KELILA I DIMNA(STARE INDIJSKE PRIE)Preveo Besim KorkutSVJETSKA RIZNICA BASNIKnjievno djelo Ibn al-Mukafe svrstano je u zaetke arapske umjetnike proze. Njegovi traktati pod naslovima al-Adabu-l-kabir i al-Ada-bu-s-sagir predstavljaju originalna djela utilitarnog karaktera u kojima autor da je mudre pouke vladarima kako da se ponaaju prema podanicima, te kako da se ljudi uope ponaaju jedni prema drugima.Ovi pragmatini i didaktiki savjeti izloeni su, zatim ilustrativno u jednome od najpoznatijih djela svjetske literature u Kelili i Dimni. Ovaj zbornik izvanrednih i vjeno aktuelnih basni zapravo i nije originalno djelo Ibn al-Mukafe, ve njegov prijevod sainjen sredinom osmoga vijeka sa pahlevi (srednjepersijskog) jezika na arapski. Sudbina Kelile i Dimne gotovo u svemu veoma podsjea na sudbinu mnogo poznatijeg djela Hiljadu i jedna no. Naime, ovo djelo kojim se Ibn al-Mukafa proslavio kao njegov uspjean prevodilac i preraiva takoer potie iz drevne Indije: Kelila i Dimna je, izvorno, zbirka indijskih basni nastalih na sanskriru, pod naslovom Panatantra, kao velika kulturna dragocjenost prenesena je na pahlevi jezik, o emu se detaljno govori i u uvodnim dijelovima Kelile i Dimne. Kako nije sauvana ni sanskritska ni pahlevi verzija, Ibn al-Mukafin prijevod i prijevod na sirijski jezik jedini su poznati tragovi o porijeklu jednog od najznamenitijih djela u svjetskoj knjievnoj batini.Znaaj ovoga djela u verziji kakvu danas imamo zaslugom Ibn al-Mukafe je, izmeu ostalog, i u tome' to ono predstavlja pravu riznicu uticaja i proimanja filosofskih misli i kultura drevne Indije, antike Grke, Persije i velikoga arapsko-islamskog halifata. U svome pohodu kroz vijekove i civilizacije ovo djelo se usavravalo i brusilo, poput bisera u morskim dubinama, u preradbama raznih prevodilaca koji su ga prilagoavali svome vremenu, ili ukusu svojih suvremenika. Poredei arapski i sirijski prijevod, moemo pouzdano zakljuiti da je Ibn al-Mukafa bio vrlo slobodan i kreativan prevodilac koji je basne prilagoavao ukusu muslimanske publike i da je razvijao neke vlastite ideje koje je izlagao u svojim originalnim djelima. ak je vrio neku vrstu depaganizacije odstranjujui dijelove teksta koji bi mogli povrijediti muslimanska vjerska osjeanja i uvodei nekoliko citata iz Kur'ana kojih, naravno, nije moglo biti u sanskritskom izvorniku. Prevodilac je ovako dragocjenom slobodom uinio ogromnu uslugu svjetskoj knjievnosti jer je, zahvaljujui tome, djelo postalo veoma popularno u arapsko-islamskom svijetu i odatle je prelo u Evropu ve u jedanaestom vijeku. Bila je to jo jedna iznimno velika posrednika uloga arapsko-islamskog svijeta izmeu antikih kultura i Evrope.Forma Kelile i Dimne, kao i forma Hiljadu i jedne noi, takoer je indijskog porijekla. Vrlo osobena forma podsjea na veliki ram unutar koga se nalazi itav niz manjih ramova, ili pria, koji ine skladnu kompozicionu cjelinu. Osnovni ili najvei ram je povijest indijskog cara Depelima i filosofa Bejdebe koji postojano pouava svoga vladara mudrosti upravljanja i odnosa prema ljudima uope. Unutar toga rama kao najire okvirne prie razvija se itav niz kraih pria od kojih se svaka moe itati kao zasebna cjelina, ali dra ove forme je u tome to prie istovremeno prelaze jedna u drugu razvijajui se u pravcu omeenom najirom okvirnom priom. Ova zanimljiva arhitektonika upotpunjena je i uvodnim poglavljima koja je vjerovatno prevodilac Ibn al-Mukafa dodao usklaujui ih sa osnovnom strukturom djela.Kelila i Dimna je u osnovi djelo didaktikog karaktera. U skladu s arapskim srednjovjekovnim pojmom adaba, koji se danas prevodi kao knjievnost a oznaavao je ukupnost ljudske djelatnosti usmjerene ka obrazovanju i oplemenjivanju ovjeka, ovo djelo ima cilj da zanimljivom priom poui, obrazuje, oplemeni i usrei ovjeka. Pri tome se koriste uglavnom basne kao ilustrativni element gdje ivotinje govore i djeluju kao ljudi. Dodue, prie su namijenjene u prvome redu carevima, hali-fama, njihovim najbliim saradnicima emirima i upravnicima kojima se u sugestivnoj formi basni daju lekcije iz oblasti politike vjetine i dravnike mudrosti radi usreivanja podanika i dugovjenosti samih vladara. Meutim, ivome pouke koje sadri svaka pria namijenjene su i drugim ljudima, ovjeku uope, kome je potrebna pomo u savladavanju svih vrsta ljudskih slabosti. Prema tome, Kelila i Dimna u Ibn al-Mukafinoj verziji tei da da doprinos usavravanju moralnih vrijednosti zasnovanih na principima najireg srednjovjekovnog pragmatizma. Krajnja ideja je da loi postupci i odnosi meu ljudima ne valjaju jer, ilustriram basnama, ubjedljivo protivrjee praktinosti i zdravom razumu, te se, najzad, okreu protiv onih koji tako postupaju. Upravo ta dimenzija univerzalistike vrijednosti basni ini ih zanimljivim svakom itaocu i osigurava im aktuelnost u svakom vremenu. Jer, itajui basne u Kelili i Dimni, ne samo da izvlaimo dragocjene pouke o nunom savladavanju vlastitih slabosti i o potrebi da se klonimo loih postupaka koji e nam se najzad osvetiti, nego na mnotvu mjesta u savjetima drevnom caru Depelimu, ili halifi, uoavamo mudrost koja je isto toliko aktuelna i danas, te bi se mogla preporuiti dananjim politiarima, dravnicima, sudijama i drugim ljudima od vlasti i uticaja. Ne samo vladar, ve i obian ovjek mora biti pravedan i milosrdan, odrati zadatu rije i ne podavati se gnjevu jedna je od brojnih i estih poruka basni. Razlika izmeu obinog i uticajnog ovjeka u podavanju ili otporu ovim mahanama mogua je samo u dalekosenim posljedicima: vladarev gnjev, na primjer, ili nepravinost, proizvode mnogo opasnije posljedice nego u obinog ovjeka. Princip ogledala jer basna se gradi upravo na tome principu mnogo ubjedljivije odvraa i cara i podanika od odurnih postupaka, budui da se lake uoavaju ako nam se pokazuju kod drugih, a ne kod nas samih kao u jednoj vrsti ogledala. Istovremeno, moralizatorska poza koja u izravnom dijeljenju savjeta moe naii na stav odbojnosti i otpora vjeto se prikriva formom basne koja ima veu sugestivnu mo i efikasnije djejstvo.Iako jeKelila iDimna slobodan i djelimino preraen prijevod djela iz indijske literature, njega batini historija arapske knjievnosti kao jedno od najznaajnijih svojih proznih djela. Razlog je i u tome to je danas poznato kako je ovo djelo uistinu izvrilo ogroman uticaj na cjelokupnu srednjovjekovnu arapsku knjievnost, tanije na njene prozne vrste koje dotle nisu bile ni izdaleka razvijene kao poezija. Nakon Kelile i Dimne, anr zanimljive prie uhvatio je korijena u arapskoj prozi i dalje se uspjeno razvijao u djelima al-Dahiza, al-Hamazanija, al-Ha-ririja i drugih pionira arapske umjetnike proze.Esad DurakoviBILJEKAPored poznatih starih indijskih eposa Mahabharate i Ramajane, pored uvenih staroindijskih himna Rigveda, veoma omiljeni oblik stare indijske knjievnosti bile su "stare pripovijetke" (purana) koje sadre: legende, bajke i basne. Jedno od najuvenijih djela te vrste jeste, bez sumnje, Panatantra ili u arapskoj verziji Kelila i Dimna. (Naziv Kelila i Dimna dobila je Panatantra po imenima dva akala, glavnih junaka najvee pripovijetke "Lav i vo", ija imena na sanskritskom glase: Kaataka i Damanaka.)Panatantru je napisao na sankritskom jeziku indijski filozof i brahmanski prvosvetenik Bejdeba, koji je ivio u gradu Kamiru oko 300 godina prije nae ere. Za vladavine najslavnijeg perzijskog cara, Enuirvana Pravednog (531-579), prevedena je Panatantra, kako se to vidi iz uvoda, u prvoj polovici VI vijeka sa sanskrita na pehlevijski jezik, tadanji knjievni jezik stare Perzije.O piscu Panatantre, filozofu Bejdebi, o njenom prevodiocu na pehlevijski jezik, ljekaru Berzevejhu, kao i o piscu uvoda, Perzijancu Behnudu sinu Sehvanovu, ne zna se nita podrobnije.U Vili vijeku, u doba kada Arapi, osvojivi Perziju i prostrane i bogate krajeve negdanjeg Vizantijskog carstva, Siriju, Egipat i Sjevernu Afriku, uspijevaju da prevedu na arapski jezik sva znaajnija djela indijskih, grkih i perzijskih mudraca, poznati arapski knjievnik Abdu-lah ibn El-Mukafa, rodom Perzijanac, prevede na arapski jezik Panatantru i tako sauva od zaborava ovo znaajno knjievno djelo, jer su se tokom stoljea i sanskritski original i pehlevijski prevod zagubili.Prevodilac Panatantre na arapski jezik Abdulah ibn El-Mukafa roen je u perzijskom gradu Huzu. Otac mu je bio visoki poreski slubenik istonih provincija tadanje ogromne arapske drave. Mladi Abdulah se, ivei u izobilju, vrlo rano odao nauci i knjievnosti. Ve u dvadesetoj godini ivota bio je uven kao izvanredan majstor stila i znalac arapskog jezika. Primivi islam, on po ondanjem obiaju stupa u svitu i slubu Isa ibn Alije, strica prve dvojice abasovikih halifa, Ebul-Abasa Es-Sefaha (749-754) i Ebu Dafera El-Mensura (754-775). Mladi knjievnik Abdulah ibn El-Mukafa napisao je nekoliko originalnih knjievnih djela, a i nekoliko ih je preveo sa perzijskog jezika. ivio je najvie u Basri, tada glavnom gradu istonih provincija arapske drave, centru knjievnika i uenih ljudi. Slobodouman, kritinog duha, otra jezika i pod sumnjom da je bezvjerac, Abdulah ibn El-Mukafa se brzo zamjerio tadanjem namjesniku istonih provincija abasovike drave Sufjan ibn Muaviji, pa ga ovaj po odobrenju bagdadskog halife Ebu Dafera El-Mensura, kome se Abdulah takoe jako bio zamjerio, na grozan nain pogubi. Stradao je, dakle, u naponu svoga stvaralatva, u 32. godini ivota.Stare indijske pripovijetke Kelila i Dimna (Panatantra) je zbirka kraih i duih basni u kojima su vrlo duhovito i misaono obraene raznolike teme iz ljudskog ivota i kazane mnoge opte ljudske istine. U tim pripovijetkama se govori mahom u tonu moralizatorsko-didaktinom o prijateljstvu, p zlu i dobru, o ovjeku i njegovu odnosu prema drugim ljudima, o vlasti i vlastodrcima, o srei i nesrei, o pravdi, nepravdi i pravosuu, o ljubavi, itd., itd.Indijski filozofi brahmanski prvosvetenik Bejdeba, tvorac Panatantre, proeo je, sasvim shvatljivo, sieje pojedinih basni svojim religioznim refleksijama, pokuavi da svojim mislima da peat shvatanja i morala brahmanske religije. Prevodioci na perzijski i arapski jezik, svaki na svoj nain i u duhu svojih religioznih shvatanja, pokuali su takoe da sauvaju taj izrazito moralizatorsko-didaktini ton djela. Meutim, ni sva religiozna zamagljivanja osnovnih sieja Kelile i Dimne, ni sva isticanja religioznih ideja o sudbinskoj predodreenosti ljudskog ivota u prvi plan, koji su, uzgred budi reeno, danas pravi anahronizam, nisu mogli da umanjenu istinsku vrijednost i estetsku ljepotu djela. Ono bitno u Kelitt i Dimni: istonjaka mudrost kao izraz ivotnog narodnog iskustva, duhovita igra ljudske misli koja impresionira, snane analize Ijudksih karaktera, skepsa kojom je proeta svaka misao i koja svakoj misli da je osobitu dra to je sauvano, to se niim nije moglo zasjeniti.Kao izraz utanane istonjake filozofske misli kazane u finim metaforama i alegorijama i izraene aforistikim stilom i biranom rijeju, Kelila i Dimna je zato i prevoena sa arapskog na mnoge jezike (sirijski, grki, hebrejski, latinski, novoperzijski, mongolski, etiopski, panski, engleski, francuski, njemaki, malajski, turski i ruski), zato su je i Arapi tri puta pretakali u stihove, samo se, naalost, nijedan od tih arapskih prepjeva nije sauvao.Pa ne samo to. Ovo je impozantno istonjako djelo svojini sieom i milju