kiklop,rankomarinković

8/10/2019 Kiklop,RankoMarinkovi

1/7

MOERNOST MARINKOVIDEVA KIKLOPAPrilog strukturalnoj analizi

Proces intelektualizacije hrvatske proze je i pitanje odnosa samoga pisca prema vlastitome pisanju

kao eminentno intelektualnome inu, onosno pitanje iskustva i umjetnike svijesti. Prvi nagovjetajiulaska hrvatskog intelektualca u literaturu su jo enoin Prijan Lovro (1873) i alskijev JankoBorislavid (1887). U moerni de se stvari oatno izraikalizirati: kolektivno de ustupiti mjestoindividualnom, sinteza analizi, narativno lirsko-meitativnom izrazu. jelo vie ne posreuje slikusvijeta i svijest o njemu, ved slobono oabrane, rasporeene i povezane pojeinosti. Iz tog razloga, i

jezik mora biti obnovljen te se on obogaduje iz najrazliitijih urbanih i internacionalistikih zaliha.Tako se uspostavlja novi tok hrvatske proze, na paraigmatskoj crti Mato - Nehajev - Kamov -Donadini - Krlea - Marinkovid - egein - esnica; koja nije jo sasvim osloboena tradicionalnihvrenota (npr. naracije) ali unosi novu kvalitetu u knjievno-umjetniko oblikovanje. Moerni romanrauna, ne samo na eucirana pisaca, nego i na eucirana itatelja - meu njima se ijeli

ogovornost. Takav je Ranko Marinkovid i njegov Kiklop (1965) kao eminentno moderan roman.

Kiklop je kompleksna knjievno-umjetnika tvorba koja ujeinjuje roman ieja, svijesti, filozofski, ak itrivijalni (krimid i ljubid) - podjednako nalazimo sve elemente, kao i dva oblika naracije: linearni idigresivni. S obzirom na pisca koji je eruit, govorimo i o ironiko-kontemplativnom intelektualnomromanu s ominantnom ijalokom polifonom strukturom. Nastoji aktualizirati ieje jenog vremenai ati mu svojevrsnu ijagnozu. Narativni kontekst posluio je tek za smjetanje brojnih asocijacija,refleksija i citata, a asocijativnost kao oblik iskurzivnog, temeljno je srestvo artikulacije knjievneteme. U Melkiorovu iskustvu sudjeluje kroz aluzije i povijesno iskustvo (iskustvo povijesnoga!). Strah

je jedina forma njegova postojanja, koja ga definira u svakom novom iskustvu, ali isti taj strah ga i

ponitava .

Ironija kao voltaireovski pogle na svijet koji izraava i nemod i namod na tim svijetom, autoru sluia upozori na apsure naeg svijeta te a izrazi superioran stav u umjetnikom oblikovanju tog istogsvijeta apsurda - katarzu (I. Vian) koju nalazi u samom umjetnikom postupku.Likovi su najede u ijalogu, ijalog u intelektualnoj igri, esto sebi svrhovitoj i skokovitoj, a nijean

Egzistencijalna rama Melkiora Tresica2. UVONA RIJEC O ROMANU KIKLOPRanko Marinkovic

objavio je svoj najpoznatiji roman Kiklop 1965.goine uzreloj fazi svoga stvaranja ka je njegovo i

zivotno iknjizevno-metooloskoiskustvo oseglo vrhunac.Kiklopje dokaz bogatstva

Marinkovicevog dara i trijumfa stvarateljanadizazovima i iskusenjima dugog i napornog

stvaranja.3Kiklop je jeno o najboljih jela suvremene hrvatske knjizevnosti.Ovo jenajbolji

hrvatski roman nakon Drugoga svjetskog rata (!) u kojemu sudoslado izrazaja sva najbolja

