kirsten a. hansen, roxane k. kaufmann, kate burke … · bihevioristički pristup zahtijeva od...

BIBLIOTEKA KORAK PO KORAK - STVARANJE OKRUŽENJA USMJERENIH NA DIJETE

KIRSTEN A. HANSEN, ROXANE K. KAUFMANN, KATE BURKE WALSH

KURIKULUM ZA VRTIĆE

RAZVOJNO - PRIMJERENI PROGRAM ZA DJECU OD 3 DO 6 GODINA

IzdavačPučko otvoreno učilište Korak po korak

UrednicaHelena Burić, prof.

Lektorica Ana Bogišić, prof.

Grafičko oblikovanje i dizajn k r u g - R a n k o Marinić

TisakTiskara Zelina d.d.

Naklada 1000 primjeraka

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveučilišna knjižnica - Zagreb UDK 373.212.14

HANSEN, Kirsten A.Kurikulum za vrtiće: razvojno-primjereni program za djecu od 3 do 6 godina / Kirsten A. Hansen, Roxane K. Kaufmann, Kate Burke Walsh; prijevod: Renata Mikulec.3. izd., Zagreb: Pučko otvoreno učilište Korak po korak, 2006. (Biblioteka “Korak po korak”: stvaranje okruženja usmjerenih na dijete) Prijevod djela: Creating child-centered classrooms. - Bibliografija.

ISBN 953-7149-04-8

1. Kaufmann, Roxane K. 2. Walsh, Kate BurkeI. Predškolski odgoj -- Programi II. Djeca predškolske dobi - Obrazovni programi III. Kurikulum -- Predškolski odgoj IV.Predškolski odgoj -- Metodički priručnik

460510034

BIBLIOTEKA KORAK PO KORAKSTVARANJE OKRUŽENJA USMJERENIH NA DIJETE

KURIKULUM ZA VRTIĆE

RAZVOJNO-PRIMJERENI PROGRAM ZA DJECU OD 3 DO 6 GODINA

KIRSTEN A. HANSEN, ROXANE K. KAUFMANN, KATE BURKE WALSH

PRIJEVOD: Renata Mikulec

3. IZDANJE

ZAGREB, 2006.

Predgovor

Koje su odrednice humanističko - razvojnog pristupa? Što je pristup usmjeren na dijete? Kako individu

alizirati proces poučavanja? Kako pratiti, promatrati i bilježiti dječji razvoj? To su samo neka od pitanja

na koja ćete dobiti odgovor u priručniku „Kurikulum za vrtiće — razvojno —primjereni program za djecu

od 3 do 6 godina

Ponovno izdavanje ovog priručnika nakon tri godine od tiskanja prvog izdanja potvrđuje njegovu

aktualnost i popularnost među djelatnicim a vrtića. Za mnoge je postao nezaobilazan savjetnik u

svakodnevnom radu je r pruža mnoštvo praktičnih prim jera i priloga kojima obogaćuju svoj rad s

djecom. Priručnik sadržava razne liste provjere, obrasce za promatranje, karte razvoja djece, ankete, koji

su primjenjivi u svakodnevnom radu odgajatelja.

U prvom dijelu priručnika naslovljenom Razmišljanje usmjereno na dijete opisane su polazne osnove i

filozofija na kojoj se temelje osnovne postavke Programa Korak po korak. Ovo poglavlje bavi se još

važnošću individualizacije procesa poučavanja, te pitanjem razvojno-primjerenog kurikuluma.

Drugi dio priručnika Poučavanje usmjereno na dijete poseban naglasak stavlja na potrebu razvoja

partnerstva s roditeljima, uz detaljne smjernice, prijedloge i mogućnosti razvoja partnerstva. Programi

koji stavljaju naglasak na direktno uključivanje roditelja imaju prema mišljenjima mnogih autora

(Bronfenbrenner, 1975; Johnston, 1982; Hobbs, 1984. i dr.) konstruktivan utjecaj i korist za dijete. Zašto

je važno razvijati socijalne sposobnosti djeteta predškolske dobi, govori poglavlje o izgrađivanju zajednice.

Poglavlje Promatranje i bilježenje ukazuje na potrebu objektivnog bilježenja dječjeg ponašanja kao

predloška za individualno planiranje. Upoznajemo se s metodama promatranja i načinima bilježenja

dječjeg razvoja. Posljednji dio ovog poglavlja govori o Integriranom kurikulumu. Posebnu pažnju stavlja

na važnost dobro osmišljenog plana aktivnosti koji otkriva odnos između teme i razvojnih područja.

Treći dio priručnika Učenje usmjereno na dijete naglašava važnost dobro osmišljenog okruženja za učenje.

Odgovara na brojna pitanja od toga kako oformiti sobu dnevnog boravka da bi doista bila poticajno

okruženja za učenje djeteta predškolske dobi do toga kojim materijalima opskrbiti centre aktivnosti.

Upoznajemo se s deset osnovnih centara aktivnosti kojima se potiče dječji razvoj. Program Korak po

korak polazi od igre kao prirodnog načina učenja u ranom djetinjstvu, osiguravajući mnoštvo razno

likog materijala u svakom od centara aktivnosti. Promatrajući dijete odgajatelj dobiva informacije nužne

za planiranje novih materijala koje će uvoditi u pojedini centar aktivnosti kako bi potaknuo dijete na

slijedeći razvojni korak.

Ukoliko se i sami želite uključiti u primjenu pristupa usmjerenog na dijete kakav je Korak po korak, na

kraju priručnika objavljujemo teme uvodnih i naprednih radionica Pučkog otvorenog učilišta „ Korak po

korak". Radionice vode iskusni praktičari koji će Vam kroz vlastite primjere i bogato iskustvo, pomoći

u uvođenju „Korak po korak" metodologije i u Vašem vrtiću.

Helena Burić, prof.

Uvod, temeljna načela i filozofija

Današnja djeca će se tijekom svog života,

bez obzira na to gdje živjela, morati suočiti s

fenomenom promjene: s društvenim promjenama,

političkim promjenama, s promjenama okruženja,

s promjenama u znanosti i tehnologiji, kao i s in

dustrijskim promjenama koje će utjecati na ponudu

radnih mjesta. Nevjerojatno brze promjene koje se

događaju u današnjem svijetu navode nas da u djeci

počinjemo njegovati želju za učenjem koje će trajati

čitavoga života.

Kako bi djeca bila pripremljena i spremna jednoga dana postati osobe koje će posezati za novim

znanjima, Program Korak po korak je razvio osnove za učenje vještina koje su ključni čimbenici u

zadovoljavanju suvremenih izazova.

Ovaj program ističe, vrednuje i podržava razvoj osobina koje u ovim nevjerojatno brzo promjenjivim

vremenima postaju nužne.

Program Korak po korak je jedinstveni program za djecu od tri do šest godina i njihove obitelji. Odgajateljski plan i program je takav da objedinjuje istraživalačku praksu u obrazovanju u ranom djetinjstvu i čvrstu povezanost i rad s obiteljim a, kako bi se individualizirala iskustva kod svakog djeteta. Program je osmišljen tako da zadovoljava jedinstvene potrebe svakog djeteta, vodeći istovremeno računa o različitosti kultura i tradicija. Program

karakterizira naglasak na 3 osnovna načela:

1. individualizacija

2. samostalni izbor aktivnosti

3. partnerstvo s roditeljima i drugim članovima obitelji

djece.

Filozofija Programa Korak po korakProgram Korak po korak zasnovan je na uvjerenju da se djeca najbolje

razvijaju kad su istinski uključena u vlastito učenje. Pažljivo isplaniran

prostor sobe dnevnog boravka* potiče djecu na istraživanje, inici-

BITNE OSOBINE KOJE PRO

GRAM KORAK PO KORAK

POTIČE KOD DJECE:

sposobnost da se na

odgovarajući način nosi

S promjenama i utječe

na njih

- sposobnost kritičkog

rasuđivanja i izbora

- sposobnost otkrivanja i

rješavanja problema

- kreativnost, maštovitost i

domišljatost

- briga o svojoj zajednici,

zemlji i okruženju.

jativu i kreativnost. Odgajateljski tim mora vrlo dobro poznavati značajke dječjeg razvoja. Odgajatelji

stvaraju okruženje i osiguravaju materijale potrebne za učenje. Uloga odgajateljskog tima jest da postavi

odgovarajuće ciljeve za svako pojedino dijete i za grupu kao cjelinu da bi interesi djece bili zadovoljeni,

da bi se poštivale individualne sposobnosti i potrebe svakog djeteta, zadovoljila djeci prirođena radozna

lost i da bi se njegovalo suradničko učenje.

*NAPOMENA: u daljnjem tekstu koristi se kratica SDB, što znači soba dnevnog boravka

Pristupi odgoju i obrazovanju u ranom djetin jstvuNa području odgoja i obrazovanja u ranom djetinjstvu postoje dva osnovna pristupa poučavanju djece

od tri do šest godina. Prvi je bihevioristički pristup koji podrazumijeva da pojmovi učenja ne izviru

iz djeteta samog i ne razvijaju se spontano. Svi se pojmovi djetetu moraju nametnuti, a dijete će ih

upiti. Biheviorističko učenje je usmjereno na odgajatelja, zasnovano na jasnim uputama kojima se

dijete “fila” . Odgajatelj pruža propisanu informaciju na propisani način. Ta je informacija obično

pažljivo analizirana, rascjepkana u zadatke i djetetu prenesena u dijelovima. Odgajatelj kao da je

“vlasnik” svih informacija; njegov posao je da to svoje znanje prenese na dijete. Od djeteta se očekuje

da svlada zadatak praksom ili prisilnim ponavljanjem, a tek onda

krene na svladavanje sljedećeg koraka. Točnost odgovora postiže

se prisilnim ponavljanjem i sustavom nagrađivanja. Bihevioristički

pristup zahtijeva od odgajatelja da precizno odmjeri stupanj informacije

koju je dijete usvojilo, a prije prijelaza na novi korak pristupa

ponovljenoj provjeri. Postoji čitav niz propisanih, već gotovih lista

provjera i ocjenjivanja koje odgajatelji mogu kupiti i koristiti u SDB

(Seefeldt, 1994.). Najpoznatiji predstavnici biheviorističkog pristupa

su John Watson, Edward Thorndike i B. F. Skinner.

Suprotno biheviorističkom pristupu, Program Korak po korak

prednost daje razvojnom pristupu. Razvojni pristup osigurava temelj

kojim se postiže razumijevanje i poštivanje prirodnog razvoja malog

djeteta. Stajalište razvojnog pristupa je da mala djeca:

- kroz igru neprestano aktivno usvajaju nove informacije o svijetu

- napreduju kroz predvidive stupnjeve razvoja

- emocionalno i spoznajno se razvijaju u socijalnoj interakciji s drugima

- jedinstveni su individualci koji se razvijaju i rastu različitim tempom.

Razvojni pristup prvenstveno se temelji na teorijama Jeana Piageta, Erica Eriksonna i L. S. Vygotskog.

1 Piaget i Vygotsky dijete su doživljavali ponajprije kao biološki organizam. No, njihove teorije glede

utjecaja prirode i društva na dječji razvoj se razlikuju.

Glassman (1994.) ujedinjuje njihova razmišljanja na sljedeći način:

1. Dvije linije razvoja — prirodna i društvena — kontinuirano međusobno djeluju na razvoj

djetetovog razmišljanja. I jedna i druga ključne su za spoznajni razvoj djeteta.

2. Spoznajni je razvoj u početku rezultat direktnog iskustva iz okruženja, ali, razvijajući se,

djeca postaju sposobna razmišljanjem transformirati vlastito iskustvo.

3. Tempo individualnog razvoja ovisi o socijalnom okruženju.

4. Spoznajni razvoj uključuje velike, kvalitativne promjene u razmišljanju.

Piaget je vjerovao da djeca tijekom odrastanja prolaze kroz niz različitih faza. Prva je osjetilno-motorička

faza, koja nastupa nakon rođenja i traje do djetetove druge godine. Sljedeći je stupanj konkretnog djelovanja,

do kojeg dolazi između druge i jedanaeste godine. Treća faza, stupanj formalnih radnji, u pravilu počinje

u ranoj adolescenciji.

Za Vygotskog mišljenje se radikalno transformira kad: 1) djeca postanu sposobna komunicirati uz pomoć

govora i 2) kad ih se uputama navede da postanu svjesna vlastitih misli i da ovladaju njima.

Eriksonova teorija psihosocijalnog razvoja pretpostavlja tri faze vezane uz dječju dob, koje odražavaju

odnos pojedinca prema društvenom okruženju. Po Eriksonnu, zdrav je razvoj rješavanje konflikata

tipičnih za određenu dob. Od rođenja do treće godine dječji razvoj karakterizira razvijanje povjerenja; od

prve do treće godine života dijete razvija svoju autonomiju; a od treće do šeste godine zdrav pojedinac

usvaja smisao za inicijativu.

Spomenute odgojno-obrazovne teorije pomažu našem razumijevanju djetetovog razvoja i pružaju nam

važne ideje o tome kako teoriju pretočiti u praksu i kako je primijeniti. One su koristan vodič odgajateljima

kad planiraju aktivnosti za malu djecu. Kad se razvojna teorija primjenjuje u povijesnom kontekstu pro

gresivnog obrazovanja, dijete postaje polazište za razvoj odgajateljskog plana i programa. To je ono što

nazivamo teorijom usmjerenom na dijete.

Polazišne osnove Programa Korak po korakProgram K orak po korak obuhvaća tri glavne inicijative vezane uz odgoj u ranom djetinjstvu:

konstruktivizam, razvojno-primjerenu praksu i progresivni odgoj i obrazovanje.

KonstruktivizamKonstruktivisti vjeruju da do učenja dolazi kad djeca pokušavaju shvatiti svijet oko sebe. Učenje posta

je interaktivni proces koji uključuje djecu, odrasle, drugu djecu i cijelo okruženje. Djeca grade vlastito

razumijevanje svijeta. Pokušavaju shvatiti smisao onoga što se događa oko njih, sintetizirajući nova

iskustva s onime što su prethodno već shvatila. Jacqueline i Martin Brooks (1993.) opisuju taj proces na

sljedeći način:

Često nailazimo na predmet, ideju, odnos ili fenom en kojemu ne vidimo smisla. Kad

smo suočeni s takvom naizgled proturječnom informacijom ili percepcijom, mi j e

ili protumačimo onako kako je vidimo, podvrgavajući j e vlastitim pravilima kojima

objašnjavamo svijet i poredak u njemu, ili stvaramo potpuno nov niz pravila kojima na

bolji način objašnjavamo ono što vidimo da se događa. 1 na jedan i na drugi način, naše

percepcije i naša vlastita pravila su neprestano aktivna, tvoreći veličanstveni ples kojim

se oblikuje naše razumijevanje.

Prim jer koji slijedi ilustrira konstruktivističko učenje: Malo dijete, čija obitelj ima psa, vozi se u

automobilu s roditeljima. Autom prolaze pokraj polja na kojem pase krava. Dijete prstom pokazuje na

kravu i kaže: Pas. Roditelji mu kažu da to nije pas već jedna druga životinja, krava.

Novu informaciju dijete će usporediti s već poznatom i doći će do mentalne prilagodbe. Iako djeca

moraju izgrađivati vlastito razumijevanje, znanje i učenje, u svemu je ipak ključna uloga odrasle osobe

kao pomagača i posrednika. Odgajateljski tim mora osigurati sredstva, materijale, podršku, smjernice i

interes, kako bi maksimalizirao dječje prilike za učenje.

Razvojna prim jerenostRazvojno-primjereni kurikulum zasnovan je na poznavanju razvoja djece, na razumijevanju da sva

djeca napreduju u njima zajedničkim razvojnim fazama, a d a je istovremeno svako dijete jedinstveno i

individualno biće. Odgajateljski tim mora znati sve o tipičnom dječjem razvoju i rastu, kako bi osigurao

odgovarajući izbor materijala i aktivnosti. Tim mora promatrati i imati sluha za razlike u vještinama i za

posebne interese djece iste dobi (Seefeldt, 1994.; Bredekamp, 1993.).

Razvojno-primjereni kurikulum uključuje aktivnosti koje su zasnovane na dječjim interesima, spoznajnoj

razini funkcioniranja i njihovoj socijalnoj i emocionalnoj zrelosti. Takve aktivnosti su maloj djeci, zbog

njihove urođene radoznalosti, njihova užitka u osjetilnim iskustvima te želje da istražuju vlastite ideje,

vrlo drage. Razvojno-primjereni kurikulum je zacrtan tako da djeci pomaže da sama odgovore na vlastita

pitanja. Kad dijete postavi pitanje, interes, motivacija i pažnja dolaze automatski. Uloga odgajatelja je

osigurati načine pronalaženja odgovora koji zadovoljavaju dijete, bez prevelikog pojednostavljivanja

pitanja i bez obeshrabrivanja djeteta nepotrebnom novom informacijom. Putem razvojno-primjerene

prakse odgajatelji mogu postići ravnotežu kojom se i zadovoljava i proširuje situacija učenja.

Progresivni odgoj i obrazovanjeJohn Dewey (1938.), koji se smatra ocem progresivnog odgoja i obrazovanja, naglašavao je da odgoj

i obrazovanje treba smatrati procesom življenja, a ne pripremanjem za budući život. On tvrdi da odgoj

i obrazovanje, ako se shvaćaju kao priprema za odrasli život, negiraju urođenu osjećajnost i radoznalost

djeteta koje ono sa sobom donosi u vrtić te pomiču središte interesa s djetetovih trenutnih interesa na

neke apstraktnije pojmove nečega što bi ono moglo zaželjeti tek jednom u budućnosti. Naš je stav da

odgoj i obrazovanje usmjereno na dijete obuhvaća i jedno i drugo gledište, odnosno da ta gledišta ne

moraju nužno isključivati jedno drugo. Praksa progresivnog odgoja i obrazovanja nadograđuje se na

razvojna i konstruktivistička načela. Progresivni odgoj i obrazovanje iziskuje prostor u kojem se uči,

koji razvija vještine i interese djeteta, istovremeno priznajući važnost učenja među vršnjacima i učenja

u malim grupama.

Individualizirane» učenjeP rogram K orak p o korak p o s tav lja tem elje na

kojima će djeca postati potpuni, uspješni, aktivni

odrasli ljudi kojima je stalo do drugih i koji mogu

utjecati na svijet u kojem žive. Odgajatelji se bave i

onim što se zove djetinjstvo ovdje i sada. Oni idu prema

tom cilju, naglašavajući značaj igre i individualizacije.

Individualizacija se postiže poštivanjem trenutne

razvojne faze svakog djeteta i planiranjem niza

odgovarajućih aktivnosti koje će svakom djetetu

omogućiti uspješno iskustvo. Sposobnost indivi-

dualiziranja podrazumijeva znanje o dječjem razvojnu koje obuhvaća sve vidove dječjeg razvoja.

Individualizacija je proces u kojem se donose odluke, u kojem odgajatelj promatra dijete, procjenjuje

na kojem je stupnju razvoja i poduzima akcije kojima će osigurati odgovor primjeren procijenjenoj

razvojnoj razini djeteta.

Individualizacija znači da aktivnost u grupi odgovara potrebama za akcijom i odmorom

svakog djeteta. To znači da oprema, materijali i raspored u SDB pogoduju razvoju

svakog djeteta te da odabrane aktivnosti zastupaju cijeli razvojni raspon. To također

podrazumijeva da je način kojim odgajatelj uvodi aktivnosti takav da predstavlja izazov

za dijete i da se ono osjeća uspješnim. ... Individualizacija je važan cilj kojem u radu

treba stremiti, budući da, što se više individualizira, to lakše teče proces učenja. Smanjit

će se problemi s ponašanjem i unaprijediti učenje i razvoj.

(Seifer, 1990.)

U čemu je važnost individualizacije?Individualizacijom se usklađuje razvojni stupanj s dječjom sposobnosti i potrebama i aktivnostima

učenja. Kad se to dogodi, djeca stječu kompetenciju i samopoštovanje. Postaju spremna suočiti se s

novim izazovima učenja. Soba dnevnog boravka usmjerena na dijete promiče individualizirano učenje.

Oprema, materijali i raspored u grupi unapređuju razvoj svakog djeteta, a izabrane aktivnosti važne su

svakom pojedinom djetetu. Kad izabiru centar aktivnosti ili slagalicu od pet, radije nego onu od dvanaest

dijelova, djeca sama provode individualizaciju. Individualizacija

zahtijeva od odgajatelja da osmisli aktivnosti u kojima će se svako

dijete osjetiti izazvanim i uspješnim. Planirajući prilagodljive i

zanimljive aktivnosti i pažljivim promatranjem djece za vrijeme

aktivnosti, odgajatelj po potrebi može mijenjati i prilagođavati

materijale i aktivnosti. Većina grupnih aktivnosti provodi se u malim

grupama, kako bi se omogućila maksimalna individualizacija.

Dnevni raspored treba biti usklađen s potrebama svakog djeteta za

aktivnostima i odmorom. Individualizacija je važan dio kurikuluma

usmjerenog na dijete, budući da će odgajatelj, što više individualizira,

biti uspješniji.

Centri aktivnosti omogućuju djeci da, u skladu s vlastitim vještinama

i interesima, sama individualiziraju. U centru za likovno izražavanje npr. jedno će dijete papir trgati

da bi oblikovalo složeniji lik, dok će ga drugo re

zati škarama. Radeći manipulativnim materijalom,

jedno će dijete izabrati drvenu slagalicu od četiri

komada, dok će drugo izabrati slagalicu od kartona

i od dvadeset pet dijelova. Odgajatelj promatra

djecu i bilježi zapažanja o njihovom razvoju. S

vremenom će početi djeci pružati materijale koji

predstavljaju veći izazov, a kad i ako to bude

potrebno, i direktnije im pomoći da svladaju

zahtjevniju vještinu.

Kad je predškolsko iskustvo individualizirano, djeca se mogu razvijati i napredovati vlastitim tempom.

Korak po korak SDB je dinamičan i promjenjiv prostor ispunjen materijalima i poticajima koja

odgovaraju dječjim individualnim interesima i razvojnim razinama.

Odgajateljski tim planira organizaciju prostora u SDB i smišlja aktivnosti koje odgovaraju razvojnoj

razini svakog djeteta. Dnevni plan uključuje različitost radnih aktivnosti za djecu: to mogu biti male

suradničke grupe, individualni zadaci, pod vodstvom odgajatelja ili bez njegovih smjernica. Djeca imaju

vremena izabrati vlastite aktivnosti; to će im pomoći da nauče kako birati i kako razviti osobne interese i

vještine. Biranje, učenje rješavanja problema, komuniciranje s drugima i rad usmjeren ka individualnim

ciljevima - sve je to naglašeno u Korak po korak SDB.

INDIVIDUALIZACIJA

je proces u kojem odgajatelj

promatra, procjenjuje I potiče

razvoj svakog pojedinog dje

teta u grupi, usmjeravajući ga

isključivo prema onome što

ga trenutno zanima i Što će

omogućiti razvoj sposobnosti

i vještina koje su tipične za

njegovu razvojnu razinu i

dob.

Centri aktivnostiProgram Korak po korak osmišljava i djeci u SDB nudi mogućnost izbora. Svaka SDB ima nekoliko

centara aktivnosti koji sadrže različite materijale za istraživanje i igru. Centri aktivnosti razlikuju se od

SDB do SDB, no oni osnovni su:

1. centar za likovno izražavanje

2 . centar za građenje

3. centar za obiteljske i dramske igre

4. centar za početno čitanje i pisanje

5. centar za matematiku i manipulativne igre

6. centar za glazbu

7. centar za igre pijeskom i vodom

8. centar za istraživanje prirode

9. prostor za igre na otvorenom.

Centar za likovno izražavanje potiče djecu na razvijanje i istraživanje vlastite kreativnosti, zabavljanje

s novim materijalima te razvijanje taktilnih sposobnosti. Materijali koji se ovdje koriste su boje, papir,

škare, drvene bojice, kreda, tkanine, ljepilo itd. Mogu se pridodati i različiti prirodni materijali, kao što

su drvo, lišće i pijesak. Ovo područje potiče kreativnost i razvija verbalnu i neverbalnu komunikaciju,

samopoštovanje, motoriku i intelektualne vještine djece.

Centar za građenje ispunjenje kockama različitih veličina i oblika kojima se mogu izgraditi maštovite

doživljene ili izmišljene strukture, npr. zgrade, gradovi, farme, zoološki vrtovi. Igrajući se kockama,

djeca mnogo uče. Razvijaju se matematičke vještine, širi vještina razmišljanja, povećavaju društvene

vještine, kao i vještine rješavanja problema. Razvijaju se i kreativnost i koncentracija. U centar se mogu

dodati različiti zanimljivi predmeti: automobili-igračke, kamioni, životinje, ljudi, avioni, figurice, itd.

U centru za obiteljske i dramske igre često se događa aktivnost

kuhanja. Kuhanje pruža djeci posebnu priliku da nauče nešto o

prirodi i znanosti, isprobaju novu hranu, jedu jela koja sama pripreme

te shvate matematičke pojmove, npr. mjerenje. Zajedničko kuhanje

djeci pruža priliku da se socijaliziraju, da nauče međusobno dijeliti te

da rade u paru. Kuhanjem se uče mnogi osnovni pojmovi. Odgajatelji

govore o bojama, brojevima, oblicima, prehrani i prirodi ... Kuhanje

omogućuje životna iskustva.

U centru za obiteljske i dramske igre je i mnoštvo kostima i

glumačkih rekvizita koji djeci omogućuju da odglume ono što su

vidjela u svom životu, pomažući im da razumiju svijet u kojem

žive i vježbaju različite uloge. Predmete u ovom području izabire

odgajateljski tim. Jedan tjedan tu mogu biti predmeti kojima se služimo prilikom pranja, drugi tjedan

rekviziti za astronaute ili cirkuske izvođače pa nakon toga predmeti vezani uz brigu o životinjama, itd.

Izbor predmeta ovisi o interesima djece.

Centar za početno čitanje i pisanje uključuje knjige i materijale za aktivnosti slušanja i pisanja. To je

tiho mjesto u kojem djeca mogu listati knjige, čitati jedno drugome ili slušati nekoga tko će im čitati

— odgajatelja ili roditelja-dobrovoljca. U Korak po korak SDB neprestano se čita. Djeca mogu stvarati

vlastite knjige te izmišljati, dramatizirati i slušati priče.

Centar za matematiku i manipulativne igre ima materijale koje djeca mogu rastavljati i slagati, kao što

su slagalice ili male kocke. Tu ima i igara koje djeci pomažu da nauče uspoređivati, usklađivati, računati

i kategorizirati; tvoreći vlastite igre, djeca vježbaju govorne sposobnosti. Aktivnosti u ovom centru

pomažu djeci da razviju intelektualne sposobnosti, male mišiće i koordinaciju očiju i ruku. Međusobnim

razmjenjivanjem, pregovaranjem i rješavanjem problema, ona uče i socijalne vještine.

Glazbom se tijekom cijeloga dana mogu povezivati aktivnosti. Pjevanjem, kretanjem, pljeskanjem,

plesanjem, sviranjem ili tihim slušanjem, dnevni program ispunjava se do potpunosti. Glazba razvija

osjete; uči djecu ritmu, jača male i velike mišiće te omogućuje kreativnost.

Aktivnosti na otvorenom prostoru ključan su dio dnevnog rasporeda. Sve što se može naučiti i poučiti

u prostoriji, može se učiniti i na otvorenom. Djeca mogu učiti socijalne vještine, razvijati ljubav prema

prirodi i stjecati prirodnomatematičke vještine. Za vrijeme aktivnosti na otvorenom djeca razvijaju svoje

mišiće. Na otvorenom se kroz igrokaze i grupne aktivnosti razvija kreativnost. Mogu se odvijati posebni

događaji, npr. hranjenje, kuhanje, vrtlarstvo, crtanje i slikanje, dramske igre, igre na snijegu, u blatu i

lokvama vode. Izleti na određena mjesta u zajednici, kao što su tržnica ili vatrogasna stanica, pružaju

djeci stvarne i životne mogućnosti učenja. Aktivnosti na otvorenom pomoći će djeci da nauče nešto o

svom okruženju te shvate kako se uklapaju u svijet. Prostor na otvorenom zamišljen je kao proširena

SDB, što znači da se aktivnosti koje se ovdje izvode trebaju planirati jednako pažljivo kao i one u SDB.

Centar za igre pijeskom i vodom i u zatvorenom,

za stolom s pijeskom i vodom, i na otvorenom

prostoru, u pješčaniku i kod Vode, vrlo je živahan

centar učenja. Ovi prostori djeci nude mnogo

mogućnosti za upotrebu svih osjetila. Istraživanjem

ovih prirodnih materijala, djeca stvaraju, misle i

kom uniciraju. Vježbaju i male i velike mišiće.

Pritom koriste lopatice, cjediljke, lijevke i kantice,

a razvijaju matematičke pojmove, prirodoznan-

stvene ideje i svoju kreativnost.

Centar za istraživanje prirode može se upotrijebiti tako da direktno odražava dječje interese za

prirodne pojave i u prirodi pronađene predmete. Centar se može organizirati kao izložbeni prostor

namijenjen istraživanju tog zanimljivog “blaga” . U ovom centru se često događaju promjene da bi

se zadovoljili interesi djece, zastupila sva godišnja doba i obrađivale različite teme. Pomoću različitih

materijala, djeci se mogu objasniti i neki elementi fizike, kao što su magnetizam, voda ili zakon

gravitacije.

Kroz učenje o prirodi djeca, istražujući, uče o prostoru, biljkama i životinjama. Odgajateljeva uloga je da

potiče djecu na istraživanje i zaključivanje.

Materijali iz različitih centara međusobno se dijele i razmjenjuju. Na primjer, igračke-životinjice

djeca prenose iz centra za manipulativne igre u centar za građenje, kad grade zoološki vrt i trebaju

životinjice za kaveze. Tijekom godine odgajateljski tim često mijenja materijale, da bi oni neprestano

odgovarali dječjim interesima i pratili dječji razvoj. Još neke aktivnosti mogu se odvijati u nekoliko

centara ili biti dodane, ako to prostor dopušta. Te su aktivnosti npr. kuhanje (prostor za kuhanje obično se

uređuje unutar centra za obiteljske i dramske igre), drvodjelske aktivnosti u stolarskom centru, razne

tematske aktivnosti i drugi posebni događaji.

Odgajateljski tim je zadužen za stvaranje odgovarajućeg okruženja, poticanje na razgovor, buđenje

radoznalosti i promatranje djece, kako bi se aktivnosti mogle mijenjati u skladu s dječjim potrebama

koje se mijenjaju. Aktivnosti za pojedinačno učenje i učenje u malim grupama planiraju se za čitav

tjedan, kako bi se djeca usredotočila na posebne zadatke koje zajednički postavljaju odgajateljski timovi

i roditelji. Kad roditelji uđu u Korak po korak SDB, mogu osjetiti energiju i učenje koje je u tijeku,

slušajući i gledajući kako djeca govore, pregovaraju, istražuju, biraju i uče vještine koje su im potrebne

da bi se razvili u produktivne i kreativne građane.

Sudje lovanje obiteljiNaglasak na sudjelovanju roditelja i odgajatelja

jedinstveno je obilježje Programa Korak po ko

rak. Program je stvoren na uvjerenju da roditelji

imaju najveći utjecaj na svoju djecu. Oni su njihovi

prvenstveni odgajatelji. Roditelji žele za svoju

djecu i svojoj djeci sve najbolje i voljeli bi da ona

postanu uspješni i produktivni građani. Zbog toga

im se mora omogućiti ključna uloga u odgojno-

obrazovnom procesu vlastite djece i sudjelovanje

u razvijanju njihovih iskustava učenja. Program

Korak po korak potiče sudjelovanje obitelji na mnogo različitih načina. Metode se razlikuju od jednog

vrtića do drugoga i od obitelji do obitelji, ovisno o okolnostima. Odgajatelji potiču roditelje i druge

članove obitelji da se uključe u sve vidove programa.

Soba za roditeljeProgram Korak po korak treba imati sobu za roditelje u kojoj se članovi obitelji mogu sresti s

odgajateljima i dobiti obavijest o djetetovu razvoju, zdravlju, disciplini i drugome što ih zanima. Pisani

materijal o tome roditelji mogu i posuditi u vrtiću. Ova je soba namijenjena i roditeljskim sastancima i

radionicama. Roditelji su dobrodošli u vrtić, bez obzira na to jesu li došli s namjerom da rade s djecom,

pomognu oko roditeljskih aktivnosti ili samo da porazgovaraju s članovima tima. Roditelji slobodno

mogu ući u SDB i pridružiti se djeci u aktivnostima, koristeći i demonstrirajući svoje posebne talente.

Neki članovi obitelji mogu biti angažirani kao suradnici u procesu. Drugi se dobrovoljno uključuju u rad

s djecom, u opremanje SDB ili kao pripomoć prilikom izleta ili ostalih aktivnosti.

Komunikacija između odgajateljskog tima i roditelja važan je dio Programa Korak po korak. Ona se

može odvijati na mnogo različitih načina: putem međusobnih poruka, obiteljskih ili vrtićkih časopisa,

razgovora prilikom dovođenja ili odvođenja djece u vrtić, roditeljskih sastanaka, radionica te grupa

za pomoć roditeljima. Od odgajatelja se očekuje da posjećuju domove djece uključene u program.

Roditeljski sastanci se održavaju redovito i na njima roditelji i odgajatelji razgovaraju o napredovanju

djeteta i razvijaju strategije učenja koje bi se mogle primijeniti i kod kuće.

Obiteljsko savjetodavno vijećeJoš jedna značajka Programa Korak po korak je Obiteljsko savjetodavno vijeće, koje se susreće

s djelatnicima vrtića da bi zajednički prodiskutirali o radu vrtića. Vijeće se sastoji od roditelja djece

uključene u program, ali članovi mogu biti i osobe iz šire zajednice. OSV* može imati različit broj

članova, što ovisi o veličini vrtića i broju grupa. Članovi OSV pomažu u osmišljavanju, ostvarivanju i

popularizaciji programa.

Ukratko, cilj Programa Korak po korak jest izgraditi zajednicu punu podrške u kojoj su dijete i njegovi

roditelji u središtu pažnje i koja uključuje i odgajateljski tim i pripadnike zajednice.

*NAPOMENA: Obiteljsko savjetodavno vijeće = OSV

Što su razvojno-prim jerene aktivnosti?Nacionalno udruženje za obrazovanje male djece (NAEYC), vodeća američka strukovna organizacija

koja se bavi ranim djetinjstvom, pojmu razvojno-primjereno pripisuje dva značenja:

1. dobna primjerenost i

2. individualna primjerenost (Bredekamp, 1987.).

Dobna prim jerenostIstraživanje ljudskog razvoja ukazuje na to da djeca prolaze kroz opće, predvidive dijelove razvoja i

promjene do kojih dolazi u prvih devet godina njihova života. Te predvidive promjene javljaju se na svim

područjima razvoja - tjelesnom, emocionalnom, društvenom i spoznajnom. Poznavanje tipičnog dječjeg

razvoja pruža okvir unutar kojeg će odgajatelji uključeni u program pripremiti prostor za dječje učenje i

isplanirati odgovarajuća iskustva (Bredekamp, 1987.).

Kako bi mogao primijeniti razvojno-primjerenu praksu, odgajateljski tim mora biti kompetentan i znati

što je normalan dječji razvoj. Odgajatelji moraju imati na umu da, premda postoje predvidive faze

razvoja, one kod djece ne nastupaju istoga dana, tjedna, pa čak niti mjeseca. Razlike između djece unutar

iste odgojno-obrazovne grupe su neminovne.

Popis očekivanog razvoja, koji ćete naći na kraju 2. poglavlja, opisuje razvoj grubih motoričkih sposobnosti,

finih motoričkih sposobnosti, komunikacijskih sposobnosti, jezičnog razumijevanja, govornog izraza,

spoznajnih sposobnosti, samostalnosti i društvenih sposobnosti djece.

Kad aktivnosti u SDB nisu prilagođene razvoju, djeca doživljavaju neuspjeh i frustraciju. Program

Korak po korak nudi mogućnosti za uspjeh, a ne frustraciju. No, odgajateljski tim ne pokušava djeci

sve servirati gotovo; aktivnosti koje se planiraju su izazovne aktivnosti koje odgovaraju razvojnoj razini

svakog djeteta.

Individualna prim jerenostSvako dijete ima jedinstven uzorak i tempo razvoja, kao i individualnu osobnost, način učenja i obiteljsko

podrijetlo. I kurikulum treba pokazivati da su odrasli svjesni tih individualnih razlika. Učenje male djece

je rezultat međusobnog djelovanja dječjih misli i iskustava s materijalima, idejama i ljudima. Ta iskustva

moraju odgovarati djetetovim razvojnim sposobnostima i istovremeno biti izazov koji pobuđuje njihov

interes i razumijevanje (Bredekamp, 1987.).

Da bi aktivnosti u SDB bile razvojno-primjerene, odgajateljski tim mora pažljivo promatrati svako dijete

i odrediti njegove sposobnosti, potrebe, interese, temperament i stil učenja. To podrazumijeva i dobro

poznavanje svake od potencijalnih aktivnosti u centrima aktivnosti. Kad se suoče s izazovom koji

odgovara njihovom razvojnom stupnju, djeca će se osjećati i o sebi misliti dobro i moći će istraživati

nove ideje i aktivnosti, čak će i žudjeti za tim. Djeca suočena s očekivanjima koja su iznad ili ispod

njihovog razvojnog stupnja mogu izgubiti interes —

bit će im dosadno, postat će nemirna i frustrirana.

Individualiz iranje kroz igruIgra je suština svakog dobrog programa ranog

djetinjstva. Istraživanje je pokazalo d a je igra vrlo

važan dio života male djece (Johnson, Christie,

Yawkey, 1987.). Igra i razvoj teku paralelno pa

prostor u kojem m alo dijete živi treba pružiti

beskrajne mogućnosti za slobodnu igru. Igra ima

vrlo mnogo vidova: usamljeno igranje s predmetima; nestrukturirano, asocijativno igranje s nekim

drugim djetetom, interaktivna i složena dramska igra s rekvizitima i drugom djecom i, kod starije djece,

strukturirane i grupne igre.

Stručnjaci kažu sljedeće:

Djeca se moraju igrati, kako bi razvila svoje spoznajne sposobnosti i motoričke vještine i

učila o društvu i svom mjestu u njemu. Djeca razvijaju društvene vještine družeći se sa svo

jim vršnjacima. Ona uče što su to pravila, kako se donose te što su pravda i pravednost. Uče

surađivati i dijeliti. Razvijaju samopoštovanje uspješnim rješavanjem izazova, družeći

se s drugom djecom i svladavajući osobne, tjelesne, intelektualne i društvene izazove.

(Frost i Jacobs , 1995.)

Odgajateljski tim Korak po korak u zatvorenom i otvorenom prostoru potiče djecu na igru. Odgajatelji

planiraju stvarne situacije koje zadovoljavaju interese svakog djeteta, koje su prim jerene njihovom

razum ijevanju, podrijetlu i okruženju te razvojnim sposobnostima. Na taj način svaki od centara

aktivnosti postaje radionica u kojoj djeca izražavaju svoju inicijativu, kreativnost i maštovitost.

Centri aktivnosti diktiraju izgled i raspored u SDB, iako same aktivnosti nisu ograničene samo na jedan

centar. Kazališne lutke, npr., mogu biti napravljene u centru za likovno izražavanje, a koristiti se mogu

u centru za građenje, gdje su djeca izgradila malu pozornicu, ili u centru za obiteljske i dramske igre

gdje su djeca odlučila upotrijebiti stol kao pozornicu. Prilagodljivost u upotrebi materijala omogućuje

djeci da prema svojim interesima određuju sadržaje svojih aktivnosti.

Dnevni raspored djeci pruža priliku i mogućnosti odabira centra aktivnosti koji ih zanima. Na početku će

djeca koja nisu imala priliku vidjeti takvo obilje opreme možda željeti “isprobati” sve centre odjednom

i brzo prelaziti iz jednoga u drugi. No, s vremenom, počet će se zadržavati na mjestima koja ih zaista

zanimaju i odabrat će “svoje” centre. Igra bi trebala teći sama od sebe; zato djeci treba omogućiti da se

od centra do centra kreću u vlastitom ritmu.

Vodeći se dječjim željama i interesom, odrasli su dužni djeci omogućiti igre koje su im spoznajno i

emocionalno neophodne. Stanley Greenspan, dječji psiholog koji je godinama proučavao emocionalne

potrebe djece, zagovara druženje na podu, odnosno misli da bi se odgajatelji i roditelji s malom djecom

trebali igrati na podu (Greenspan, 1989.). Igranjem na podu s djecom, odgajatelji i roditelji uključuju se

u jedan međuodnos primanja i davanja, u kojem je djeci omogućeno da vode igru.

Materijali u centrima potiču djecu i za njih predstavljaju izazov koji ih navodi da koriste sva svoja osjetila.

Eksperimentiranjem, istraživanjem i otkrivanjem, djeca provjeravaju ideje i upijaju informacije na svoj

osobni način. Tako počinju razvijati naviku otkrivanja i rješavanja problema, kritičkog razmišljanja,

biranja i razvijanja različitih pojmova. U centrima aktivnosti se uvijek čuje žamor, je r djeca spontano

komuniciraju sa svojim vršnjacima. Komunicirajući jedno s drugim i s odraslim ljudima, djeca razvijaju

društvene sposobnosti. Dok se igraju, razvijaju fine i grube motoričke vještine te koordinaciju očiju i

ruku.

Uloga odgajateljskog tima jest da djeluje kao pomagač. Odgajatelji moraju biti spremni znati proširiti

i unaprijediti igru, postavljajući djeci pitanja koja potiču na razmišljanje. Oni znaju kada treba pružiti

odgovarajuću informaciju, kad razjasniti pogrešno shvaćene ideje, kad dodati nove materijale i, ako je to

izvedivo, kad organizirati nova iskustva za učenje kao što su npr. kratki izleti, koji će dodatno potaknuti

interes djece i učenje.

Provođenje teorije u praksuSDB usmjerena na dijete odražava 2 bitna uvjerenja:

1. djeca stvaraju vlastito znanje

2. odgajatelji potiču razvoj i napredak djece nadograđujući se na njihove potrebe, interese i

sposobnosti.

SDB je rad ion ica u kojoj d jeca is tražu ju

p reuzim ajući u logu istraž ivača , um jetn ika i

p r ija te lja . O dg a ja te lji m oraju p re tv o riti SDB

u takvu rad io n icu . Oni su dužni p rip rem iti

materijale koji će potaknuti djecu na kreativno

trajno istraživanje te otkrivanje i rješavanje

problema.

Odgajatelji cijene dječje ideje i koriste ih pri

oblikovanju kurikuluma. Oni djeluju zajedno

s djecom tijekom igre i rada: oni predstavljaju

model brižnog ponašanja punog podrške; oni promatraju i slušaju djecu u centrima aktivnosti; oni

bilježe i ocjenjuju ono što primijete, a to koriste prilikom planiranja i individualiziranja aktivnosti. U

prostoru u kojem odgajatelji potiču djecu da slijede svoje interese, djeca razvijaju jak osjećaj važnosti i

samoinicijative.

Odgajatelji pripremaju pozitivno ozračje SDB. Oni personificiraju kvalitete koje žele razviti kod djece

- suosjećanje, brižnost, radost i intelektualnu radoznalost. Odgajatelji se moraju znati zabavljati. Radost

koju dijete izražava kad zajedno s odgajateljem piše priču, ili izmišlja smiješnu šalu, ili razgovara o

novim interesima može se mjeriti s malobrojnim osjećajima. Odgajatelji koji vlastitu radost prenose na

dijete čine učenje uzbudljivim i važnim. Odgajatelji koji su distancirani i autoritarni mogu uplašiti djecu

i sputavati njihovu radoznalost.

I djeca i odgajatelji mogu započeti i usmjeravati aktivnosti. Poželjna je određena ravnoteža njihovih

inicijativa, vođenja, pitanja i odgovaranja. Djeca potiču veliki dio svog učenja, a njihovo kreativno

izražavanje potiče se i vrednuje. Odgajatelji koriste dječji interes i igru za usmjeravanje daljnjeg

razmišljanja i učenja. Pružajući djeci priliku za direktni doticaj s ljudima, materijalima i iskustvima iz

stvarnog života, odgajatelji unapređuju njihov intelektualni razvoj.

Centri aktivnosti pružaju niz različitih materijala i područja za učenje. Malu djecu ne bi nikada trebalo

siliti da se bave temama i projektima koji ih ne zanimaju. SDB se uvijek uređuje tako da pruža mogućnost

izbora centara aktivnosti i materijala za igru.

U SDB usmjerenoj na dijete, djeca:

- biraju

- aktivno se igraju

- koriste materijale koji pružaju mogućnost kreativnog izražavanja

- zajedno rade i stalo im je jednom do drugoga

- preuzimaju odgovornosti.

Program Korak po korak ima svoje ciljeve:

- Dnevni raspored omogućuje sigurnost i predvidivost.

- Materijali su razvojno-primjereni i omogućuju kreativno izražavanje.

- Odgajatelji promatraju djecu pri

likom njihove igre s vršnjacima i

materijalima u SDB, kako bi otkrili

njihove potrebe i sposobnosti.

- Pravila pomažu da djeca nauče da

je sastavni dio života u vrtiću da

brinu jedni o drugima.

2

Ciljevi i razvojne smjernice

Ciljevi Programa Korak po korak usmjereni su

prema razvojnim sposobnostima svakog djeteta,

potiču ga da:

- bude kreativno, maštovito i domišljato

- kritički razmišlja i zna birati i izabrati

- otkrije problem i uspješno ga riješi

- brine se o zajednici, svojoj zemlji i

okolišu.

Da bi se kod djece razvile takve sposobnosti, Program Korak po korak nastoji stvoriti prostor za učenje

u kojem je dijete, pri planiranju kurikuluma, stavljeno u središte. Program Korak po korak pomaže djeci

da izgrade razumijevanje:

- svijeta oko sebe - aktivnostima kao što su mjerenje, vaganje, igranje kockama, obradom

drveta, igrom u pijesku i vodi, korištenjem kolotura i užeta, miješanjem boja ...

- društva i kulture - kroz igre, kuhanje, pročitane priče i igrokaze te sudjelovanjem u

kulturnim i ostalim događajima zajednice...

- logike i matematike - mjerenjem, uspoređivanjem, brojenjem, otkrivanjem ekvivalenata,

otkrivanjem redoslijeda, sortiranjem i klasificiranjem ...

- pisane i izgovorene riječi - kroz čitanje, pisanje, crtanje, diktiranje, slušanje i izražavanje

vlastitih ideja ...

S obzirom na to da je program zasnovan na razvojnoj teoriji, središte kurikuluma jest dijete kao cjeli

na. Radi se na svim aspektima razvoja — tjelesnom, društvenom, emocionalnom i spoznajnom.

Djeca dvadeset prvoga stoljeća suočit će se s promjenama koje do sada nisu bile zamislive. U svakom

aspektu života dolazi do vrlo naglih promjena. Djeci sutrašnjice neće koristiti vještine i činjenice

predtehnološke ere. Brzina i širina promjena zahtijeva trajnu i inteligentnu prilagodbu. Kako bismo djecu

pripremili na buduće izazove, moramo ih pripremiti na to da trebaju čitavog svog života učiti. Program

Korak po korak vjeruje da je razvijanje čvrstih temelja za cjeloživotno učenje neophodno današnjoj

djeci. Stoga je i program zacrtan tako da omogućava svakom djetetu da postane aktivnim građaninom

novog svijeta.

Kurikulum promiče aktivnosti kojima se potiče:

1. tjelesni razvoj - kretanje, penjanje, bacanje, rezanje, šivanje, crtanje, pisanje i odijevanje

lutaka ...

2. društveno-emocionalni razvoj - rješavanje sporova i razlika, izražavanje osjećaja,

kontroliranje nagona, briga o drugima i poštivanje drugih, poticanje vlastite i prihvaćanje

tuđe inicijative, međusobno dijeljenje, briga o materijalima i zajednički rad ...

3. spoznajni razvoj - prilike za rješavanje problema; razvijanje vještine klasificiranja i

razvrstavanja predmeta te logičko zaključivanje; organiziranje razmišljanja i definiranje

stavova.

Program Korak po korak zasniva se na stajalištima razvojne teorije, konstruktivističkog pogleda na

učenje i razvojnih pojmova odgoja i obrazovanja. Nastoji da djeca:

- imaju dovoljno vremena za istraživanje svog okruženja

- imaju mogućnosti učenja na mnogobrojnim područjima: kuhanje, pisanje, građenje,

igrokazi, boravak izvan vrtića, čitanje, obrada drveta, igranje pijeskom i vodom, likovno

izražavanje, matematika i teme iz prirode ...

- imaju mjesto gdje mogu slobodno istraživati vlastite osjećaje, griješiti i rješavati konflikte

I imaju priliku odabrati aktivnosti u kojima žele sudjelovati

- imaju mjesto gdje mogu izložiti svoje radove

Razvojne (dobne) osobine djece

Trogodišnjaci

Djeca između tri i četiri godine mogu biti istovremeno umiljata i

gruba. Grčevito nastoje shvatiti svijet oko sebe. Još uvijek imaju

Odgajatelji u Programu Korak po korak trebaju:

- Razumjeti razvoj djeteta.

- Provoditi određeno vrijeme promatrajući djecu kako rade i igraju se.

- Planirati grupne i individualne ciljeve i zadaće koji se zasnivaju na potrebama i interesima

djece.

- Osiguravati promjenjiv, prilagodljiv prostor.

- Poštivati djecu i cijeniti njihove ideje.

- Ohrabrivati djecu da rješavaju vlastite probleme

i poštuju jedni druge.

- Postavljati problemska pitanja kojima potiču

razmišljanje.

- Omogućiti roditeljima da aktivno sudjeluju u

programu.

problema u razlikovanju mašte i stvarnosti. Počinju

shvaćati da njihovo djelovanje rezultira posljedicama

i uče postavljati vlastite granice. Čineći to, djeca

ove dobi su jednu m inutu privržena i sprem na

za suradnju, a drugu zahtjevna i žele da bude

po njihovom. Trogodišnjaci vrlo brzo razvijaju

govorne vještine i brzo napreduju od dječjeg tepanja

do faze složenijeg opisivanja. Često sama sebi

govore naglas dok rješavaju problem ili provode

aktivnost. Energija im je velika, ali koncentracija

kratko traje; obično brzo kreću iz jedne aktivnosti u drugu. Njihova je igra istovremeno paralelna i

socijalna. Odgajatelj je obično prva odrasla osoba izvan obitelji s kojom stvaraju jaku vezu privrženosti.

Ć etverogod išn iaci

Djeca između četiri i pet godina često se osjećaju nepobjedivima i spremna su reagirati na svaki izazov.

Za razliku od trogodišnjaka, ova dobna grupa spremna je na složene, suradničke društvene igre. Počinju

pokazivati suosjećajnost prema drugima i mogu govoriti o svojim i o tuđim osjećajima. Oni testiraju

granice i racionaliziraju vlastito ponašanje. Bez problema izgovore laž, ali ih razljuti kad odrasli ne

govore istinu. Iako su razdoblja koncentracije i kod četverogodišnjaka relativno kratka, oni počinju

odlično rješavati probleme, a ako ih tema posebno zanima, mogu se dulje koncentrirati.

Ova dobna grupa je vrlo zainteresirana i za vlastito i za tuđa tijela. Skloni su povredama i ogrebotinama.

Oni trpe od različitih strahova i mogu imati noćne more. Brzo razvijaju grube motoričke vještine i

sklona su gimnasticiranju. Njihova energija se čini beskrajnom. Rječnik im se sve više razvija, struktura

rečenice im je dobro formulirana, a gramatika sve složenija.

P etogodišnjaciDijete između pet i šest godina često je drago i silno želi udovoljiti odraslima. Petogodišnjaci su vrlo

druželjubivi i igraju se s tri ili četiri prijatelja istovremeno. U ovoj dobi vole se igrati s djecom istog

spola. Imaju smisla za humor; često smišljaju šale koje prepričavaju do unedogled. Vole igre, ali žele

pobjeđivati pa često smišljaju nova pravila koja im bolje odgovaraju.

U ovoj dobi njihova pažnja traje dulje. Razvijaju složenije razm išljanje i sposobnost rješavanja

problema. Dijete je u stanju usredotočiti se na zadatke i nastoji zadovoljiti standarde koje je samo

postavilo. Petogodišnjaci i šestgodišnjaci vole pričati, ujednačeni su i vole se igrati riječima — jezično

su vrlo napredni. Upotrebljavaju složenije rečenice i sami sebe ispravljaju pogriješe li pri upotrebi

g lagolskih vrem ena. T jelesno, djeca ove dobi su vrlo pokretna i zain teresirana za gim nastiku i

organizirani sport. Počinju razvijati bolje motoričke vještine. Lakše im je provoditi aktivnosti kao što su

odijevanje, rezanje, crtanje i pisanje.

Počinju razvijati smisao za vlastitu prošlost i često uživaju prepričavajući događaje iz vremena kad su

bili mali.

Djeca između pet i šest godina kreću se između pokoravanja i suprotstavljanja. Ta su djeca direktna i

konkretna i vole strukturu i dosljednost.

KARTA PRIMJERENOG RAZVOJA DJECEOD 24 DO 36 MJESECI |

Grubemotoričkevještine

Finemotoričkevještine

Komunikacijskevještine

Govor Spoznajnevještine

Samostalnost Društvenevještine

Razumijevanjejezika

Dobro trči naprijed.

Skače na mjestu sa skupljenim stopalima.

Prema naprijed šulne loptu na mjestu.

Penje se 4-6 stepenica, izmjenjujući noge.

Preskače preko predmeta visokih 15 centimetara, doskokom na oba stopala.

Baca loptu preko glave.

Može nanizati četiri velika zrna.

Okrećestranice.

Bojicu drži palcem i prstima, a ne u šaci.

U većini aktivnosti koristi se samo jednom rukom.

Ponavlja crtež kruga, okomite i vodoravne crte.

Valja, mrvi, gnječi i navlači plastelin.

Kontrolira stisak (ubada predmete, stavlja male predmete i predviđene otvore).

Pokazuje slike poznatih predmeta kad ih tko spomene.

Može prepoznati predmet kad mu se kaže čemu služi.

Prepoznaje pitanja sa ŠTO i GDJE.

Razumije negativne riječi (NE, NEMOJ, NE MOGU).

Uživa kad mu se 10-15 minuta čita neka bajka i, kad završi čitanje, zahtijeva je ponovno.

Predmete smješta U,NA, ISPOD, PORED.

Prepoznaje slike različitih aktivnosti (npr. jedenje, spavanje, trčanje).

Spaja riječi u rečenice od 2 do 4 riječi.

Postavlja pitanja ŠTO i GDJE.