oplodilo mnoga istonjaka remek-djela, meu kojima i Hiljadu ijednu no, i ono je dolazilo u strane literature u raznim skraenim i preinaivanim verzijama. Jedna od takvih verzija koja je u srednjovjekovnu srpsku knjievnost u XIII vijeku dola preko vizantijske knjievnosti jeste roman Stefanit i Ihnilat.Ovo nekoliko rijei napisanih o Kelili i Dimni ne mogu ni izdaleka da doaraju snagu i ljepotu djela. Ono e samo za sebe i samo o sebi rei i mnogo vie i mnogo ljepe od nas.Sarajevo, jula 1952.PrevodilacUVODOvaj uvod priredio je Behnud, sin Sehvanov, poznat pod imenom Perzijanac Alija, sin ahov. On je u uvodu objasnio zato je brahmanski prvosvetenik napisao knjigu indijskom caru Depelimu, koju je nazvao Kelila i Dimna. Da bi skrio pravu namjeru ove knjige od neuka svijeta i istakao ljepotu mudrosti, filozof Bejdeba je ba zato u ovoj knjizi i stavio rijei u usta ivotinja, jer mudrost ima dugu stazu kojom samo filozof ide, ona je njegovoj misli pristupana, i ona kao takva duhovno oplemenjuje njene prave pobornike, a za sve one koji je trae jest osobita ast.Pisac uvoda navodi da je zbog Knjige Kelile i Dimne perzijski car Enuirvan, sin Kubadov, a unuk Firuzov i poslao starjeinu perzijskih ljekara, Berzevejha, u Indiju, koji se, kad je doao u tu zemlju, na razne naine dovijao kako da se domogne te knjige. Najzad je naiao na ovjeka koji mu je omoguio da tajno nou uzme iz carske riznice, pored drugih knjiga indijskih uenjaka, i pomenutu knjigu, i da je prevede. U uvodu je rekao ta je sve Berzevejh doivio na svome putu u Indiju i ta je uinio da doe do te knjige, zatim kako italac ovu knjigu mora paljivo da ita i proui, pa da bi mogao da pronikne u njen skriveni smisao, jer, inae, nee moi da shvati ono to se eljelo postii njome ako tako ne postupi. I, najzad, kako se Berzevejh vratio iz Indije s knjigom, kako je ona javno proitana, kako je Enuirvanov veliki vezir, Buzurdimihr, napisao posebno poglavlje pod naslovom "Poglavlje o ljekaru Berzevejhu", u kome je prikazao Berzevejhov ivot od roenja do njegovog muevnog doba; dakle, dok nije zavolio mudrost i dok se njome svestrano nije poeo baviti, i kako je to poglavlje Buzurdimihr uvrstio prije poglavlja "Lav i vo", koje je inae poetak ove knjige.Perzijanac Alija, sin ahov, ree: Evo zatoje filozof Bejdeba napisao Knjigu Kelile i Dimne indijskom caru Depelimu:Kada je Aleksandar Veliki Makedonski savladao vladare na Zapadu, on je krenuo protiv vladara Istoka, perzijskih i drugih. Sa perzijskim vladarima, koji su bili najmoniji i koji su mu se najvie odupirali, vodio je ratove, i s nekima bi od njih sklapao mir kad bi mu ga ponudili. Tako je Aleksandar uspio da pokori sve careve koji su mu se suprotstavljali i da raspara njihove zemlje. Pokorivi perzijske careve, on krenu na Kinu, ali usput najprije napade indijskog cara, pozivajui ga da mu se pokori i da prizna njegove zakone i njegovu vlast.U to doba vladao je Indijom moan, hrabar i snaan car po imenu Fur. im u da je Aleksandar krenuo protiv njega, on se poe spremati za borbu. Sakupi sve razbacane snage i urno izvri mobilizaciju. U najkraem roku sakupi veliku silu protiv Aleksandra: slonove i zvijeri koji su bili izvjebani za borbu, osedlane konje, britke sablje i svjetlucava koplja.Kada se vojska Aleksandra Velikog pribliila vojsci Fura Indijskog i kad je Aleksandar uo da je Fur protiv njega poslao ogromnu konjicu, takvu konjicu kakvom ga nije doekao nijedan vladar okolnih drava, on se poboja da odmah stupi u borbu. Aleksandar je bio dravnik ogromnog iskustva, a uz to snalaljiv i dovitljiv ovjek, pa je zato i odluio da ne hita s borbom nego da se najprije poslui varkom. On je uanio svoju vojsku i poeo smiljati na koji e nain napasti cara Fura i pobijediti ga.Aleksandar je odmah pozvao astrologe i naredio im da kau kog dana treba da napadne indijskog cara, pa da ga sreno pobijedi. Primivi carevu naredbu, astrolozi odmah poee o tome razmiljati.Prolazei na svome pohodu kroz gradove, Aleksandar je obiavao da pokupi i sa sobom povede najvjetije i najuvenije zanatlije. Svojom otroumnou on doara tim zanatlijama kako da naprave od bakra uplje konje na tokovima, koji e biti veoma pokretljivi i na kojim e se nalaziti likovi ljudi. Uz to im naredi da te naprave napune naftom i sumporom, da se one, kada budu gotove, vjeto skriju i stave ispred prvog bojnog reda i da se, u trenutku kad se vojske sukobe, u njima potpale vatre pa e tako protivniki slonovi, kada obaviju svojim surlama te usijane naprave, odmah uzmai. Rekavi im to, Aleksandar je zapovijedio majstorima zanatlijama da odmah zasuu rukave i da te naprave to prije naine. Primivi carsku zapovijest, majstori zanatlije se odmah latie posla. Ba tada je isticao i rok koji Aleksandru odredie astrolozi, pa zato on ponovo posla caru Furu svoje izaslanike, pozivajui ga da mu se pokori i prizna njegovu vlast. Meutim, Fur mu je po poslanicima odgovorio da mu se nee pokoriti i da e se boriti s njim.Kada je Aleksandar doznao za odluku svog protivnika, poe protiv njega sa itavom svojom silom. Car Fur je doekao tu silu slonovima pred koje je Aleksandrova vojska gurnula one naprave. Slonovi nasrnue na te konjanike napravljene od bakra i obavie ih svojim surlama, ali im osjetie da su konjanici uareni, pobacae svoje jahae, izgazie ih nogama i pobjegoe ne osvrui se ni na ta. Koga god su sreli, zgazili su ga. Tako razbijenu vojsku indijskog cara Aleksandrovi vojnici potjerae i silno izranie. Vidjevi to, Aleksandar stade vikati: O, care, Indije, izii mi na mejdan, sauvaj svoju vojsku i porodicu i nemoj ti biti uzrok njihovoj propasti, jer nije ljudski da car svoju vojsku izlae stradanjima, nego treba da je zatiti svojim imetkom i svojim ivotom! Izii mi na mejdan, a vojsku ostavi na miru! Ko od nas dvojice pobijedi, nek mu je sa sreom!Kad Fur u ta Aleksandar ree, uputi se prema njemu mislei da mu se pruila zgodna prilika da ga smakne, pa videi da se njegov neprijatelj uputio prema njemu, poe mu u susret. Jaui na konjima oni se sukobie i borba potraja nekoliko asova, ali jedan drugome ne mogoe nita uiniti. Kada Aleksandar vidje da Furu nee moi nita da uini, dade svojoj vojsci ranije ugovoreni znak. Na taj znak Aleksandrova vojska tako zaurla da se sva zemlja potrese i uznemirie vojnici. Prestraen tim urlanjem Fur se obazrije mislei da se neto dogaa u njegovoj vojsci, a Aleksandar iskoristi zabunu svog neprijatelja, brzo ga udari i izbaci iz sedla. Udarac ponovi jo jedanput, i Fur pade na zemlju. im Indusi vidjee ta bi s njihovim carem, navalie na Aleksandra, i borie se ne alei svoje ivote. Ali Aleksandru poe za rukom da ih na lijep nain pridobije za sebe, obeavi da e biti dobar prema njima, i tako je zavladao njihovom zemljom. Odmah im je postavio za cara jednog svog pouzdanika, ali je ipak u Indiji ostao dok se nije uvjerio da je u zemlji mir i red. Poslije toga Aleksandar je napustio Indiju, ostavivi onoga svog pouzdanika da umjesto njega vlada, a on je krenuo dalje kuda je bio naumio.Kad se Aleksandar udaljio sa svojom vojskom od granica Indije, Indusi se ne htjedoe kao ranije pokoravati onom njegovom pouzdaniku koji je ostao da umjesto njega vlada njihovom zemljom, ve rekoe: I na narod i njegovi prvaci ne pristaju da im vie caruje tuinac koji nije potomak njihove carske porodice, jer je nesposoban da vlada. Takav vladalac e nas neprestano tlaiti i omalovaavati!Zato se sloie i odluie da im car bude jedan od lanova njihove carske kue. Tako postavie za cara princa Depelima, a svrgoe onoga Aleksandrova pouzdanika.Kada je car Depelim vrsto uzeo vlast u svoje ruke, poeo je initi nasilja preko mjere, osilio se i postao ohol. Zbog toga su ga se njegovi podanici mnogo bojali. Odmah je poeo da napada i pljaka susjedne vladare i na njihovu nesreu uvijek bijae pobjednik. Svjestan svoje moi, on se poeo titrati sa svojim podanicima, poeo ih je nipodatavati i zlostavljati. I ukoliko je njegova mo rasla, utoliko je bivao nesnosniji. Takav ostade neko vrijeme.U Depelimovo doba ivio je neki filozof, brahmanski svetenik, zvani Bejdeba, mudar i estit ovjek, koga su mnogo uvaavali i priznavali, i ija se rije sluala. Vidjevi kakav zulum ini podanicima car Depelim, Bejdeba je poeo smiljati kako e ga odvratiti od toga i vratiti na put pravde i ovjenosti. Zbog toga je Bejdeba sakupio svoje uenike i rekao im: Znate li zato sam vas pozvao? A evo zato: Ve due razmiljam o postupcima cara Depelima, koji su nepravedni, nevaljali, raskalani i podanicima nepodnoljivi. Naa je dunost kao brahmanskih svetenika da se borimo protiv takvih pojava, da careve, ako skrenu s pravog puta, vratimo na stazu pravde i ovjenosti. Ako mi tako ne postupimo, snai e nas zlo, a neuk svijet e nas smatrati gorim neznalicima od sebe, i tako emo u njegovim oima izgubiti svaki ugled. Nae nam uenje ne dozvoljava da dopustimo caru da ivi nevaljalim ivotom, zato, po mome miljenju, ne bi trebalo da naputamo otadbinu. Mi se protiv careva zla moramo boriti, ali, znajte, da u toj borbi imamo jedino jezik. Ne bismo, mislim, uspjeli kad bismo od koga zatraili pomo. Ako bi car doznao da smo protiv njega, propali bismo. Vara se ovjek ako misli da je mogu ivot u blizini zvijeri, zatim psa, zmije i vola, makar mu se i svialo mjesto prebivanja. Filozof treba da zatiti sebe od svih nesrea i da izbjegne sve opasnosti da bi mogao ivjeti kako eli. uo sam da je neki filozof pisao svome ueniku ovo: "Ko ivi meu nevaljalcima, nalazi se u poloaju moreplovca, koji, ako se i spase davljenja, nee biti poteen straha." Ako ovjek sam sebe dovede u teak poloaj, on je onda prava magarina, jer je poznato da i nijeme ivotinje svojim instinktom namiriu ta za njih valja, a ta opet ne valja. One po svom uroenom nagonu samoodranja bjee im osjete opasnost; tavie, one nikad i ne srljaju u opasnosti.Eto, ja vam rekoh ta mislim o caru Depelimu i njegovim nedjelima, jer vas smatram svojom porodicom, ljudima kojima mogu povjeriti svoje tajne i nauku, koji mi pomau i na koje se mogu osloniti. A ovjek, koji se ne savjetuje sa svojim blinjima, nego uvijek postupa po svom linom nahoenju, ne moe uspjeti! Na kraju u vam rei jo i to, da ovjek moe postii svojom dovitljivou vie no to moe postii konjicom i vojskom. Evo primjera i za to:Jedanput jedna vrabica snese jaja u pijesak, gdje je ranije noj nosio svoja. To se nalazilo na putu kojim je jedan slon iao na vodu. Jednoga dana proe, kao i obino, tuda slon, nagazi na vrabiino gnijezdo i zdrobi joj jaja. Kad se vrabica vrati i vidje ta je snalo, sva se strese od uasa, i odmah pomisli da to niko drugi nije mogao uiniti nego slon. Tako sva ojaena poletje i pade na slonovu glavu, pa ga planim glasom upita: O, care, zato si zdrobio moja jaja i ubio u njima ptie kad sam ti prvi komija? Jesi li ti to uinio zato to smatra da sam niko i nita? Ba sam zato to i poinio odgovori joj slon.Vrabica, uvi to, odmah odletje jednom jatu ptica kome se potui na slona. Pa, ta mi slonu moemo? Ta, mi smo ptice! odgovorie joj.Vrabica se onda obrati vranama i gavranovima i ree im: Molim vas da poete sa mnom do slona i da mu iskopate oi, a ja u ga kasnije udesiti kako treba.Vrane i gavranovi posluae vrabicu, doletjee do slona, i poee mu kljuvati oi, dok ga sasvim ne oslijepie. Tako oslijepljen slon nije mogao da nae put kojim je ranije iao po hranu i na pojilo, ve se hranio otpacima. Kada vrabica to vidje, odmah