katolički ethos i umjetnostfilozofska istraŽivanja 428 122 god. 31 (2011) sv. 2 (427–445) v....

IzvorničlanakUDK[2–4:272]:7.01Primljeno29.12.2009.

VlahoKovačevićOtešička2,HR–10090Zagreb

[email protected]

Katoličkiethosiumjetnost

SažetakU članku se kritički promišlja predaja katoličkog ethosa iz vlastitih pretpostavki. Tema-tizirajući katolički ethos iz mišljenja bitka suvremenog čovjeka na temelju umjetnosti u modernom i postmodernom dobu pokušava se razumjeti katolički ethos u horizontu ljudske egzistencije post-modernog doba. Time nam je otvoren prostor za njegovo razumijevanje iz postojanja umjetnosti u post-modernom dobu. Problematizirajući katolički ethos i umjet-nost u post-modernom dobu iz njihovog ontološkog statusa unutar položaja u bitku suvre-menog čovjeka bilo je potrebno distingvirati i naznačiti razliku i korespondenciju ova dva pojma kao jednih od temeljnih oblika ljudskog duha. Čovjek kao onto-antropološko biće logosa postoji jedino kao povijesno onto-antropološko biće koje ima potrebu za svetim koje određuje njegov izvorni odnos prema postojanju. Sveto kao sveto, naime, povezano je s egzistencijalnom biti čovjeka. Umjetnost se na temelju svetoga pruža kao otvoreno medi-jacijsko polje prema katoličkom ethosu, otvarajući mu istinu epohe, posredujući egzistenci-jalnu istinu s epohalnom istinom. Time umjetnost kao forma suvremenog čovjekovog duha, uz znanost, tehnologiju, filozofiju i religiju, otkriva i oblikuje jednu novu stvarnost, koja u svojim najvišem potencijalima korespondira s najdubljim pitanjima čovjekove povijesne egzistencije kao njegove istine.

Ključneriječikatoličkiethos,umjetnost,vjerničkoiskustvokršćanskogtipa,sveto,moralničin

Uvod

Katoličkiethossvevišeuviđadaimanečegzajedničkogsbîti(suvremenog)povijesnog(bitnog!)mišljenjaidogađanjaitonaraziniumjetnosti.Proble-matiziranjekatoličkogethosaiumjetnostiopravdanojejernijedanodtadvarelatanemožebezstanovitihkategorija:smisla,duhovnostiiduševnosti.»Svijest o stvarnom i smislenom svijetu blisko je povezana s otkrivanjemsvetoga.«1Svetonatemeljukatoličkogethosaimaintermedijacijskufunkcijuizmeđuumjetnostiiegzistencije.Utomsmislusesvetoshvaćananačinpro-storabitkaslijedećinaontološkojikategorijalnojraziniMartinaHeideggerakojismjeraponovnomeoživljavanjumisliimišljenjatu-bitkauegzistencijal-nomprostoruukojemumjetnost,uzonosvetoimudro(dakle,premaHegelu,uzfilozofijuireligiju),igravažnuuloguuoblikovanjučovjekovaethosa,tj.ethosadobra.Stvaranjesmisla jepovijesna idruštvenačinjenicakojaseočitujenesamokrozumjetnostuproizvodnjivlastitogdjelanegoikrozdjelovanjetogvlasti-

1

ClaudeHenriRocquet.Mircea Eliade: Ordeal by Labyrinth. Chicago: Chicago UniversityPress,1982.,str.153–154.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA122God.31(2011)Sv.2(427–445)

V.Kovačević,Katoličkiethosiumjetnost428

togdjelanaživot.Kaoštovjerničkoiskustvodjelujeizodnosapremasvetomiočitujeseutomsvetomiliodređenimoralni čindjelujeizapsolutnogdobraiproizvodidobrousebi,takoiumjetnostideizapsolutneslobodedjelujućinaživot.Tosutri različita oblika ljudskog duhakojanisumogućabezčo-vjekakao istinskog islobodnogbića.To jedostatnouporišteza legitimitetetabliranja teorijskogodnosa kršćanskogkatoličkog ethosa i umjetnosti.2 Ikaotakvoimaontološkumoćkojakad-tadmožeprerastiumaterijalnusnagučovječanstva.Pozitivna relacija katoličkog ethosa i umjetnosti time je uspostavljena jerječovjekonto-antropološkobićelogosaibeztoganepostojikaopovijesnoontoantropološkobiće,bićekojeimapotrebuzasvetimkojeodređujenjegovizvorniodnospremapostojanju.Ovajodnostrebaosmisliti.Aurakaopojavasvetogastvaratajnoviodnospremasvijetu.Onseočitujekaostopljenostscjelinomtakoštosekatoličkiethosiumjetnostipaksudareusvojemcilju.

»TakoGrcigovoreozakonu(nomos),pozivajućinapoznavanjezakonitostikozmičkecjelineukojojječovjeksamodio(posvojemlogosu).«3

Kodkatoličkogethosaovajsezakonnaraviizjednačujesblaženstvima.Timeovdjebaremnapojmovnojrazininalazimojasnoizraženuidejuautonomije,doslovce samozakonodavstva, dakle težišni pojamnovovjekovnepraktičnefilozofije4kojasepovezujuu ideju teonomije.Upravoo tojpovijestibitkanamgovoriovajrad.Timesvakakomožemoriješitiproblemodnosakatoličkogethosaihoda»ukorak s vremenom u duhu« vremena svijeta. I to na temelju autentičnostikatoličkogethosaiakoseautentičnostrješavakaoikodautentičnostiumjet-ničkogdjela.Drugimriječima,katoličkiethoskojijesvojemjestopronašaouumjetnostiikojiželitomjestosačuvatislijedećiprincipedobaukojemhodi,konfigurira,kreiraiformiravrijednosnoimoralniokvirljudskeegzistencijeuperspektivikršćanskog,tj.katoličkogethosa.Ovotraganjezaautentičnimkatoličkimethosomnijejedinstvenosobziromnarazličitekonfesionalnezajedniceunutarkršćanstva,štovišeiusamojkršćan-skojkonfesionalnojzajednicikojojpripadajukatolici.Zbogtogasepokuša-vamoodreditipremaautentičnomkršćanskomiskustvukojekrozstvarnosnoishodište religioznosti, kao i ostalihoblikaočitovanjaduha, očituje sekaopojamkatoliciteta.PodpojmomkatolicitetapodrazumijevamosveobuhvatniortodoksniidentitetCrkve, kako kažeH.Küng, koji svoj identitet ne nalazi u jednoj doktrini,vjeri, liturgijskom tekstu ili biblijskom tumačenju. Stoga ono u sebimožeuključivatirazličiteteologije,duhovnostiiizrazekršćanskogživljenja.Katoličkiethossetemeljinakršćanskom duhovnom iskustvukojejeusvojempristupuistinipluralističkozboginterakcijeovisnostiopojedinačnomosob-nomiskustvuobjavesvetoga5iprihvaćanjakršćanskeobjaveutemeljenenaKristu,aprenošenetradicijom.6Iznavedenogproizlazidakršćanskoduhov-noiskustvonijesamostvarvlastitogtraženjanitisamostvardeklarativnogprihvaćanjaobjavekojuodređenazajednicasmatraistinitom.OtkrivajućiseprekopojedinačnogosobnogiskustvaobjavesvetogaiprihvaćanjakršćanskeobjaveutemeljenenaKristu,aprenošenetradicijom,vjerničko iskustvo kršćan-skog tipa7nasnečiniznatnofleksibilnijimaisposobnijimauparticipacijibezautentičnereakcijekrozrefleksivnost i interpretacijuuodređenompovijes-nomkontekstu.Tosedogađajervjerničkoiskustvokršćanskogtipabezau-tentičnereakcijekrozrefleksivnostiinterpretacijuuodređenompovijesnomkontekstupreustrojavanašaosjetilanaposlušnostbezslobodeistvaralaštva,