Tvorinegativnerečenice.

Odgovara najednostavnapitanja.

Izražava potrebe i želje.

Uočava različite oblike riječi (npr. množinu).

Reagira na jednostavne upute (pr. Dodaj mi loptu, Donesi cipelice, itd.)

Odabire i listaslikovnice,imenujenacrtanepredmete i najednoj sliciidentificiranekolikopredmeta.

Dodiruje i broji 1-3 predmeta.

Uspoređuje 4 boje.

Pokušava se igrati s nepoznatom igračkom.

Govori o tome što radi.

Oponaša ponašanje odraslih (pr. igra se domaćice).

Kad jede, koristi žlicu, prolijevajući pritom vrlo malo.

Pije iz dječje šalice.

Skidajednostavnu,nepričvršćenuodjeću.

Pere i briše ruke uz pomoć odraslih.

Obavlja nuždu uz malu pomoć - kontrolira se tijekom dana.

Pomažeodraslimaspremitiigračke.

Promatra drugu djecu i uključuje se brzo u njihovu igru.

Ponudite li mualternativna rješenja, izabrat će jedno.

Brani svoje vlasništvo.

Sudjeluje u malim grupnim aktivnostima (pr. pjeva, plješće, pleše 10-ak minuta).

Razlikujespolove.

Inzistira da samostalno obavlja zadatke.

Samo se igra po vlastitom nahođenju, 15-ak minuta

Grube Fine Komunikacijskevještine


Samostalnost Društvenemotoričke motoričke vještinevještine vještine Razumijevanje

jezikaKoncentracija kratko traje. Uči uglavnom krozistraživanje.

Funkcionalno upotrebljava 5 igračaka.

Pokazujevelike/malepredmete.

Izražava širok raspon emocija putem radnji, riječi ili izražaja lica.

OD 36 DO 48 MJESECIGrube Fine Konninikaeijske Govor Spoznajne Samostalnost Društvenemotoričke motoričke vještine vještine vještinevještine vještine Razumijevanje

ješkaTrči oko prepreka.

Balansira na samo jednoj nozi od 5 do 10 sekundi.

Skače na jednoj nozi.

Spušta se niz tobogan bez ičije pomoći.

Hvata loptu upućenu njemu ili njoj.

Ide 4 do 6 stepenica prema dolje, izmjenjujući noge.

Upravlja triciklom i okreće pedale.

Radi kolut naprijed.

Gradi toranj od 9 malih kocaka.

Ponavlja crtež križa.

Oblikuje predmete od plastelina ili gline.

Upotrebljava obje ruke zajedno za jednostavne aktivnosti (skidanje poklopca sa staklenke, itd.)

Slijedišablonu.

Možeprerezatipapir.

Razumijeva značenje posljedičnih i pogodbenih rečenica.

U stanju je izvršiti 2 do 3 naredbe u nizu.

Razumije kad mu se kaže: Hajdemo se pretvarati.

Govori rečenicama od 4 do 5 riječi.

Koristi prošlo vrijeme i govori o prošlim događajima.

Upotrebljava osobnu zamjenicu kad govori o sebi.

Pamti barem jednu dječju pjesmicu i može pjevati.

Govor mu je razumljiv strancima, ali još ima grešaka u izgovoru.

Imenuje 4 boje.

Namjerno slaže kocke ili kolutove po veličini.

Prepoznaje i imenuje problem.

Pita pitanjada bi neštosaznao(ZAŠTO,KAKO),očekujućijednostavneodgovore.

Broji do 7 predmeta.

Zna koliko ima godina.

Imenuje 6 dijelova tijela kad mu se

Natače tekućinu iz malog vrča.

Zakopčava i otkopčava odjevne predmete.

Samo pere ruke.

Samo obavlja nuždu.

Jede i pije, koristeći žlicu, vilicu i čašu.

Samostalno oblači cipele ili čizmice.

Samo počisti ono što prolije.

Samo si natače vodu iz slavine.

Inicira suradnju s drugim djetetom ili odraslom osobom.

Dijeli igračke, materijale i hranu.

Započinje igrokaze, postavljajući čitavu scenu (npr. putovanje, glumljenje životinja, itd.)

Pita za dozvolu kad želi upotrijebiti tuđi predmet.

Sudjeluje u aktivnostima koje se

Postavlja kompliciranija pitanja (TKO, ŠTO, ZAŠTO, itd.).

kaže njihova funkcija.

Sortira predmete u grupe prema istim svojstvima (boja, oblik, veličina).

Imenuje ili pridružuje predmete koji si pripadaju (npr. četkica za zube i ...?)

Samo sprema igračke ili materijale.

izvodeu malimgrupama (podrukovodstvomodgajatelja,10-15minuta).

Igra se sa 2-3 djece s čestim međusobnim djelovanjem, 15 minuta.

Čeka na ostvarenje svoje želje do 5 minuta.

Rutinirano slijedi tri razredna pravila.

01) 48 DO 60 MJESECIGrube Fine Komiutikarijske Govor Spoznajne Samostalnost Društvenemotoričke motoričke vještine vještine vještinevještine vještine Razumijevanje

jezika

Hoda natraške Reže papir Slijedi 3 Postavlja Zaključuje Izvodi Obrazlažena prstima i ravnim, nevezane pitanja koja 4 analogne svakodnevni osjećaje svogpeti. trajnim naredbe počinju s suprotnosti posao u vršnjaka.

Skače premanaprijed,deset

potezom.

Precrtavakvadrat.

pravilnimredom.

Razumije

KADA, KAKO I ZAŠTO..

Spaja riječi u rečenicu (npr. Ja volim čokoladne kolačiće i mlijeko).

Govori o

(led je hladan, vatra je vruća).

razredu uz blago podsjećanje

Neprestanopokušavarazvojno

skokova, bez padanja.

Jednom rukom baca težu loptu osobi

Piše nekoliko velikih slova.

Crtajednostavneprepoznatljiveslike.

komparaciju pridjeva (lijep, ljepši, najljepši).

U igru unosi usmene

Predviđarealističanishoddogađaja ili priče.

Zna neka

Samostalno donosi i sprema materijale potrebne za zadatak.

primjerenezadatkeobavitisamostalno.

Uz opomenu, prekida

udaljenoj 1,5 naredbe uzročnosti slova i neodgovarajuće- 2 m.

Lovi tenisku

Pravilnolijepi.

(upute).

Razumijeva

koristeći JER-

Definira

brojeve.

Koncept

ponašanje.

lopticu redoslijed poznate vremena jebačenu s događaja imenice. razvijen.udaljenosti od kad mu se Koristi jezik Dijete može1 metra. kaže (npr.

Prvo idemo u dućan, onda

u različitim funkcijama (za dobivanje

govoriti o jučer, prošlom tjednu, danas



KomunikacijskevještineRazumijevanjejezika



onda ćemo raditi kolač, a sutra ćemo ga jesti.)

Razumije značenje prijedloga i priloga (npr. između, iznad, ispod, na vrhu, na dnu).

informacije,davanjeinformacije,maštovitoizražavamišljenje,itd.)

i o sutra.

Prepričava 3 važne činjenice iz priče.

OD 60 DO 72 MJESECIGrubemotoričkevještine


KomunikacijskevještineRazumijevanjeje/ika



Hoda po gredi u svim smjerovima.

Može skakutati 2 metra.

Skače preko užeta.

Samo se ljulja.

Demonstriradvije složenevještineloptom(vođenjelopte,hvatanjelopte,udara loptu palicom).

Izrezujejednostavneoblike.

Precrtavatrokut.

Čitko piše svoje ime.

Prepisuje brojeve od 1 do 10.

Boja unutar linija.

Olovku drži kao odrasli.

Definirano je ili ljevak ili dešnjak.

Gramatika jedva da mu se razlikuje od one kojom se koriste odrasli.

Još uvijek griješi kod slaganja subjekta i predikata i nekih glagolskih vremena.

Komunicira bez problema s obitelji, prijateljima i strancima. Zna voditi konverzaciju.

Rutinirano odgovara na jedno pitanje

Prilično točno prepričava priču iz slikovnice.

Zna brojeve od 1 do 10 i veći dio abecede.

Broji do 12 predmeta.

Smisleno i svrsishodno koristi pribor (npr. škare ili boje).

Odgovara na pitanja kojima se od njega traži zbrajanje i oduzimanje 5 razl. predmeta.

Zna što znači neki, većina,

Potpuno samostalno se oblači.

Vezuje uzice na cipelama.

Samo pere zube.

Sigurno prelazi ulicu. Čvrsto drži zdjelicu s pahuljicama ili sendvič.

Samostalno češlja kosu.

Samostalno se sprijateljuje s drugom djecom.

Konzistentno rješava probleme u teškim situacijama.

Igra senatjecateljskeigre.

Uključuje se u kooperativne igre s djecom, u kojima je potrebno grupno donošenje odluka, podjela uloga, fair play, itd.

Hvali, pruža podršku ili



KomunikacijskevještineRazumijevanjejezika



za vrijeme grupne aktivnosti od 10-15 minuta.

Glumi priču.

svi, prvo,srednje,posljednje.

Počinje povezivati vrijeme koje pokazuje sat s dnevnim rasporedom.

Čita 10poznatihriječi.

Zamjetnoproduljeniperiodimogućnostikoncentracije.

Koncept vremena razvio se do razumijevanja prošlosti i budućnosti u smislu važnijih događaja (npr. Božić će doći nakon što prođu dva vikenda).

Zna reći po čemu su neki predmeti slični ili različiti.

Spaja slagalicu od 10 i više dijelova.

pomažedrugomdjetetu.

Samostalno izvršava sve razvojno primjerene zadatke.

Angažirano i samostalno radi 20 minuta.

Zna i rutinirano slijedi 5 grupnih pravila.

Sudjelovanje obitelji

Mala djeca ovisna su o svojim roditeljima:

1. tjelesno - što uključuje hranu, siguran dom, odjeću i brigu o zdravlju.

2. emocionalno - u što ubrajamo ljubav, podršku i dosljedne i pažljive osobe koje će ih

podsjećati na ono što je dobro, a što loše.

3. razvojno - što uključuje komunikaciju i mogućnosti da pužu, hodaju, trče, penju se,

igraju i dijele s drugima, da odrastaju.

Stručnjaci moraju shvatiti i priznati prioritet

roditelja kao djetetovih prvih učitelja. Do

vremena polaska u vrtić, roditelji su dijete

naučili mnoštvu stvari, počevši od toga kako piti

iz šalice ili bacati loptu, do užitka slušanja priča.

Predškolski odgoj ne počinje u vrtiću, vrtić je

nadogradnja na prvotni odnos između djeteta i

obitelji, i zato mora roditeljima pružati mogućnosti

da sudjeluju u svim vidovima programa.

Uzajamnost između vrtića i roditeljskog doma, za

koji se Program Korak po korak zalaže, odražava

međusobno poštivanje i zajedništvo. Jedan od najjačih argumenata za uključenje roditelja u programe

ranog djetinjstva obrazložio je psiholog Bronfenbrenner (1975.), tvrdeći da ć e : ... programi koji stavljaju

naglasak na direktno uključenje roditelja u aktivnosti kojima se potiče razvoj djeteta, imati konstruktivni

utjecaj u bilo kojoj dobi, no što ranije se s tim počne i što dulje takve aktivnosti traju, to će dijete imati

više koristi...

Uvijek treba ponovno isticati utjecaj roditelja na razvoj malog djeteta. Djeca se odgajaju u obiteljima i

događaji koji se tamo odigravaju utječu na djecu. Stručnjaci za odgoj male djece trebaju prihvatiti,

poticati i unapređivati prvotnu povezanost između roditelja i djece (Johnston, 1982.).

Roditelji se stalno brinu o svojoj djeci, uče ih i pomažu im donositi odluke. Osim roditelja, tu su i drugi

članovi obitelji: braća, sestre, djedovi i bake, tete, ujaci, bliski prijatelji i drugi. Program Korak po korak

potiče na suradnju i druge odrasle osobe koje imaju bliski odnos s djecom uključenom u program.

Iako roditelji i obitelji imaju središnju ulogu u životima djece, oni ipak ovise o podršci zajednice. Obitelji

jesu ključni element potreban za odgoj zdrave, kompetentne i brižne djece. Međutim, naše je mišljenje da

obitelji — sve obitelji — ne mogu obaviti tu svoju funkciju uspješno, ako nemaju podršku brižne i jake

zajednice koja osigurava neformalne i formalne dopune obiteljskom odgoju (Hobbs i dr., 1984.).

Koristi od sudjelovanja roditeljaUključivanje roditelja u vrtićke aktivnosti koristi i djetetu i roditeljima i programu. Emocionalno

uključivanje omogućuje nam da se osjećamo:

- zadovoljnima sa sobom

I produktivnima

- energičnima

- “obnovljenima” i spremnima da se opet suočimo sa životom

- sretnima i zaigranima

- kao da smo pridonijeli nekome ili nečemu

- kao da pripadamo grupi.

Tjelesno uključivanje omogućuje nam da:

- razvijemo nove sposobnosti

- zaboravimo trenutne brige

- zabavimo se i nasmijemo

- opustimo se

- upoznamo druge ljude

- svladamo stres.

Stavovi1 odgajatelji i roditelji su tijekom vlastitog školovanja doživjeli iskustva koja utječu na njihove reakcije

u vrtiću, na prisustvo i aktivno uključivanje u program. U mnogim se kulturama uloge obitelji i odgojno-

obrazovnih institucija strogo odvajaju. Roditelji ostave svoju djecu pred vratima vrtića i ne znaju mnogo

o onome što se događa iza vrata. Odgajatelji su navikli biti odgovorni za djecu tijekom njihovog boravka

u vrtiću i ne očekuju uplitanje roditelja.

Kulturama gdje je ovakvo što uobičajena praksa, pojam aktivnog sudjelovanja obitelji može biti

potpuno stran. Ni odgajatelji ni roditelji ne znaju kako podijeliti informaciju, kako zajednički planirati ili

zajedno raditi u SDB. Nova podjela uloga stvara osjećaj nelagode. U takvim okolnostima može biti jako

teško demonstrirati vrijednost obostrane suradnje.

Čak i u programima gdje je bilo nekih iskustava sa sudjelovanjem roditelja, odgajatelji su se osjećali

ugroženima. Zasmetani, mogu osjećati da moraju biti “savršeni” i strahovati od pogreške ili “ lošeg

dana". S druge strane, roditelji su u svojim vrtićkim danima mogli imati negativnih iskustava s

odgajateljima pa se i oni u SDB mogu osjećati nelagodno. Bit će im problem postavljati pitanja, izraziti

misli. No, ima i onih koji će, naprotiv, imati pozitivna iskustva i koji će rado prihvatiti sudjelovanje u

vrtićkim aktivnostima.

Zajednička odgovornostOdgajatelji i roditelji dijele odgovornost zajedničkog rada da razviju suradnički odnos. Komunikacija,

međusobno poštivanje, prihvaćanje razlika i interes djece temelj je dobrog odnosa. Nije uvijek dovoljno

samo promijeniti stavove djelatnika vrtića ili roditelja - stručnjaci i roditelji često moraju razviti nove

vještine i prakse da bi uspostavili kvalitetno međusobno djelovanje.

Prilike za suradnjuRoditelji mogu biti uključeni u program na mnogo različitih načina i imaju mnoštvo prilika za to. Posjet

odgajatelja djetetovu domu, isplaniran u vrijeme koje odgovara obitelji, pruža odgajatelju priliku da

dijete i njegovu obitelj upozna u njihovom prostoru. Roditelji su dobrodošli u posjet SDB u bilo koje doba.

Oni su pozvani da dođu i pokažu svoje posebne interese ili vještine. Od njih se očekuje da komentiraju dječje

bilježnice koje im odgajatelji pošalju. Kad roditelji obavijeste odgajatelja o nekim posebnim događajima

u životima njihove djece, kao što su npr. rođendani, novo zaposlenje, posjet rođacima, izleti, itd. pomoći

će odgajatelju da shvati promjene u djetetovu ponašanju i pružiti mu prilike za razgovor.

Koliko će često i na koje načine roditelji i odgajatelji raditi zajedno, komunicirati i dijeliti iskustva,

ovisi o roditeljima. Na primjer, zaposleni roditelji imaju ograničeno vrijeme za uključivanje u program.

Jedan od kreativnih načina za uspješniju komunikaciju je subotnji doručak s roditeljima u vrtiću svaka

tri mjeseca. Uz to, odgajatelji mogu svakog tjedna slati roditeljima obavijesti o, za njih, zanimljivim

planiranim aktivnostima.

U nekim obiteljima, dok roditelji rade, djed ili baka vode brigu o djeci. I oni mogu uživati sudjelujući u

aktivnostima kuhanja u vrtiću barem jednom tjedno. To će omogućiti djetetu da s članom svoje obitelji

dijeli svoj svijet u vrtiću, a ta će osoba istovremeno ostatku obitelji dati uvid i prenijeti informaciju o

vrtićkim aktivnostima djeteta.

KomunikacijaKomunikacija s roditeljima je ključni dio odgovornosti odgajateljskog tima. Svim je roditeljima stalo do

svoje djece i žele da ona postanu uspješni i sretni ljudi. Predškolska ustanova može biti djetetovo prvo

iskustvo odvajanja od roditelja pa će članovi obitelji željeti znati kako ono napreduje. Odgajateljski tim

će željeti prodiskutirati o djetetovim aktivnostima kod kuće i u vrtiću, njegovim sposobnostima, slabo

stima i interesima. Potrebno je vrijeme da se razvije otvorena i iskrena komunikacija. Neki od roditelja

su možda u vlastitom školovanju imali neka negativna iskustva pa se boje da bi mogli biti posramljeni

pred odgajateljem. Drugi su možda naučeni misliti da “odgajatelj zna što je najbolje” pa se neće usuditi

postavljati pitanja. I odgajatelji mogu imati neka negativna iskustva; možda su im roditelji govorili kako

da poučavaju njihovu djecu. Ovakvi stavovi ili osjećaji mogu biti prepreka dobroj komunikaciji.

Važno je da odgajateljski tim počne razgovarati s roditeljima na samom početku godine i da im objasni

koje informacije od njih želi. Tu su vrlo važne vještine pažljivog slušanja. Pitanja kao što su: Sto Ivan

voli raditi kod kuće? ili Što vam Eva priča o događajima u vrtiću? nude roditeljima mogućnost da pričaju

0o svojoj djeci. Odgajatelji se trebaju izražavati jasno i razumljivo i pružiti roditeljima mogućnosti da im

postavljaju pitanja.

Sm jernice za komunikaciju s roditeljima- Osigurajte vrijeme, stvorite prilike i ohrabrite roditelje da izraze svoje ideje, radosti,

ciljeve i brige.

- Ponudite mjesto gdje će u diskreciji moći razgovarati s vama i dobivenu informaciju

smatrajte povjerljivom.

- Roditelji će odgajatelju otkriti vrlo osobne podatke te je vrlo važno da ta informacija

ostane povjerljiva.

Program Korak po korak ima jasno definirano načelo povjerljivosti, kojeg se pridržavaju svi djelatnici

vrtića.

U predškolskim godinama djetetova života vrlo je važno da vrtić i obitelji slobodno komuniciraju.

Vrtić i dom trebaju biti usko povezani. Što je bolja ova komunikacija, to djeca imaju veću podršku

1 njihova iskustva učenja bit će pozitivnija. Kad odgajatelji tu komunikaciju prihvate kao osnovu

djetetova uspjeha, ona će postati dio svakodnevnih aktivnosti.

OčekivanjaMnogi predškolski programi vode računa o

činjenici postojanja razlika u očekivanjima

odnosno ciljevima između odgajateljskog tima i

roditelja. Važno je da prilikom upisa djece u vrtić

odgajatelji objasne roditeljima filozofiju programa

i da se komunikacija održi tijekom čitave godine.

Različita gledišta ili očekivanja mogu dovesti do

nesporazuma ili “rupa” u komunikaciji. Također

je važno saznati od roditelja što očekuju od svog

djeteta i što žele da dijete ostvari u vrtiću. Neka

roditelji objasne kako shvaćaju pojam “uspjeh” . Ako takve pojmove razjasnite dovoljno rano, buduća će

komunikacija biti olakšana.

Oblici kom unikacije s roditeljim aU nastavku su opisani primjeri formalnih i neformalnih oblika komunikacije. Raznolikost oblika

komunikacije najbolje će zadovoljiti potrebe različitih obitelji.

Oblici neform alne kom unikacije

1. V rijem e dovođenja i odvođenja djeteta

Tempo života roditelja često ne ostavlja mnogo slobodnog vremena. Korištenje prirodnih, neformalnih

prilika za razgovor s njima izgradit će dobru kom unikaciju. Na primjer, mnogi odgajatelji kažu da

s roditeljim a često razgovaraju ujutro, kad oni dovedu djecu, i poslijepodne, kad dođu po njih. U

oba se slučaja pruža dobra prilika za razgovor o dnevnim aktivnostima, za obavješćivanje roditelja

o napredovanju djece i za podsjećanje na sastanke ili važne događaje. To neformalno vrijeme roditeljima

pruža priliku i da porazgovaraju s drugim roditeljim a, pitaju odgajatelje ono što ih zanima, zamole

za razgovor s njima, poigraju se s djecom ili čitaju grupi djece. Ovo nije vrijeme za razgovor o

problemima ili brigama, jer su prisutna djeca. Za tu svrhu treba dogovoriti poseban sastanak.

Kako bi se omogućilo neformalno vrijeme posvećeno roditeljima, dnevni raspored treba biti prilagodljiv.

Drugim riječima, svaki dan bi trebao započeti i završiti opuštajućim aktivnostima. Kako biste izbjegli

mogućnost da roditelji djecu jednostavno ostave pred vratima i odu, politika vrtića treba biti takva da

se roditeljima jasno da do znanja da želite da oni djecu uvedu u vrtić i pomognu im da se pripreme za

dnevne aktivnosti.

Prvih i posljednjih pola sata u dnevnom rasporedu čini slobodno vrijeme, u kojem se djeca i njihove

obitelji mogu zajedno igrati i raditi u SDB. To vrijeme treba tako biti upisano u dnevni raspored, je r čini

redovni dio radnog dana. Pozovite roditelje u SDB i ponudite im kavu i kekse. Omogućite da barem jedan

djelatnik vrtića tada bude slobodan. Važno je da su roditelji srdačno dočekani, da im se pruži prilika da

podijele ili dobiju informaciju o programu ili svom djetetu. Kad se obitelji naviknu na takve situacije

i malo se udomaće, pozovite ih da ostanu i pomognu vam, da rade u sobi za roditelje, da pripreme

grickalice, poprave igračke i obave ostale stvari po potrebi.

2. Poruke i b ilježnice

Kom unikaciju održavaju i kratke, neform alne poruke koje dijete nosi roditeljim a. U poruci treba

opisati neki određeni zadatak, novu sposobnost koju je dijete svladalo ili napisati zapažanje o djetetovom

ponašanju. To može biti i zahvala roditeljima na nečemu što su učinili za program. Potaknite roditelje da

šalju poruke vama.

Za trajnu kom unikaciju važne su i dječje bilježnice koje kruže na relaciji vrtić-dom. To naročito

funkcionira onda kad roditelji imaju vrlo malo slobodnog vremena ili kad u kući nemaju telefon.

Bilježnica (informativka) je jednostavna bilježnica, ukrašena djetetovim crtežima, koju dijete nosi u

vrtić i iz vrtića. Djeci s poteškoćama u razvoju te bilježnice osiguravaju ne samo trajnu komunikaciju

između odgajatelja i obitelji, već mogu poslužiti kao pokazatelj moguće promjene djetetova stanja. Ova

je metoda uspješna, ako se primjenjuje barem jednom tjedno, a funkcionira kod onih obitelji koje bez

problema pišu djelatnicima o svojim razmišljanjima i idejama. Onim roditeljima koji se ne osjećaju

ugodno pri ovakvoj komunikaciji vjerojatno će više odgovarati druge metode.

3. Oglasne pločeOglasne ploče su još jedan neformalni način komuniciranja s roditeljima. Informacije na oglasnoj ploči

mogu biti upućene direktno roditeljima i mogu uključivati obavijesti o sastancima, letke o razvoju

djece, prehrani ili drugim važnim temama. Oglasnim se pločama roditeljima može pokazati koje se sve

aktivnosti provode u vrtiću. Na oglasnim se pločama izlažu dječji crteži, priče o obavljenim izletima ili

fotografije članova obitelji i djece u vrtiću. Tu se mogu izvjesiti i dnevni raspored, razni popisi (prijave

roditelja), kao i upute za dobrovoljno pridružene roditelje. Informacija na oglasnoj ploči može ponoviti i

time naglasiti informaciju spomenutu u drugim oblicima komunikacije, kao što su novine, leci ili poruke

roditeljima.

Oglasne ploče trebaju biti živahne i vesele i njihov izgled treba često mijenjati. Ako su popunjene starim

obavijestima ili izgledaju neuredno, roditelji ih

neće primijetiti. Promjena izgleda oglasne ploče

može biti zadatak koji po dužnosti naizmjence

obavljaju djelatnici vrtića. Lakše je i zabavnije

oglasnu ploču uređivati s još jednom osobom.

Budite kreativni; neka ona odražava ozračje i

aktivnosti u SDB. Zamolite roditelje da vam po

mognu pri uređenju oglasne ploče. Na primjer,

ako je neki otac dobar umjetnik, pozovite ga u

SDB da crta i slika s djecom, a tada taj zajednički

rad izložite na oglasnoj ploči.

Savjeti za uređenje oglasne ploče:

- informaciju izvjesite u razini očiju prosječno visoke osobe

- često mijenjajte obavijesti na ploči

zapamtite da je svakom roditelju drago vidjeti slike ili imena svoje djece ili sebe samih

- izložite dječje radove

- neka obavijesti budu kratke

zamolite roditelje da vam pomognu urediti oglasnu ploču

- stavite imenovane poruke; npr. hvala mami K., kojima ćete određenom roditelju zahvaliti

na nekoj učinjenoj usluzi

- zadužite dvije osobe da uređuju oglasnu ploču, tako je lakše i zabavnije.

4. B ilteni

Bilteni s najnovijim vijestima još su jedan dobar način neformalne

komunikacije s roditeljima. Tiskani jednom ili dva puta mjesečno,

omogućuju svim roditeljim a cjelovite informacije. Svrha i teme

biltena mogu varirati. Neki odgajatelji su skloniji općenitim

informacijama o događajima i aktivnostim a koje se odvijaju u

vrtiću te predlažu načine kako te aktivnosti utvrđivati u obitelji

ma. Drugi pak imaju tematski pristup i govore samo o aktivnostima

i idejama koje su u vezi sa zadanom temom. Neki bilteni imaju

priloge o trenutnim događajima, uputama što valja zapamtiti i

člancima o dječjem razvoju

Bilteni trebaju biti kratki i jednostavni. Veći je učinak kad bilten

izlazi redovito, pa makar je skroman, nego kad je obiman a izlazi

neredovito. Kad god je moguće, u njima treba spomenuti imena

djece uključene u program i imena roditelja.

Oblici form alne kom unikacijePonekad je potrebna i formalna, isplanirana komunikacija između

roditelja i odgajatelja. Oblici formalne komunikacije, koji uključuju roditeljske sastanke i pismena

izvješća, opisani u su poglavlju 11-3: Promatranje i bilježenje.

1. Posjeti ob iteljim a

Posjećivanje djece i njihovih obitelji praksa je koju primjenjuju mnogi predškolski programi. U posjet

obitelji obično se ide dva puta godišnje, na početku i na kraju godine. Osnovni je cilj posjeta da se

odgajatelji upoznaju s djecom i njihovim obiteljima. Posjeti i upoznavanje članova obitelji dobar su

način započinjanja komunikacije.

Ponekad se i odgajatelji i roditelji osjećaju nelagodno kod predlaganja posjeta. No, ako se to shvati kao

odlazak u kuću poznanika i kad se poštuju pravila ponašanja u takvim situacijama, posjet će proći glatko.

Djeca su obično uzbuđena što im odgajatelji dolaze u kuću, tako da odgajatelj mora naći vremena da

pogleda djetetovu sobu i “upozna” se s njegovim igračkama ili kućnim ljubimcima. Može donijeti i novu

igračku, da se dijete njome igra dok on razgovara s roditeljima.

Posjet organizirajte u vrijeme koje odgovara obitelji. Ako je to moguće, neka to bude kad je i otac kod

kuće. Objasnite svrhu posjeta i navedite koliko će dugo trajati. Roditelji bi mogli pomisliti da taj

posjet znači neku lošu vijest; objasnite im da vam je svrha bolje se upoznati i naučiti nešto više o djetetu

i članovima obitelji. Ponesite sa sobom dječji crtež ili matematički zadatak — to će vam pružiti priliku

Bilteni sadrže:- najave sastanaka,

događaja ili izleta - poziv roditeljima

da pomognu pri naba- vijanju materijala ili ostvarenju projekta

- informacije vezane uz zajednicu

- obavijesti o trenutnim zadacima u SDB

- prijedloge zaaktivnosti kod kuće

- zahvale dobrovoljno pridruženim roditeljima ili poziv na dobrovoljno uključivanje.

da porazgovarate i o kurikulumu.

Čim dođete, ponovite svrhu svojeg posjeta. Počnite uvijek govoriti o pozitivnim stvarima, pa čak i onda

kad vam je cilj govoriti o nečemu što vas brine. Ako imate posebnu obavijest za roditelje, zapišite je,

tako d a je roditelji nakon vašeg odlaska mogu proučiti. Nemojte samo vi govoriti; pružite roditeljima

priliku da govore o svojoj djeci, njihovim i vlastitim idejama, brigama i interesima. Ne govorite o djetetu

pred djetetom, ako to nije iskrena pohvala ili pozitivna povratna informacija. Kućni posjeti mogu biti

korisni i za odgajatelje i za roditelje. Odgajatelj može više naučiti o kulturi obitelji, njihovim suodnosima

te posebnim sposobnostima i interesima. Roditelji dobivaju, uz posebnu pažnju odgajatelja, i uvid u to

kako njihovo dijete i odgajatelj surađuju. Roditelji mogu reći sve što ih brine, što ne razumiju te izraziti

posebne ciljeve za svoju djecu. Odgajatelj može govoriti o djetetovu napredovanju. Ukoliko su i roditelji

i odgajatelj pravilno shvatili svrhu posjeta, takvo posjećivanje učvrstit će dobru komunikaciju, koja će

unaprijediti djetetovo i roditeljsko iskustvo.

2. R oditelji u gru p i

Roditelji trebaju postati stalni sudionici odgojno-obrazovnog procesa u SDB, zbog svoje djece i zbog

sebe samih.

Roditelji koji borave u grupi i sudjeluju u aktivnostima imaju mogućnosti:

- razviti osobni osjećaj pripadanja grupi i vrtiću

- naučiti promatrati svoje dijete u odnosu s drugima

- bolje shvatiti dječji razvoj

- početi cijeniti odgajateljski poziv i same odgajatelje

- naučiti aktivnosti koje će ih i kod kuće zabaviti

- upoznati prijatelje svoje djece

- razviti trajna prijateljstva s drugim roditeljima

- naučiti pomoći svom djetetu u učenju kod kuće.

Odgajatelji će, kad roditelji borave u grupi:

- više vremena provoditi s pojedinom djecom ili s manjim grupama,

- imati više vremena za promatranje i individualizaciju

- vidjeti kako roditelji motiviraju svoju djecu

- vidjeti kako roditelji pomažu svojoj djeci u rješavanju problema

- naučiti više o različitim kulturama.

Budući da odgajatelji potiču roditelje na postavljanje pitanja i izražavanje svojih razmišljanja, razvija

se klima zajedničkog planiranja i rješavanja problema. Roditelji i odgajatelji počinju bolje razumijevati

djetetovo ponašanje. Olakšava se individualizacija i obogaćuje program. Trajni kontakt i komunikacija

čine temelje za suradnički odnos koji pomaže prevladavanju granica i tvori most između doma i vrtića.

3. D obrodošlica za roditelje

Program Korak po korak roditelje definira kao stručnjake za vlastitu djecu i aktivne sudionike u procesu

učenja svojega djeteta. Dobrodošlica za roditelje počinje s prvim susretom odgajatelja i roditelja. Svaka

komunikacija treba sadržavati isti, srdačni ton. Poštovanje i otvorena komunikacija oko programa,

postupaka, ciljeva i aktivnosti pomoći će da se svatko osjeća uključenim u program.

Roditelji se ponekad mogu osjećati nelagodno u SDB, jer misle kako je to “područje” odgajatelja, a

razlozi su najčešće vrlo osobni kao:

- nisu sigurni da odgajatelji zaista trebaju njihovu pomoć

- boje se da bi mogli pogriješiti

- ne znaju što da rade i ne žele stvarati zbrku

- ne osjećaju da mogu bilo što korisno ponuditi

- nisu im jasna pravila i očekivanja.

Dužnost je odgajatelja i drugih djelatnika vrtića da ohrabre roditelje da dođu u SDB. Na samom početku,

kad djeca krenu u vrtić, roditeljima treba objasniti da su dobrodošli u SDB kad god to žele, a ne samo na

početku godine. Mnogi vrtići imaju na oglasnim pločama popise za dobrovoljne prijave roditelja koji se

žele uključiti u određene aktivnosti, u vrijeme koje im odgovara.

Vrijeme boravka roditelja nije propisano — oni mogu doći kad god to požele, u vrijeme ručka ili na putu

za posao. Neki roditelji možda žele pomoći nekoliko sati svakog tjedna. Neki svaki dan. Svaku ponudu

treba prihvatiti.

4. U vođenje roditelja u gru p u

Dobro je prvi roditeljski sastanak održati u SDB, omogućiti roditeljima da idu od aktivnosti do aktivnosti

prateći svoj interes, baš kao da su djeca. Za tu svrhu treba jasno označiti svaki centar aktivnosti kratkim

opisom onoga što djeca u tom centru uče, kako bi roditeljima postalo jasnije što će sve njihova djeca

dobiti u programu (vidi opis centra za obiteljske i dramske igre).

Ovo početno upoznavanje sa SDB omogućuje roditeljima da se osjećaju ugodnije i da otkriju vlastite

mogućnosti uključivanja u program. Važno je objasniti im pravila i pojasniti očekivanja. Odgajatelji im

mogu podijeliti kopije najvažnijih pravila na početku svake godine, a mogu i zajedno sastaviti i potpisati

sporazum o suradnji i partnerstvu.

Primjer: centar za obiteljske i dramske igre

Pozdravljamo naše roditelje!

Dobro došli u centar za obiteljske i dramske igre. Ovdje se uvijek lijepo zabavljamo.

U ovom centru vježbama kako da postanemo veliki i iskušavamo nove uloge. Vježbamo

kuhanje, čišćenje, oblačimo različitu odjeću. Učimo i da se moramo međusobno slagati

i vježbamo govor. Ovdje stvaramo i prijateljstva te učimo kako ih održati. Ponekad nam

odgajatelji daju nove materijale pa učimo kako premotavati bebu, češljati kosu, biti

poštar... Učimo o životu i često vas imitiramo, je r ste nam vi uzori. Kad kod kuće vidite

da se presvlačimo u vašu odjeću, znajte da vježbamo nove vještine.

Uživajte ovdje! Veselimo se vašim posjetima i nadamo se da ćemo imati priliku zajedno

s vama popiti ‘“č a j”. Dođite i počistite za sobom. I mi to radimo. Vole vas vaša djeca!

5. O pće upute za uključivanje u aktivnosti s djecom

U SDB se dnevno odvija na stotine aktivnosti. Roditelji koji dođu raditi s djecom ne moraju točno znati

što treba raditi. Naglasite im da vam se, kad vam dođu pomoći, uvijek mogu obratiti za pomoć. Ako je

njihov dolazak dogovoren za određeni dan i određeno vrijeme, uputite ih u ono što bi za taj dan moglo

biti korisno. Poruku s imenom osobe i uputama za nju možete objesiti na oglasnu ploču (vidi poruku za

člana obitelji koji je voljan sudjelovati). Specifičnost uputa ovisit će o opuštenosti i vještini člana obitelji

koji dolazi u SDB i aktivnosti u kojoj će vam pomagati.

Bilo bi dobro izvjesiti jednu opću obavijest s uputama za aktivnosti. Na primjer, u centru aktivnosti za

matematiku i manipulativne igre pomoći će upute o slagalicama, npr:

6. O sobne upute

1. Primjer:

Dobrodošli!

Uvala vam što nam pomažete u igri slagalica.

Slagalice nam služe da naučimo prostorne odnose, povećavaju našu sposobnost

rješavanja problema i razvijaju male mišiće naših prstića. Neke od naših slagalica

sastoje se od samo nekoliko dijelova, a neke ih imaju više. Ako od vas zatražimo pomoć,

nemojte umjesto nas ubaciti odgovarajući dio. Pomozife nam uputom ili savjetom kao

što je npr. ' Okreni taj dio. " ili "Možda bi želio/željela pokušati taj dio staviti ovčje. ’*

Ponekad izaberemo siagalice koje su za nas preteške. Tada nam je stvarno potrebna

vaša pomoć. Ukoliko smo frustrirani, pomozife nam da nekoliko dijelova složimo, a

tada nas pustite da sami nastavimo Hi predložite da izaberemo slagalicu s manje di-

: jelova. Kad dođe vrijeme pospremanja, pomozite nam da sve dijelove stavimo u kutiju i

kutiju stavimo na mjesto. Kad radile s nama, pitajte nas za boje, oblike, imena stvari na

slagalicama.

Uvala vam. Drago nam je što ste ovdje.

Smjernice za rad u SDB uključuju informacije o čuvanju i pospremanju materijala, pravila o održanju

discipline, kopiju dnevnog rasporeda i opis načina rada s djecom u različitim centrima aktivnosti.

Pisana obavijest pomoći će roditeljima da se osjećaju sigurnijima i ohrabriti ih za nove dolaske (vidi 2.

primjer).

2. Primjer:

Dobro jutro, gospođo/gospodine (ime i prezime osobe)

Kad djeca, budu dolazila, pozdravite ih poimence i razgovarajte s njima o tome kako im

je počelo jutro. Pomozite im da skinu odjeću i odlože je. Nemojte to učiniti umjesto njih,

samo im pomozite.

Danas ćemo raditi na raspoznavanju boja. Molimo vas da s djecom s priložene liste

(jedno po jedno dijete) radite na uspoređivanju boja, koristeći igru lota. Pokažite djetetu

jednu boju i zamolite ga da pronađe isto takvu. Pohvalite ih kad pronađu točnu boju.

Ako ne uspijevaju identificirati boje nakon nekoliko pokušaja, pokažite im koje se boje

slažu, a tada ih zamolite da ponovno pokušaju.

Molimo vas da nam pomognete prostrti stolove za ručak i pomognite djetetu da stavi

juhu u zdjelicu, samo ako primijetite da mu je pomoć potrebna. Sjednite s djecom dok

jedu i razgovarajte s njima. Pitajte ih što su danas radili. Hvala vam na današnjoj

pomoći.

Ne zaboravite: neki roditelji neće moći dolaziti u SDB ili neće za to biti zainteresirani. Ima mnogo dru

gih načina za sudjelovanje u programu. Nabavljanje materijala, dolazak na sastanke, opremanje SDB,

čišćenje prostora oko vrtića ili donošenje knjiga za djecu — sve su to načini sudjelovanja roditelja. Ako

netko ne voli dolaziti sam, organizirajte da radi s još nekim roditeljem koji to voli i ima iskustva.

Povezivanje roditelja je dobar način da se novi roditelji uključe u program. U slučaju kad roditelji ne

mogu sudjelovati u SDB, ali su uključeni u druge vidove programa, to djeci treba obavezno naglasiti, da

se ne bi osjećala izoliranom.

- Sudjelujte u grupnim aktivnostima.

- Sjednite s djecom.

- Potaknite djecu da skidaju svoje kapute, šalove, šešire, rukavice ili čizmice bez vaše

pomoći. Pomognite im samo ako je to neophodno.

- Kad vam treba pomoć, obratite se odgajateljima.

- Odjenite udobnu odjeću, tako da možete sjediti na podu ili se igrati s djecom izvan

vrtića.

- Ne komentirajte ponašanje pojedine djece s ostalim odraslim osobama, njihovim

roditeljima ili članovima obitelji. Ukoliko imate nešto reći ili pitati, obratite se odga

jateljima ili voditelju programa.

- Svoje ideje i prijedloge priopćite odgajateljima, tako da ih oni mogu upotrijebiti u

- SDB.

- Ako posjedujete posebne sposobnosti za određene aktivnosti, recite to odgajateljima.

- Prije no što počnete raditi u SDB, proučite pravila.

- Upitajte odgajatelje što biste trebali učinili ako se djeca poluku ili se problematično

- ponašaju.

- Ne govorite pred djecom o njihovom ponašanju,

- Dajte djeci dovoljno vremena da zadatak obave sama i svoju pomoć ponudite tek kad

vidite da je neophodna.

7. Z ahvalnost

Svatko voli da ga se cijeni, pa tako i roditelji koji dolaze pomagati. Oni žrtvuju svoje dragocjeno vri

jeme i stoga zaslužuju zahvalnost i priznanje. Uvijek im zahvalite na dolasku i upitajte imaju li kakvih

pitanja. Neka vam kažu i postoji li nešto što bi svojim iskustvom mogli poboljšati sljedeći put kad dođu.

Kako izražavati zahvalnost i poštovanje prema roditeljima

O Zahvalite svakom članu obitelji posebno.

O Obraćajte im se imenom, uvijek spornende i ime njihovog djeteta.

- Planirajte smislene aktivnosti za roditelje. Pokažite im što od njih očekujete i pitajte ih

imaju li dodatnih pitanja.

- Upitajte ih što bi voljeli raditi.

- Pružite im mogućnost izbora.

Budite spremni određen: dio vremena posvetiti upućivanju roditelja.

Povedite ih po SDB, objasnite što treba, predstavite ih ostalim djelatnicima vrtića i

pokažite im gdje će raditi.

- Organizirajte za svoje pomagače mjesto gdje će se moći odmoriti i pohranite nj ihove

osobne stvari.

- Osigurajte dovoljno hrane da i pomagači mogu jesti s djecom.

- Napravi te posebnu oglasnu ploču za pomaga če.

- Zadužite članove odgajateljskog tima da, kad pomagači dođu, odgovaraju na njihova

pitanja i daju im sve potrebne upute.

- biltenu posvetite jedan dio aktivnostima članova obitelji.

- Šaljite po djeci obavijesti o tome tko je sve dolazio u vrtić i uključio se u program.

- Dodjeljujte svjedodžbe u znak priznanja.

- Držite zabave i proslave u čast svakog onog tko je pridonio uspješnost: programa.

- Cijenite i ohrabrujte nastojanja roditelja. Nikad im ne prestanite zahvaljivati.

- Recite im da sljedeći put dođu s prijateljima, sa supružnicima itd.

- Uključite aktivnosti u kojima će očevi doći do izražaja (izgradnja opreme na dvorištu.

igranje u odjelu s kockama). -

Očeve posebno pozivajte.

- Možda će i djedovi i bake biti voljni pomoći. Upitajte ih što bi voljeli raditi ili za što su:

nadareni.

8. K a k o ukl juči t i m u š k a r c e

Početni su kontakti uglavnom oni s majkama,

dok su braća, ujaci, djedovi i muški prijatelji

nenamjerno izostavljeni. Zbog toga bi trebalo učiniti

što je moguće više da se muškarci koji predstavljaju

sastavni dio djetetovog života uključe u program.

Od samog početka planirajte posjete, roditeljske

sastanke i druge aktivnosti za vrijeme kad očevi

mogu sudjelovati. Uključite ih u sve diskusije.

Pitajte ih o djetetu. Poruke i pozive koje šaljete po

djeci adresirajte i na oca i na majku. Ukoliko izvješće o djetetovom napredovanju treba potpisati, neka ga

potpišu i otac i majka. Time ćete ocu reći: Vi ste nam važni. Da biste uključili očeve, možete:

- Planirati specijalne događaje orijentirane na muškarce. Pozovite djecu i njihove očeve ili

druge muškarce važne u njihovu životu na aktivnost ili događaj isplaniran samo za njih.

I Upitajte muškarce na koji bi način voljeli pomoći programu.

- Pozovite dva oca da dođu zajedno na sastanak ili u SDB, kako bi jedan drugome bili

podrška.

- Planirajte društvene događaje “samo za muškarce”, na kojima će očevi moći razmijeniti

ideje i govoriti o svojoj djeci.

- Ponudite roditeljske sastanke samo za muškarce, koje će voditi muškarci.

- Naglasite u kojim se sve aktivnostima očevi mogu pridružiti svojoj djeci.

- Odredite jutro kad će očevi i ostali muškarci biti pozvani u SDB prije no što odu na

posao. Pozovite muškarce koji dovedu svoju djecu da uđu i malo se zadrže. To bi mogao

postati poseban trenutak i za očeve i za djecu.

Soba za roditeljeProstor namijenjen roditeljima i drugim članovima obitelji ima natpis: Dobro došli! Potrebni ste nam

ovdje!

Taj prostor može biti kutak u većoj sobi, dio hodnika ili posebna prostorija, a njegova

atraktivnost mora nuditi mnogobrojne mogućnosti za angažiranje roditelja.

Soba bi trebala imati tepih, trosjed i udobne stolce. Ako je moguće, roditelje treba ponuditi čajem

ili kavom i nekom jednostavnom hranom. Zidovi trebaju biti ukrašeni dječjim crtežima. Tu se treba

nalaziti i kutija s igračkama za mlađu braću i sestre. Ako je ta prostorija ujedno i mjesto za grupne

događaje, kakav je recimo roditeljski sastanak, u njoj trebaju biti i sklopivi stolci. Ako je ta prostorija

ujedno i zbornica, bit će potrebno napraviti raspored korištenja. Važno je da soba za roditelje bude ot

vorena za roditelje svakoga dana u određeno vrijeme, i to najmanje dva sata ujutro i sat ili dva poslije

podne. U ostalom dijelu dana raspored može biti fleksibilan, ovisno o potrebama djelatnika vrtića i

slobodnom vremenu roditelja. Odredite vrijeme primanja roditelja svaki tjedan i o tome obavijestite sve

roditelje i obitelji djece.

Posudionica knjiga i igračakaRoditeljima bi trebalo omogućiti da posuđuju knjige i igračke, što je najbolje organizirati u Sobi za

roditelje. Napravite listu za potpisivanje roditelja ili kartice kojima ćete bilježiti tko je posudio koju

igračku ili knjigu i kad je treba vratiti. Praksa je pokazala da optimalna posudba traje dva do tri tjedna.

Roditelji i članovi obitelji mogu organizirati i održavati

proces posuđivanja knjiga i igračaka, provjeravati

kartice posudbe i slati opomene i si. Važno je da

roditeljima nije neugodno posuđivati igračke i

knjige pa ih morate uvjeriti da i normalna upotreba

ponekad rezultira “habanjem” igračaka ili knjiga.

Naravno, materijali se moraju čuvati, no nezgode

su moguće i događaju se. Ako je moguće, slomljene

igračke i potrgane knjige popravite. Roditeljima to često vrlo dobro ide, pa i to može biti njihov doprinos

programu.

Roditelji su se pokazali naročito korisnima i maštovitima u izradi knjiga i slikovnica za djecu. Ako ih

odgajatelji mogu u tome poučiti i zajedno s njima sudjelovati u izradi, to može postati značajan doprinos

podizanju kvalitete suradnje, ali i obogaćivanju fonda knjiga za posudbu.

Obiteljska druženjaObiteljski sastanci i okupljanja čine važan dio Programa Korak po korak. Postoji nekoliko vrsta

obiteljskih druženja: informativni, savjetodavni i nefonnalni sastanci te oni za pružanje podrške.

1. In form ativn i sastanci

To su predavanja ili radionice koje vode pojedini stručnjaci ili sami odgajatelji. Važno je da su u skladu

s interesima roditelja, što oni definiraju putem ankete na početku školske godine ili u individualnim

razgovorima. Neke teme, kao što je npr. razvoj i napredovanje djeteta, mogu se obraditi formalnije, dok

neke druge dopuštaju angažman roditelja i pružaju im priliku da vježbaju nove vještine, kao npr. metode

komunikacije.

2. Savjetodavn i sastanci

Voditelji mogu biti izabrani u Obiteljsko savjetodavno vijeće na razini jedne odgojne skupine ili više njih,

i na razini vrtića. Oni se sastaju tromjesečno i predlažu daljnje korake u provedbi programa. Od njih se

očekuje da vlastitim idejama pridonesu poboljšanju programa i načina financiranja programa iz vanjskih

izvora. Teme koje se najčešće obrađuju su poticanje roditelja na suradnju, sastanci roditelja i odgajatelja,

uključivanje članova zajednice te društveni događaji. Savjetodavno vijeće ohrabruje druge roditelje da

budu aktivni sudionici u svim važnim vidovima programa — od planiranja do primjene. Odgajatelji i

uprava vrtića m oraju imati sluha za prijedloge vijeća te moraju za prijedloge koje ne usvoje imati

dobar razlog. Odgajatelji blisko surađuju sa Savjetodavnim vijećem zajednički rješavajući probleme

i osmišljavajući nove inicijative.

3. N eform alna druženja

To su okupljanja roditelja u svrhu zabave, razmjene iskustava i međusobnih razgovora, što im pruža

dojam da su dio programa. Roditelji te događaje planiraju zajedno s djelatnicima vrtića. Ta druženja

mogu se ostvarivati kao sastanci na jutarnjoj kavi, neformalni razgovori u sobi za roditelje, izleti, piknici,

večere za roditelje, prigodne proslave i si.

4. G rupe za podršku

Grupe obično proizlaze iz zajedničke potrebe različitih obitelji da porazgovaraju o nekoj temi. Naime,

tijekom informativnog sastanka, nekoliko roditelja može zaključiti da bi o nekim temama voljeli do

biti dodatne informacije. Obitelji s posebnim interesima ili potrebama mogu se sastati ijedne drugima

pružati savjete, informacije i podršku. Ovakve su grupe često prikladne za očeve, samohrane roditelje,

roditelje djece s posebnim potrebama, mlade roditelje i sl.

Neformalne grupe podrške mogu se sastajati u sobi za roditelje. Djelatnici vrtića bi morali podržavati

takve sastanke i osigurati za njih prostor i eventualno okrjepu.

Otkrivanje interesa roditeljaUključivanje roditelja na smisleni način zahtjevan je posao za koji je potrebno vrijeme, planiranje i

saznanja o interesima i mogućnostima roditelja i drugih članova obitelji. Jedan od načina da se sazna

kako bi roditelji voljeli pomoći jest anketa o interesima roditelja za sudjelovanje u programu. Kako

bi se postiglo što opsežnije sudjelovanje roditelja, ta se anketa može provesti i objasniti najednom od

prvih roditeljskih sastanaka.

Svrha je ovakve ankete o interesima roditelja obavijest roditeljima o načinima na koje mogu iskoristiti

osobne interese, talente i vrijeme te time pridonijeti programu.

Svaki doprinos roditelja je vrijedan; no, neće svi roditelji surađivati jednakom mjerom. Uključivanje

roditelja u program zahtijeva i vrijeme i posebne napore djelatnika vrtića. No, taj se napor kasnije isplati,

budući da se roditelji razvijaju i uče zajedno. Ako se uključe u program, nudite im mogućnost da nauče

više o tome kako pomoći razvoju i napretku vlastitog djeteta.

ANKETA ZA RODITELJE

O INTERESIMA ZA SUDJELOVANJE U PROGRAMU

Ime roditelja

Ime djeteta

Odgojna skupina

Poštovani supružnici

(im e i prezime)

Drago nam je što će se vaše dijete ove godine uključiti u Program Korak po korak. Veselimo

se suradnji s vama. Kao što znate, mi volimo da roditelji djece uključene u program sudjeluju

u našem programu koliko je moguće više. Da bismo saznali kako biste željeli i mogli pomoći

programu, molimo vas da naznačite ono što vas od ponuđenog zanima.

Hvala vam. Veselimo se što ćemo vas uskoro vidjeti.

Područja u kojima možemo pomoći i za koja smo zainteresirani:

Pohađanje roditeljskih sastanaka jednom mjesečno.

Rad u SDB. Ako ste zainteresirani za ovo područje, naznačite aktivnosti u kojima biste

posebno uživali:

čitanje

likovno izražavanje

slagalice

glazba

gradnja ili izrađivanje materijala

oprema za dvorište

odjeća za lutke

nešto dugo

pomoć prilikom izleta

planiranje posebnih događaja (rođendani, blagdanske svečanosti)

rad s odgajateljskim timom oko razvijanja ideja za uređenje SDB

slanje materijala za vrtić

pohađanje sastanaka grupa za podršku

Drugi ob lic i:

Odabir tema za roditeljske sastankeMnogi programi upotrebljavaju ankete za roditelje da saznaju koje ih teme zanimaju. Roditelji na an

ketama naznače teme i daju prvenstvo onima koje ih najviše zanimaju; naposljetku se odabiru one teme

koje dobiju najviše glasova roditelja i one se onda obrađuju na informativnim sastancima.

U anketi interesa obavijestite roditelje i o sadržajima predavanja i radionica. Detaljan opis će im pomoći

u odluci je li određena tema za njih interesantna ili ne, odnosno hoće li prisustvovati tom sastanku ili ne.

Primjeri:

M ETODE SAVLADAVANJA PROBLEMA U PO N A ŠA N JU

Ova će se radionica baviti metodama koje trebate upotrijebiti kad vam dijete kaže

"ne " ili kad počne tući Hi gristi drugu djecu

PREHRANA DJETETA

Ova radionica objasnit će zahtjeve pravilne prehrane za djecu od 3 do 6 godina i

govoriti o jelim a koja djeca u ovoj dobi obično vole.

TEME ZA RODITELJSKE SASTANKE:

- Dječji razvoj i napredak

- Kako riješiti probleme u ponašanju

- Prehrana djeteta

- Dječje bolesti

- Alergije

- Učenje kroz igru

- Kako izgraditi samopoštovanje

- Jezični razvoj

- Tjelesni razvoj

- Odabir igračaka

- Pregled programa

- Sredstva zajednice

- . . .

Kad razvijete načine kojima otkrivate interese obitelji, pobrinite se da aktivnosti zadovoljavaju kriterije

navedene u sljedećoj Listi samoprocjene. Ako na bilo koje od pitanja odgovorite niječno, razmislite biste

li trebali revidirati svoju anketu.

Ispitivanje interesa roditelja: lista za djelatnike vrtića — samoprocjenaJeste li: D A NE Upitali roditelje na koji bi se način željeli uključiti?Omogućili roditeljima intervju, a ne samo ispunjavanje ankete?Zatražili od roditelja da navedu svoje posebne sposobnosti i interese?Uočili i zabilježili različite kulture i običaje?Uključili zanimljive aktivnosti (pokazali im foto-album s fotografijama prošlogodišnjih

aktivnosti ili zamolili roditelje koji su prethodnih godina sudjelovali u programu da

govore o svojim iskustvima)?Uvažili ideje roditelja?