odletje do jedne bare u kojoj bijae mnogo aba, pa im se potui na slona. A ta mu mi moemo i kako da ga prevarimo kad je onako krupan? odgovoriejoj abe. Molim vas da poete sa mnom do jedne provalije, koja se nalazi u slonovoj blizini, i da u njoj zakrekeete. Kada on uje vae glasove, povjerovae da tu ima vode, poi e tamo i strovalie se u provaliju ree im vrabica.abe posluae i sakupie se u provaliju. Slon u kreketanje aba i poe ka onoj provaliji, jer ga je jako morila e. Idui tako on se strovali u provaliju i sav se razmrska. Kad vrabica to vidje, odmah sletje i zalepra iznad njegove glave, govorei mu: O, silnie, to si precijenio svoju snagu, a moju potcijenio! Zar ne vidi kako te lako i smiljeno prevarih, iako sam mala; nije ti, kako vidi, nita pomoglo to si tako ogroman, jer si glup. Neka mi sada svaki od vas kae ta bi trebalo uiniti! ree Bejdeba svojim uenicima, kada im zavri priu. O, vrli filozofe i pravedni mudrae odgovorie mu svi do jednog ti si iznad nas i od nas najbolji! Pa zar se onda mogu mjeriti naa miljenja i shvatanja s tvojim? Ali ipak znamo da se ovjek svojom krivicom izlae opasnosti kada pliva u rijeci u kojoj ima krokodila i da je on kriv to se ba u takvoj rijeci kupa. Zmija nije nita kriva ako kogod izvadi otrov iz njena zuba i proguta ga da vidi kako djeluje. Ko ue u praumu u kojoj ima lavova, nije siguran da lav na njega nee skoiti. Ovoga naega cara jo nisu trle nesree, pa zato i nema iskustva. Mi se bojimo da car ne plane i da ti kakvo zlo ne uini ako mu predloi neto to mu nije po volji. Tako mi ivota, pametno je to to rekoste! ree im mudrac Bejdeba. Samo pametan i razborit ovjek uvijek trai savjet i od uglednijeg i neuglednijeg od sebe. Jedna pamet nije dovoljna ni u privatnom ivotu, a pogotovu kad je rije o stvarima opte prirode. Ja imam namjeru da se sastanem sa Depelimom. to se tie vaih rijei, vaih savjetovanja i vaeg straha sve je to na mjestu. Ali sam, kaem vam, ve smislio i tvrdo odluio, i doznaete ta sam govorio s carem. im ujete da sam se od cara vratio, odmah mi doite!Bejdeba ih onda isprati, a oni mu poeljee svaku sreu.Bejdeba odredi dan kada e da posjeti cara. Odreenog dana on obue svoje sukneno odijelo (a takva bijae odjea brahmanskih svetenika) i poe ka carskoj kapiji. Najprije se raspita gdje se nalazi dvorjanin koji odobrava ulazak kod cara, i kad mu rekoe gdje je, on mu ode, pozdravi ga, i predstavi mu se. Imam namjeru da posjetim cara zbog jednog savjeta! ree mu Bejdeba.Dvorjanin odmah ude kod cara i ree mu: Na kapiji eka neki ovjek, brahmanski svetenik, po imenu Bejdeba, pa veli da bi elio posjetiti cara zbog jednog savjeta.Car pristade da ue Bejdeba. Kad Bejdeba ue kod cara, stade pred njega, najprije mu se pokloni pa onda pade pred njega niice na zemlju, a zatim se utei podie. Caru Depelimu bi udno zato Bejdeba uti pa pomisli: "Ovaj mora da je doao kod nas iz ova dva razloga: ili eli da od nas to zatrai, da pobolja svoje ivotne prilike, ili mu se desilo neto to ne moe da podnese". A onda se obrati Bejdebi rijeima: Iako su carevi prvi u svome carstvu, ipak su mudraci iznad njih zato to su mudraci. Mudracima nisu potrebni carevi ba zato to su mudraci, a carevima su potrebni mudraci, iako su moni i bogati. Ja sam ustanovio da su znanje i stid dva nerazdvojna druga: kad nedostaje jedno, onda nedostaje i drugo; oni su upravo kao dvoje zaljubljenih, kad jednoga nestane, onome se drugome ne mili ivjeti. Ko se stidi mudraca i ne potiva ih, ko ih ne uzdie iznad ostalih ljudi, ne titi i uva od neprijatnosti i ponienja, taj je bez pameti, on mora da izgubi sve na ovome svijetu, da se svrsta u neznalice ba zato stoje mudracima uskratio njihovo pravo.Izrekavi to, car onda pogleda Bejdebu i ree mu: Posmatram te, o Bejdeba, tako utljiva, nit' romori, nit' govori, i neto mislim: "Mora da ga je uutkalo i smelo strahopotovanje koje je njime ovladalo". Ta, ne bi Bejdeba, pomislih, uzalud tako dugo stajao preda mnom, niti bi nam mimo obiaj dolazio da nije po srijedi kakav razlog koji ga je na to nagnao, jer je on od najuglednijih ljudi svoga vremena. Hajde, velim, da ga upitamo kakav je razlog njegove posjete nama. Ako je njegova posjeta uslijedila zbog kakvog uinjenog mu nasilja, ja sam, bez sumnje, najpozvaniji da mu priteknem u pomo, da mu ukaem potovanje i da mu pomognem da ostvari svoje elje. Ako bude traio da pobolja svoje ivotne prilike, odmah u narediti da se Bejdeba do mile volje zadovolji. Ako budu po srijedi kakve dravne stvari o kojima samo carevi brigu brinu, onda u promisliti kakvom kaznom u ga kazniti. Ali vjerujem da se neko slian njemu nee usuditi da zabada nos u pitanja koja iskljuivo rjeavaju carevi. Ako se to pak bude odnosilo na podanike, i on eli da im posvetim panju, o tome u razmisliti. Savjeti mudraca mogu biti samo dobri, a neznalica nevaljali. Pa, sada hajde, Bejdeba, reci nam ta eli!Kad Bejdeba saslua careve rijei, malo se pribra, pa se ponovo pokloni pred carem, preda nj na zemlju pade niice, a onda se podie i ree: Najprije u rei ovo: Molim Svevinjeg da caru podari dug ivot i da mu carstvo ouva! Meni je uinjena osobita ast to mi je car mimo sve uenjake dopustio da mogu stajati pred njim i tako mi ovjekovjeio pomen u krugu mudraca.Rekavi to, Bejdeba onda pogleda cara, veseo i radostan zbog takvog carevog postupka prema njemu, pa ree: Car me udostojio svojom plemenitou i svojim dobroinstvom. Ja se usudih da zatraim carsku audijenciju zbog jednog savjeta koji bih elio samo caru da kaem. Saznae se kad-tad da sam izvrio sve to je duan da uini jedan mudrac prema svome vladaru. Ako mi car dozvoli da govorim, i zapamti moje rijei, to mu i prilii; a ako ih omalovai, ja sam sa svoje strane uinio sve to treba i ne bojim se ma kakvog prigovora. O, Bejdeba, govori ta god hoe! ree mu car. Ja u te paljivo sasluati samo da saznam ta eli. Kako bude zasluio, tako u te i nagraditi. Postoje, care, etiri svojstva kojim se razlikuje ovjek od ostalih ivih bia. U ta etiri svojstva je sadran itav svijet. A evo koja su to svojstva: mudrost, ednost, pamet i pravda. Mudrost ukljuuje u sebe: znanje, obrazovanost i miljenje; pamet: odmjerenost, suzdrljivost i dostojanstvo; ednost: stid, plemenitost, uvanje i uzdrljivost od svega nevaljalog, i pravda: istinitost, doborinstvo, opreznost i lijepu narav. Ovo su, care, ljepote a sve suprotno je runo i nevaljalo. Kad neko ima ta lijepa svojstva, makar mu u ivotu ne ilo sve kako treba, nee biti nesrean ni na ovom ni na onom svijetu, nee aliti ono to je moralo da propadne, nee roptati na svoju sudbinu i, najzad, nee ga zbuniti kakva nesrea koja ga zadesi. Svi se slau u tome da je mudrost blago koje se ne moe nikad potroiti, to je nepresuni izvor, skupocjena haljina koja se ne da poderati, to je vjeito uivanje. Ba zato to sam se uzdrao da prvi oslovim cara, bio je znak moga strahopotovanja prema njemu i mog velianja njegove linosti. ivota mi moga, careve treba potivati, a pogotovu cara koji je od mnogo veeg ugleda nego svi oni koji su prije njega vladali. Ueni su ljudi davno rekli: "Treba utati jer je u tome spas; treba se uvati prazna govora, jer takav govor donosi samo kajanje". Pria se da su se jednom etvorica uenih ljudi sluajno nali kod nekog cara pa im je on rekao: "Hajde, neka svaki od vas kae neto to moe da poslui kao uputstvo u ivotu". Jedan ree: "Najljepa je osobina uenih ljudi utanje". Drugi ree: "ovjeku je najpotrebnije da zna u kolikoj je mjeri pametan". Trei ree: "Najbolje je ovjeku da ne govori to ga se ne tie". etvrti ree: "ovjek je najvie blaen ako se prepusti sudbini". Pria se da su se nekad u staro doba sastali carevi Kine, Indije, Perzije i Rima i da su rekli: "Hajde, neka svaki od nas kae neto to e ostati kao izreka za sva vremena"! Kineski car ree: "Lake se suzdrati, pa nita ne rei, nego pobijati ono to se rekne". Indijski car ree: "Suvine rijei nisu ni od kakve koristi makar i ile u prilog onome ko ih govori". Perzijski car ree: "Sve dok ne izustim rije, ja sam gospodar, a im je izustim, ona je odmah moj gospodar". Rimski car ree: "Nikada se nisam kajao kad god sam utao, a esto sam se kajao zato to sam govorio". Pred carevima je bolje utati, nego suvino govoriti ree filozof Bejdeba caru Depelimu. ovjek najvie treba da se boji svoga jezika. Ali kad mi je car, Svevinji ga dugo poivio, dopustio da govorim koliko hou, neka iz mojih rijei za sebe izvue korisnu pouku, jer to elim. Car od toga moe imati samo koristi, a ja u sa svoje strane uiniti ono to mi nalae dunost. Zato ti, care, velim: O, care, ti si naslijedio svoje silne pretke koji su prije tebe osnovali i osnaili ovo carstvo. Oni su izgradili tvrave i utvrene gradove, osposobili zemlje, vodili ratove, opremali vojske i vladali dugo. Imali su mnogo oruja i konja i vladali su stoljeima u svakoj srei i zadovoljstvu. Ali im ipak sve to, care nije smetalo da ne ostave lijep pomen u narodu. inili su dobra djela za vrijeme svoje vladavine, bili su odmjereni u svojim postupcima, lijepo postupali prema svojim podanicima, iako su i oni bili izloeni iskuenjima vlasti i pijanstvu sile. A ti si, o, sreni care, ija zvijezda sree blista, naslijedio od njih zemlju, pokrajine, blago i dvorce, i sada ivi u carstvu kojim sam upravlja. Naslijedio si itavo bogatstvo carstva i monu vojsku, ali care, ti ne vlada kako treba. Ti si u svojoj vladavini izgubio svaku mjeru, skrenuo si s pravog puta, osilio si se, nevaljalo postupa sa svojim podanicima, pa zbog tebe u zemlji vlada velika nevolja. Bilo bi bolje da si poao putem svojih prethodnika, da ide stopama careva koji su vladali prije tebe, da se ugleda na njih, da se uva svega to te moe osramotiti, da titi svoje podanike i da ih okree na pravi put, pa da u narodu ivi vjena uspomena na tebe. Eto, care, tako bi trebalo da bude, i to jedino valja. Ko u svojim postupcima nema mjere, neznalica je, i mora izigrati sama sebe, a ko upravlja s mjerom, razborit je i razuman ovjek. Razmisli, care, o svemu to ti rekoh, i neka ti to ne bude zazorno! Ja ti sve ovo rekoh kao iskreni savjetnik koji ti eli dobro, a ne sebe radi.Kad u to mu sve Bejdeba izgovori, car se silno razljuti, pa mu s omalovaavanjem procijedi kroz zube: Nisam mogao ni pomisliti da bi se iko i od mojih dostojanstvenika usudio da mi u brk rekne ono to si mi ti izgovorio, a kamoli ti, tako siuan i nemoan. Zaprepauje me tvoja drskost i tvoj jezik koji je izgubio svaku mjeru. Zato mislim da tebe treba primjerno kazniti, da bi se drugi pouili na tvome primjeru. Neka to ujedno bude opomena svakome onome koji bi i pokuao da se prema carevima ponese ovako kako si se ti ponio, utoliko vie kad ih carevi susretljivo primaju!Car onda odmah naredi da se Bejdeba pogubi i raspne. Kad odvedoe Bejdebu na gubilite, car razmisli o svom nareenju i donese drugu odluku da se filozof baci u tamnicu i stavi u okove. im Bejdebu strpae u tamnicu, car izda nareenje da se potrae i njegovi uenici i svi oni koji su se oko njega okupljali. Ali, kada oni to ue, razbjegoe se po svijetu i sklonie po raznim ostrvima.Tako je Bejdeba danima amio u zatvoru, a car se za njega uopte nije raspitivao. tavie, niko se nije ni usuivao da ga pred njim spomene. Ali jedne noi car ne mogae dugo da zaspi. Bdijui tako, on je posmatrao nebo i razmiljao o okruglom obliku zvijezda i njihovoj putanji, i tako pade u duboke misli. Razmiljajui pokua da sebi