raznorodnostumjestonadubinu(simboliku),trajnostiintenzitet.Zbogtoganamjepovijesno-ontološkipotrebnovjerničko iskustvo kršćanskog tipakojeusvajaiinterpretiraiskustvosvetogaiproizvodidobrousebištonedovodidogubitkaautentičnogkršćanskogkatoličkogethosa.Uovomprolomuukatoličkomethosuzbivaseneštomnogopresudnije:zbivasepotpunispoznajniiontološkipreokret.MimetičkiprincipoponašanjaKri-stapostajestvarprošlosti–stogasegovorionasljedovanjuKrista.Osvojeniprostorneznačisamopromjenukatoličkogethosailinačinapercepcijesamognavedenogethosa.Onjedublji,epohalniji:katoličkiethosnemaspoznajne(mimetičke)referencenastvarnost.Drugimriječima,dolazidodesupstanci-jalizacijetradicionalnemetafizikeodnosasubjekt–objekt.U ovom radu se na primjeru stavova o filozofijimoderne umjetnosti kojisvojimradikalnimdestruiranjemtradicijeotvarajumogućnostobnovekato-ličkogethosakao»figure«profanogosvjetljivanja,promatrapromjenabitkakatoličkogethosa,odnosasasuvremenimbitkom.Ovanovačovjekovaan-tropološka iduhovnastruktura, snovimsenzibilitetomjednogpost-moder-nog,metahistorijskogoblika svijesti i percepcije svijeta, oblikuje katoličkiethosupostmoderni.Ovuproblematikumeđutimnijemogućeiscrpstiunutar»konvencionalnogokviraimitacijsketeorije«patakoisamogarazumijevanjakatoličkogethosaunutarsameCrkve.Stogajepotrebnapromjenashvaćanjakatoličkogethosakojasenećetemeljitisamonateorijimimezenegoćetuteorijumimezeprimjenjivatinasvakovrsnesituaciježivotaubeskompromis-nomtraženjuistineukojimajepotrebnaodređenaautonomijauprosudbamaiodređenoodstupanjeodonogaoznačenoga.Uodnosumeđusubjektimakatoličkiethosinkorporirastvarnostusebe,atojenajautentičnijinačinstvaranjapovijesnogbitkaizkatoličkogbitka.OnoštokonstituiranašepostojanjejestSveto.Onobitnomijenjačovjekovupozicijuusvijetu,onozapravotražisilan,dramatičanobratipoznavanjesnagesvetogkaostvarnog,snažnogipunogznačenjaisvegaštonemateosobine.8Ovajodnosnijemogućnaspoznajnoteorijskojraziniodnosasubjektapremaobjek-tu,većkrozodnosdijalogakaoodnosameđusubjektima.UtomsmisluseobjavautemeljenanaKristupočinjetumačitisnovimzahtjevnostimavjere,življeneuokvirunovihdruštvenihuvjetovanostiiizazova.Zatosintagma‘katoličkiethos’podrazumijevakršćanstvokaouniverzalniethoskoji jeu svojempristupu istinipluralističan, a svojuuniverzalnost zasniva

2

ZlatkoPosavac.Arnold kao estetičar. U kon-tekstu kontroverza hrvatske moderne. Za-greb:Hrvatskofilozofskodruštvo,1996.,str.211–212.

3

IvanČehok, IvanKoprek.Etika – priručnik jedne discipline. Zagreb: Školska knjiga,1996.,str.45.

4

Isto.

5

Možemoganazvativjerničkimiskustvomjerjeprvenstvenoosobnoiskustvosvetogakojenainherentannačinimaicrkvenuidruštvenudimenziju.Religioznoiskustvojesinonimzavjerničkoiskustvo.

6Možemoganazvativjerskimiskustvomjerjeprvenstveno opće crkveno i društveno isku-stvo svetoga.Religijsko iskustvo je sinonimzavjerskoiskustvo.

7Vjerničko iskustvo kršćanskog tipa na jed-naknačinsvojtemeljtrebaimatiuosobnomdoživljaju čovjeka koji se susreće s BogomštoBiblijaponajčešćeopisujekaoobraćenjeilipromjenomsrca(metanoja).Tovjerničkoiskustvopostajevjerničkim iskustvom kršćan-skog tipa u trenutku kada pojedinac »dota-knut«svetimprepoznajedasvojedoživljenovjerničkoiskustvomoženajpravilnijeprepo-znatiukršćanskojObjavi,tj.uKristu.

8

C.H.Rocquet.Mircea Eliade: Ordeal by La-byrinth,str.153–154.



naKristu, a nenanekoj specifičnoj instituciji.Tone znači da je katoličkiethosizdvojenizvremenaiprostora,upravosuprotno–onsemoraunjemuartikulirati,alitrebaimatinaumudaunjemunenalazisvojeposljednjeute-meljenje.Drugimriječima,kakojesvakazajednicauvjetovanapovijesnimkontekstom,toznačidajeiautentičnokršćanskoduhovnoiskustvousvojenouodređenompovijesnomidruštvenomkontekstu, tj.dajeusvomekonkretnomizražajuobilježeno, izmeđuostalih, idenominacijskimutjecajima.Međutim,čimtokažemostvaraseipitanje:postojilineštoštonadilazitepojedinerazlikeištojeono?Rekaobihdapostoji–unad-zajedništvuutemeljenomnaKristu.Prematome,zaključujemodasemožegovoritioodređenimuniverzalijamakojesemorajuočitovatinaplanuspoznaje,doživljajaiplanudjelovanja.Stogasintagma ‘katoličkiethos’podrazumijevakršćanstvokaouniverzalniethos.OvauniverzalnostpripadasamomKristu,anekršćanstvuiCrkvi.ToznačidakatoličkiethosjestsposobannatemeljupripadnostiKristuuzdićiseiznadsamogkršćanstvaiCrkve,dasepovučeizneposrednezbiljesvijetakojigaokružujeidaneostanezarobljentomzbiljom.Točnijerečeno,onusvomtemeljumoraostatiotporannarazličitedruštvene,političke,institucionalnecrkveneutjecajeukolikoneželi izgubiti svojemetafizičko imoralnoegzi-stencijalnoosobnoiskustvobitkapripadnostiKristu.

Katoličkiethosiumjetnost

Nasamompočetkutrebaposebnonaglasitidasekatoličkiethos»tematiziraizmišljenjabitkasuvremenogčovjekatepokušavasagledatiizuvjetazamo-gućiantropološkihumanum«.9Timeseproblematiziramogućnostkatoličkogethosaupostmodernomdobu,kaoidijagnozanjegovogontološkogstatusaunutarpoložajaubitku.10Raznolikostfenomenapostmodernogdobavišenemožeiscrpstitradicionalnikršćanskikatoličkiethos:»nužanjeinterdiscipli-narniimultidisciplinarnipristup,kaoiproblematiziranjesonto-antropološ-kogisocio-kulturnogaspekta,kakobiseobuhvatiousvojojsloženostiicje-lovitosti«.11Suradnjateorijapostajeneophodnomzanjegovorazumijevanje.Pritomsekatoličkiethosdovodiuodnossumjetnošću.

»Umjetnostjejedinaustanjuproblematiziratismisaoljudskeegzistencije,itosvojimzbiljskimbićem(umjetničkimdjelom),kroznajrazličitijesvojeforme.«12

Umjetnost u postmodernomdobu ništa drugo ne prikazuje nego proizvodiidejeiforme.Timeseumjetnostpružakaootvorenomedijacijskopoljepremakatoličkomethosu.Dabiopstao,katoličkiethosmoranositinesamosvojureligioznuistinunegoiistinuepohe,povijesnogbitka.13ŠtoznačidaonnemožebitisvedenuenklavubilokojeCrkveiobrednočinjenjepodložnotra-diciji.U suprotnom»podliježe zubu vremena i vjetru trošenja« premda bibilo»suvišekomotno(inaivno)tradicionalnielementsvoditinapuki‘osta-tak’prošlosti.«14Podjednakotakokatoličkiethosnemožebitisvedennitiubilokojiindividualiziraniprivatnioblikživota.Drugimriječima,katoličkomethosuprethodirazumijevanjenesamospoznajnihimoralnihpitanjanegoiestetičkihpitanjačovjekovepovijesneegzistencije,itimemusepružaotvo-renomedijacijskopoljepremasuvremenojumjetnosti.Premda jekatoličkiethosupostmodernomdobuuvučenuracionalnibitakmodernogsvijeta,onjeizvansvakogepistemološkogzahvata.Usvojojnad-racionalnojdimenzijikatoličkiethossenedauklopitiuobjektivno-predmetnisvijet,ondokrajaodbijapostatiobjektomspoznavanja.Otudaovonadracio-



nalnoukatoličkomethosutražinekutransepistemološkutočkuizkojeonomožebitiviđeno.Ovajpakontološkiskokjedinomožeizvršitivjerakojanijesubjektivno,nepriopćivo iosuđenosolipsističko ropstvo.Ono je istodobnoiskustvoonogposveDrugogisamonastajanjenašenajvlastitijeosobnosti.15Ovosamonastajanjenašenajvlastitijeosobnostinemožeizbjećiposredova-nje egzistencijalne istine s epohalnom istinom (bitka) o čemu nam govoriumjetnostupostmodernomdobu.16

Događaj prijelaza ili obrata estetike umjetničkogdjela u estetikudogađajauznemirujućijeiuistinuprijelomnidogađajusuvremenojumjetnosti.

»Ali tim događajemnije pogođena samoumjetnost, već cjelokupni nabačaj svijeta iz kojegsesvaunutarsvjetska,vansvjetskainadsvjetskabićapokazujukaodovršenanepredmetnost.«17

Suvremenaumjetnostsvojodnosspramrealnostimijenjasukladnopromjenisamerealnosti.

»Svaki novi informacijsko-komunikacijski pronalazak postaje sredstvo-svrha njezine iskazi-vosti(odvideo-artadodanasvladajućegcyber-arta).«18

OvajprocesraspadanjapredmetnostiuumjetnostiXX.stoljećarazračunavanesamosfigurativnimslikarstvomnegoispojmovimaljepoteiuzvišenosti.

»Ništavišenepotrebujeljepotuiuzvišenostizrazdobljaestetiketradicijeiumjetničkogdjela.Tesukategorijezauvijek‘mrtve’upravozatoštosuoživljeneuznanstveno-tehničkomepro-izvođenjusamezbilje.«19

ZaDieteraMershadogađajnajeumjetnostjednokratnaineponovljiva.