Potrebe i interesi roditelja trebaju se istraživati tijekom čitave godine, paralelno s jačanjem međusobnog

odnosa. Taj novi odnos omogućuje djelatnicima vrtića da dobiju dodatnu informaciju o roditeljskim

potrebama, interesima i sposobnostima i na taj način planiraju više odgovarajućih tema za sastanke.

Dužnost je djelatnika uključenih u program isplanirati korisne aktivnosti i istaknuti načine kako se novostečene sposobnosti mogu preseliti u druge prostore.

Planiranje neformalnih događaja ili druženjaBudući da se od roditelja traži da žrtvuju svoje slobodno vrijeme posjećujući sastanke i sudjelujući u

programu, proces procjenjivanja njihovih potreba treba uključivati i informaciju o onome što oni vole

raditi u svoje slobodno vrijeme. Kad dobijete tu informaciju, kreativno obogatite program.

Pitanja kojima ćete dobiti takvu informaciju uključuju:

- Č ime se bavite u svoje slobodno vrijeme?

- U čemu vi i vaša obitelj uživate?

- Kojim biste se aktivnostima željeli baviti, a za njih nikada nemate vremena?

- Koje biste aktivnosti, kojima se do sada nikada niste bavili, željeli raditi?

Oblik liste provjere također će vam dobro poslužiti. Zamolite roditelje da od navedenih aktivnosti označe

one kojirpa se vole baviti u svoje slobodno vrijeme. Npr:

Čime se volite baviti u svoje slobodno vri jeme?Provoditi vrijeme sa svojom obitelji Provoditi vrijeme sam/sama

Kartati Čitati

Kuhati Posjećivati prijatelje

Šetati parkom Boraviti u prirodi

Kojim se aktivnostima vi i vaše dijete najčešće bavite?Igramo se Pričamo priče

Uživamo na zraku Idemo u park

Idemo u crkvu Posjećujemo rodbinu

RasporedRoditelji žive užurbanim tempom i, da bi se zadovoljio što veći broj ljudi, vrijeme predviđeno

za druženja treba biti prilagodljivo. Očevi bi mogli sudjelovati u večernjim grupama podrške, a

neformalni se sastanci mogu održavati vikendom ili kasno poslijepodne. Važno je da se sastanak

održava u odgovarajuće i dogovoreno vrijeme, d a je dobro organiziran, da ima jedan cilj druženja i d a je

zabavan.

Aktivnosti koje unapređuju sudjelovanje roditelja

K lubovi ili tečajevi

Razne grupe roditeljima daju mogućnost da se sprijatelje

i pružaju si međusobnu podršku.

Šivanje, likovno izražavanje, satovi gimnastike -

zamolite osobu iz zajednice da održi tečaj i za članove

obitelji i za djelatnike vrtića.

Klub Sam svoj majstor - roditelji jedni drugima pomažu

popraviti automobil, opremu, odjeću, itd.

Tajni prijatelji - dodijelite svakom roditelju tajnog

prijatelja, nekog drugog roditelja kojeg ne poznaju

dobro. Uloga tajnih prijatelja je da si tijekom godine

međusobno čine razne ljubaznosti (šalju poruke, dijele si sitne darove, ostavljaju čokoladicu u džepu

kaputa itd.), ali pod uvjetom da se ne otkriju. Tek na kraju godine ti će se roditelji i službeno upoznati,

odnosno razotkriti.

Veliki brat/velika sestra - zamolite roditelje koji su prethodne godine sudjelovali u programu da

novodošlim roditeljima budu nešto kao veliki brat ili sestra. Oni odgovaraju na njihova pitanja i potiču

roditelje da dolaze na sastanke. Roditelji koji su već jednom sudjelovali u programu najbolja su reklama

svakom programu, pa tako i Programu Korak po korak.

Jelo i zabava

Festivali hrane odličan su način da se upoznaju različite kulture. Potaknite roditelje da u vrtić donesu

pripremljenu hranu ili sastojke za neko jelo. Neka grupa roditelja i djeca pomažu prilikom pripremanja

jela. Osigurajte im glazbu i ples. Neka djeca prezentiraju svoja umjetnička djela ili pričaju priče.

Alternativa može biti večer omiljenog jela . Neka roditelji govore svojoj djeci o svojem najmilijem jelu,

zajednički ga pripreme i donesu tu večer u vrtić.

Ovo su samo neke od ideja za ugodno i aktivno uključivanje roditelja u program. Na temelju informacija

dobivenih anketama, intervjuima i neformalnim razgovorima možete osmisliti inovativne aktivnosti.

Počnite postupno, korak po korak, a kad ostvarite početnu ideju, usavršavajte je i unapređujte i dalje.

Svaka je ideja samo početak. Gledajte roditelje kako se zabavljaju i vesele sa svojom djecom, a usput i

uče. Oni će znati cijeniti vaš napor.

A ktivnosti na otvorenom

Hodanje - hodanje po prirodi može biti prekrasno iskustvo učenja.

Pjevanje - pjevanje, tradicionalne ili kulturološke igre i pričanje

priča om ogućit će svakome da sudjeluje.

Klizanje na ledu i koturaljkanje - Ako roditelji nisu baš vješti,

nije važno. Bar ćete se od srca nasmijati.

Pecanje - i djeca i odrasli vole pecanje. Namoče li se, zabava će biti

tim veća.

Građenje ili popravljanje igrališta - svatko može pomoći. Ovo je

dobar način da se uključe očevi.

Vrtlarstvo - djeca bi mogla naučiti kako “hrana” raste, dok roditelji mogu proizvoditi svježe voće i

povrće.

Puštanje zmajeva - neka djeca i roditelji naprave papirnate zmajeve. Pozovite i druge grupe da vam se

pridruže.

Šivanje - radite odjeću za centar za obiteljske i dramske igre

Kako održati uspješan sastanakDa biste stvorili ugodnu i opuštenu atmosferu, koristite različite metode predstavljanja roditelja. Na

primjer: sudionici se mogu predstaviti sami govoreći samo svoje srednje ime, omiljenu hranu ili što im je

dijete reklo trenutak prije no što su krenuli na sastanak. Voditelji sastanka mogu biti odgajatelji, članovi

obitelji, ravnatelj vrtića ili osobe iz zajednice. Uspješnih sastanka ima nebrojeno mnogo, budite kreativni

(pogledati Ideje za uspješan sastanak).

Ako obitelji ne mogu prisustvovati sastanku, pošaljite im naknadnu obavijest o onome što se na sastanku

događalo, o čemu se razgovaralo te s izrazom nade da ćete se na sljedećem sastanku vidjeti.

V rednovanje roditeljskih sastanaka

Budući da su roditeljski sastanci važan dio programa, ocijenite ih, kako biste vidjeli jesu li njima

zahvaćene sve potrebe i interesi roditelja. I za ovu se svrhu mogu koristiti kontrolne liste. Primjer:

UPITNIK ZA RODITELJE: Vrednovanje roditeljskih sastanakaDA + NE -

Jesu li roditelji poticani na izražavanje mišljenja i iskustava?Je li svima bilo udobno?Jesu li teme odgovarale interesima roditelja?Jesu li se roditelji zabavljali?Je li predavač koristio više od jednog medija da predstavi informaciju (predlošci,

aktivnosti)?Biste li prisustvovali sastanku da vam to nije posao?Je li bilo osigurano čuvanje djece i prijevoz?Jesu li roditelji jedni drugima predstavljeni?

IDEJE ZA USPJEŠAN SASTANAK:

- Potičite aktivnu diskusiju.

- Postavljajte otvorena pitanja.

- Podijelite sudionike u parove ili male grupe da bi im bilo manje neugodno.

- Održite sastanak u udobnom, prijateljskom prostoru.

- Osigurajte uslugu čuvanja djece.

- Stolce posložite u krug, da se svaki sudionik osjeća uključenim.

- Koristite vizualna pomagala, medije, predloške, igre ili aktivnosti kojim a ćete

potkrijepiti poruke.

- Ako govorite o razvoju djeteta, koristite snimke ili fotografije djece uključene u

program.

- Uvijek dajte prilike roditeljima da međusobno razgovaraju.

- Pridružite već uključenom roditelju jednog roditelja koji još nije uključen u program.

- Možda bi bilo dobro da se prije sastanka sretnu ili porazgovaraju.

- Neka predavanja budu kratka, razigrana i puna smijeha (odrasli im aju kratka

razdoblja koncentracije, naročito nakon napornog radnog dana).

P ovjerljivost

Povjerljivost se može definirati kao čuvanje informacije koja je povjerena od strane roditelja. Ona može

biti otkrivena samo stručnjacima, ali samo ako se radi o dobrobiti djece i roditelja.

U Programu Korak po korak odgajatelji stvaraju atmosferu otvorenog razgovora i potiču roditelje

da govore o stvarima koje ih brinu. Roditelji ponekad mogu odgajateljima povjeriti vrlo osjetljivu

informaciju o svom djetetu ili o situaciji unutar obitelji. Svi napori da se izgradi program podrške mogu

biti srušeni, ako bilo tko objelodani povjerljivu informaciju koja se tiče djece, njihovih roditelja ili

djelatnika. Svi oni koji su uključeni u program, kao i odgajatelji i roditelji, moraju biti svjesni važnosti

da povjerljive informacije ostanu povjerljive. Bilješke o djetetu trebaju biti pohranjene u dosjeu pod

ključem i dostupne samo određenim djelatnicima.

Djelatnici programa dužni su zaštititi svaku osobnu informaciju koja im je povjerena, bila ona dobivena

usmeno ili u pisanom obliku.

Ako namjeravaju proslijediti informaciju dalje, za to trebaju pisano dopuštenje oba roditelja. Roditelji

moraju znati što trebaju povjeriti i koja se informacija može proslijediti, kao i da imaju pravo pregledati

dosje vlastitog djeteta kad god to požele.

Djelatnici bi trebali barem jednom godišnje proći stručno usavršavanje o načinima čuvanja povjerljivosti.

Za vrijeme sastanaka s roditeljima, treba ih podsjećati da ne šire informacije. Informacije osoblja moraju

biti činjenične, objektivne i korisne. Rekla-kazala informacije i tračevi često nisu niti objektivni niti

korisni. Izvještavanje i bilježenje činjeničnih, objektivnih informacija ključ je koji garantira da će

djelatnici osigurati odgovarajuće usluge svakoj obitelji i svakom djetetu.

Osoblje vrtića mora razraditi plan osiguravanja povjerljivosti, vodeći računa o sljedećem:

- Na koji će način i u kom slučaju upotrijebiti povjerljivu informaciju.

- Kakvi su postupci osiguravanja objektivnog bilježenje povjerljivih informacija i

izvještavanja o njima.

- Koja su sve roditeljska prava.

- Kako će djelatnici vrtića dobiti potrebnu informaciju.

- Kakve su disciplinske mjere za kršenje pravila o povjerljivosti.

- Koji su postupci za usavršavanje djelatnika vrtića i roditelja o povjerljivosti.

Povjerljivosti informacija mora osigurati da djelatnici ni s kim izvan vrtića, čak ni s vlastitim obiteljima

i prijateljima, neće razgovarati o roditeljima i djeci u programu. Također, osoblje ne smije povjerljivu

informaciju prenijeti posjetiteljima vrtića niti članovima obitelji koji rade u vrtiću. Pod tim se podrazumijeva

informacija dobivena razgovorima, roditeljskim sastancima ili diskusijama s roditeljima. Ako neka druga

osoba zahtijeva informaciju o adresi obitelji ili traži druge osobne podatke, obitelj mora prethodno dati

dopuštenje za davanje takvih informacija.

Načela za očuvanje povjerljivosti

Roditelji moraju znati da će svaku osobnu informaciju koju otkriju, bila ona u usmenom ili pisanom ob

liku, djelatnici vrtića tretirati kao povjerljivu. Pritom se valja pridržavati sljedećih načela:

1. Roditelji moraju biti jedini izvor informacija o sebi. Informacija koja se od njih traži mora biti u granicama potrebnima za rješenje problema.

2. Roditelji i drugi dobrovoljci ne smiju gledati dosjee tuđe djece.3. Bilješke o djeci i roditeljima mogu biti dostupne samo djelatnicima i posebnim savjetnicima, i to samo

koliko je to neophodno (do granica potrebnih za pružanje usluga).4. Roditeljima se mora reći koje će informacije biti proslijeđene drugima te razloge za to, i obavezno se

mora zatražiti pismeno dopuštenje za to.5. Bez pisanog dopuštenja roditelja niti jedna informacija ne može biti proslijeđena nikome, osim ako

postoje opravdane sumnje o zanemarivanju ili zlostavljanju djece.6. Konzultacije s drugim stručnjacima dopuštene su jedino uz dopuštenje roditelja i unutar granica tog

dopuštenja.7. U okviru godišnjeg plana određeno je koje će se informacije o djeci skupljati tijekom godine i zašto,

kako će se koristiti i kome će biti proslijeđene.

INDIVIDUALNI GODIŠNJI PLAN UKLJUČIVANJA RODITELJA

U Posjeti kućama

U ranu jesen: rujan i listopad

U proljeće: travanj i svibanj

2. Izvješća

Prosinac - u pisanom obliku, ispunjavanje samoproejene s komentarima

Svibanj - u pisanom obliku, šalje se odgajatelju u sljedećoj godini

3. Individualni sastanci

Studeni - svi roditelji

O žujak- svi roditelji

4. Pismena komunikacija

Bilježnice - jednom tjedno se šalju kući

Bilteni

Mjesečni kalendari događaja

Posebne poruke - po potrebi

Primjerci radova djece - često

5. Boravak roditelja u grupi

Svakodnevno - u vrijeme dovođenja i odvođenja djeteta

Posebne prigode - proslave rođendana, blagdana ...

Rad s djecom - planiran unaprijed

Ciljani boravak s djetetom

6. Roditeljski sastanci

Objašnjenje kurikuluma Programa Korak po korak - rujan

Sastanci na temu razvoja djeteta - po potrebi, koliko interesi zahtijevaju, a vrijeme dopušta

Posebni predavači i teme - razgovori o primjerenim temama

7. Ostalo

4 izgrađivanje zajednice

Za dvadesetak godina današnji će petogodišnjaci biti odrasli ljudi. Njihov će se svijet jako razlikovati od

ovoga u kojem mi danas živimo. Društva se mijenjaju. Zajednice poprimaju nova obilježja.

Kako mogu roditelji i odgajatelji na najbolji mogući način pripremiti danas malu djecu da jednoga dana

postanu uspješni članovi budućih zajednica? Koje će im društvene sposobnosti biti potrebne? Brazilski

aktivist Paulo Freire ustvrdio je da odgajatelje trebaju voditi snovi i utopije. Ne mogu cijeniti učitelja

koji ne sanja o društvu u kakvom bi želio živjeti, napisao je. Mi imamo priliku stvoriti zajednicu u kojoj

ćemo moći dijeliti snove o uspjehu sve djece. Osnovni cilj predškolskog Programa Korak po korak

je izgrađivanje zajednica koje će djeci omogućiti stjecanje svih potrebnih društvenih sposobnosti. U

Poučavanju djece da brinu Ruth Charneyje napisala: U današnjem je svijetu naročito važno da izađemo

izvan područja sebe i izvan lekcija o samokontroli. Moramo pronaći način da se povežemo s drugima

i da se počnemo osjećati članovima mnogih grupa — intimnih grupa, grupa zajednice i svjetske grupe.

Moramo učiti djecu da se brinu i da prim aju brigu (1992.). Charney smatra da odgajatelji izgrađuju

zajednicu očekujući od djece sljedeće:

Da znaju imena Djeca uče i međusobno se zovu po imenu, učeći usput i o interesima i osjećajima drugih.

Da znaju čekati svoj red Djeca uče što znači čekati svoj red. Kako budu postajala starija, čekanje će postati normalna pojava i neće biti svađa i napuštanja aktivnosti.

Da znaju dijeliti Djeca uče dijeliti pažnju i svoje vrijeme s odgajateljem, mjesto u pješčaniku, za stolom i prilikom raznih drugih aktivnosti.

Da oslobode mjesto u krugu

Djeca uče osloboditi mjesto za one koji su se kasnije pridružili krugu i sjesti s djecom koja nisu njihovi najbolji prijatelji.

Da se uključe u zajedničke aktivnosti

Djeca uče kako se priključiti maloj grupi na konstruktivan način.

Da pozovu druge da im se priključe

Djeca uče na koji način pozvati ostale da im se priključe u aktivnostima.

Da budu prijateljski raspoložena

Djeca uče kako pozdravljati druge i kako izraziti interes prema drugima.

Da znaju surađivati Djeca surađuju na projektima, zajedno rješavaju probleme i igraju se, u timu ili u grupi.

Da znaju riješiti konflikt

Djeca uče da se, ako govore o problemima i izražavaju svoje osjećaje i gledišta, problemi mogu riješiti.

Stvaranje atmosfereOdgajatelji uređuju SDB, odabiru materijale, planiraju dnevni raspored i, što je najvažnije, stvaraju

atmosferu za sve što se događa u SDB. Stavovi kojima se izražava poštovanje, iskrenost, humor i zabava

pridonose toj atmosferi.

Najveći utjecaj na dijete u vrtiću, naravno, ima odgajateljica. Čitav se program okreće

oko nje. Odrasli pomagači obogaćuju odnose između odgajatelja i djece ... Vješt odga

jatelj, pun razumijevanja, čiji j e prvenstveni cilj briga o djeci, može pružiti izazovni

program, čak i onda kad SDB nije idealna ... Dobar odgajatelj u dobro isplaniranom

prostoru kombinira osnovne elemente da bi uspješno obavio svoj cilj.

{Murphy i Leeper, 1974.)

U SDB mora biti međusobnog poštivanja između odgajatelja i djece. Poštovanje je ključna komponenta

zdrave zajednice. Odgajatelji predstavljaju uzor razumijevanja, poštovanja i brige koja se očekuje i od

djece. Kvaliteta poštovanja koju djeca iskuse ključni je čimbenik njihovog tek rastućeg samopoštovanja.

Samopoštovanje osigurava solidan temelj za zadovoljavajuće odnose s drugom djecom. Kad odgajatelji

pokazuju da poštuju svako dijete, djeca uče da treba prihvatiti svu djecu — i dijete koje sporo trči, i ono

koji odlično slika, čak i ono dijete s različitim ili problematičnim ponašanjem. Kad djeca uvide i osjete da

je svatko od njih prihvaćen i cijenjen, postaju opuštena i slobodno razvijaju vlastite interese i stilove.

Odgajatelji trebaju znati da su djeca, kao i odrasli, osjetljiva na njima ukazanu iskrenost i da su je

svjesna. Pohvala za dječji rad mora biti individualizirana i iskrena; međusobno ponašanje tada će biti

prirodno i nenametnuto. Djeca uživaju i odgovaraju na humor i zabavu primjerenu svojoj dobi. Odrasli

se ne moraju bojati da će izgubiti kontrolu u SDB budu li se smijali i šalili s djecom. Naprotiv, zajednički

smijeh učvršćuje toplinu i prijateljstvo odgajatelja i djeteta i promiče suradnju u grupi.

KAKO U SDB POKAZATI DA POŠTUJETE DJECU

O Uvijek koristite djetetovo ime.

Q Obraćajte mu se osobno što je moguće češće

C) Spustite se na razinu dječjih očiju kad razgovarate s njim, tako da kleknete ili sjednete

na niski stolac ili na pod.

O Slušajte što vam djeca govore i reagirajte na ono što kažu.

O Ukoliko kažete djeci da cete za njih kasnije nešto učiniti, učinite to.

(') Izrazite iskreno vrednovanje djetetovog rada.

O Dajte djeci priliku da drugima pokažu svoj rad i s drugima podijele svoje interese.

O Koristite dječje ideje i prijedloge i pohvalite ih za njihove zasluge.

Poučavanje o različitostim aMnogi će od današnjih predškolaraca jednoga dana

raditi s ljudima iz cijeloga svijeta, s pripadnicima

drukčijih kultura, s ljudima koji govore različitim

jezicima. Sposobnost da se bez problema i s puno

poštovanja radi s drugima ključan je čimbenik

uspjeha u godinama koje predstoje. Malo koje se

dijete neće suočiti s potencijalnim problemima do

kojih bi moglo doći ne budu li mogli shvatiti i

prihvatiti različitosti.

Mala djeca usvajaju informaciju o svijetu koji je za njih iz dana u dan sve širi i stvaraju stavove o onome

što dožive. Pokušavaju naučiti značenje razlika. Pritom se oslanjaju na svoje odrasle uzore, roditelje i

odgajatelje. Program Korak po korak vjeruje da različitosti treba poštivati i slaviti, a ne izbjegavati.

Dužnost je roditelja i odgajatelja da pomognu djeci da shvate kako predrasuda može biti štetna i bolna.

Pravednost i “fair play”, tako važne stvari u životu malog djeteta, postat će odskočna daska koja će

pomoći djeci da shvate zašto nije pravedno kategorizirati partnere u igri ili susjede iz zgrade.

Prilagođavanje životu u multikulturalnom društvu zahtijeva vrijeme i iskustvo. Program Korak po

korak pomaže djeci da razviju svoju spremnost za poštivanje razlika putem pozitivnih, životnih

iskustava. Kurikulum je prožet temama vezanima uz različitosti. Govoreći o njima, mi potičemo

mišljenje djece o sebi i svojim obiteljima. Iskustva odgajatelja govore da je učenje produktivnije i manje

anarhično kad se razgovara o različitostima.

Odgajatelj će proširiti dječje razmišljanje o sličnostima i razlikama bude li u svakodnevnom radu koristio

sljedeće smjernice:

- Posvećujte veliku pažnju djeci dok govore.

- Stvorite mirnu, opuštajuću atm osferu te osigurajte dovoljno vremena da djeca u

neometanom i neprekidanom razgovoru oblikuju i izraze svoje ideje.

- Poduprite ideje djece komentarima kao što je: Ja ti vjerujem.

- Razjasnite stavove ponavljajući djetetu ideju kroz ključne riječi i fraze.

- Ponudite komentare koji su ohrabrujući i koji potiču na razmišljanje, kao što su: Super, ideja

ti je vrlo zanimljiva. Zašto tako misliš? Ima li još netko kakvu ideju? Jednom mi je netko

rekao da ... Što ti misliš o toj ideji?

- Izbjegnite vrednovanje dječjih ideja izrazima kao što su “dobra ideja” ili “dobro rješenje”,

jer bi dijete moglo shvatiti da postoji samo jedno dobro rješenje i da od njega očekujete da

nađe to jedno točno rješenje.

Program Korak po korak očekuje od odgajatelja da na diskriminaciju u grupi reagiraju na sljedeće

načine:

- Nemojte ignorirati takvo ponašanje .

- Objasnite što se dogodilo i uključite sudionike u dijalog.

- Nemojte se bojati konflikta,

- Budite svjesni vlastitih stavova.

- Imajte razumijevanja.

- Prepoznajte vlastitu frustraciju,

- Budite uzor ponašanja kakvo očekujete.

- Budite spremni intervenirati.

- Nemojte biti sudac.

- Razlikujte kategoričko i stereotipno razmišljanje.

Okruženje u kojem se odvija učenje treba odražavati jezik, kulturu i običaje djece i roditelja uključenih

u program. Lista provjere — samoprocjena na kraju ovog poglavlja pomoći će vam da program učinite

kulturološki kompetentnim.

Učenje o odgovornostiDjeca su često kompetentnija u nekim stvarima kao što su briga o vlastitim stvarima, pospremanje za

sobom i samostalni rad nego što to odrasli očekuju. Dobri programi ranog djetinjstva omogućavaju djeci

stvarne, životne prilike za odlučivanje, preuzimanje

odgovornosti i što je moguće više djelovanja za

sebe. Kad djeca svladaju izazove, razvijaju svoje

sposobnosti, vještine i samopouzdanje.

Odgajatelji ne trebaju za djecu raditi ono što ona

mogu sama za sebe. Hranjenje, obavljanje nužde,

higijena i oblačenje neke su od važnih vještina koje

djeca svladavaju još i prije no što krenu u vrtić.

Kad odrasli ljudi hrane predškolsku djecu, za njima

čiste, oblače ih i podcjenjuju njihovu zrelost, daju im jasnu poruku da, po njihovom mišljenju, ona to ne

mogu sama. Umjesto toga, odgajatelji moraju djeci pokazati da su sposobna sama učiniti mnoge stvari.

Djeca su jako ponosna i osjećaju se uspješnima kad sama obuku kaput ili očiste stol nakon doručka.

Odgajatelji trebaju razlikovati pomoć i intervenciju: oni pomažu djetetu koje nije u stanju izvesti tjelesno

i razvojno pretežak zadatak, ali ne interveniraju kad se dijete trudi neki zadatak obaviti samostalno.

Ponekad odgajatelji interveniraju jer tako stvari idu brže, jer je tako lakše i jer je teško gledati kako

se dijete muči. No, dijete koje nije u stanju izvesti cijeli zadatak može izvesti barem dio zadatka. Na

primjer, ako neko dijete ne može samo izrezati svoj komad mesa na tanjuru, odgajatelj ga može potaknuti

da nožem razreže krumpir, kruh ili mrkvu.

Odgovorna djeca odrastaju u odgovorne građane. Kroz praksu djeca shvaćaju da mogu utjecati na

materijalne predmete i ljude oko sebe. Predškolsko okruženje pruža djeci mnogobrojne prilike za

uvježbavanje životnih vještina.

Police s natpisima omogućuju djeci da nauče pospremati predmete kad im više nisu potrebni. Popis

poslova u kojem se zaduženja rotiraju, pa su djeca:

čas konobari (pom ažu kod p o d je le obroka,

p o sta v lja ju stolove), čas čistači (metu podove),

upravitelji zoološkog vrta (hrane kućne ljubimce),

botaničari (zalijevaju cvijeće), odgajatelji (bilježe tko

je prisutan), glazbenici (biraju pjesme), knjižničari

(biraju knjige) itd., što im omogućava svakodnevno

aktivno i brižno sudjelovanje u održavanju reda u

SDB.

Kad djeca pridonesu stvaranju pravila grupe i ponašaju se u skladu s njima, ona djeluju kao dio demokratskog

društva. Kad odgajatelji inzistiraju od djece da sama nađu rješenje spora, ona uče prihvaćati posljedice

vlastitog djelovanja.

U SDB usmjerenoj na dijete, ono se smatra kompetentnom i odgovornom osobom. Od njih se očekuje

stvaran rad i sudjelovanje u upravljanju tim radom. Odgajatelji uživaju pružajući djeci mogućnost da

postanu njihovi partneri u procesu učenja. SDB koje funkcioniraju kao zajednice su dinamične; šire

osjećaj uzbuđenja i energije. Kad se djeca bave pravim poslom i kad se igraju, odražavaju povjerenje

koje njihov odgajatelj osjeća prema njima. Osjećaju se kompetentnima, odgovornima i motiviranima da

daju sve od sebe.

Donošenje odlukaDonošenje odluka u SDB usmjerenoj na dijete vrlo je važno pitanje. Mogućnost izbora aktivnosti,

materijala, hrane i odjeće pomaže djeci da na siguran i organizirani način uvježbavaju proces donošenja

odluka. Djeca uče preuzimati odgovornost za svoj izbor i za posljedice svojeg djelovanja. Dijete si samo

može stvoriti dvojbenu situaciju: Ako se sada odem igrati s kockama, propustit ću kuhanje. Što mi je

važnije?

Kad odgajatelj od djece zatraži da glasovanjem izaberu ime novom kućnom ljubimcu, djeca uče da imaju

moć učiniti nešto kao grupa. Uče i da grupni demokratski proces nije uvijek u skladu s njihovim vlastitim

izborom.

Donošenje odluka zahtijeva vježbu. Boravak u vrtiću djeci tijekom dana pruža mnoštvo prilika za

donošenje odluka: gdje da sjednu u krugu, u kojem će centru aktivnosti raditi, s kim će se igrati na

igralištu, hoće li baciti veliku ili malu loptu, što će učiniti od gline ....

U SDB je izbor sastavni dio učenja, djeca će “vagati” koristi i štete koje imaju od svojih potencijalnih

odluka i donositi odluke koje im odgovaraju. S vremenom će postajati sve bolja i bolja u donošenju

odluka u svijetu koji je sve složeniji.

Pravila u SDB

Potreba ograničavanja

I u svojim domovima imamo pravila, rasporede i običaje. Način na koji djelujemo nama je normalan, čini

nam se d a je upravo onakav kakav treba biti. Naš način nama je pravi način. Djeca se navikavaju na ono

što se događa u njihovim domovima i to im se čini prirodnim i normalnim.

Kad krenu u vrtić, djeca se suočavaju s nizom pravila i očekivanja neophodnih za život u grupi. Ona se

često razlikuju od onih koja vrijede u njihovim domovima. Većina djece je voljna prihvatiti sve što se

u vrtićkoj sredini od njih traži, pogotovo kad znaju što smiju a

što ne smiju raditi i što mogu očekivati od drugih. Zato, jedan od

najboljih načina da se djeci olakša prilagođavanje grupi je da im se

pruži prilika da sudjeluju u donošenju pravila i u njihovoj promjeni

kad je to potrebno.

Malu djecu treba naučiti samokontroli. Ukazujući djeci na

posljedice nepoželjnog oblika ponašanja, pomažući im da uoče

takvo ponašanje i da za nj nađu rješenja, odgajatelji im pomažu

da se nauče samokontrolirati. Uključivanje djece u rješavanje

problema rezultirat će dugotrajnim pozitivnim rezultatima i djelovat

će mnogo bolje od tradicionalnih metoda nagrađivanja i kazne.

Ciljevi zajedničkog utvrđivanja pravila ponašanja u grupi su

usvajanje viših razina samokontrole.

1. Odgajatelji moraju imati jasnu sliku o onome što se u grupi smije dopustiti, a što ne.2. Odgajatelji moraju biti dosljedni u pogledu prihvatljivog ponašanja.3. Pravila grupe moraju se donositi zajedno s djecom.4. S vremenom će djeca shvatiti da pravila koriste svima u grupi.

Važnost dosljednosti

Odrasla osoba koja privrženost djeci kombinira s pravednim i čvrstim pravilima mogla bi poslužiti kao

uzor. Djeca se osjećaju sigurnom kad imaju formirana pravila. Jasno obrazložena gledišta spriječit će

mnoge potencijalne probleme. Ako djeca znaju da kad se vraćaju s igrališta u SDB moraju skinuti svoje

jakne, odložiti ih, to će im postati svakodnevni ritam koji će uspješno svladavati. Ako im nije potpuno

jasno što po dolasku u SDB trebaju učiniti, to će rezultirati neredom jer će djeca početi trčkarati uokolo,

stvarajući opći nered.

Dosljednost oko onoga što se smatra prihvatljivim u grupi stvorit će okruženje koje samo po sebi kazuje

djeci kako se treba ponašati. Dosljednost stvara klimu koja, direktno i suptilno u isto vrijeme, stvara

temelje jasnim očekivanjima prema ponašanju djece.

- Pravila primjenjujte za svu djecu. Na primjer, jedno pravilo može glasiti: Budi nježan prema

drugima.

- Uvijek objasnite djeci svrhu pravila. Na primjer, udari li neko dijete drugo dijete, prvo

spriječite udaranje, a zatim objasnite razloge zbog kojih nije dopušteno udaranje, kao i

posljedice udaranja.

- Pravila neka budu donesena u pozitivnom obliku. Recite: Molimo vas da po SDB hodate

polako, a ne: Ne trčite!

Neka pravila ili ograničenja mogu se razlikovati od odgajatelja do odgajatelja ili od grupe do grupe. Na

primjer:

- Individualno toleriranje buke je različito, kao i akustične značajke SDB. Zato pravila o

upotrebi “razgovornog” tona u grupi i dopuštenja vikanja izvan grupe mogu biti određena

individualno.

- Potreba za pravilom o zabrani trčanja može ovisiti o prostoru u SDB, broju i prirodi djece te

prilikama koje djeca imaju za igru izvan zgrade.

Uključivanje djece u razvoj pravila

Kad situacija rezultira neredom i nezadovoljstvom, potrebno je odrediti granice i uključiti djecu u

stvaranje pravila o ponašanju. Na primjer,

Eva i Nikola grade trgovinu od kocaka. Upravo kad su odgajatelju pokazivali svoju

građevinu, Marijan je utrčao u centar za građenje i srušio njihovu trgovinu. Takva se

situacija nije dogodila prvi put. Sto ćete učiniti? Sjednite s to troje djece i upitajte ih:

- U čemu je problem?; Što je uzrok problem u?; Sto možemo učiniti da se to više ne

dogodi?

Kad djeca shvate da je trčanje uzrok problemu, bit će spremna pronaći rješenje. Ponekad će ih odgajatelj

morati dovesti do zaključka da trčanje ne smije biti dopušteno u centru za građenje. Kad djeca sama dođu

do rješenja problema, odgajatelj od njih zatraži da svoju odluku prenesu ostaloj djeci u grupi. Djeca moguodlučiti da, sama ili uz pomoć odgajatelja, naprave

natpis Uspori! ili Uđi samo ako hodaš polako!

Kako se s ovim problemom suočavaju različita djeca u različito vrijeme, potrebno je pravilo primijeniti na svu djecu. Prilikom izrade pravila treba se usredotočiti na problem, a ne na dijete koje je uzrokovalo

problem.

Procjenjivanje postojećih pravilaAko djeca ne slijede pravila, odgajatelji se trebaju zapitati sljedeće:

i i Je li djeci jasno što se od njih očekuje?

- Jesu li aktivnosti preteške?

- Traži li se od djece da predugo sjede? Ili da

predugo stoje u redu?

- Imaju li djeca dovoljno vremena i prostora

za slobodno kretanje?- Dopuštaju li odgajatelji djeci da gledaju dok

oni pokazuju, tumače i rade?

- Ima li posebnih razloga zbog kojih se neko

dijete loše ponaša? Npr: umor, tjelesni

problemi, problemi kod kuće, problem prilagođavanja ...

Kad roditelji i djeca shvate pravila, prijelazno će im razdoblje biti olakšano.

Kad djeca sudjeluju u stvaranju pravila, ona usvajaju vještine rješavanja problema i razvijaju svoju samokontrolu. Roditelji mogu sličan proces uvježbavati kod kuće, stvarajući obiteljska pravila i smjernice.

Lista za samoprocjenu: Unapređivanje područja m ultikulturalizm a — kulturološke razlike i kom petencije

Kako je upotrebljavati?Na sljedećim stranicama nalazi se Lista za samoprocjenu kojoj je svrha povećati osjetljivost odgajatelja za problem kulturoloških razlika i uvažavanja tih razlika na djeci primjeren način. Ističe se značaj prostora i različitih materijala, pravila komunikacije i izražavanja stavova i vrijednosnih sudova. Lista se može koristiti češće, jer potiče unapređivanje i direktno upućuje na to što učiniti da se praksa unaprijedi u čestu primjenu te pomaže odgajateljima da učvrste vlastite osjećaje kompetencije u području unapređivanja

multikulturalizma.

UPUTE ZA ISPUNJAVANJE LISTE ZA SAMOPROCJENU:za svaki ponuđeni odgovor odaberite A. B ili C:

A ~ često

B povremeno

C - rijetko ili nikada

Lista za samoprocjenu i provjerit — odgajatelji i drugi djelatnici vrtića :

UNAPREĐIVANJE RAZVOJA MULTIKULTURALIZMA: KULTUROLOŠKE RAZLIKE I

K O M PE T E N C IJE

PROSTOR I MATERIJALI1. Izlažem slike, postere i druge materijale koji odražavaju kulturu i etnička podrijetla djece i obitelji u

mojoj grupi.2. Za centar za obiteljske i dramske igre odabirem rekvizite koji su kulturološki različiti; npr. lutke,

odjeću, kuhinjske potrepštine, stvari iz domaćinstva, namještaj.3. Brinem se da centar za početno čitanje i pisanje ima knjige i slikovnice koje odražavaju različite

kulture djece i obitelji u mojoj grupi.4. Imamo lutke koje su reprezentativni primjerci različitih kulturnih i etničkih grupa moje zemlje i moga

društva.5. Djeci čitam raznovrsne priče kojima ih informiram o različitim kulturama i etničkim grupama koje

nisu njihove.6. Kad nema takvih priča i knjiga, djeci i njihovim roditeljima omogućujem da stvaraju vlastite knjige i

uvrste ih u materijale i izvore za rad.7. Potičem i osiguravam mogućnosti da djeca i njihovi roditelji međusobno razmjenjuju svoja iskustva

pričanjem priča, kazališnim lutkicama i drugim rekvizitima koji odražavaju pripadnost određenoj kulturološkoj grupi.

8. Planiram izlete i razgledavanje okoliša gdje djeca i njihovi roditelji mogu učiti o vlastitoj kulturnoj i etničkoj povijesti te o povijesti pripadnika drugih kultura i etničkih zajednica.

9. Odabirem kulturološki različite videomaterijale, filmove i izvore drugih medija za prikazivanje djeci i njihovim roditeljima.

10. U grupi slušamo različitu glazbu i upoznajemo instrumente različitih kultura.11. Hrana koja se servira u mojoj SDB odgovara kulturi i etničkom podrijetlu djece uključene u naš

program.12. Omogućavam djeci da kuhaju ili odabiru jela iz kulturološki različitih zajednica.13. I kad su djeca u grupi pripadnici iste kulturološke grupe, mislim da je važno planirati prostor i

primijeniti aktivnosti koje odražavaju kulturološku različitost karakterističnu za moju zemlju ili društvo.

14. Kurikulum koji koristim uključuje tradicionalne praznike i blagdane koji se slave u mojoj zemlji odnosno mojem društvu, ali i one iz drugih kultura kojima pripadaju djeca i obitelji uključene u naš program.

STILOVI KOMUNIKACIJE15. Ako djeca u mojoj grupi govore drugim jezikom, pokušavam naučiti i upotrebljavati ključne riječi iz

njihovog jezika, kako bih bolje komunicirao/la s njima.16. U komunikaciji s djecom koja nisu vješta jeziku koji je dominantan u mojoj zemlji ili društvu, koristim

vizualna pomagala, geste i rekvizite.

17. K ad k om u n ic iram s ro d i te l j im a koji n isu sv lada li j e z ik do m in an tn e kulture , im am na u m u da:

ogran ičen o poznavan je je z ik a nije o d raz n jihove in te lek tua lne razine; n jihovo o g ran ičen o po znav an je

j e z ik a ne u tječe na n jihovu sp osob no s t da uč in ko v i to ko m u n ic ira ju na v las ti tom je z ik u ; oni m o g u , ali

ne m ora ju biti p ism eni n a v las ti tom je z ik u ili na j e z ik u d o m in an tn e kulture.

18. U v ijek nasto jim da sve obavijest i rod i te l j im a bu d u p isan e n a n j ih ov om jez ik u .

19. Z n am da su uz p ism en e oblike k o m u n ic iran ja s rod ite l j im a po trebn e i a l te rna t ivne m e tod e , bud uć i da

netko pre fe r ira usm enu in fo rm ac iju o djetetu .

20. Po potrebi, koris tim us luge p o m a g a č a ili d je la tn ika v r t ića koji g o vo re oba j e z ik a (p revo đen je na

sas tanc im a, razgovori ili d ruge pri like i događa ji)

21. Izb jegavam ispravljati g o v o r d jece ko ja g ov o re nes ta n d a rd n im je z ik o m .

22. P r ihvaćam i o d o b ravam raz l ike u j e z ik u koji d jeca g ov o re kod kuće i u vrt iću.

23. P o tičem i p o z iv am rodite lje da se d o b rov o l jn o uk ljuče u ak tivnost i g rupe , bez o bz ira n a n jih ov o

p ozn avan je je z ik a d o m in an tne kulture .

24. Izb jegavam nam eta ti v ri jednost i koje bi m o g le biti u su pro tnost i s v r i jed n o s t im a d rug ih k u ltu ra ili

e tn ičk ih grupa.

25. N e dopu š tam djeci da koris te riječi ko je iz ražava ju rasne ili e tn ičke p red rasude , ob jašn java juć i im da

neke riječi m o gu povrijediti d ruge ljude.

26. Prije no što č itam knjige ili p o k azu jem f i lm ove i d ru ge izvore , p ro v je r im im a li u n j im a nega tivn ih

kultu ro lošk ih , e tn ičk ih ili rasn ih s te reo t ipa koji bi m og li povri jed i t i d jecu u m ojoj g rupi i n jihove

obitelji.

27. A ktivnos ti koje o rgan iz iram p o m a žu d jeci da n auče i p r ihva te raz l ike i s l ičnosti izm eđ u svih ljudi.

28. A ko drugi djela tnici v r t ića reag ira ju na način koji p ok azu je k u l tu ro lo šku neosje tl j ivos t , reag iram na

odgovara juć i način.

29. S h vaćam da pojed inci s ku ltu ro lošk i raz l ič i t im podr i je t lom treba ju raz lič ite nač in e p ri la g o đ av an ja

d om inan tno j kulturi.

30. P rihvaćam i p oštu jem č in jen icu da m u šk o /žen sk e u loge u raz l ič i t im k u ltu ra m a m o g u biti v iše ili m an je

različ ite (npr. tko u obitelji donosi g lavn e od luke , igre i d ru š tven e u loge m u šk e i ž en sk e djece).

31. Iako j e m o ž d a m oje p ro fes iona lno ili m o ra ln o g led iš te d rukč i je , p r ih v ać am da su rodite lji g lavni

donosite lji od lu ka g lede us luga i p o tpore p o treb ne n jihovoj djeci.

32. Shvaćam da se u raz l ič i tim ku ltu ram a o dg o ju p ridaje raz l ič i to značen je .

33. S hv aćam da relig ija i d ruga uv je ren ja m o g u utjecati na s tav rod i te l ja p re m a bolesti , p o te š k o ć a m a i

smrti .

34. S hvaćam da ku ltu ra u tječe na p ris tup e u o d rža v a n ju d isc ip l ine djece.

35. U v iđam i p oštu jem ob iča je i u v je ren ja različ i tih ku ltu ra g lede hrane , n jez ine p r ip rem e , itd.

36. Ž e lim svoje s tavove, c il jeve, p raksu i p o s tup ke usk lad it i s n a če l im a i i sku s tv im a k o je u važav a ju

ku ltu ro lošku razl ič i tost i kom peten tnos t .

5 Promatranje i bilježenje

Kako odgajatelji znaju jesu li materijali u centrima aktivnosti djeci zanimljivi? Kako znaju zadovoljavaju

li dječje potrebe i razvojne razine? Kako roditeljima proslijediti informaciju koja najtočnije opisuje

kako djeca provode svoje vrijeme u vrtiću? Kako mogu dokumentirati svoje zaključke o djeci i njihovom

ponašanju? Kako djeca individualiziraju aktivnosti? Ovakva i slična pitanja mora si postaviti svaki odgajatelj

kod planiranja aktivnosti. Kako će dobiti konkretnu informaciju koju može proslijediti roditeljima i

članovima stručnog tima, ovisi o njegovoj sposobnosti promatranja i bilježenja o djeci u aktivnostima.

Promatranje je proces praćenja djece u radu i igri, bez uplitanja u njihovu aktivnost.

Bilježenje je proces dokumentiranja promatrane aktivnosti ili ponašanja. Iako odgajatelji pritom mogu

zadržati prirodnost i spontanost, ipak je potreban sustavan pristup koji će omogućiti da promatraju djecu u svim aktivnostima.

Promatranje djeteta mora biti pomno i detaljno. Mala djeca često ne znaju riječima izraziti ono što

izražavaju djelovanjem. Kad mu ne uspijeva razrezati papir, dijete može svoju frustraciju izraziti

bacajući ga na pod. Veliki osmijeh ponekad može biti jedini znak dječjeg uspjeha kad se ono prvi puta

samo uspije popesti na tobogan. Cohen i Stern primjećuju:

Djeca s nama komuniciraju očima, glasom, tijelom, gestama, ponašanjem, osmijehom,

skakanjem. Načinom kako rade stvari, kao i onime što rade, djeca nam pokazuju što p

se u njima događa. Kad uspijemo shvatiti dječje ponašanje u značenju koje mu dijete

pripisuje, iznutra, bit ćemo na dobrom putu da razumijemo dijete. Bilježenje načina na

koji djeca komuniciraju pomoći će nam da ih sagledamo u pravom svjetlu.

Bilježenjem uočenog odgajatelji dokumentiraju dječji rad i njegovu kvalitetu. Ta informacija im

omogućava da dijete vrednuju bolje i da preciznije odrede ciljeve za nj. S vremenom, promatranje djece

otkrit će odgajateljima uzorke dječjeg ponašanja, njihove sklonosti u učenju, svladavanju vještina i

razvojni napredak.

Smjernice za prom atranjeDa bi bio dobar promatrač, odgajatelj mora planirati vrijeme za promatranje i osigurati dobar način

bilježenja svojih opažanja. Nema tog odgajatelja koji je potpuno objektivan promatrač. No, potrebno je

barem pokušati biti što precizniji prilikom opisivanja dječjeg ponašanja, bez subjektivnih interpretacija

ili etiketiranja djece. Objektivno promatranje ne uključuje odgajateljevo mišljenje ili osjećaj o onome što

se dogodilo; objektivno promatranje znači opisivanje onoga što je dijete zaista reklo ili učinilo.

Objektivna promatranja su činjenice: Ivana j e podigla kocku i bacila j e na Josipa ili M arija j e sve

vrijeme dok su djeca bila na igralištu sjedila ispod drveta. Subjektivna promatranja su etiketiranja

djece, donošenje sudova o njima ili informacija uzeta izvan konteksta: Ivana je agresivna ili Marija

je lijena. Etikete ne prenose informaciju koja će pomoći da bolje razumijemo dječji razvoj, proma

tranje mora biti detaljno i opisno. Na primjer: opažanje da je Ante odlučio igrati se kockama u centru za

građenje pruža nam podatak o Antinom izboru i materijalima s kojima je radio. Ta informacija ne pruža

toliko podataka kao npr. Čim je ušao u SDB, Ante je najavio svojim prijateljima, Maji i Tinu, da želi

sagraditi najvišu zgradu u gradu. Pozvao ih je da mu se pridruže. Oni su zajedno upotrijebili sve kocke

koje su im bile na raspolaganju i sagradili kuću od sedam soba. Ante me zamolio da napišem natpis za

njihovu kuću, što sam učinila, i to na žutom papiru. Na natpisu j e pisalo VELIKA KUCA. Ante je ostao u

centru za građenje petnaest minuta.

Ova bilješka dokumentira Antin izbor. No, ona pokazuje i to d a je Ante već i prije no što je došao u vrtić

znao da se želi igrati kockama i d a je planirao što namjerava izgraditi. Ova bilješka govori i o tome da

je u svoju aktivnost uključio prijatelje iz grupe, da im je rekao što želi i d a je proširio svoju aktivnost

i na centar za pismenost. Na posljetku, iz ove bilješke zaključujemo da je ta aktivnost zadržala

Antinu pažnju prilično dugo vremena. Odgajatelju nije trebalo dugo vremena da promatra Antu i

detaljno opiše što je radio. Kad pregledava svoje

bilješke u svrhu planiranja daljnjih aktivnosti,

odgajatelj će moći isplanirati te aktivnosti u

skladu s Antinim interesima, kako bi ih potaknuo

i proširio. Isto tako, imat će bilješku koju će kao

informaciju moći proslijediti Antinoj obitelji. Druge

vrste promatranja kreću se od kratkih bilježaka do

lista provjere, u kojima se pažnja usmjerava na

specifične aktivnosti.

1. Anegdotske bilješke

Anegdotske bilješke su kratki zapisi specifičnih situacija. To su slike izražene riječima. U njima se daje

činjenica o onome što se dogodilo, kada i gdje se dogodilo, što je potaknulo aktivnost, kako je dijete

reagiralo i kako je aktivnost završila. Te bilješke mogu uključivati citate djetetovih riječi i opise njegovog

ponašanja. Prethodni opis Antinog ponašanja je primjer anegdotskog promatranja.

2. Prepričavania ili bilješke iz dnevnika.

Ovo su dnevne bilješke ili dojmovi o grupnim ili individualnim aktivnostima koje se bilježe na kraju

svakoga dana. Te bilješke su ponekad subjektivne i često znaju dobro “uhvatiti” atmosferu, odnosno

raspoloženje. One su korisne kad se razmatraju uspjesi i neuspjesi aktivnosti toga dana. Na primjer:

Grupna aktivnost igre skrivača nije danas bila naročito uspješna. Djeca su bila

nemirna i brzo su izgubila interes. Više im se svidjela šetnja prirodom i promatranje

legla daždevnjaka. Mire/a je danas naročito bila raspoložena za istraživanje potoka:

proučavala je vodu povećalom i pokušala pogoditi kakve se tamo sve životinjice kriju.

Nije jo j se dalo vratiti se u SDB i tri puta sam je morala pozivati da dođe.

3. Provjera dječjeg zdravlja.

Svakoga jutra kad djeca dođu u SDB odgajatelj bi trebao pribilježiti kakvo je njihovo zdravstveno

stanje. Curi li djetetu nos ili je začepljen? Je li dijete crveno i ima li temperaturu? Ima li kakav osip?

Ima li modrice ili ogrebotine? Jesu li mu suzne oči? Češe li se po glavi? Čuje li dijete dobro ili su mu

uši začepljene? Šepa li? Ima li proljev? Ukoliko djetetu nije dobro, odgajatelj bi smjesta o tome trebao

obavijestiti roditelje i izolirati dijete od ostale djece. Uz ove svakodnevne provjere dječjeg zdravlja,

domovi zdravlja bi trebali obavljati sistematske preglede vida i sluha, kao i sva potrebna cijepljenja.

4. Prom atranje putem lista za procjenjivanje razvoja diece.Ovakve liste procjenjivanja specificiraju konkretna ponašanja koja se moraju promatrati i osiguravaju

sustavno skupljanje informacija o razini razvoja djeteta u različitim područjima. U pravilu se na listama

navode vještine redoslijedom kojim ih djeca usvajaju. Liste za procjenjivanje razvoja mogu služiti za

procjenjivanje područja kao što su motoričke vještine, izražajnost i reciptivnost jezika te intelektualne

sposobnosti, društveno-emocionalne sposobnosti i samostalnost djeteta. Njima se provjerava što

dijete može, a što ne u svakom od razvojnih područja. Ovako dobivenu informaciju odgajatelji mogu

upotrijebiti za postavljanje individualnih ciljeva za djecu i planiranje aktivnosti koje će pomoći djetetu

da se razvije. Ogledni primjerak liste nalazi se na kraju ovog poglavlja.

Druge vrste lista za procjenjivanje interesa djece odgajatelju služe kao bilješka o tome koje su centre

aktivnosti i učenja djeca odabrala ili koje materijale najčešće koriste. One mogu pomoći da, ako neko

dijete previše slobodnog vremena provodi u nekom centru, isplaniraju za nj istraživanje drugih centara

aktivnosti, i to tako da njegovu omiljenu aktivnost prebace u neki drugi centar u SDB. Ako se radi npr. o

centru za likovno izražavanje, to bi dijete moglo u centru za građenje obojati kocke nebodera, ali svaku

u drugu boju tako da ujedno broji i zbraja kocke.

5. Bilježenje učestalosti ili trajanja određene aktivnosti.Ova metoda daje odgajatelju uvid u broj ponavljanja određene aktivnosti ili ponašanja. U određenom se

vremenu ispunjava tablica podacima kao što su: Ana je udarila drugo dijete pet puta dok smo se danas

igrali vani. Kad se od Tomislava danas tražilo da opere suđe nakon ručka, plakao je osam minuta. Ovakve

bilješke mogu se upotrijebiti da se djetetu pomogne da smanji ili prekine s negativnim ponašanjem. Na

primjer, bude li Tomislav plakao svaki puta kad iz jedne aktivnosti prelazi na drugu, odgajatelj može

utjecati na njegovu reakciju pripremajući ga na promjenu koja će uslijediti. Ova je metoda učinkovita

samo ako je ponašanje očito i često.

6. M apa s uzorcima diečiih radova.Ovo je zbirka dječjih radova skupljenih tijekom vremena. Tu se

nalaze crteži, pokušaji pisanja riječi i brojeva te uzorci jezičnih

vještina djeteta, kao što su transkripcije riječi kojima dijete izražava

svoje misli i ideje. Uz to, u mapi mogu biti i fotografije koje će

pružiti vizualni dokaz dječjeg rada te audiovrpce koje će zabilježiti

konverzaciju. Ove su zbirke vrlo individualizirane.

Djeca uživaju kad s odgajateljima pregledavaju svoje radove,

prisjećajući se kad su nešto radila i što to njima znači. Djeca mogu

biti zainteresirana i za to da sama odabiru radove koje će uvrstiti u

mapu. Roditelji se često iznenade kad im odgajatelji pokažu mapu

s dječjim radovima. Djeca bi uvijek trebala biti svjesna toga da će

odgajatelji njihove mape pokazati njihovim roditeljima.

7. Intervjui i razgovori.

Djeca vole govoriti o svojim razmišljanjima, idejama i vole raditi s odraslim ljudima, ako vjeruju da

su odrasli stvarno zainteresirani za njih i da ih cijene. Kad odgajatelj svoje vrijeme posveti djetetu

koje opisuje neki umjetnički projekt ili govori o svojoj omiljenoj hrani, dijete se osjeća vrijednim, a

odgajatelju će biti lakše razumjeti ga. Pitanja otvorenog tipa kao što je Zbog čega su na nebu oblaci?

ili Kako zrakoplov leti? omogućavaju odgajateljima uvid u razinu dječjeg poimanja svijeta. Odgajatelji

mogu nastaviti ispitivanje djeteta novim pitanjima, kao što je npr. Po čemu su zrakoplovi i ptice slični?

Nemojte se suprotstavljati djeci. Prihvatite sve njihove odgovore. Svrha ovakvog upitnika je naučiti ih

više o procesu razmišljanja.

8. Intervjui za provjeru pismenosti.

Ovakvim intervjuima se provjerava razumijevanje čitanja, pisanja i govorenja te spremnost za zahtjevnija

iskustva pisanja petogodišnjaka i šestogodišnjaka. Ako dijete na pitanje: Kako znaš kako treba čitati

riječ? odgovara: Riječi su puno slova od kojih svako ima svoj glas i ti smiješno pomičeš je z ik i usnice

da bi dobio glas. To je dijete vjerojatno spremno za pjesmice i knjige s naglaskom na glasovima. Dijete

koje odgovara: Riječi su kao slike koje odrasli ljudi znaju, pokazuje da dijete doživljava čitanje kao

vanjski proces i nije spremno za formalniji pristup književnosti. To bi dijete trebalo slušati priče, igrati

se slovima i brojevima i vidjeti svoje riječi na papiru.