objasni jedno svemirsko pitanje, pa se tada sjeti Bejdebe i njegovih rijei. Sjetivi se toga, on se tre i u sebi ree: "Nevaljalo sam se ponio prema onom filozofu, a na to me navela nagla srdba. Davno su ueni ljudi rekli: "Carevati ne mogu oni koji imaju ove etiri rave osobine: srdbu, zato to je ona najei uzrok omraze; krtost, jer car, koji je, razumije se bogat, niim ne moe opravdati svoju krtost; la, zato to e car izgubiti svako povjerenje; grubost u ophoenju, jer to nije uljudno. Eto, meni je bio doao ovjek da mi da savjet, a nije bio nikakav dounik. Ja se prema njemu nisam ponaao kako treba. Nisam ga smio ovako kazniti, nego je trebalo da sasluam njegove rijei i usvojim njegove savjete.Prekorivi ovako sebe, car odmah zapovijedi da mu se filozof Bejdeba dovede. Kad Bejdebu dovedoe pred cara, car mu se obrati ovim rijeima: O, Bejdeba, zar ti nisi, izgovorivi mi onakve rijei pokuao da me potcijeni i da kae kako ne umijem vladati. O, estiti, dobronamjerni i blagi care, odgovori caru Bejdeba ja sam ti htio samo predoiti kako treba da vlada, pa da i tebi i tvojim podanicima bude dobro i da ti vlast bude dugotrajna. O, Bejdeba, reci mi ponovo sve to si mi ranije rekao, ne izostavi nijednog slova! ree Bejdebi car.Bejdeba onda poe reati svoje rijei, a car ga paljivo sluae. I dok je Bejdeba govorio, car je za to vrijeme kopkao po zemlji nekakavim predmetom koji je drao u ruci. Kad je Bejdeba zavrio svoj govor, car ga je pogledao i naredio mu da sjedne, rekavi mu: O, Bejdeba, dopadaju mi se tvoje riijei, jer one prijatno djelovae na moje srce! Ja u jo razmisliti o svemu to si mi rekao i gledau da posluam tvoje savjete.Car onda odmah naredi da se Bejdebi skinu okovi, i kad mu ih skidoe, on ga ogrnu svojim ogrtaem, pokazujui mu na taj nain da ga cijeni. O, care, ti i slini tebi iz svega, makar bilo i neznatnije od onog to ti rekoh, mogu crpsti pouku! ree caru Bejdeba. Istinu si rekao o, vrli mudrae! ree Bejdebi car. Zato ti dajem da s kraja na kraj upravlja mojim carstvom. O, care,, potedi me toga, jer bih ja mogao upravljati carstvom samo tvojom pomou! ree caru Bejdeba.Car pristade na to. Ali kada Bejdeba ode, car vidje da nije bilo pametno to je tako postupio, pa posla ponovo po Bejdebu, i kad se ovaj vrati, ree mu: Ne slaem se, Bejdeba, s tobom da ti bez moje pomoi ne moe upravljati carstvom. Ja, naprotiv, mislim da samo ti, i niko drugi, moe upravljati mojim carstvom. Zato se nemoj mojoj elji odupirati.Bejdeba na to pristade.U to vrijeme su carevi imali obiaj da svom novom veziru stave krunu na glavu, pa da onda vezir pojae konja i da u drutvu drugih dostojanstvenika obie grad. Car naredi da se Bejdebi, kao novom veziru, ukae ista ast. ast mu je ukazana, i kad se sve obavilo, Bejdeba se vrati i ode u palatu pravde da sudi. Kao sudija Bejdeba je uzimao u zatitu ljude od plemikog i velikakog nasilja i svakome, bez razlike, pravino sudio. On poniti mnoge ve uinjene nepravde, donese pravedne zakone i podijeli mnoge poklone. Kada za to ue Bejdebini uenici, odmah pohitae radosni sa svih strana svome uitelju, zahvaljujui Allahu to je njihov uitelj uspio da cara Depelima vrati na pravi put i da car promijeni miljenje o Bejdebi. Zato Bejdebini uenici taj dan proglasie narodnim praznikom, koji se i dandanas svetkuje u Indiji.Uspostavivi odnose izmeu cara i sebe kako treba, Bejdeba se oduevljeno lati pisanja knjiga u kojima se zrelo raspravljalo o nainima upravljanja dravom. Car Depelim je otada ivio estitim ivotom i pravedno je postupao sa svojim podanicima, upravo onako kako mu je Bejdeba preporuivao. Susjedni vladari su ga veoma zavoljeli, podanici i velikai bijahu njime zadovoljni, i njemu je otada sve polazilo za rukom.Kad se Bejdeba sastao sa svojim uenicima, on ih je dobro nagradio, dao im mnogo obeanja i rekao im: Ja sam uvjeren da ste vi, kada sam otiao caru, u sebi pomislili i rekli: "Nije Bejdeba vie mudar i pametan im je odluio da posjeti onakvog silnika!" Eto, kako vidite, vi ste se prevarili, a ja sam bio u pravu. Ja nisam otiao kod cara ne znajui ko je i kakav je. Imao sam ja na umu ono to su prije mene mudraci za careve rekli: "Carevi se nekad opiju vlau kao opojnim piem. A od toga pijanstva ih mogu otrijezniti samo savjeti uenih ljudi i pouke mudraca. Zato su carevi duni da sluaju savjete uenih ljudi, a uenjaci sa svoje strane treba da uvjerljivim savjetima pokazuju carevima put pravde i istine".Moje je miljenje da mudraci treba uvijek da imaju na umu ove rijei, da se po njima upravljaju i da trijezne vlau opijene careve, isto kao to ljekar savjetuje i lijei bolesnika. Ne bi mi bilo drago da poslije moje smrti neko kae "U doba silnika Depelima ivio je filozof Bejdeba koji nije ni pokuao da ga odvrati od nevaljalstva koje je inio". Ako bi, moda neko htio da me opravda govorei kako Bejdeba nije imao hrabrosti da govori sa carem zato to ga se bojao, naao bi se ipak neko da rekne: "Zato Bejdeba nije onda pobjegao iz careve blizine?" Ali ja vam velim da je teko domovinu napustiti! Ja onda odluih da izloim opasnosti svoj ivot da bih se nekako mogao opravdati pred mudracima koji e doi poslije mene. Izlaui svoj ivot opasnosti, bio sam svjestan da stavljam ivot na kocku, da mogu ili nastradati ili uspjeti u onome to sam htio. A, evo, kako vidite, rezultat je pred vama. U jednoj je poslovici reeno: "Niko ne moe uspjeti ako se dobro ne namui, ako ne stavi na kocku svoj imetak ili ne uini ustupak u svojoj vjeri." Ko nije kadar da pogleda opasnosti u oi, nee postii ono za im udi. Car Depelim mi je povjerio da sastavim jednu knjigu koja e sadravati raznovrsnu mudrost. Zato bi dobro bilo da svaki od vas napie neto iz ma koje grane znanosti i da mi to donese da vidim u kolikoj je mjeri uman i mudar. O, dini mudrace, tako nam onoga koji te obdario mudrou, pameu, obrazovanou i vrlinom, nama tako neto nikada na um ne bi palo odgovorie Bejdebi uenici. Ti si na prvak i od nas najbolji, samo tebi treba da zahvalimo to smo se uzdigli. Ali emo se ipak potruditi da izvrimo ono to od nas trai.Bejdeba se otada stalno brinuo da carevi postupci budu kako treba i u tome je uspijevao.Uvrstivi svoju vlast i uredivi s Bejdebom da on vodi rauna o njegovim neprijateljima, car Depelim otada posveti svu panju itanju knjiga koje su ranije indijski filozofi napisali njegovim precima, i te ga knjige nadahnue milju da se i njemu napie i posveti slina knjiga, u kojoj e biti opisano doba njegove vladavine na isti nain kao to je pisano o njegovim precima. I ne potraja dugo, a car Depelim pozva Bejdebu, koji je bio po njegovu miljenju jedino sposoban da takvu knjigu napie, pa mu ree: O, Bejdeba, ti si indijski mudrac i filozof. Ja sam neto razmiljao i kopkao po riznicama mudrosti mojih predaka i vido sam da je svaki moj predak posjedovao knjigu u kojoj se govorilo o vremenu njegove vladavine i njegovu ivotu, zatim o stepenu njegova obrazovanja i o stanovnicima njegova carstva. Ima knjiga koje su napisali carevi o sebi, jer su bili sposobni da napiu, a ima ih opet koje su napisali mudraci. Ja se bojim da ne umrem, a da u mojoj riznici ne ostane knjiga u kojoj e se govoriti o vremenu moje vladavine. Zato bih volio da mi ba ti napie takvu knjigu u koju e uloiti sve svoje umne sposobnosti i koja e svojom formom vaspitavati narod i navikavati ga na poslunost carevima, a svojom sutinom vaspitavati careve i pouavati ih kako da upravljaju i vladaju sa svojim podanicima. Tako e se otkloniti mnogi nesporazumi izmeu mene i podanika. elim da ova knjiga ostane kao uspomena na mene za sva vremena!Sasluavi careve rijei, Bejdeba pade pred njega niice na zemlju, a onda podie glavu i ree: O sreni care, neka ti zvijezda blista, neka te nesrea ne prati, budi nam iv i zdrav! Samo tvoj veliki um, care, mogao te ponukati na takav pothvat i dovesti te do uzvienog i nedostinog poloaja. Neka Allah bdi nad carevom sreom, neka ga pomogne u onom to je naumio, a meni omogui da ispunim zadatke koje mi je car povjerio! Neka car naredi ta god hoe, ja u uloiti sve svoje umne sposobnosti da mu elje ostvarim. O, Bejdeba, jo ranije sam primijetio da si uman ovjek i da si kadar ispuniti careve elje ree mu car. Zato sam ba tebe izabrao da sastavi takvu knjigu, u koju e unijeti ar svog srca i snagu svoga uma. Pa neka onda ta knjiga bude po svojoj sadrini i ozbiljna, i aljiva, i duhovita, i neka jo sadri mudrost i filozofiju!Bejdeba se onda caru pokloni, pade pred njega niice na zemlju, zatim se die i ree mu: Ja u ispuniti carevu zapovijest, Allah mu dug vijek podario, samo mi za to treba vremena. Za koliko moe sastaviti tu knjigu? upita ga car. Za godinu dana odgovori mu Bejdeba. Nek ti bude, ree mu car, i naredi da mu se odmah da dosta novca kako bi bez smetnje mogao raditi na toj knjizi.Bejdeba onda poe razmiljati kako e sastaviti knjigu. Kad je o svemu dobro razmislio, on je pozvao svoje uenike i rekao im: Car mi je predloio da obavim jedan posao koji e proslaviti i mene, i vas, i itavu vau zemlju, pa sam vas zbog toga i pozvao!Onda im objasni kakvu knjigu car trai i ta eli njome da postigne, ali oni mu o tome tada ne mogoe nita razborito rei. Kada Bejdeba vidje da od njih nee imati bogzna kakve koristi, jasno mu bi da pisanje takve knjige zahtijeva napregnutost misli do krajnjih mogunosti, pa ree: Meni je jasno da laa plovi morem zahvaljujui mornarima, jer oni njome upravljaju; ali njome kad plovi puinom upravlja krmano. Ako laa bude prenatrpana mnogim putnicima, makar se na njoj nalazilo i mnogo mornara, nije sigurno da nee potonuti!Bejdeba je neprestano razmiljao kako e napisati tu knjigu, i, najzad je, uz pomo jednog svog uenika na koga se jedino mogao i osloniti, sastavi. Osiguravi potrebnu hranu za sebe i svog uenika i hartiju na kojoj su u to doba pisali Indusi, on se sa svojim uenikom zatvori u jednu sobu. Bejdeba onda poe postepeno da sastavlja knjigu. On je neprestano diktirao i motrio kako njegov uenik pie, i tako je postupao sve dok knjiga nije bila potpuno dotjerana. On tada knjigu podijeli na petnaest poglavlja, od kojih je svako poglavlje bilo zasebno. Svako poglavlje je sadravalo pitanje i odgovor da bi oni koji o tome razmiljaju mogli za sebe izvui kakvu pouku i uputstvo. Ta poglavlja je svrstao u jednu knjigu i nazvao je Knjiga Kelile i Dimne. Bejdebina knjiga u kojoj govore razne ivotinje, zvijeri i ptice svojom je formom zabavna, a sadrajem moe da poslui kao duhovna vjeba misaonim ljudima. U njegovoj knjizi se nalazi sve ono to je ovjeku potrebno: kako e upravljati sobom i svojom porodicom, kako e se vladati prema svojim blinjima i sve to se odnosi na vjeru, ovaj i onaj svijet. Bejdeba u svojoj knjizi preporuje ovjeku da se pokorava carevima, a da se kloni svega onoga to bi mu moglo nanijeti kakvu tetu. Knjiga je napisana tako da ona ima i svoj stvarni i formalni smisao, kao to su napisane i druge mudre knjige. U takvim knjigama figuriraju interesantne ivotinje, a ono to one govore suta je mudrost i razboritost.Kada je Bejdeba poeo da pie svoju knjigu, on je najprije opisao kako su bila dva prijatelja i kako je vrsta ljubav, koja ih je vezivala, prestala zbog spletkarenja jednog smutljivca. Ali to je napisano tako da su njegove rijei istodobno i zabavne i misaone, upravo onakve kakve je car traio. Bejdeba naroito istie da rijei prepisivaa i prevodilaca esto mudrome sadraju knjige oduzmu