

282

12. ŽIVOTOPIS

Rođena sam u Zagrebu, 2. svibnja 1972. Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu diplomirala

sam kroatistiku i južnoslavenske filologije 1996. godine, završila trogodišnji dopunski studij

švedskoga jezika i skandinavistike 1997. godine i magistrirala na Poslijediplomskome

znanstvenome studiju lingvistike 2002. godine.

Nakon diplome jednu sam školsku godinu radila kao nastavnik hrvatskoga jezika i

književnosti u I. ekonomskoj školi u Zagrebu. Od studenoga 1998. radim kao znanstvena

novakinja na Katedri za skandinavistiku pri Odsjeku za anglistiku Filozofskoga fakulteta u

Zagrebu. Predajem nekoliko lingvističkih kolegija te sam do sada sudjelovala u trima

znanstvenim projektima na Katedri. Već više od deset godina predajem hrvatski kao strani jezik u

Sveučilišnoj školi hrvatskoga jezika i kulture, a bila sam i lektor hrvatskoga jezika na Sveučilištu

u Indijani u Bloomingtonu u akademskoj godini 2000./2001. Hrvatski jezik također sam

predavala na raznim tečajevima u zemlji i u inozemstvu.

Još tijekom studija dobila sam nekoliko nagrada i stipendija uključujući i Rektorovu nagradu

1993, a 2000. godine dobila sam Fulbrightovu stipendiju.

Članica sam Hrvatskoga društva za primijenjenu lingvistiku i Hrvatskoga filološkoga

društva, na čijim kongresima redovito sudjelujem. Do sada sam sudjelovala na desetak kongresa

u zemlji i u inozemstvu. Objavljeno mi je sedam samostalnih i pet radova u koautorstvu u

različitim časopisima i zbornicima te nekoliko poglavlja u dvije knjige.

283

13. PRILOZI

Prilog 1. Dvočlani glagoli prema broju pojavnica Prilog 2. Dvočlani glagoli prema broju pojavnica prevedenih perfektivnim vidom

284

Prilog 1. Dvočlani glagoli prema broju pojavnica1

stupac 1 ukup

no

pf impf

drug

o

stupac 2 ukup

no

pf impf

drug

o

stupac 3 ukup

no

pf impf

drug

o

stupac 4 ukup

no

pf impf

drug

o

se ut 136 15 109 12 se på 6 1 5 0 kliva av 3 3 0 0 kosta på sig 2 1 1 0gå ut 112 98 8 6 skiljas åt 6 5 0 1 kliva på 3 3 0 0 krama ihop 2 2 0 0komma tillbaka 76 67 8 1 slita av sig 6 4 2 0 klä av sig 3 2 1 0 kravla sig upp 2 2 0 0gå in 75 54 20 1 spotta ut 6 5 1 0 klä ut sig 3 3 0 0 krypa f ram 2 2 0 0komma in 64 56 6 2 springa efter 6 3 2 1 koka ihop 3 2 0 1 kränga på sig 2 2 0 0gå fram 52 46 6 0 sticka ner 6 6 0 0 komma förbi 3 3 0 0 kämpa emot 2 0 2 0se upp 50 46 4 0 svepa in 6 4 2 0 komma till 3 0 2 1 köpa in 2 1 1 0tycka om 50 7 38 5 torna upp sig 6 5 1 0 koppla upp 3 3 0 0 köpa med sig 2 2 0 0vända sig om 45 39 6 0 trilla ner 6 6 0 0 krypa in 3 3 0 0 köra ner 2 1 1 0gå bort 43 41 1 1 undersöka (under) 6 6 0 0 krypa upp 3 3 0 0 köra runt 2 0 2 0komma ut 42 38 3 1 upplösa (upp) 6 5 1 0 kura ihop sig 3 3 0 0 köra tillbaka 2 1 1 0ta upp 41 38 2 1 uppmuntra (upp) 6 1 4 1 kämpa sig upp 3 3 0 0 köra över 2 1 1 0sjunka ned 39 37 2 0 uppskatta (upp) 6 2 4 0 köra fram 3 0 3 0 lasta av 2 2 0 0inse (in) 37 32 4 1 utgå (ut) 6 2 4 0 köra hem 3 2 1 0 leva om 2 1 0 1komma hem 36 30 4 2 utnyttja (ut) 6 2 4 0 köra igång 3 3 0 0 ligga inne 2 0 1 1känna igen 36 29 0 7 utplana (ut) 6 6 0 0 köra in 3 2 0 1 lyfta undan 2 2 0 0använda (an) 35 14 20 1 överge (över) 6 4 2 0 leta sig in 3 2 1 0 lyfta ut 2 1 0 1gå hem 35 18 13 4 övergå (över) 6 6 0 0 ligga till 3 0 2 1 lägga ihop 2 2 0 0ta emot 35 17 16 2 andas in 5 3 2 0 låtsas om 3 0 3 0 lägga tillbaka 2 2 0 0dra upp 33 32 1 0 antyda (an) 5 3 1 1 läcka ut 3 1 2 0 lägga över 2 2 0 0komma fram 32 26 2 4 avvakta (av) 5 3 2 0 lägga av 3 1 0 2 lämna bakom sig 2 1 1 0gå tillbaka 31 29 2 0 binda fast 5 5 0 0 lägga dit 3 3 0 0 lämna efter sig 2 0 2 0gå upp 31 22 9 0 bli ihop 5 2 1 2 lägga ifrån sig 3 3 0 0 lämna ut 2 1 1 0vara med 31 6 19 6 breda ut 5 3 2 0 lämna ifrån sig 3 3 0 0 läsa upp 2 2 0 0slå sig ner 30 28 2 0 brinna upp 5 5 0 0 läsa ut 3 2 1 0 lösas upp 2 2 0 0slå upp 29 26 3 0 brista ut 5 5 0 0 meddela (med) 3 3 0 0 mala ned 2 1 1 0avslöja (av) 27 19 7 1 bryta av 5 5 0 0 måste bort 3 0 0 3 medge (med) 2 2 0 0dra på sig 27 25 2 0 bryta fram 5 4 1 0 måste upp 3 0 3 0 måste hem 2 0 0 2dyka upp 27 23 3 1 bygga upp 5 3 0 2 måste ut 3 0 0 3 nappa åt sig 2 2 0 0se sig omkring 27 8 19 0 bära sig åt 5 1 4 0 nå in 3 1 1 1 nypa fast 2 1 1 0gå igenom 26 18 6 2 börja om 5 5 0 0 omfamna (om) 3 3 0 0 omvända (om) 2 2 0 0känna till 26 5 20 1 dela ut 5 5 0 0 omsluta (om) 3 2 1 0 palla upp 2 2 0 0resa sig upp 26 26 0 0 dra ned 5 5 0 0 packa ner 3 3 0 0 passa ihop 2 0 2 0sätta sig upp 26 23 3 0 falla ihop 5 5 0 0 packa upp 3 3 0 0 pila fram 2 1 1 0upptäcka (upp) 26 24 0 2 få ihop 5 3 0 2 passa in 3 1 2 0 pilla ut 2 2 0 0