Ovo su bile metode za promatranje djece i za bilježenje tog promatranja. Odgajatelji su ti koji trebaju

odlučiti kada, gdje i što će promatrati. Sva bi djeca u SDB trebala biti promatrana u različitim centrima i

izvan grupe, u različito vrijeme dana tijekom čitave godine.

Metode i načini bilježenjaZa bilježenje i organiziranje svojih promatranja odgajatelji upotrebljavaju niz metoda. Jedna je

mogućnost neprestano u džepu imati olovku i papir te po potrebi pribilježiti svaku frazu ili opisati

ključne događaje. Druga je mogućnost imati papir i olovku na različitim mjestima u SDB. Na kraju dana

te se kratke bilješke detaljnije i puno opširnije upisuju u bilježnicu ili dosje. Neki odgajatelji na kraju

radnog dana upisuju svoja promatranja u dnevnik. Drugi izrađuju neku vrstu individualnih mapa za

svako dijete. Liste za procjenu mogu se staviti na zidove SDB, da se vidi koje izbore djeca vrše tijekom

dana. Ako odgajatelj želi promatrati razvoj grubih motoričkih vještina, može na igralište staviti prepreke

i rekvizite te promatrati i bilježiti u listu za procjenu svoja opažanja glede dječjih sposobnosti, dok se ona

igraju na gredi, penju po stepenicama, te savijaju i pužu po poligonu. Fotografije i audiovrpce su trajna

bilješka o dječjim aktivnostima. Skupljanje, bilježenje i organiziranje promatranja djece vodi k svrhovitom

planiranju i individualizaciji odgajateljskog plana i programa.

Što prom atrati?

Snaga individualnost i

Učinkovito učenje se zasniva na prilagođavanju

individualnim potrebama svakog djeteta.

Najvažnije od svega je zadovoljiti individualnost

djeteta, a ne procjenjivati dijete ili donositi sudove

o njemu. Da bi odgajatelj mogao razumjeti dijete,

treba razmisliti o sljedećem:

Obiteljska kultura i različitost

Glavna značajka obitelji je njezina kultura.

Kultura određuje što dijete misli, koje su njegove vrijednosti i kakvo je njegovo ponašanje. Djeca se

socijaliziraju ovisno o kulturi svoje obitelji.

Posjet odgajatelja djetetovu domu vrlo je važan, jer odgajatelj na taj način stječe uvid u djetetovu obitelj i

kulturu. Odgajatelji od roditelja trebaju tražiti kulturološki važne smjernice, npr. prehrana - dijete možda

ne smije jesti svinjetinu, vjerski obredi - hanukah se može slaviti kad i Božić, vrijeme - neke kulture

vrijeme tretiraju vrlo fleksibilno). Odgajatelji će imati priliku promatrati kako se obitelj odnosi prema

djetetu. Neke obitelji vole da su djeca vidljiva i nečujna, dok će druge djecu uključiti u svaku aktivnost

i u svaku konverzaciju. Neke kulture zabranjuju djeci da odrasle gledaju direktno u oči, smatrajući

to znakom nepoštivanja odraslih. Posjet djetetovoj kući odgajatelju će pomoći da stekne uvid i shvati

ponašanje djeteta u vrtiću.

DobOčito je da se trogodišnjaci ponašaju i razmišljaju drukčije od četverogodišnjaka ili petogodišnjaka.

Odgajatelji moraju znati faze dječjeg razvoja. Na primjer, većina se petogodišnjaka može koncentrirati

dulje, aktivnije uključiti u igru s drugom djecom i bolje razumjeti apstraktne pojmove nego što će to moći

trogodišnjaci ili četverogodišnjaci. Dob je važan čimbenik kod odlučivanja koje će se aktivnosti u grupi

provoditi, na koji će se način to učiniti i koliko će dugo to trajati (Vidi Razvojne smjernice u Poglavlju 2).

Stupanj razvoja

U grupi trogodišnjaka postoji velika razlika u sposobnostima i ponašanju djece. Neka će se djeca ponašati

tipično kao dvogodišnjaci, a neka kao četverogodišnjaci; većina će djece ipak biti negdje između. Da bi

stvar bila još složenija, razvoj djece je često nejednak: dijete može biti naprednije u jezičnim vještinama

i komunikaciji, ali nazadnije u motoričkim vještinama. U svakoj grupi u kojoj su djeca iste kronološke

dobi, s obzirom na stupanj njihovog razvoja postoji raspon od najmanje dvije godine. Stoga nije dovoljno

razmišljati samo o starosnoj dobi djece; da bi se individualizirala svaka strategija poučavanja, odgajatelj

mora u obzir uzeti i individualnu razinu djetetovog razvoja.

O sobnost i tem peram ent

Osobnost i temperament imaju mnogobrojne osobine prema kojima bismo djecu mogli prepoznati u

okviru sljedećih kategorija:

Ozbiljno/neozbiljno Spokojno/žestokoEnergično/mirno Precizno/konfuznoEkstrovertirano/introvertirano Odvažano/opreznoRadoznalo/ravnodušno Puno povjerenja/skeptično

Odgajatelji moraju biti svjesni da se njihova vlastita osobnost i temperament mogu sukobljavati

ili stapati s individualnim osobinama djece. Razumijevajući i prihvaćajući te razlike, odgajatelji mogu

utjecati na kvalitetu života djeteta. Nekoj će djeci, da bi dobro učila, trebati razgovor s drugima, dok će

druga najbolje rezultate postizati budu li radila sama. Odgajatelj mora razumjeti djecu i procijeniti ih,

kako bi otkrio je li izbor koje je dijete napravilo njemu primjeren. Na primjer, mora vidjeti je li se neko

dijete odlučilo na tihi i samostalni rad zbog toga što mu to više odgovara ili zbog toga što se boji da će ga

druga djeca odbiti ili što misli da nije dovoljno vješto da se pridruži drugima. To je vrlo teško odrediti,

budući da djeca koja nešto ne mogu učiniti često jednostavno odbiju to raditi.

Spol

Razlika u spolu toliko je očita daje odgajatelji često previde kad razmišljaju o pojedinom djetetu. Odgajatelji

su često svjedoci ponašanja koje se zasniva na razlici u spolu (npr. dječaci u glasnoj, tjelesnoj, gruboj igri

i djevojčice u društvenoj, razgovornoj i organiziranoj igri). Prirodno je da se djeci dopušta da si odabiru

prijatelje za igru i aktivnosti prema želji, pa čak i kad su te odluke zasnovane na razlici u spolovima.

Međutim, jednako je važno poticati svu djecu na širenje njihovih kompetencija, bez obzira na spol i u

svim aktivnostima.

Stil učenja

Djeca uče različitim tempom. Tempo učenja nije pokazatelj inteligencije, budući da neka djeca koja uče

sporije bolje razumiju neke pojmove od djece koja uče brzo. Neka djeca trebaju pomoć drugih, dok druga

bolje uče kad rade sama. Dijete često ima primarni osjetilni modalitet učenja, što znači da se oslanja

uglavnom na osjetilo vida kad usvaja informaciju i tumači si svijet oko sebe. Drugo pak dijete pritom

može više rabiti sluh, opip ili osjećaje. Kao i kod osobnosti i temperamenta, stil učenja je proces koji

ima svoje krajnje granice. Kad se kod nekog djeteta radi o krajnosti, potreban mu je posebno prilagođen program.

Interesi

Većina djece ima barem jedan poseban interes. Neka su djeca oduševljena kamionima i strojevima; druga

dinosaurima, nekim sportom ili posebnom aktivnosti u vrtiću. Koristeći te njihove interese, odgajatelj

može isplanirati aktivnosti iz svih područja kurikuluma. Ponekad se djeca izražavaju i vode svojim

interesima samo kod kuće, pa će biti potrebno zatražiti pomoć od roditelja .

Sposobnosti i potrebeSva djeca imaju sposobnosti da nešto naprave

naročito dobro, a i potrebu za tuđom pomoći da

bi neke stvari mogla uraditi još bolje. Ponekad su

sposobnosti i potrebe vrlo usko povezane., bilo

da su jednako izražene, bilo da su u raskoraku, pa

dijete treba pomoć.

Npr: Jana odlično crta i mnogo vremena provodi

u centru za likovno izražavanje. Matematika je

ne zanima i baš jo j ne ide. Njezina odgajateljica

pomaže jo j da matematičke pojmove vježba kroz

likovno izražavanje. Ona pita Janu koliko različitih boja namjerava upotrijebiti, zatim je navede da

pomiješa boje, i to u omjeru od pola šalice boje u prahu s jednom šalicom vode. Drugoga dana,

odgajateljica od Jane zatraži da od tijesta napravi loptice za svu djecu u centru za likovno izražavanje.

Jana uzima tijesto, zbraja djecu u centru, podijeli tijesto na pet jednakih dijelova. Dok vježba matematiku

s materijalom koji je zanima, Jana je vrlo zadovoljna.

Sam oprocien iivan ie

Pokazatelji samoprocjenjivanja uključuju način na koji djeca samu sebe doživljavaju, koliko su realna

u sagledavanju vlastitih sposobnosti i potreba i kako procjenjuju vlastitu sposobnost da se suoče s

određenim zadatkom. Sva djeca dolaze u vrtić s različitim doživljajima samoga sebe. Neka se smatraju

nesposobnom, druga pak vrlo sposobnom, a većina njih je negdje između te dvije krajnosti. Pretjerana

samouvjerenost ili precjenjivanje vlastitih sposobnosti za izvršenje nekog zadatka jednako je

problematična kao i nedostatak samopouzdanja. Ako odgajatelji mogu precizno odrediti daje neki zadatak

za dijete prezahtjevan, mogu mu i pomoći da razvije realističnu sliku o sebi i naučiti ga da identificira

mogućnosti rješavanja problema (što je važan dio samoprocjenje). Povećanje vlastite učinkovitosti pozi

tivno utječe na djetetovu samoprocjenu.

Ponašanja koja treba promatrati

Pitanja za dnevna zapažanja

Neka od ponašanja u SDB koja bi odgajatelji mogli dnevno promatrati su:

- Kako dijete reagira na navike grupe.

- Kako dijete prebrođuje promjene, kako se ponaša u tihim a kako u glasnim aktivnostima,

kako u grupnom a kako u samostalnom radu. Promatrajte djecu kad se rastaju od svojih

roditelja, za vrijeme objeda, kad idu u WC, kad se odijevaju, peru i odmaraju.

- Kako i koje materijale upotrebljavaju. Promatrajte kvalitetu te upotrebe (npr. koriste li

kist sigurno), raznolikost materijala (koristi li dijete sve boje), maštovitost (smišlja li

dijete nove načine slaganja kockica), razinu umijeća (koliko ima komada u slagalici koju

je dijete odabralo), razumijevanje pojmova (kako je složeno matematičko razmišljanje

koje dijete pokazuje pri slaganju kocaka), itd.

- Kako dijete surađuje s drugom djecom. Igra li se sa svom djecom ili uvijek s dvoje iste

djece? Dijeli li igračke s drugom djecom? Potiče li igru ili čeka da bude pozvano? U

kojim zajedničkim aktivnostima uživa?

- Kako se dijete ponaša prema odgajateljima i ostalim odraslim osobama? Je li sposobno

zatražiti pomoć? Treba li djetetu mnogo pažnje ili pomoći? Traži li da ga se neprestano

hvali? Uživa li u razgovoru s odgajateljem? Provodi li vrijeme razgovarajući s odraslim

posjetiteljima?

- Gdje se dijete igra u SDB? Promatrajte kako se kreće po razredu. Igra li se u svim

centrima aktivnosti? Ima li neki centar koji voli više od ostalih? Je li djetetu potrebna

pomoć prilikom prijelaza iz centra u centar?

- Kako dijete koristi jezik? Je li ga lako razumjeti? Izražava li svoje želje? Kakav mu

je glas? Razgovara li i s djecom i s odraslima? Kakav je djetetov rječnik?

- Kako se dijete kreće? Promatrajte ga kad ste izvan vrtića. Penje li se, trči, skače?

- Kakva mu je ravnoteža? Može li bacati i loviti loptu? Je li u svojim pokretima sigurno ili

ne? Uživa li u nogometu, plesu i aktivnostima u kojima se mnogo kreće?

- Raspoloženje i temperament: Je li dijete opušteno ili napeto? Plače li često? Smije li se?

Može li verbalno izraziti svoje osjećaje? Može li pregovarati s djecom i s odraslima?

Frustrira li se lako?

- Uloga djeteta u grupi: je li vođa, sljedbenik, slušatelj, govornik.

Promatranja i dnevna zapažanja odgajatelja, podaci koje odgajatelj dobije od roditelja mogu se

upotrijebiti da bi se dijete bolje razumjelo i da bi se za njega izradio primjeren i odgovarajući program.

Upotreba inform acija dobivenih prom atranjem

I n div idua lna p r im je ren o s t

Jedna od glavnih svrha promatranja djeteta jest skupljanje informacija koje će omogućiti odgajatelju da

uvidi stvarna iskustva djeteta i usmjeri svoj rad prema njegovim stvarnim potrebama. Da bi se aktivnosti

prilagodile individualnim potrebama djece uočenim promatranjem, odgajatelj može upotrijebiti sljedeće

metode:

1. Nadograđivanje na interes.

Djetetu koje nevoljko riskira i koje se ne može odlučiti proširiti repertoar svojih aktivnosti odgajatelj

može proširiti poznatu aktivnost integrirajući je u

novu. Na primjer:

Tin voli graditi kuće od kocaka, ali ne voli crtati ili

pisati. Odgajatelj mu dodaje flomaster, papir i ljepljivu

traku i traži od njega da napravi prometni znak

ZABRANJENA UPOTREBA ZVUČNIH SIGNALA za

svoju kuću od kocaka.

2. Spajanje djece u parove i grupiranje.

Piaget smatra da djeca najbolje uče jedno od

drugoga. Sparivanje djeteta kojemu pojam nije

jasan s nekim drugim djetetom koje je nedavno

svladalo pojam pomoći će prvom djetetu u njegovom

razumijevanju.

3. Modificiranje aktivnosti.

Odgajatelji mogu dopustiti djeci igru s različitim

kombinacijama istog materijala, ovisno o njihovom

znanju i razini sposobnosti. Na primjer, kad se djeca

igraju slagalicama, odgajatelj se mora pobrinuti da ima slagalica s različitim brojem komada. Dok djeca

igraju grupnu igru, odgajatelj može od jednog djeteta zatražiti da obavi malo teži zadatak, kao što je

skakutanje na jednoj nozi, dok drugo dijete skače na mjestu. Svatko sudjeluje u igri na različite načine.

4. Ciljan je posebnih potreba.

Odgajatelj može osigurati situacije u kojima dijete uvježbava svladavanje posebnih vještina ili teškog zadatka.

Ako je odgajatelj uočio da nekoliko djece ima problema prilikom upotrebe škara, može isplanirati aktivnosti

u kojima se vježbaju mali mišići, kao što je primjerice “pecanje” predmeta kliještima ili štipaljkama.

Nakon toga može krenuti na trganje papira i tek na kraju na upotrebu škara.

Traženje savjeta izvanaOdgajatelj se povremeno može susresti sa zabrinjavajućim ponašanjem koje ne pokazuje znakove

poboljšanja čak ni nakon individualnih prilagodbi djetetu. Odgajatelj može primijetiti da postoji neki

veći i drugačiji problem. U tom je slučaju potrebno dokumentirati svaku sumnju i porazgovarati s

djetetovim roditeljima. Odgajatelj i roditelji mogu se dogovoriti da prikupe još neke dodatne informacije.

Dijete će pregledati liječnik, psiholog ili neki drugi zdravstveni stručnjak koji će preporučiti eventualnu

posebnu intervenciju ili potporu djetetu. Te preporuke se mogu upotrijebiti i za određivanje specifičnih

ciljeva za to dijete i planiranje individualnih aktivnosti.

Formalni načini promatranja djeteta i ocjenjivanje razvojnog stupnja mogu pružiti dodatnu informaciju.

Ti načini moraju biti pouzdani i valjani. Odgajatelji bi prije upotrebe ovakvih metoda ocjenjivanja trebali

biti obučeni i usavršeni na tom polju. Neke dijagnostičke testove mogu izvoditi samo obučene i stručne

osobe, kao što su psiholog, logoped, defektolog i drugi.

Djeca s poteškoćama u razvojuDjeca s poteškoćama u razvoju u predškolskim grupama imaju posebno značenje, budući da društvu

prenose poruku da se ovdje jednako uvažava i cijeni svako ljudsko biće. Sva mala djeca više si sliče nego

što se razlikuju, i s podrškom odgajatelja i roditelja djeca s poteškoćama u razvoju mogu biti uspješna

u grupi koja vrednuje individualnost i jedinstvenost svakog djeteta. Djeca koja se razvijaju normalno

naučit će surađivati sa svojim vršnjacima koji imaju problema u razvoju i ponuditi im prijateljstvo,

zajedničku igru i rad.

Djelatnike vrtića koji nikad nisu radili s djecom s poteškoćama u razvoju brine hoće li uspjeti zadovoljiti

dječje posebne interese. Njima je potrebna informacija o općim značajkama djetetove poteškoće, kao i

mogućnost da izraze svoje brige. Roditelji su često odlični izvori svih informacija o djetetovim potrebama

i posebnim metodama koje uspješno zadovoljavaju potrebe njihovog djeteta. Isto tako, roditelji mogu

pomoći da se identificiraju sposobnosti djece s posebnim potrebama.

Stručnjaci, npr. logopedi, mogu, uz dopuštenje roditelja, promatrati dijete s poteškoćama u razvoju

i predložiti odgajateljima načine prilagodbe materijala i aktivnosti. Najbolje je kad stručnjaci mogu

raditi s djetetom individualno te uključiti dijete s poteškoćama u aktivnost s drugom djecom u

grupi. Odgajatelji trebaju zatražiti njihovu pomoć prilikom izrade individualiziranih planova za djecu s poteškoćama u razvoju.

Promjene koje treba učiniti da bi se omogućila inkluzija:

Tjelesni nedostaci. SDB će možda trebati prilagoditi invalidskim kolicima. Umjesto stepenica, tu će biti

kosi prilaz; stalak za slikanje može se spustiti; osigurajte debele drvene bojice i olovke; koristite ljepljivu traku za pojačanje drške kistova; pripremite umetaljke s gumbima; itd.

Govorne poteškoće. Prilagodite svoj govor i koristite jednostavne rečenice. Pomažile si slikama i

predmetima. Ponavljajte informaciju i upute i tražite isto i od djece.

Oštećenje sluha. Ako dijete koristi znakovni jezik, pobrinite se da netko dođe u grupu i svu djecu nauči

jednostavne znakove. Provjerite baterije za slušni aparat. Koristite vizualna sredstva kao što su slike,

fotografije i predmeti. Prije no što počnete pričati priču ili davati neku informaciju, privucite djetetovu

pažnju. Demonstrirajte nove aktivnosti i upotrebu materijala.

Slab vid ili sljepoća. Upotrebljavajte materijale koji utječu na različita osjetila, kao što su slova i brojke

od staklenog papira ili materijali zalijepljeni na slagalice. Provjerite je li SDB uređena tako da se dijete

bezopasno po njoj kreće. Budite neprestano blizu djeteta ili zadužite drugo dijete da bude uz njega i kad

ste vani i kad ste u SDB. Koristite zvonce da privučete pažnju djece. Puštajte glazbu i pjevajte pjesme.

Pomozite djetetu da osjeti nove materijale i opremu.

Mentalne poteškoće. Birajući odgovarajuće materijale i aktivnosti, pomozite djetetu da se osjeti

uspješnim. Naučite pojednostavljivati zadatke na osnovne elemente. Neka vaše upute budu jednostavne i

jasne i pružajte djetetu čestu povratnu informaciju. Pomozite mu da se uključi u igru s drugom djecom.

Problemi s koncentracijom. Neka vaše rečenice budu kratke, a

upute jasne. Neka grupne aktivnosti budu kratke. Koristite vizualna

pomagala. Neka dijete za vrijeme grupnih aktivnosti sjedi pored

odgajatelja. Osigurajte u SDB mirno mjesto gdje će se dijete moći

koncentrirati na rad ili odmoriti.

Emocionalni poremećaji i poremećaji u ponašanju. Pomozite djetetu da riječima izrazi osjećaje i nemojte dopuštati preveliku slobodu izbora. Osigurajte mirno mjesto gdje će se dijete moći povući. Vaša povratna informacija neka bude pozitivna, a pravila i očekivanja dosljedna. Upotrebljavajte lutke i plišane životinje da biste djetetu omogućili da izrazi svoje misli i osjećaje. Pomozite drugoj djeci da se osjećaju ugodno u društvu takvog djeteta, ali

dijete nemojte izolirati. Dopustite djeci koja su povučena da promatraju druge prije no što se uključe u

aktivnost i pomozite im da si nađu posebnog prijatelja.

Izvještavanje obitelji

Razgovori između roditelja i odgajateljaKontakt između roditelja i odgajatelja vrlo je često neformalan. Neformalni razgovori vrlo su korisni, jer pomažu zadovoljavanju trenutnih potreba i roditelja i odgajatelja. Međutim, potrebni su i formalni kontakti. Svrha formalnog razgovora odgajatelj - roditelji obično je razgovor o napretku djeteta i prilika roditeljima da kažu nešto o svojim doživljajima djeteta, svojim idejama i brigama. Roditelji i odgajatelji zajedno rješavaju probleme. Činjenica da roditelji mogu pružiti odgajatelju informaciju o načinima koji se pokazuju uspješnima kod kuće odgajatelju će pomoći da postavi ciljeve individualizacije za njihovo dijete. Razgovor između odgajatelja i roditelja obično traje od 30 do 45 minuta, a održava se tri do četri puta u godini.

Kako unaprijediti razgovor s roditeljima?1 Zakazujte sastanak u vrijeme koje odgovara roditeljima. Ako roditelji ne mogu otići

ranije s posla, morat ćete uvesti večernji termin, odnosno termin vikendom. Recite roditeljima koja je svrha sastanka. Ako želite da vam pruže određenu informaciju, to im izričito naglasite i dajte im jedan primjer.

2 Soba za roditelje ili SDB bit će ugodno mjesto za sastajanje. Poslužite roditeljima kavu ili osvježavajuće piće. Zamolite neku odraslu osobu da za to vrijeme pripazi na djecu, ukoliko je potrebno. Počnite razgovor pozitivnim informacijama o dječjem napredovanju i razvoju.

3 Prije sastanka dajte roditeljima pismenu informaciju ili izvješće o djetetu, tako da ga oni mogu pročitati i razgovarati o tome prije no što se s susretnu s vama.

4 Pokažite roditeljima uzorke djetetovog rada, kako biste ilustrirali ono o čemu ćete razgovarati. Ako imate radne mape, porazgovarajte o djetetovom napretku na osnovi radova u mapi. Uvijek dopustite roditeljima da pitaju, izražavaju svoju zabrinutost i kažu vam nešto o uspjesima i nesupjesima djeteta kod kuće. Svrha ovog sastanka je dvostrana razmjena informacija o djetetu.

5 Neka sastanak bude osobni — zamolite roditelje da vam govore o aktivnostima koje djeca vole raditi kod kuće, o bolesnom članu obitelji kojeg je dijete spomenulo ili o najnovijoj knjizi koja se djetetu svidjela.

6 Ponašanje je tema mnogih sastanaka odgajatelja i roditelja, a ponekad može zabrinjavati i jedne i druge. Prodiskutirajte pravila o ponašanju u grupi i pokažite roditeljima kako se potiče primjerno ponašanje, odnosno koje se metode upotrebljavaju u slučaju neodgovarajućeg ponašanja.

7 Poštujte druge obveze obitelji. Ukoliko razgovor treba trajati 30 minuta, držite se toga. Ako niste uspjeli reći sve što vas muči ili proslijediti cijelu informaciju, zakažite novi sastanak, opet u vrijeme kad je i jednoj i drugoj strani zgodno. Uvijek završite sastanak na vrijeme, pozitivnim riječima te dajte roditeljima mogućnost da postavljaju pitanja,

odnosno da vam se u bilo koje doba obrate.

IzvješćaPisana izvješća su još jedan oblik formalne razmjene informacija između odgajatelja i roditelja, vrtića i

obitelji. Izvješća osiguravaju pismenu bilješku o napretku djeteta, općenitom razvoju, sklonostima i stilu

komuniciranja djece. Izvješća trebaju stvoriti sliku djeteta i njegovih aktivnosti tijekom jednog tipičnog

dana u vrtiću. Na kraju ovog poglavlja naći ćete primjere dvaju oblika izvještavanja — listu provjere i

opisno izvješće.

Što je važno kod pismenog izvješća?

- Izražavajte se pozitivnim riječima, naglašavajući i sposobnosti i potrebe djeteta.

- Svoje brige izrazite direktno i objektivno.

- Pazite da ne prosuđujete dijete dok roditeljima pišete izvješće. Informacija koju prosljeđujete

mora biti dokumentirana.

- Ponudite roditeljima savjete o tome kako bi se moglo promijeniti djetetovo ponašanje ili

kako bi se djetetu moglo pomoći da bolje uči, preporučujući roditeljima svaki izvor koji bi

im mogao pomoći.

- Budite što je moguće određeniji. Neka vaše izvješće uvijek bude potpisano i neka uvijek

sadrži poruku gdje bi vam se i kada roditelj mogao obratiti.

- Ako izvješće treba biti poslano nekome tko nije roditelj, kao što je npr. logoped, psiholog ili

neki drugi stručnjak, roditelji moraju imati priliku pregledati izvješće i, po potrebi, inzistirati

na promjenama prije no što se izvješće pošalje. Roditelji moraju svako izvješće o djetetu

dobiti na uvid i potpisati dopuštenje za njegovu daljnju distrubuciju.

- Informacija u pismenom izvješću nikada ne smije biti iznenađenje. Roditelji bi na svakom

neformalnom sastanku trebali biti obaviješteni o eventualnoj zabrinutosti odgajatelja. Ako je

odgajatelj zabrinut zbog nečega, a nije

se dogodio nikakav neformalni sastanak,

dužan je svoju zabrinutost proslijediti

roditeljima djeteta telefonskim putem,

porukom, posjetom ili na neki drugi

formalni način.

- Pismeno izvješće zapravo treba biti

ponavljanje informacije koju su

roditelji već dobili.

Česta komunikacija između roditelja i odgajatelja promiče uspješnost iskustva učenja svakoga: i djeteta,

i roditelja, i odgajatelja. Svi oni mogu zajedno ostvariti iskustvo koje promiče, izaziva i slavi uspjeh

djeteta.

LISTA ZA INDIVIDUALNO ZAPAŽANJEIme djeteta

Datum Vrijeme

Ime promatrača

Promatrajte ponašanje djece i aktivnosti. Koristite izraz Nedostupno (N) ako neku aktivnost ne promat

rate. Uz svaku stavku zabilježite sve bitne podatke o djetetu. Razvojna područja Govor i jezične vještineRazgovara s djecom Razgovara s odraslima Moguće ga je razumjeti Upotrebljava potpune rečenice Govori za vrijeme igre Spontano koristi govor Započinje razgovor Osjećaje izražava riječimaVještine opažanja: gledanje i slušanjeUspoređuje i usklađuje boje i oblikePrimjećuje nove materijale ili igračkePrepoznaje vlastito ime kad je napisanoIdentificira zvukovePodnosi bukuSluša i razumije uputeSluša i komentira pričeSudjeluje u glazbi i pokretimaGrube motoričke vještinePreskače preko predmeta s obje noge Održava ravnotežu na gredi Penje se i spušta po stepenicama Baca loptuNeprestano koristi jednu ruku prilikom bacanja lopte Udara loptu nogomUdara loptu neprestano jednom te istom nogom Trči bez padanjaVozi opremu na kotačima bez problemaUpotrebljava ljuljačkuPenje se na tobogan i spušta niz njegaFine motoričke vještineZakopčava i otkopčava gumbe Zatvara i otvara zatvaračMože nanizati zrnca i druge male predmete na konac Slaže cijelu slagalicu

Pravilno umeće predmete u utore

Namata konac oko predmeta Reže škarama Crta jednostavne oblike Zabija čavle u drvoUpotrebljava pribor za kuhanje uz malu pomoćSpoznajne vještinePostavlja pitanja o materijalima Točno broji do (napiši brojku) Prepoznaje neka slova i brojeve Razvrstava po veličini, obliku i boji Shvaća sličnosti i različitosti Uživljava se u dramske igre Pokazuje interes za knjige Prepoznaje neke riječi Može čitatiGradi duge redove od kocaka Radi mostove od kocaka Radi zgrade od kocakaDnevne navikeBez problema izabire centar aktivnosti Ostaje do završetka aktivnosti Lako prelazi iz jednog centra aktivnosti u drugi Poštuje pravilaSudjeluje u aktivnostima velikih grupa Higijenu obavlja samostalno Voli boravak na zraku Spava u vrtićuTiho se igra dok drugi spavajuDruštvene i emocionalne sposobnostiSlaže se s drugom djecom Slaže se s odraslimaSposobno je dijeliti stvari Zna čekati svoj red Ljutnju izražava na odgovarajući način Ima jednog ili više posebnih prijatelja Pomaže pri pospremanju Uključuje se u grupne igre Radi u malim grupama s jednim ili dvoje djeceZna reći svoje ime i prezime Gleda u osobu kad mu se govori ili kad ono govoriPažljivo postupa s materijalima Razdvaja se od roditelja bez suza Smješka se i izgleda sretno većinu vremena Rijetko ometa tuđe aktivnosti

Čini se zadovoljno vlastitim uspjesima Ne boji se okušati se u novim iskustvima Ne boji se životinja i kukacaZdravljeRijetko je odsutno Rijetko je bolesno Izdržljivo je Izgleda zdravoČini se da nije alergičnoRijetko se žali na zdravlje

Molimo vas da navedete djetetove omiljene aktivnosti:

Molimo vas da navedete djetetove omiljene knjige i priče:

Ostali komentari:

NAPOMENA: Tijekom bilježenja zapišite komentare koji potkrepljuju vašu tvrdnju, posebice ako je

ona negativna ili ste zapazili da je dijete tek u procesu usvajanja neke navike ili razvijanja neke

sposobnosti. Najbolje je da takve komentare zapišete i u dnevnim zapažanjima.

PRIMJER PISMENOG IZVJEŠĆA O DJETETUIME DJETETA: Ana POLUGODIŠTE:ODGAJATELJICE: Marija i Nevenka KRAJ ŠK. GODINE:Datum: siječanj 2004.

Veliko je zadovoljstvo imati Anu u svojoj grupi. Ana je dosad bila prilično zdravo dijete i samo jednom nije bila u vrtiću, i to kad je imala upalu uha. Voli jesti i za vrijeme svih obroka rado kuša nova jela. Njezino omiljeno novo jelo je voćni jogurt i uvijek mu se veseli kad je za užinu. Ana može sama skinuti kaput i šeširić i može zakopčati svoj kaput. Pokušava zakopčati zatvarač, no s čizmicama jo j treba pomoć. Sama ide na zahod i u pravilu se nakon toga sjeti oprati ruke.

Kako je polugodište proticalo, Ani se sve lakše bilo razdvojiti od bake. Sada na rastanku zagrli baku i sama ulazi u SDB. U SDB obično dolazi vesela i pozdravlja odgajatelje i djecu. Uživa u igri s ostalom djecom i uvijek je spremna dijeliti materijale i igračke. U stanju je započeti igru, kao i uključiti se u igru druge djece. Pokazuje samopouzdanje i ponosno pokazuje svoje crteže i druge umjetničke radove svojim prijateljima u grupi.

Ana s lakoćom mijenja centre aktivnosti, obično bez pomoći odgajatelja. Njezini omiljeni centri aktivnosti su centar za početno čitanje i pisanje, za igre pijeskom i vodom, za likovno izražavanje i za matematiku i manipulativne igre.Ana je gradila zanimljive i različite strukture u centru za građenje: prošloga je tjedna upotrijebila sve kocke da bi izgradila kućicu za životinje-igračke. Sposobnost malih mišića jo j je vrlo dobro razvijena, što se vidi po rezanju škarama i lijepljenju malih komadića drveta. Kad radi kolaž, upotrebljava glinu ili radi crteže za mnogobrojne knjige koje sama izrađuje, izdrži pola sata.

Ana je počela pokazivati interes za slova i riječi i često nas moli da ispod njezinih crteža napišemo priču. Kao što ste vidjeli, počela je pisati svoje ime. Normalno je za njezinu dob to što izvrće smjer slova. Olovku drži vrlo sigurno.

Dok radi u centru za manipulativne igre s drugom djecom, razvrstava obojene kockice i uspoređuje oblike. Uživa kad treba prostrti stol za ručak i može zbrojiti do sedam predmeta kao što su šalice, ubrusi i jedaći pribor. To su sve važni logički matematički pojmovi.

Za vrijeme aktivnosti u velikim grupama, Ana često odustaje od aktivtiosti nakon pet ili deset minuta i odlazi u centar za početno čitanje i pisanje ili u centar za likovno izražavanje i tamo radi sama. Dok je s grupom, pažljiva je i aktivna. Naročito uživa u glazbi i slušanju priča. Njezina je omiljena priča "Odbjegli zečić ”, koju bi uvijek mogla slušati.

Ana nestrpljivo čeka izlazak na vrtićko igralište. Ona je jedno od djece koja prva obuku svoj kaput i šešir. Omiljene aktivnosti na otvorenom su joj spuštanje niz tobogan i igranje s djevojčicama u žutoj kućici. One često glume psiće ili mačkice koji žive u šumi. Nedavno je počela igrati nogomet i ne uzrujava se ako jo j ne uspije pogoditi loptu. Gledajući Anu na poligonu s preprekama, zabilježili smo da su joj ravnoteža, penjanje i skakanje primjereni dobi.Trči veselo i tek je počela koristiti bicikl.

Ana često govori o mjestima koja vikendom posjećuje sa svojom obitelji. Naročito jo j je bilo stalo da prijateljima ispriča da je bila kod svog malog bratića Emila. To je u grupi potaknulo razgovor o bebama i djecu navelo da naprave knjigu o bebama, s fotografijama na kojima su oni sami kao bebe. Ana može podnijeti da baka svoju pažnju poklanja i drugima i voli se uključivati u aktivnosti kuhanja.

Anin doprinos grupi je velik i veselimo se što će biti s nama do kraja godine.

IZVJEŠĆE O NAPREDOVANJU DJETETAIME DJETETA

ODGAJATELJI

DATUMI. DIO

Izvješće o napredovanju djeteta ima za cilj da roditelji dobiju informaciju o tome kakav je pristup

njihovog djeteta programu. Stoga ćemo prvo nabrojiti sve aktivnosti i materijale koji se kod nas djeci

nude. Zaokružili smo područja koja je vaše dijete odabralo i stavili zvjezdicu kod područja koja vaše

dijete naročito zanimaj mU SOBI ZA DNEVNI BORAVAK: NA OTVORENOM:Velike šuplje kocke Pijesak

Male kocke Ljuljačke

Istraživanje: pijesak, voda, sjemenje Viseća guma

Knjige, pričanje priča, pjesmice Penjalica

Glazba (pjevanje, pokreti) Klackalica

Ploče Igre na snijegu

Slagalice Daske i stol za piljenje

Filmovi Kućice za igru

Tijesto Vagoni

Ploča i kreda Loptanje

Dramske igreMala manipulativna sredstva (lego, i si.)

Slikanje na stalku

Rezanje

Crtanje (drvene bojice, kreda, olovka)

LijepljenjePOSEBNI PROJEKTI: POSEBNI INTERESI:Izrada knjiga Glazbeni

Kuhanje i pečenje kolača Knjižnica

Drvodjelstvo Tjelesne aktivnosti

Potpis odgajatelja:


ODGAJATELJI

DATUM i). DIO

RAZVOJ POZNAVANJA OKRUŽENJA, PISMENOSTI I LOGIČ KO -MATEMAT IČKOG

ZAKLJUČIVANJA;

Cjelokupno jc učenje integrirano. Na primjer, kad dijete slaže kocke, može biti zainteresirano najviše

za estetiku 1 sliku svog rađa, dok drugo dijete u kockama gleda matematičke odnose. Kad dijete radi u

različitim područjima i s nekim od materijala navedenim u I. dijelu, ono razvija znanje i razumijevanje

svijeta oko sebe. To vodi k logićko-matemauekom zaključivanju, a vrlo Često uključuje i proširuje

razvoj njihove pismenosti i drugih sposobnosti.

K ad radi s materijalima, primijetili smo daR P U R P U R = rijetko P = ponekad U = uvijek

istražuje i eksperimentira s fizičkim svojstvima materijalapromatra druge kako rade s materijalimaplanira što će raditi kasnijepromatra i reagira na “što se događa” (povratna informacija od predmeta)otkriva vlastite načine organiziranja materijalazadržava se na zadatku dok ne dokuči “prirodni” zaključakpromatra promjene u svom okruženjudemonstrira ovladavanje vještiom u radu s materijalima

ZIMA PROLJEĆE

U matematiciR P U R P U R = rijetko P = ponekad U = uvijek

istražuje usporedbe i jednakosti (manji, veći, jednaki, različiti, itd.)slaže materijale po redoslijedu i serijiuključuje se u razvrstavanje, klasificiranje i procjenjivanjeuočava i eksperimentira s uzorcimabroji stavkerazumi je i upotrebljava odnos “jedan na jedan”povezuje nazive brojeva s brojem stavki

ZIMA PROLJEĆE

(nastavka na sljedećoj stranici)

IZVJEŠĆE O NAPREDOVANJU DJETETAII. DIO

RAZVOJ POZNAVANJA OKRUŽENJA, PISMENOSTI I LOGIČKO- MATEMATIČKOG

ZAKLJUČIVANJA

(nastavaksprethodne stranice) :

U području pismenosti i književnostiR P U R P U R = rijetko P = ponekad U = uvijek

sluša što drugi imaju za rećirazumije informaciju koju je primilo slušajućina usmenu informaciju odgovarajuće reagirapokazuje interes za razvijanje rječnikaverbalno izražava idejeizražava se u rečenicamapokazuje interes za knjigepokazuje razumijevanje pročitanog tekstadiktira znakove ili pričepisanje smatra zabilježenim govorompokazuje interes za slova i riječieksperimentira s izradom slovaprepoznaje poznate riječi i imenapiše vlastito imeprepoznaje slova iz svog imenaprepoznaje pjesmice

ZIMA PROLJEĆE

KOMENTAR

(ZAKLJUČAK):

Potpis:


ODGAJATELJI

DATUM Ili. DIO: DRUŠ TVENO-EMOCIONALNI RAZVOJ

Svako dijete u vrtić dolazi s vlastitim poimanjem sebe. To znanje razvilo se prvenstveno kroz djetetovu

interakciju s roditeljima, obitelji i bliskim prijateljima. U ovom dijelu izvješća s vama ćemo podijeliti

naša zapažanja o tom e kako je vaše dijete nastavilo proces .vog društveno-emocionatnog razvoja u

vrtićkom okruženju. Vidovi dječjeg razvoja su i djetetov odnos prema vršnjacima i prema odraslima, kao i djetetova autonomija.

p N U P N U P = počinje biti; N = nekada je; U = uvijek jedobro se osjeća u društvu starijihsposobno je iskoristiti pomoć odraslihmože surađivati s odraslimamože uspješno sudjelovati u grupnim aktivnostima pod rukovodstvom odgajateljadobro se osjeća s vršnjacima, s jednim vršnjakomdobro se osjeća s malom grupom vršnjakasposobno je sudjelovati u grupnim aktivnostima koje su potaknula druga djecasposobno je izdvojiti vlastiti zadataksposobno je voditi brigu o sebi i svojim stvarimau stanju je svoje osjećaje izraziti riječimasposobno je gledati druge kako radesposobno je slijediti ideje ili primjere drugihsposobno je raditi samosigurno je u vlastitom raduu stanju je kontrolirati poticajeu stanju je čekati svoj redsposobno je riješiti nesporazume s vršnjacima

ZIMA PROLJEĆE

KOMENTAR (ZAKLJUČAK):_

Potpis:_


ODGAJATELJI

DATUMIV. DIO: TJELESNI RAZVOJ

Razvijanjem u ovom području, dijete stječe znanje o vlastitom tijelu, što je usko povezano s razvojem

njegova znanja o svijetu koji ga okružuje.

Podatke o djetetovom tjelesnom razvoju bilježimo dok ga promatramo u nekim od sljedećih aktivnosti

kojima se razvijaju veliki i mali mišići: šetnji, puzanju, trčanju, skakutanju ua jednoj nozi, skakanju,

skakutanju, održavanju ravnoteže, ljuljanju, penjanju, rezanju, zakopčavanju dugmadi, zatvaranju

zatvarača, pričvršćivanju malih dijelova, radu s čekićem, šivanju, upotrebljavanju olovke i drvenih

bojica, lijepljenju, spajanju, bojanju, oblačenju i skidanju, guranju i povlačenju, podizanju i nošenju,

nalijevanju, itd.

K ad radi s materijalima, kad se kreće po SDB kad je na vrtićkom

igralištu, primijetili smo da p R I P R I R = u razvoju; P = primjereno je; I = izuzetno

govor je:kontrola fine motorike i koordinacije je:kontrola grube motorike i koordinacije je:točna procjena odnosa tijela i prostorasposobnost prilagođavanja različitim okruženjimarazumijevanje prostornog odnosa (ispod, iznad, ispred, iza)točna percepcija vlastitih tjelesnih sposobnostiuvjerenje u vlastite tjelesne sposobnostivoljnost da se suoči s novim tjelesnim izazovima

ZIMA PROLJEĆE

KOMENTAR (ZAKLJUČAK):

Potpis:

6 Planiranje integriranog kurikulumaj

Planiranje je važan dio stvaranja i primjene kurikuluma. Ono pomaže odgajateljskom timu da radi

zajedno, i to jednostavno i bez prepreka. Pomaže da se izbjegnu nedoumice oko uloga i odgovornosti.

Planiranje je obavezno jednom tjedno i odgajatelji ga moraju uvrstiti u svoj raspored.

Sadržaji kurikuluma trebaju proizlaziti iz najmanje tri izvora:

1. iz promatranja djece i ciljeva koje je odgajatelj za njih postavio

2. iz odgajateljevog razumijevanja grupe kao cjeline

3. iz odgajateljevog znanja o djeci i njihovom razvoju uopće.

Potreba za kratkoročnim i dugoročnim planiranjemOdgajatelji moraju razumjeti što znači kratkoročno i dugoročno planiranje. Kad planiraju dugoročno,

planiraju cijelu godinu. Razgovaraju o tome što će se dogoditi kad djeca prvi put dođu u vrtić, kako

bi im se moglo pomoći da se osjećaju dobrodošlima i na koji bi način trebalo uključiti roditelje.

Diskusije o tome mogu uključiti i načine proslava dječjih rođendana, praznika, posebnih događaja i

završne svečanosti. Dugoročno planiranje ne bavi se svakom grupnom aktivnošću. No, ipak uključuje

općeniti shematski plan glavnih događaja u vrtiću za predstojeću godinu.

Dugoročno planiranje traži od odgajatelja da utvrde razvojne osobine djece u grupi i planiraju kako će

voditi djecu kroz tipične i posebne razvojne faze.

Kratkoročno planiranje se radi jednom tjedno. Odgajateljski timovi razgovaraju o interesima i

individualnim problemima djece, donose odluke o projektima koji će se poduzimati i o eventualnim

promjenama koje će se obaviti u centrima aktivnosti. Odgajatelji prilikom planiranja obilato koriste

vlastita zapažanja i procjene, pomoć roditelja i drugih stručnjaka koji su povezani s ostvarivanjem

njihovog plana.

Važnost pisanog planaSvaki odgajatelj svoj pismeni plan oblikuje na

način koji mu najbolje odgovara. Neki koriste

kalendare u kojima su nabrojene glavne tjedne i

mjesečne aktivnosti i zaduženja. Drugi koriste

tablice u kojima su centri aktivnosti ispisani

vodoravno u gorenjem redu, a dani u tjednu sa strane, okomito, s naznakama aktivnosti i važnih događaja. Neki

odgajatelji izrađuju individualne planove za djecu, u kojima specificiraju određene ciljeve i sve aktivnosti

kojima će se zadovoljiti ti ciljevi. Drugi pak planovi mogu biti manje razrađeni, samo s popisom aktivnosti,

materijala i zaduženja odgajatelja za razdoblje odjednog tjedna. Pisani planovi pomažu strukturiranju programa,

olakšavaju eventualne promjene u centrima aktivnosti i služe kao bilješka o provedenim aktivnostima. Oni

pružaju korisnu informaciju osobama koje dolaze u pomoć u grupi. Na kraju ovog poglavlja pronaći ćete

nekoliko uzoraka različitih oblika planiranja.

Druga strategija je mreža plana i programa, shema koja otkriva odnos između teme i razvojnih područja

ili centara aktivnosti. Znanje i ideje djece mogu se integrirati u mrežu plana i programa (Pogledati

primjer na kraju poglavlja).

Planiranje dnevnog rasporedaDnevnim se rasporedom strukturiraju aktivnosti, rad i igra. Raspored osigurava usvajanje navika.

Mora odražavati razvojne potrebe djece, tako da trogodišnjaci u rasporedu imaju npr. više vremena za

slobodno igranje, manje aktivnosti pod vodstvom odgajatelja i grupne aktivnosti koje su kraće nego za

petogodišnjake i šestogodišnjake.

Raspored mora biti dovoljno prilagodljiv da uključi sve posebne događaje, npr. izlet ili posjet roditelja

koji je došao s djecom podijeliti neku svoju sposobnost, kao i da odražava raspoloženja grupe odnosno

vremenske prilike. Ako nakon tri kišna dana zasja sunce, djeci treba omogućiti da više vremena provedu

na zraku, bez obzira na prvotni plan, odnosno raspored. Prilagodljiv raspored omogućava aktivnostima

da nesmetano teku. On ne prekida djecu usred zanimljive igre, prisiljavajući ih da prekinu jednu

aktivnost da bi započeli drugu.

Dnevni raspored odražava ravnotežu tihih i glasnih aktivnosti. Osigurava dovoljno vremena za aktivnosti

po izboru samog djeteta i za istraživanje raznovrsnog materijala u SDB i izvan nje. Raspored predviđa i

vrijeme za prijelaz s jedne aktivnosti na drugu. Odgajateljima pruža dovoljno vremena za promatranje

djece, za razgovor i rad s njima, i to individualno i grupno. Ilustrirani raspored sati treba biti izložen u

SDB. U ovom je poglavlju opisano kako bi mogao izgledati jedan radni dan. Raspored sati razlikuje se

ovisno o dobi djeteta i duljini dana (Pogledajte ogledni primjerak na kraju poglavlja).

Dolazak u vrtić i doručak

Prije no što djeca stignu, odgajatelj mora pripremiti sve materijale potrebne za jutarnji rad, tako da ima

vremena pozdraviti svako dijete i njegove roditelje i pomoći djeci da se smjeste. Budući da djeca obično

dolaze u različita vremena, u SDB treba biti različitog materijala, npr. stolne društvene igre, knjige,

drvene bojice i papir. Doručak treba biti serviran, tako da djeca mogu jesti kad su gladna. Nekoj je djeci

potrebna kratka igra, dok druga djeca dođu spremna za doručak. Nakon doručka, djeca trebaju pospremiti

svoje mjesto na kojem su jela.

Jutarnji sastanak

Ovo je vrijeme kad djeca zajedno s odgajateljem razmatraju i planiraju ono što bi toga dana željeli obaviti.

Odgajatelji pokazuju posebne materijale i predlažu događaje za taj dan. Za trogodišnjake sastanak traje

vrlo kratko. To može jednostavno biti prilika da svako dijete kaže gdje želi početi dan, uz malu pomoć

odgajatelja koji će dijete podsjetiti: Danas možemo bojati prstima u centru za likovno izražavanje

ili Sjeti se, danas ćemo posjetiti mljekaru ili Jučer si od kartona napravio skulpturu. Hoćeš li j e

danas početi bojiti? Djeca stara 4, 5 i 6 godina mogu se sastati kako bi ponovila raspored za taj dan i

razgovarala o tome što bi htjela postići toga dana. Petogodišnjaci i šestogodišnjaci bi mogli uživati

u čitanju izloženog rasporeda sati, kalendara ili grafikona s vremenskim prilikama. Jutarnji sastanak

omogućava djeci da razmijene novosti ili informacije o svojim domovima i iskustvima, kao što je npr.

posjet rođaka ili skori izlet. Djeca ove dobi vole dan započeti matematičkom pitalicom, zagonetkom ili

nekom drugom zabavnom aktivnošću.

Izbor rada

Dobro je planirati barem dva sata tijekom dana, jedan ujutro i drugi poslije podne, za samostalno

izabranu aktivnost djeteta. Važno je da odgajatelji pripreme primjerene poticajne materijale i budu

spremni uključiti se u aktivnosti kad ih djeca pozovu ili kad sami procijene da im je njihova pomoć

potrebna.

Odgajatelji kruže oko djece, komentirajući njihov

rad i postavljajući pitanja. Ovo je i vrijeme kad

djeca nastavljaju rad na projektima u tijeku ili

se bave posebnim aktivnostima, kakvo je recimo

kuhanje ili ručni rad, uz pomoć roditelja ili drugih

pomagača.

Važno je da odgajatelj zabilježi izbor djeteta,

kvalitetu njegovog rada, da zapiše rade li djeca u

grupama ili sama i koliko dugo se zadržavaju na

određenoj aktivnosti. Rad treba djeci biti zabava čiji ritam sami određuju. Uloga odgajatelja je samo da

osigura poticajne, izazovne i kreativne prilike za učenje.

Vrijeme hranjenjaNeki odgajatelji vole da u njihovoj SDB uvijek bude “grickalica”, tako da djeca mogu jesti kad god

zažele. Drugi odgajatelji više vole da djeca jedu zajedno. Hrana koja se djeci na ovaj ili onaj način nudi

mora biti jednostavna i hranjiva. Djeca mogu naizmjence jesti kad za to budu spremna, a nakon jela

moraju za sobom pospremiti.

Ručak je prilika da se zadovolje dječje potrebe za pravilnom prehranom. Isto tako, ručak je društveno i

kulturološko iskustvo. Djeca sjede za malim stolovima, uče kako da se posluže, isprobavaju nova jela,

međusobno si dodaju hranu pritom tiho pričajući. Djeca bi u SDB trebala imati zadatke. Ti zadaci

za vrijeme jela mogu uključivati postavljanje stola (tanjuri, zdjele, pribor za jelo, ubrusi, šalice, čaše),

nošenje hrane na stolove te čišćenje nakon jela.

Djeca mogu mnogo naučiti pomažući za vrijeme ručka. Vježbaju računanje i odnos “jedan-na-jedan”.

Ako se koriste podlošci za jelo na kojima su napisana dječja imena, djeca vježbaju prepoznavanje imena.

To je ugodan, za djecu opuštajući dio dana. Odgajatelji, koji sjede i jedu s djecom, pomažu uspostaviti

atmosferu uključujući djecu u razgovor.

Djeca jedu različite količine. Neka djeca jedu vrlo brzo, dok su druga sporija. Te razlike moraju se ne

samo dopuštati već i poticati.

Pranje zubi

Potičući djecu da nakon obroka operu zube, odgajatelji promiču zdravu naviku. Svako dijete mora u

vrtiću imati svoju četkicu za zube. Na njoj treba stajati djetetovo ime, da se četkice ne bi pomiješale.

Četkice trebaju biti pospremljene tako da se suše na zraku i da se međusobno ne dodiruju. Ako nemaju

vlastitu pastu za zube, jedna odrasla osoba treba svakom djetetu na četkicu istisnuti određenu

količinu paste za zube, pazeći da tuba ne dodiruje četkice, da se ne šire bakterije. Pranje zubiju zahtijeva

nadzor odraslih i treba se obavljati u malim grupama. Djeci treba na zabavan i interaktivan način objasniti

na koji se način pravilno peru zubi. Neka djeca vježbaju, a vi im pogledajte zubiće i govorite o ljepoti

njihovog osmijeha. Dodatne upute glede pranja zubiju mogu se dati za vrijeme pranja. Neće sva djeca

zubiće oprati kako treba. No, važno je da počinju shvaćati važnost njegovanja zubi.

Vrijeme za grupne aktivnosti

Ponekad je potrebno planirati neke aktivnosti za cijelu grupu. Trajanje zajedničke igre ovisi o dobi

djece. Trogodišnjaci obično postaju nemirni nakon deset minuta, dok petogodišnjaci i šestogodišnjaci

mogu u grupi provesti do trideset minuta. Ovo je vrijeme za društvene igre, čitanje priča, pregledavanje

radova i ponavljanje, grupno planiranje i zabavu. Odgajatelji bi trebali biti spremni na promjenu ak

tivnosti ili skraćivanje vremena, ako primijete da djeca postaju nezainteresirana ili nemirna. Odgajatelji i

dobrovoljno pridruženi članovi svakoga bi dana trebali djeci čitati. Mala djeca mogu odlučiti prije

vremena napustiti grupu ili uopće ne sudjelovati, odnosno nastaviti sa svojim radom u nekom od centara

aktivnosti, i to im se mora omogućiti.

Vrijeme provedeno na otvorenom prostoru

Svoj je djeci potrebno vrijeme koje će provesti na zraku. Vrijeme na otvorenom zahtijeva planiranje,

baš kao i vrijeme provedeno u SDB. Djeci treba pružiti čitav niz opreme i materijala. Neka se oprema i

materijali mogu iznijeti iz SDB i ponuditi djeci. Odlične aktivnosti koje se mogu izvoditi izvan vrtića su

istraživanje prirode, građenje mostova, brana, istraživanje elemenata fizike, kao što su koloturi, sjene,

odrazi, itd. Ovo bi vrijeme odgajatelji mogli upotrijebiti za promatranje motoričkih vještina djece, kao i

njihove društvene vještine i razumijevanje pravila.

Spavanie /vriiem e odm ora

Potreba djeteta za snom je individualna. Nekoj je djeci potrebno dugo spavanje, neka se trebaju samo

odmoriti, dok je nekoj potreban kratak san. Raspored se mora prilagoditi ovim razlikama.

Dovoljno je zahtijevati od djece da se kratko odmore.

Djeca koja su u aktivnoj SDB čitav dan trebaju vremena

za odmor i opuštanje. Djeca koja se žele samo odmoriti

ili se probude ranije od ostalih mogu ustati i čitati, crtati

ili se igrati manipulativnim sredstvima ili slagalicama.

Morate utvrditi pravila i za to, tako da djeca znaju gdje se

mogu igrati, ako im se ne spava. U pravilu, manja se djeca

dulje odmaraju od veće.

Nekoj je djeci problem smiriti se i zaspati. Odgajatelji

mogu pomoći takvoj djeci, puštajući umirujuću glazbu,

čitajući priču, tapšajući dijete po leđima, međusobno

razmičući krevetiće, zamračujući prostoriju te dekicama, igračkama i drugim “pomagalima” za

uspavljivanje djeteta (Saifer, 1990.).