pravu vrijednost.Bejdeba i njegov uenik ostadoe u onoj sobi godinu dana, sve dok ne zavrie knjigu.Kada se navrila godina dana, car porui Bejdebi po glasniku da je istekao rok, pitajui ga ta je uinio. Bejdeba mu po glasniku odgovori: Ja sam ispunio obeanje koje sam caru dao. Neka car najprije sakupi dostojanstvenike carstva, neka mi naredi da donesem knjigu i da je proitam u njihovu prisustvu!Kada se izaslanik vratio od Bejdebe caru i kazao mu Bejdebinu poruku, car se tome obradovao i Bejdebi ponovo poruio da e zakazati dan kada e se sastati dostojanstvenici njegova carstva.Onda car oglasi po najudaljenijim krajevima Indije da dou dostojanstvenici i da prisustvuju itanju knjige. U zakazani dan car naredi da se za Bejdebu postavi prijesto slian njegovu prijestolu, da se za kneeve i uene ljude poreaju stolice, a filozofu Bejdebi porui da doe. Kada carev izaslanik donese Bejdebi tu poruku, on ustade i obue odijelo od crnog sukna, koje je oblaio kad je posjeivao careve. Knjigu dade onome svome ueniku da je on ponese. im Bejdeba ue kod cara, svi prisutni, pa i sam car, skoie na noge iz zahvalnosti i potovanja. Bejdeba onda prie caru, pokloni mu se i pade pred njega niice na zemlju, ne diui glave. Digni se, Bejdeba, ovo je dan sree i veselja! ree mu car.Kad se Bejdeba die, car mu naredi da sjedne. Posluavi cara, Bejdeba sjede i poe itati knjigu. Car ga je pitao za smisao i namjeru svakog poglavlja knjige. Bejdeba mu izloi namjeru knjige i svakog poglavlja napose. Car mu se sve vie divio i veoma se radovao, pa mu ree: O, Bejdeba, sve si izveo onako kao sam mislio, to i jeste ono to sam htio! Trai ta hoe i koliko god hoe!Bejdeba najprije poelje caru svaku sreu u njegovu carevanju, pa mu ree: O, care, blago meni nije potrebno, a ovo svoje odijelo ne elim da zamijenim drugim. Ali se ovdje, pred tobom, care, neu odrei jedne svoje elje. Bejdeba, ta eli, svaka e tvoja elja biti ispunjena ree car. Neka car naredi da se ova moja knjiga uredi isto onako kako su carevi preci ureivali svoje knjige i neka naredi da se dobro uva, jer se plaim da ona ne ode iz Indije i da se nje ne doepaju Perzijanci kad za nju saznaju. Neka car naredi da se ova knjiga ne iznosi iz Kue mudrosti! Drage volje! odgovori mu car.Car onda pozva Bejdebine uenike, pa ih lijepo nagradi.Kada dugo vremena poslije toga Enuirvan, ljubitelj knjiga, nauke, znanja i istorije drevnih naroda postade perzijski car, on u za ovu knjigu, pa odmah posla ljekara Berzevejha u Indiju. Berzevejh na prepreden nain iznese knjigu iz Indije i stavi je u riznice Perzije.BERZEVEJHOVO PUTOVANJE U INDIJUHvala Allahu u ijoj su ruci kljuevi svih tajni i niti znanja i stremljenja, koji upuuje na dobro i od koga potie svaka vrlina. On je nadahnuo svoje robove da ine sve ono to e ih njemu pribliiti, a to su dobra djela koja donose sreu i napredak. Da bi Allahovi robovi zasluili jo veu njegovu naklonost i da bi se trudili da ine sve ono to e se njemu svidjeti, on je svojim robovima naredio da se bave naukom i filozofijom i da mu budu zahvalni. Slava Allahu, gospodaru svjetova!Allah je svakoj posljedici dao uzrok, a svakom uzroku tok, i odredio da taj uzrok izvri jedan od njegovih robova u toku svog nestalnog ivota.Eto tako je Allah nadahnuo i cara Enuirvana da poalje nekoga ko e ovu knjigu prevesti i donijeti je iz Indije u Perziju, jer je car Enuirvan bio ne samo najvei perzijski car nego i najmudriji. On je najzrelije mislio i najrazboritije rasuivao. Enuirvan je od svih perzijskih careva najvie cijenio nauku. On je najvie istraivao izvore nauke, najvie je volio dobra djela i sve ono to ga moe pribliiti uzvienom Allahu da bi od onih koji se bave naukom napabirio mudrosti i njome se okitio, da bi upoznao ta je dobro, a ta zlo, ta je korisno, a ta tetno i da bi znao da razlikuje prijatelja od dumanina. On je, zahvaljui uzvienom Allahu znao kako e upravljati svojim robovima i svojim zemljama i kako e se vladati prema svojim podanicima i u svojim poslovima. Enuirvan je bio velianstveni car svoga naroda, car ukraen nakitom ljepote, odlini, uzvieni, ispravni i sreni car kome nije ravan ni jedan od perzijskih careva koji su ivjeli prije njega. Njegov svijetao razum mu je pomogao da postane savreno obrazovan, dalekovid i strastveni ljubitelj nauke. Njega je Allah odlikovao tim pohvalnim osobinama, obdario ga je plemenitou i mnogim blagodatima, i zbog toga su ga cijenili njegovi podanici i pokoravali mu se i ostali ljudi. ivot mu je bio lijep i vedar, u njegovim pokrajinama je vladao mir i poslunost, vladari su ga sluali i uvijek bili spremni da mu u svemu ugode, da ga dvore i da se s njim sporazumijevaju. Sve te pohvalne osobine Enuirvanove bile su dar uzvienog stvoritelja kojim ga je Allah obdario za vrijeme njegove vladavine tako da je on bio pravi ukras svoga carstva.Kad je car Enuirvan bio u naponu svoje vlasti, kad je njegovo carstvo bilo mono i snano, ree mu jednog dana jedan od njegovih sabesjednika kako u riznicama nekog indijskog cara ima jedna knjiga koju su sastavili, napisali i objasnili mudraci i ueni ljudi, u kojoj su govorom ptica, divljai, gmizavaca i drugih ivotinja objanjeni neobini zapleti i uda, a sve je to potrebno vrlim carevima da bi mogli upravljati svojim podanicima i obavljati poslove svojih carevina. Enuirvan je odmah poelio da tu knjigu nekako nabavi i prevede.Kada se car Enuirvan odluio na to, on upita svoje vezire da li bi mu mogli nai i dovesti savrena, uena i obrazovana ovjeka, u kome su usretsreene sve vrline i koji je ili vjet pisar, ili iskusan, filozofski obrazovan ljekar, koga su iskustva vaspitala, koji dobro zna perzijski i indijski jezik i koji moe da pie na oba ta jezika, koji pored toga ezne za naukom i koji se predano trudi da naui medicinu i filozofiju.Njegovi savjetnici i veziri odmah potraie ovjeka takvih vrlina i naoe ga. To je bio mladi lijepa lica, velike pameti i obrazovanj a, iz estite kue, ljekar po zanimanju, nadaleko poznat. Bio je to filozof Berzevejh, sin Ezherov, znalac perzijskog i indijskog jezika, i jedan od najboljih perzijskih ljekara. Kada su ga doveli pred cara, on pred njega pade niice na zemlju, iskazujui na taj nain pokornost vladaru. Ja sam ba tebe odabrao da obavi jedan posao, jer sam uo da si estit, uen, pametan i da udi za naukom ma gdje god se ona nalazila. uo sam da u Indiji postoji nekakva knjiga, koja se uva u carskim riznicama ree mu car Enuirvan, i ispria mu ta je sve doznao o toj knjizi, pa je usto jo dodao: Spremi se, jer namjeravam da te poaljem u Indiju! Pametan si, pronicljiv i lijepo vaspitan, pa gledaj da tu knjigu kako zna i umije uzme iz carskih riznica i da je prevede na perzijski jezik. Tako emo i mi i ti od te knjige imati koristi. Sa sobom ponesi i svaku drugu indijsku knjigu koja ti doe do ruke, a koje nema u naim riznicama. Naredili smo da ti se da blaga koliko god hoe i koliko ti bude trebalo. Kad ti ponestane novaca koje e ponijeti sa sobom, pii nam, pa emo ti jo poslati, makar nas ta knjiga skupo stajala. Sve to imamo u svojim riznicama stoji ti na raspoloenju, samo ti tragaj za naukom i onom knjigom. Budi raspoloen i veseo i gledaj da to prije krene! Ne skanjuj se, spremi se na put, pa neka ti je Allah na pomoi! O, care, budi vjeno srean, vladaj u izobilju i raspoloenju nad sedam zemalja, i budi uvijek pobjednik! ree Berzevejh caru. Ja sam jedan od tvojih robova i strijela tvojih strijela, neka me car baci u koju god hoe zemlju, ali samo elim da car, Allah mu svako dobro dao, sazove prije nego to otputujem zbog mene sastanak, kome e prisustvovati i dostojanstvenici, da se odani stanovnici carstva uvjere koliko povjerenje uivam kod cara. Molim cara da tako postupi jer e car, istiui moje ime, uiniti dobroinstvo svom pokornom robu. O, Berzevejh, ja mislim da ti to zasluuje! odgovori mu car. Ja u udovoljiti tvojoj molbi. Postupi kako smatra da je najbolje da bi se tvoja linost to vie istakla!Berzevejh onda izie od cara veseo i radostan. Car po elji Berzevejhovoj odredi dan sastanka dostojanstvenika i najuglednijih ljudi svoga carstva.Na sami dan sastanka car naredi da se za Berzevejha postavi govornica, to bi odmah i uinjeno. Berzevejh se pope na govornicu, pa ree: Allah je stvorio ljude zato to je milostiv, a podario mnoge blagodati svojim robovima zato to je plemenit. Dao im je toliko pameti koliko im je potrebno da mogu ivjeti na ovom svijetu i da mogu spasiti svoje due od kazne na onom svijetu. Nema nita dragocjenije to je Allah darovao svojim robovima od pameti koja je zaista osnov svega. Niko na ovom svijetu nije u stanju bez pomoi Stvoritelja Svemogueg i jedinog da lijepo ivi, da se koristi ivotom i da od sebe otkloni nesreu. Isto tako poboan i trudoljubiv ovjek, koji nastoji da se spase zabluda i da zaslui onaj svijet, moe sve to postii samo pameu, jer ona vodi svakom dobru, ona je klju svake sree i ona, najzad, dovodi do blaenstva. Svakom je potrebna pamet, i nju ne moe nita nadomjestiti. Pamet je uroena, a nju iskustvo i obrazovanje razvija i snai. Njena uroenost je skrivena u ovjeku isto kao to je skrivena vatra u kamenu. Vatra je u kamenu skrivena i ne pokazuje svoje iskre sve dok se ne kresne kamen o kamen: tek udarom pojavljuje se njen sjaj i njena toplota. Tako je isto i pamet skrivena u ovjeku, i ona se ne pokazuje sve dok je ne ispolji obrazovanost i ne osnai iskustvo. Kada pamet sazri, tada joj je najpotrebnije iskustvo, jer ona tada osnauje svaku vrlinu i otklanja svako nevaljalstvo. Nita nije dragocjenije od pameti koju Allah daruje svome robu, i tako mu pomae da se domogne znanja za kojim ezne. Kome Allah bude dao pameti, a usto bude i obrazovan, taj e biti srean, ostvarie svoje elje na ovom svijetu, a na onom e biti nagraen kao i ostali dobri ljudi. Pamet pomae caru i njegovoj vladavini. Podanici i narod ne mogu biti dobri ako meu njima ne vlada pravda koja na pameti mora biti zasnovana, jer je pravda temelj drave. Allah je dao naem srenom caru Enuirvanu veliku pamet, obdario ga je najljepim znanjem i najboljim poznavanjem prilika i stvari. Allah mu je omoguio da obavlja poslove na najispravniji i najpametniji nain i da istrauje i ispituje najkorisnija nauna postignua. Omoguio mu je, zatim, da stekne raznovrsna znanja i tako visoko filozofsko obrazovanje kako nije nikada postigao ni jedan car prije njega. Car je mogao sve to postii zahvaljujui svojim prirodnim sposobnostima koje su i bile temelj svega. Tako je on, zahvaljujui ba tome, uspio da prevazie sve careve koji su vladali prije njega. Tragajui za naukom za kojom on neprestano ezne, car je doznao da u Indiji postoji jedna knjiga koju su napisali indijski mudraci i ueni ljudi, i koju uvaju indijski carevi. Doznao je da je ta knjiga osnov svakog obrazovanja, temelj svakog znanja, putokaz ka svakom dobru. Ona je klju u ostvarivanju djela pomou kojih se stie i spoznaje onaj svijet, ona je sredstvo pomou koga se moe spasti od njegovih strahova. Ona uopte okrepljuje, ona pomae carevima i njihovim dravnim poslovima, vaspitava podanike uei ih kako e zadovoljiti svoje vladare i poboljati svoj ivot. To je Knjiga Kelile i Dimne. Kada se car uvjeri da je istina ono to je uo o toj knjizi i kada je saznao da ta knjiga okrepljuje i iri obrazovanje, smatrao je da sam ba ja kadar da je prevedem na perzijski jezik. Neka nam je Allah na pomoi!Poslije ovakvih