1Glagoli s dvije i više pojavnica. 285


ta fram 25 24 1 0 få ner 5 5 0 0 peka ut 3 1 2 0 plaska ner 2 0 2 0anse (an) 24 4 16 4 få ut 5 3 2 0 peta in 3 3 0 0 plocka ihop 2 1 1 0avbryta (av) 24 20 1 3 gå efter 5 2 3 0 peta ut 3 3 0 0 plocka på sig 2 2 0 0upprepa (upp) 24 19 5 0 gå hit 5 4 1 0 plana ut 3 2 1 0 plocka ur 2 1 1 0bry sig om 23 0 14 9 hinna fram 5 5 0 0 rafsa ihop 3 2 0 1 plocka ut 2 0 2 0dra fram 23 21 2 0 hålla ihop 5 3 2 0 ramla ner 3 3 0 0 pressa ihop 2 2 0 0komma upp 23 20 3 0 hänga ner 5 1 4 0 rasa omkull 3 3 0 0 pressa in 2 2 0 0ge upp 22 17 4 1 hänga upp 5 5 0 0 ringa hem 3 3 0 0 rada upp sig 2 2 0 0gå runt 22 9 12 1 hänga ut 5 0 5 0 riva sönder 3 3 0 0 rama in 2 2 0 0stiga upp 22 12 9 1 kika fram 5 4 1 0 rulla igång 3 3 0 0 ramla av 2 2 0 0vara borta 22 14 8 0 klippa av 5 5 0 0 rulla in 3 3 0 0 ramla fram 2 1 1 0gå förbi 21 16 5 0 kliva ur 5 5 0 0 rusa förbi 3 0 3 0 ramla ihop 2 2 0 0innebära (inne) 21 0 21 0 knacka på 5 5 0 0 rycka loss 3 3 0 0 rasa ned 2 2 0 0se in 21 17 4 0 komma efter 5 3 2 0 rycka upp 3 2 1 0 rasa ut 2 2 0 0se ned 21 13 8 0 köra ihjäl 5 5 0 0 rycka sig loss 3 3 0 0 resa på sig 2 1 1 0få upp 20 20 0 0 köra om 5 1 3 1 räkna ut 3 1 1 1 resa upp 2 0 2 0