Odgajatelji se često boje da će, ako se jedno dijete probudi i počne igrati, i ostala djeca htjeti ustati.

Dopuštanje djeci da biraju što žele i pomaganje da shvate kad je njihovom tijelu potreban odmor dio

je učenja o osobnoj odgovornosti. Jedan dan se djeca mogu probuditi i ustati zato što su njihovi

prijatelji budni i igraju se. No, drugi će dan odlučiti nastaviti spavati, jer će biti umorni ili će se odmarati

čitajući.

Prijelazi/promjenePrijelazna su razdoblja često problem i za djecu i za odgajatelje. Prijelaz sjedne aktivnosti na drugu može

biti povezan s gužvom i žurbom. Ta se situacija može ublažiti prilagodljivim rasporedom koji omogućuje

djeci da rade vlastitim tempom. Iako odgajatelji imaju dnevni raspored, trebaju dopustiti djeci da dovrše

započetu aktivnost prije no što krenu na drugu. Na taj način će pokazati poštovanje prema dječjem radu.

Evo nekoliko primjera za olakšavanje prijelaznog razdoblja:

- Najavite završetak jedne i početak druge aktivnosti, riječima: “Kad ova kaseta završi,

morat ćemo pospremiti je r se približava ručak’’ ili, za stariju djecu, “Imamo jo š deset

minuta do ručka ” pa nakon toga “Imamo jo š pet minuta... ”

- Šećite po SDB i pomozite djeci da se pripreme za sljedeću aktivnost. “Pomoći ću ti

pospremiti glinu

- Dajte djeci dovoljno vremena da završe ono na čemu rade.

- Imajte dnevni raspored dužnosti kojim su djeca zadužena za čišćenje određenih dijelova

SDB.

- Dopustite djeci koja nisu završila s nekom aktivnosti, a željela bi to učiniti kasnije, da na

materijale ili igru stave znak “Ne smetaj”, što će značiti d a je aktivnost u tijeku.

Priprem anje roditelja na vrtićPočetak godine je uzbudljiv i za odgajatelje i za roditelje i za djecu. Odgajateljski tim mora biti

spreman preuzeti brigu o novoj grupi djece i stvoriti ideje o tome kako poticati razvoj svakog djeteta.

Oni uspostavljaju rutine primjerene dječjoj dobi i pravila koja će omogućiti da rad teče glatko i da svi budu

zadovoljni. Isto tako, odgajateljski tim mora osmisliti poticajni kurikulum koji će uključivati individualne

i grupne aktivnosti.

Roditelji razmišljaju o tome kako je to kad neka druga odrasla osoba vodi brigu o njihovom djetetu.

Oni prilagođavaju svoje rutine da bi se uskladili s rasporedom dječjeg vrtića, upoznali druge roditelje i

pokušali razumjeti program i njegove zahtjeve.

Da bi prijelaz iz roditeljskog doma u vrtić bio bezbolan, potrebno je dobro planiranje. Zbog toga je

prilikom planiranja potrebno na umu imati sljedeće:

1. Prije početka školske godine

Ako je moguće, navikavanje na prijelaz iz roditeljskog doma u vrtić trebalo bi biti postepeno. Roditelji i

djeca trebaju se upoznati s novim ljudima, mjestima i rutinama. Što im je to poznatije, to će i prijelaz biti

lakši. Odgajatelji mogu na različite načine pokušati djeci taj prijelaz učiniti što prirodnijim i bezbolnijim

i to:

- Posjećivanjem roditelja SDB prije no što program počne;

- Prethodno dogovoreni posjet djetetovu domu;

- Prethodno dogovorena grupna igra

- Roditeljski sastanak na kojem će se roditeljima objasniti sve što je potrebno za početak

školske godine.

2. O dvajanje od roditelja

Odvajanje od nekoga koga voliš jedan je od osnovnih strahova. Malom je djetetu vrlo teško napustiti

obitelj kad mora krenuti u vrtić. Mnoga djeca s tim imaju problema. Djeca kojima je to vrlo teško moraju

biti razuvjerena i utješena. Mora im se objasniti da će se njihovi roditelji po njih vratiti i da će ovdje biti

čuvana dok im roditelja nema. Kad dijete teško podnosi rastavljanje od roditelja, odgajatelji i roditelji

trebaju zajedno razviti strategije kojima će se postići da se dijete osjeća sigurno i udobno. Na primjer:

- Roditelj može svakoga dana kratko vrijeme ostati s djetetom, dok se ono ne upozna s

drugom djecom u grupi.

- Otkrijte koje su aktivnosti i igračke djetetu zanimljive i pripremite mu ih.

- Pružite djetetu posebnu brigu i pažnju dok se ne navikne na novi prostor.

- Dajte djetetu vremena da izrazi svoje osjećaje crtanjem, razgovorom s odraslom osobom

kojoj vjeruje ili “najboljim prijateljem”.

Dopustite djetetu da u vrtić donese omiljenu igračku ili drugi predmet od kuće, da bi mu se

olakšala promjena.

- Najvažnije od svega je djetetu pružiti sigurno i brižno okruženje.

3. K om unikacija s roditeljima

Ključni dio svakodnevnog rasporeda jest što češća komunikacija s roditeljima (što je razrađeno u

III. poglavlju Sudjelovanje obitelji). Uvrstite u raspored vrijeme kad ćete razgovarati s roditeljima ili

komunicirajte s njima preko oglasnih ploča, dječjih bilježnica, kućnih posjeta i sastanaka.

4. Prijelaz u školu

Prijelaz u školu je uzbudljiv, no može i zabrinjavati i djecu i roditelje. Važno je da odgajateljski tim

planira aktivnosti koje pripremaju dijete na promjenu. Neke bi aktivnosti

mogle biti:

- Posjet školi i upoznavanje novog

učitelja.

- ’’Igre škole” u jednom dijelu SDB

- Pisanje izvješća za obitelji, koje će se,

uz dopuštenje roditelja, proslijediti

učiteljima u novoj školi

- Sastanak roditelja i novog učitelja

- Posjet novog učitelja vrtiću.

Planiranje tem atskih projekataDječje učenje i razvoj su integrirani. Sva se razvojna područja razvijaju paralelno i međusobno

su povezana. Kad dijete slijedi svoje interese, ono uči činjenice i izvodi zaključke o novostečenim

informacijama. Počinje matematički zaključivati, koristi jezične sposobnosti i metodom pokušaja i

pogreške rješava neki problem. Ove vještine učenja nisu izdvojene po predmetima, već se javljaju

istovremeno. Učenje je povezano i integrirano. Najnovija istraživanja pokazuju da djeca uvijek uče nove

stvari zbog ogromne sposobnosti mozga da istovremeno preradi veliku količinu informacija, osjetilnih

podražaja i svjesnosti (Fortson i Reiff). Razvoj mozga ovisi o utjecajima okoline. Bogato okruženje

koje osigurava različita i složena iskustva pogoduje mentalnoj spretnosti. Tijekom života sinaptička

organizacija mozga može se mijenjati pod utjecajem okruženja (Restak, 1984.). Materijali i aktivnosti,

koji su različiti, mnogobrojni i koji potiču kreativnost, poboljšavaju integrirano učenje. Odgajatelji koji

pomažu djeci da stvaraju spoznajna povezivanja kroz projekte i teme osobno su se uvjerili u visoku mo

tivaciju djece i bolje rezultate učenja. R eiff i Jackson ističu da udruživanje sadržaja iz različitih izvora,

predstavljanje sadržaja kroz različite tipove iskustava i poticanje djece da reagiraju na različite načine,

stvara uzbuđenje i angažiranost.

Program Korak po korak je uveo centre aktivnosti koji se mogu prilagođavati i mijenjati prema

djetetovim individualnim potrebama. Odgajatelji ili djeca mogu uvoditi individualne teme ili

projekte. Projekti se trebaju zasnivati na jakom interesu jednog djeteta ili grupe djece. Ako dijete nastavi

ispoljavati radoznalost o određenom predmetu, na toj će se temi zasnovati, razviti i proširiti projekt.

Odgajatelji mogu poticati projekte ili teme, no oni neće biti učinkoviti ako ih djeca ne smatraju izazovnima.

Drugim riječima, djeca će biti motivirana na istraživanje teme samo ako su njihova pitanja osnova takvog

istraživanja.

Kako razviti tem atski projektTeme se mogu uzeti iz različitih izvora; no, samo tema zasnovana na dječjem interesu garantira motivaciju

i uspješno učenje. Odgajatelj koji sluša što djeca govore i postavlja pitanja o stvarima koje ih zanimaju

doći će do obilja ideja za svoje tematske studije. Je li neki nedavni događaj u vrtiću ili zajednici možda

zaokupio interes djece? Je li netko dobio brata ili sestru? Dolazi li cirkus u grad? Ako se nešto kao što

je cirkus zaista događa u gradu, djeca bi mogla napraviti projekt na temu cirkusa. Tema cirkusa može se

kao grupni projekt razvijati mjesec i više dana. Trajanje tematskog projekta ovisi o interesu većine djece,

što procjenjuje odgajatelj. Teme i projekti su najprimjereniji djeci od četiri i više godina. Koristan način

kojim se može razviti tematski projekt je upotreba Z - Ž - N modela, kojim se postavljaju tri pitanja:

- Što znam?

- Što želim znati?

- Što sam naučio?

Odgajatelj započinje razgovor i potiče djecu da mu

kažu što znaju o nekom predmetu. Ako se radi npr.

o cirkusu, odgajatelj će pitati: Što znate o cirkusu?

ili Recite mi nešto što znate o cirkusu.

Kad djeca počnu reagirati, odgajatelj njihove

odgovore zapisuje na veliki papir, da bi ih svi mogli vidjeti. Važno je napisati djetetovo ime uz komentar

te uključiti komentare sve djece.

Sljedeće je pitanje: Što biste željeli znati o cirkusu? I opet, odgovori djece će biti zapisivani. No, ovaj

će put odgovori na to pitanje postati sadržaj tematskog projekta. Sva pitanja su na popisu, čak i ako su

nesuvisla ili nelogična. Nakon toga odgajatelj pita: Kako ćemo odgovoriti na sva naša pitanja?

Nakon toga će odgajatelj djetetove prijedloge organizirati u logični plan. Aktivnosti mogu uključivati:

- Čitanje priče o cirkusu.

- Posjet knjižnici i posuđivanje knjiga o cirkusu.

- Poziv stručnjaku za to područje (pantomimičar, klaun, dreser životinja) da dođe u SDB i

podijeli svoje talente s djecom.

- Dječji cirkus. Male grupe djece odabiru određene uloge, pa postaju klaunovi, životinje,

žongleri ili akrobati.

Treća komponenta Z - Ž - N modela uključuje pitanje: Što smo naučili? To će pomoći odgajatelju da

ocjeni dječje učenje. Ocjena projekta je ključna stvar za aktivno učenje. Analiza različitih aktivnosti

pomoći će uspješnosti kasnijih projekata. Odgovaranje na pitanja kao što su: Koji su dijelovi projekta

bili uspješni? Što bi sljedeći puta trebalo promijeniti? Koje su nove informacije djeca naučila? Sto nije

bilo dobro i zašto?

Zatim će odgajatelj zajedno s djecom ocijeniti projekt kao cjelinu. Potaknite djecu da razmisle o svim

aktivnostima vezanima uz cirkus koje su provodili. Ukažite im na listu koja je sastavljena na početku

projekta i u kojoj su djeca izrazila svoje želje glede cirkusa. Ponovite svako pitanje i neka djeca

naizmjence odgovaraju. Kroz diskusiju objasnite svako moguće pogrešno razumijevanje ili pogrešnu

informaciju. Proces stvaranja cirkusa može biti dokumentiran stvaranjem knjige. Djeca mogu opisati i

nacrtati svaki korak projekta, ili ga zabilježiti diktatom. Uživat će kad budu pregledavala knjigu, naročito

kad vide vlastite slike i crteže.

Da biste dobili povratnu informaciju, pitajte djecu:

- Tko je naučio nešto novo?

- Što ste naučili, a da to niste prije znali?

- Jeste li naučili nešto o cirkusu što vas je iznenadilo?

- Koja vam je aktivnost bila najdraža?

- Što bismo trebali promijeniti sljedeći put kad budemo radili projekt?

Način na koji ćemo dobiti potrebnu informaciju može uključivati:

- gledanje u knjige

- ispitivanje roditelja

- eksperimentiranje

- posjećivanje mjesta

- konstruiranje objekta ili događaja

- ...

prijedlozi za proširivanje projekta:

- Mijenjenje aktivnosti u svrhu njezinog poboljšanja

- Ideje za individualizaciju

- Način da se uključe i djeca s posebnim potrebama

- Srodne teme koje bi se mogle istraživati.

Primjer tem atskog projekta

Jedan od dugotrajnijih projekta započeo je kao posljedica zainteresiranosti nekolicine djece za kitove.

Ti su veliki sisavci zaintrigirali djecu. Odgajatelj je potakao grupu djece, uključujući i ono troje koje je

razgovaralo o kitovima, da govore o kitovima. Upitao je što znaju i otkrio da jedno dijete zna da postoji

nekoliko različitih vrsta kitova. Drugo dijete se nije s time složilo, tvrdeći da postoji samo jedna vrsta.

Odgajatelj je predložio djeci da pitaju ostalu djecu pa se sve pretvorilo u veliku grupnu diskusiju. Na

kraju dana, djeci je rečeno da sa svojim roditeljima razgovaraju o kitovima.

Sljedećeg dana jedno je dijete u vrtić donijelo knjigu o kitovima, a drugo je reklo d a je njegova majka

na fakultetu studirala kitove. Djeca su zainteresirano slušala priče iz knjige o kitovima, razgledava slike

i diktirala pozivnicu majci-znanstvenici i stručnjaku za kitove u kojoj je mole da dođe u vrtić i priča im

sve što zna o kitovima.

Sljedećih nekoliko tjedana djeca su posjećivala knjižnicu i posuđivala knjige o kitovima, crtala slike

koje će uvrstiti u vlastitu knjigu, izrađivala kitove od aluminijske folije i stavljala ih u centar aktivnosti

s vodom, slušala “pjesmu” kitova s kasete, itd. Zainteresirali su se za razgovor između kitova i napisali

pismo organizaciji za očuvanje okoliša, izražavajući svoju zabrinutost zbog ubijanja kitova.

Prilikom diskutiranja o veličini kitova, odgajatelj je zamolio djecu da procijene koliku bi površinu pokrio

jedan mali kit. Djeca su izmjerila svoju SDB i otkrila d a je kit čak i veći od nje. Nakon toga su otišli u

park i od šupljih kocaka napravili kita, zaključivši da nemaju dovoljno kocaka da popune tijelo kita.

Naposljetku su, uz odgajateljevu asistenciju, pomoću klupka užeta uspjeli izmjeriti dužinu kita.

Ovaj projekt o kitovima, koji je nastao iz zainteresiranosti troje djece, više je od mjesec dana zaokupljao

pažnju sve djece. To ilustrira sposobnost djece za duboko istraživanje i učenje. Uključio je rješavanje

problema, pismenost, matematičke vještine i znanje o svojem okruženju. Djeca su bila sposobna raditi i

samostalno i u grupama. Odgajatelj je i sam postao

dijete. I roditelji i zajednica su se također uključili.

Projekti proširuju upotrebu materijala, ali i

okruženje u kojem se odvija učenje — učenje nije

ograničeno samo na SDB.

Ukratko, tematski projekti su najuspješniji kad

ih odgajatelj dobro isplanira. Naš primjer može

poslužiti kao jedan od načina.

Lista za planiranje tematskog projekta, koja se nalazi na sljedećoj stranici, može se upotrijebiti za

bilježenje plana, primjenu i rezultate tematskih projekata. Ona omogućava dokumentaciju projekata

na profesionalan način, tako da se ideje mogu proslijediti i kolegama.

Lista za planiranje tematskog projekta1. Tema i podrijetlo teme:

2. Aktivnosti koje se, vezano uz temu, mogu razviti i odgovarajući pojmovi

koje valja istražiti:

3. Potrebni materijali:

4. Aktivnost uvedite postavljajući sljedeća pitanja:

Što znaš o

? (Otkrivate usvojeno znanje.)

Što želiš znati o

? (Sadržaji koji se trebaju usvojiti.)

Kako ćemo saznati nešto o

? (Plan za učenje.)

5. Ocjenjivanje: Što smo naučili? (S gledišta djeteta i s gledišta odgajatelja.)

6. Prijedlozi za poboljšanje i proširenje projekta

- ideje za individualizaciju

- srodne teme za istraživanje

- prilagođavanje aktivnosti da bi postala još bolja

- stvari koje treba ispustiti ili dodati.

Što treba uzeti u obzir prilikom planiranja

Razvoj djeteta

Jedan od mogućih izvora ideja za planiranje aktivnosti i za njihovo predstavljanje leži u odgajateljevoj

stručnosti. Neke su teme važne većini djece između tri i sedam godina u većini kultura. To su obitelj,

poznate životinje, mala djeca, voda, automobili i kamioni, razdvajanje, pravednost, omiljena hrana, glazba,

prijatelji, strah i kupovanje. Drugim riječima — sve što djeca svakodnevno direktno doživljavaju. Svaka

od tih tema, naravno, ukoliko je prilagođena dječjoj dobi, razini sposobnosti, kulturi i prirodi grupe, moći

će se razviti u uspješno iskustvo predškolske djece.

Odgajatelj će temu vode drukčije predstaviti djeci od 2-3 godine nego onoj od 6-7 godina. Većina

aktivnosti planiranih za mlađu djecu trebat će uključivati osjetilna iskustva te biti jednostavna

i konkretna. Te bi aktivnosti mogle uključivati raznovrsni materijal za igru s vodom (lijevke, cijevi,

cjediljke, šalice); led i topljenje leda; šetnju po kiši i gacanje po lokvama; pitku vodu; bojanje vode.

Složenije i apstraktnije aktivnosti svidjet će se starijoj djeci: promatranje vode iz ribnjaka mikroskopom

da bi se pronašli mikroorganizmi; određivanje temperature ledišta i vrelišta vode; posjećivanje različitih

tipova voda (rijeke, more, jezera, bare); demonstriranje procesa isparavanja i kondenzacije vode te

određivanje puta vode od izvora do slavine.

Veličina grupe

Drugi čimbenik koji utječe na planiranje je grupa djece.

Svaka je grupa djece jedinstvena. Grupa djece zajedno s odga

jateljem tvori malu zajednicu koja ima vlastitu kulturu. Ideje

plana i njihova prezentacija moraju odgovarati toj grupi; ono

što je zanimljivo jednoj grupi djece neće biti drugoj. Jedan

je odgajatelj razvio dvotjedni projekt na temu pauka, nakon što

je uočio veliki interes svoje grupe za pauka kojeg su djeca našla

ispred vrtića. Drugi je odgajatelj isplanirao temu medvjeda kad

je uočio da su njegova djeca oduševljena likom medvjeda iz

knjige. Treći je odgajatelj isplanirao temu o rađanju djece, kad je

primijetio da su tri mame trudne, a da je četvrta mama upravo

rodila. U jednoj grupi razvila se tema hospitalizacije, budući da

je dvoje djece imalo zakazani termin za operaciju.

I ribolov je postao tema jednoj grupi čiji je odgajatelj primijetio da djeca pokazuju uzbuđenje kad za

vrijeme šetnji uz rijeku vide ribiče. Nakon požara u susjedstvu, jedna je od tema postala i borba protiv

vatre.

Aktivnosti koje se provode unutar tih tema prilagođene su vještinama, dobi i interesima djece. Da bi

ilustrirao temu medvjeda grupi djece koja voli slagalice, odgajatelj je napravio slagalicu od dvadeset i

pet dijelova, sa slikom mame medvjedice i mladunčeta. Za drugu grupu djece, koja su voljela likovno

izražavanje i medvjede, odgajatelj je organizirao grupni projekt u kojem su od kutija i kartona napravili

medvjeda u prirodnoj veličini. Konstrukcija ovog medvjeda — planiranje, organiziranje, izgradnja,

bojanje i pričvršćivanje — trajala je više od dva tjedna. Odgajatelj može uvrstiti dječje individualne

ciljeve u aktivnosti vezane uz temu. Na primjer, djeca čiji je cilj naučiti brojiti do deset trebaju zbrojiti

sve kutije koje su im na raspolaganju i zatim izdvojiti određen broj kutija potrebnih da se izgradi

medvjed.

Individualizacija

Promatranjem djece i razgovarajući s njihovim roditeljima, odgajatelji upoznaju sposobnosti, potrebe i

interese svakog djeteta. Na osnovi tog znanja, oni

stvaraju ciljeve učenja za svako pojedino dijete. Za

jedno će dijete ciljevi biti sudjelovanje u različitim

aktivnostima u grupi i pregovaranje s ostalom djecom

uz čekanje na svoj red. Za neko drugo dijete cilj će

biti brojiti do deset i više pridonijeti diskusijama za

vrijeme obroka i aktivnostima u malim grupama.

Prilikom određivanja ciljeva u obzir treba uzeti

društveno, emocionalno, spoznajno, jezično

područje, zdravstvene navike i ostala područja razvoja.

Strategije su specifične metode kojima se pomaže djeci da postignu svoje ciljeve. One se osnivaju na

dječjim interesima, sposobnostima, stilu učenja i osobnosti. Bilo bi dobro za svaki od ciljeva razviti

nekoliko različitih strategija. Strategije koje pomažu djetetu naučiti brojiti do deset mogu uključivati

prilike da dijete broji kad se igra samo i za vrijeme aktivnosti. Odgajatelj bi mogao predložiti djetetu

da na policu stavi deset kocaka, itd. Strategije koje društvenom djetetu pomažu da broji do deset mogu

uključivati aktivnosti u malim grupama, kao što je brojenje s odgajateljem ili vršnjakom koji to može,

zadatak da dijete u paru s nekim drugim zbroji tanjure na stolu i interaktivno brojenje u igri s drugom

djecom.

PRIM JER P LA N A ZA IN D IV ID U ALIZAC IJU AKTIVNO STI: K O LA Ž

TOMISLAV Za oslobađanje od napetosti i razvoj mišića - trganje papira u duge uske trake; gužvanje listića papira; lijepljenje na karton

EMAPoznaje osnovne boje: upoznavanje pastelnih boja - papir od fine tkanine; sjajni papir; gumica za brisanje; vrpce; gumbi

ANITA Dijete s ograničenim vidom - lijepljenje kartona na stol; lijepljenje otpadaka satena, filca, rebrastog i rižinog papira, vinila i si.

IVAN Cijeni prirodu i nedostaje mu seoski okoliš - kolaž raznolikog prešanog lišća

-POTICATI MOGUĆNOST IZBORA I DONOŠENJA ODLUKA TE UVIĐANJE SLIČNOSTI I RAZLIČITOSTI -OMOGUĆITI KREATIVNA ISKUSTVA- POTAKNUTI OSJET ILNOST- MATERIJALI: TEKSTURA LNT MATERIJALI RAZLIČITIH VELIČINA I OBLIKA

V A N JA

T eško sjed i za sto lom :

u cen tru za g rađ en je

- o b lik o v an je p ap ira za

ra z lič ite zastav e za

n jez in e zg rade

ZVJEZDANA Za pojačavanje samoosobnosti - skupljanje fotografija Roma

NIKOLA Za poticanje interesa za prijevoz - skupljanje knjiga o vlakovima, avionima, automobilima, kamionima, brodovima ...

DAMJAN I IGOR Za poticanje socijalizacije i timskog rađa- lijepljenje komada papira na veliki komad

papira na podu

Dokum entiranje i praćenje individualnog napretkaOdgajateljevo promatranje i bilježenje, o čemu je bilo riječi u prethodnom poglavlju, vrijedno je oruđe za planiranje. Svaka informacija o djetetu treba biti pohranjena u djetetovom dosjeu. Promatranja trebaju biti trajna, tako da se, kad se zadovolji jedan cilj, može postaviti novi. Kad se rade izvedbeni planovi, korisno je imati popis sve djece u grupi i ciljeva, odnosno strategija, za svako dijete. Izvedbeni plan treba uključivati kratku informaciju o svakom od desetero djece koja će sudjelovati u individualiziranoj aktivnosti: njihova imena (simboli, inicijali); kako i kada će im se aktivnost predstaviti (strategije). Izvedbeni planovi trebaju opisivati individualizaciju koja će se primijeniti. Mnogi odgajatelji su vrlo kreativni i spontano mogu izvesti vrlo učinkovite individualizirane aktivnosti. U tom slučaju bi odgajatelj trebao na obrascima za planiranje i u dječjim dosjeima dokumentirati aktivnosti i njezine

rezultate. U praksi, ti obrasci služe i za planiranje i kao dokumentacija.

Uzorak dnevnog rasporeda za djecu od tri i četiri godine7:00 - 10:00 Dolazak, doručak, vrijeme za jutarnju aktivnost. Kad djeca dođu, odgajatelj ih pozdravlja i

nudi doručak. Kad završe, djeca mogu izabrati centar aktivnosti i početi raditi.10:00-10:15 Vrijeme za grupnu aktivnost. Jedna velika ili dvije male grupe sastaju se s odgajateljem.

Djeca koja su zaposlena nekom aktivnošću mogu nastaviti sa svojim radom i ne sudjelovati u grupnoj aktivnosti.

10:15-10:30 Užina i vrijeme za pospremanje.10:30-11:30 Igra na otvorenom.11:30-12:30 Pranje, prostiranje stolova, ručak.12:30-12:45 Vrijeme za grupno slušanje priče ili individualno čitanje.12:45-14:15 Vrijeme odmora.14:15-15:15 Poslijepodnevno slobodno vrijeme. Djeca samostalno izabiru centar aktivnosti15:15-15:30 Užina i pospremanje.15:30-16:30 Igra na otvorenom.16:30-16:45 Vrijeme za grupnu aktivnost. Jedna velika ili dvije male grupe igraju se s odgajateljem. Djeca koja su

zaposlena nekom aktivnošću mogu nastaviti sa svojim radom i ne sudjelovati u grupnoj aktivnosti.16:45-17.30 Mime aktivnosti.

Uzorak dnevnog rasporeda za djecu od pet i šest godina9:00-9:15 Jutarnji sastanak. Odabir aktivnosti. Odgajatelji govore o posebnim aktivnostima i materijalima

za taj dan i djeca odlučuju gdje žele raditi te razgovaraju o novostima i događajima.9:15 - 10:00 Rad prema željama. Djeca rade u centrima aktivnosti koje su odabrala i prelaze u druga kad

završe započeti rad.10:30-11:00 Pospremanje i užina.11:00-12:00 Aktivnost na otvorenom (po izboru).12:00-12:45 Pranje, prostiranje stolova, ručak.12:45-13:15 Vrijeme za čitanje priče grupi djece ili individualno čitanje.13:15-14:30 Odmor ili tihe aktivnosti.14:30-15:10 Rad po izboru. Djeca nastavljaju rad na izabranim aktivnostima.15:10-15:30 Pospremanje i užina.15:30-16:15 Izbor aktivnosti na otvorenom.16:15-16:45 Vrijeme za grupu. Djeca diskutiraju o aktivnostima dana, igraju se različite igre, pjevaju ili

slušaju priče.16:45-17:30 Mirne aktivnosti. Vrijeme s članovima obitelji.

TJEDNI RASPOREDPONEDJELJAK UTORAK SRIJEDA ČETVRTAK PETAK

Jutarnjisastanak

Čitanje knjige o rijeci. Razgovor o vodi i mostovima

Razgovor o izletu. Djeca uzimaju papir i bojice.

Djeca neka razmišljaju što će danas upisati u svoju Knjigu vijesti.

Podsjetite djecu posjete trgovini. Neka se igraju dućana, a vi im dajte lažni novac.

Likovnoizražavanje

Dodajte novi materijal za kolaž.

Samoposlijepodne. Dodajte novu boju.

Umjetnostspužvom.

Napravite skulpture za trgovinu.

Postavite stol za aktivnost kuhanja.

Pismenost Pripremite knjige o rijekama i mostovima.

Knjige o rijekama i mostovima.

Knjige vijesti. Pomoći će gđica P.

Označavajte cijene za artikel u dućanu.

Pripremite knjige s paznim stranicama (papir u boji i markeri).

kocke Dodajte plavi papir, da djeca mogu napraviti rijeke.

Dodajte plavi papir, da djeca mogu napraviti rijeke.

Odgajatelj bi se mogao smjestiti u ovom centru i pomagati djeci prilikom izgradnje mosta.

Dodajte čamce i figure ljudi.

Obitelj /drama Ovog tjedna uvrstiteliječnički pribor.

U prostor s mornarskim kapama stavite čamac (stolac za ljuljanje).

Nastavak.

Pijesak/voda Ne otvarajte stol — danas i u četvrtak se igra vani.

Samo poslije podne.

Stavite čamce u stol s vodom.

Dodajte automobile, čamce itd.

Nastavak.

Manipulativnasredstva

Igra lota. Odgajatelj se pridružuje grupi.

Poslijepodne, opet loto.

S pladnja za sortiranje odvajajte kamenje.

Počnite izrađivanje novih cijena za dućan.

Sortirajtegumbe.

Na otvorenom Iznesite stol s vodom. Od kamenja gradite mostove.

Stol s vodom poslije podne.

Slobodna igra. Šetnja kroz prirodu.

Greda zaodržavanjeravnoteže.

Greda.

Grupnovrijeme

Glazba — gđa Z. će svirati gitaru i djecu učiti pjesme.

Priča za obogaćivanje jezika — posjeta mostu.

Igra trgovine. Čitanje priča demonstrirajući jezik. Igranje skrivača.

Drugeaktivnosti

Priprema užine — štapići od mrkve.

Posjetzatvorenommostu.

Sakupljanje drva za vrijeme šetnje prirodom.

Proslava Marijinog rođendana — torta za ručak.

Kuhanje - salata od voća.

POSEBNE TEME: Voda i mostovi

STO TREBA UČINITI: Ne zaboraviti roditeljima poslati obavijest o izletu do mosta. Pozvati roditelje da nam se pridruže. Zamoliti Jasninu tetu da nam u srijedu pomogne s Knjigom vijesti. Poslati gđi Z. zahvalu zbog dolaska u SDB i sviranja gitare. Marija u četvrtak ima rođendan.

MJESEČNI RASPOREDPONEDJELJAK UTORAK SRIJEDA ČETVRTAK PETAK

Likovni — kolaž od lišća.

Priča ili Knjiga novosti.

Pomoć gđe Z.

Izlet u knjižnicu.

Uvođenje igre kartama.

Miješanje boja.

Priređivanje pirea od krumpira za užinu.

Sapun i spužva uz stol s vodom.

Čitanje novih knjiga.

Izrada plastelina.

Dodavanje automobila i kamiona kockama.

Šetnja u prirodi — sakupljanje lišća.

Večernji sastanak: Djeca i igra.

Likovni — trljanje lišća.

Priroda — igračke koje tonu i plutaju.

Sortiranje lišća i žireva.

Izrada kruha.

Pomoć gospodina J.

Priroda — igračke koje tonu i plutaju.

Zidna tablica lišća.

Likovni — izrada lutkica-prstiju.

Priča ili knjiga novosti.

Pomoć gđe Z.

Likovni — izrada lutkica - prstiju.

Dodavanje magneta.

Larin rođendan.

Torta.

Izrada čestitaka i dekoracija.

Izrada pozornice za lutke — djeca bojaju.

Likovni - papir za lutkice na štapu.

Izrada plastelina.

Lutkarska predstava.

Razgovor o izletu — otkuda dolazi hrana.

Izlet na tržnicu.

Pomoć gospodina J. i gđice L.

Pisanje priča.

Pretvaranje prostora za obitelj u tržnicu.

Pomoć gospođe V.

Priča ili Knjiga novosti.

Čitanje knjiga o hrani.

Izrada lažnog novca za igranje dućana.

Bojanje murala na podu.

Izrada lažnog novca za igranje dućana.

Bojanje murala na podu.

Kuhanje juhe od povrća za ručak.

Pomoć gospođe B.

Branje salate iz vrta.

Vaganje težine različitih materijala.

Greda na otvorenom prostoru (cijeli tjedan) — promatranje dječje ravnoteže.Priča ili Knjiga novosti.

Pomoć gospodina J.

Uvođenje vate u centar za likovno izražavanje.

Vaganje i bojanje kamenja.

Čupanje i pranje mrkve za užinu.

Uvođenje nove stolne igre.

Glazba sa Sarom (donosi violinu).

Stavite glazbene instrumente u prostor za roditelje.

Čitanje knjige o glazbi.

Stavljanje lišća, štapića i žirova u pijesak.

Anin rođendan, izrada čestitaka i dekoracija.

Kuhanje umaka od jabuka.

Izrada knjiga.Velike i male lopte na otvorenom prostoru — promatrajte djecu kako love i bacaju loptu.

7 Stvaranje okruženja za učenje

Okruženje uključuje sve u vrtiću i oko njega. Zidovi, podovi, oblik i veličina SDB, dječje igralište,

namještaj, materijali, oprema i igračke, sve to utječe na predškolsko iskustvo djeteta. Lijepe i ugodne

sobe dnevnog boravka pomažu djeci i odgajateljima da se dobro osjećaju. Neutralne boje zidova i

primjereno svjetlo, toplo i prirodno osvjetljenje čine ugodno ozračje. Razmještaj namještaja uvjetuje

korištenje prostora i utječe na kretanje u SDB, opću sigurnost, razinu buke i način promatranja djece

Unutarnje i vanjsko uređenje vrtića mora biti svrsishodno i pažljivo isplanirano. Dobro osmišljeno

okruženje potiče složenu igru, samostalnost, socijalizaciju i rješavanje problema. Djeca su uzbuđena i

izazvana na učenje, istraživanje materijala i otkrivanje novih informacija. (Pogledajte dva crteža SDB na

kraju ovog poglavlja).

SDB pripada djeci i to okruženje odražava interese i kulturu te djece. Njihove slike su izložene svuda po

sobi. Njihovi projekti su označeni naljepnicama i izloženi su tako da ih svatko može vidjeti. Građevine od

kocaka mogu preko noći ostati netaknute da bi se ujutro nastavilo s gradnjom. Knjige i hrana odražavaju

različite kulture djece. Teme i projekti pretvorit će SDB u vrt, dućan ili svemirsku stanicu.

Dječja radoznalost u pogledu funkcioniranja stvari

kombinirana je njihovim poštivanjem i čuvanjem

materijala. Od njih se očekuje da čuvaju materijale

i igračke i da u SDB održavaju red, vraćajući

nakon igre stvari na njihova mjesta. Police i kutije s

nazivima olakšat će ovaj posao.

Centri aktivnosti sadrže različite materijale koje

djeca koriste na kreativan način. Odgajatelji trebaju pažljivo izabrati materijale, kako bi poticali

istraživanje, i izložiti ih na policama, zbog lakše upotrebe. Djecu treba ohrabriti za samostalan rad s

materijalima. Materijali i oprema su raspoređeni po centrima aktivnosti, kojima se potiče dječja igra i

rad.

Svaka SDB ima nekoliko centara aktivnosti, od kojih su najčešći:

1. CENTAR ZA LIKOVNO IZRAŽAVANJE

2. CENTAR ZA MATEMATIKU I MANIPULATIVNE IGRE

3. CENTAR ZA GRAĐENJE

4. CENTAR ZA GLAZBU

5. CENTAR ZA ISTRAŽIVANJE PRIRODE

6. CENTAR ZA POČETNO ČITANJE I PISANJE

7. CENTAR ZA IGRE PIJESKOM I VODOM

8. CENTAR ZA OBITELJSKE I DRAMSKE IGRE

10. PROSTOR ZA IGRE NA OTVORENOM.

Za mulu je djecu učenje igra i igra učenje — to j e nerazdvojivo!

Centri aktivnosti su radionice u kojima dolazi do učenja potaknutog od djece, i to učenja kroz

igru i rad s materijalima.

Mnogi autori i teoretičari misle da je igra dječji posao. Za malu je djecu učenje igra i igra učenje; to

dvoje se ne može razdvajati. Poticanjem djeteta na igru, promičemo prirodni razvoj njegovih vještina i

kompetencija. Program Korak po korak koristi igru kao osnovu učenja, i to svrstavanjem odgovarajućeg

materijala u svaki od centara aktivnosti i osiguravajući planiranje i podršku odgajateljskog

tima. Djeca uče jedno od drugoga; centri aktivnosti i rad u malim grupama pružaju im priliku za

prirodnu komunikaciju i međudjelovanje. To im omogućuje da rješavaju probleme, donose odluke,

vježbaju izražavanje, uče o razlikama, postaju samostalnija i uče od svojih vršnjaka.

Kad odgajatelji planiraju i stvaraju centre aktivnosti, moraju misliti o potrebnom prostoru. Na primjer,

centar za građenje mora biti dovoljno prostran da u njemu može raditi nekoliko djece, ili samo ili

zajedno, i tako graditi svoje rasprostranjene kreacije. Bilo bi dobro pod centra za građenje pokriti

tepihom, jer će tako biti ugodnije sjediti na podu, a i buka će biti prigušena.

Centar za obiteljske i dramske igre često se smješta uz centar za građenje. Oba su centra bučna i

aktivna. Djeca često kombiniraju igru s kockama s igrom s dramskim rekvizitima pa uzimaju lutke i za

njih grade kuće od kocaka, za plišane životinje grade staje, a vatrogasne kacige im trebaju za vatrogasne

automobile od kocaka.

Centar za istraživanje prirode treba smjestiti pored prozora, ako je moguće. Tako je sigurnije da će

djeca uspjeti uspješno uzgojiti sadnice, zbog dovoljno sunca i svjetlosti. Centar za početno čitanje i pisanje treba biti manji i intimniji, s tepihom, jastucima, mekim stolcima i stolom za pisanje i crtanje.

Položaj umivaonika u SDB može uvjetovati smještaj centra za likovno izražavanje, budući da bi bilo

dobro da djeca u tom centru lako dolaze do vode potrebne za pranje.

Stol s pijeskom i vodom također bi trebao biti u blizini tekuće vode, zbog što lakšeg punjenja i

pražnjenja posudica. Centri aktivnosti su međusobno odijeljeni policama, stiroporom ili namještajem.

Ovo razdvajanje omogućava definiranje prostora, ograničava broj djece u pojedinim centrima i osigurava

siguran promet u SDB. Isto tako, djeci je potreban mali ormar ili ladica na kojem su napisana njihova

imena (i pričvršćene njihove fotografije) za njihove osobne stvari. Svaki bi centar trebao imati mnoštvo

materijala, tako da ga nekoliko djece može koristiti istovremeno. U centru za likovno izražavanje jedno

bi dijete moglo raditi npr. s tijestom ili plastelinom, drugo bi moglo raditi kolaž, treće bi moglo slikati na

stalku, a dvoje bi djece moglo drvenim bojicama ili pastelama zajedno raditi mural.

Centri aktivnosti su male radionice u kojima dolazi do učenja potaknutog od djece, i to učenja kroz

igru i rad s materijalima. Djeci je dopušteno da odabiru materijale i da se igraju s njima kako žele.

Tako Lego-kocke nekom djetetu služe za izgradnju kuće, dok će drugo dijete s njima brojiti, a treće ih

razvrstavati po boji.

Djeca se slobodno kreću od jednog centra aktivnosti do drugog

razlikuje se od djeteta do djeteta. Kad su djeca aktivno

zaokupljena igrom i kad koriste materijale na kreativan način,

ostajat će dulje vremena u centru i manje se kretati od centra

do centra.

Odgajateljski tim povremeno unosi promjene u centre,

zamjenjujući predobro poznate materijale novima.

Odgajatelji mogu individualizirati centre i urediti ih prema

dječjim interesima. Na primjer, uz malo aluminijske folije,

nekoliko radnih odijela i šljemova te upravljačku ploču od

kartona, centar za obiteljske i dramske igre može postati svemirski brod za dijete koje želi naučiti

sve o astronautima. Dijete koje zanimaju zmije bit će oduševljeno nađe li u centru za početno čitanje

i pisanje knjigu o reptilima. Dijete koje voli graditi mostove ugodno će se iznenaditi kad u centru za

građenje iznenada osvanu čamci i automobilčići.

Sigurnost u sobi za dnevni boravakEmocionalna i tjelesna sigurnost djece prvenstvena je odgovornost odgajatelja. Upitnik za provjeru

sigurnosti za aktivnosti u vanjskom prostoru nalazi se u dijelu gdje se govori o igri na otvorenom

prostoru, a o emocionalnoj sigurnosti djece govori se u dijelu o stvaranju zajednice.

Sobe dnevnog boravka su dinamične. Odgajatelji ocjenjuju učinkovitost rasporeda centara u SDB i

slobodno taj raspored mijenjaju tijekom godine.

Sigurnost u SDB zahtijeva pažljivo planiranje aktivnosti, bilježenje i održavanje opreme. Da djeca budu

sigurna i zdrava, pomoći će vam sljedeći upitnik:

. Vrijeme koje provedu u nekom centru

UPITNIK O SIGURNOSTI SDBPostoje li u SDB detektori dima i oprema za gašenje vatre?Jesu li sredstva za čišćenje, lijekovi i drugi opasni materijali izvan dohvata djece?Imate li uz telefon pribilježen broj najbliže bolnice, ambulante i vatrogasne stanice?Jesu li sve utičnice pokrivene? Jesu li električne žice i aparati u dobrom stanju?Jesu li otrovne biljke, ako postoje, izvan dohvata djece?Postoji li pribor za pružanje prve pomoći u SDB?Jesu li odgajatelji obučeni za reanimaciju i za pružanje prve pomoći?Jesu li igračke i namještaj dobro obrađeni i bez oštrih bridova?Znaju li djeca i djelatnici vrtića što trebaju učiniti u slučaju požara?Postoji li za svako dijete zdravstveni karton u kojem stoji naznaka o dječjoj eventualnoj alergiji, ime i telefonski broj djetetovog doktora, roditelja ili druge za dijete odgovorne odrasle osobe?

Lista provjere organizacije sobe za dnevni boravaki DA/NE |

Prostor je podijeljen u centre aktivnosti: centar za likovno izražavanje, za obiteljske i dramske igre, za početno čitanje i pisanje, za matematiku i manipulativne igre, za građenje, za igre pijeskom i vodom, za glazbu i za istraživanje prirode te dodatne centre, prema interesima djeceMaterijali koji potiču djecu na istraživanje matematike i prirode nalaze se u svim centrima.Materijali su logično grupirani i smješteni u odgovarajućim centrima.Centri aktivnosti su jasno odvojeni. Police, tepisi, ormari, stalci, stolovi itd. su iskorišteni i za razdvajanje prostora.Materijali i centri aktivnosti označeni su nazivima.Namještaj i oprema smješteni su u sobi tako da osiguravaju sigurnost, da omogućuju slobodno kretanje po SDB (npr. u SDB ne bi smjelo biti brisanog prostora koji omogućava trčanje, a svi opasni materijali i sredstva za čišćenje moraju biti smješteni izvan dohvata djece).Centri aktivnosti omogućuju i individualnu igru i igre u malim i velikim grupama.Mirni centri su udaljeni od bučnih, tako da se djeca međusobno ne ometajuU centrima gdje se čita, odmara i sluša glazba postoje jastuci, madraci i mekani namještaj.U centru za likovno izražavanje i u centru za igre pijeskom i vodom na podu je linoleum ili keramičke pločice.SDB je organizirana tako da odgajatelji mogu vidjeti većinu centara aktivnosti i djecu u njima.Djeca imaju pristup vrtićkom dvorištu i igralištu.Materijali i dječji radovi izloženi su u razini dječjih očiju.Postoji mjesto gdje djeca mogu držati osobne stvari.

U poglavljima koja slijede opisat ćemo svaki od centara aktivnosti, uz informaciju o razvojnim ciljevima

svakog centra, materijalima i opremi koja se nalazi u svakom centru, ulogama odgajateljskog tima te pri

jedlozima aktivnosti i projekata za svaki centar. Svaki će odgajatelj individualizirati kurikulum dodajući

aktivnosti i ideje kojima će centar prilagoditi potrebama djece i njihovih obitelji.

TLOCR DOBRO ISPLANIRANE SOBE ZA DNEVNI BORAVAK - 1

TLOCRT DOBRO ISPLANIRANE SOBE ZA DNEVNI BORAVAK - 2

8 Likovno izražavanje

Djeca u igri: Centar za likovno izražavanjeCentar za likovno izražavanje maloj djeci pruža radost, uzbuđenje i zadovoljstvo. Njegova je glavna

svrha poticanje dječje kreativnosti, radoznalosti, mašte i inicijative. Ukoliko se djeci omogući dovoljno

vremena, prilika i slobode za istraživanje kreativnih materijala, otkrivanje, provjeravanje ideja ... ona će

razviti temelje i za razvoj svih ostalih sposobnosti, vještina i znanja.

E. Paul Torrance jc u svojoj knjizi Razvijanje kreativnog mišljenju kroz školsko iskustvo kreativnost

definirao kao:

Proces stvaranja ideja ili hipoteza, njihovog testiranja i prenošenja dobivenih rezultata.

U tu definiciju ulazi i stvaranje nečega novog, nečega što nikada prije nije postojalo ...

Taj proces uključuje avanturističko mišljenje, odstupanja od glavnog puta i izlaženje iz

kalupa. On predstavlja uspješan korak u nepoznato. Kreativne ideje naposljetku postaju

znanstvene teorije, otkrića i jo š bolji proizvodi, romani, pjesme, dizajni, slike i slično.

Centar za likovno izražavanje kod djccc potiče

- kreativnost

- radoznalost

- maštu

- i inicijativu

Centar za likovno izražavanje je mjesto gdje su djeca intenzivno uključena, gdje istražuju različite

medije. Slikaju i kistovima i prstima. Koriste glinu, drvene bojice, flomastere, konac, štapiće, kistove,

materijal za kolaž, raznobojni papir, kredu, ljepilo, škare i čitav niz drugog materijala. Vrlo je važno

upamtiti d a je istraživački proces sam po sebi najživlja životna aktivnost.

Program likovnog odgoja visoke kvalitete djeci pruža kreativna iskustva kroz čitav niz različitog

materijala. Djeca stvaraju i dvodimenzionalna (slikanje i crtanje) i trodimenzionalna (gradnja, tkanje)

djela. Program pruža djeci i mogućnosti da gledaju umjetnička djela i govore o umjetnosti. Ove im

aktivnosti daju priliku da govore o onome što vole, što im je zadovoljstvo i na koji način umjetnost utječe

na njih.

U ranim fazama slikanja i crtanja dječja

mišićna aktivnost vodi do šaranja (djeca od

dvije i tri godine). Ova prva faza je osjetilno-kinestetičko iskustvo i predstavlja vrlo važnu razvojnu fazu.

Između dvije i četiri godine djeca počinju crtati oblike kao što su krugovi, kvadrati i trokuti. Jednoga

bi dana dijete slučajno moglo nacrtati krug i u njemu još dva mala i tada sretno uzviknuti: Napravila

sam lice. To se obično događa djeci od četiri ili pet godina. Neprekidnim uvježbavanjem, dijete počinje

razvijati motoričku kontrolu. Kasnije će, ovisno o rasponu iskustva, početi stvarati namjerne oblike i

možda pričati o njima maštovite priče. Do pete godina

života mnoga djeca već crtaju slike koje pokazuju ljude

i mogu o svojim slikama pričati priče. Za odgajatelja je

važno da ima za svako dijete mapu s djetetovim crtežima,

kako bi mogao dokumentirati napredak i o njemu razgo

varati s djetetovom obitelji. Za roditelje je važno da

budu upoznati s razvojnim fazama djetetova likovnog

izražavanja, kako bi mogli ohrabrivati i cijeniti dječje

napore.

Odgajateljski tim treba poticati dječju originalnost.

Odgajatelji ponekad namjerno sputavaju dječju

kreativnost, namećući im uzorke i modele. Pokušaj

imitiranja modela odraslih kod djeteta često može izazvati

frustraciju, budući da koordinacija između očiju i ruke i okretnost ruke kod male djece nisu u potpunosti

razvijene.

Kroz te aktivnosti djeca dobivaju kulturne i

povijesne informacije, a usvajaju i svijest o

zajedništvu.

Djecu uzbuđuje ono što rade, iako možda

odrasla osoba neće prepoznati što dječje

djelo predstavlja. Pažljivi odgajatelji poštuju

dječje osjećaje i cijene njihov trud. Isto

tako, znaju da djeca iste dobi mogu biti na

različitim razvojnim razinama.

Utjecaj na razvojna područjaCentar za likovno izražavanje ima značajnu ulogu u kurikulumu jer utječe na sva područja dječjeg raz

voja.

Emocionalni razvoj

- Nudi mogućnosti za komuniciranje bez riječi.

- Omogućuje izražavanje emocija.

- Služi kao ventil za rješavanje emocionalnih pritisaka.

- Daje osjećaj moći.

- Stvaranje vlastitog djela djeci pruža osjećaj vlastite vrijednosti.

Tjelesni razvoj

- Razvija kontrolu fine motorike.

- Razvija osjet opipa i dodira.

- Potiče na tjelesno kretanje.

- Pruža djeci mogućnost za uvježbavanje koordinacije oko — ruka..

Društveni razvoj

- Poticanje na donošenje odluka i rješavanje problema.

- Razvijanje samostalnosti.

- Prilika za rad s drugima i izmjenjivanje.

- Preuzimanje odgovornosti za materijale.

- Poticanje na poštivanje tuđih ideja.

Intelektualni razvoj- Obogaćuje se rječnik.

- Učenje uzročno-posljedičnih veza — kako i zbog čega se stvari događaju.

- Učenje o crti, boji, obliku i sastavu.

- Prepoznavanje vlastitog imena. Odgajatelji stavljaju na dječje radove imena i datume ili to

čine sama djeca.

- Produljuje se razdoblje koncentracije.

- Učenje o planiranju, redoslijedu i organizaciji.

Razvoj kreativnosti- Poticanje različitog razmišljanja kroz otvorena rješenja.

- Izgradnja ljubavi prema kulturnom i umjetničkom naslijeđu.

Izgled centra za likovno izražavanjeDrvene bojice, perivi flomasteri, škare (za ljevake i dešnjake), materijali za kolaž, ljepilo i papir (različite

vrste papira: čisti, novinski, iskorišteni ...) itd. trebaju se nalaziti na otvorenim policama, tako da djeca

sama mogu dohvatiti sve što im treba.

Materijali koji se mogu reciklirati, kao što je žica,

ljepljiva traka, spajalice, itd. također trebaju biti

u ovom centru, budući da su djeci potrebni za

trodimenzionalne radove. Svi ti materijali djeci

trebaju biti dostupni svakoga dana. Isto tako, djeci

treba svakoga dana biti omogućeno da slikaju. Uz

slikarski stalak stavite kantice boje na bazi vode

(crvena, plava, zelena). Neka boje u kanticama

bude malo, za slučaj prolijevanja i da drške kistova

ne postanu ljepljive. Kad boje u kanticama nestane,

odmah je nadopunite.

Neka kistovi imaju duge drške i neka za svaku boju postoji poseban kist. Mala djeca ili ona koja nisu

vična raditi s bojama trebati će kistove kratkih drški, kojima se lakše barata. Različitim kistovima poticat

ćete djetetov izbor.

Neka uz slikarski stalak vise slikarske kute ili stare košulje. Djeca ih prilikom slikanja moraju obući, da

zaštite svoju odjeću. Ukoliko to zaborave učiniti, pažljivo ih podsjetite.

U centru za likovno izražavanje treba biti i gline. Pokrijte je vlažnom krpom i čuvajte u velikoj kanti.

Opremu za rad s glinom držite na policama.

Uloga odgajateljskog timaDjeca svakoga dana moraju imati priliku za slikanje, s bojama bi se trebala upoznati čim krenu u vrtić.

Neki odgajatelji koriste sve tri primarne boje odjednom, dok drugi uvode te tri boje jednu po jednu.

Crvena boja, npr. može biti predstavljena prva. Dan ili dva nakon toga može se predstaviti plava boja, a

žuta uslijedi tek na kraju. Nakon toga, djeca te tri osnovne boje mogu koristiti za otkrivanje ostalih boja.

Kasnije, tijekom godine možete uvesti i bijelu boju, koja će djeci otkriti svijet pastelnih boja.

Tijekom godine mijenjajte oblik papira na stalku, kako biste dodatno motivirali djecu (npr. papir u obliku

velikih krugova). Nemojte ograničavati broj slika koje dijete naslika. Neka slika koliko hoće, ukoliko

nema druge djece koja čekaju svoj red. Ako vlada velika zainteresiranost, neka djeca slikaju na stolovima

ili na podu.

Pod prethodno zaštitite novinama. Kako biste

djeci pružili priliku za najraznovrsnijim iskustvom,

neka pokušaju slikati: malim kistovima; starim

četkicama za zube; špricaljkama; štapićima s

vatom; komadićima spužve ili povrćem ...

Mnogi odgajatelji ohrabruju djecu na eksperi

mentiranje, što može uključivati bojanje prstima,

sapunom, konopcem, voskom ...

Poticanje kreativnostiGotovo sve što vide, djecu će motivirati na kreativnost i istraživanje.

Neka su djeca po prirodi inventivna, dok se druga teže izražavaju.

Odgajatelj osigurava djeci predmete, ideje i ostalo čime ih motivira

i potiče njihov interes za likovno izražavanje.

Izleti u muzeje, gdje će djeca promatrati umjetnička djela i učiti o

povijesti umjetnosti, također motiviraju. Pozovite nekog umjetnika

u posjet; djeci će razgovor i rad s njim biti zanimljiv i zabavan.

Budete li umjetnost integrirali u sve centre aktivnosti, njegujući

dječju kreativnost, inovatorstvo i urođeni osjećaj za čarobni svijet

umjetnosti, djeci ćete omogućiti slobodu istraživanja i osjećaj sigurnosti u sebe kao umjetnika.

Pozitivni, praktični savjeti odraslim osobama koje rade u centru

aktivnosti s malom djecom uključuju ŠTO TREBA i ŠTO NE TREBA RADITI. To je potrebno, budući

daje sigurno da će djeca od odraslih osoba tražiti da nešto učine umjesto njih; npr. Napravi mi dinosaura.

Odrasla osoba je u iskušenju, ne samo zbog toga što je teško odoljeti molbi djeteta, već i zbog toga što

bi se i ona rado okušala u radu s izazovnim materijalima. Mnoge odrasle osobe nisu imale mogućnosti

biti kreativne i imat će potrebu uključiti se. No, odgajatelj postavlja pozornicu, ali nije izvođač na njoj.

Budete li popustili dječjoj molbi, dijete će i ubuduće nerado pokušavati biti samostalno.