»Onajebljesak‘trenutka’istoganužnotražimogućnostitehničkereprodukcije(film,video,fotografiju,televiziju,cyber-space)kaosvojevrsnijedinitraguvremenu.«20

Iutakvomsvijetu,pročišćenomodljepoteiuzvišenostiizrazdobljaestetiketradicijeiumjetničkogdjela,razotkrivasekategorijauzvišenostikaopostmo-derne»prikaziveneprikazivosti«21(Lyotard)kojaumjetničkomedogađajuuvremenupodarujeekstatičnitragotvorenostipovijesnogsvijeta.ZaDieteraMersha‘uzvišeno’uLyotarda imaistu»funkciju«kao‘aura’uBenjamina,

9

MladenLabus.Filozofija moderne umjetno-sti. Onto-antropologijski i socio-kulturni pri-stupi.Zagreb:Institutzadruštvenaistraživa-nja,2006.,str.7.

10

Usp.isto.

11

Usp.isto.

12

Isto,str.18.

13

Usp.isto,str.20.

14

EsadĆimić.Religijakao integralnidiokul-ture.U:Mediji, kultura i odnosi s javnošću,1(2002)1,str.35.

15

Isto,str.34.

16

M.Labus.Filozofija moderne umjetnosti,str.20.

17

ŽarkoPaić.Svijetbezslike.Avangardaiiko-noklazam.U:Nova Istra.Europski glasnik,7(2002)7,str.420.

18

Usp.isto,str.423.

19

Žarko Paić. Povratak aure u suvremenojumjetnosti. U:Nova Istra.Časopis za književ-nost, kulturološke i društvene teme,10(2005)1(29),str.129.

20

Isto.

21

Jean-FrançoisLyotard, Le Différend. Paris:Minuit,1983.



odnosnokao izrazzaneiskazivo.22Samim timeestetikaumjetničkogdjelaugranicamapojmapostmodernesobziromnasuvremenuumjetnost igra-niceestetikeunosiKantovuanalizuuzvišenogau samosredištepromišlja-nja.23»Onouzvišenojest,kaoilijepo,neštoza-sebe.«24Ononaspostavljaunekovrsnounutarnjegibanjepogođenoiskustvomstrahotnoga.Samimtimelijepoiuzvišenonisusuprotstavljeni,negočineunutarnjejedinstvokojepost-modernojumjetnostiomogućavajuestetikuuzvišenoga.Pojamaureunovojumjetnostireprodukcijejepokušajpromišljanjamogućnostionog»svetoga«kaootvorenogabljeskabitkaivremenaudesupstancijaliziranomesvijetuži-vota.25Suvremenaumjetnosttimepostaje,kakojerazvidnoizestetikeuzvi-šenog,par excellencemjesto kršćanske duhovnosti u postmodernomdobukojaistovremenonadilazizbilju,alijeunjojiprisutna.Samimtime,možemoreći,branisenesvodivostkatoličkogethosapoputsameumjetnostinadru-štvo,politiku,ideologiju.Iztogajerazvidnodaonoštojest»sveto«usamomumjetničkomdogađanjuotkrivadruštvene,političkei ideološkeobmanezasredišnjiinteresideologijskemoćidruštva/države,crkve.Lyotardu razmatranjuouzvišenostiželi spasitimomentprikazivanjanepri-kazivoga,kojijeKantformuliraouodnosukonačnogpremabeskonačnomuobzorjusuvremenetvorbedruštvanatemeljimakulturepost-modernogdobaipostnacionalnihidentiteta.OvajestetičkiprotestkojijeKantizraziousvojimrazmatranjimauuzvišenompokazujeda»svijetnijedatizadatkaosmisao,istokaoisamživotvećprikazom/stvaranjemtogasvijetakrozumjetnost,postajenašsvijet.«26Samimtimeseumjetničkokonstituirakaospoznajnasamoreflek-sijasubjektakaoprocesa.»Otvarasepremasvijetučinjenica,realnomsvije-tu.«27Umjetnostupostmodernomdobutime»nijeukinulabitakumjetničkog,ljepotu,doklegodseumjetnostmožesmatrati idoživljavatikaoumjetnost,negojepromijenilanjezino,datakokažemo,stajanjeubitku,njezinodnossbitkom.«28Toznačidačovjeksamuistinupravisvojvlastitibitak,atozna-či»pomirenjenjegoveegzistencijeismisla«.29Umjetnostjetimenatemeljusvojegaosnovnogontološkogtemelja–posvojojformikaospecifičanizrazljudskeegzistencije,atoznačidoživljajâ,spoznajâ,izražavanjaitraganjazasmislomnašegpostojanja–objektiviranjezajedničkogsmislastvarnosti.30Uprviplandolazinjezinaspoznajnoteorijskairefleksivnaproblematikastvarno-stiionasvojuumjetničkustvarnostvišeuopćeinemožekonstituiratiizvanibezovogrefleksivnogposredovanjaiistraživanjasamepostojećestvarnosti.31

Katolički ethos time kroz umjetnost, premda fokusiran na problemmeta-morfozekarakterasvetostitj.duhovnostiuumjetnostipostmodernogadoba,predstavljasvojevrsnukritikumanireživljenja,mišljenja idjelovanjapost-modernogčovjekakojemunedostaje»aura«.Uzvišenoiliaurakaoizrazzaneiskazivozahtijevajuprevladavanje»subjekta«učovjeku,transcendencijuosjetilnosti.Uzvišenonaspogađasiskustvomstrahotnogaštonamotkriva,kakotoprikazujeRudolfOttousvojemdjeluSveto,onoštoonnaziva»numi-noznim«.Timeonopostajebitnopovezujućeizmeđuosjetilnosti(umjetnosti)ipodručjasvetogakaodoživljajaduhovnosti.Onosamimtimeiziskujene-prestanuborbukojasejavljasonimstrahotnim»tremendum«kojeiziskujeumoralnomsmisluaskezuodpredmetakojiizazivajunašeinterese,požudeiliressentiment.UsvojojesteticiKant,uvodećiovajpojamuzvišenogurazlicispramlijepogkaopukog»dopadljivog«,»dražesnog«,definiraljepotukao»svrhovitostbezsvrhe«.Stogaljepotamožebitiionočudovišno,strahotnoi,dakako,ružno.

»Drukčije iskazano: ljepotapočivaubezinteresnomedopadanju, auzvišenost sepokazujeuneprestanomesuprotstavljanu‘interesaosjetila’.«32



Kantjetimeupojmuuzvišenogaspojiodvapojma.Lijepoistrahotnonisusu-protstavljeni,negočineunutarnjejedinstvo.SamimtimeizKantove»estetikeuzvišenogaproizlazikakoništanemožebitinačelnoisključenoizpodručjaumjetničkilijepoga«.33

»Zatoje‘estetikaružnoga’samonegativnaestetika,kojanastajekaoreakcijanasamozatvoreneformeprikazivanjalijepogausmislupadavrijednosti,kaddražestiornamentalniokvirmotivaizdrukčijegnabačaja svijetapostanuneprimjereninovome razumijevanjuprirode i položajačovjekausvijetu.«34

Timeumjetnost nemožeprikazati apsolutno jer je ograničena samom for-mom»osjetilnosti«,prikazivostiukojojsepokazujuidejeiforme.

»Modernaumjetnostzatoništadrugoneprikazujenegolitoštoproizvodećiidejeiformeupuću-jenaneprikazivostuidejislike.Uzvišenouneprestanomesukobuidejeapsolutnogakojegsenemožeprikazatiiformekojauvlastituograničenjusvjedoči(ne)mogućnostprikazivanjaiziskujedrukčijeutemeljenjepojmaslikovnostiuopće.«35

Posrijedije,možesekazati,jednapozitivnakritikakoja,heideggerovskimi-šljeno, igra važnu ulogu u oblikovanju čovjekova ethosa, tj. ethosa dobra:dotični ethos nije samo religiozni, povijesni, kulturni fenomen, već i egzisten-cijalni, životni fenomen koji se ostvaruje u povijesnom bitku.Drugimriječi-ma,timesedajeprimategzistencijalnomaspektukatoličkogethosa,atoznačidaonmorahoditiudobuukojempostojiEgzistencija–životsuvremenogčovjekapoputdaha(»aure«)lebdiuspoznajnomprostoruukojempotragaza»epohalnomistinombitka«.

Katoličkiethosimodernitet

Uodnosu prihvaćanja tradicionalnog katoličkog ethosa kako gaCrkva tu-mačiinjegovogtrajanjaprisutanjeodređenparadoks.KatoličkiethostrajeikadaseneprihvaćaonakokakogaCrkvatumači.Svijetdoživljaja,spoznaje,izražavanja i traganja za smislom postojanja postmoderne ne izražava tra-dicionalnikatolički ethos jer seonne suočava s epohalnom istinombitka.

22

DieterMersch.Ereignis und Aura.Untersu-chungen zu einer Ästhetik des Performativen.Frankfurt/M:Suhrkamp,2002.,str.131–154.

23

Isto.