följa efter 20 3 15 2 le tillbaka 5 5 0 0 röra sig om 3 0 3 0 resa dit 2 2 0 0följa med 20 6 14 0 lysa upp 5 2 3 0 se bort 3 3 0 0 reta upp sig 2 1 1 0gå ned 20 14 5 1 låsa in 5 5 0 0 se tillbaka 3 1 2 0 ringa runt 2 1 1 0lägga på 20 19 1 0 låsa in sig 5 5 0 0 se bort 3 1 2 0 ringa tillbaka 2 2 0 0sätta sig ner 20 20 0 0 låsa upp 5 5 0 0 sega sig fram 3 0 3 0 ringa upp 2 1 1 0gå över 19 13 6 0 nå dit 5 5 0 0 sitta ned 3 1 1 1 ringa ut 2 2 0 0hålla på 19 2 15 2 påbörja (på) 5 4 1 0 sjunka tillbaka 3 3 0 0 riva fram 2 2 0 0komma ihåg 19 10 9 0 ringa in 5 5 0 0 skaka av sig 3 3 0 0 riva upp 2 2 0 0påstå (på) 19 0 19 0 ringa på 5 5 0 0 skjuta ifrån sig 3 3 0 0 riva ut 2 2 0 0vara tillbaka 19 11 5 3 rulla undan 5 5 0 0 skrämma upp 3 0 3 0 rivas sönder 2 1 0 1överleva (över) 19 17 2 0 rulla ut 5 4 1 0 skölja över 3 3 0 0 ropa in 2 2 0 0dra av sig 18 17 1 0 räcka över 5 5 0 0 slicka av 3 2 1 0 rosta sönder 2 2 0 0gå sönder 18 18 0 0 se igenom 5 2 3 0 slita sönder 3 3 0 0 rota fram 2 2 0 0hjälpa till 18 9 8 1 skriva upp 5 4 1 0 slå av 3 3 0 0 rulla bort 2 2 0 0andas ut 17 17 0 0 skriva ut 5 5 0 0 slå emot 3 2 1 0 rulla fram 2 1 1 0anta (an) 17 1 14 2 skruva på sig 5 3 2 0 slå i 3 3 0 0 rulla ihop sig 2 2 0 0gå med 17 13 4 0 slå fast 5 4 1 0 slå sönder 3 3 0 0 rulla på 2 1 1 0lägga ner 17 16 1 0 slå igång 5 5 0 0 slå undan 3 3 0 0 rusa efter 2 2 0 0påmina (på) 17 3 13 1 slå till 5 5 0 0 slänga bort 3 3 0 0 rusa iväg 2 1 1 0bryta upp 16 12 3 1 sparka av sig 5 4 1 0 slänga ut 3 3 0 0 rusa tillbaka 2 2 0 0flämta till 16 9 4 3 springa ner 5 3 2 0 släpa bort 3 2 1 0 rusa upp 2 2 0 0få fram 16 14 1 1 springa runt 5 1 4 0 släta ut 3 3 0 0 ryckas upp 2 1 1 0