Berzevejhovih rijei, car se uvjeri u njegovu uenost i otroumnost i to ga silno obradova. Odmah naredi da se dovedu astrolozi, pa da oni odrede srean dan i as kada e Berzevejh krenuti na put. Astrolozi onda odredie dan i as njegova polaska.Odreenog dana Berzevejh je sreno krenuo, nosei sa sobom dvadeset vrea blaga, a u svakoj vrei po deset hiljada dukata. On putovae danima i noima trudei se da ostvari svoj cilj, i tako stie i u Indiju.Kad je stigao tamo, poeo je obilaziti oko carske kapije i oko mjesta gdje se sastaju carevi podanici. Upoznavi se sa nekim mudracima, odmah se poeo s njima druiti, raspitujui se o carskoj sviti, o velikaima koji se s carem drue i o uenim ljudima i mudracima. Berzevejh ih poe susretati pozdravom i na njihove sjedjeljke dolaziti. Priao im je da je stranac koji je doao u njihovu zemlju iz tenje za znanjem i naukom, elei da se preporodi, i da mu je u tome potrebna njihova pomo. Traio je od njih moralnu podrku da bi ostvario svoje elje, ali uvijek vjeto skrivajui pravi uzrok svog dolaska u njihovu zemlju.Berzevejh je dugo ostao kod indijskih uenjaka uei kod njih ono to je ve sve dobro znao, a pravio se kao da nita ne zna. U meuvremenu je on skrivao svoje elje i namjere, a istovremeno je oprezno, mudro, toboe naivno i obazrivo tragao za onim zbog ega je doao. Za to vrijeme je stekao mnogo iskrenih prijatelja sve samih Indusa. Meu njima je bilo velikaa, uenjaka, mudraca i obinog svijeta, svijeta svakakve boje i zanimanja.Meu svojim novim prijateljima imao je jednog kome je odluio da povjeri svoju tajnu i kog je odabrao za svoga savjetnika, jer se uvjerio da je on estit, obrazovan, mudar i razuman i da umije uvati tajnu. Ali iako se Berzevejh bio uvjerio da mu je taj ovjek iskren prijatelj, iako se s njim dogovarao o svemu i svaemu, ipak je od njega krio ono zbog ega je doao, jer je najprije htio da ga dobro iskua i da vidi da li je on dostojan da mu se povjeri tajna. On se za njega neprestano raspitivao i nastojao je da u njemu stekne odanog prijatelja. Kada se Berzevejh uvjerio da je taj ovjek dostojan da mu se povjere najkrupnije i najdelikatnije tajne, da ih on zna uvati i da nije izdajica, on postade prema njemu jo ljubazniji, jo ga vie poe potovati i prema njemu bivati naklonjeniji. To je trajalo sve dotle dok se Berzevejh ne uvjeri da je dolo vrijeme ostvarenja njegove elje poslije dugog boravka u tuini i ogromnih trokova koje je inio za pridobijanje prijatelja i spremanje gozbi.Kada se Berzevejh uvjerio da se potpuno moe osloniti na svog prijatelja Indusa, o kome je rije, kada se na njega sasvim navikao i ocijenio njegove moralne i intelektualne sposobnosti, i uvjerio se da mu moe povjeriti tajnu, ree mu jednoga dana nasamo: Brate, ne elim da od tebe vie krijem ono to sam dosada krio, jer si dostojan moga povjerenja. Znaj, da sam doao u vau zemlju s nekom namjerom i da ta moja namjera nije ono to sam vam dosada priao. A pametnu je ovjeku dovoljno da iz pogleda i kretnje zakljui ta se krije u neijoj dui i neijem srcu. Ama, nije mi bilo prijatno da otkrivam tvoje prave namjere, ali te uvjeravam da sam znao i proniknuo u tvoje tajne elje, da ti ustvari trai neto drugo, a ne ono to si nam pripovijedao odgovori mu njegov prijatelj. Ali zato to te volim i to mi je tvoje prijateljstvo drago, meni je bilo nezgodno da ti to u lice reknem, i da te iznenadim, iako sam dobro znao ta u sebi krije i ta taji. Meutim, kada si mi ve ti sam donekle otkrio svoju tajnu, rei u ti ko si ti, kakva je ta tvoja tajna zbog koje si doao, i tako se dugo ovdje zadrao. Ti si preao tolike zemlje i doao u nae krajeve, ni zbog eg drugog no da opljaka nae bogate riznice, odnese nae dragocjenosti u svoju zemlju i njima obraduje svog cara. Ti si doao u nau zemlju da nas prevari, a s nama si se toboe sprijateljio samo da nam podvali. Ali primijetivi tvoju izvanrednu izdrljivost, tvoju upornost da postigne ono to eli, tvoju obazrivost da se rijeju ne oda za toliko dugo vremena koje si proveo u naoj sredini, ja sam ba zbog toga i zbog tvoje fine razboritosti jo vie poelio da se s tobom sprijateljim. Jo nisam sreo ovjeka koji bi bio od tebe otroumniji, vaspitaniji i izdrljiviji u traganju za naukom, jo nisam vidio iva stvora koji bi bolje od tebe znao kriti tajnu, iako si u tuoj zemlji, u dravi koja nije tvoja, i meu narodom ije obiaje i navike ne poznaje. ovjekova se pamet ogleda u ovih osam osobina: prva je osobina da ovjek bude prijatan, druga je, da upozna sama sebe i da bude uvijek oprezan, trea je, da se pokorava carevima i da se potrudi i nae naina da ih u svemu zadovolji, etvrta je, da poznaje gdje i kada e povjeriti prijatelju svoju tajnu, peta je, da pred carskim kapijama sjedei u drutvu dvorjana bude slatkorjeiv, esta je, da uva i svoju i tuu tajnu, sedma je, da zna upravljati svojim jezikom, da ne govori ono za to moe odgovarati, i osma je, da u drutvu ne govori o onome o emu ga ne pitaju. Ko posjeduje sve ove osobine nee imati neprijatnosti, i bie uvijek srean. Ja sam se uvjerio da ti ima te osobine. Neka te uzvieni Allah sauva, neka ti pomogne u tvojim nakanama, i omogui da postigne ono to eli! Ti si se sa mnom sprijateljio samo zato da se koristi mojim znanjem i mojim ugledom. Ti si, zaista, zasluio da ti se pomogne da ostvari ono to eli, da se ovjek zauzme za tebe i tvoja nastojanja i da ti udovolji molbi. Samo, velim ti, te tvoje namjere izazivaju kod mene bojazan i strah.Kada se Berzevejh uvjerio da je Indusu kao na dlanu sve jasno zato se on s njim sprijateljio, da se on s njim sprijateljio samo zato da ga prevari i da mu podvali, a da ga ipak nije odbio kada je zatraio da mu molbi udovolji, nego da mu je odgovorio blago, kao to brat bratu ljubazno i njeno odgovara, on povjerava da e mu Indus ispuniti elju, pa mu ree: Ja sam se bio spremio da govorim nadugo i nairoko. Ali kada si me prekinuo i iznenadio rekavi mi da zna sve o meni, da ti je poznato zbog ega sam doao i da si ak spreman da ispuni ono to sam ti govorio, ja se onda zadovoljih da s tobom ukratko razgovaram. Zahvaljujui svojoj pameti i obrazovanosti, ime te Allah obdario, ti si uspio da iz malo rijei dozna mnogo o meni. Tako si ti potedio mene daljeg razgovora, i, eto, zato sam u svom govoru bio kratak. Ja sam se uvjerio da ti nastoji da mi pomogne u ostvarivanju mojih elja, a to znai da si plemenit i da dri do date rijei. Kada se rijei upute mudracu i tajna povjeri otroumnome koji je umije uvati, tada je ta tajna obezbijeena i time postignuta posljednja elja povjerioca tajne, to je sigurno u tolikoj mjeri kao kad se neka skupocjena stvar pohrani u nekoj tvravi, odgovori Berzevejh Indusu. Nema nita dragocjenije od prijateljstva ree Indus Berzevejhu. Iskreni prijatelj zasluuje da ga ovjek smatra ravnim sebi, da od njega nita ne krije, da svoju tajnu pred njim ne skriva i da mu omogui, ako moe, da ostvari svoje elje i namjere. Samo je onaj ovjek valjano vaspitan koji umije uvati tajne. Kada se tajna povjerava ovjeku koji je umije dobro uvati, za nju se nee nikada doznati jer e je takav ovjek sahraniti u sebi. Tajna meu dvojicom ne moe ostati skrivena im oni o njoj ponu govoriti, jer su u nju ve upletena dva jezika. im dvojica ponu govoriti o tajni, odmah je tu i trei, kome je naklonjen ili jedan ili drugi. A kada tajna dopre do treega, ona se tada tako razglasi da je ne moe porei onaj ija je, isto kao to se ne moe utjerati u la onaj koji tvrdi da je nebo vedro, ako je ono zaista vedro. Nema nita ljepe od radosti koje mi priinjava tvoje prijateljstvo i tvoje drueljublje, pogotovu sada kad mi je tvoje drutvo postalo potreba. Ja znam da je to to ti od mene trai tajna koja jednog dana mora izbiti na vidjelo. A kada se to prouje, ja sam tada propao, nee mi pomoi ni itavo blago. Na je car naprasit i grub. Za malu krivicu kanjava najteom kaznom. A ta bi tek uinio za ovakav prestup? Ako me ljubav koja postoji izmeu mene i tebe navede da ti pomognem, careva mi kazna ne gine. Jo su davno ueni ljudi pohvalili prijatelja koji zna uvati tajnu i koji je spreman da pomogne svom prijatelju odgovori mu Berzevejh. Ba takvom kao to si ti ja sam namijenio da se poduzme mog posla i da me pomogne u mojim nastojanjima. Ja se pouzdavam u tvoju plemenitu narav i veliku pamet. Ako ti zbog mene bude imao kakve neprilike, budi dobar, pa i to podnesi! Budi uvjeren da ja tajnu nikad neu odati, i nemoj strahovati. Ti se boj svojih sugraana, koji se vrzaju oko tebe i oko cara, da te oni ne optue kod cara i da mu oni to ne kau. Ja se ipak nadam da se za sve to nita nee uti, jer u se ja vratiti u svoju zemlju a ti e ostati. Dok sam ovdje, meu nama nee biti treeg.I njih dvojica se tako i dogovorie.Taj Indus bio je carev rizniar, u njegovim rukama bijahu kljuevi carskih riznica. On udovolji Berzevejhovoj molbi, pa mu donese i predade onu knjigu i sve ostale. Berzevejh onda prionu na posao da to prije knjigu prevede i da je prepie sa indijskog na perzijski jezik. Muio se i umarao danima i noima strahujui da se indijski car kojim sluajem ne sjeti te knjige pa da je ne nae u riznici.Kada je Berzevejh preveo tu knjigu i ostale knjige koje je odabrao, on je to pismeno javio caru Enuirvanu. Primivi Berzevejhovo pismo, Enuirvan se silno obradova. Ali se poboja da ga sudbina ne preduhitri i da mu ne pomuti i ne pokvari veselje, pa napisa Berzevejhu pismo u kome mu naredi da odmah doe. im je Berzevejh primio carevu vijest, odmah krenu. Vrativi se, Berzevejh odmah posjeti cara, i kad car Enuirvan vidje kako se izmijenio u licu, ree mu: O, iskreni robe, koji si ve ponjeo ono to si posijao, veseli se i budi radostan! Ja u te za tvoj trud nagraditi svim poastima i dau ti najvei poloaj!A onda mu ree da ide kui i da se odmara sedam dana.Kada bi osmi dan, car naredi da dou dostojanstvenici njegova carstva, svi ueni ljudi iz prijestonice i dvorski pjesnici i govornici. Kada su se svi sakupili, doe i Berzevejh. On najprije prie caru, pred njega pade niice, a zatim se podie i sjede na jedno uzdignuto mjesto koje je bilo spremljeno za njega. On poe kazivati redom ta je sve vidio na putu, ispria nadugo i nairoko, od poetka do kraja, ta je sve doivio. Ne bi nikoga od prisutnih, a da se ne zadivi Berzevejhovim doivljajima na njegovom dugom putu i njegovom taktinom ophoenju sa onim Indusom. Bio im je veoma drag Indus koji je Berzevejhu pomogao, ma da ga prije toga nije nikada ni oima vidio i iako su izmeu njega i Berzevejha postojali vjerska i rasna razlika i neslaganje u shvatanjima. Berzevejhov ugled poraste i u oima prisutnih i kod samog cara. Kad je Berzevejh zavrio svoj govor, car dade znak da se prisutni raziu, a s njima ode i Berzevejh.Car odmah zakaza novi sastanak za koji dvorski govornici poee spremati svoje govore. Tom su sastanku, pored Berzevejha, prisustvovali govornici, veziri i mnogi ljudi od pera. Tada donesoe Knjigu Kelile i Dimne i ostale knjige. Sasluavi paljivo itanje knjiga, prisutne zadivi njihov mudri i zabavni sadraj, a caru bi drago to je postigao ono to je elio. Svi Berzevejha onda obasue pohvalama, i zahvalie mu na trudu. Car odmah naredi da se Berzevejh ogrne sveanom odorom i da se stavi pred njega biser, drago kamenje, zlato i srebro, i onda mu natae krunu na glavu. Da bi mu ukazao jo vee potovanje i da bi ga to vie istakao, posadi ga i na svoj prijesto. Doivjevi sve to, Berzevejh pade pred