24

Ž.Paić.Svijetbezslike,str.440.

25

Ž.Paić. Povratak aure u suvremenoj umjet-nosti,str.130.

26

Isto.

27

MladenLabus.Estetičkarefleksijaimodernaumjetnost. U:Zaprešički godišnjak,9(2000),str.423.

28

Isto,str.403.

29

Isto,str.404.

30

Usp.isto,str.407.

31

Usp.isto,str.415.

32

ŽarkoPaić.Slika bez svijeta. Ikonoklazam su-vremene umjetnosti. Zagreb: Litteris, 2006.,str.53.

33

Konrad Paul Liessmann. Philosophie der modernen Kunst: Einführung.Wien:WUW,1999.,str.26.

34

Ž.Paić.Slika bez svijeta,str.55.

35

Isto,str.54.



Stogamujepotrebnajednaunutarnjapreobrazbasamospoznajeduha/reflek-sijecjelokupnestvarnosti,proizvedenepočovjekuupostmodernomdobu.36Načelnostogamožemopostaviti:– katolički ethos se prvenstveno temelji na kršćanskom duhovnom is-kustvu;37

– kršćanskoduhovnoiskustvostvarakršćanskiidentitetkojijestvarnostute-meljenanakršćanskojontološkojstvarnostiinterakcijeosobnogiskustvaobjavesvetogaiprihvaćanjakršćanskeobjaveutemeljenenaKristu,apre-nošenetradicijom.38

IzprethodnihbitezaslijedilodakatoličkiethossamogasebeutemeljujenaBožjoj riječi i iskustvu koje proizlazi iz teBožje riječi povijesno-ontološ-ki kroz ethos koji se pojavljuje u obzorju svetoga i ostvarujemoralni čin.Prihvaćanje zajedničkog u zajednici kroz osobno uvjerenje preko osobnogangažmananemaalibiunečemudrugomepabilatoiBožjariječiliCrkva.ŽivotkaoethossemoradogađatisvakodnevnoiotudaproizlazitradicijakaoživotnoiskustvoživljenjaBožjeriječi.Onoseneprestanotrebapreispitivatispramsamogasebe(spontanitetuma)kakonebipostalosvrhasamomsebi.Iztograzlogakatoličkiethossebemisliizizvornogodnosaspramsamogasebekrozosobnoiskustvosvetogakojekorespondirasmoralnimčinompovjere-njaipoštenjapremaBožjojriječi–Bibliji.Katolički ethos kroz medij refleksije vjerničkog iskustva kršćanskog tipapostaje svoj vlastitimisaoni predmet. »Postaje pojamkoji se objektivira uobjektivno znanje (Hegel) i postavlja temelje jedne uistinu znanstvene re-fleksijeobiti«39katoličkogethosa.Timekatoličkiethos,»nesamokronološ-ki,negoontološkikorespondirasduhom(epohalno)suvremenosti,paćeseonineprestanopojavljivatiumeđusobnomprožimanju«.40Vjerničko iskustvo kršćanskog tipa uobzorjuduhovnogsazviježđaomogućujedaseizazbunju-jućihčinjenicamoralno-relativnih ljudskih radnjipostmodernogdoba, ali iinstitucionaliziranogkršćanstva,iznađećudorednatemeljnaformulaunekuruku,pokojojsuvremeničovjekmoralnoegzistiraiživi.»Ontološkirez«ukatoličkomethosuznačiprekids»tradicionalniminstitucionaliziranimkrš-ćanskimethosom«iotkrivanjejednogpotpunonovognačina.41

Ovajnoviodnospremastvarnostinastajeiznovogznačenjapovijesnogbitkakojenastajeizbitnog»ontološkogproloma«ubitkusvetogakojedovodido»promjenakojesedogađajuučovjekovojperceptivno-antropološkojstruk-turi«.42

»Postmoderna,kakomnogioznačavajusadašnjevrijeme,misliiživiudogađajima.Događajinisuonopredvidivo.Onisunekauzalni,neštoizvanpukogracionalnogdiskursa.Nanjimasenitkoneujedinjuje–onisejednostavnodogađaju.Događajistogaotkrivajunepredviđenustvar-nostkojajeizvankategorijanašegamišljenja–istinuživota.«43

OnisutemeljzaodnošajčovjekapremaBogu(»religija«uontičkomsmislu),odnosnopriznavanje togodnošajai,prematome,praktična provedba(»reli-gija«usubjektivnomsmislu,religioznost).Događajistogaposvojojstrukturinisu samoemocionalno-volitivni, apo svomobjektu»imanentni«,kako ihprenosemediji,većotkrivajunaosobnomčinurelacijuosamombićureli-gioznosti,osmislureligioznosti,onjezinomznačenjuzačovjekazaštomedi-jinisuprijemljivi.Timeobjektiviraju»znakove«odjednogbića.Naovomjeprimjeruvidljivodaseupostmodernizbivadesupstancijalizacijatradicionalnemetafizikeodnosasubjekt–objekt.Uprviplanstupadijalogkaoodnosmeđusubjektima,anespoznajnoteorijskiodnossubjektapremaobjek-tu.OslanjajućisenaMaxaBensa,filozofaiestetičara,moglibismooznačiti



postmodernu»kaoprocesifunkcijuznakova,kojidobivajuinter-medijacijskispoznajnikarakteriomogućujuspoznajukojasedogađakrozpravljenjebit-ka«.44OtomeVilémFlusserkaže:

»Budućućekulturuodređivatidijalog,anediskurs.Neviše‘napredak’,nego‘uzajamnisu-sret’«.45

Kršćanski katolički ethos je jedan od oblika duhovnog života koji stvaraizvorninoviodnossbitkomsasvojimvlastitimjezikom.

»Riječ jeo susretu sHeideggerovommišljudogađaja (Ereignis) kaootvorenosti povijesnogsvijetanakonkrajametafizikeikrajaumjetnosti.«46

Timebisekatoličkiethostekizdogađajasvijetakonstituiraokaonesvodivopodručjejednokratnostiineponovljivostikazivanja.

Avangardnaumjetnostikatoličkiethos

Povijesni trenutak iskrsavanja avangardne umjetnosti za suvremenog nje-mačkogestetičaraDieteraMershajebiodadaizam.Dadaizamkaoposebnoraspoloženjeduha,krajnjičinantidogmatizmakoji seza svojuborbuslužisredstvima.Njegavišezanimačin,djelovanje,provokacijadruštvenogstanja,rušenjetabua,šok,komunikacijasokolinom,interakcijaiinscenacija.

»Činmožebitiizvršenubilokojempravcuobičaja,politike,umjetnosti,odnosa.Samojednojevažno:tajčinuvijekmorabitiizazovtakozvanomzdravomrazumu,moralu,pravilima,zakonu.Stogajeskandalomiljenosredstvoizražavanjadadaista.«47

Otudaraspraveiskandalikojisevodeokoisticanjavjerskihznakovaisim-bola,primjericekriževa,ujavnimprostorimatenjezinoznačenjezadruštvoupostmoderniuodnosunakatoličkiethos.WellmertoformuliraističućidaseAdornoiLyotardslažukakosemodernaumjetnostsastojiuprogresivnomgubljenjusmislailitočnije»obojicaodređujurastućunegacijusmisla–repre-zentacije–kaoprincipamoderneumjetnosti«.48

36

M.Labus.Estetičkarefleksijaimodernaum-jetnost,str.415.

37KodkršćanskogkatoličkogethosaBožjariječ(Biblija) omogućuje ontologiju kršćanskogkatoličkogethosa,stogasekršćanskikatolič-kiethostemeljinavlastitojvjeriuBožjuriječi iskustvokoje proizlazi iz teBožje riječi usvakodnevnomživotu.

38UkršćanskomkatoličkomethosuosimBožjeriječipostojiitradicija,životnoiskustvo,kojejenastalopovijesnokrozpovezivanjepovje-renjauBožjuriječiživotatetimeostvarivaloodnoskršćanskogkatoličkogethosaipovije-sti/društva.

39M.Labus.Umjetnost i društvo,str.16.40Isto,str.17.

41

Usp.isto,str.18.

42


43

Damir Barbarić. Zagonetka umjetnosti. Za-greb:Demetra,2003.,str.113.

44


45

Isto,str.59.

46


47

Mario De Micheli. Umjetničke avangarde XX. stoljeća. Zagreb:NakladnizavodMaticehrvatske,1990.,str.103.

48

AlbrechtWellmer.Prilog dijalektici moderne i postmoderne. Novi Sad: Bratstvo i jedin-stvo,1987.,str.60.