hälsa på 16 8 5 3 stiga ut 5 4 1 0 smyga in 3 2 1 0 rygga till 2 2 0 0slå ner 16 16 0 0 sträcka ut 5 3 2 0 smyga sig in 3 3 0 0 räkna in 2 0 2 0stanna till 16 15 1 0 stå på 5 0 1 4 smyga sig på 3 1 1 1 ränna iväg 2 2 0 0anteckna (an) 15 8 6 1 ställa fram 5 4 1 0 spana runt 3 1 2 0 räta på sig 2 2 0 0ha med sig 15 7 8 0 ställa in 5 4 1 0 springa iväg 3 3 0 0 räta till 2 2 0 0hitta på 15 11 4 0 svämma över 5 3 2 0 springa upp 3 3 0 0 räta ut 2 2 0 0hålla på med 15 0 14 1 svänga av 5 4 0 1 spärra upp 3 3 0 0 röra om 2 1 1 0hålla upp 15 13 2 0 säga åt 5 5 0 0 stappla upp 3 2 1 0 sakta ner 2 1 1 0luta sig fram 15 14 0 1 sätta ner 5 5 0 0 stappla ut 3 3 0 0 se efter 2 2 0 0sjunka ihop 15 15 0 0 ta sig fram 5 3 2 0 sticka fram 3 0 3 0 se fram emot 2 0 2 0ställa sig upp 15 15 0 0 ta sig upp 5 3 2 0 stiga fram 3 3 0 0 se om 2 1 1 0ta bort 15 12 2 1 tränga fram 5 3 2 0 stirra fram 3 0 3 0 se över 2 2 0 0ta över 15 12 3 0 uppge (upp) 5 2 1 2 stoppa tillbaka 3 3 0 0 segla iväg 2 2 0 0vara över 15 5 0 10 upphandla (upp) 5 3 2 0 stå bakom 3 0 3 0 silas in 2 0 2 0dra in 14 10 3 1 uppnå (upp) 5 3 0 2 ställa tillbaka 3 2 1 0 singla ner 2 1 1 0komma på 14 14 0 0 utropa (ut) 5 5 0 0 ställa undan 3 3 0 0 sippra ner 2 0 2 0slita upp 14 14 0 0 vara igång 5 2 3 0 stöta ut 3 3 0 0 sitta med 2 1 1 0släppa ner 14 14 0 0 vika ihop 5 5 0 0 sudda ut 3 3 0 0 sitta upp 2 2 0 0stirra ut 14 3 11 0 vrida om 5 4 1 0 suddas ut 3 1 1 1 sjunka in 2 2 0 0tala om 14 11 3 0 åka ut 5 4 1 0 svepa över 3 3 0 0 skaka loss 2 2 0 0titta upp 14 11 3 0 övertala (över) 5 5 0 0 säga emot 3 0 2 1 skicka bort 2 2 0 0tänka efter 14 10 4 0 avböja (av) 4 4 0 0 säga ifrån 3 2 1 0 skina upp 2 2 0 0upphöra (upp) 14 11 2 1 avrätta (av) 4 4 0 0 sätta ihop 3 3 0 0 skjutas upp 2 1 0 1utföra (ut) 14 4 9 1 avstanna (av) 4 3 1 0 söka sig ut 3 2 1 0 skola ut 2 0 1 1gå till 13 2 11 0 avstå (av) 4 1 2 1 ta om 3 2 1 0 skrapa av 2 2 0 0komma hit 13 13 0 0 bli av med 4 4 0 0 ta till 3 2 0 1 skrika till 2 2 0 0ställa upp 13 10 1 2 bli över 4 0 0 4 ta tillbaka 3 3 0 0 skrika ut 2 0 2 0ta av sig 13 12 1 0 blinka till 4 4 0 0 ta sig samman 3 3 0 0 skrynkla ihop sig 2 2 0 0ta på sig 13 10 2 1 bära in 4 4 0 0 ta sig ut 3 3 0 0 skrämma bort 2 1 1 0uppfatta (upp) 13 9 4 0 bära ut 4 4 0 0 tala ut 3 1 1 1 skynda ut 2 1 1 0vända sig bort 13 13 0 0 dra av 4 3 1 0 tas ifrån 3 1 0 2 skynda sig ner 2 2 0 0äta upp 13 12 1 0 dra till sig 4 1 2 1 tejpa fast 3 2 1 0 skynda sig ut 2 2 0 0böja sig ner 12 12 0 0 driva ut 4 3 1 0 tillfalla (till) 3 3 0 0 sköta om 2 0 2 0ha på sig 12 1 11 0 falla i 4 1 3 0 tillåta (till) 3 2 1 0 slamra sönder 2 0 2 0klättra upp 12 10 2 0 fara in 4 3 1 0 titta in 3 2 1 0 slarva bort 2 2 0 0komma undan 12 12 0 0 fylla på 4 3 1 0 trolla fram 3 3 0 0 slicka i sig 2 0 2 0slappna av 12 12 0 0 få bort 4 4 0 0 trycka in 3 2 1 0 slinka ut 2 2 0 0släpa ut 12 12 0 0 få igång 4 4 0 0 trycka till 3 3 0 0 slippa ut 2 2 0 0