Marinkoviceva obiljezja najavljena u novelama.U romanu se tematizira tjeskobna atmosfera u

zagrebackom milieu uocinadolaska ratne kataklizme Drugoga svjetskog rata:

egzistencijalnistrah,dehumanizacija, raspad i isceznuce svih moralnih vrijednosti i etickihkategorija,

dezorijentacija, drustveni kaos te klonuce i rezignacijahrvatskoga intelektualnog korpusa.U sredistu

romana nalaze se intelektualci predratnoga srednjoeuropskoggrada(i.e. Zagrebaop.a.). Uz slike

opceg ozracja toga vremena, romanfokusiraegzistencijalnu dramu profesora filozofije i kazalisnoga

kriticaraMelkioraTresica, portretirajuci njegova prozivljavanja i odnose s drugimlikovima.Misli i

osjecaji Melkiorovi u znaku su otudjenja, straha od rata iprogonamitoloskoga cudovista Polifema-

kiklopa te slutnji potpunedehumanizacijesvijeta. Jednooko mitolosko cudoviste u nazivu romanasimboliziraljudskuanimalnost, kanibalski svijet, patologiju vremena te infernalnost rata.Polifem-kiklop

sustavno progoni Melkiora, jednako bolno i usnovidjenjima iu stvarnosti.U ovom se eruditskom

romanu prozimlju ironija, groteska, sarkazam,apsurd isimbolicke projekcije; to prozimanje rezultira

visokim stupnjemrealnosti uslikanju pojava i procesa u romanu.Marinkovicev izraz u romanu je

maniristicki impresivan, a odjek mu jeosebujan i vrlo dinamican; obiljezavaju ga jezicni


2/7








ponitava .


kalamburi,kontrasti,stilske bravure, igre rijecima i dvosmislenosti. Pojedini su odsjeccifabule, kao i

prijelazi iz primarnoga fabularnog tijeka (realnoga

vremenaradnje i prostora 1941.; srednjoeuropski grad Zagreb) u sekundarni(projiciran na

zamisljeni prostor arhipelaga Tongo) fabularni tijekhermeticki vjesto koncipirani: pripovjedac

zamagljuje primarnifabularnitijek i uvoi sekunarni; ti prijelazi su poneka i nerazumljivi jersumotivirani kaosom struje svijesti pripovjeaceve.Kiklop je impozantna romansijerska panorama

veoma groteskne fabuleisprepletene oko ekscentricnog lika i crne satiricke misli o

novomljuskompau u zoopolis.4 Ovo je nesvakiasnje jelo omehanici modernesvakidasnjosti.

Ono afirmira humornu moc i humanu bit Marinkoviceveknjizevne umjetnosti.Romanom Kiklop

Marinkovic postize jednu od najaktualnijihproznopjesnickihsinteza novije hrvatske i europske

knjizevnosti. Kiklop je pobuiorazlicite reakcije citateljske publike pohvale i kritike.5Marinkovic u

njemu lucino prikazuje svoj paraoks o glumcu samomvremenukoje se nasuprot covjeku

osamostaljuje u iracionalnojkanibalsko-mitoloskojulozi jednookog suludog podivljalog

junaka.6Kiklop je metaforicni roman svakodnevnoga grada, njegovihlabirintskihprostora te javnih,

ulicnih i komornih scena. Gradjen je kao proznaslikavelegradskog spleena7 modernih vremena i

ljuske misterije. U svemuprestavlja paraoks posljenjega paklenog kruga spoznaje da su

svaljudskanovost samo noviji i suvremeniji oblici arhajskog zivota strasnih idivljacki prastarih sadrzaja

mita.8Apokalipticna vizija Kiklopa razotkriva korijenje zla kolektivnogaluilabarbarske katastrofe.