»Postmodernakulturaiteorijaslavekrajpovijesti,paunekurukuikrajRazuma,odričućisenašesposobnostirazumijevanjaipronalaženjasmisla,čakiubesmislu.«49

Izborsmislaupostmodernomdobuubitijekulturniizbor.50Onseizražavaputem eksplicitnih (tisak, film, tehničke naprave, elektronskimediji), a nesamoimplicitnihdruštvenihkonstrukcijailiproizvodakaoštosuvrijednosti,norme,vjerovanja,ustanove.Urastućojplimitehno-znanstvenoguniverzumaovepotonjegubesvojulegitimacijskuosnovu,aglavnipečatepohiglobali-zacijedajuvrste»recordedculture«kaoštosuinformacija,zabava,znanost,tehnologija,pravo,obrazovanjeiumjetnost.51Ovopovijesnorazdobljeobi-lježavaopćarazgradnjaorganizacija,gubitaklegitimitetainstitucija,nestaja-njeglavnihdruštvenihpokretaiprolaznikulturniizražaji.52

Stogkutagledištadospijevajuukrizuduhovnevrijednosti,samiznakoviisimbolikojiihposreduju,aavangardapostajesamethos,načinživljenjakojidovodi u pitanje tradicionalni katolički ethos. Time avangardna umjetnostsvojimradikalnimdestruiranjemtradicijeotvaramogućnostobnovekatolič-kogethosakao»figure«profanogosvjetljivanja.53Toseodvijapromjenomubitkukatoličkogethosa,odnosasbitkom,»ukojojsepotpunomijenjačovje-kovaantropološkaiduhovnastruktura,snovimsenzibilitetomjednogpost-modernog,metahistorijskog oblika svijesti i percepcije svijeta«.54Time sedovodiupitanjejednaslika/viđenjekatoličkogethosakaojed(i)neistine,kaonjegovenegacijekojastalnoiiznovastvarasvojuistinuinašuživotnuistinu.Takosemijenjaperspektivagledanjaidoživljavanježivotnestvarnosti;krozdestrukciju, samoreferenciju iparadoks,upućujućinaprocesualnost, stalnumijenukršćanskogkatoličkogethosaunutarkulturalnihidruštvenihokružjaglobalnog svijeta.Međutim, ovu problematiku nijemoguće iscrpsti unutar»konvencionalnogokviraimitacijsketeorije«patakoisamogarazumijevanjatradicionalnogkatoličkogethosaunutarsameCrkve.Crkvekojasejošbavitemamaprethodnemoderne:organizacijom,ideologijom,uspješnošću,poli-tičkimoslobođenjemidruštvenompravdom.55

Imitacijskateorijaznakaiznačenjaprebacujesenanačinnakojiznakproma-tramo,aonapretpostavljaplatonskoshvaćanjevidljivogsvijeta:

»…onimasimboličkikarakter,ukolikojeodsjevisjenaduhovnog,nevidljivogsvijeta.Uovomvidljivomsvijetunamjenaznačenonajnevidljivisvijetitojeputkojimpostižemodioništvounjemu.«56

Bilabi tolinijakojaideodParmenida,Platona,papremaRussellu,ranomWittgensteinuiuodređenimvarijacijamadopredstavnikaanalitičkefilozofijemeđukojimasunajznačajnijiKripke,Donnellan,Putnam,KaplaniPlantinga.Poimanjemznakakaoslikekojasepotomodređujejednimimenomznakseizjednačujesastvari,štojeplatonskazaokupljenostkojanijesvojstvenasamoznanosti,negoiknjiževnosti.No,unašemslučajupostavljasepitanje:smije-molisemitogpristupastvarnostiodreći?TaoprekakojusunampodarilistariGrciostalajetemeljnicomeuropskogod-nosapremasvijetu.57Timesenedopuštadaseuspostaviizravan(doslovan,»realan«) odnos premapojavnomeosimu slici. Jezični znak postavljen jepremaizvanjezičnojzbiljipajenjegovasemantičkarazinaponajprijerezultatodnosanjegasamogaionoganaštosmjera.58PrimjericeAntoinedeSaint-Exupéryovakotoizriče:

»Zavas,kojiistotakovoliteMalogprinca,kaoizamene,svesenasvijetumijenjaakojeneg-dje,Bogznagdje,jednaovcakojunepoznajemo,pojela–ilinejednuružu.«59

Uovomslučajujejezičnisustavudrugomplanu,dokizvanjezičnazbiljanakojuseusmjeravaiskazizbijauprviplan.Jezičniznakovdjesepojavljujeu



odnosupremaoznačenojzbiljitekrijeusebiznačenje.Timesamastvarnostusebisadržiduhovnisadržajkojiposebiupućujeprekosvegaosjetilnog.Čo-vjekvišenijesamoufizičkomsvemiru,onživiusimboličkomsvemiru.NekrijeliseutomeobjašnjenjeteorijsketvrdnjeP.Bergerao»ljudskomnomosukojipostajebožanskikozmos,ilibaremzbiljakojasvojeznačenjeimaizvanpodručjakulture,društvenihstrukturailidruštvenihdjelatnosti«?60

Iupravoseupostmodernomdobuzbivapotpunispoznajniiontološkipre-okret.»Slobodomstvaranjaživotamimetičkiprincippostaje stvarprošlos-ti.«61Slobodajeautentičninazivnikethosaiumjetnostikrozdijalektikupa-radoksa.

»Osvojeniprostorneznačisamopromjenuprincipastvaranjailinačinapercepcije.Onjedublji,epohalniji:uumjetnostiumjetniksamstvaraizvornuumjetničkuzbilju,kojasvojomgradbompredmetnostinemaspoznajne(mimetičke)referencenastvarnost:njezinapredmetnostjestnje-zinasloboda,čistoćastvaranja.«62

Iztogaslijedizakatoličkiethos:stvarnosttrebareligioznuzbiljuinkorporiratiusebe,atojenajautentičnijinačinstvaranjapovijesnogbitkaizreligioznogbitka.Zbog togaživotmožepoprimitikarakter teonomnogbitkačimese iodnosprematranscendentnommijenja.Zbiljapostajesredišnjiproblemizah-tjev.

»Pokazujesepoliperspektivnost,kojaodređujenovuulogusubjekta,kojemuseuprikazanomeviše‘nepružaviđeno(predmetno)’,negojeonsamonajkojigleda.Tuseočituje‘voljakojaraspolaže’.«63

To je dopuštanje pustošenja onog Svojega u vezanosti za mir i sigurnostsvjetovnog ivjerničkogživotasonustranusvakenevoljezatoštokomadasvekonstituirajućusubjektivnostkojajesimptomvremenaukojemuživimo.Samateorijamimezetimeneobjašnjavadokrajanačinnakojisekatoličkiethosmoženositinesamosreligioznomistinomnegoiistinomepohepo-vijesnogbitka.Stogajepotrebnapromjenashvaćanjakršćanskogkatoličkog

49

Isto.

50

RadeKalanj.Ideje i djelovanje. Ogledi o kul-turalnim promjenama i razvoju.Zagreb:Hr-vatskosociološkodruštvo,2000.,str.39.

51

Isto.

52

ManuelCastells.Uspon umreženoga društva.Zagreb:Goldenmarketing,2000.,str.39.

53


54

M.Labus.Umjetnost i društvo,str.10.

55

Jakov Jukić. Socijalistički feudalizam, post-moderna i karizmatička religioznost (II).U:Revija za sociologiju,22(1991)3–4,str.253.

56

VladimirZagorac.Kristova svećenička služ-ba.Zagreb:Kršćanskasadašnjost,1997.,str.122.

57

GajoPeleš.Priča i značenje. Semantika pripo-vjednog teksta.Zagreb:Naprijed, 1989., str.55.

58

Isto,str.73.

59

AntoinedeSaint-Exupéry.Mali Princ. Zag-reb:Mladost,1987.,str.91.

60

Peter Berger. The Sacred Canopy. GardenCity:Doubleday,1967.,str.89.

61


62

Isto,str.24.

63

Isto.



ethosakojasenećetemeljitisamonateorijimimezenegoćetuteorijumime-zeprimjenjivatikrozsvakovrsnesituaciježivotaubeskompromisnomtraže-njuistineukojimajepotrebnaodređenaautonomijauprosudbamaiodređenoodstupanjeodonogaoznačenoga.»Bitkrizenisudilemekonstrukcijeilidekonstrukcije,figuracijeiliapstrak-cije, ‘realizma’ i nadrealizma, ludizma, fantastike, horora ili dadaizma, jošmanjepseudodilemeavangarde«,64hoćemolidopustitinajavnimmjestimavjerskesimboleiznakove;»sržpitanjajefilozofijskiegzistencijalnoiestetič-kiesencijalnopitanjekonkretizacijeizvornetemporalnostitu-bitkainjegovepovijesnosti,pitanjeobitnom,tj.osmislu«.65Tojesloboda,ičovjekstalnoegzistencijalno trebasebepreispitivati je linjegovstavna razinimoralnogčina,apsolutnogdobra,dobrasameljubavi.Većinaljudijošuvijekživiuuvjerenjudaodustajanjeodimitiranja»volje-nezbilje«,vezanostizamirisigurnostsvjetovnogivjerničkogživotasonustranusvakenevolje,zakatoličkiethosznačipropast.Zbogtogasastrahomgledanasvepromjenekojesedogađajuunutarkatoličkogethosa.Paipakza-htjevizaotkrivanjem,osvjetljenjem,generiranjem,stvaranjemiprodukcijomsmislazbiljskisuzahtjevi,konkretni,određeni:društveni,politički,kulturni.Timejekatoličkiethosprisiljendaseuhvatiukoštacsasuvremenimsvijetomilidapostanepotisnutizsuvremenogsvijeta.Zatoonspoznajesmisaobitkatakodagastvaraprodukcijomsmisla.66Azatonemagarancijesvedoksenepočnedjelovatiutomsmjeru,stvarajućiodređenedogađajekrozkojesemožemopreispitatioispravnostiprihvaćenogstava.