sätta igång 12 12 0 0 få in 4 4 0 0 tvätta av 3 3 0 0 slumra till 2 2 0 0

sätta upp 12 9 3 0 få tillbaka 4 3 1 0 tänka ut 3 3 0 0 slå bort 2 2 0 0tillhöra (till) 12 0 9 3 ge ut 4 1 3 0 underhålla (under) 3 0 3 0 slå igen 2 0 2 0växa upp 12 5 7 0 ge sig av 4 2 2 0 undervisa (under) 3 0 3 0 slås fast 2 1 0 1dra igen 11 11 0 0 gräva fram 4 3 1 0 utdela (ut) 3 2 1 0 slänga in 2 2 0 0dra ut 11 11 0 0 gå an 4 0 3 1 uthärda (ut) 3 2 1 0 släpa in 2 2 0 0gå på 11 8 1 2 göra upp 4 4 0 0 utreda (ut) 3 2 1 0 släpas ut 2 1 1 0komma med 11 9 1 1 ha emot 4 0 4 0 utstöta (ut) 3 2 1 0 smita in 2 2 0 0luta sig tillbaka 11 11 0 0 haka på 4 3 1 0 vara efter 3 0 3 0 smyga efter 2 1 1 0slå ihjäl 11 10 1 0 hinna ikapp 4 3 1 0 vara förbi 3 1 1 1 smyga upp 2 1 1 0slå ihop 11 10 1 0 hinna med 4 3 1 0 vinka till sig 3 2 1 0 smyga sig ut 2 2 0 0slå in 11 8 1 2 hoppa till 4 4 0 0 vrida upp 3 3 0 0 smälla upp 2 1 1 0stirra in 11 1 10 0 hålla inne 4 1 0 3 välla fram 3 3 0 0 smälta in 2 2 0 0stänga av 11 11 0 0 hålla med 4 0 4 0 åka in 3 3 0 0 snegla ut 2 1 1 0ta med sig 11 11 0 0 hänga av sig 4 3 1 0 åka ner 3 2 1 0 snurra igång 2 1 0 1tränga in 11 8 2 1 hänga med 4 2 2 0 åka upp 3 3 0 0 snyfta till 2 2 0 0åka hem 11 7 2 2 kasta bort 4 3 1 0 överdriva (över) 3 0 3 0 snöa igen 2 0 0 2anstränga (an) 10 3 7 0 klara av 4 2 0 2 översätta (över) 3 1 2 0 snöras samman 2 2 0 0böja sig fram 10 10 0 0 kliva upp 4 4 0 0 överträffa (över) 3 3 0 0 sopa ihop 2 1 1 0falla ner 10 7 2 1 klä på sig 4 4 0 0 övertyga (över) 3 3 0 0 sova över 2 2 0 0flyta in 10 7 3 0 kolla in 4 1 3 0 anförtro (an) 2 2 0 0 sparka in 2 2 0 0gå omkring 10 1 9 0 komma emot 4 1 3 0 anlita (an) 2 0 1 1 spela in 2 1 1 0hålla i 10 3 7 0 komma igen 4 1 0 3 anmäla (an) 2 1 0 1 spotta ur sig 2 2 0 0känna igen 10 10 0 0 komma igång 4 4 0 0 antända (an) 2 1 1 0 sprida ut sig 2 2 0 0lägga upp 10 10 0 0 komma åt 4 4 0 0 avgöra (av) 2 1 0 1 springa dit 2 2 0 0omge (om) 10 3 6 1 koppla in 4 4 0 0 avlida (av) 2 2 0 0 springa fram 2 2 0 0plocka upp 10 10 0 0 krama om 4 4 0 0 avlägsna sig (av) 2 2 0 0 springa ifatt 2 2 0 0se till 10 5 5 0 känna efter 4 1 3 0 avlöpa (av) 2 2 0 0 spänna fast 2 2 0 0skjuta upp 10 6 2 2 ladda om 4 4 0 0 avskilja (av) 2 2 0 0 stampa ut 2 2 0 0sticka in 10 8 2 0 lura in 4 4 0 0 avsäga (av) 2 2 0 0 stappla fram 2 1 1 0sticka ut 10 3 7 0 lägga fram 4 3 1 0 avvisa (av) 2 2 0 0 sticka hem 2 0 2 0stirra upp 10 0 10 0 lägga om 4 3 1 0 banka sönder 2 1 1 0 sticka upp 2 0 2 0synas till 10 2 0 8 lämna tillbaka 4 4 0 0 be om 2 1 1 0 stiga på 2 2 0 0sätta på sig 10 10 0 0 nå fram 4 2 2 0 beställa upp 2 2 0 0 stirra tillbaka 2 0 2 0uppstå (upp) 10 5 4 1 packa ihop 4 4 0 0 betala ut 2 2 0 0 stoppa om 2 2 0 0uppträda (upp) 10 1 7 2 pressa ner 4 4 0 0 blanda ihop 2 2 0 0 sträcka sig fram 2 1 1 0avsluta (av) 9 6 1 2 pusta ut 4 3 1 0 blinka bort 2 0 2 0 strömma ur 2 0 2 0dra med sig 9 8 1 0 påpeka (på) 4 4 0 0 blåsa ut 2 2 0 0 stå på sig 2 2 0 0