DA BISTE POTAKLI KREATIVNOST KOD DJECE MOŽETE:1, Donijeti umjetničke predmete u grupu, da ih djeca vide i o njima razgovaraju. 2. Izložiti reprodukcije poznatih slika po čitavoj SDB.3. Razgovarali o likovnoj umjetnosti u knjigama za djecu.4. Skupljati predmete iz prirode za razgovor i upotrebu u umjetničkim projektima.5. Puštati glazbu i od djece zahtijevati da nacrtaju i naslikaju ono što čuju.6. Omogućiti djeci osjetilna iskustva okusa, mirisa, sluha, osjeta, kretanja i

poticati ih da ono što osjećaju izraze umjetničkim medijem.

Slijede pravila o onome što treba, a što ne treba raditi da bi se djeca zainteresirala za likovno

izražavanje.

Pravila za uspješno poticanje likovnog izražavanja djeceDOBRI P O S T U P C IOmogućite djeci dovoljno prostora za neometan rad.Pripremite dovoljno boja i obilje raznovrsnog materijala da nekoliko djece može istovremeno raditi. Sjednite blizu djeteta kojemu je potrebno ohrabrenje. Pokazujte radost i interes. Reagirajte na djetetov rad i pokazujte da poštujete njihove napore. Osmijeh, tapšanje po ramenu, komentar o upotrijebljenoj boji, crti itd. mogu učiniti čuda. Komentar kao: ti si zaista bila marljiva, bit će koristan samo ako je iskren. Komentirajte dječji rad razumno i iskreno. Upamtite da govor vašeg tijela može biti u suprotnosti s vašimriječima. Ukoliko ne mislite da je dječji rad prekrasan, nemojte to reći. Dajte djeci dovoljno vremena i slobode za eksperimentiranje. Dok istražuju, djeca se moraju uprljati. Na prvomje mjestu sam proces. Pomozite djeci da obuku slikarske kute. Ohrabrujte ih na svakodnevnu upotrebu slikarskog stalka. Na svakom djetetovom radu zabilježite njegovo ime i datum kad je rad nastao. Ako vam djeca spontano kažunešto o svojoj slici ili crtežu, zapišite i to na poleđini rada. Za djecu koja se ne kreću dovoljno dobra je ideja slikanje uz glazbu. Slikanje prstima, rukama, nožnim prstima istopalima može biti također zabavno. Shvatite da “pogrešne” proporcije mogu biti odraz osjećaja ili iskustva djeteta. To također može biti posljedicaraz v oj ne razine djeteta. Shvatite da je stav djeteta prema umjetnosti drukčiji od stava odraslog čovjeka. Dječji rad cijenite s gledišta djeteta, a ne na osnovi standarda odraslih.Izložite neke dječje radove na zidovima, u razini očiju djeteta te na oglasnim pločama da ih vide roditelji.Kako nije moguće radove svakog djeteta svakoga dana izložiti, pripazite da nitko od djece ne bude zanemaren. Pomozite djeci da cijene radove vršnjaka.Dopustite djeci da svoje radove odnesu kući. Roditeljima objasnite razvojne faze dječjeg likovnog izražavanja. Pokažite djeci kako se materijali i pribor pravilno koriste i čuvaju. Ohrabrujte djecu da pomognu kod čišćenja, ali im se i sami pridružite.

LOŠI POSTUPCI Nemojte djetetu točno pokazati kako da što učini — neka samo istražuje moguće linije, poteze kistom i miješanje boja.Nemojte reći djetetu što da radi. Dajte ideje, predlažite i pokažite mnoštvo materijala, kako bi se dijete odvažilo na istraživanje.Ne naglašavajte važnost završenog proizvoda. Naglasak treba biti na procesu.Nemojte reći: Sad je dosta, jer djeci ponekad jednostavno nije dosta.Nemojte pitati dijete što radi. Možda nema ideju. Ukoliko ima ideju, a vi je ne prepoznate, govorite mu da nije uspjelo. Pažljivo s hvalama tipa: to je predivno, budući da djeca možda slikaju zastrašujuće čudovište. Želite li potaknuti razgovor, upitajte dijete kako je što učinilo.Nemojte djecu požurivati.Nemojte uspoređivati dječje radove. Natjecateljstvo utječe na razvoj pozitivnog odnosa među vršnjacima. Nemojte po sobi izvjesiti samo “najbolje” dječje crteže.Nemojte misliti da morate komentirati baš svaki djetetov rad.Nemojte dopustiti zloupotrebljavale slikarskog pribora ili materijala.Nemojte očekivati da će nakon prvih satova likovnog dijete biti u stanju samo počistiti za sobom. Pomozite mu.

Aktivnosti i projekti

Slikanje prstima

Za slikanje prstima potrebno je mnogo prostora pa je najbolje da se radi naizmjenično s malim grupama

djece. Napišite na poleđinu papira imena djece i datum, i to prije no što na papir nanesete vodu. Izravnajte

sve nabore prije početka rada. Djeca trebaju imati slikarske kute. Ponekad potaknite djecu da prilikom

slikanja koriste prste, ruke i šake, ali ne i kistove. Ova će aktivnost zaprljati djecu i stvoriti nered, ali

na društveno prihvatljiv način. Možda ćete morati odrediti granice. Djeca će ih sigurno usvojiti, budući

da im ova aktivnost pruža neizmjerni užitak. Prstima se može slikati i bez papira, na posebnom stolu. U

tom se slučaju oboji stol, a zatim na njega pritisne čist papir da se dobije otisak. Boje za slikanje prstima

mogu se kupiti, ali se mogu i napraviti (npr. boja od kukuruznog brašna).

Otisak spužvom

Izrežite nekoliko spužvi na različite oblike. Otopite temperu u vodi i stavite je u plitke zdjelice. Djeca

neka umaču svoje spužvice u boju i rade otiske na papiru. Neka će djeca trljati papir spužvom, a ne

otiskivati. S vremenom, i ona će naučiti raditi pravilno.

Boienie predm eta iz okoline

Skupite velike gumbe, plastične vilice, zatvarače za boce i ostale predmete. Boju stavite u plitke plastične

posude. Djeca neka izaberu neki od predmeta i oboje ga. Svako će dijete imati vlastiti dizajn. Ovu ak

tivnost mogu potaknuti odgajatelji, dok djeca gledaju. Naučit će vrlo brzo.

Boja od kukuruznog brašna

- Na jednu mjericu kukuruznog brašna uzmite tri mjerice vode.

- Miješajte brašno s hladnom vodom dok ne dobijete glatku masu.

Kuhajte smjesu dok ne postane bistra i gusta kao puding.

- Dodajte boje za jelo dok je smjesa još topla.

U proces “kuhanja” boje može biti uključena mala grupa djece. Ona pritom mogu pomoći prilikom

mjerenja i miješanja.

Recept za tijesto za igru

- 1 šalica brašna

- 1/2 šalice soli

- 1/4-1/2 šal.vode

Pomiješajte brašno, sol i vodu s 1 žl. ulja i dobit ćete glatku smjesu. Dodajte tempere ili boju za jelo. Ovo

se tijesto neće stvrdnuti, držite li ga u zatvorenoj posudi. Zbog raznolikosti prvo tijesto nemojte obojiti,

drugom dodajte jednu boju, i tako redom, svaki put novu.

Slikanje mrljama

Na jednu stranu presavinutog papira kapnite malo

boje (najjednostavnije je iz plastične bočice s uskim

grlom). Papir presavinite i pritisnite stranice jednu

o drugu. Kad se papir rastvori, postaje čudesan

obojani oblik koji će djeca različito protumačiti.

Ova aktivnost razvija vještine govora, ali može

pomoći i kod emocionalnog rasterećenja djeteta

(npr. Vidim šišmiša.) Manjoj djeci odgajatelj treba

pomoći savinuti papir. Dijete će promatranjem

naučiti kako se to radi.

O tiskivan ie obojenih konopaca

Djeca uranjaju konopac u boju i provlače ga kroz komad savinutog papira. Nekoliko uzastopnih

provlačenja rezultirat će zanimljivim dizajnom. Djeca pritom moraju na sebi imati slikarske kute.

Tijesto za igru

Tijesto za igru (kao plastelin) može se kupiti, no djeca ga mogu napraviti i sama i u tome će uživati.

Kazališne lutke

Kazališne lutke su integralni dio nekoliko različitih centara aktivnosti. Kupljene se lutke mogu koristiti

za dramske igre u centru za manipulativne igre, u centru za građenje, u sobi za roditelje, u centru za

početno čitanje i pisanje ili u centru za glazbu. U centru za likovno izražavanje djeca mogu stvarati

vlastite lutke, što će pridonijeti njihovoj maštovitosti i kreativnosti.

Lutke se mogu napraviti na mnogo načina. Počnite s najjednostavnijima i dopustite djeci da i ona

naprave jednostavne lutke prije no što krenu na zahtjevnije. Izrađivanje lutaka je aktivnost koja odgovara

malim grupama djece ili pojedincima. Ne težite za realizmom i ne prisiljavajte djecu na to. Neka djeca

daju svojoj mašti na volju.

Počnite s kratkim, improviziranim predstavama za male grupe ili čitavu grupu. Kasnije ćete izvoditi

grupne predstave na temelju poznatih priča ili knjiga. Pozornica neka bude izrađena od kocaka ili velikih

kartonskih kutija.

Lutke na štapu

Izrežite iz časopisa ljude, životinje, automobile, kamione, strojeve... Nalijepite ilustracije na tanki karton.

Oblikujte rubove. Nalijepite krutu sliku na štap. Kad djeca narastu, zamijenite ilustracije njihovim

vlastitim crtežima.

Kad koristite lutke na štapu, neka djeca štap drže ispod razine pozornice, tako da publika vidi samo

sliku.

Maske na štapu

Maske na štapu su jedna verzija lutaka na štapu. Mala djeca se ponekad boje maski. Lutke na štapu se

također mogu koristiti kao maske, što će djeci uključenoj u predstavu omogućiti da se riješe straha.

Lutke od papirnatih vrećica

Upotrijebite papirnate vrećice koje veličinom pristaju dječjoj ruci. Pokažite djeci kako da vrećicu stave

na ruku i kako da prstima prave pokrete kojima će imitirati gestikuliranje lica. To će im pomoći da otkriju

gdje bi najbolje bilo “lutki” nacrtati usta. Za izradu lica može se koristiti kolaž te za oči gumbi, slama,

obrazi, itd. i ljepilo ili tempere i druge boje.

Lutke od papirnatih vrećica mogu se napraviti i

tako da djeca papirnate vrećice napune izgužvanim

komadićima papira i konopcem (uz pomoć

odgajatelja) zavežu dno vrećice. Lice opet mogu

ukrasiti kako i čime žele. Lutke mogu predstavljati

životinje, osobe, likove iz bajki.

Lutke od čarapa ili rukavica

Materijal koji je potreban za ove lutke su čarape ili rukavice, gumbi, konac, ljepilo itd. Navlačeći čarapu

ili rukavicu na ruku, odgajatelj djeci pokazuje kako ove lutke funkcioniraju. Djeci će biti potrebna pomoć

prilikom rezanja rupa za provlačenje prstiju.

Tkanje i ručni rad

Djeca mogu početi tkati s trakama papira, konca, prirodnih materijala i drugih predmeta iz prirode. Kad

im jednom pokažete osnovu tkanja, počet će sama tkati vlastite radove. Djeca mogu raditi jednostavne

ručne radove, pomoću velikih igala i vunice. Odrasli moraju pokazati djeci kako će bezopasno baratati

iglama i moraju biti prisutni kad djeca pletu ili vezu.

Aktivnosti likovnog izražavanja dopadaju se svima. Što više ima različitih materijala, to bolje. Centar za

likovno izražavanje je mjesto gdje je dodatna pomoć uvijek dobrodošla i gdje se roditelji često aktivno

uključuju.

Roditelji i članovi obitelji mogu pomoći centru za likovno izražavanje nabavljajući potreban materijal,

koji može uključiti:

- Kutije

- Gumbe

- Konzerve

- Stiropor

- Tkanine

- Časopise

- Novine

- Stare četke za boju

- Stare košulje (za slikarske kute)

- Sjemenje

- Grančice i štapiće

- Ostatak drveta

- Vunu, konac, vrpce

- ...

9 Centar za građenje

Djeca u igri: Centar za građenjeU centru za građenje djeca se igraju ili sama ili u

grupi, koristeći kocke različitih veličina i oblika.

Djecu privlači ovaj centar budući da je aktivan,

kreativan i zabavan. Odgajatelji trebaju poticati

djecu na istraživanje kocaka, gradnju različitih

struktura i uključivanje u dramske igre.

Kocke imaju vrlo važnu ulogu u dječjem razvoju i

to na mnogim poljima, uključujući vještine govora, društvene vještine, prirodu i društvo, matematiku i

motoričke vještine. Centar za građenje omogućuje djeci da grade zgrade, uče o tome što je visina, a što

težina, prepoznaju oblike, surađuju, razvijaju koordinaciju ruku i očiju i uče kako pospremiti stvari kad

je igra završena.

I u gradnji kockama i drugim materijalom za građenje djeca imaju različite razvojne faze kao i u drugim

aktivnostima učenja. Ono što odgajatelj očekuje od djeteta ovisi o djetetovoj dobi. Mala djeca nose i drže

kocke; u sljedećoj razvojnoj fazi slažu ih u niz. Priroda je kocaka takva da djeca mogu stvarati, razvijati,

ponavljati ili mijenjati ono što rade, i to prema svojoj želji. Ne postoji pravi ili pogrešni način gradnje.

Pomoću kocaka djeca razvijaju i grade jednostavne strukture, koje će se kasnije pretvoriti u složenije.

U CENTRU ZA GRAĐENJE

p o t i č u s e :

- društvene vještine- matematičke vještine

- logičko zaključivanje

- motoričke vještine

- razvoj govora

- učenje o prirodi i društvu ..

Faze u gradnji kockama- Nošenje. Djeca nose kocke okolo, ne koristeći ih za gradnju. Ovo je aktivnost za vrlo

malu djecu.

- Redovi. Djeca po čitavom podu rade vodoravne ili okomite nizove kocaka.

- Premošćivanje. Djeca povezuju dvije kocke trećom, ostavljajući prolaz između njih.

- Zatvoreni oblici. Djeca slažu kocke na takav način da one zatvaraju neki prostor.

Premošćivanje i zatvorene građevine su jedan od prvih “tehničkih” problema koje djeca

rješavaju. Ove vještine građenja se razvijaju ubrzo nakon što djeca počnu kocke redovito

koristiti.

- Ukrasni uzorci. Kad djeca postanu vještija s kockama, u svojoj igri počinju koristiti

ukrasne uzorke. Ti su uzorci obično vrlo simetrični. Na ovom stupnju građevine još

nemaju imena.

- Imenovanje građevina. Na ovom stupnju počinje proces imenovanja građevina, a u

vezi s njezinim funkcijama. Djeca su i prije imenovala svoje građevine, ali ne vezano uz

njihove funkcije.

- Imenovanje građevina i njihovo korištenje za igru. Dječje građevine sada

simboliziraju stvarne strukture. To mogu biti reprodukcije poznatih zgrada ili originalni

dizajni. Sada se već oko kocaka stvaraju i dramske igre.

Utjecaj na razvojna područja

Razvoj govora

Kroz igru kockama razvijaju se vještine govora. Djeca izgrade strukturu, daju joj ime, govore o tome

što su izgradila, opisuju veličine i oblike kocaka, razgovaraju s drugom djecom i s njima planiraju

nove građevine, diktiraju priču o izgradnji, slušaju odgajatelja koji im čita knjige vezane uz aktivnosti

s kockama i usvajaju rječnik usporedbe, odnosno riječi kao što su “jednako”, “različito”, “dugo” ili

“kratko”. Na polju funkcionalnog pisanja djeca natpisima označuju svoja djela.

Razvoj društvenih vještina

Igrajući se kockama djeca razvijaju i svoje

društvene vještine. Do toga dolazi kad djeca,

radeći paralelno, promatraju što je drugo

dijete uradilo i kopiraju ga, kad grade zajedno

s drugom djecom, slažući se ili ne slažući se s

njima, dopuštajući drugima da koriste izgrađene

strukture i sudjelovanjem u dramskim igrama

vezanima za građevinu. Djeca uče poštivati

napore drugih. Kad dosegnu cilj koji su si

sama zadala, djeca razvijaju osjećaj vlastite

kompetencije. Kad se igraju zajedno, razvija se osjećaj zadovoljstva te suradničko učenje.

Razvoj v je š t i na v ez a n ih uz p r irod u i m a t e m a t i k u

Igre građenja mogu pomoći da se istraže sljedeći pojmovi:

- Veličina, oblik, težina, visina, površina, prostor, sinjer, uzorak

- Promatranje, razvrstavanje, slaganje u niz, predviđanje

- Različito korištenje istih predmeta (npr. smještavanje kocaka okomito ili vodoravno)

- Ravnoteža, izjednačenost, stabilnost

- Mjerenje i brojenje

- Sličnost i razlika

- Jednakost (dvije jedinične kocke = jedna dupla kocka)

- Slaganje po veličini ili obliku

- Rješavanje problema

- Kreativno i maštovito razmišljanje

- Stabilnost, sila teža, međudjelovanje sila, svojstva tvari

- Pokušaj i pogreška

Razvoj motoričkih vještina

Igre građenja razvijaju male i velike mišiće. Djeca

nauče raditi s kockama različitih veličina i težina,

razvijajući finu i grubu motoriku. Isto tako, nauče

raditi u određenom prostoru. Razvijaju koordinaciju

ruku i očiju i preciznost. Kad posežu za kockom

i kad je podižu i namještaju, njihova se okretnost

ruke popravlja. I njihova se vizualna percepcija

usavršava.

Razvoj društvenih vještina

Gradeći od kocaka model svoje zajednice, djeca uče o svom okruženju. Otkrivanjem detalja o samim

kockama, djeca uče o materijalu od kojeg su kocke izrađene, o tome kako se kocke rade i zbog čega su

standardne mjere važne. Može se istraživati i međuovisnost ljudi te ljudi i njihov rad. Isto tako, može se

istraživati i razvoj gradnje kroz povijest.

Uređenje centra za građenjeIzaberite u SDB dio koji nije jako prometan. Kocke trebaju biti na sigurnom mjestu, gdje ih djeca neće

rušiti kad mijenjaju aktivnosti. Centar za građenje treba biti dio koji nema drugih svrha, što će omogućiti

kontinuiranu gradnju, nadograđivanje iz dana u dan, bez potrebe za rušenjem.

Kako se veći dio aktivnosti odvija na podu, bilo bi dobro da pod bude nečime pokriven. Tepih ublažava

buku i djeci koja sjede na njemu bit će ugodnije graditi.

Aktivnosti u centru za građenje često uključuju dramske igre u kojima se znaju prikazivati situacije

iz dječjih domova. Zbog toga, a i zbog naročite dinamike u tim centrima, bilo bi dobro da centar za

obiteljske i dramske igre i centar za građenje budu smješteni jedan do drugoga.

Broj kocaka i drugih materijala za građenje, različitost oblika i prostor za građenje razlikuju se ovisno o

dobi djece u grupi. Velike, šuplje kocke, cilindri, duge daske, polukrugovi, trokuti i slično koriste se za

izgradnju velikih struktura. Kocke od kartona su lakše i nekoj djeci će možda biti draže. Drvene kocke

mogu se kombinirati s kartonskim, što će rezultirati zanimljivim tvorbama.

Male kocke se mogu koristiti ili na podu ili na stolu. Mogu se kombinirati s velikima. Na primjer,

grupa djece mogla bi od velikih kocaka izgraditi dvorac, a nakon toga od malih kocaka dodati zamršene

ukrase.

Kocke su izložene na otvorenim policama na odgovarajućoj visini, tako da ih djeca mogu jednostavno

uzeti i zamijeniti. Kocke sličnih oblika i veličina trebale bi biti grupirane zajedno. Kocke na polici trebaju

stajati tako da se vidi čitava duljina kocke; ne smiju se složiti tako da im se vidi samo bočni, kraći kraj.

Polica za kocke treba biti označena, tako da djeca znaju gdje kocke stoje. Znak veličine i oblika kocke

treba biti izrezan i stavljen na poleđinu police (što je bolje), ili na prednjoj strani police treba staviti sliku

kocke (u njezinoj veličini i obliku). Kutije s dodatnim priborom za igru s kockama (npr. figure ljudi,

životinja, automobila, aviona, čamaca itd.) trebaju stajati na polici, zajedno s kockama. Isto tako, bilo bi

dobro da tu budu i dodatni predmeti, kao što su šljemovi, kacige, šeširi, karte za tramvaj ili vlak, lažni

novac, itd. Veliki automobili-igračke, kamioni, avioni i čamci također trebaju naći svoje mjesto u centru

za građenje.

S kockama se treba ponašati kao i s ostalom opremom u SDB, odnosno treba brinuti o njima. Ponekad

će ih trebati oprati sapunom i vodom. Ukoliko se bridovi kocaka izoštre, treba ih izbrusiti brusnim

papirom.

Uloga odgajateljskog timaPrva uloga odgajateljskog tima jest da pripreme centar za građenje koji će biti pristupačan i dopadljiv

djeci. Količina i složenost kocaka i dodatnog materijala ovisit će o dobi djece. No, bez obzira na dječju

dob, na početku godine ne bi trebalo izložiti odmah sve materijale. Materijale treba dodavati, uklanjati,

mijenjati i stvarati, ovisno o porastu i promjeni interesa djece.

ODGAJATELJ U CENTRU ZA GRAĐENJE

1 . promatra rad

2 . potiče djecu

3. konstruktivno komentira rad i tumači događanja

4. postavlja logička pitanja

5. dodaje potrebni materijal

6. širi interes djece na druga područja učenja

7. brine se da sve bude popraćeno pisanim pojmovima jer tako djeca vizualiziranjem

pamte slova i riječi

Uloga odgajatelja u centru za građenje jest:

- Promatranje razine dječje uključenosti, vrste struktura koje djeca grade i rade li djeca sama

ili s drugom djecom.

- Poticanje sve djece da borave u centru za građenje; nastojeći da kocke koriste i dječaci i

djevojčice.

- Konstruktivno komentiranje dječjeg rada; Vidim da si upotrijebio tri kocke istog oblika, ili

Stavio si svoje kocke jednu na drugu, tako da one čine visoku zgradu, ili Kako si postigao

da ti most stoji?

- Postavljanje pitanja kojima djeci pomaže da rješavaju vlastite probleme, a ne nudi im

rješenja.

- Dodavanje potrebnog materijala.

- Pronalaženje i čitanje knjige na temu dječje gradnje odnosno građevina.

- Planiranje izleta kojima će se dopuniti informacije o određenoj građevini, a na prijedlog

djece.

Pisanje natpisa za zgrade.

Bi Dopuštanje djeci da njihove građevine, ako to ona žele, ne budu rušene već da stoje dok to

djeci odgovara.

Učenje o ravnoteži, visini i težini zahtijeva

isprobavanje i primjenu metode pokušaja i

pogreške. Građevine se ruše, što je sastavni dio rada

s kockama i procesa učenja. Djeca uče iz onoga što

rade; to je dio rješavanja problema. Zbog toga svaka

situacija treba biti rješavana individualno. Ne bi

smjelo postojati pravilo kojim se ograničava visina

dječjih građevina, no ako neko dijete ili grupa djece

neprestano gradi i ruši svoje građevine i time ometa

ili ugrožava druge, treba ih preusmjeriti.

Drugi aspekt nadgledanja dječjeg rada u centru za građenje je promatranje broja djece koja tamo mogu

raditi u isto vrijeme. To ovisi o veličini prostora, djeci i vrsti građevina koje grade. Ne bi smjelo postojati

striktno pravilo kojim se reducira broj djece u centru; no, ukoliko su uvjeti takvi da se broj djece mora

smanjiti, to moraju riješiti sama djeca, u situaciji rješavanja problema.

Djeca uče iz onoga što rade, uče tražeći rješenja problemskih zadataka. Potič ite ih na raznovrsno

učenje, postavljajte im pitanja koja potiču na razmišljanje!

Kad je to moguće, građevina od kocaka trebala bi ostati nedirnuta i preko noći. To neće biti potrebno

svakoga dana, već samo kad se dijete ili grupa djece strašno namučilo oko građevine i ako građevina još

nije gotova ili će biti potrebna za dramske igre. Štoviše, ako djeca baš uvijek budu morala pospremiti

svoje građevine, to će umanjiti vrijednost njihovog rada. Zbog toga se, u situacijama u kojima igra i

učenje teku paralelno, preporuča da građevina ostane nedirnuta neko vrijeme.

Pospremanje kocaka bit će ugodno iskustvo učenja uz ovakve naputke:

- Tko će pospremiti male kocke?

- Možete li pronaći sve kvadre?

- Neka svatko uzme po dvije kocke.

- Danas ćemo pospremati po četiri kocke istovremeno.

- Možete od kocaka napraviti vlak.

Uzmite jednu veliku i jednu malu kocku.

Dvoje djece bi moglo biti “skladišni radnici” za

kocke te primati kocke i stavljati ih na police, dok

će druga djeca biti isporučitelji koji će kocke

odnositi na police.

Aktivnosti i projektiPonekad će odgajatelj u centru za građenje trebati

potaknuti projekt. Na primjer, nakon izleta odnosno

posjeta mjesnoj ribarnici, možda će u grupi uslijediti

neke aktivnosti na tu temu (pisanje priče o izletu,

crtanje, kuhanje ribe), jedna od kojih bi mogla biti i izgradnja ribarnice. Odgajatelj tu može pomoći djeci

postavljajući pitanja o tome koje su još dućane vidjela dok su bila na izletu.

Igra kockama uključuje i druge centre aktivnosti. Za kuću od kocaka trebat će namještaj; igra se može

proširiti u centar za obiteljske i dramske igre, uz kostime za prerušavanje i posuđe iz prostora za

kuhanje.

I materijali proizvedeni u centru za likovno izražavanje pridonijet će dječjoj igri s kockama. Djeca

bi mogla napraviti prometne znakove, natpise za trgovine i druge natpise kojima će identificirati svoje

radove. Ukoliko građevina sadrži mostove i čamce, djeca bi u centru za likovno izražavanje mogla

napraviti rijeke od papira, itd.

Djeca bi također mogla poželjeti nacrtati svoje građevine prije no što ih sruše. Mogu se napraviti crteži

veličine i oblika zgrada i individualnih kocaka.

Još jedna zabavna aktivnost s velikim kockama jest izgradnja poligonskih prepreka za SDB. Za tu je

aktivnost potrebno mnogo prostora, pa će se neki drugi centar privremeno morati ukloniti. Održavanje

ravnoteže, penjanje, puzanje ispod stolova i hodanje po daskama položenima na pod djeci su vrlo

zabavne aktivnosti.

1 0 Kuhanje

Djeca u igri: Kuhanje i iskustva s hranomHrana je neophodna za život. Jedemo da bismo hranili svoje tijelo i dobili energiju. Međutim, većina

ljudi u hrani vidi i više od pukog održavanja života. Hrana zna u ljudima buditi uspomene i podsjećati ih

na posebne događaje u njihovu životu. Miris svježeg kruha podsjeća nas na našu baku koja u pregači vadi

vruć kruh iz pećnice, koji će razrezati i dati nam namazanog maslacem i medom. Mirisno pečeno meso

podsjeća nas na blagdanske večere kod tete i strica, u kojem okupljeni rođaci za stolom pričaju obiteljske

priče. Hrana nosi kulturalno obilježje, identitet i ponos.

Kroz iskustva s hranom djeca uče o drugim ljudima i drugim zemljama. Odgajatelji mogu djeci pričati o

omiljenom lokalnom jelu, recimo valjušcima, i dopustiti im da ih sama naprave za užinu. Pomoću knjiga

i priča, odgajatelj može djeci objasniti da se valjušci jedu diljem svijeta i da ih djeca vole, bez obzira

na to što se možda negdje zovu drukčije, imaju malo drukčiji sastav ili drukčije izgledaju. Na primjer, u

Italiji ih zovu ravioli, u Izraelu kreplach, u Kini won ton, a u Indiji samosas.

Djeca mogu napraviti različite vrste valjušaka i učiti o zemljama

iz kojih oni potječu. Obiteljima koje teškom mukom osiguravaju

hranu svojoj djeci i koje znaju što je glad, hrana je vrlo dragocjena.

Roditelji mogu brinuti zbog neishranjenosti svoje djece i znaju

satima stajati u redu, ne bi li kupili ma i kakvu hranu. Djeca koja

žive u takvim okolnostima možda će naučiti da hranu nikada ne treba

bacati i jest će sve što im se ponudi. Druga djeca mogu biti izbirljiva,

i jesti samo ono što požele. Ipak, kad im se pruži prilika, sva djeca

uživaju u pomoći prilikom jednostavnih radnji vezanih uz kuhanje.

Čak i dvogodišnjaci i trogodišnjaci mogu gniječiti krumpir za pire,

mazati marmeladu na kruh i mijesiti tijesto, osjećajući se pritom

važnima. Različita iskustva s hranjivim namirnicama mogu djeci

pomoći da steknu životne navike prehrane. Djeca uče da je neka

hrana dobra za razvoj tijela i uma, a da im neka druga može izazvati zdravstvene probleme. Učeći o tome

što njihovom tijelu treba, djeca moraju naučiti kako izabrati zdravu hranu. Istražujući osobine sirovina

koje su osnova hrane koju jedemo, kao što su mahunarke, žitarice, povrće, voće, sjemenke i orasi, djeca

uče njihovo podrijetlo i načine pripreme hrane. Zamislite kako će djeca biti uzbuđena kad vide da j e

proklijalo sjeme pšenice koje su posijali; da se razvija i pretvara u zreli klas. Djeca mogu samljeti žito i

dobiti vlastito brašno, napraviti tijesto i ispeći kruh, uživajući u mirisu kvasca i grickajući hrskavu koricu

i m eku sredinu vlastitog kruha.

U SDB djeca mogu pomoći oko užine, pripremati doručak ili kuhati dio ručka ili pripremiti posebnu

hranu za proslavu nekog blagdana. Recepti primjereni djeci variraju od onih najjednostavnijih, sa

samo dva ili tri sastojka, do složenijih, s mnogo sastojaka, za koje je potrebna velika vještina. Da bi se

promicalo učenje o hrani, kuhanje i druge aktivnosti vezane uz hranu, učenje se može integrirati u druge

centre aktivnosti. Prostor za kuhanje nalazi se u centru za obiteljske i dramske igre. Kuhanje je aktivnost

koja promiče razvoj i učenje na svim razvojnim područjima.

Utjecaj na razvojna područja

Pismenost

Dok djeca pokušavaju dešifrirati recepte u riječi i slici, skeniraju tekst s lijeva na desno i simbole

pretvaraju u konkretna djela. Uživaju u “čitanju”, a neka će djeca i prepisati recept koji je pred njima.

Prateći korake uputa za pripremanje jela, djeca uvježbavaju pojam redoslijeda. Kad kasnije od djeteta

zatražimo da opiše aktivnost kuhanja, dijete će utvrditi redoslijed pripremanja hrane i usput obogatiti

svoj rječnik. Djeca imaju prilike proširiti svoj rječnik, koristeći riječi kao što su cijediti, mijesiti, miješati

... Dok izvršavaju zadatke, usvojit će i riječi kao što su istisnuti limun, otopiti žele i otopiti maslac.

M atem atičko razmišljanje

Kad djeca nalijevaju šalicu soka ili stavljaju u zdjelu za miješanje dvije žlice šećera, uče o količini i

mjerenju. Dok broje tri jaja, pet čajnih žličica vanilije i četvrtinu šalice mlijeka, djeca istražuju značenje

brojeva. Bore se s pojmom razlomaka dok kolač režu na petnaest jednakih dijelova ili pune šalicu

brašnom. Dok jedan sat peku kolač ili deset minuta kuhaju puding, djeca počinju shvaćati pojam

vremena.

Znanja o prirodi

Kuhanje se zasniva na kemiji i fizici. Kad djeca promatraju djelovanje kvasca i vide kako tijesto za kruh

raste, sama zaključuju što se događa i zašto. Promatraju kako toplina stišće puding i topi čokoladu. Uče

uspoređivati i suprotstavljati isprobavanjem hrane i opisivanjem, npr. limuna i naranče; jedu mrkvu

pripremljenu na različite načine — sirovu, kuhanu, pečenu u kolaču. Uče o podrijetlu hrane dok siju

sjemenje, zalijevaju mlade biljke ili režu zelenu salatu. Djeca mogu razgovarati odakle dolaze jaja,

uočavajući odnos između kokoši, odnosno pilića i jaja kao dijela životnog ciklusa.

Tjelesni razvoj

Grabljenje, guljenje, sijanje, lupanje i nalijevanje izgrađuju motoričku koordinaciju i povećavaju

kontrolu malih mišića. Kad djeca sipaju sol u čajnu žličicu, moraju koordinirati pokrete očiju i ruku. Kad

mijese kruh, potrebna im je snaga ruku, ramena i leđa.

Društvene vještine i poznavanje kulture

Dok posuda s vrhnjem kruži SDB, a djeca je jedno za drugim tresu, ne bi li od vrhnja napravili maslac,

uče što znači čekati da dođe njihov red. Uče dijeliti završeni proizvod, ostavljajući svakome dio koji mu

pripada. Zajedno pripremaju užinu.

Uočavajući da jedno dijete voli kokos a drugo ne, djeca shvaćaju da su ljudi različiti. Djeca uče o

različitim jelima različitih obitelji i time usvajaju kulturološke razlike u izboru jela.

Emocionalni razvoj

Hrana se često doživljava kao svojevrsna utjeha

pa neka djeca, kad su tužna ili pak posebno vesela,

imaju poseban izbor hrane.

Zajedničko pripremanje nekog jela prema uputama

iz recepta veliki je užitak i veliki uspjeh. Dječje

poimanje samoga sebe obogaćeno je činjenicom da

se stvara nešto konkretno. S druge strane, djeca će

biti razočarana budu li uložila veliki napor u izradu

kruha koji ne bude uspio. U tom će slučaju učiti na vlastitim pogreškama, analizirajući zbog čega njihov

kruh nije ispao kako treba.

Učenje važnih pojmova

Dok djeca rade sok od naranča, juhu od cikle ili zelenu salatu, učit će o bojama. Kad budu valjala tijesto,

radila trokutaste valjuške i rezala mrkvu na ploške, učit će o oblicima. U aktivnosti kuhanja angažirani

su svi osjeti — okus, njuh, dodir, opip i vid.

Pripremanje prostora za kuhanje

Mnogi vrtići zapravo nemaju prave kuhinje za djecu. No, u svakoj se SDB u kojoj ima struje može urediti

privremeni prostor za kuhanje. Ukoliko imate sreće pa vam je i kuhinja dostupna, odrasla osoba u nju

može uvesti malu grupu djece i nadgledati njihov rad. Djeca mogu hranu pripremati i u SDB, a kuhinju

koristiti samo za kuhanje. Hranu treba držati u hladnjaku. Svrha aktivnosti je stvoriti ozračje koje će

navesti djecu da krenu u istraživanje hrane, kako bi iskusila užitak i izazov koji nosi kuhanje.

Kad uređujete pokretnu kuhinju, neka bude smještena blizu sudopera. Centar za likovno izražavanje

često ima stol i sudoper pa vam i ti dijelovi namještaja mogu poslužiti. Ukoliko u SDB ne postoji

sudoper, smjestite kuhinju u bilo kojem dijelu SDB gdje imate utičnicu. Da bi kuhinjske potrepštine

bile najednom mjestu, stavite ih na kolica ili zapakirajte u kutije do kojih ćete lako doći. Ako nemate

hladnjak, upotrijebite posudu za led, napunite je ledom i tako pokušajte održati hranu hladnom.

Prostor za kuhanje mora biti na mjestu gdje se djeca ne igraju često, ali i gdje će odgajatelju biti lako

nadgledati rad male grupe djece. Površina stola mora biti takva da je djeca lako mogu obrisati spužvama.

I pod treba biti lako čistiv ili pokriven novinama ili plastikom. Morate znati da će biti nereda i

prolijevanja — to je sve dio procesa učenja! Kuhanje treba biti uključeno u cijenu programa. Novac za

pribor, posude i namirnice mora biti osiguran. A ako mogućnosti dopuštaju, i obitelji mogu u vrtić slati

sastojke za neki recept. Kompost u dvorištu vrtića (za otpad voća i povrća) i mali vrt nadopunjuju prostor

za kuhanje i pojačavaju dječje razumijevanje o podrijetlu hrane.

Osnovni materijali za kuhanje;- Plitka posuda za pečenje kruha

- Lonci s poklopcima (mali i veliki)- Plitka posuđa za pečenje kolača i keksa- Kuhinjska vaga za mjerenje sastojaka- Otvarač za konzerve- Škare- Daska za rezanje- Mali oštri noževi- T ava- Cjediljka i sito- Lijevak- Stare košulje i pregače- Ribež- Zaimača- Sokovnik- Lopatica- Mjerne šalice- Nožić za guljenje povrća- Mjerne žlice- Pjcnjaca- Zdjele- Kuhače- Drobi lica za krumpir- Valjak za tijesto- Ručni mikser za ja ja i šlag

Električna oprema- Pećnica- Kuhalo- Električna tava- Mikser

Uloga odgajateljskog timaMetode kuhanja moraju djeci biti prikazane individualno ili u malim grupama. Te će metode trebati

uvježbavati nebrojeno puta, sve dok djeca ne ovladaju njima. Male se grupe trebaju sastojati od petero ili

šestero djece i uvijek ih mora nadgledati odgajatelj. Roditelji i ostali članovi obitelji mogu puno pomoći

u aktivnostima kuhanja. Mogu nadgledati djecu, planirati aktivnosti kuhanja, organizirati nabavku

sastojaka, donijeti poseban recept u vrtić, raditi u dječjem vrtu ili u vrtić slati hranu od kuće. Odgajateljski

tim mora upoznati svakog odraslog pomagača sa sigurnosnim pravilima i važnijim metodama kuhanja.

Kuhanje djeci treba biti zabavno. Odrasli pomagači moraju biti svjesni činjenice d a je proces kuhanja

i iskustvo važnije od gotovog proizvoda. Cilj kuhanja je promicanje dječjeg osjećaja kompetencije,

nezavisnosti i istraživanja. Djeca su ta koja trebaju obaviti posao, dok ih odrasli samo gledaju i vode!

Planiranje dječjeg iskustva s hranomPrije no što se djeca počnu baviti kuhanjem, provjerite imate li sve sastojke i kuhinjske potrepštine,

odnosno pribor. Počnite s jednostavnim projektima: ogulite i narežite bananu, napravite kokice, mazite

med na kruh, čistite grašak. S vremenom, recepti mogu postajati kompliciraniji i sadržavati nekoliko

faza pripremanja hrane. Opisujte ono što djeca rade i zadatke koje trebaju izvršiti, kako bi usvojila

rječnik kuhanja: gulite jabuku, valjate tijesto, cijedite limun, razbijate i lupate jaja. Slušajte i reagirajte

na dječje prijedloge o načinima kuhanja nekog jela. Ukoliko možete, prilagodite se njihovom izboru.

Nadograđujte se na ideje do kojih dođe tijekom aktivnosti kuhanja. Na primjer, djeca koja su

pročitala priču o drvetu jabuke, mogu početi diskusiju o omiljenim jelima od jabuka. Odgajatelj se

može nadovezati na taj dječji interes i organizirati kuharsko iskustvo s jabukama: palačinke s jabukama,

pita od jabuka, pečene jabuke, kriške jabuka u medu, itd.

Hranu možete koristiti i za aktivnosti vezane uz istraživanje prirode i matematiku. Budite budni i

iskoristite sve spontano pružene prilike! Položite recept tako da ga djeca mogu jasno vidjeti. Koristite

slike i riječi za opisivanje potrebnog pribora i načina mjerenja sastojaka. Recept može biti i u obliku

slikovnice — sa slikama poredanima odgovarajućim redoslijedom. Za malu je djecu najučinkovitije

svaki korak u pripremanju jela staviti na poseban papir i u pravilnom redoslijedu izložiti iznad stola za

pripremanje jela. Drugi, sličan način jest recept u obliku slikovnice složene u harmoniku, a za stariju

djecu bi možda bili zgodni odvojeni perforirani papiri s po jednim receptom. Neka vaša “knjiga

kuharica” bude djeci pri ruci, da mogu u nju zaviriti kad god požele. Starija djeca bi možda voljela crtati,

pisati ili diktirati vlastite recepte.

Sigurnost za vrijem e kuhanjaDopustite djeci da koriste oštar kuhinjski pribor, ali samo u nazočnosti odrasle osobe. Za vrijeme kuhanja

ističite opasnosti koje vrebaju — moguće opekline, potreba da se zapaljivi materijali drže podalje od

izvora topline, važnost isključivanja električnih aparata te potrebu da se sve drške i ručke posuda okrenu

tako da ne vire preko ruba stola ili kuhala.

Pokažite djeci kako da koriste električne aparate. Najmlađa će djeca samo gledati odrasle kad miješaju

kipuću juhu ili prže tijesto, dok će starija djeca to moći i sama činiti. Prije no što djeci dopustite da se

prime samostalnog kuhanja, provjerite njihove individualne vještine i sposobnosti.

Naučite djecu da upotrebljavaju rukavicu za primanje vrućih posuda i da vruće posude stavljaju na

podloške ili nezapaljivu površinu.

Iskustvo kuhanjaPrije no što počnu kombinirati različite sastojke, djeca bi trebala vidjeti, osjetiti, pomirisati i, ako je

moguće, probati svaki od sastojaka.

Pomozite djeci u promatranju i pričanju o sastojcima — o njihovom obliku, sastavu, boji, veličini,

sličnostima i razlikama. Postavljajte im pitanja kojima ćete poticati diskusiju: Kakav okus im a —-slatki

ili kiseli? Ima li jogurt isti okus kao džem? Koji ti se okus više sviđa — okus jagode ili maline? Zašto?

Pomozite djeci da, dok kuhaju, razmatraju elemente kemije i fizike. Što se događa kad se sastojci kom

biniraju, odnosno kad se kvasac otopi u vodi i šećeru? Što se događa kad hranu grijemo ili smrzavamo?

Dok djeca kuhaju, recite im da je voda tekućina, da se kuhanjem pretvara u paru, a smrzavanjem postaje

krutina koja se zove led. Smrznite vodu u malim posudicama i pitajte djecu što će se dogoditi budete li

taj led grijali. Zabilježite dječje ideje i rezultate vaših pokusa. Neka djeca ono što su naučila i utvrde,

govoreći na kraju radnog dana o svom iskustvu kuhanja. Kad opisujete proces kuhanja, koristite pune

rečenice. Sve tekuće sastojke si dodao suhim sastojcima. Što ćeš učiniti s valjkom? Kak\’a se promjena

dogodila na krumpiru sad, kad si dodala mlijeko? Neka djeca svoja zapažanja slobodno izraze jezikom

kakvim žele.

Dajte djeci dovoljno vremena da završe aktivnost kuhanja. Sva djeca koja žele sudjelovati trebaju

dobiti priliku da se okušaju. Napravite listu čekanja na koju će djeca koja se žele okušati napisati svoje

ime, kako biste izbjegli nestrpljivo okupljanje djece željne kuhanja oko prostora za kuhanje. Pozovite

djecu koja su se upisala na listu kad na njih dođe red, ne dopuštajući guranje preko reda. Ukoliko nema

dovoljno sastojaka ili vremena da svako od djece dobije šansu, ponovite sljedećeg dana ili ubrzo istu ili

sličnu kuharsku aktivnost.

Dajte svakom djetetu priliku da kuša ono što je skuhalo. Ako je moguće, neka svatko u grupi uživa u slastici.

Svako dijete koje je imalo prilike kuhati treba nakon završene aktivnosti pomoći očistiti prostor. Pripremite

spužve i vodu, metlu i krpu za pod. Nadgledajte pranje posuđa. Opasan pribor uklonite, a vrlo zamazane

lonce namočite i pustite da se odmaču i čekaju nekog starijeg da završi posao. Upamtite, djeca ne mogu

počistiti tako dobro kao odrasli. Nemojte kritizirati njihov rad; hvalite ih i cijenite njihovu pomoć.

MALI PODSJETNIK

1. Podsjetite djecu da. operu ruke i obuku pregače. Stavite veliki natpis ili znak s

upozorenjem važnosti pranja ruku.

2. Provjerite je li radna površina čista; zatražite od djece da je očiste prije no što počnu

s aktivnostima.

3. Ponovite zajedno sadržaj recepta, ističući nazive pribora i potrebnih sastojaka.

4. Demonstrirajte pravilnu upotrebu kuhinjskog pribora i dopustite svakom djetetu da

se okuša.

5. Neka svako dijete u grupi sudjeluje u aktivnosti, i to istovremeno. Neki recepti to

omogućuju; npr. izrada sendviča od sira, dok neki pružaju prilike za 1-2 djece; npr.

pečenje kolača.

6. Za potrebe čišćenja u blizini držite spužvicu i zdjelu s vodom u kojoj je deterdžent za

pranje posuđa.


Tema: istraživanje povrća

Teme imaju učinka jedino ako su djeca za njih

zainteresirana. Slijedi primjer projekta grupe djece

koja je imala povrtnjak i koja je željela saznati

nešto više o povrću koje uzgaja. Kad biste upitali

djecu bi li voljela jesti sjemenke, korijen, stabljiku

ili lišće, ona bi vjerojatno rekla: NE.

No, uzgajanje povrća i kuhanje povrća je odličan

način za učenje o različitim dijelovima biljaka

i razvijanje pozitivnijih stavova prema povrću.

Počnite pričajući priče o biljkama, govoreći kako

se one uzgajaju, od čega se sastoje i gdje se na različitim biljkama nalaze glavni dijelovi: korijeni,

stablijke, lišće, cvjetovi, plodovi. Neka djeca izrezuju slike biljaka ili nacrtaju svoje omiljene biljke.

Neka posiju neko brzorastuće sjeme (npr. rotkvice), neka svoju biljku zalijevaju i promatraju kako raste.

Istražite različite dijelove biljke:

1. Korijen

Donesite u vrtić različito korjenasto povrće, kao što je repa, mrkva, krumpir, rotkvica. Neka ih djeca

probaju sirove, ali tek nakon što su ih oprala i narezala. Manjoj će djeci vjerojatno trebati pomoć.

Zatražite od djece da opisuju povrće i kažu na koji se način jedno od drugoga razlikuju po obliku, boji

i okusu. Neka od krumpira naprave štambilje, oblikujući reljef i umačući krumpir u boju. Pokažite im

primjere drvoreza u knjigama iz umjetnosti, da shvate da su i oni sa svojim krumpirima postali umjetnici.

Skuhajte povrće i upitajte djecu je li došlo do kakvih promjena. Skuhajte krumpir i ispecite ga. Koja je

razlika? Neka djeca opišu razliku između sirove mrkve te one naribane i ispečene u kolaču.

2. Stabljika

Donesite u vrtić celer, rabarbaru i šparogu. Pokažite djeci cijelu biljku, zajedno s lišćem, objasnivši im

da je stabljika dio koji se jede. Lišće rabarbare je otrovno pa zabranite djeci da ga probaju. Pomozite

im da promatraju na koji je način stabljika povezana s korijenom. Recite im da u čašu vode stave boje

za jelo i u tu otopinu umoče stabljike celera. Djeca će promatrati kako se voda stabljikom penje u lišće.

Neka pogode koliko su visoka, ako je mjerilo stabljika celera. Neka polijegaju na velike papire, ocrtaju

obrise svojih tijela i svoju dužinu izmjere stabljikama celera. Napravite grafikon kojim ćete pokazati

koliko vam je stabljika celera bilo potrebno da bi se izmjerila visina svakog djeteta. Skuhajte rabarbaru,

kušajući njezin okus prije i poslije dodavanja šećera ili meda. Neka djeca za užinu napune stabljike celera

svježim sirom. Recite im da pogledaju što se događa s bojom celera ili šparoge kad se prokuhaju.

3. Lišće

Odvedite djecu u vrt, u berbu različitog svježeg lišća, npr. lišća kelja, salate, špinata, kupusa i peršina.

Ako nemate vrt, kupite neko lisnato povrće ili odvedite djecu na izlet na tržnicu i kupite nešto. Neka

djeca uspoređuju listove i neka kažu po čemu su slični ili različiti. Zabilježite njihove dojmove. Neka

naribaju kupus i naprave salatu, isprže špinat i od zelene salate naprave roladu.

4. Cvijet

Djeca su često iznenađena kad otkriju da su brokula, cvjetača i prokulica — cvjetovi. Neka prouče to

povrće pod povećalom, kako bi vidjela svaki pupoljak koji treba procvasti. Ako imate prilike, pokažite

djeci stabljiku brokule, kako bi vidjela njezin žuti cvat. Neka kušaju sirovo povrće i usporede ga s

okusom kuhanog. Neka, koristeći mikser i dodajući mlijeko i sir, od brokule naprave pire, da kušaju potpuno

novi okus i sastav. Namočite brokulu ili cvjetaču u boju za povrće, da od njih napravite štambilje.

5. Plod

Rajčica je zapravo plod, kao i tikvica i bundeva. Bundeva se može upotrijebiti na različite načine. Možete

joj, recimo, odrezati vrh i dno i djeci dati žlice da njima ili rukama izdube mekanu unutrašnjost. Operite

sjemenke, posolite ih i ispecite u pećnici. Neka djeca će voljeti prčkati po gnjecavoj unutrašnjosti

bundeve, dok će se drugoj djeci to gaditi. Izdubite na bundevi oči, usta i nos i napravite lice, koristeći

priliku da usput govorite o Noći vještica u Americi, koja se obilježava u noći Dana svih svetih kada djeca

od bundeva prave zastrašujuća lica i, da pojačaju dojam strave, u njima upale svijeću. Hrana je često

divan način da djeca nauče nešto o stranim običajima i blagdanima.

Neka djeca probaju sirovu rajčicu, a zatim napravite sok ili umak od rajčice, kojim ćete preliti rižu ili

tjesteninu.

Temu o povrću upotpunite pričama za djecu i knjigama o vrtu. Neka svako dijete od kuće donese neko

povrće. Pozovite roditelje na ručak od povrća. Povrće servirajte u svim oblicima — sirove stabljike,

korijene, lišće, cvat i plodove. Narežite ga na male komadiće za salatu. Djeci dopustite da naprave juhu

od povrća. Neka od tih jela mogu se napraviti nekoliko dana unaprijed i staviti u hladnjak. Neka djeca za

vrijeme ručka s roditeljima razmjenjuju svoje crteže, biljke i znanje o povrću.

iskustva sa sirovom hranom

1 . istraživanje pribora i posuda za kuhanje uz pomoć vode: šalice zdjele, pjenjače

2. Mjerenje i išipavanjc suhih sastojaka: riža, brašno, kukuruz

3. Kusanje i uspoređivanje svježog voća i povrća: zelena i crvena paprika

4. Trganje, lomljenje i čišćenje: zelena salata, grah i grašak

5. Na lijevanje tekućina: u označenu šalicu

6. Miješanje i mjerenje: kakao u mlijeko, džem u jogurt

7. Mazanje nožem: maslac, med, sir za mazanje

8. Valjanje s obje ruke: okruglice od sira

9. Izrada soka: limuni, naranče

10. Guljenje prstima: kuhana jaja, banane, naranče

11. Rezanje nožem: od mekih namirnica — banana, do tvrdih — jabuka

12. Guljenje nožićem ža guljenje: krumpir, mrkva

13. Ribanje: sir, krumpir

14. Upotreba miksera: voće. mlijeko i jogurt

Doručak za očeveVrtići često imaju teškoća s uključivanjem očeva u program. Da biste uspjeli u tome, organizirajte npr.

svakoga prvog petka u mjesecu doručak za očeve i muške članove obitelji. Djeca planiraju jelovnik,

pripremaju hranu, uređuju stolove i zajedno s očevima uživaju u rezultatima svog kulinarskog umijeća.

Ova se ideja može primijeniti na bilo kojeg člana obitelji.

ReceptiSlijedi nekoliko recepata za jela koja se mogu pripremiti u SDB. Većina se recepata može prilagoditi

djeci. Bitno je da su što jednostavniji, budući da su djeca ta koja trebaju kuhati. Raspored jela ovisit će o

godišnjim dobima. Pokušajte biti kreativni i upotrijebite sve što m ožete pronaći.

Ovakve recepte može isprobavati ili jedno dijete ili grupa djece koja rade svaki za sebe.

Francuski toast (Pohani kruh)

- 1 jaje- 2 žlice mlijeka ili soka

- malo cimeta

- 1 kriška kruha

- 1 žlica maslaca ili ulja

U plastičnoj zdjeli izlupajte jedno jaje i dodajte mu mlijeko, sok i cimet. Umočite kruh u smjesu i

pričekajte da se dobro “napije”. Otopite maslac ili ugrijte ulje u tavici. Pecite kruh sjedne strane dok ne

posmeđi, a zatim ga okrenite. Maknite s vatre. Servirajte s džemom ili medom.

Rolade od zelene salate- 1 list zelene salate

- 1 čajna žličica majoneze

- 1 šnita šunke

Operite list salate i namažite ga majonezom. Na

razmazanu majonezu stavite šunku i zamotajte.

Salata od jabuka- 1 jabuka

- 1 stabljika celera

- 2 oraha

- 10 grožđica

- 1 žlica jogurta

Operite jabuku i celer. Narežite jabuku na kriške i očistite je od sjemenki. Nasjeckajte je. Zatim nasjeckajte

celer i orahe. Nasjeckane sastojke stavite u zdjelu i dodajte jogurt. Dobro promiješajte.

Mesne okruglice

- 5 dag mljevenog mesa

- 1 jaje- 1 kriška starog kruha

- 2 žlice mlijeka

- sol i papar

- 1 žlica ulja (ukoliko koristite tavicu)

Stavite meso u zdjelu. Izmrvite kruh. Razbijte jaje i dodajte u zdjelu, zajedno s mlijekom. Izmiješajte prstima ili kuhačom. Dodajte malo soli i papra. Na tanjuru oblikujte kuglice. Pecite u pećnici ili na tavici,

okrećući, dok ne posmeđe.

Juha od graška

- dvije šalice suhog graška

- 9 šalica vode

- 1 glavica luka

- 4 stabljike celera

- 3 mrkve

- 3 krumpira

- 1 čajna žličica soli

- 3/4 čajne žličice papra

- 1 lovorov list

Neka djeca preliju grašak vodom i ostave preko noći. Ocijedite. Operite i nasjeckajte luk, celer, krumpir, mrkve. U veliki lonac stavite nasjeckano povrće, grašak i devet šalica vode. Dodajte sol, papar i lovorov list i kuhajte tri sata na laganoj vatri, djelomično poklopljeno. Ukoliko je juha pregusta, dodajte još

vode.

Meki pereci

- 1 šalica brašna

- 1/4 šalice vode

- 2 čajne žličice kvasca

- 1 čajna žličica šećera

- 1/2 čajne žličice soli

- 1 jaje

Izmiješajte u velikoj posudi brašno, vodu, kvasac, šećer i sol. Mijesite rukama dok tijesto ne postane glatko. Narežite ga na male komade i te komade oblikujte po želji. Istucite jaje i njime namažite perece.