Katoličkiethos kaoizrazčovjekoveegzistencije

Zakonikatoličkogethosasuvećobuhvaćeniiuhvaćeniutehnološki/racional-nibitaksuvremenogčovjeka.Čovjektimeuistinupravisvojvlastitibitak.67Tradicionalnikatoličkiethos,premdajejošprisutanuzbilji,nijeiprihvaćenkaouzorupravljenjubitka.Razlogtomejenjegovanavezanostnatradicijučimeseželizasebeosiguratipovratakuzavičaj,»pomirenječovjekoveegzi-stencijeismisla«.Paipak,

»…vezanostjeproizvođačiluzija,paseonajtkoželizbilju,moraosloboditi.Čimznamodajeneštozbiljsko,nemožemovišebitivezanizato.Vezanostnijeništadrugodolinepotpunosjećajzazbilju.«68

Moderni bitak »više nije ‘privid’ (‘Schein’), negopostaje ‘zbilja’, ‘smisaobića’(‘Sein’).«69Katoličkiethossenemožeprihvatitikao»osjetilniprividideje«ili»subjektivniodrazobjektivnestvarnosti«krozkojuprosijavaaura,70već se prihvaća kao zbilja »objektiviranjem subjektivnosti«.71To znači davlastitasubjektivnaiskustva,dakako,valjauvijekiznovaprovjeravati/ovjera-vatipredsobomipreddrugima.Zadržatiimnaimeljudskitragaistodobnoneupastiuutopijskekoncepcijeiidealističkostremljenjeromantikeodustajućiodprogovaranjasamogabićaufenomenologijilicemjerjadasmodrugačijinegoštojesmo.Iztograzlogadotičniethosnijesamoreligiozni,povijesni,kulturnifenomenvećiegzistencijalni,životnifenomenkojiseostvarujeupovijesnombitku.Zatobikršćanskikatoličkiethostrebao»podijelitisudbinusmodernomzna-nošću i tehnikom, istovremeno ih obogatiti svojim bitkom, slobodom«,72oslobođenjemodsvojenavezanostina tradiciju i takoućiuotvoreni»pro-jekt«stvaranjasmisla,objektivirajućisvojreligioznibitakupovijesnibitak.



»Prijeseradilootomehoćemoliboljeilislabijeodrazitistvari,danasseradiosamimstvarima:postojeli(onakvekakoizgledaju)ikakodapostoje?«73

Danas sekatolički ethosmoraotvoriti kruguukojemegzistencijenastaju,trajuinestaju;ondanasmorarješavatiegzistencijalnopitanje.Radiseosu-štininašeg,duhovnogbića.Katoličkiethosmorasebeotvoritikrozodnoss(postojećom)povijesnomstvarnošću,štoznačidamoraproblematiziratisebeu jednoj povijesnoj, realnoj, »objektivnoj« perspektivi. On kao religioznaformane samodaobjektivizirapovijesnu stvarnost nego i samapovijesnastvarnostulaziunjegovstvaralačkisubjekt,kojisenezadovoljavasvojomza-tvorenošću,negoproblematizirasvojuegzistencijuupovijesnoj(zbilji)itimeontološkiponovnočinirezubićureligije.Timepostajespoznajnoteorijskihermeneutičkiorganonjednepovijesnestvarnosti.Katoličkiethos jeposvojoj formispecifičan izraz ljudskeegzistencije, štoznačiizrazdoživljaja,spoznaja,izražavanjaitraganjazasmislomnašegpo-stojanja.Tekuodnosupremaovojtemeljnojodrednicikatoličkogethosamo-žemoispitivatisvemijeneiontološkerezovekojekršćanskikatoličkiethospovijesnoprolazi.74Nijeokamenjenaforma,negokaoiobjektiviranaformaonježiviživotduha.Ikaotakavjebližiumjetnostinegoreligijijerjepoputumjetnostisposoban»dazaroniubeskrajnobogatstvopojedinačnostiusvi-jetuiuljudskesudbine,jediniistinskiproblematiziratismisaoljudskeegzis-tencije«.75

Ovajprijelazreligioznogbićauformuapsolutneznanostipredstavljanajve-ći»problem«ubitkukatoličkogethosapostmodernogdoba.Timeongubiauru religioznog romantičkogprivida i»privatnosti«uontološkomsmislu,iakozadržavacijeliperceptivno-emocionalni svijetdoživljavanja.Takva jeprimjericeumjetnostikojajeposvojojprirodiizrazvedrine,užitka,radosti,ukratkoživota,štonažalostreligijaprimarnonijejerjepreokupirananadze-maljskim,akodkatoličkogethosapoprimajedansasvimnovisadržaj.Ovajsadržajsepokušavapronaćiunovomidentitetukatoličkogethosaupojavinovereligioznosti,kojapristajenakarizmatičkuobnovuvlastitabića.Teksbezuvjetnomiunajmanjurukuprisilnomvezomreligijeiumjetnostiinjezinimnestankomiligubitkomaureuskrsavamogućnostaure.Timepo-vratakauremogućjeuodnosunareligijuantinomijskikrozstvaranjenovogkatoličkogethosa.Povratakaureimasvojemjestoivrijemetekakosocijalno-

64

Isto.

65

Isto,str.333–334.

66


67

Usp.isto,str.27.

68

Simone Weil. Težina i milost. U: Europski glasnik,7(2002)7,str.184.

69


70

Aurajeonoštoodređujemokategorijomsve-to;»ona jeu svijetu stvarionošto jeume-

đuljudskimzbivanjimamisterij,ausferipo-jedinačneegzistencijekarizma.«VidiDankoGrlić. Izazov negativnog. Zagreb–Beograd:Naprijed–Nolit,1988.,str.243.

71


72

Isto,str.27.

73

Isto.

74

Usp.isto,str.30.

75

Isto,str.30–31.



kritičkiiangažiranokatoličkiethosodgovaranaperverzijeglobalnogkapita-lizma76kaoisvakedrugevrste.77Ipak,tajodređeninormativniaspektkatolič-kogethosanesmijeslijeditisamomoralizirajućipravacvećmoraimatisvojusamostalnost.Ovasamostalnostsedogađaupravokadaseprisiljavakatoličkiethosdabudeslugomreligiji,aontoodbijabiti.Tojemomentpojavljivanjaaure,uzletkuzvišenomibožanskom,makako toparadoksalnobilo.Timekatoličkiethosnepristajebitiuslužbiideologijskeobraneiznanstveno-teo-retskogopravdanjaprogramapovijesneavangarde.78Onneželiponavljatiistepogreškekojejeučinilasamaavangardaumanifestnomerazaranjutradicije,većtežiotvorenomprocesustvaranjanovihpretpostavkizaistinskisuvremenidijalogstradicijomsonustranuiščeznućaaure.Timejespregakatoličkogethosaireligijeposebnaisamosvojna,povijesnodanazbilja, jedanodmo-gućihizrazanadahnutogiinspiriranog»bogoštovlja«,noiobratno,jedanodaspektaumjetnostikojasamanijenužnoreligijskailinijesamoreligija.AurajezaWalteraBenjaminajednaodsredišnjihkategorijastareestetikenakojojzapravopočivacjelokupnadosadašnjaumjetničkabaština.StogajeaurazaWalteraBenjaminaono»štoseuprimitivnimdruštvimanazivasvetim;onajeusvijetustvarionoštojeumeđuljudskimzbivanjimamisterija,ausferipojedinačneegzistencijeharizma«.79Katoličkiethosjeauratijekompostmo-dernogdoba,ačinitoidanas,usprkostenzijamai»proturječjima«kultureupostmodernomdobu.Onjestsamaaura.Onjeonodobrozakojimtežimoral-ničin.Razdobljerevizijekonceptaodnosapremakatoličkomethosupostajesamoizvjesnostdrukčijepostmoderne.

»Potreba za promjenomdiskursa omodernoj i suvremenoj umjetnosti rezultat je potrebe zautemeljenjemnoveznanostioumjetnosti,kojaneizbježnomorausebibiti interdisciplinarnautolikovišejerfigurasuvremenogumjetnikapretpostavljadanasdruštvenogreformatora,kriti-čaraestetikairefleksivnogsudionikaprevratnihparadigmiprirodnihidruštveno-humanističkihznanosti.«80

Timenampromjenadiskursaomodernojisuvremenojumjetnostigovoriopovratku aure. Povratku koji nemože zahtijevati tradicionalnu, specifičnokultnu,aposocijalnojdimenzijihijerarhijskustruktururecepcijekojujena-dišlapovijesnaavangarda.Zbogtoga tragamoza izmijenjenomrecepcijomkojajenastalauodnosunareligijuantinomijskikrozstvaranjenovogkato-ličkogethosakaomogućnostpovratkaaure.Onaseočitujekrozreligioznoiskustvokojerasvjetljujuvjekovniutjecajkatoličkogethosa.Onaostajeudosegumodernogsvijetazadržavajućitemeljnevrijednostipost-moderne,aliodlučnoosporavapretjeranostineumjerenostobezboženemo-derne.