dricka ur 9 9 0 0 reda ut 4 3 0 1 bläddra fram 2 0 2 0 stå upp 2 1 1 0ge efter 9 9 0 0 rinna ner 4 0 4 0 bläddra igenom 2 0 2 0 stå ut (med) 2 1 1 0glida iväg 9 6 3 0 rinna över 4 1 1 2 bläddra tillbaka 2 0 2 0 städa upp 2 2 0 0glida ner 9 9 0 0 rusa bort 4 3 1 0 bläddra upp 2 1 1 0 ställa ifrån sig 2 1 1 0glida upp 9 9 0 0 rusa in 4 1 3 0 borra sig in 2 2 0 0 ställa till med 2 2 0 0gå fram 9 7 1 1 rusa ut 4 4 0 0 brusa upp 2 2 0 0 stämma in 2 2 0 0hoppa över 9 8 0 1 räcka ut 4 4 0 0 bära hem 2 1 1 0 stänga igen 2 2 0 0hälla upp 9 8 1 0 räkna upp 4 2 0 2 bära iväg 2 2 0 0 stängas av 2 1 0 1kasta ut 9 9 0 0 rätta till 4 4 0 0 bära med sig 2 1 1 0 störta fram 2 2 0 0lägga sig ner 9 9 0 0 se efter 4 4 0 0 bära upp 2 2 0 0 störta upp 2 1 1 0pågå (på) 9 0 9 0 skicka ut 4 3 1 0 dela in 2 1 1 0 stöta till 2 1 1 0samla ihop 9 7 1 1 skjuta fram 4 3 1 0 dimpa ner 2 2 0 0 stövla in 2 0 2 0slå ut 9 8 1 0 skjuta undan 4 4 0 0 dra bort 2 2 0 0 suga i sig 2 1 1 0snurra runt 9 7 2 0 skriva in 4 2 2 0 dra hem 2 0 2 0 suga åt sig 2 0 2 0springa in 9 9 0 0 slinka in 4 4 0 0 dra i sig 2 2 0 0 sugas in 2 1 0 1söka upp 9 9 0 0 slippa undan 4 4 0 0 dra loss 2 2 0 0 svänga in 2 2 0 0ta med 9 8 1 0 slita till sig 4 4 0 0 dra samman 2 1 0 1 svänga runt 2 1 1 0titta ut 9 4 5 0 slita åt sig 4 4 0 0 dra till 2 2 0 0 sy ihop 2 2 0 0trycka ned 9 8 1 0 slå tillbaka 4 1 3 0 dras in 2 1 1 0 sända ut 2 1 1 0uppleva (upp) 9 6 3 0 släpa fram 4 3 1 0 dras med 2 0 1 1 sändas iväg 2 2 0 0uttala (ut) 9 6 1 2 smyga ut 4 3 1 0 dras ut 2 2 0 0 sänka ner 2 2 0 0vara inne 9 0 1 8 smyga ner 4 4 0 0 driva in 2 2 0 0 sätta dit 2 1 0 1anlända (an) 8 6 2 0 smälla igen 4 4 0 0 droppa ner 2 1 1 0 sätta i 2 2 0 0avsky (av) 8 0 8 0 somna om 4 4 0 0 drypa av 2 2 0 0 sätta i sig 2 2 0 0bita ihop 8 7 1 0 springa hem 4 4 0 0 drämma till 2 2 0 0 sätta ut 2 2 0 0bryta ut 8 6 2 0 springa tillbaka 4 4 0 0 drömma sig bort 2 0 2 0 sörpla i sig 2 0 2 0dra igång 8 7 1 0 springa ut 4 3 1 0 dukas fram 2 1 1 0 ta efter 2 0 2 0glida förbi 8 3 5 0 stiga av 4 4 0 0 dunsa ner 2 2 0 0 ta emot sig 2 2 0 0glömma bort 8 8 0 0 stoppa upp 4 3 1 0 dö bort 2 2 0 0 ta hit 2 1 1 0göra om 8 8 0 0 sträcka på sig 4 4 0 0 dö ifrån 2 2 0 0 ta i 2 1 0 1hålla om 8 3 4 1 stå emot 4 4 0 0 ebba ut 2 2 0 0 ta igen 2 2 0 0hälla ut 8 7 1 0 ställa till 4 4 0 0 falla fram 2 2 0 0 ta av sig 2 2 0 0komma över 8 7 1 0 stöta ihop 4 3 1 0 fara runt 2 0 2 0 ta sig ned 2 2 0 0köra iväg 8 7 1 0 sugas ut 4 2 0 2 fiska upp 2 2 0 0 ta sig över 2 2 0 0lyfta upp 8 7 1 0 sätta in 4 4 0 0 flyga fram 2 2 0 0 tappa bort 2 2 0 0lägga till 8 3 5 0 ta hem 4 3 1 0 flytta upp 2 1 0 1 tassa fram 2 1 1 0påverka (på) 8 0 7 1 ta ner 4 4 0 0 flytta ut 2 1 1 0 tassa in 2 1 1 0rulla över 8 8 0 0 ta till sig 4 4 0 0 frambringa (fram) 2 2 0 0 tilldela (till) 2 0 0 2