Pecite u vrućoj pećnici 12 do 14 minuta.

Hrskavi kolač od jabuka

- 6 jabuka

- 1 limun

- 1 šalica zobi

- 1/4 šalice brašna

- 1/4 šalice šećera

- 1 čajna žličica cimeta

- 1/4 šalice maslaca

Operite i nasjeckajte jabuke. Stavite ih u lim za pečenje namazan maslacem. Razrežite limun i iscijedite

ga po jabukam a. Otopite maslac, ohladite. Izm iješajte u zdjeli brašno, zob, cimet i šećer. Dodajte

otopljeni maslac. Promiješajte prstima dok smjesa ne postane mrvičasta. Položite je na jabuke. Pecite na

srednje jakoj vatri u pećnici, dvadeset do trideset minuta, dok jabuke ne omekšaju.

Salata od tjestenine

- 3 šalice špageta ili makarona

- 9 šalica vode

- 2 svježa krastavca

- 3 mrkve

- 4 stabljike celera

- 8 jaja

- 1/2 šalice jogurta

- 1/2 šalice majoneze

- 1 limun

- sol i papar

Skuhajte tijesto. Ocijedite i ohladite. Jaja tvrdo skuhajte. Operite povrće. Nasjeckajte celer i krastavce.

Naribajte mrkvu. Oljuštite jaja i narežite ih na ploške. Iscijedite limun. Pomiješajte s tijestom. Dodajte

jogurt, majonezu i sok od limuna. Začinite sa solju i paprom.

OPREZ: S igurnost je najvažnija!Dopustite djeci da koriste oštar kuhinjski pribor, ali samo u nazočnosti odrasle osobe. Za vrijeme kuhanja

ističite opasnosti koje vrebaju — moguće opekline, potrebu da se zapaljivi materijali drže podalje od

izvora topline, važnost isključivanja električnih aparata te potrebu da se sve drške i ručke posuda okrenu

tako da ne vire preko ruba stola ili kuhala. Pokažite djeci kako da koriste električne aparate. Najmlađa će

djeca samo gledati odrasle kad miješaju kipuću juhu ili prže tijesto, dok će starija djeca to moći i sama

činiti. Prije no što djeci dopustite da se prime samostalnog kuhanja koje bi moglo biti opasno, provjerite

njihove individualne vještine i sposobnosti. Naučite djecu da upotrebljavaju rukavicu za primanje vrućih

posuda i da vruće posude stavljaju na podloške ili nezapaljivu površinu.

Otkrijte jesu li djeca alergična na neku hranu i pobrinite se da svi odrasli pomagači u vrtiću znaju da neko

dijete mora izbjegavati određene namirnice. Za djecu s alergijom pripremite alternativni obrok.

Provjerite peru li djeca ruke sapunom prije no što počnu pripremati obroke. I svoje radne površine

morate čistiti i dezinficirati. Osigurajte odgovarajući nadzor odrasle osobe dokle god se djeca zadržavaju

u kuhinji.

Pažljivo koristite električne aparate. Provjerite znaju li djeca značenje riječi “vruće” i jesu li oprezna pri

radu s pećnicom, kuhalom, mikserom, električnim loncem, itd. Nemojte dopustiti djeci da se okupljaju

oko električnih aparata u trenutku dok se oni upotrebljavaju. Uključite električni aparat u struju tamo

gdje nije prometno i gdje se djeca neće popiknuti na žicu. Kad ne koristite aparate, uvijek ih isključite!

Posude za kuhanje trebale bi biti od nelomljivog materijala. Zatražite od djece da sjede prilikom upotrebe

noževa za rezanje, noževa za guljenje, ribeža i drugog oštrog pribora. Zahtijevajte od svih odgajatelja da

polože tečaj prve pomoći, kako bi u slučaju posjekotina, gušenja i opeklina mogli pametno reagirati.

11 Dramske i obiteljske igre

Dramska igra je spontana aktivnost kroz koju djeca provjeravaju i pojačavaju razumijevanje sebe i

svijeta oko sebe. Iako se detalji dječjih igara razlikuju u različitim krajevima svijeta i u različitim

kulturama, teme igara su uvijek iste ili vrlo slične. U svojoj igri djeca oživljavaju mjesta i scene koje

su im poznate, imitiraju ponašanje članova svojih obitelji i preuzimaju uloge različitih ljudi iz svoje

zajednice. Na taj način djeca reproduciraju svijet onako kako ga ona razumiju ili onako kako ih on

zbunjuje ili plaši. Od najranijeg djetinjstva djeca imitiraju zvukove koje čuju i aktivnosti koje vide.

Uživajući u glumljenju, djeca kroz pokret i zvuk reagiraju na nove situacije. Ukratko, djeca glume. Ta

se gluma, kad je potičemo, pretvara u dramu: umjetnički oblik, socijalizirajuću aktivnost i način učenja.

U Razumijevanju dječje igre (1964.), Ruth Hartley i njezini suradnici definiraju dječju dramsku igru

ovako:

Dramska igra je slobodna igra malog djeteta. Ona im omogućuje istraživanje vlastitog

svijeta imitiranjem akcija i osobina ljudi oko sebe. To je njihovo prvo izražavanje u

dramskom obliku, ali se ne smije zamijeniti ili interpretirati kao dramska predstava.

Dramska igra je fragmentarna i traje samo trenutak, nekoliko minuta ili kratko vrijeme.

Može se i ponavljati, ukoliko je dječji interes dovoljno jak. No, kad se to i dogodi, to pon

avljanje ni u kojem slučaju nije proba. To je više ponavljanje kreativnog iskustva koje

donosi čisti užitak, bez početka i bez kraja i bez razvoja radnje u dramskom smislu.

Kreativna drama i igra, naročito kod male djece,

ne može se izolirati ili ograničiti određenim

vremenom i prostorom. Kreativna drama i igra,

odigrava li se u SDB, kod kuće ili u zajednici,

pomaže djeci da usvoje smisao za odgovornost,

razviju nove interese i, naročito u SDB, potraže

nove informacije.

Dramska igra je jedan od najosobnijih, najindivi-

dualnijih i najintimnijih procesa učenja. Kreativna

dramska igra nije formalna dramska predstava. Ne

čine je glumci koji memoriraju svoje role i koriste

rekvizite i kostime da bi zabavili publiku. U kreativnoj dramskoj igri djeca sama sebi i za sebe spontano

glume, smišljaju, interpretiraju poznate situacije i teme. Na primjer, predškolska djeca najčešće glume

situacije koje se zasnivaju na stvarnim ili zamišljenim ulogama koje su isprobala, kao što je npr. briga o

djetetu, vožnja automobila, odlazak u zoološki vrt. U dramskoj igri djeca stvaraju vlastiti svijet pomoću

kojeg svladavaju i shvaćaju stvarnost. U tom zamišljenom svijetu djeca pokušavaju riješiti stvarne,

životne probleme. Ona ponavljaju i oživljavaju ta iskustva. Na taj će način dramska igra pomoći djetetu

da se razvije iz egocentrične osobe u osobu koja je sposobna živjeti s drugima.

U kreativnoj dramskoj igri i igri predškolsko dijete može iskusiti aktivnosti koje:

- Potiču razvoj svih pet osjetila,

- Njeguju izražajni i receptivni jezik.

- Pomažu djeci da otkriju pojmove i shvate odnose.

- Povezuju.

- Pomažu kreativno razmišljanje i rješavanje problema.

- Pomažu djetetu da o sebi misli dobro,

- Razvijaju izražavanje emocija.

- Razvijaju fine i grube motoričke vještine.

- Naglašavaju slobodu i radost djetinjstva,

Utjecaj na razvojna područjaU dramskoj igri djeca često spontano preuzimaju ulogu ili ponašanje neke druge osobe (npr. pretvaraju se

da su vatrogasci koji se bore s vatrom). Od jednog će predmeta učiniti nešto drugo (kocka na kojoj sjede

postat će kamion). Glumit će poznate događaje i “ ići u dućan kupiti hranu” . Za dijete predškolske dobi

ovo je idealna pozornica na kojoj će se odvijati

uzbudljivo i značajno učenje. Dramska će igra

utjecati na sva područja dječjeg razvoja. Bude li

odgajatelj ovakve aktivnosti pravilno strukturirao,

i dječji um i dječje tijelo bit će izloženi razvojno-

primjerenim iskustvima.

Kroz dramsku igru djeca se uče koncentrirati,

koriste svoju maštu, isprobavaju nove ideje,

vježbaju ponašanje odraslih i razvijaju spoznaje o

svom svijetu. Istovremeno, dok pokušavaju izraziti vlastite misli i osjećaje, djeca postaju sve svjesnija

ljepote, ritma i strukture svojeg okruženja i svojih tijela.

Društveni razvoj

Dramska igra jednog djeteta gotovo uvijek uključi barem još jedno dijete pa predstavlja značajan

doprinos dječjem društvenom razvoju. Dramska igra često pretpostavlja zajedničko planiranje i suradnju.

Ja ću biti mama, a ti moja beba. Može? ili H ajd ’mo se pretvarati da idemo u kupovinu. Boris može biti

tata.

Dramska će igra djeci dati priliku da uvježbavaju rješavanje konfliktnih situacija: Ja želim nositi šešir s

perjem. Ti ga ne možeš dobiti! Premda se djeca mogu posvađati i jedno drugo uznemiriti, takve “borbe”

razvijaju načine komunikacije s drugim ljudima. Djeca će naučiti da je rad i igra s drugom djecom

ugodno iskustvo.

F.mocionalni razvoj

Djeca unose u igru ono što znaju o životu: i točne i pogrešne informacije. U igru unose i svoje nade,

strahove i, ponekad, bolne uspomene. Dječja igra odražava dječje razumijevanje društvenih uloga i

odnosa. Na primjer, kroz vlastito iskustvo u obitelji, djeca će znati tko priprema ručak, tko pere odjeću,

tko ide raditi, razgovaraju li se roditelji ili se svađaju i je li život u obitelji ugodan ili ne. Isto tako, u

dramsku će igru djeca unositi i znanja o različitim zanimanjima pa će biti doktori, medicinske sestre,

učitelji i vlasnici trgovina. Djeca će te uloge odglumiti onako kako ih doživljavaju.

Djeca mogu dramatizirati i događaje koje su iskusili ili tek čuli o njima. Mogu odglumiti događaje koji

ih plaše (npr. svjedoci prometne nesreće) ili pak jako usrećuju (neko vrlo ugodno iskustvo koje bi voljeli

opet doživjeti).

Za vrijeme pretvaranja i glumljenja, djeca se preoblače i postaju tko i što žele. Mogu biti svemoćni

roditelji ili zastrašujući doktori. Plašljivo dijete može u igri biti oličenje hrabrosti, a dijete koje je tek

dobilo malu seku će u igri i samo postati mala beba. Djeca portretiraju osobe i događaje, ali ne onakve

kakvi oni zaista jesu, ili kakvi se čine, već vrlo često na način koji odražava njihove želje, frustracije

ili strahove. Igra djeci daje priliku da izraze negativne osjećaje koje možda nisu u stanju oblikovati

riječima.

U dramskoj igri djeca glume životna iskustva, odabirući uloge i događaje koji im daju emocionalnu

sigurnost. Kroz dramsku igru djeca mogu razviti svijest o vlastitim sposobnostima i slabostima, onome

što vole ili ne vole, o svojim sposobnostima da vode ili uvjere druge ili pak svojoj sklonosti da slijede

druge. Takva svijest pridonosi dječjem poimanju vlastite osobnosti.

Intelektualni razvoj

Učeći kako da povezuju, razumiju uzorke i organizirajući informacije djeca kroz dramsku igru razvijaju

spoznajne vještine. Provjeravaju ideje i uče na osnovi pokušaja i pogreške, formuliraju i izvršavaju

planove i razvijaju ideje o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Da bi stvorila ljude i događaje, djeca

posežu i u svoje sjećanje. Materijale i igračke koriste na potpuno nov način, kako bi poslužili novoj svrsi.

Na taj način dramska igra promiče i intelektualni razvoj, i to ne samo njegujući kreativnost, već i kroz

razvoj govora i jezičnih vještina koje su ključne za razmišljanje i komuniciranje.

Uloga dram ske igre u predškolskom kurikulumuDramska igra ne utječe samo na apstraktne pojmove, već i na usvajanje sadržaja koji su sastavni dio

kurikuluma, odnosno odgajateljskog plana i programa. Na primjer:

Socijalni pojmovi

Djeca razvijaju razumijevanje o ljudima, o njihovim ulogama i ponašanjima, što je, zajedno s razvojem

međuljudskih i društvenih vještina, jedan od najvažnijih doprinosa dramske igre dječjem životu i

učenju.

M atem atički pojmovi

Dramska igra djeci pruža mogućnost da istražuju početne matematičke pojmove. U centru za obiteljske

i dramske igre djeca kategoriziraju materijale i opremu. Tanjure stavljaju u jednu, a lonce u drugu

podkategoriju kuhinjskih potrepština. Piaget ovu “klasifikaciju” smatra ključnom za razvijanje logike.

Kad postavljaju stol za igru ručka, djeca počinju shvaćati značenje brojeva. Provjeravajući ima li

dovoljno stolaca, tanjura, vilica, noževa i žlica za svaku osobu, djeca uče značenje riječi DOVOLJNO,

PREMALO, PREVIŠE, JEDNAKO. U dramskoj igri djeca upotrebljavaju i pojmove kao što su VEĆI,

MANJI, ŠIRI, UŽI, VIŠI, NIŽI i TEŽI, LAKŠI. Pljeskom, pjevanjem i stupanjem djeca uče uzorke koji

će im pomoći kad jednom počnu brojiti.

Pojmovi iz prirode

Dramska igra njeguje i pojmove vezane uz prirodu i znanost. Djeca u svojoj igri mogu istraživati: Sto

bi se dogodilo kad bi...? ili provjeravati: Kad bih to ponovio, bi li se dogodila ista stvar? Djeca kroz

promatranje (što je neophodna znanstvena disciplina) uče, uspoređujući stvari ili događaje na osnovi

njihovih sličnosti i razlika. Identificiraju probleme i uopćuju iz specifičnih situacija. Takva ponašanja će

im kasnije, kad se suoče s prirodoznanstvenim sadržajima, biti od velike pomoći.

Sprem nost za čitanje

Razvoj rječnika je preduvjet za svaki napredak i uspjeh u čitanju i razumijevanju. U dramskoj igri

djeca koriste govor za komunikaciju i izmijenjivanje ideja, poboljšavajući tečnost u govoru i šireći svoj

rječnik. Održavajući materijal i opremu grupiranjem sličnih predmeta i odvajanjem različitih, djeca će

postati bolji promatrači, a pojam sličnosti i razlike kasnije će im poslužiti u pisanju i čitanju slova i riječi.

Kad u nekoj igri slijede temu, djeca organiziraju svoje ideje. To dovodi do povećanja razumijevanja

čitanjem, gdje je razumijevanje fabule i logičkog slijeda ključno za priču. Telefoni u centru za dramske

igre umjesto brojaka imaju slova. Prazne konzerve hrane s originalnim naljepnicama ili onima koje je

napravio odgajatelj pomoći će djeci da počnu povezivati napisanu riječ i njezino značenje.

Integriranje kreativne dram ske igre u druge centre aktivnostiDramska se igra ne treba ograničavati samo na centar za obiteljske i dramske igre; može se integrirati u

druge centre aktivnosti.

Centar za početno čitanje i pisanje dramskoj igri pruža mnogobrojne mogućnosti. Knjige, slike, pjesme,

životinje-igračke i drugi predmeti iz ovog centra mogu se ugraditi u dramsku igru.

Centar za glazbu pruža dramskoj igri pjesme, instrumente, ploče i ostalo.

Centar za građenje osigurava materijal za gradnju struktura potrebnih za dramske igre. Hrpa kocaka može

postati cisterna za gašenje požara, kula ili dvorac. Kutije od kartona i stare plahte su utvrda. Materijali iz

ovog centra mogu se koristiti u svim centrima, pa tako i u onom gdje se događa kreativna dramska igra.

Kasnije se, naravno, posuđeni predmeti moraju vratiti na mjesto.

Odgajatelji i djeca će u centru za likovno izražavanje izraditi ukrase i sve potrebno za dramske igre. Tu

će se obojati dvorci, pronaći papir za šešire, materijal za izradu lažnih brkova i konopac po kojem šeću

cirkuski artisti.

Uređenje centra za obiteljske i dram ske igre

SDB se može organizirati različito, a treba osigurati djeci intiman, poluograđen prostor, dovoljno

prilagodljiv zbog čestih potreba za promjenama i interesima i dovoljno zanimljiv da nevede djecu na

angažman u dramskoj igri. Prostor mora istovremeno omogućavati odgajatelju da iz bilo kojeg dijela

SDB može nadgledati djecu u igri.

Centar za obiteljske i dramske igre obično se smješta u kut. Takvo je mjesto pogodno jer nije prometno

a i djeca će se moći neometano igrati, skrivena od djece iz ostalih centara. Bilo bi dobro da centar za

građenje bude u blizini, budući da su ta dva centra obično usko povezana.

Prostor za obiteljske i dramske igre mora biti jasno određen. Neke prepreke, odnosno ograde spriječit će

djecu koja nisu uključena u dramsku igru da ometaju igru. Takve ograde će djeci u dramskom centru dati

osjećaj privatnosti. No, pristup ovom centru istovremeno mora biti dovoljno otvoren da djeca zainteresirana

za igru lako i slobodno uđu. Centar može biti ograđen zidom, namještajem ili policama. Namještaj i

police bi trebali biti dovoljno niski da odgajatelji u svako doba mogu vidjeti što djeca rade. Odgajatelji

trebaju poticati djecu uključenu u igru da se sele iz centra u centar. Dramska igra obično počinje u cen

tru za obiteljske i dramske igre pa se premješta u centar za igre pijeskom i vodom, koji postaje plaža.

Kad djeca jednom počnu glumiti, često otkrivaju da su im potrebne dodatne lokacije: centar za početno

čitanje i pisanje postaje im vrtić, a centar za matematiku - trgovina.

Materijali

O snovni materijali

Osnovni namještaj u ovom centru su štednjak-igračka, sudoper, hladnjak, police, ormar za odjeću,

krevet za lutke, dovoljno velik da u njega stane i dijete, ormarić ili polica za posuđe, lonci, tave i pribor

za jelo, lažne namirnice (prazne konzerve i kutije), stol i četiri stolca te veliko ogledalo (po mogućnosti

nelomljivo). Centar za obiteljske i dramske igre treba sadržavati nekoliko lutaka, od kojih barem jedna

mora predstavljati dijete s tjelesnom manom. Tu bi se trebala nalaziti i dva telefona. Potreban je i sat,

koji ne mora raditi, ručno ogledalo, kadica za kupanje beba, itd.

Kostimi

Svaki centar za dramske igre treba sadržavati kostime, odnosno odjeću u koju će se djeca presvlačiti:

ženske i muške šešire, ženske haljine i suknje (skraćene, da djeca ne bi padala zbog njihove dužine),

ogrlice, šalove, ženske torbice, ženske i muške cipele, lisnice, ključeve, aktovku ili mali kovčeg, pregače

i sve što je potrebno za uloge kojima se predstavljaju članovi obitelji. Tu je, naravno, potrebna i odjeća

za bebe, kako bi svoje bebe djeca mogla oblačiti i preoblačiti, kao i dekica za njih.

M aterijali za čišćenje

Metla primjerena dječjem uzrastu, četka, lopatica i kanta ovdje su dobrodošli rekviziti, baš kao i prazna

ambalaža deterdženta za rublje.

M aterijali za pripremu hrane

Mali lonci i tave, tanjuri i šalice, žlice, vilice i noževi — sve to treba djeci kad se igraju kuhanja i kad

“jedu” što su “skuhala”. Za bebu im je potrebna plastična bočica za hranjenje beba. Čajnik, kuhače,

cjediljke ili sito, zdjele itd. također su dobrodošli.

Potrebne su i razne prazne konzerve obrađenih rubova s pravim ili dodanim naljepnicama na kojima piše

naziv jela (grah, grašak, breskve, itd.), kao i prazna ambalaža riže,

tijesta i si.

S kuplja n je materijalaJedna od predivnih

činjenica vezanih uz

uvođenje kreativne

dramske igre u

predškolske programe

jest ta da se potrebni

materijali mogu postupno

uvoditi.

Uloga odgajateljskog timaOdgajatelj ima istaknutu ulogu u određivanju kvantitete i kvalitete

dramske igre u SDB. On postavlja okruženje, osigurava prostor

i vrijeme i priprema pozornicu, kako bi potaknuo dječju maštu.

Odgajatelj odabire i organizira materijale za djecu. Hoće li se

djeca osjećati slobodnom i izraziti svoje osjećaje u dramskoj igri

ovisi o odgajatelju i o njegovoj reakciji. Pažljivim promatranjem i

usmjeravanjem djece, odgajatelj djeci može pomoći u igri.

Promatranje

Djeca u centar za obiteljske i dramske igre trebaju doći svojom

voljom i sama odabirati teme i uloge (u suradnji s ostalom djecom

u centru). Njihova igra se ponekad razvija onako kako se odraslima

čini logičnim. No, ponekad i te kako odstupa. Odgajateljski tim

obično ostaje izvan prostora za igru, no uvijek je dovoljno blizu

da vidi, čuje i uočava što djeca imaju na umu. Odgajateljski tim

ovdje je prvenstveno izvor koji će pomoći djeci oko rekvizita ili će

U centru za dramske igre dobro

će doći sljedeći materijali:- stara auto-truba - stari Volan - stari telefon

- životinjsko krzno - zvona - kocke

- čizme- gumbi - karton

papir u boji - krune - lutke- odjeća za preoblačenje - haljine - bubnjevi - lijevak - rukavice - ljepilo - šeširi- glazbeni instrumenti - kuhinjske potrepštine

i pribor - veliko ogledalo - velike, prazne kocke - kozmetika - maske - prostirači - stari nakit - papirnati tanjuri i

vrećice - papirnati ubrusi - slike životinja

- pjesme - lonci i zdjele - snimke životinjskog

glasanja - šalovi

- kutije od cipela

U centru ne mora biti svih

materijala i predmeta već na samom početku godine. Skupljanje

materijala koji bi mogli biti iskorišteni u centru za obiteljske i

dramske igre jest trajan proces, u koji se trebaju uključiti i roditelji

i zajednica. Materijali za mnoge aktivnosti već su u SDB. Djeca

se mogu njima poslužiti dok ne skupe sve što im je još potrebno.

Na oglasnu ploču u vrtiću odgajatelji roditeljima mogu napisati

obavijest u kojoj će ih zamoliti da donesu neke od predmeta koji

su potrebni za dramsku igru kakvu su zamislila djeca.

(nastavak)

- čarape za izradu lutaka - štapovi - karton-ambalaža - knjige - konopac - kravate o alati- crijevo za vodu - perike- papir za omatanje - konac, predivo - naočale- rekviziti i oprema

za dramske igre sa životinjama (repovi, uši, nosevi).

- snimke pjesama(naročito onih s naglašenim ritmom).

- itd .

predložiti aktivnosti koje su vezane uz kurikulum i sadržaje u skladu

s razvojnim potrebama djece.

Odgajateljski se tim ne bi smio miješati u ono što se događa u centru

za obiteljske i dramske igre niti bi djecu smio usmjeravati, osim ako

se radi o tjelesnoj ili emocionalnoj sigurnosti koju treba zaštititi.

Bilo koja intervencija odgajatelja mogla bi sputati djecu, odnosno

navesti ih da se ne osjećaju slobodnom i da izgube spontanost.

Rješavanje problem skih situacija

Što bi odgajatelj trebao učiniti budu li se djeca neprestano i

danima igrala jednu igru? Nema pravog odgovora na to pitanje.

Odgajatelj bi trebao poznavati djecu, kako bi znao je li njihova igra

konstruktivna ili ne. S jedne strane, ponavljanje može biti znak

da prostor više ne potiče djecu i da treba uključiti nove rekvizite

koji će potaknuti nove ideje. No, ponavljanje igre može biti i znak

ograničenosti dječjih iskustava te treba predvidjeti nove prilike koje

će obogatiti dječje iskustvo. Naposljetku, igranje na istu temu može

značiti i to da djeca imaju problema zbog nekog traumatizirajućeg

događaja u svom životu ili dulje prisutnog problema. Ako se radi

o tome, odgajatelji moraju znati da nisu školovani psihoterapeuti,

lako uvijek nastoje razumjeti djecu u svojoj grupi, psihoterapiji nije

mjesto u vrtiću.

Što da odgajateljski tim učini kad igra u centru postane razularena i divlja? Ponekad dođe i do toga, jer

je djeci na raspolaganju mnoštvo materijala ili ti materijali nisu dobro organizirani. Prevelik broj materijala

može prestimulirati djecu i izazvati dezorganizaciju i nered. U tom bi slučaju odgajatelj trebao nenametljivo

ukloniti neke materijale ili ih prenamijeniti. Red u prostoru često je

dovoljan da se i u igru unese red.

Kako odgajatelj može pomoći stidljivom djetetu, djetetu koje

se ne usuđuje uključiti u centar za obiteljske i dramske igre?

Odgajatelj može intervenirati pomažući djetetu da uđe tako da,

recimo, primi dijete za ruku, pokuca na “vrata” centra i kaže: Teta

Mara vas je došla posjetiti, ili Vaš brat Ivan se vratio sa sela. Čim

dijete bude prihvaćeno u igru, odgajatelj se treba odmaknuti.

Ako su djeca destruktivna ili tuku drugu djecu, odgajatelji moraju

smjesta intervenirati i spriječiti takvo ponašanje. Važno je, međutim,

imati na umu da svako ponašanje ima svoje uzroke, a neke ne mogu shvatiti ni odgajatelji ni dijete.

Odgajatelji moraju postaviti granice i zaštiti djecu i predmete. No, oni moraju zaštititi i destruktivnu djecu

od njih samih, kako ne bi izmakla kontroli i kako se ne bi osjećala krivom zbog svog lošeg ponašanja.

Važno je ne zvati takvu djecu “ lošom” niti ih odbijati. Razlozi takvom ponašanju zaista mogu biti

mnogobrojni. Odgajatelji moraju prihvaćati djecu koja se loše ponašaju i kojima je u SDB teško

upravljati. Naime, oni moraju prihvaćati emocije koje ta djeca izražavaju, no ne moraju i ne smiju

tolerirati takvo ponašanje. Odgajatelj s takvim djetetom treba biti čvrst i smiren, treba prihvatiti djetetovu

potrebu i usmjeriti je na druge aktivnosti u kojima će se dijete “ ispucati” ; npr. Smiješ udarati po glini, ali

ne smiješ tući djecu, ili Možeš zabijati čavle u stolarskom centru, ali ne smiješ lupati stolcima.

Bilježenje napretkaOdgajateljeve bilješke skupljene tijekom školske godine trebale bi pokazivati razvoj ideja i informacija,

upotrebu govora, samopouzdanje, suradnju i kontrolu vlastitog ponašanja u dramskoj igri. Dok se djeca

bave aktivnostima u centru, obratite pažnju na njihovo:

- pretvaranje da su netko drugi

- upotrebljavanje jednog predmeta, zamišljajući da je nešto drugo

- gestikuliranje, upotrebu zvukova i riječi za imenovanje predmeta, situacije ili prostora

- igranje s ostalom djecom,

- razgovor s drugima u kontekstu izmišljene situacije.

Kako unaprijediti dram ske igre?Knjige na temu koja je djecu potaknula na igru mogu se koristiti na mnogobrojne načine. Kad djeca

jednom pokažu interes za neku temu, taj će interes knjiga još više produbiti. Ako se uvidi da djeca u

svezi s temom pokazuju određenu tjeskobu ili strah (npr. strah od odlaska k liječniku), knjiga bi djetetu

mogla pomoći da shvati situaciju i eventualno otjera strah. Ako je iz igre vidljivo da j e dijete zbunjeno

i da barata pogrešnim informacijama, knjiga će mu pomoći da dobije točnu informaciju. Knjige pružaju

nova iskustva koja potiču maštu i pomažu dječjim igrama. Kratki izleti, kao što su posjet trgovini,

pekarnici, vatrogasnoj ili policijskoj stanici, zubarskoj ordinaciji, doktoru ili bolnici, također mogu

potaknuti dječju igru, razvoj i učenje. Posjetitelji se mogu iskoristiti kao dobar izvor: nema te profesije

koja ne bi zanimala djecu. Posjetitelj, dakle, može biti liječnik, čistač ulica, violinist, pekar ili netko treći.

Budu li pričali djeci o svom poslu i donijeli predmete vezane uz posao, djeca će reagirati. Posjeti roditelja

ili obiteljskih prijatelja djeci mnogo znače, jer ne samo da pružaju dragocjene informacije i iskustva koja

bi mogla potaknuti nove igre, već se djeca njima i ponose. Slike s temama koje djeca koriste u svojim

igrama mogu se izvjesiti po cijeloj prostoriji. Razgovor o tim slikama pomoći će dječjem učenju. Slike

koje se odnose na mjesta koja su netom posjetila dodat će novo značenje njihovom svježem iskustvu.

Razgovor o bilo kojoj aktivnosti djeci će uvijek koristiti. Prije izleta djecu treba pripremiti na ono što

će vidjeti i gledati, na pitanja koja će ih možda zanimati, a treba im i reći kako se gdje moraju ponašati.

Nakon izleta, diskusija će utvrditi usvojeno gradivo, popuniti nedostatke u znanju i pomoći djeci da se

prisjete onoga što su doživjela. Slične diskusije će biti potrebne i prije i nakon dolaska posjetitelja u vrtić,

kao i nakon nekih novih događaja u susjedstvu ili bilo čega što djecu zanima. Razgovor može uslijediti i

nakon nekog pitanja djeteta ili kad shvatite da su djeca nešto što im je stvarno važno pogrešno shvatila.


Ritm ičke igre

Ritmičke igre su kombinacija osnovnih pokreta i kreativnog izražavanja. Neizostavni su pratilac glazbe i

plesa. Prva faza ritmičkih igara je skakutanje na mjestu ili ljuljanje uz glazbu. Iz toga nastaju pokreti. Na

predškolskom stupnju ritmička bi iskustva trebala naglašavati razvoj motoričkih vještina i izražavanje

emocija. S vremenom će se razviti opušteni, samosvjesni ritmovi. Na početku se usvajaju osnovne

ritmičke aktivnosti kao što su pljeskanje, stupanje, skakutanje i ljuljanje uz glazbu.

Pljeskanje

I. aktivnost: Pljeskanje na ritam

Okupite veću grupu djece (neka sjede na podu ili stoje u krugu).

- Udarajte ritam lupajući nogom: Jedan, dva, tri.

- Djeca neka pljesnu kad kažete broj tri.

- Kad nauče udarati ritam sjedeći, neka to rade hodajući u krug.

- Neka neko dijete odredi ritam, a ostali neka ga slijede.

- Kad usvoje ovaj najosnovniji ritam, djeca mogu prijeći na složenije.

II. aktivnost: Pljeskanje na ritam glazbe

- Pustite glazbu s jakim ritmom.

- Plješćite u ritmu.

- Neka vam se djeca pridruže.

- Pustite drukčiju glazbu i neka djeca otkriju njezin ritam (možda će im biti potrebna vaša

pomoć, pitanja, demonstriranje).

III. aktivnost: Pljeskanje na ritam priče

- Pročitajte djeci poznatu kratku priču koja ima jak ritam i u kojoj se ponavljaju riječi.

- Demonstrirajte pljeskanje kojim ćete zamijeniti riječ koja se ponavlja ili ritam priče.

- Neka djeca plješću umjesto riječi koja se ponavlja.

StupanjeStupanje, parade i procesije trebale bi biti svakodnevne aktivnosti u vašoj grupi i izvan nje, budući da

predstavljaju odličnu tjelesnu vježbu za predškolsku djecu te pomažu razvijanje motoričke koordinacije

i izražavanju osjećaja. Mogu biti od koristi prilikom prelaska sjedne aktivnosti na drugu. Stupanje može

pratiti ritam glazbe, udaranja štapića ili bubnjeva ili instrumenata koje su napravila djeca.

Vrste stupanja:

- Marširanje korakom — visokim korakom — niskim korakom

- Marširanje s okretom nalijevo i okretom nadesno

- Marširanje naprijed — natrag

- Marširanje uz pljeskanje ili povik

- Marširanje uz paralelno ili suprotno pomicanje ruku i nogu

- Marširanje u krugu, u redovima

- Marširanje na poligonu s preprekama

Skakutanje

Skakutanje i poskakivanje su aktivnosti koje se ne rade s malom djecom. Ti se pokreti usvajaju paraielno s razvojem djece, kao prirodan oblik kretanja. Djeca će početi skakutati i poskakivati kad glume životinje. Oba pokreta mogu se ugraditi u kreativnu dramsku igru.

Ovakve i slične aktivnosti primjerene su otvorenim prostorima, i zbog slobode pokreta i zbog sigurnosti.

Igre prstima i lutkama

Igra prstima

Jednostavne igre prstima i na njima nacrtanim licima mogu djeci pružiti beskrajan užitak. Ovdje se ne

radi o dramatizaciji, već o igrama pokreta, zvukova, dijaloga itd. Djeca mogu pomoću lutaka-prstiju

odglumiti svoju omiljenu priču, pjesmu, itd.

LutkeLutke oživljavaju grupu djece. One su prirodno sredstvo za promicanje kreativnosti, imitaciju i samoizražavanje. Lutkice mogu biti i odlično sredstvo za učenje.

To su kazališne lutkice, drukčije od običnih. One pozivaju djecu da istražuju vlastitu maštu i svoje zamisli dijele s drugom djecom. Kazališne lutkice su odlični rekviziti za mnogobrojne oblike kreativne igre.

Izrada vlastitih lutkica djeci čini učenje još značajnijim. Lutkica postaje njihovo djelo. Naglasak je na procesu, a ne na konačnom proizvodu. Kad govore o lutkicama koje su napravila, djeca će koristiti izražajni jezik. Kad se igraju sa svojom lutkicom, razgovarat će s njom. Odigrat će ulogu omiljenog lika, odglumiti ono što su vidjela na televiziji, biti roditelji ili prijatelji. Možda ćete djeci trebati demonstrirati kako lutkice govore, kako se kreću i kako da odglume svoju omiljenu priču. Nekoliko prijedloga za rad s lutkicama:

- Napravite centar za kazališne lutkice s kutijom materijala za izradu lutkica.

- Prije no što stvore vlastitu lutkicu, djeca bi trebala dobiti priliku da se igraju s drugim

lutkicama.

- Donesite ogledalo, tako da djeca mogu istraživati kretnje, glas i geste lutkica.

Lutke koje je jednostavno napraviti

Lutkice koje hodaju

Materijali: papir, škare, bojice, ljepilo.

Postupak:

1. Izrežite iz papira glavu i tijelo lika koji želite. Na mjestu bokova ostavite sa svake strane

dulje trakice papira.

2. Obojite.

3. Zalijepite trakice papira tako da tvore vrpcu koja će usko prijanjati za srednjak i kažiprst.

Vrhovi tih prstiju će postati lutkine noge, tako da će lutka moći hodati, trčati, plesati i

slično.

Lutke na prstima

Materijali: papir, škare, bojice, ljepilo.

Postupak:

1. Izrežite iz papira glavu osobe ili životinje. Na mjestu gdje dolazi vrat, s obje strane

ostavite dulje trakice papira.

2. Obojite obrise lica.

3. Zalijepite trakice papira s obje strane papirnate glave, tako da dobijete prsten koji će

pristajati vašem prstu.

4. Stavite lutkicu i pomičite prst, tako da lutkica “miče” glavom i tijelom.

Lutkice od čarapa

Od starih, bijelih sokni mogu se napraviti prekrasne lutke.

1. Sašijte na vrh nešto konca za kosu i tri gumba za oči i nos.

2. Razrežite šav na stopalu i mjestimično ga zašijte, da dobijete usta.

3. Dodajte detalje; npr. možete izvesti ili našiti uši, pa čak i zaliske.

Lutkice nacrtane na ruci

1. Stisnite šaku. Vrh vašeg palca trebao bi dodirivati drugi zglob vašeg kažiprsta.

2. Koristeći ruž za usne i make up, nacrtajte na vanjskoj strani šake (prstiju) lice.

3. Na vrh šake stavite malo vune ili konca, umjesto kose. Pokrijte maram(ic)om.

4. Pomičući palac, postići ćete da lutkica govori i pokazuje osjećaje.

Lutkice od savinutog papirnatog tanjura

1. Presavinite papirnati tanjur da biste dobili lutkicu koja se sastoji od gornje i donje čeljusti

“opasnih” životinja.

2. Obojite.

3. Svoje lutkice držite prstima i palcem.

Lutkice-stopala

1. Nacrtajte na jagodicama dječjeg stopala lice. Prsti su postali kosa.2. Neka djeca svoja stopala uzdignu na stolac i uživaju u ovim jedinstvenim kreacijama.3. Pomoću ogledala omogućite djetetu da uživa u vlastitoj “lutkici-stopalu” .

M aske-lutkice od papirnatih tanjura

Od savijenog dijela papirnatih tanjura možete napraviti maske.1. Upotrijebite papir.2. Na poleđinu tanjura stavite jaku traku, kojom ćete tanjur pričvrstiti za ruku, kad ćete

pomicati lutkicu.

PantomimaPantomima je vrsta spontane ili neformalne drame. Predstavlja dobar početak kreativne dramske igre. Pantomimom djeca izražavaju ideje, osjećaje i akcije, koristeći geste i pokrete, ali ne i riječi i dijaloge. Na primjer, kad obrađuju temu kućnih ljubimaca, jedna bi grupa djece mogla pantomimom prikazivati hranjenje svojih mačaka i pasa, dok bi se druga mogla pretvarati da drži svoje životinje. Pantomima pomaže djeci da kontroliraju svoja tijela. Kako počinje s tjelesnim iskustvom, pojmove djeci čini konkretnijima.

Kad se prvi put susreću s pantomimom, mala djeca trebaju pomoć da se potakne njihova mašta prije no što budu spremna dati vlastite kreacije. Verbalna pomoć kao Pokaži mi to svojim tijelom ili Pokaži mi to

svojim licem tu će biti od velike pomoći.

Aktivnosti koje maloj djeci mogu pomoći da počnu s pantomimom su:

- glumljenje dječjih pjesmica

- glumljenje lika iz omiljene pjesme

- glumljenje jednostavnih i poznatih radnji, kao što je pranje ruku, četkanje zubiju, izrada

kolača, itd.

- pretvaranje da su životinje u džungli, da šeću, love, itd.

ŠaradeŠarade su, kao i pantomime, zagonetke u kojima djeca jedna drugoj glume priče da bi ova pogađala njihov naslov. Djecu treba poticati da odglume svoje omiljene priče, i to koristeći rekvizite i kostime. Recite im da odglume svoj omiljeni lik. Kad im pričate priču, zastanite na vrhuncu, kako bi djeca nastavila priču igrom, a bez naracije (Isenberg, 1993.). Na primjer, ako im čitate priču Tri praščića, stanite svaki put kad dođete do dijela u kojem vuk pokušava srušiti kuće praščića, kako bi to djeca odigrala (“otpuhala”).

MimikaMimika je imitiranje pokreta poznatih aktivnosti, ali bez opreme i predmeta kojima se te aktivnosti obično izvode. Kroz mimiku djeca mogu odglumiti jednostavni tip pokreta neke osobe, životinje ili stroja. Potrebne rekvizite djeca će izvući iz svoje mašte. Mimika može započeti jednostavnim imitiranjem

tjelesnih pokreta. Zatim tome pridodajte zvukove, a naposljetku i emocije:

- Pokažite djeci slike psa, konja, majmuna i tigVa.- Pitajte djecu kako se te životinje kreću i dopustite

im da vam to demonstriraju; Pas trči ulicom. Konj galopira. Majmun se njiše na grani. Tigar se šulja.

- Govorite o zvukovima koje te životinje proizvode.- Neka djeca imitiraju glasanje životinja; Pas laje.

Konj rže. Majmun vrišti. Tigar riče.- Pitajte djecu o tome kako se životinje osjećaju; Pas

je sretan. Konj j e slobodan. Majmun je uzbuđen.

Tigar je gladan.

- Recite djeci da kombiniraju pokrete, glasanje i

osjećaje životinja; Sretan pas trči niz ulicu, lajući.

Konj slobodno galopira poljem. Uzbuđeni majmun

visi s grane i vrišti. Gladni tigar riče, šuljajući se

i vrebajući žrtvu.

Ovakve su kombinacije moguće do unedogled. Uz čestu praksu, djeca će ih često ugrađivati u svoje dramske igre. Mimikom se dobro mogu izraziti i medvjed\ ptica, žaba, jelen, vuk, klaun, kauboj, krava, prase, zmija, mačka, stolar, kuhar, pilot, akrobat na

žici, ribič, maneken, pekar i skakač u vis ...

Ideje za m im iku:

Lovljenje leptira

Cijepanje drva

Penjanje po zidu

Puzanje poput zmije

Kopanje jarka

Let ptice

Galopiranje konja

Skakanje poput žabe

Preskakivanje užeta

Skakanjejelena

Hodanje poput pauka

Branje cvijeća

Vožnja bicikla

Veslanje

Igranje košarke

Pjevanje

Klizanje

Plivanje ribe

Mačevanje

Geganje poput patke

H odan je poput

medvjeda

Pranje rubljaKutija s rekvizitima i pribor za dram ske igreDjeca vole imitirati odrasle. Kad to rade, uče o njihovim ulogama, I poslu i kako je to biti važna osoba s posebnim zadacima. Zbog 1 toga se, iako se najčešće igraju kuće, djeca često prihvaćaju tema do kojih dolaze spontano, a prema vlastitim interesima, iskustvimai brigama. Centar za obiteljske i dramske igre može postati liječnička ordinacija, bolnica, trgovina, vrtić, vatrogasna ili policijska stanica. Prilikom mijenjanja uloga nije potrebno preurediti cijeli prostor. Naime, dobra je ideja ostaviti npr. kuću nedirnutu, a u drugom dijelu centra napraviti liječničku ordinaciju, da se djeca mogu od kuće uputiti liječniku.

Ako u vrtiću, odnosno u SDB, ima prostora, bilo bi dobro da ured, trgovina ili neka druga “ lokacija” potrebna za dramske igre bude smještena izvan centra, ali još uvijek dovoljno blizu da djeci ne bude problem odlaziti “na posao” i vraćati se “kući” . Da biste promicali repertoar dramske igre, predlažemo da napravite kutije s rekvizitima i s priborom potrebnim za različite dramske igre, budući da oni:

- promiču iskustva sa stvarnim materijalima i odgovarajućim alatima,- šire interes djece za određenu temu,- pružaju djeci mogućnosti da odglume poznate uloge - razvijaju svijest djeteta o različitim zanimanjima.

Svaka kutija s rekvizitima i priborom sadrži zbirku predmeta koji su tematski povezani: npr. deka za

plažu, sunčane naočale, krema za sunčanje, lopta za plažu. Stvarni predmeti vesele djecu i razvijaju

njihove ideje i pojmove vezane uz kurikulum. Vaša je dužnost kao odgajatelja da potičete djecu da se

okušaju u novim ulogama i novim aktivnostima. Isto tako, vi trebate nabaviti rekvizite. Djeca će htjeti

glumiti budete li im u ruke stavili prave rekvizite. Maloj djeci su potrebni adekvatni rekviziti, prostor i

vrijeme da bi se upustila u dramsku igru, iako se njihove uloge i teme često mijenjaju. Dopuštajući djeci

da preuzmu aktivnu ulogu u stvaranju kutija s rekvizitima i priborom, dodatno ćete ih motivirati.

REKVIZITI

Kuhinjski pribor: Lonci, tave, zdjele, žlice, šalice, posude za pečenje, itd. Kartonska kutija

okrenuta naopačke može postati štednjak;

Za trgovinu: Blagajna, lažni novac, naljepnice s cijenama, neotvorena roba u limenci, prazne

limenke, voštano voće i povrće, prazne kutije od slatkiša, itd.

Za restoran: Plastične ili papirnate čaše, tanjurići, stolnjak, ubrusi, jelovnici, itd.

Bolnički pribor: Ljepljiva traka, gaza, zavoji, stetoskop, male plastične boce, vata, kapice za

medicinske sestre

Za maskiranje: Par starih tamnih naočala, stari šešir, lažni brkovi, nos, šminka, perika, brada

policijski pribor: Značka od kartona, zviždaljka, povećalo, walky-talky,

Za čišćenje: metle, krpa, spužve, krpe za prašinu, ubrusi ;

Tematski centriTematski centri su centri aktivnosti posvećeni određenoj temi. Tu bi se trebali nalaziti materijali koji

najviše zanimaju djecu u grupi. Tematski centri potiču djecu na spontano poistovjećivanje s različitim

ulogama (Woodward, 1985.). Pomoću njih se

sadržaj (npr. kućni ljubimci) približava djeci i jača

njihov interes.

U svom djelu Kreativno izražavanje i igra u

kurikulumu ranog djetinjstva (1993.), Isenberg i

Jalongo predlažu pet smjernica kojima će se djeci

pomoću tematskih centara omogućiti uspješnu

dramsku aktivnost:

1. Pružite djeci kroz priče, slike i

diskusiju na temu, određeno predznanje. Da bi djeca mogla odglumiti svoje uloge,

trebaju nešto o njima i znati.

2. Stvorite atraktivan prostor, s posterima, knjigama i materijalima. Izgled prostora je

vrlo važan, jer djecu može ili privući ili obeshrabriti.

3. Osigurajte jednostavne, trajne rekvizite. Oni će pomoći djeci da odglume željene uloge

i ponašanja.

4. Intervenirajte samo kad je to neophodno. Kad uvodite novi tematski centar, zajedno

odredite pravila ponašanja i broj djece koja se mogu istovremeno tamo igrati.

5. Potičite djecu da sugeriraju ideje za teme ili planiraju nove tematske centre. Djeca mogu

napraviti ili skupiti potrebne rekvizite.

Jedan od naših prijedloga za tematski centar je Trgovina igračkama. Centar se može urediti tako

da izgleda kao dućan. Može biti oblijepljen posterima i slikama svih vrsta igračaka. Igračke i plišane

životinje mogu imati cijenu, djeca mogu biti ili prodavači ili kupci. Stara blagajna i lažni novac će još više

povećati uzbuđenje u ovom centru. U sklopu Trgovine igračkama dječja dramska igra može uključivati i

stavljanje cijena na igračke, zbrajanje predmeta na policama, sortiranje i klasificiranje igračaka, brojenje

novaca i mijenjanje novaca i omatanje kupljenih igračaka.

SažetakKreativna dramska igra razvija dječje izražavanje iznutra. Ona

pridonosi djetetovu učenju i predstavlja važan dio plana i programa

ranog učenja. Gluma razvija dječju maštovitost i razmišljanje,

rješavanje problema i komunikaciju.

Tematski centri mogu biti:

1. Aerodrom

2. Pekarnica

3. Banka

4. Trgovina odjećom

5. Parfumerija

6. Vatrogasna slanica

7. Cvjećarnica

8. Benzinska stanica

9. Brijačnica

10. Salon ljepote

11. Rođendanska zabava

12. Bolnica

13. Knjižnica

14. Tržnica

15. Pošta

16. Servis kućanskih

aparata

17. Autobus

18. Kamp

19. Cirkus

20. Laboratorij

21. Kazalište

22. Željeznička postaja

23. Zoološki vrt

itd.

1 2 Centar za početno čitanje i pisanje

Djeca u igri: Centar za početno čitanje i pisanjeProstor u kojem se odvija proces opismenjivanja - početno čitanje i pisanje mora biti pažljivo isplaniran,

tako da omogućuje interdisciplinarni pristup i poštivanje individualnih razlika (Morrow, 1989.). Prema

Piagetu, djeca kroz tjelesnu interakciju s ljudima i predmetima spoznavaju svijet oko sebe. Djeca uče

čineći (Piaget i Ihelder, 1969.). Stoga centar za početno čitanje i pisanje mora imati prostor za pisanje,

knjižnicu, stol za izrađivanje knjiga i centar za slušanje. Treba se

koristiti svakodnevno, i to na principu samoodabira.

PisanjeU prostoru za pisanje unutar centra za početno čitanje i pisanje djeca

trebaju na raspolaganju imati niz olovaka, flomastera, bojica i papire

(s crtama i bez njih), tako da mogu birati. Taj potrošni materijal

redovito se mora nadopunjavati.

KnjižnicaOvaj prostor treba biti primamljiv i udoban. Bilo bi idealno kad bi

imao tepih, male stolce, jastučiće i, po mogućnosti, trosjed. Knjige

treba atraktivno izložiti i moraju biti primjenjive različitim razinama

pismenosti, od slikovnica do složenijih knjiga. Ovdje se trebaju

nalaziti slikovnice, priče, informativne knjige, jednako kao i pjesništvo, biografije, bajke i ostale različite

knjige. Vrste i zahtjevnost knjiga ovisit će o dobi i interesima djece.

Izrada knjigaOvaj prostor potiče djecu da o sebi razmišljaju

kao o autorima. Prazne knjige različitih veličina

od djece izmamljuju širok raspon pisanih reakcija,

od osobnih razmišljanja i pjesništva do stranica s

dijalozima i ilustracijama. U ovom se prostoru

mora nalaziti dodatni papir, spajalice, bušilica za

papir i ostalo potrebno za izradu knjiga.

Najvrjednija oprema u ovom centru je

kompjutor s pisačem. Ovi materijali omogućuju djeci da razvijaju svoju samostalnost i jačaju osjećaj

kompetencije, paralelno s usvajanjem vještina pismenosti. Knjige koje su djeca napravila trebaju se

staviti u knjižnicu.

“Autorski stolac” se nalazi u prostoru za izradu knjiga, a predstavlja formalno mjesto s kojega autor

svojoj grupi predstavlja “publiciranu” knjigu, prije no što je odlaže u knjižnicu. Diskusije, pitanja i

komentari utječu na razvoj svijesti djece o tome da autor piše za publiku, kao i da joj pritom prenosi svoj

glas i svoje gledište.

SlušanjeOvaj prostor može biti opremljen kasetofonima, gramofonima, CD-playerima, slušalicama te kasetama s

pričama i knjigama. Djeca se mogu odlučiti slušati priču i istovremeno je čitati. Odgajatelj može ponekad

snimiti djecu dok recitiraju omiljene pjesmice ili priče. Može i sam snimiti neke priče.

Tu mora biti mnoštvo različitih kaseta, uključujući priče iz drugih kultura, mitove i pjesme. Bilo bi

idealno kad bi neka tema ili poseban dječji interes mogao određivati izbor materijala za prostor za

slušanje ili za knjižnicu (npr: kosti, Japan, fotografija).

Uloga odgajateljskog timaUčinkoviti učitelj pismenosti svoju pažnju usmjerava na učenje. Učenje polazi od znanog ka neznanom.

Zbog toga je zadatak odgajatelja da otkrije što dijete zna i da mu zatim pokuša proširiti znanje. Pritom

mu mnogo mogu pomoći roditelji, koji će znati za koje se knjige dijete zanima, što voli crtati, koje priče

voli slušati, koju glazbu, itd. Bilo bi idealno kad bi roditelji mogli takve informacije o djetetu prenijeti

odgajatelju za vrijeme roditeljskog sastanka, prije no što počne školska godina.

Takvu bi razmjenu informacija mogao inicirati odgajatelj, pitajući roditelje npr. Recite mi, što vaše dijete

posebno voli raditi? Ima li omiljenu bajku, priču, pjesmu? Koje su mu najdraže igre? Zanimaju li ga

knjige? Pokušava li pisati? Komunikacija između roditelja i odgajatelja je ključna za određivanje ciljeva

dječjeg učenja.

Odgajatelj nije samo komunikator, nego i arhitekt koji osmišljava SDB i odabire materijale primjerene

dobi. Pažljivim odabirom različitih knjiga i sredstava za poticanje dječje pismenosti, odgajatelj postavlja

pozornicu na kojoj će se govor koristiti aktivno. Unutar tako planiranog prostora, odgajatelj je djetetov

partner u istraživanju jezika, onaj koji dijete upućuje na izvore, i odrasla osoba koja u djetetu pokušava

razviti ljubav prema književnosti. Prema poznavanju djetetovih potreba, odgajatelj će početi voditi i

usmjeravati dijete ka znanju i pismenosti. Pomoći će djeci da izaberu knjige, zapisivat će priče koje će

mu djeca diktirati, pomoći će djeci da razmjenjuju knjige i odgovarati na njihova pitanja.

Odgajateljeva je dužnost i da vodi bilješke. On promatra i bilježi napredak svakog djeteta. On misli i

brine se o svakom djetetu u svojoj grupi kao o pojedinačnoj osobi.

Aktivnosti i projektiPismenost je društvena aktivnost. Djeca najbolje uče u prostorima gdje je mali rizik i gdje je njihov

pokušaj podržan i prihvaćen. Odgajatelj stvara ozračje koje omogućuje ovakvu podršku. Društveni

značaj govora jedan je od temelja koji uvjetuju razvoj govora. Opismenjivanje ovisi o interakcijama s

drugim ljudima. Dobar program opismenjavanja omogućuje i odgajatelju i djeci da razmjenjuju ideje o

svijetu, i to u sigurnom, knjigama bogatom prostoru.

Stalna izloženost različitim poticajima usmenog i pisanog jezika

i stjecanje novih iskustava pomoći će djeci da iskonstruiraju

vlastitu spoznaju o tome što znači biti pismen. Odrasli koji čitaju

naglas i u sebi, pišu pisma, otvaraju poštu, pišu popise i koriste

kompjutore u komunikacijske svrhe, djetetu predstavljaju model

funkcionalnih vidova čitanja i pisanja. Komuniciranje usklađeno s

društvenim konvencijama, upotreba gramatike i širenje rječnika bit

će jednostavne radnje budu li tekle prirodno, kao rezultat spontanih

pitanja zasnovanih na stvarnim potrebama djece. Postavljanje pitanja

i pričanje priča vrlo su važan čimbenik za poticanje diskusije između

djece. Papir i olovke trebaju se nalaziti u svakom centru aktivnosti.

Vizualna informacija u obliku slika, naljepnica, tablica i grafikona djeci pruža neprestani izazov.

Dostupnost škara, bojica, boja, ljepila, gline i ostalih materijala, uključujući one za obradu drveta, djeci

pruža mogućnosti da izraze svoje misli, osjećaje i ideje.