»Te su vrijednosti individualizam, subjektivno iskustvo, obogaćivanje međusobnih odnosa,osjećajnoispunjenje,snošljivostiotvorenostpremanajrazličitijimmišljenjima.«81

Ključneoznakekultureupostmodernomdobukaoštosučuvstvenost,tjeles-nost,otklonrazumskihrazlogazavjerovanje,slobodapristupanjauzajedniš-tvoiostvareniekumenizampostajudiokatoličkogethosaupostmodernomdobu.Timesekatoličkiethosupostmodernomdobuprotivieklezijalnojorga-niziranostištoodgovaraunajvećojmjeribaštežnjamaindividualizmapost-modernogdobajerse timesvaskrbusredotočujenaljudskaprava,osobnuslobodu,idejnuneovisnost,traganjezavlastitomsrećom,štoseproširujeinareligioznost.GiulianoAmatoprimjećuje:

»Laicitetkaonužnoobilježjedemokracijenijevišebijegodreligija,većkritičkaotvorenostususretusnjimakaoiunjihovumeđusobnomsusretu,traženjunačelaukojimasesveisvimoguprepoznati.«82



Ukratko,gubitakipovratakauresuprotnesustraneistogpostmodernognov-čića. Povratak aure koju potiče katolički ethos mora se »zadržati« unutarstrukturazajednicekaoikolektivnientitetukolikoljudskiodnosinepostanuizvrgnuti»stvaralačkomrušenju«postmodernogdoba.Zbogtogapostojipri-jekapotrebazasvijetom»topline«,83komunitarnosti,kakobiseuspostavilaravnotežanaspramsvete»hladnoće«izazovanegativnogočemunamgovoripostmodernodoba.Obitelj,crkva,osobnaprijateljstva,kaoislobodnostvo-renaudruženjaosiguravalasudoživljajaurekao»‘moćuzvraćanjapogleda’,kaoštonamosobaukojugledamoikojavjerujedabašunjugledamo–nuž-nouzvraćapogled«.84Točineidanas,usprkostenzijamapostmodernogdoba.Onikojiisključujudoživljajaureusvakodnevnimdruštvenimdjelatnostimapogrešnopercipirajubitnuznačajkudruštvakrozanarhijuhiperindividualiz-mailiučitavomspletusvevišeivišesputavajućihovlaštenja.85

»Onoštočinibittakveumjetnostivišenije‘slika’usmisluprikazivanjazbiljskogapredmeta,negobezbitnainesupstancijalnaumjetnostapsolutneslobodeumjetnikakao‘subjekta’unihi-lističkiopustošenomsvijetu.«86

Iutakvompostmodernomsvijetudogađasekulturalniobratpovratkaaurekojiseuumjetnostidogađau»slikovnomobratu«.Toideuprilogkatolič-komethosukoji pokazuje da čovjeknije prepuštenpukom individualizmuilikonzumacijikojunudeinstitucije.Onkaotakavindiciraizvornusnagudaparadigmuglobalnogkapitala,moćiivlastipreokrene.

»Slikovniobratputjerefleksijeoslicikaoretrospektivnepovijestinastankasvijetakaoiskon-skogobitavalištabićanesvodivihnastvari,predmete,uporabnuvrijednost.«87

Tojemogućetekondakadase»probijezačaranikrugavangardneumjetnostiinjezinetemeljneideje–revolucioniranjadruštva«.88Potrebazabîtiusvi-jetukaoiskonskomobitavalištubića,usmisluobnovekatoličkogethosakao»figure«profanogosvjetljivanjabićaupunomsvjetlu,pokazujeseutomeštoonovidljivoinevidljivokaoprisutnoiodsutno,uvijekupućujenadogađajkojiseotjelovljujekaootvaranjesvijetausvojemdaitu.89Utomsmisluka-

76

StendhaluCrvenom i crnom,svomromanuoRestauracijiulikuVautrinakojiizlažeLuci-enudeRibenpréu:»Životjeudruštvusličanigrikarata.Tkohoćedaigra,tajnesmijepita-tidalisupravilaigreispravna,ilimoralna,iliinačevrijedna«.Cit.prema:GyörgyLukács.Ogledi o realizmu. Zagreb: Kultura, 1947.,str.94.

77


78

Isto.

79

DankoGrlić.Misaona avantura Waltera Be-njamina.Zagreb:Globus,1984.,str.44.

80

Ž.Paić.Novapovijestumjetnosti?,str.19.

81

J.Jukić.Socijalističkifeudalizam,postmoder-naikarizmatičkareligioznost(II), str.256.

82

GiulianoAmato. Che cosa vuol dire esserelaicioggi.U:La Repubblica.31.8.2005.

83

Starogrčkariječαύραoznačavalajepovjeta-rac,izdisajzraka,odsjaj,vjetarkojijeneop-hodanzasamživot,dakledah.Latinskiaura honorisjezračaksvjetlosti.

84

D.Grlić.Izazov negativnog, str.43.

85

PeterL.Berger.Kapitalistička revolucija.Za-greb:Naprijed,1995.,str.141.

86


87

Isto,str.172.

88

Isto,str.167.

89

Usp.isto,str.171.



toličkiethospostajediopovijesnezbiljeneodustajućiodpovijesnogprocesahodasvremenom.Uistovrijemeonnedozvoljavasamomživotu,ukojegaseumjetnostavangardesvečanoiherojskiupustila,dapreuzmemoćnadsvimeštojest.90Prisutnostauregovorinamoživotuusmisluiskonskog,jednokrat-nog,autentičnogživotakao»vijekaiskustvabiti«(VanjaSutlić).

Zaključak

Umjetnostjejedanodoblikakultureupostmodernomdobuučijemambijen-tusemožepratitipraktičnarealizacijakatoličkogethosa.Ovarealizacijaseočitujekroz»figuruprofanogaosvjetljivanja«katoličkogethosaprimjenjuju-ćisocijalno-kritičkiiangažiranipristup.OnseočitujeusvojojsamostalnostiuodnosunaKatoličkucrkvuitimeomogućujemogućnostpovratkaaurekaododirnetočkeizmeđukatoličkogethosaiumjetnostiupostmodernomdobu.KatoličkiethoskrozrefleksijuvlastitogživotauodnosunaBožjuriječiisku-stvo koje proizlazi iz teBožje riječi te povijesno/ontološki kroz vjerničko iskustvo kršćanskog tipautemeljujeiinterpretirasebesamoga.Tosedogađauodnosunarazličiteoblike ljudskogduhaupostmodernomdobuodkojihumjetnost svakako jest. Područje svetoga i ćudorednoga je temelj svakogethosa,patakoikatoličkogethosa,imakriterijusebiinanjegovomjestonemožedoćiKatoličkacrkva.ToznačidajekatoličkiethosindividualničinkojisvojemjestodobivauKatoličkojcrkvikaokolektivnientitetkojinesmijetražitižrtvovanjeindividualnogetičkogčinaljubavikaomoralnogčina.Zahtjev zamišljenjemdogađaja (Ereignis), povijesne dogodovštine, zgodevlastitenamepohekaostjecištabitnogodnosabitka ivremenanagoviještaput promišljanja novepovijesne situacije u kojoj se nalazi katolički ethos.Ukolikokatolički ethosželinositi istinuepohe,povijesnogbitka,onmoraposredovatireligioznuistinusepohalnomistinom(bitka).Utomsmisluonmorauspostavitipozitivnurelacijusoblicimaljudskogduhaupostmodernomdobuodkojihumjetnostupost-modernomdobusvakakojestkrozpovratakaure.Tekseiz»događaja«svijetakatoličkiethoskonstituirakaonesvodivopodručje jednokratnosti i neponovljivosti kazivanja i djelovanja.Katoličkiethoskojisedogađajejednokratanineponovljiv.Onrazotkrivakategorijuuzvišenostikaopostmoderne»prikaziveneprikazivosti«kojamukrozdoga-đajeuvremenupodarujeekstatičnitragotvorenostipovijesnogsvijeta.Određenje sudbinekatoličkog ethosapokazuje se timekaopitanjeoonto-logijskomekarakterupostmodernogdobadjelovanja,događanjakatoličkogethosa.Ono se očituje kroz ontologijski karakter samog katoličkog ethosai tradicije,ontologijskikarakterpostmodernogdobadjelovanja iontologij-skikarakteravangardekaodogađajapovijesnedogodovštine,zgodevlastitenamepohe.Utomeseodigravasvanapetostkatoličkogethosaisuvremenogsvijeta,adogađajsampostajedjelovanjeisvojanavlastita»aura«izvansu-bjekt–objektsheme.Uprviplanstupadijalogkaoodnosmeđusubjektima,anespoznajnoteorijskiodnossubjektapremaobjektu.Timeseisametičkičinnetemeljinaodnosusubjektaiobjekta(npr.subjektsepodvrgnenaravnomzakonukaočistombiološkompravilu91),većnabeskompromisnomtraženjuistine umeđuljudskimodnosimakroz dijalog i susret koji je utemeljen naetičkomčinu.Dijalog kao susret dvaju subjekata u procesu interpretiranja i reflektiranjau odnosu prema drugomkao premaTi postaje interpersonalni odnos.Kaotakavuspijevanatemeljuistine,vjereitradicijekaoegzistencijalnogodnosanadići etički egoizamkao simptomvremena. Iupravo seupostmodernom