rycka till 8 7 1 0 ta sig till 4 0 1 3 framkalla (fram) 2 2 0 0 tillkänna (till) 2 2 0 0sitta fast 8 2 1 5 tillbringa (till) 4 2 2 0 framställa (fram) 2 0 1 1 tilltala (till) 2 0 2 0sjunka undan 8 7 0 1 tillta (till) 4 2 2 0 framträda (fram) 2 0 0 2 titta efter 2 2 0 0slå igen 8 7 0 1 tillverka (tii) 4 0 4 0 frysa till 2 1 1 0 titta igenom 2 2 0 0slå på 8 8 0 0 titta ned 4 3 1 0 fräsa tillbaka 2 2 0 0 torka av sig 2 2 0 0släppa in 8 5 3 0 torka av 4 4 0 0 få av sig 2 2 0 0 torka in 2 2 0 0stirra ned 8 1 7 0 trycka av 4 3 1 0 få hem 2 2 0 0 torka upp 2 2 0 0stoppa ner 8 8 0 0 tränga igenom 4 3 1 0 följa hem 2 2 0 0 trampa ner sig 2 2 0 0sträcka fram 8 8 0 0 underordna (under) 4 3 1 0 föra in 2 2 0 0 trassla in sig 2 2 0 0säga till 8 8 0 0 uppfinna (upp) 4 4 0 0 föra ut 2 0 2 0 trolla dit 2 2 0 0ta in 8 4 4 0 uppfylla (upp) 4 2 2 0 försvinna in 2 2 0 0 trycka igen 2 2 0 0ta ut 8 8 0 0 utbyta (ut) 4 2 2 0 fösa in 2 2 0 0 trycka igång 2 2 0 0torka bort 8 8 0 0 uttrycka (ut) 4 4 0 0 gasa bort 2 1 1 0 trycka tillbaka 2 2 0 0utveckla (ut) 8 7 1 0 vara ute 4 0 1 3 gaska upp sig 2 2 0 0 trycka upp 2 2 0 0vika undan 8 5 3 0 vika av 4 4 0 0 ge ifrån sig 2 0 2 0 träda in 2 1 1 0glida in 7 6 1 0 vilja hem 4 0 4 0 ge med sig 2 2 0 0 tränga bort 2 2 0 0gå igen 7 7 0 0 vingla till 4 2 2 0 ge sig in 2 2 0 0 tränga på 2 1 1 0gå med på 7 7 0 0 visa upp 4 3 1 0 ge sig på 2 1 1 0 tränga undan 2 2 0 0gå under 7 5 2 0 vrida på sig 4 3 1 0 glida ur 2 2 0 0 tränga ut 2 1 1 0ha med 7 0 7 0 vända om 4 2 2 0 glimma till 2 1 0 1 tränga sig fram 2 0 2 0höra av sig 7 7 0 0 åka fast 4 4 0 0 glömma undan 2 0 2 0 tränga sig på 2 1 1 0höra till 7 0 5 2 överrösta (över) 4 2 2 0 gripa in 2 2 0 0 tumla runt 2 2 0 0kliva in 7 7 0 0 överta (över) 4 4 0 0 gräva ner 2 2 0 0 tvinga fram 2 2 0 0knipa ihop 7 7 0 0 angripa (an) 3 2 1 0 gunga till 2 2 0 0 tvinga ner 2 2 0 0knäppa upp 7 7 0 0 anhålla (an) 3 3 0 0 gå av 2 2 0 0 tvätta bort 2 2 0 0komma av sig 7 7 0 0 anklaga (an) 3 1 1 1 gå i 2 2 0 0 tänka över 2 2 0 0komma dit 7 6 1 0 anpassa (an) 3 0 2 1 gå ihop 2 1 1 0 täppa till 2 2 0 0krypa ihop 7 7 0 0 ansluta (an) 3 3 0 0 gå iväg 2 2 0 0 undersöka (under) 2 0 2 0krypa ner 7 7 0 0 ansluta sig (an) 3 2 1 0 gå emot 2 2 0 0 upprätta (upp) 2 2 0 0känna på sig 7 3 4 0 avta (av) 3 1 2 0 gå fram och t. 2 0 2 0 uppvakta (upp) 2 0 1 1leta fram 7 7 0 0 blåsa in 3 3 0 0 gå ut på 2 0 2 0 utarbeta (ut) 2 2 0 0ligga bakom 7 0 7 0 blåsa sönder 3 2 0 1 göra med 2 0 2 0 utfärda (ut) 2 0 1 1omfatta (om) 7 2 4 1 borsta av 3 3 0 0 göra åt 2 1 1 0 utlösa (ut) 2 2 0 0passa på 7 6 1 0 bre ut sig 3 1 2 0 göra sig av 2 2 0 0 utmana (ut) 2 2 0 0plocka fram 7 6 1 0 bromsa in 3 3 0 0 ha ihjäl 2 1 1 0 utmåla (ut) 2 0 1 1rinna ut 7 6 0 1 brotta ned 3 3 0 0 hacka fram 2 2 0 0 uträtta (ut) 2 2 0 0se sig om 7 4 3 0 dra undan 3 3 0 0 halka ur 2 1 1 0 utse (ut) 2 2 0 0skratta till 7 7 0 0 dra sig tillbaka 3 3 0 0 hemsöka (hem) 2 2 0 0 utspisa (ut) 2 1 1 0