Kao simbol opasne stvarnosti, upozorenje dakanibalski pakao zoopolisa otvara vrata na

zajednickome zemaljskomhorizontu, tema ovoga romana, njegova knjizevna svrha i


3/7








ponitava .


humanistickiciljduhovni su znak humornog otpora putovanja dijabolicno civiliziranogasvijetau

nistavilo.9Veliki je Miroslav Krleza, Marinkovicev stvaralacki uzor, interpretiraoroman kao sliku

javolske utrobe rustvenoga stroja sto ruca naroe,pojeince civilizacije i citave kontinente.10 Ta

je Krlezina frazauzeta izsire impresije o konkretnome politickom razdoblju i podsjeca takodjernasliku

krlezijanskoga banketa u kojoj se kiklopska problematika vecjednomdozivjela u hrvatskoj

knjizevnosti.Marinkovic je Kiklopom izvanreno ocarao razmisljanjaprozivljavanja

teegzistencijalnu dramu jednoga nesvakidasnjeg intelektualca, ali isvevremensko ozracje ratnoga

vihora u kojem ljui nastoje opstati iprezivjeti. Kiklop je stoga roman univerzalnoga znacenja i

zivotnoodsudnepo(r)uke da rat ma kakav bio i gdje se vodio donosi samo zlo i kaos ida gase svakako

treba kloniti.Kiklop prestavlja sintezu mnogih tendencija u knjizevnosti odmitoloskih,

humanistickih preko simbolistickih, avangardistickih doaktualnih u razdoblju Druge moderne; buduci

da je roman asimiliraoraznoliketendencije u knjizevnosti i da je istodobno jedinstven jer

predstavljazaokruzenu neponovljivu izvrsnu tematskoidejnu cjelinu, mozemo gaodreditikao roman-

ogled dominantnih tendencija u knjizevnosti.Marinkovic je revolucionaran i u pogledu fabularne

strukture:emulgirajucimitolosko cudoviste Polifema-kiklopa i egzistencijalnu dramujednogapojedinca, on je evocirao i nikada zaboravljenu starogrcku mitoloskuknjizevnost i vjesto ju

uklopio u burne psiholoske evijacijeMelkiorove.Naziv romana Kiklop tek je prozna litota

grandiozno vecih kiklopa odkojihse Melkior ne moze obraniti i s kojima ne moze postici suglasje

zivota isvakodnevne egzistencije, cije mu ostre pandze pokusavaju oduzeti i onomalosrece i

zadovoljstva u zivotu i u tome na svrsetku romana uspijevaju.Roman je kvalitetno ekraniziran pod


4/7








ponitava .


reateljskom palicom AntunaVrdoljaka;u filmu su sudjelovala eminentna imena tadasnjega

hrvatskog glumista(FranoLasic, Mira Furlan, Boris vornik, Rae Serbezija i r.).Nije subonosno

ono sto covjek hoce, nego ono sto on jest11iscitavamo nastranicama Kiklopa u ime voece misli

Marinkovicevog knjizevnogopusa.3. MELKIOR TRESIC GLAVNI LIK KIKLOPAPreozbu

Melkiorovog lika najprikladnije je ostvariti razradbom krozfabulativne sklopove i smjernice

(orenice) koje slijee fabulu romanaKiklop:3.1. UVO U PREOZBU MELKIOROVA LIKAMelkior

Tresic glavni je lik Marinkovicevog Kiklopa. On jehipersenzibilanintelektualac koji prozivljava

egzistencijalnu dramu uoci i za vrijemepocetka rata u Zagrebu 1941.; neuobicajenu predodzbu

njegovoga likasvjedoci

Kiklop

Ranko Marinkovid

O ROMANU

U prvom romanu

Kiklop

(Beogra, 1965.) Marinkovid tematizira tjeskobnu atmosferuu zagrebakom boemskom miljeu uoi

naolaska rata. Osnovne signature te atmosfere strah,otuenje, rasap svih etikih vrijenosti,


5/7








ponitava .