dobudogađapotpunispoznajniiontološkipreokret.Slobodomstvaranjaži-votamimetičkiprincippostajestvarprošlosti.Neradisevišeooponašanjuvlastitevjereitradicije,negooproizvođenjunovestvarnosti.Usvakodnev-nomživotukatoličkogethosaživotpoprimakarakter teonomnogbitkakaokolektivnientitetčimeseiodnosprematranscendentnommijenja.Zbiljapo-stajesredišnjiproblemizahtjev.Tojedopuštanjepustošenjaonogsvojegauvezanostizamirisigurnostsvjetovnogivjerničkogživotasonustranusvakenevolje.Tojepokušajpromišljanjakatoličkogethosakaomogućnostionog»svetoga«,kaootvorenogabljeskabitkaivremenaudesupstancijaliziranomesvijetuživota.Usvijetukojikomadasvekonstituirajućusubjektivnostkojajesimptomvremenaukojemuživimo.Katoličkiethosjeodređeniporedak(načelo)kojeseosobnoprihvaćaiusva-ja i kao takav on ostaje individualna, ljudska, egzistencijalna forma poputumjetnosti.Stogaonpoputumjetnostinijemetafizičkaimetahistorijskapo-java,onjekonkretnioblikljudskogdjelovanja.92Kaotakavonpostajenormaupraktičnomosobnomidruštvenomdjelovanjuiusmjerenjukrozživot,alisvakakonekaopostojećeforme»otuđenog«svijetakaoštojetoprimjericereligija.Stogajeonprvenstvenopoputumjetnosti–»živaforma«93duha.Osimsvojespoznajnefunkcijekatoličkiethosimanentnoiimperativnoimaisvoju,moždapoputumjetnosti,najobuhvatnijuinajsmislenijumoralnufunk-ciju.Ovamoralnanaravkatoličkogethosaočitujeseukolektivnomživotuuzajednicivjernika,aliišire.Dakle,onkaoindividualna,ljudska,egzistenci-jalnaformajestkolektivnientitetkojiotkrivajednunovustvarnost.Usvojojotvorenostikao još jednomnovumu(post)moderneprepoznajesenoviodnossbitkom.Onsenesastajesamousvojemreligioznomidentitetu,negotajidentitetobuhvaćasveformesuvremenogčovjekovogduha(umjet-nost,znanost,tehnologija,filozofija,religijaitd.)ivodipremasynthesisukaomodernojformipoiesisa.94Ovajmodelotkrivaioblikujejednunovustvar-nostkojausvojimnajvišimpotencijamakorespondirasnajdubljimpitanjimačovjekovepovijesneegzistencijekaonjegoveistine.

Literatura

a) Knjige:

Barbarić,Damir.Zagonetka umjetnosti. Zagreb:Demetra,2003.

Berger,Peter.Kapitalistička revolucija.Zagreb:Naprijed,1995.

Berger,Peter.The Sacred Canapy. GardenCity:1967.

Čehok,Ivan,Koprek,Ivanidr.Etika – priručnik jedne discipline.Zagreb:Školskaknjiga,1996.

Castells,Manuel. Uspon umreženoga društva.Zagreb:Goldenmarketing,2000.

90

Usp.isto,str.188.

91

IvanPavao II.Veritatis splendor.Sjaj istine. Enciklika. O nekim pitanjima moralnog nauča-vanja Crkve. Zagreb: Kršćanska sadašnjost,1998.,str.74–75.

92

JerkoDenegri. Što je teorija umjetnosti?U:Plastički znak. Zbornik tekstova iz teorije vi-

zualnih umjetnosti. Rijeka: Izdavački centarRijeka,1981.,str.12.

93


94

Isto,str.34.



Denegri,Ješa.Što je teorija umjetnosti?U:Plastički znak, zbornik tekstova iz teorije vizu-alnih umjetnosti.Rijeka:IzdavačkicentarRijeka,1981.

Grlić,Danko.Izazov negativnog. Zagreb−Beograd:Naprijed–Nolit,1988.

Grlić,Danko.Misaona avantura Waltera Benjamina.Zagreb:Globus,1984.

IvanPavaoII.Veritatis splendor.Sjajistine.Enciklika.Onekimpitanjimamoralnogna-učavanjaCrkve.Zagreb:Kršćanskasadašnjost,1998.

Kalanj,Rade.Ideje i djelovanje.Ogledi o kulturalnim promjenama i razvoju.Zagreb:Bib-lioteka»Razvojiokoliš«,2000.

Labus,Mladen.Filozofija moderne umjetnosti. Onto-antropologijski i socio-kulturni pri-stupi.Zagreb:Institutzadruštvenaistraživanja,2006.

Labus,Mladen.Umjetnost i društvo. Ontološki i socio-antropološki temelji suvremene umjetnosti,Zagreb:Institutzadruštvenaistraživanja,2001.

Lukács,Georg.Ogledi o realizmu.Zagreb:Kultura,1947.

Lyotard,Jean-Francois.Le Différend.Pariz:Minuit,1983.

Mersch,Dieter.Ereignis und Aura.Untersuchungen zu einer Ästhetik des Performativen.FrankfurtamMain:EditionSuhrkamp,2002.

Micheli,Mariode.Umjetničke avangarde XX. stoljeća. Zagreb:NakladnizavodMaticehrvatske,1990.

Paić,Žarko.Slika bez svijeta.Ikonoklazam suvremene umjetnosti.Zagreb:Litteris,2006.

Rocquet,Claude-Henri.Mircea Eliade: Ordeal by Labyrinth.Chicago:UniversityPress,1982.

Velmer,Albreht.Prilog dijalektici moderne i postmoderne.NoviSad:Bratstvoijedinstvo,1987.

Peleš,Gajo.Priča i značenje. Semantikapripovjednogteksta.Zagreb:Naprijed,1989.

Posavac,Zlatko.Arnold kao estetičar.U kontekstu kontraverza Hrvatske moderne.Za-greb:Hrvatskofilozofskodruštvo,1996.

Saint-Exupery,Antoinede.Mali Princ. Zagreb:Mladost,1987.

Scheler,Max.Ideja čovjeka i antropologija. Zagreb:NakladnizavodGlobus,1996.

Zagorac,Vladimir.Kristova svećenička služba.Zagreb:Kršćanskasadašnjost,1997.

b)Članci:

Ćimić,Esad.Religija kao integralni dio kulture.U:Mediji,kulturaiodnosisjavnostima.Hrvatskokomunikološkodruštvo.1(2002)1,Zagreb.

Jukić,Jakov. Socijalistički feudalizam, postmoderna i karizmatička religioznost (II).Revi-jazasociologiju.22(1991),3–4,Zagreb.

Labus,Mladen.Estetička refleksija i moderna umjetnost. U:Zaprešičkigodišnjak,MaticahrvatskaZaprešić.9(2000).

Paić,Žarko.Nova povijest umjetnosti?U:Konturaartmagazin.14(2004),82.

Paić,Žarko.Povratak aure u suvremenoj umjetnosti.U:NovaIstra.Časopiszaknjižev-nost,kulturološkeidruštveneteme.10(2005),1(29),Pula.

Paić,Žarko.Svijet bez slike. (Avangarda i ikonoklazam).U:Europskiglasnik.7(2002)7,Zagreb.

Posavac,Zlatko.Hrvatska estetika i povijesno mišljenje.U:Filozofska istraživanja. 12(1992),2(45).

Weil,Simone.Težina i milost. U:Europskiglasnik.7(2002)7.



VlahoKovačević

Catholic Ethos and Art

AbstractThe article critically reflects upon the tradition of Catholic ethos from its own assumptions. Considering the Catholic ethos from the thought of Being of modern man based on art in mo-dern and postmodern age, we are trying to understand the Catholic ethos in the horizon of human existence in the postmodern age. Through this we have open space for understanding it from the existence of art in the postmodern age. In raising the issue of the Catholic ethos and art in postmodern age from their ontological status inside modern man’s position in Being, it was necessary to distinguish and note difference and correspondence of these two notions as one of the ground forms of human spirit. Human as an onto-anthropological creature of logos exists only as a historical onto-anthropological creature which has the need for thesacred which determines his original relation towards existence. The sacred as sacred is connected to the hu-man existential essence. Art grounded on sacred is extended as an open mediation field towards the Catholic ethos, revealing the truth of epoch, mediating the existential truth with the epochal truth. By this art as a form of modern human spirit, with science, technology, philosophy and religion, reveals and shapes a new reality which in its highest potentials corresponds with the deepest questions of human historical existence as his truth.

KeywordsCatholicethos,art,religiousexperienceoftheChristiantype,sacred,moralact

katolički ethos i umjetnostfilozofska istraŽivanja 428 122 god. 31 (2011) sv. 2 (427–445) v....

Documents