KiklopjeromanRanka Marinkoviaiz1965. godine. Analiza romanaRomanKikloptematizira tjeskobnu atmosferu uzagrebakomboemskom miljeu uoi nadolaska ratnog inferna. Osnovne su signature te atmosfere strah, otuenje, rasap svih etikih vrijednosti, drutveni kaos, potpuna dezorijentacija u intelektualnim krugovima. Radnja je daleko od ozbiljnosti kakvu pretpostavlja tema dehumanizacije i drutvene patologije; odvija se uglavnom u kavanama i na ulici, a prevladavaju groteskni i ekscentrini prizori, situacijski obrati, skandali, osebujni kontrasti, snane manifestacije tjelesnosti, promjene raspoloenja. Svaki prizor naglo mijenja 'predznak', ali i narativnu intonaciju. Vjetim inverzijama ozbiljno se ubrzo preobraava u humorno, patetino u banalno, tragino u sladunjavo i melodramatsko. Prizori puni erotske raspojasanosti i kozerske anegdotike natopljeni su osjeajem neizvjesnosti i strahom od smrti. Tragika situacije u kojoj se zatjeu likovi sugerira se posredno. Marinkovi zapravo primjenjuje postupak to ga je zamijetio kodChaplina, kojeg bismo mogli nazvati smijeh nad apsurdom: maginim tapiem preobrazuje 'nepodnoljivo surovu stvarnost oko sebe u komian i podnoljiv nesmisao'. Osobiti efekti proizlaze upravo iz napetosti to stvaraju ironini susreti uzvieno-patetinog i vulgarnog, smijenog i ozbiljnog, traginog i kominog, humanog i animalnog, lica i maske, fantastike i grubog naturalizma. Sama je fabula dvoplanski organizirana jer sadri realistiki i mitoloko-simboliki spoj.Glavni likU sreditu je prvog sloja egzistencijalna drama kazalinog kritiara Melkiora Tresia, anksiozna intelektualca koji se panino pokuavajui izbjei novaenje osuuje na post i prisilno izgladnjivanje. Melkior se uglavnom potuca po gradskim ulicama i kavanama, stalno sniva, razmilja o vlastitoj sudbini, o sutonu europske kulture i civilizacije i sa strepnjom svjedoi o provali barbarstva i novog kanibalizma. Glavni se lik kree u boemskom drutvu koje strah i bespomonost lijei terevenkama, ekscesima, erotomanijom, pijanim raspravama, tunjavama. U efektnim kavanskim scenama u kultnom 'Dajdamu' i 'Ugodnom kutiu' te u ulinim improvizacijama dominiraju figure Maestra, Uga i Don Ferdinanda. To su bizarni, teatralizirani likovi cinika i lakrdijaa, sudionici grotesknih, farsinih i crnohumornih zbivanja u kojima je Melkior najee tek pasivan promatra.Ostali likoviNjima treba pribrojiti jo nekoliko zanimljivih likova: kiromanta Atme, don Kuzme, fatalne Vivijane, nimfomanke Enke... sporedni su likovi zanimljiviji od protagonista koji je pomalo beivotan, nedoreen i psiholoki amorfan. Iako je sredinja svijest romana i nositelj smisla teksta te uglavnom vodi radnju, Melkior je socijalno i intimno sterilan i predstavlja se itatelju tek kao hladan simbol.Marinkoviev je literarni procede u biti maniristiki ( . Manirizam je stil krajnje istananosti, naglaavajui sklad, raznolikost i majstorstvo nautrb sadraja, jasnoe i jedinstva). Obiljeavaju ga dvosmislenost, kontrasti, igre rijeima, stilske bravure i improvizacije. U gustoj znaenjskoj mrei toga eruditskog romana isprepleu se sarkazam, groteska, apsurd i simbolike projekcije. Glavna su semantika polja: antika knjievnost imitologija,Biblija, knjievnost zapadnoeuropskog kulturnog kruga, domaa knjievna tradicija, filozofija te povijesne osobe i dogaaji. Dijalozi meu likovima esto se svode na razmjenu literarnih citata, a jedan drugome testiraju memoriju i erudiciju bizarnim pitanjima o pojedinostima iz knjievnih djela. Zbiljski i alegorijsko-simboliki sloj romana spajaju se na samom kraju u jedinstvenu fantastinu sliku Melkiorova povratka u moderan pandemonij.Glavni lik u svojim snovima i solilokvijima nadolazeu opasnost zamiljao u obliju jednookog Kiklopa koji vreba da prodere sve oko sebe. U antikom se mituOdisejiz Kiklopove pilje spasio lukavstvom, ali od novovjekovnog udovita nema spasa. Da bi opstao u posve dehumaniziranom, animalnom svijetu, Melkior se sputa na razinu ivotinje, predaje se u ruke Kiklopu i pue u inferioran Zoopolis. Roman je graen na naelima poetike digresivnosti: sazdan je od fragmenata, analitikih inserata i ve gotovih novelistikih cjelina. Dogaajna je shema razmjerno jednostavna, ali zato izvedba u znaku bogate narativne orkestracije i diskurzivnog pluralizma. Brojni su narativni dijelovi realizirani u sekundarnim anrovima i njima pridruenim stilskim registrima, i to u rasponu od feljtona i reportae, alegorije i groteske, preko bestijarija i simpoziona, do burleske i vodvilja.Pridruivi se klasinom 'mitolokom krialjkom', Marinkovi je stvorio modernu epopeju u kojoj je europsko duhovno naslijee podvrgnuto ironinom, crnohumornom i parodijskom prevrednovanju. U oklopu europske kulture on je provrtio rupu iz koje je prokuljalo ono mrano i potisnuto: animalno i demonsko.

2