rutveni kaos, potpuna ezorjentacija uintelektualnim krugovima. Ranja je, meutim, aleko o

ozbiljnosti kakvu prestavlja temaehumanizacije i rutvene patologije; ovija se uglavnom u

kavanama i na ulici, a prevlaavaju groteskni i ekscentrini prizori, sitacijski obrati, skanali, osebujni

kontrasti,snane manifestacije tjelesnosti, promjene raspoloenja. Svaki prizor, naime naglo

mijenja''preznak'', ali i narativnu intonaciju. Vjetim inverzijama ozbiljno se ubrzo preobraava

uhumorno, petetino u banalno, tragino u slaunjavo i meloramatsko. Prizori puni

erotskeraspojasanosti i lozerske anegotike natopljeni su osjedajem neizvjesnosti i strahom o

smrti.Tragika situacije u kojoj se zatjeu likovi sugerira se, akle, posreno. Marinkovid zapravo

primjenjuje postupak to ga je zamijetiou Chaplina, kojeg bismo mogli nazvati

smijeh

nad apsurdom

: Maginim tapidem preobrazuje ''neponoljivo surovu stvarnost oko sebe ukomian i ponoljiv

besmisao.''

(Ranko Marinkovid, O mehanici i poetici filma. U knjiziGeste i grimase. Eseji i kritike.Zagreb,1979.


6/7








ponitava .


) Osobiti efekti proizlaze upravo iz napetosti to je stvaraju ironini susreti uzvieno-patetinog i

vulgarnog, smijenog i ozbiljnog, traginog ikominog, humanog i animalnog, lica i maske, fantastike i

grubognaturalizma. RaivojeMikid upozorava a je karnevalizacija temeljno obiljeje Marinkovideve

slike svijeta i da se

Kiklop

naslanja na antiku

menipeju

(menipsku satiru). Sama je fabula voplanskiorganizirana jer sari realistiki i mitoloko-simboliki

sloj. U sreitu je prvog slojaegzistencijalna rama kazalinog kritiara Melkiora Tresida, anksiozna

intelektualca koji se panino pokuavajudi izbjedi novaenje osuuje na post i prisilno

izglanjivanje. Melkior seuglavnom skita po graskim ulicama i kavanama, stalno sniva, razmilja o

vlastitoj subini, osutonu europske kulture i civilizacije i sa strepnjom svjeoi o provali barbarstva i

novogkanibalizma. Glavni lik se krede u boemskom rutvu koje strah i bespomodnos lijeiekscesima,

pijanim raspravama,tunjavom U efektnim kavanskim scenama u kultnom''Dajdamu'' i ''Ugodnom

kutidu'' te u ulinim improvizacijama ominiraju figure Maestra, Ugai on Fernana. To su bizarni,

teatralizirani likovi cinika i lakrijaa, suionici groteskinih,farsinih i crnohumornih zbivanja u kojima

je Melkior najede pasivan promatra. Njimatreba pribrojiti jo nekoliko zanimljivih likova, poput

kiromata Atme, don Kuzme, fatalneVivijane ili nimfomanke Enke.(


7/7








ponitava .


prema Kreimiru Nemecu, Povijest hrvatskog romana o 1945. o 2000. goine, kolska knjiga,

Zagreb, 2003.

) Inae su sporeni likovi zanimljivijio protagonista koji je pomalo beivotan, neoreen i psiholoki

amorfan. Iako je sreinjasvijest romana i nositelj smisla teksta uglavnom voi ranju, Melkior je,

kako je reko AntePeiid ''socijalno i intimno sterilan'' i prestavlja se itatelju tek kao ''hlaansimbol''. Posvom uhovnom profilu Marinkovidev se lik zapravo uklapa u galeriju naih

mrzovoljnih,neurotinih i umornih intelektualaca kako su ih u romanima prikazivali jo Ksaver anor

Gjalski (Janko Borislavid), Janko Leskovar (Marcel Buinski), Vjenceslav Novak (AmaejZlatanid) ili

Milutin Cihlar Nehajev (uro Anrijaevid). Realne se situacije proiciraju naalegorijsko-simboliki

plan,a u njemu prevlaavaju mitoloke slike. Tako se Marinkovid priruuje moernim romansijerima

sklonima poetici mitologiziranja i stvaranja mitolokogromana. Naime, i Kiklop funkcionira,ba kao

Joyceov Uliks ili Upikeov Kentaur, u analogijis grkim mitom i Homerovom Oisejom. Gotovo

svakome prizoru u suvremenom

kiklop,rankomarinković

Documents