cara niice, zatim se die i ree: Neka Allah caru da svako dobro i na ovom i na onom svijetu! Neka njegovo carstvo podri, njegovu vlast i njegovu mo, stubove njegove slave, uini vrstim! Neka je hvala velikom Allahu, care, a meni tvoje blago nije potrebno! Zar bijedni rob nije potpuno zadovoljan kad je doivio da mu car careva oda najvee priznanje? Ali kad car ba hoe da uzmem darove, jer znam da e mu to biti drago, uzeu ipak neto da ne bih caru iziao iz volje.Berzevejh onda ustade i od svih ponuenih mu darova uze divnu horasansku krinju, punu carskih haljina, pa ree: Kad uzvieni Allah ovjeka obdari pameu, znanjem, lijepom naravi, postojanou u vjeri i plemenitim namjerama, neka je uvijek zahvalan vjenom Stvoritelju na njegovu daru, jer ga nije zasluio! Kada ovjeku ukau ast, treba da to cijeni makar zbog toga podnio mnoge muke i tegobe. to se tie mene, neu ni da se sjeam svih onih tegoba i nevolja koje sam podnio, jer znam da sam time vama, o carska kuo, odao ast! Ja sam i dosada nastojao i dalje u nastojati da steknem vau naklonost. Radei povjereni mi posao, sve sam muke lako savlaivao, sve sam patnje podnosio veseo i radostan, jer sam znao da u samo tako radei stei vau naklonost. Ali bih te, care, neto zamolio, i vjerujem da e mi molbi udovoljiti. Moja je molba skromna, ali ako se ispuni, bie od nje velike koristi. Govori, mi emo ispuniti svaku tvoju molbu, jer ti za nas mnogo znai! ree Enuirvan. Kad bi traio da s nama podijeli vlast, mi bismo udovoljili tvojoj elji a kamoli ta drugo. Govori, ne stidi se, sve ti stoji na raspoloenju! O, care, ree tada Berzevejh, ne pominji mi teret koji sam podnio za tebe ni moj trud, jer sam tvoj rob koji je duan da rtvuje za tebe i svoj ivot ako zatreba! Da me nisi ni nagradio, ja se na to ne bih osvrtao, jer car nije uopte duan da to ini. Ali zahvaljujui carevoj plemenitosti i njegovom visokom poloaju, ja i moja porodica dobili smo najvie priznanje. Kada bi mogao, car bi nas odlikovao i na onom kao to nas je odlikovao i na ovom svijetu. Neka ga Svemogui u ime nas nagradi najveom nagradom! Reci svoju elju, ja sam duan da ti uinim sve to e te obradovati! ree Enuirvan. elim da se izda carska zapovijest, vrlom mudracu, uzvienom carskom veziru Buzurdimihru, sinu Bahteganovu, da moj ivotopis opie u maloj knjizi, da Knjigu Kelile i Dimne rasporedi na poglavlja i da tu knjiicu, u kojoj e iznijeti moj ivotopis kako bude najbolje znao i umio, stavi kao posebno poglavlje; da mu naredi da tu knjiicu, kada je napie, stavi kao prvo poglavlje koje e se itati prije poglavlja o lavu i volu. Ako car tako postupi, on e time i meni i mojoj porodici odati najvee priznanje, i tako e se, gdje god se bude itala ova knjiga, za vjena vremena sauvati uspomena na nas.Kada su car Enuirvan i dostojanstvenici sasluali Berzevejhove rijei i saznali da on eli da uspomena na nj ostane zauvijek, zadivie se njegovoj uenosti, bistroj pameti i ljepoti njegove due. Drage volje, o, Berzevejh, jer ti zasluuje da ti se elja ispuni, odgovori mu car. Oh, kako si skroman, a kako je sve to to trai nama lahko izvriti, iako ti to smatra velikom au!Enuirvan se tada okrenu svome veziru Buzurdimihru i ree mu: Ti zna da je Berzevejh prema nama veoma iskren, zna kakvim se sve opasnostima i strahotama izlagao, samo da bi stekao nau naklonost, koliko se namuio da bi nas obradovao; zna kakvu nam je uslugu uinio i kakvom nas je, zahvaljujui samo njemu, Svevinji mudrou i znanjem obdario, zbog ega emo biti slavni. Poznato ti je koliko smo mu blaga ponudili iz naih riznica u elji da ga nagradimo za uinjeno djelo, ali on se nije ni na ta osvrnuo. Neznatno je sve ono to Berzevejh od nas trai iako on smatra da je to velika nagrada i ast. Ja elim da ti o tome u svojoj knjizi progovori i da mu tako elju ispuni! Znaj da e me to obradovati. Ne ali truda makar te to i namuilo. Treba da napie poglavlje, koje e biti slino ostalim poglavljima knjige, u kom e iznijeti Berzevejhovu vrlinu, njegovo plemstvo i soj, njegovo zanimanje, obrazovanost i djetinjstvo. To e poglavlje posvetiti Berzevejhu i u njemu navesti kako smo ga o svom troku poslali u Indiju, kakvih smo se knjiga, zahvaljujui samo njemu, domogli i time pretekli ostale narode. Dalje e navesti kako se drao kada se vratio s puta, i kako nije htio da primi blago koje smo ponudili. Reci to moe pohvalnije i laskavije o njemu, i to istakni to moe bolje! Ne ali truda, i svakako gledaj da to obraduje Berzevejha i stanovnike moga carstva, jer je on to zasluio i od mene i od svih mojih podanika, a i od tebe, takode, koji voli nauku. Nastoj da i narod i ugledni ljudi poglavlje posveeno Berzevejhu prime bolje od svih drugih poglavlja, i da ba to poglavlje to vie odgovara sadraju te knjige. Ti e zbog toga biti najsreniji ovjek ba zato to e to sam uiniti! Neka to bude prvo poglavlje u knjizi! Kada to zavri onako kako sam naredio, obavijesti me jer elim da sazovem dostojanstvenike svoga carstva da se pred njima proita to to si napisao. Eto tako e ti, zadovoljivi nas, najbolje istai svoje vrline i doi do slave.Kada je Buzurdimihr sasluao careve rijei, pao je pred njega niice, zatim ustao i rekao: Allah te poivio, care, i uinio da bude najbolji i na ovome i na onome svijetu! Ti e mene, care, takoe na ovaj nain ovjekovjeiti.Onda Buzurdimihr ode od cara i lati se odmah posla. Poeo je najprije da opisuje Berzevejhov ivot i vrijeme njegova prvog vaspitanja. Opisao je kako je iao u Indiju da trai lijekove, kako je nauio njihovo pismo i jezik, dok ga poslije car Enuirvan ne posla da traga za pomenutom knjigom. On je sve Berzevejhove vrline, njegovu mudrost, narav i poglede opisao i objasnio kako najbolje moe biti.Kada je vezir Buzurdimihr napisao to poglavlje, izvjestio je cara da je zavrio posao. Enuirvan onda sakupi lanove dinastije i prvake svoga carstva i uvede ih u dvor. Buzurdimihru naredi da proita to je napisao. Za vrijeme itanja Berzevejh je stajao pored Buzurdimihra. Buzurdimihr poe itati ivotopis Berzevejhov od poetka do kraja. Cara obradovae mudrost i znanje Buzurdi-mihrovo, pa ga i on i svi prisutni pohvalie i zahvalie mu se. Car naredi da mu se daruje veliko blago, sveana odora, nakit i posue, ali Buzurdimihr od svega toga uze samo jednu sveanu carsku odoru.I Berzevejh se zahvali Buzurdimihru, poljubi ga u elo i u ruku, a onda se okrenu caru i ree mu: Allah ti podrao carstvo i dao svaku sreu! Ti si i meni i mojoj porodici uinio najviu ast ba time to si naredio Buzurdimihru da opie moj ivot i tako sauva uspomenu na me.Poslije toga prisutni se razioe veseli i radosni. To bijae dotada nezapamena sveanost.KAKO JE BUZURDIMIHR,SIN BAHTEGANOV,ISPRIAO ISTORIJU BERZEVEJHOVA IVOTABerzevejh, sin Ezherov, prvak perzijskih ljekara, koji je prepisao i preveo ovu knjigu sa indijskog jezika, o emu je bilo ranije govora, ree: Moj je otac bio vojnik, a majka mi vodi porijeklo iz ugledne porodice. ivio sam i rastao u izobilju, i svojim sam roditeljima bio drai od sve njihove djece. Roditelji su me vie pazili nego moju brau. Kada mi je bilo sedam godina, predadoe me vaspitau. Savladavi dobro pismenost, zahvalio sam se roditeljima i poeo sam razmiljati o nauci. Medicina je bila nauka za kojom sam najvie eznuo i koju sam poeo izuavati jer sam najprije i upoznao njenu vrijednost. Uio sam je sedam godina, i koliko god sam se vie s njom upoznavao, sve sam vie za njom eznuo i sve je vie izuavao. Kada sam se odluio da lijeim bolesnike, preda me su se odmah postavila ova etiri pitanja koja mue i ostale ljude, a to su: imetak, slava, uivanje i onaj svijet. Zato da se opredijelim? Medicinske knjige kau da je najbolji onaj ljekar koji je istrajan u lijeenju i koji ne trai nita drugo do nagradu na onom svijetu. Posluavi savjet tih knjiga, ja sam se odluio da lijeim bolesnike da bih tako zasluio onaj svijet i da ne bih bio kao onaj trgovac koji je dao skupocjeni rubin za nekakve inuve, ma da je mogao biti, da nije tako uinio, veoma bogat. Osim toga, u knjigama drevnih naroda proitao sam da ljekar koji nastoji da svojim lijeenjem zaslui onaj svijet moe biti srean i na ovome svijetu. Takav ljekar lii na sijaa, koji, kad obradi zemlju i posije sjeme, eli da poanje dobru etvu, a ne korov. Istina, kad etva prispije, nae se uvijek tu i arolike trave. udei za nagradom na onom svijetu, ja sam se sav bio predao lijeenju bolesnika. Savjesno sam lijeio i bolesnike za koje sam vjerovao da e ozdraviti kao i one za koje sam bio izgubio svaku nadu. Uvijek sam nastojao da im bolest koliko-toliko ublaim. Bolesnike sam njegovao lino ili sam im prepisivao ili davao odgovarajue lijekove ne traei nikakve nagrade za to. Nisam zavido ni jednom od svojih drugova koji su imali manje znanja, a vie ugleda od mene, zatim imetka i svega ostalog to, razumije se, nema nikakve veze s estitim ivotom.Onoga dana kada je u meni sazrela odluka da lijeim i obilazim bolesnike u njihovim domovima, ja sam se odluno uhvatio u kotac sa svojom duom i rekao joj: "Duo, zar ti ne zna da razlikuje korisno od tetnog? Zar ne zna da bi ti bolje bilo da ne tei za onim od ega e imati malo koristi, a mnogo muke i patnje dok do tog doe, i za im e veoma aliti kada to izgubi? Duo, zato ti ne padne na um onaj svijet, pa bi odmah zaboravila ono za im tei na ovom svijetu? Zar te nije stid da se izjednai s grenicima koji vole samo ovaj prolazni svijet u kome nije ovjekovo ni ono to toboe posjeduje. Ovaj prolazni svijet cijene samo obmanute neznalice. Zato, duo moja, dobro razmisli: gledaj da se proe gluposti i nastoj da uvijek ini dobra djela, a da se kloni hravih. Neka ti bude uvijek na umu da je ljudsko tijelo stvoreno da ispata, da je ono zatrovano raznim otrovima koji se meusobno bore i jedni druge utamanjuju, i ba time i uslovljavaju ivot. ivota mora nestati, jer je on slian kipu ije udove povezuje samo jedna ica, pa kad se ta ica prekine, kip se srui. Duo moja, nemoj da te obmanjuje drugovanje s prijateljima i drugovima, nemoj za tim mnogo udjeti, jer takvo druenje, iako priinjava dosta radosti, skopano je s velikim odricanjem, a konac svega je rastanak! Takvo drugovanje je korisno kao i svaki koristan predmet dok ne dotraje, a kad dotraje, zna se ta s njim bude. Duo moja, nemoj za ljubav porodice i blinjih gramziti za imetkom u elji da ih pomae, jer moe nastradati; moe ti se dogoditi da poput tamjana sagori u ijem mirisu uivaju drugi. Duo, ne predaji se uivanjima ovog prolaznog svijeta i ne daj se zavesti sve kad bi znala da e vjeito ivjeti i da e se domoi poloaja za kojim svi ljudi eznu. Na ovom svijetu ima znatan broj ljudi koji ili nee ili ne mogu da vide da su i stvari koje oni mnogo cijene neznatne i nitavne, sve dok ih ne izgube. To je kao kosa koju ovjek njeguje i voli dok mu resi glavu, a kada mu opadne, on se na nju gadi. Duo moja, neka ti ne budu dosadni bolesnici i trud oko njihova lijeenja! Pomisli koliko ovjek ulae truda oekujui, razumije se, nagradu, samo da iz jedne nevolje izvue ovjeka kome je uinjena nepravda. A zamisli kakve su onda usluge ljekara koji mnogim ljudima ini dobro? On, prema tome, moe da se nada i oekuje veliku nagradu. Duo, nemoj nikada gubiti iz vida onaj svijet i pretpostavljati ga ovom svijetu u elji da zadovolji svoje ovozemaljske prohtjeve, jer e, inei to, zamijeniti lijepo runim. To bi mi liilo na trgovca koji ima punu kuu miriljavog sandal-drveta, pa ga u