skriva ner 7 4 2 1 dricka upp 3 3 0 0 hitta hem 2 1 0 1 utstå (ut) 2 2 0 0stanna upp 7 7 0 0 dyka ner 3 3 0 0 hitta tillbaka 2 1 1 0 utsätta (ut) 2 1 0 1stelna till 7 7 0 0 falla in 3 2 1 0 hitta ut 2 2 0 0 utvidga (ut) 2 2 0 0stiga in 7 6 0 1 falla sönder 3 1 1 1 hosta ut 2 2 0 0 utöva (ut) 2 0 2 0stoppa in 7 7 0 0 fara upp 3 2 1 0 hålla igång 2 1 1 0 vakna till 2 2 0 0stå ut 7 4 3 0 flyga iväg 3 3 0 0 hålla tillbaka 2 1 1 0 vandra in 2 2 0 0ställa ner 7 7 0 0 flyga upp 3 3 0 0 hålla sig till 2 0 2 0 vara emot 2 0 2 0sätta på 7 7 0 0 flytta hem 3 3 0 0 hälla i sig 2 1 1 0 vara fast 2 0 0 2ta av 7 7 0 0 framgå (fram) 3 0 1 2 hälla på 2 2 0 0 veckla ut 2 1 1 0ta ifrån 7 7 0 0 framhålla (fram) 3 0 1 2 hänga på 2 2 0 0 veta med sig 2 0 2 0ta sig in 7 6 0 1 frammana (fram) 3 3 0 0 hänga samman 2 0 1 1 veta till sig 2 0 2 0tilläga (till) 7 7 0 0 få i sig 3 3 0 0 hävda upp 2 2 0 0 vifta bort 2 2 0 0tvinga tillbaka 7 7 0 0 få iväg 3 3 0 0 hävda sig upp 2 2 0 0 vifta undan 2 2 0 0uppmana (upp) 7 3 4 0 få loss 3 3 0 0 införa (in) 2 2 0 0 vika upp 2 2 0 0utbrista (ut) 7 6 0 1 få ur sig 3 3 0 0 ingripa (in) 2 2 0 0 vilja bort 2 1 1 0utgöra (ut) 7 0 3 4 försvinna ut 3 3 0 0 intala (in) 2 1 1 0 vilja tillbaka 2 1 1 0bli av 6 4 1 1 ge sig ut 3 2 1 0 kasta tillbaka 2 1 1 0 visa fram 2 2 0 0blåsa upp 6 2 3 1 glida bort 3 2 1 0 kasta sig in 2 2 0 0 visa runt 2 1 1 0dra ihop sig 6 5 1 0 glida fram 3 1 2 0 kasta sig över 2 2 0 0 vissla till 2 2 0 0dra sig undan 6 4 2 0 gå igång 3 3 0 0 kika in 2 1 1 0 vrida ur 2 2 0 0dö ut 6 6 0 0 göra bort sig 3 1 2 0 kika ner 2 1 1 0 vräka in 2 2 0 0falla över 6 6 0 0 göra upp 3 3 0 0 kika upp 2 2 0 0 vräka ner 2 2 0 0få med sig 6 6 0 0 haja till 3 3 0 0 klampa in 2 2 0 0 vräka upp 2 2 0 0gå dit 6 4 2 0 hicka till 3 3 0 0 klamra sig fast 2 1 1 0 välja ut 2 2 0 0göra sig till 6 3 2 1 hinna ifatt 3 3 0 0 klarna till 2 2 0 0 vända bort 2 2 0 0hoppa ner 6 5 1 0 hinna upp 3 3 0 0 klippa ut 2 0 2 0 vända till 2 2 0 0hålla fast 6 3 3 0 hoppa av 3 3 0 0 klistra in 2 0 2 0 värma upp 2 1 1 0inleda (in) 6 6 0 0 hoppa i 3 3 0 0 kliva fram 2 2 0 0 värmas upp 2 1 1 0innehålla (inne) 6 0 5 1 hålla av 3 0 3 0 kliva ner 2 2 0 0 växa fram 2 2 0 0kliva ut 6 6 0 0 hålla fram 3 3 0 0 kliva över 2 2 0 0 växa ut 2 1 1 0komma ner 6 6 0 0 hänga ihop 3 0 2 1 klättra ner 2 2 0 0 åka dit 2 1 1 0köra upp 6 5 1 0 höra på 3 0 3 0 klättra omkring 2 0 2 0 åka iväg 2 2 0 0köra ut 6 3 3 0 inbilla (in) 3 2 1 0 klättra över 2 1 1 0 åka runt 2 1 0 1lugna ned sig 6 6 0 0 infinna (in) 3 1 1 1 knappa in 2 2 0 0 åka tillbaka 2 1 1 0lägga in 6 4 2 0 infinna sig (in) 3 2 1 0 knyckla ihop 2 2 0 0 överfalla (över) 2 2 0 0lägga ut 6 5 1 0 ingå (in) 3 1 1 1 knyta upp 2 1 0 1 överklaga (över) 2 1 1 0läsa igenom 6 5 1 0 innefatta (inne) 3 0 3 0 knöla ner 2 2 0 0 överlämna (över) 2 1 1 0rusa fram 6 5 1 0 inreda (in) 3 1 0 2 kolla igenom 2 2 0 0 överräcka (över) 2 2 0 0



räcka upp 6 5 1 0 inträffa (in) 3 3 0 0 komma loss 2 1 0 1 övervaka (över) 2 0 2 0sammanfalla (samman) 6 3 2 1 intyga (in) 3 2 1 0 komma runt 2 1 0 1 överväga (över) 2 0 2 0

kasta upp 3 2 1 0 koppla bort 2 1 1 0 överväldiga (över) 2 2 0 0


kategorija aspekta dvoČlanih švedskih · pdf file•1. uvod 1.1. osnovni problem...

Documents