urbi, ne mjerei ga, proda budzato. Ja sam se uvjerio da se ljudi razilaze u miljenjima i da su im prohtjevi razliiti: svako svakom prigovara, svaki je svakom neprijatelj, jedan drugog ogovara i suprotstavlja mu se. Upoznavi to, sasvim je onda razumljivo to se ni na koga nisam mogao ugledati i to sam s podozrenjem gledao na ljude. Jer, da sam slijepo vjerovao, liio bih na ovjeka koji je, zato to je bezgranino vjerovao, bio prevaren.Pria se da se neki kradljivac popeo sa nekoliko svojih drugova na krov kue nekog bogataa. Njihovi koraci probudie domaina, koji, iznenaen time, odmah probudi svoju enu i to joj saopti. Tiho, izgleda mi da su se kradljivci popeli na nau kuu. Hajde, ti me k'o budi iza sna i glasno me upitaj da to uju i kradljivci: "Ama zar mi, ovjee, nee ve jedanput kazati kako si stekao toliki imetak i toliko blago?" Ja u se k'o bajagi praviti da neu da ti kaem, a ti navaljuj, preklinji me i ostani uporna u tome.ena tako i postupi. Kad kradljivci ue glasove, poee oslukivati. eno odgovori joj mu, tebi se sudbina nasmijala, ima svega u izobilju, pa to me onda pita otkud mi imetak. Ako ti sada to kaem, moe kogod uti, pa emo i ja i ti imati neprilika. Ama, kai mi, ovjee, ivota mi, ovdje nema ko da uje na razgovor! navali opet ena. Hajde, vala, da ti kaem odgovori joj najzad mu. Sve, eno, to imam sve sam pokrao! Ama zar, ovjee, ali kako? upita ga ena. Najprije sam nauio kako se krade, i pravo da ti kaem to nije bogzna kako teko. Zamisli, kradem, a niko iv u me da posumnja. Pa, de, reci mi, ovjee, kako si ti to radio? Evo kako: Obino nou, obasjanom mjeseinom, polazio sam sa svojim drugovima u krau. Popeo bih se na krov kue nekog bogataa, recimo takvog kao to smo mi. Privukao bih se do bade kroz koju ulazi svjetlo pa bih sedam puta izgovorio ove arobne rijei: "evlem, evlem", a zatim bih se, obuhvativi zrake svjetla, neprimjetno spustio kroz badu u kuu. Najprije bih pokrao novac, a onda druge stvari. Kada bih sve smirio, ponovo bih izgovorio one iste arobne rijei, pa bih se na zrakama mjeseeva svjetla izvukao kroz badu i s drugovima umakao zdrav i itav. Kad kradljivci to ue, pomislie: A, ah, noas nam je pala sjekira u med!Zato oni strpljivo oekivahu dok ne zaspi domain i ena mu. Uvjerivi se da su zaspali, voa lopova prie badi i izgovori sedam puta rije evlem, evlem, pa onda obuhvati zrake mjeseeva svjetla da se spusti u kuu, ali u isti mah glavake tresnu na pod. Domain skoi na njega sa sohom u ruci i upita ga: Ko si ti? Ja sam prevareni i zavedeni kradljivac koji je povjerovao u ono to se nikada nee dogoditi, i, evo, ovo je posljedica toga, odgovori mu kradljivac.Kad sam se uvjerio da nema smisla vjerovati u ono to ne moe biti, jer sam se bojao da mi to ne naprti kakvu bijedu na vrat, ja se onda sav predadoh izuavanju religija da vidim koja je od njih najbolja. Ma koga god sam pitao o religijama, nisam nikad dobio jasan odgovor niti sam mogao iz odgovora izvui zakljuak da ima ita u to bih po mojoj pameti trebalo da vjerujem i da to slijedim, pa pomislih: "Kada ve nisam mogao susresti takvog ovjeka, ija bi me vjera oduevila, onda je najpametnije da ostanem u vjeri svojih predaka". Eto, tako htjedoh da uinim, ali odmah pokuah da naem opravdanje za ovakav svoj stav, pa u sebi rekoh: "Ako se moe opravdati stav ovakav kao to je moj, onda ne bi trebalo prigovoriti ni ovjeku koji slijepo ide stopama svoga oca, makar mu otac bio i arobnik. U ivotu ima dosta slinih primjera koje razum ne moe uvijek da shvati i odobri. Dok sam o tome razmiljao, na um mi padoe rijei jednog ovjeka izjelice koji se pravdao, kad mu se zamjeravalo da mnogo jede, da su mu i preci bili izjelice. Nastojei da opravdam pred samim sobom takav svoj stav, nisam uspio da sebi konano objasnim zato treba da slijedim vjeru ba svojih predaka, nego, naprotiv, osjetio sam u dubini svoje due potrebu da i dalje razmiljam o svim religijama. Ali mi nekako u isto vrijeme pade na um kako se posljednji as pribliuje, kako je ovozemaljski ivot kratkotrajan i kako e ljudi pomrijeti, jer e im vrijeme unititi ivote, pa i o tome poeh razmiljati, i, najzad dooh do zakljuka: "Moda e uskoro smrt zakucati i na moja vrata i moda u ubrzo odseliti na onaj svijet?"Ja sam dobro radio i mislim da moja djela zasluuju pohvalu. tavie, ja mislim da su to najbolja djela. Moda su me moja kolebanja u vjeri omela da ne uinim koje dobro djelo koje bih inae uinio, pa me zbog toga moe zatei smrt nespremna. Moe mi se dogoditi neto slino kao onom ovjeku koji se dogovorio sa slugom jednog bogataa da ga posjeuje svaku no kad ukuani nisu kod kue. A dogovor meu njima bio je ovakav: da mu sluga daje stvari iz kue, a da ih on prodaje, pa da novce dijele napola. Tako jedne noi ukuani nekud odu, pa sluga, ostavi sam, porui po svoga druga. Drug mu doe, i oni poee sakupljati stvari. Dok su oni tako sakupljali stvari po kui, neko zakuca na kapiju. Na kui su bila i druga vrata za koja slugin ortak nije znao, i pored njih bijae jedna lokva. Brzo izii kroz ona vrata pored kojih je lokva! sluga sav preplaen i u urbi viknu svome ortaku u krai, i pokaza mu u kom se pravcu nalaze ta vrata.Slugin ortak pojuri u tome pravcu i nae vrata, ali ne primijeti pred njima lokvu, pa se vrati slugi i ree mu: Naao sam vrata, ali nema lokve. Budalo jedna viknu mu sluga kog e ti avola lokva? Ja sam ti rekao za tu lokvu da bi znao koja su to vrata, a sada, kad ve zna, bjei glavom bez obzira! A zato si mi priao za nekakvu lokvu kad je nema? upita ga ponovo ortak u krai. Teko tebi, luae jedan, spasavaj se, a proi se skanjivanja i kojekakvih gluposti! dreknu sluga. Ama, kako u, boji ovjee, izii kad si mi u glavi napravio pravu zbrku. Govori mi za neku lokvu, a lokve tamo nema, ree mu ponovo ortak, i tako se sa slugom prepirae sve dok ne ue domain unutra. Vidjevi o emu se radi, domain zgrabi tog ovjeka za iju, dobro ga izlema, pa onda predade vlastima.Prestraen svojom kolebljivou u pogledu religija, ja odluih da ne inim nita ravo i da moji postupci budu uvijek saglasni propisima sviju religija. Ja onda odluih da svojoj ruci ne dam da ma kog tue, ubija i da krade; svojoj dui zabranih da se oholi i srdi, da prezire i mrzi i da sanja o izdajstvu; svoj jezik sauvah od lai, kleveta, ogovaranja, spletkarenja i svega to je runo. Tako sam sebe ubijedio da ne treba da inim nepravdu, da poriem uskrsnue, sudnji dan, nagrade i kazne na onom svijetu i da treba da vjerujem da je Allah jedan jedini Bog. Zato poeh izbjegavati drutvo nevaljalaca i nastojati, to sam god vie mogao, da se druim sa dobrima. Uvjerih se da nema boljeg druga i prijatelja od estitosti, da nije teko biti estit ako ti u tom bude imalo Allah na pomoi, i da estitost upuuje na pravi put. Saznao sam da je estitost neiscrpna, da se ona uvijek pojavljuje u sve novijim i ljepim vidovima. Zato se ne treba plaiti da je vlast moe konfiskovati, voda potopiti, vatra spriti, lopovi ukrasti, ili da je mogu zvijeri ili ptice grabljivice rastrgati.I jo neto: primijetio sam da lakomislen ovjek i ovjek sklon zabavi moe vrlo lako da doe u nepriliku kao to je doao i jedan trgovac. Priaju da je neki trgovac imao vrlo skupocjen dragi kamen. On pogodi da mu neki ovjek za deset dukata provrti taj dragi kamen, pa ga odvede svojoj kui da to tamo obavi. Uavi u kuu, zatekoe u uglu sobe jednu tamburicu. Umije li ti udarati u tamburicu? obrati se trgovac onom brusau. Kako ne bih umio odgovori mu brusa, jer je bio pravi majstor u sviranju. Evo ti tamburice, de, da ujemo kako udara! ree mu trgovac.Brusa uze tamburicu i neprestano u nju udarae, a trgovac je, sluajui, ushieno davao takt rukama i glavom sve do veeri. Kada se primae doba suneva zalaska, brusa ree trgovcu: Naredi da mi se isplati nadnica! Ama kakvu nadnicu, boji ovjee? Zar si ti togod radio? upita ga trgovac. Ja sam radio ono to mi je bilo nareeno, a tvoj sam nadniar. Radio sam to si htio odgovori mu brusa, i ne pusti ga na miru dok od njega ne naplati svih deset dukata, a trgovev dragi kamen ostade neprobuen.to god sam vie posmatrao ovaj svijet i njegove naslade sve sam prema njemu bivao ravnoduniji i sve sam ga se vie klonio. Najzad se uvjerih da isposnitvo utire put za onaj svijet, isto kao to i roditelj utire put svome djetetu, i da ono otvara vrata vjenom uivanju. Ja sam utvrdio da isposnik hladno i razborito razmilja o svakome svom postupku i da je zahvalan i ponizan; on je s malim zadovoljan i skroman, zadovoljan je pa je stoga i bezbrian; on okree lea ovome svijetu da izbjegne zla, kroti svoje strasti da bude moralno ist, nikome ne zavidi, pa ga zato svako voli, i ni za im ne ezne. Svaki mu je postupak razuman, pa zato i moe da sagleda posljedice, i da se nikada ne kaje. Izbjegava ljude, i s te strane je sasvim miran.to se mene tie, nisam bio siguran da li u moi da se sav predam isposnitvu, jer ako bih zanemario ovaj svijet, onda bih zanemario i svoje ovozemaljske poslove od kojih oekujem koristi i nagradu. Kad bih tako postupio, ini mi se da bih bio nalik na onog psa koji je, prolazei pokraj rijeke, ugledao u vodi sjenku koure koju je drao u zubima, pa pojurio prema njoj ispustivi pravu kouru iz svojih usta. Pomisao na to stvorila je u meni otpor, jer sam se pobojao da e mi isposnitvo dosaditi i da neu imati dovoljno snage za to, pa sam stoga odluio da ivim kao to sam i dosad ivio. Ali istovremeno je mene muila i druga misao. Naime, nametalo mi se poreenje izmeu isposnitva koje je skopano s velikim patnjama i odricanjima i drugih nesrea koje vjeito taru ljude. Meni je inae jasno da se ovozemaljska uivanja na koncu konca moraju izroditi u velike patnje. Pa zar ne vidi da je svijet kao slana voda, to god je vie pije, sve te vie mori e; on je slian kouri na putu u kojoj pseto osjeti miris mesa, pa ga to zavara i pone je glodati dok sva usta ne iskrvavi; on je nalik na jastreba koga salijeu druge ptice kad mu ugledaju u kljunu komad mesa; opkoljen sa sviju strana, jastreb pokuava da im kruei umakne, ali se umori i ispusti meso; on je kao up meda na ijem se dnu nalazi rastopljen otrov koji je sladak, ali smrtonosan; on je slian varljivoj munji koja sine i trenutno sve osvijetli, ali odmah iezne, i sve pokrije mrak; on je kao lijep san koji se na javi raspline i iezne.Kada sam o svemu tome dobro razmislio, iskreno sam poelio da budem isposnik. Ali, tu je odmah dua koja se suprotstavlja, jer je ona sklona svakom zlu; ona ponekad zna biti i nemilosrdna, pa nee da se sloi s tvojom odlukom; ba u takvim trenucima postupa kao sudija koji je u stanju da istovremeno donese oprene presude, as u korist jednog, as u korist drugog parniara. Ali i uprkos tome, ja sam razmiljanjem doao do zakljuka da je surovost isposnikog ivota neznatna u odnosu na vjena uivanja i da su ovozemaljske slasti za kojima dua ezne veoma gorke i bolne, jer su one uzrok svih patnji i nevolja. udno je da ljudi u gorkom ne osjeaju slast, i to takvu slast koja vodi vjenom blaenstvu. Zato bi trebalo da ljudi i ne uivaju u varljivim ovozemaljskim slastima, kad se zna da one prouzrokuju vjenu gorinu. Kada bi se jednom ovjeku reklo da e ivjeti stotinu godina i da e mu za to vrijeme svaki dan odsijecati po komadi mesa, ali da e se, kada navri tih stotinu godina, rijeiti svakog bola i patnje, da e biti spokojan i radostan, ne bi trebalo da ga tolika duina vremena zastrauje. Zato onda ovjek ne bi mogao