Učinkovit program pismenosti poštuje dječje napore da nauče čitati, pisati, slovkati i govoriti. To

poštivanje i priznanje vidljivo je u svim komunikacijskim iskustvima u kojima dijete od odgajatelja

ima trajnu potporu. Početnu točku programa opismenjavanja čini dječja prirodna radoznalost i

zainteresiranost za slova, govor i jezik. Sva će djeca gorljivo imitirati pisani jezik, pretvarajući se da

pišu. Rano ostavljanje tragova po papiru trogodišnjaka i četverogodišnjaka napreduje od crtanja do

rafiniranijih pokušaja imitiranja slova. Te rane vježbe su važne kad dijete usvaja jezične osobitosti

vlastite kulture, kao što su npr. smjer čitanja slova i riječi na stranici, razmak između riječi i upotreba

interpunkcijskih znakova. U SDB možete vidjeti djecu kako, okupljena u centru za početno čitanje i pisanje,

pišu stranicu za stranicom, a zatim se kreću po sobi, dijeleći drugima svoje tek napisane obavijesti. Ta

djeca demonstriraju svijest o funkcionalnom značaju pisanja. Druga djeca za to vrijeme možda kopiraju

naljepnice koje su izvješene po sobi, treća promatraju slikovnicu i prijatelju pričaju svoju “priču”,

dok istovremeno jedan od roditelja-pomagača maloj grupi djece čita neku knjigu. U drugom dijelu sobe

jedno dijete izvodi lutkarsku predstavu za dva prijatelja, ponavljajući svojim riječima priču koju je

odgajatelj netom pročitao. Svakoga dana priče se čitaju naglas ili malim grupama djece ili pojedincima.

Ponovno čitanje omiljenih knjiga vrlo je važno. Ponavljanje pomaže djeci da shvate pravilnost jezika i

stalnost simbola.

Kad je SDB uronjena u iskustva govora i jezika - razgovor, dramske igre i pjevanje, djeca usvajaju govorne i jezične vještine. Kad odgajatelji razgovaraju s djecom o njihovim interesima i postavljaju pitanja koja će izmamiti široke i bogate odgovore, djeca razvijaju svoju sposobnost izražavanja osobnih iskustava i misli.

Životne, stvarne avanture kao što su igre, posjeti muzejima, knjižnicama, trgovinama zoološkom vrtu ili koncertu, djeci pružaju zajedničko iskustvo o kojem će moći razgovarati.

Glumljenje telefoniranja, rekviziti koji potičuglumu, kazališne lutke i dramska igra potičudinamičnu konverzaciju među djecom.

Prilike za sudjelovanje u dramskim igrama s prstima, u glazbi i pjevanju, kao i ritmičkim

igrama, djeci će pričinjavati zadovoljstvo, a usput će ponavljati i vježbati govor i jezik. Djeca mogu imenovati predmete ili opisati što vide na kojoj slici, a tada će odgajatelj skloniti sliku ili je djelomično pokriti, pa upitati dijete: Što nedostaje? Ploče prekrivene flanelom s likovima iz djeci omiljenih dječjih pjesmica i bajki također se trebaju nalaziti u centru za početno čitanje i pisanje. Djeca će se osjećati uspješnom kad budu prepričavala tijek priče, razvijala likove i koristila jezik u svrhu zabave.

Kad djeca zajednički razvijaju listu posjeta koje žele ostvariti, listu namirnica koje su im potrebne ili projekata koje bi voljela provoditi, razvijaju praktično razumijevanje jedne od svrha pisanja. Starijadjeca mogu pisati vlastite popise, dok će mlađa djeca svoje popise diktirati odgajatelju.

Obveze i zadaci za pomagače u SDB, razni rasporedi, pisane poruke i posebne novosti moraju neprestano biti izloženi u SDB. Slike i riječi pomažu djeci svih dobi da počnu razumijevati važnost čitanja i pisanja. Kad svjedoče bilježenju vlastitih ideja na papir, djeca shvaćaju osnove čitanja. To isto čine i kad razvijaju vizualni rječnik i počinju povezivati glasove sa slovima.

Važno je djeci pružiti prilike za uspoređivanje i sortiranje slova kroz izradu slova od gline ili pisanje u pijesku i pomicanje pokretnih slova. Te aktivnosti naglašavaju osnovne osjetilno-motoričke elemente čitanja. Stavljanje djece u okruženje bogato jezikom, u kojem će moći odabirati, slijediti svoje interese i imitirati važne odrasle osobe u svom životu i svijetu predstavlja jedan od načina da se stvori učinkovit program pismenosti.

Uvjeti za prirodno učenje jezika1. URANJANJEOd trenutka kad je rođeno, dijete je okruženo svrhovitim, značajnim “cjelovitim” jezikom. Ono je

uronjeno u “jezičnu poplavu” gotovo čitavo vrijeme dok je budno.

2. DEMONSTRIRANJEKad nauče govoriti, djeca primaju tisuće demonstracija (modela, primjera) govornog jezika upotrebljenog na funkcionalan način.

3. OČEKIVANJEAko dijete nema ozbiljniji poremećaj, od njega se očekuje da prohoda i progovori. To je očekivanje toliko jako, naročito kod roditelja, da oni preskaču suptilne oblike komunikacije, na koje djeca reagiraju, učeći ih da hodaju i govore.

5. ODGOVORNOSTKad uče govoriti, djeca preuzimaju odgovornost za ono što su i kada u svom govoru naučila. Svako dijete odlučuje koju će zbirku konvencija usvojiti i kojim će putem do tog cilja doći, no nekako sva djeca dolaze do istog cilja. To je prirodno učenje.

6. ZADATAKDjetetu koje uči govoriti treba pružiti dovoljno vremena i dovoljno prilika za korištenje govora i jezika.

7. PRIBLIŽAVANJEOd djece koja tek počinju govoriti ne očekuje se da pokažu kompetenciju odraslog čovjeka. Ona su nagrađena, ne zato što su nešto rekla “točno”, već zato što su bila “blizu”.

8. POVRATNA INFORMACIJAOdrasli članovi obitelji i starija braća ili sestre koji poučavaju malu djecu daju im poseban oblik povratne infonnacije; malo dijete: To časa. Odrasli: Da, to je čaša. Poruka je primljena, a glasi Da. Konvencionalni, odrasli odgovor djetetu je upućen na način koji nije prijeteći i koji je usmjeren prema značenju. Štoviše, djetetu se odaje priznanje za njegov govor i potiče ga se da niže svoje nezrele pokušaje komunikacije, sve dok ih samo ne odluči promijeniti (Cambourne).

13 C e n ta r za m a te m a tik u i m a n ip u la tiv n e ig re

Djeca u igri: M atem atika i m anipulativne igre

Matematika, kao i jezik, prožima cjelokupno iskustvo čovjeka. U svakoj kulturi se matematički pojmovi

koriste u svakodnevnom životu: kad mjerimo i bilježimo vrijeme; u praktičnim aktivnostima kao što su

poljoprivreda, građevinarstvo i kuhanje; u svakom obliku trgovine, od kupovanja hrane do globalnih

financija. Matematika predstavlja temelj zapanjujućeg tehnološkog napretka koji se događa u svijetu,

počevši od industrijske revolucije, preko doba svemirskog istraživanja pa sve do doba telekomunikacije i

internetizacije. Naša će djeca živjeti i raditi u svijetu u kojem se informacija prenosi tehnološkim putem.

Ključ ekonomske samodostatnosti mogao bi biti

matematička kompetencija. Zbog toga moramo

svojoj djeci pružiti matematičku pismenost koja

će im ostati i nakon što završe školovanje. Da bi

jednog dana bila uspješna, naša će djeca morati

biti u stanju matematički komunicirati i probleme

rješavati u okviru područja matematike.

Matematika je apstraktni sustav organiziranja iskustva. Međutim, mala djeca misle vrlo konkretno.

Pojmovi kao što su količina i poredak njima ne znače ništa, ako nemaju konkretne predmete koje će

zbrajati ili nizati. Zbog toga maloj djeci trebamo pružiti prilike za isprobavanje matematičkih odnosa

manipuliranjem konkretnim predmetima, odnosno igranjem s predmetima koje mogu zbrajati i sortirati.

Takva igra djeci postaje smislena, ako iza sebe imaju odraslog pomagača, odgajatelja, koji je uvijek

tu da im pomogne i intervenira. Odgajatelji koji se bave ranim razvojem pomažu djeci da postanu

svjesna funkcije matematičkih pojmova, i to kroz svakodnevni rad. Djeca ne mogu naučiti niti svladati

matematičke pojmove iz udžbenika ili zadataka koji se zasnivaju na metodi papir/olovka. Umjesto toga,

djeca grade trajno, korisno matematičko znanje i razvijaju svoju matematičku kompetenciju u direktnoj

interakciji sa svijetom oko sebe. Ovo znanje djeca usvajaju i obnavljaju stvarnim iskustvima koja

dobivaju kroz životne aktivnosti.

U samom početku razvoja matematičkih pojmova, osnove matematike podudaraju se s drugim područjima

znanja, a naročito s jezikom i logikom. Program Korak po korak definira matematičke pojmove ovako:

- Odnos jedan-na-jedan uključuje raspodjelu određenih predmeta u takvom međusobnom

odnosu da jedan odgovara drugome; npr. po jedan keks za svako pojedino dijete, po jedan

jastuk za svaki krevetić, po jedan stolac za svako dijete.

- Spajanje u niz uključuje sposobnost da se stvari slože po redoslijedu, i to prvo po veličini

(od najmanjeg do najvećeg), a onda i po broju. Kako bi moglo učiniti ovo potonje, dijete

mora prvo prepoznati broj, a onda mu pripisati značenje, odnosno količinu,

jjg Brojenje uključuje sposobnost da se demonstrira razumijevanje brojeva i količine. To

uključuje i sposobnost da se odgovori na pitanje: Koji j e ovo broj? i Koji broj sad

slijedi?

- Računanje je proces dodavanja i oduzimanja, na osnovi konkretnih iskustava.

- Razvrstavanje uključuje sposobnost da se predmeti sortiraju prema pripadajućim

svojstvima; npr. po boji, obliku, veličini. Tu j e uključena i sposobnost da se odgovori na

pitanje: Zašlo ove stvari spadaju zajedno?

- Mjerenje je proces otkrivanja broja standardnih jedinica u nekom predmetu.

- Usporedba uključuje sposobnost određivanja da je jedan predmet veći ili manji od

drugoga, odnosno da je jednak drugome, i to na temelju mjerenja.

H Geometrija je znanost o prostornim odnosima. Što se male djece tiče, geometrija uključuje

istraživanje predmeta i njihovih odnosa, kao i prepoznavanje oblika i uzoraka.

- Uzorak je tema koja povezuje matematičke elemente. Na osnovi uzorka djeca uočavaju

odnose, povezuju, uopćavaju i predviđaju.

- Uzorci predstavljaju osnovnu jedinicu: žuto — crveno, žuto — crveno.

- Uzorci se šire: lupi — pljesni, lupi — pljesni — lupi.

- Uzorci prirode: jesen, zima, proljeće, ljeto.

Mala djeca trebaju pravilnosti i ponavljanja iskusiti u pokretima, bojama, zvukovima, položaju i količini.

Uzorci opisuju, proširuju, prenose, prevode i stvaraju uzorke.

Uvrštavanje m atematike u dnevni rasporedSvakodnevne rutinske aktivnosti djeci nude mnogobrojne prilike za konkretna matematička iskustva.

Na primjer:

- Prilikom dolaska u vrtić, djeca doživljavaju odnos jedan-na-jedan dok vješaju svoje

kaputiće: jedna vješalica za svaki kaputić.

- Svakodnevno bilježenje prisutnosti omogućuje djeci priliku za brojenje i računanje; Koliko

djece ima? Koliko ih je odsutno? Koliko djece ima ukupno? Ovdje nas ima deset, a

trebalo bi nas biti četrnaest. Koliko ih je odsutno? Budete li upotrijebili fotografije djece

koja su nazočna i odsutna, dječje iskustvo brojenja i računanja postat će konkretnije.

- I doručak će pružiti priliku djeci da iskuse odnos “jedan-na-jedan”: za svako dijete po

jedan prostirač, jedan tanjur, jedna šalica, jedan ubrus.

- Jutarnji sastanak je prilika da se djeci čitaju priče i pjevaju pjesme o brojevima, recitiraju

brojalice i pjevaju pjesme u kojima dominira uzorak i ritam. Tu se djeci ujedno pruža

i prilika da se međusobno izbroje i razvrstaju po pripadajućim svojstvima: Koliko ima

djevojčica? Koliko osoba je danas odjeveno u nešto crveno? Koliko dječaka ima bijele

čarape?

- Vrijeme provedeno na otvorenom prostoru obilježava tjelesna aktivnost djece, što je odlična

prilika da se djeci pruže konkretna matematička iskustva. Svaka aktivnost koja uključuje

ritmičke pokrete tijela može se upotrijebiti za brojenje: penjanje uz ili spuštanje niz

stepenice (jedan broj za svaku stepenicu); ljuljanje uz glasno brojenje zamaha; skakanje;

udaranje loptom. U takvim aktivnostima čitavo tijelo djeteta daje broju dodatno značenje.

Puko mehaničko zbrajanje i identifikacija brojeva bez ovakvih konkretnih iskustava nemaju

smisla.

- Čak i kad idu na zahod, djeca imaju prilike za matematički razgovor. Odgajatelj može

napraviti uvod u računanje, i to na sljedeći način: Ovdje imamo tri umivaonika i četvero

djece. Koliko će djece morati čekati svoj red? Dodavanje ručnika djeci da obrisu ruke bit će

prilika za uočavanje odnosa “jedan-na- jedan”

- Sam raspored djeci pruža konkretno iskustvo za mjerenje prolaznosti vremena,

- Digitalni satovi u kojima se vidi protjecanje minuta mogu poslužiti da se djeci objasne

vremenska razdoblja. Standardni satovi s kazaljkama također su korisni. I ostale sprave za

mjerenje vremena poslužit će svrsi. Na primjer, pješčani sat za kuhanje ja ja (3 minute) može

se upotrijebiti prilikom pripremanja djece na prijelaz iz jednog centra aktivnosti u drugi.

Sat na štednjaku koji demonstrira i prolaznost vremena i pomicanje kazaljke i to zvučnim

signalom, djeci će jo š zornije predočiti protjecanje vremenskih razdoblja i može pomoći

nestrpljivim četverogodišnjacima da povećaju svoju strpljivost.

- Kalendari i vrijeme su česta tema za razgovor u krugu. Standardni kalendari, međutim,

maloj djeci nemaju baš mnogo smisla, a niti rotiranje, odnosno ponavljanje brojeva dana

itd. u godini njima ne pomaže mnogo u svladavanju pojma vremena: dani i mjeseci u godini

su im preapstraktni. S druge strane, dani u tjednu im nisu tako apstraktni i mogu ih shvatiti.

Trogodišnjacima i četverogodišnjacima je razumljiviji kalendar tjedana nego kalendar

mjeseci. Zbog toga bi za njih odgajatelji mogli napraviti jednostavne, tjedan-za-tjedan

kalendare u kojima svaka stranica predstavlja sedam dana. Svaki bi dan trebao biti označen

drukčijom bojom: svi ponedjeljci jedne boje, utorci druge, itd. Drukčije označite dane kad

su djeca u vrtiću, a drukčije one kad nisu. Za označavanje vremena možete koristiti kalendar

u kojem djeca mogu računati broj sunčanih dana u odnosu na one oblačne. Pomoću slika

odgajatelj na kalendaru može označiti posebne događaje u tjednu i pomoći djeci da zbroje

koliko ih još dana dijeli do tog događaja. To može biti naročito korisno kad dijete mora biti

hospitalizirano. Označavanje na kalendaru dana kad se dijete treba vratiti pomoći će djeci

da, u sklopu pojma vremena koji je primjeren njihovoj dobi, razumiju koliko dugo će njihov

prijatelj biti odsutan.

- Izleti pružaju brojne prilike za matematička iskustva. Budemo li nekoliko dana prije

izleta na kalendaru označili dan kad se ide na izlet, pružit ćemo djeci priliku da mjere

vrijeme brojeći dane. Duljina vremena potrebnog da se dođe od vrtića do nekog odredišta

može se zabilježiti i naknadno prodiskutirati. (Na svakom izletu omjer djece i odraslih

treba biti jedan odrasli pratilac na dvoje djece.) Djeca mogu izračunati koliko odraslih

pratilaca njihovoj grupi treba. Svaki put kad se djeca uspinju stepenicama, pruža im se

prilika da broje.

- Posjeti trgovinama posebno su bogati izvori matematičkih iskustava. Na primjer, prije

no što se djeca prihvate kuhanja, mogu ići u trgovinu da kupe potrebne namirnice.

Planiranje kupovine uključuje računanje: koliko čega im je potrebno. Može se napraviti

i slikovni popis potrebnih namirnica. Sama kupnja djeci je prilika da primijene brojenje

i računanje pomoću novca.

Uvrštavanje m atematike u druge centre aktivnostiSvi centri aktivnosti u SDB nude djeci prilike za matematičko učenje:

Centar za obiteljske i dramske igre: Često se primjenjuje odnos “jedan na jedan” : lutkice se stavljaju

u krevetiće, mamama se servira po šalica kave, itd. Igranje “dućana” i brojenje “novca” djeci pomaže

da vježbaju računanje. Aktivnosti kuhanja: Odgajatelji bi mogli na velike papire napisati recepte, i to

tako da mjere budu prikazane slikama. Na primjer, ako se po receptu zahtijevaju tri šalice brašna, slika

će prikazivati tri šalice i vreću brašna, lako su europski recepti obično određeni metričkim mjerama, a

količina suhih sastojaka izražena gramima ili dekagramima, odgajatelj koji radi s malom djecom može

mjere promijeniti u šalice, budući da je to djeci manje apstraktno od grama. Djeca mogu brojiti sastojke,

vrijeme kuhanja, upotrebljavati geometrijske oblike za oblikovanje kolačića i izračunati koliko kolačića

svako dijete smije dobiti.

Centar za početno čitanje i pisanje: U ovom

dijelu treba se nalaziti bogata kolekcija slikovnica

s brojevima, u kojima su brojevi i slike jasni,

jednostavni i lagani za računanje.

Centar za igre s vodom i pijeskom: Punjenje i

pražnjenje niza posudica djeci daje mogućnost

uvježbavanja mjerenja i uspoređivanja.

Centar za likovno izražavanje: Likovno izražavanje

nudi djeci mogućnosti da utvrde odnos “jedan na jedan” : za svaku boju po jedan kist, svakom djetetu po

jedan papir, itd. Može se uvesti i jednostavno računanje: svako dijete koristi po tri bojice. Koliko ukupno

bojica djeca koriste? Osmislite projekte koji će uključivati geometriju, odnosno oblike i uzorke.

Centar za manipulativne igre: Manipulativna sredstva su mali predmeti koji se najčešće koriste za

stolom. Za igru s njima djeca trebaju koristiti oči i ruke da bi nešto učinila. Tu se nalaze slagalice, loto,

lego-kocke, itd. Manipulativna sredstva se obično koriste individualno, mnogo češće nego u parovima ili

grupama. Obični predmeti, kao što su npr. grah, gumbi, zatvarači za boce, školjke i šljunak, idealni su za

brojenje i klasificiranje. Idealna posuda za takve aktivnosti, odnosno klasifikaciju, je ambalaža za jaja.

Centar za građenje: Kad bi se trebalo izabrati što bi vrtićka SDB svakako morala imati odgovor bi

bio: komplet drvenih kocaka. Radeći s kockama, gradeći vlastite strukture, djeca na intuitivni način

doživljavaju matematičke i geometrijske odnose na kojima se temelje apstraktni pojmovi algebre i

geometrije.

Uređenje centra za m atem atiku i m anipulativne igreProstor za matematičke i manipulativne igre mora biti prostran i po mogućnosti udaljen od aktivnijih

centara kao što je, npr. centar za obiteljske i dramske igre. Materijali moraju biti izloženi na dobro

organiziranim, otvorenim policama. Svi materijali moraju biti čisti i cijeli. Ovdje se moraju nalaziti

stolovi i stolci, a prostor bi trebao biti dovoljno velik da se nekoliko djece može istovremeno igrati

manipulativnim sredstvima. Materijali iz svakodnevnog života maloj djeci mogu otkrivati matematičke

pojmove jednako učinkovito kao i sredstva koja izrađuju odgajatelji posebno za tu svrhu. Međutim,

nekoliko predmeta treba istaknuti zbog njihovog jakog utjecaja na dječje shvaćanje matematičkih pojmova.

Ta sredstva djeci nude konkretna, sistematična iskustva brojenja, nizanja, računanja i uspoređivanja. To

su:

1. Jedinične kocke. Kao što su Unifix kocke za brojenje i mjerenje.

2. Brojevi na podu. Kvadrati, najčešće od pluta, s obilježenim brojevima od 1 do 10. Ovo je izvrsno za

vježbe grube motorike koje uključuju i vještine brojenja i računanja. Ovakvi brojevi mogu se napraviti i

od kartona ili napisati na podu. Mogu se koristiti i za igre nizanja i prepoznavanja brojeva.

3. Oprema za mjerenje. Konkretna iskustva s mjerenjem ne zahtijevaju standardizirane sprave

za mjerenje. No, i takva oprema je korisna. Mjerne šalice za tekućine i za suhe tvari, mjerne žlice,

ravnala, vage, termometri, itd. mogu biti neobično korisni. Jednostavna vaga na bazi ravnoteže zna biti

učinkovitija od mjerne, jer djeca uspoređivanjem imaju priliku vidjeti odnose između predmeta.

4. Brojevni nizovi. Mogu pomoći kad djeca počnu razumijevati pojmove brojenja i nizanja i kad počnu

primjenjivati jednostavne računske operacije. Brojevni niz na podu, koji je dovoljno velik da se po njemu

može hodati, omogućuje i tjelesno ostvarenje neke računske operacije.

5. Parket. Kocke nude djeci iskustva s geometrijskim uzorcima i nizovima. Mogu se uspoređivati po

obliku i boji, itd.

6. Kocke s tri obilježja. Ove kocke (još se zovu i atributne kocke) su plastične i uvijek su u tri veličine,

tri širine, tri boje i s tri oblika.

Ove kocke pomažu djeci u otkrivanju osnovnih matematičkih pojmova. Jedna kocka može biti mala,

uska, s crvenim trokutom, druga može biti velika, široka, s plavim krugom, treća velika, uska, sa žutim

kvadratom. Djeca ih mogu razvrstavati prema jednom, dva ili tri obilježja. One pojednostavljuju

konkretno iskustvo s geometrijskim oblicima. Na sljedećoj razini učenja djeca ih mogu razvrstavati pre

ma jednom obilježju: veličini, obliku, boji ili širini. Prijelazom s jednog obilježja (sve uske, sve crvene)

na dva (koje su i uske i crvene?) dijete se uvodi u simboličku logiku. Simboličko razmišljanje razvija se

između pete i sedme godine života.

7. Kovanice. Ldžni novac i prave kovanice nude djeci prilike za klasifikaciju i računanje.

8. Sat. Najbolji satovi na kojima djeca uče određivati vrijeme obično imaju veliki brojčanik, s kazaljkama

za minute i sekunde i s vidljivim mehanizmom. Na satu se jasno vide brojke koje označavaju sate i crtice

koji označavaju minute i sekunde. Pomicanjem kazaljki, djeca istražuju odnos između sekunde, minute

i sata.

9. Puzzle i slagalice. Puzzle i slagalice pomažu djeci da se usredotoče na veličinu i oblik predmeta, kao

i na odnos između dijelova i cjeline. Koristeći slagalice, djeca postaju svjesna postojanja rješenja. Kad

otkrivaju kamo bi trebala ići zelena trava, plavo nebo i gdje bi trebali staviti ruke, glavu i noge djeteta

na slici slagalice, djeca klasificiraju ideje. Klasifikacija je vezana uz matematiku, prirodu i čitanje. Rad

sa slagalicama zahtijeva analiziranje i provjeravanje ideja, što je također vid znanosti. Neke slagalice

imaju sliku različitih vozila, neke predstavljaju radnike, a druge pak životinje. Analizirajući što slike

prikazuju, djeca zadiru u pojmove koji karakteriziraju predmet prirode i društva. Slagalice s abecedom

mogu pridonijeti dječjoj spremnosti za čitanje; slagalice s brojevima učvršćuju matematičke pojmove.

Ovo se učenje može odvijati na razinama različite težine i složenosti, budući da se i slagalice razlikuju

prema broju i veličini komada.

10. Umetaljke s čavlićima (Pikači). Pikači različitih boja

dobri su za razvrstavanje i klasificiranje. Matematički

se pojmovi razvijaju dok djeca broje čavliće glavnim

brojevima (jedan, dva, tri ...) ili rednim brojevima (prvi,

drugi, treći ...). Dodavanjem i oduzimanjem čavlića

oni razvijaju pojmove kao što su više od, manje od

i jednako kao. S čavlićima djeca mogu i oblikovati

sliku. Prepoznavanje slika važno je u učenju matematike i

prirode, u očitavanju sklonosti i u razvijanju kreativnosti.

11. Loto. Ova se igra pojavljuje u različitim oblicima i stupnjevima složenosti. Može se raditi o čistoj

identifikaciji boja, brojeva ili slika. Bez obzira na vrstu, ova igra zahtijeva promatranje, uspoređivanje i

usklađivanje, odnosno vještine neophodne za razvoj pojmova prirode i vještine čitanja. Ako slike prikazuju

različita zanimanja, igra pridonosi i razvoju pojmova o društvu.

12. Lego i Duplo kocke. Ove kocke nude beskonačne mogućnosti za gradnju. Od njih se mogu graditi

zgrade, tornjevi, vozila, itd. One djeci nude mogućnost za istraživanje i stvaranje, bez potrebe da stvore

nešto nužno prepoznatljivo. Uz ove kocke vrlo često imamo dodatnu opremu, kao što su kotači, ljudi,

vozila, životinje, itd. Igra Lego kockama pomaže razvoju pojmova koji se odnose na matematiku

(prepoznavanje oblika, glavni i redni brojevi, prostorno razmišljanje, uspoređivanje veličina, itd.). Kad

od Lego kocaka rade mostove i tunele, djeca razvijaju pojmove ravnoteže, jačine i stabilnosti. Na taj

način počinju shvaćati osnove arhitekture, oblika i simetrije.

13. Domino. Domino se također javlja u mnogo oblika. Neki su s geometrijskim likovima, drugi sa

slikama ili bojama, treći od djece zahtijevaju usklađivanje brojeva točaka ili brojaka (neki imaju sjedne

strane točkicu, a s druge brojku). Kao i loto, i domino od djece zahtijeva promatranje, uspoređivanje,

identificiranje i usklađivanje. Sve su to vještine koje su važne i za predmet prirode i za čitanje.

14. Perlice u boji. Nizanjem perlica različitih boja i oblika na konac, djeca uče glavne i redne brojeve,

razlikovanje oblika i boje.

15. Magneti u boji. Metalna podloga i metali u

boji različitih geometrijskih oblika i veličina potiču

djecu na kreiranje uzoraka i oblika prema vlastitoj

želji. Ova aktivnost potiče shvaćanje značenja bro

jeva i geometrijskih pojmova, unapređuje djetetovo

poznavanje boja, potiče kreativnost te objašnjava

magnetizam, što spada u područje znanosti o

prirodi.

Uloga odgajateljskog timaPrvi zadatak odgajateljskog tima jest da SDB opremi različitim materijalima koji nude niz mogućnosti za razvijanje vještina matematičkog razmišljanja. Odgajatelj uvijek mora vrebati i uloviti priliku da djecu nešto nauči. Ne smije nametati matematičke pojmove djeci, već treba promatrati dijete u igri i iskoristiti svaku priliku da im objasni pojmove koji se pojave u igri. Na taj će im način pomoći.

Ovaj je pristup naročito uspješan kad odgajatelj pomogne djeci da sama dođu do matematičkog rješenja

problema. Na primjer, neko dijete može imati problem prilikom igre kockama. Odgajatelj ga može

savjetovati i ponuditi različite veličine kocaka da mu pomogne da postigne svoj cilj. Čak i društveni

problem može imati matematičko rješenje. Ako se npr. dvoje djece svađa tko će koristiti kocke,

odgajatelj od njih može zatražiti da podijele kocke između sebe, tako da svako dijete dobije jednak

broj kocaka. Ako vrtić raspolaže s premalo tricikala, a potražnja je velika, odgajatelj može pomoću

pješčanog ili digitalnog sata riještiti društveni problem.

Odgajatelj pomaže djetetu da proširi svoje konkretno iskustvo modelirajući matematički jezik. Na primjer, u aktivnosti koje uključuju uspoređivanje, odgajatelj može uvesti izraze kao što su veće od, manje od ili jednako. Da bi za vrijeme serviranja ručka pojačao određeno matematičko iskustvo, odgajatelj može pitati Koliko ubrusa trebamo? ili Koliko nam je jo š žlica potrebno? Što više odgajatelj promatra izbore koje djeca čine, to će više moći te izabrane aktivnosti iskoristiti za uvođenje ili utvrđivanje matematičkih pojmova.

M atem atičke aktivnosti i projektiManipulirajući predmetima iz svog okruženja, djeca mogu usvojiti razumijevanje osnovnih pojmova odnosa jedan-na-jedan, brojenja, nizanja, računanja, klasificiranja, mjerenja, uspoređivanja, geometrije i vremena.

1. Brojenje.Brojenje ima smisla tek kad se primjenjuje na konkretne predmete, a najsvrsishodnije je kad rješava problem koji je postavilo dijete. Međutim, jednostavne igre koje se zasnivaju na brojevima i koje je napravio odgajatelj, zabavne su aktivnosti koje promiču pojmove broja i količine.

2. Nizanje.Stepenice predstavljaju odličnu priliku da se djeci pomogne da predmete poslože u redoslijed pomoću brojeva. Uz pomoć brojevnih nizova aktivnost se može učiniti jako zanimljivom. Stavite po jedan broj na svaku stepenicu: 1 na prvu, 2 na drugu itd. Kad se dijete popne po stepenicama, maknite brojeve i ponudite mu ih da ih posloži po podu, istim redoslijedom kao što su bili na stepenicama, ili neka dijete izabere broj i stavi ga na pripadajuću stepenicu. (Ova se aktivnost može provoditi s najviše troje djece, da bi se izbjegla gužva i guranje po stepenicama, te mora biti pažljivo nadgledana.) Slična aktivnost može se provesti s kartonskim tuljcima koje izradi odgajatelj i na svakom napiše redni broj. Tuljci moraju biti različitih visina. Par djece neka ih posloži od najvišeg prema najnižemu.

3. Računanje.U mnogobrojnim rutinskim aktivnostima u vrtiću pružaju se prilike da se uvede jednostavno zbrajanje i oduzimanje. Računanje često može riješiti konkretan problem koji postavi dijete: Koliko jo š kolača trebamo da bismo dobili svatko po jedan? Bilo koja aktivnost razvrstavanja može se pretvoriti u aktivnost računanja, odnosno zbrajanja ili oduzimanja. Na primjer: Uzmi iz šalice s crvenim gumbima sve male gumbe. Koliko je gumbi ostalo? ili Stavi bijele gumbe zajedno s crnima. Koliko ih sada imaš?

4. Klasificiranje.U aktivnostima koju uvodi dijete, razvrstavanje je najbolja tehnika za rješavanje problema. No, taj se pojam može podržavati i aktivnostima klasificiranja, koje uvodi odgajatelj. Na primjer, gumbe iz kutije treba sortirati prema obliku, boji i veličini.

Djecu treba ohrabriti da opišu kriterije klasifikacije, imenujući po čemu su gumbi slični ili različiti. Ovi su gumbi crveni, a oni tamo plavi. Pokažemo li djetetu da ponovno klasificira gumbe prema nekom drugom svojstvu, pomažemo mu da počne shvaćati logične odnose. Ovi su crveni gumbi četvrtasti, a oni okrugli.

5. Uspoređivanje.Grafikonima koji su kombinacija brojenja i mjerenja dobivamo konkretne matematičke usporedbe. Tjedni kalendar može se pretvoriti u meteorološki grafikon u kojem će sunčani dani biti uspoređivani s oblačnima. Na drugom grafikonu možemo imati omjer dječaka i djevojčica u grupi. Jednoga bi se dana grafikonima mogao prikazati broj djece koja tog dana nose određenu boju. To se isto može učiniti i za omiljenu hranu, kućne ljubimce, izgubljeni zub, rođendane, veličine cipela itd.

6. Mjerenje.Kuhanje je prirodni kontekst za uvođenje pojmova mjerenja. Druge aktivnosti mjerenja su uspoređivanje dječjih visina i oznake na zidovima, ili uspoređivanje dječjih težina.

Podne pločice mogu se upotrijebiti kao jedinična mjera za različite stvari, od dječje visine od duljine i širine namještaja i si.

7. Vrijeme.Djeca bi sama mogla konstruirati jednostavne sprave za mjerenje vremena, kao što je npr. sat-kapaljka. Prozirna plastična boca bit će odlična za tu priliku. Na njezinom će dnu odgajatelj napraviti malu rupu, a onda će je pričvrstiti, podlažući pod nju neku posudu da skuplja vodu koja bude kapala. U pravilnim vremenskim razmacima (po mogućnosti kratkim, npr. svaku 1 minutu), odgajatelj će s djecom zabilježiti koliko je vode iskapalo. Tako obilježena boca može se kasnije upotrijebiti prilikom prelaska s jedne aktivnosti na drugu ili za razdoblje u kojem je nekom djetetu dopušteno da se igra igračkom na koju i druga djeca čekaju.

8. Geometrija.Odlična aktivnost za istraživanje odlika geometrijskih oblika je daska s čavlima, koju će odgajatelj pripremiti za svako dijete. Na četvrtastu se dasku okomito i vodoravno zabiju čavlići u pravilnim razmacima, tako da se dobije rešetka. Natezanjem gumice na glavice čavlića dobit će se različiti oblici na kojima će djeca učiti geometrijske likove. Različite boje gumica olakšat će uspoređivanje geometrijskih

oblika.

SažetakRana iskustva s matematičkim pojmovima učvrstit će temelje za razvijenije matematičko razmišljanje. Matematičko razmišljanje je potrebno da bi se riješili konkretni, svakodnevni problemi, što će djeci dati osjećaj sigurnosti u vlastite matematičke vještine. Dobri temelji omogućit će djeci da jednom, kad odrastu, budu sposobna primijeniti matematičko znanje u praktičnim situacijama i da se uspješno uklope u tehnološki složenu globalnu zajednicu.

14 Centar za glazbu

Djeca u igri: G lazba u sobi za dnevni boravakLjudi su uvijek, svuda i u svim kulturama stvarali glazbu. Na primjer, kulture istočne Europe su svijetu

dale neke od najvećih glazbenika svih vremena: Čajkovskog, Musorgskog i Stravinskog (Rusija); Liszta

i Bartoka (Mađarska); Smetanu i Dvoraka (Češka); Mahlera (Slovačka), Chopina (Poljska), Tijardovića

(Hrvatska)... Glazba je univerzalno sredstvo za komunikaciju.

Glazba se oduvijek koristi da smiri, utješi, zabavi

i razveseli djecu. Djeca su spontani stvaratelji

glazbe. Dva istočnoeuropska glazbenika, Carl Orff

i Zoltan Koldaly, proučavala su položaj glazbe

u razvoju djeteta. Orff je formulirao nekoliko

osnovnih načela o glazbi u djetinjstvu, tvrdeći

da su govor, pokret, igra i pjesma jedno te isto.

Prirodni govor i kretanje djeteta su odskočne daske

za glazbena iskustva, a djeca su po njemu aktivni

sudionici prilikom stvaranja glazbe. Čak je

vjerovao da su prirodna dječja pjevanja kamen-temeljac svake melodije. Koldaly je upotrijebio Orffove

teorije i izgradio sustav po kojem se starija djeca uče glazbenim simbolima i notama. Razmišljanje

ovih dvaju glazbenika utjecalo je na upotrebu glazbe u odgoju male djece širom svijeta.

Utjecaj glazbe na razvoj djece

Emocionalni razvojGlazba je bogat izvor koji pomaže dječjem razvoju. Njena najvažnija uloga vezana je uz emocionalni razvoj djeteta. Roditelji djeci pjevaju uspavanke da ih utješe, a djeca koju su roditelji uspavljivali svojim pjesmama pjevat će svojim bebama. Glazba koja tješi ili smiruje i ne treba biti pjesma. Majke su oduvijek i svugdje znale pjevušiti svojoj djeci neprestano ponavljajući motiv od dvije note (nu-na, na-na). Svaka kultura ima jednostavne pjesme koje izražavaju ljubav i svako ih dijete može naučiti i njima iskazati svoje osjećaje. Stupanje pomaže djeci da izraze ponos. Pjesme ljutnje i tuge mogu pomoći djeci da razumiju i svladaju i manje lijepe osjećaje. Budući da je glazba tako jako povezana s emocijama, roditelji bi zajedno sa svojom djecom trebali razgovarati o glazbi i o osjećajima koje ona budi, što će predstavljati učinkovit način komunikacije o našem emocionalnom životu. Djeca su prirodni plesači i ne treba ih učiti formalnim “koracima” . Ako im date priliku da reagiraju na veselu glazbu, djeca će izmisliti vlastite

plesove da izraze svoju iskričavu radost.

Društveni razvoj

Glazba je moćno oruđe za razvijanje društvenog razvoja djeteta. Grupa djeca može uglas pjevati ili

zajedno plesati i divno se provoditi, bez potrebe da svatko od njih čeka svoj red. Mogu pjevati i pjesme

“pitanja i odgovora”, vježbajući naizmjeničnost i strpljivost: Došla mama s kolodvora, U Zagrebu je

kućica, Na kamen sjela Ljubica itd. Rezervirana i povučena djeca često će se pridružiti zajedničkoj

pjesmi i plesu. Mnoge dječje pjesme imaju pridruženu gestikulaciju. Ove pjesme, u kojima sva djeca

istovremeno rade iste stvari, naročito su uspješne kod angažiranja djece koja u drugim situacijama sa

strane promatraju ostalu djecu.

Razvoj govoraGlazba pomaže i razvoj govora i jezika. Govor je ritmičan i melodičan. Djeca se prirodno igraju riječima,

i to na ritmičan i melodičan način. Odgajatelj ovu njihovu prirodnu igru može iskoristiti da im pomogne

da pažnju usmjere na glasove/zvukove jezika. Na primjer, mogao bi pomoći djeci da nauče imena svojih

prijatelja u grupi tako da plješću ritam imena svakog od njih i, ponavljajući to, stvore ples. Glazba može

pomoći djeci da razviju složenost svog govora. Melodija pomaže pamćenju; ako dijete zapamti frazu iz

pjesme koja je malo složenija od njegovog govora i iskoristi je u razgovoru, profitiralo je. Glazba širi

rječnik. Postoji niz pjesama u kojima ima silnog nabrajanja, što će upotpuniti rječnik djeteta. Djeca će

pokušati skladati vlastite pjesme, na poznate ili izmišljene melodije, kako bi ispričala svoju priču ili

izrazila svoje osjećaje.

Intelektualni razvojGlazba se može koristiti i za intelektualni razvoj djece. Ideje kao što su jednako i različito mogu se zorno

predočiti u promjeni glasnoće glazbe. Svaka kultura ima pjesme-brojalice za djecu. Kad se tim pjesmama

pridruže pokreti, naročito oni koji uključuju cijelo tijelo, pjesme dobivaju oblik tjelesnog vježbanja.

M otorički razvojMotoričke vještine također će se bolje razvijati uz glazbu. Dramske igre s prstima potaknut će dijete da

pomiče svoje prste u ritmu glazbe, vježbajući usput koordinaciju oko — ruka. Jednostavni, kod kuće

napravljeni instrumenti povećavaju vještine fine motorike djeteta, i to i za vrijeme izrade instrumenta i

za vrijeme sviranja. Spontano plesanje i pokretanje uz glazbu pomažu razvoju koordinacije. Iako su za

dijete najvažniji plesni koraci koje samo smisli, možda bi bilo dobro djecu naučiti nekoliko osnovnih

i jednostavnih koraka narodnih plesova, da bi ih mogla izvoditi u grupi. Kroz glazbu djeca uče i o

samostalnosti. Pjesme o kupanju su naročito učinkovite, no ima i onih o oblačenju, jelu i čišćenju. U

učenju malog djeteta glazba ima i znanstvene elemente. Kako se tvore glasovi? Djeca su se osvjedočila

da će, nategne li se struna, žica ili gumica i tada prstom prijeđe po njoj, čuti zvuk. Prekinu li vibriranje

strune, žice ili gumice, prestat će i zvuk. Iako mala djeca neće shvatiti ovako apstraktan pojam, mogla

bi steći intuitivno razumijevanje fenomena, i to demonstriranjem razlika u tonu i visini kod različitih

izvora: boce s različitom količinom tekućine, nategnuti konopci ili gumice različitih duljina i materijala,

različit zvuk bubnja i zvečke.

Uvrštavanje glazbe u dnevni rasporedAko vrtić nema mogućnosti da opremi centar za glazbu, glazba se može integrirati u mnogobrojne

aktivnosti koje se svakodnevno odvijaju u SDB. Budite oprezni: zvučna kulisa, koja se odraslima možda

i sviđa, nije potrebna za dječje aktivnosti. Kad se koristi glazba, ona treba biti primarni interes djeteta, a

ne zvučna kulisa. Zvučna bi kulisa mogla ometati djecu u igri.

Glazba može pomoći u stvaranju ugodnog ozračja prilikom svakodnevnih rutinskih aktivnost. Na

primjer: pozdravnä pjesma za djecu kad ujutro dolaze u vrtić, pjesma pjevana za vrijeme grupnih

aktivnosti, prijelaz iz jednog centra aktivnosti u drugi, pjevanje dok se čeka “red” za ručak ili za zahod,

uspavljivanje za vrijeme odmaranja, pjesma rastanka na kraju svakoga dana itd.

Kad se osmišljavaju centri za likovno izražavanje i za istraživanje prirode, odgajatelj ne bi smio

zaboraviti glazbu. Materijali koji se koriste u tim centrima sadrže mnoštvo stvari koje bi mogle činiti

svojevrsne glazbene instrumente. Na primjer:

1. Zvečke Prazna plastična posuda s poklopcem; konzerve, kutije s rižom, grahom ili

gumbima; prirodni materijali: sjemenke i tikvice2. Žičani instrumenti Gumene trake, kutije, cijevi, žica3. Udaraljke Kocke, brusni papir, sve što lupa4. Puhački instrumenti Plastične boce, cijevi, itd.

Imate li prave instrumente za djecu ili odrasle, pohranite ih u zatvoreni ormar i dajte na korištenje samo kad

je to potrebno. Zvuk instrumenata bi vjerojatno ometao djecu u drugim aktivnostima pa vam savjetujemo

da instrumente izvadite tek onda kad glazba bude u središtu zanimanja. Pažljivo nadzirite djecu kad

koriste prave instrumente.

Svaka kultura ima narodne instrumente koji se jednostavno mogu napraviti, koji nisu skupi i koje će

djeca rado koristiti. Možda ćete poželjeti vašoj kolekciji instrumenata dodati lokalnu verziju nekih

od instrumenata, npr. usne hramonike, zviždaljke, zvečke, itd. U svakom slučaju, imajte na umu

dječju sigurnost. Pazite da na instrumentima nema oštrih rubova, da se djeca njima ne mogu ugušiti, da

materijali od kojih su instrumenti napravljeni nisu toksični itd.

Da bi djeca mogla razlikovati zvukove i mogućnosti instrumenata, uvodite instrumente jedan po jedan.

Neka svako dijete eksperimentira s tek predstavljenim instrumentom. Ritmički instrumenti se mogu

koristiti spontano: djeca stvaraju glazbu kakvu žele. Ti instrumenti se mogu upotrijebiti da se reproducira

ritmički uzorak koji je izmislilo dijete ili odgajatelj. Isto tako, mogu se upotrijebiti i kao pratnja dječjem

plesu ili pjevanju.

Uloga odgajateljskog timaOdgajatelji bi u grupi trebali pjevati što je više moguće! Ne bi trebali brinuti o tome je li im intonacija u

redu i imaju li ili nemaju glasove opernih pjevača; djeca će uživati u svakom vašem pokušaju. Pjevanje

je prekrasna aktivnost kojom se ubrzava rad, izražavaju osjećaji i pričaju priče. Odgajatelji bi djeci

tijekom čitavog dana mogli upriličiti odgovarajuće pjesme; pjesme jutarnjeg pozdrava, prijelaza s

jedne aktivnosti na drugu, radne pjesme, pjesme koje pričaju priče, uspavanke, pozdravne pjesme. Ako

odgajatelj svira neki instrument, tim bolje. U SDB koje su opremljene gramofonima i kasetofonima,

mogu se puštati kasete ili ploče s dječjim pjesmama. No, takva glazba ni u kojem slučaju ne može

potpuno zamijeniti pjesmu odgajatelja i djece. Odgajatelj može djeci prepustiti vođenje kroz glazbeni

doživljaj. Snimke narodne i klasične glazbe mogu djecu potaknuti da izmišljaju plesove. Djeca u pravilu

imaju dobar glazbeni ukus: puna entuzijazma, djeca će reagirati na svaku glazbu s dobrim ritmom i

zanimljivom melodijom. Kad im se jednom predstavi ideja o stvaranju glazbenih instrumenata, djeca

mogu otkrivati druge predmete koji bi mogli stvarati glazbu: lonce, tave itd. Iako će odgajatelji možda

poželjeti preusmjeriti tu aktivnost, jer će ometati druge aktivnosti koje su u tijeku, neka usput pohvale

dječju muzikalnost.

Glazbene aktivnosti i projekti

Zvečke

Izrada glazbenih zvečaka je zabavna aktivnost vrijedna truda, kojom se mogu baviti velike ili male grupe

djece. Prvo se trebaju skupiti jednostavni materijali kao prazne, čiste limenke (barem jedna po djetetu),

suha zrna graha, riža, pijesak, šljunak, itd. Ova aktivnost ima nekoliko ciljeva. Djeca bi mogla:

- Napraviti zvečku za svako dijete.

- Uvježbavati finu motoriku, stavljajući male predmete u male rupe

(npr. grah u otvor na konzervi).

- Povećati kratkotrajnu memoriju ponavljanjem ritmičkog niza.

- Uvježbavati uspoređivanje zvukova (koje zvečke imaju sličan zvuk).

- Upoznati glazbu drugih kultura.

Izrada zvečaka

Osigurajte za svako dijete barem po jednu praznu

limenku. Sadržaje kojima ćete puniti limenke

istresite u zdjelu, tako da svako dijete ima pristup

zrncima graha, riže, i si. Ako ste aktivnost zami

slili kao izradu zvečki u paru, stavite na svaki stol

samo jednu vrstu zveckajućeg materijala (djeca za

tim stolom neka rade samo zvečke od graha).

Ako su djeca vrlo mala ili ne vole dijeliti materi

jale, stavite pred svako dijete njegovu posudicu i

u nju materijale koje ste prethodno pripremili. Pokažite djeci kako da stave sitan predmet (zrno graha ili

kamenčić) u otvor na limenci, a zatim limenku protresite, da djeci demonstrirate zvuk. Zatražite od njih

da učine isto. Uživat će tresući limenke, slušajući kako se zvuk mijenja što u njima ima više zrna. Kad u

limenci bude dovoljno zrna i kad ste zadovoljni zvečkom, zatvorite ljepljivom trakom otvor. Mogli biste

traku prethodno pripremiti, tako da djeca ne čekaju. Maloj će djeci pritom trebati vaša pomoć.

Glazba s bocam a vode

Materijali:

- Teške boce od nelomljivog stakla (za

svako dijete po jedna)

- Voda

- Posude s vodom

- Metalne žlice ili vilice

Ova aktivnost djeci daje intuitivni doživljaj odnosa između duljine i visine kod vibriranja zraka, a usput

vježbaju pretakanje.

Pripremanje boca

Ispred svakog djeteta stavite po jednu bocu i vilicu ili žlicu. Idealno mjesto za ovu aktivnost je centar za

igre s vodom i pijeskom, jer vas neće brinuti eventualno prolijevanje. Ova se aktivnost može raditi i na

otvorenom. Ako ostanete u SDB, stavite na pod neku posudu, novinski papir ili pripremite krpe i spužve,

za slučaj prolijevanja. Ovisno o društvenim vještinama djece u grupi, možda će svako dijete trebati

svoju posudu za nalijevanje ili ćete htjeti jednu posudu na troje djece, kako biste ih naučili na dijeljenje

i čekanje reda. Počnite laganim kuckanjem po praznoj boci, da biste djeci demonstrirali zvuk. Možete

i puhati iznad grlića boce. Neka djeca će biti sposobna na taj način izazvati zvuk. Dopustite djeci da

eksperimentiraju kuckanjem po bocama i puhanjem iznad njihovih otvora. Tada u svoju bocu dodajte

malo vode i ponovite kuckanje. Neka i djeca učine isto.

Upotreba zvečaka

- Neka svako dijete, jedno po jedno, pokuša uspostaviti ritam koji će grupa kasnije slijediti.

Za početak, možete koristiti ritam imena svakog djeteta.

- Uspostavite različite ritmove koje bi djeca trebala slijediti.

- Otpjevajte pjesmu, stvarajući ritam zvečkom.

- Organizirajte paradu, stupajući uz ritam zvečki.

- Ako ste napravili parove zvečki, pomiješajte ih i recite djeci da pokušaju otkriti parove.

- Puštajte glazbu s kasetofona ili

gramofona, određujući zvečkama

ritam.

Kad jednom shvate da se zvuk promijenio, dopustite im da eksperimentiraju sa zvukovima, dolijevajući

ili izlijevajući vodu iz boca. Neka vam opišu što se događa. Mogli biste govoriti o notama i reproducirati

ih. Diskutirajte o višim i nižim tonovima.

Upotreba boca

Mala djeca mogu kuckati po bocama u vlastitom ritmu, slijedeći vaš, ili kao pratnja nekoj pjesmi. Sa

starijom djecom moći ćete boce složiti tako da tvore ljestvicu. Djeca će, slušajući različite tonove, sugerirati

koje boce daju viši, a koje niži ton, odnosno savjetovati izlijevanje ili nalijevanje tekućine u njih. Čak

ćete moći odsvirati na bocama neku jednostavnu melodiju, i to i kuckanjem i puhanjem!

Glazba je jedan od najbogatijih izvora za poučavanje male djece. Ona je prirodni dio njihove igre

i osigurava prilike za pozitivnu komunikaciju s odraslima. Glazba ne zahtijeva skupu i tehnološki

razvijenu opremu; najvrjedniji instrument u obrazovanju malog djeteta je ljudski glas. Postoji uska

povezanost glazbe i emocija i glazbe i jezika. Glazba bi trebala biti integralni dio svakodnevnog

dječjeg iskustva.;

U posjetu orguljam a

Mnoga mjesta imaju stare crkve s prekrasnim orguljama. Orgulje fasciniraju ljude, a naročito malu

djecu. Kad bi se organizirao posjet jednoj takvoj crkvi, djeca bi imala priliku vidjeti, čuti i svirati taj

veličanstveni glazbeni instrument. Ako u vašem mjestu postoji crkva s orguljama, uspostavite kontakt

s nadležnima i upitajte ih smijete li s djecom doći u posjet. Objasnite im da vas zanimaju orgulje, ali

da ne želite koncert, već samo priliku da djeca upoznaju orgulje. Recite im da će djeca sigurno željeti

vidjeti i dodirnuti dijelove orgulja, da se uvjere je li to izvedivo. Recite i to da djecu vjerojatno neće

zanimati dulja glazbena djela te da će kratka melodija biti dostatna, naročito ako je to jedna od onih

koju znaju. (Mnogi orguljaši mogu uhvatiti jednostavnu melodiju i na licu mjesta improvizirati.) Upitajte

ih koliko djece smijete dovesti odjednom. Možda ćete djecu morati podijeliti u grupe i ići nekoliko puta.

Raspitajte se kako da dođete do crkve, gdje su orgulje, gdje djeca mogu sjediti ili stajati tijekom demonstriranja

zvuka orgulja, itd. Opisana aktivnost s bocama mogla bi biti dobra priprema za djecu, budući da i zvuk

orgulja ovisi o duljini cijevi. Djeca neće razumjeti kako funkcioniraju orgulje, jer će im ti pojmovi biti

preapstraktni, ali će shvatiti da postoji neka veza između cijevi (boca), zraka i zvuka. Važno je djecu

pripremiti za posjet. Najmanje tjedan dana unaprijed morate dobiti za svako dijete dopuštenje njegovih

roditelja, a trebali biste i zamoliti neke članove obitelji da vam kao pratioci pomognu pri posjetu.

Roditelji vode brigu o maloj grupi djece i sudjeluju u aktivnostima vezanima za orgulje. Nekoliko dana

prije posjeta objasnite djeci sve što je potrebno. Recite im kamo idete, kako ćete tamo stići, koliko

ćete se dugo zadržati, što ćete vidjeti i čuti. Ako imate fotografije crkve i orgulja, pokažite ih djeci.

Ako imate glazbu s orguljama, pustite je djeci. Neka djeca pritom crtaju, slikaju, plešu kako bi izrazila

osjećaje koje glazba u njima budi. Kad stignete, zamolite orguljaša da pokaže djeci tipkovnicu i pedale.

Neka im demonstrira njihovu upotrebu, a tada, ako je to moguće, pusti da i oni probaju. Zamolite ga i

da vam demonstrira različite “glasove” orgulja. Možda će moći odsvirati pjesmicu koju djeca znaju,

u nekoliko različitih “glasova”. Zamolite ga da makne nekoliko manjih cijevi s orgulja i da puhne u

njih, demonstrirajući njihove različite zvukove. Djeca to ne bi smjela učiniti, budući da u sastavu cijevi

može biti olova. Povežite to s dječjim iskustvom s bocama. Prije no što se uputite kući, orguljaš bi vam

mogao odsvirati neku poznatu melodiju. Ako imate kasetofon, snimite tu “izvedbu” zajedno s njegovim

pozdravom upućenim vama na odlasku. Kad se vratite u vrtić, neka djeca razmijene svoje dojmove i

osjećaje. Napišite sve što su rekla na veliki komad papira, kao neku “ iskustvenu priču”, koja će djecu

uvijek podsjećati na taj posjet. Neka djeca nacrtaju orgulje. Ako ste snimili zvuk orgulja, pustite da ga

djeca ponovno čuju, dok crtaju, slikaju, plešu ...

1 5 Igre na otvorenom prostoru

Djeca u igri: Na otvorenom prostoruProstor izvan zidova vrtića ne uključuje samo dječje igralište već i parkove, susjedstvo, jezera, male

vrtove ... To je uzbudljivo mjesto gdje djeca uče i razvijaju se.

Kad se igraju na otvorenom prostoru, djeca pokazuju prirodnu radost i radoznalost. U prostoru koji nije

ograđen zidovima, stvari se neprestano mijenjaju. Ovdje djeca mogu učiti na svim razvojnim područjima,

a odgajatelji mogu pomoći njihovom razvoju promatrajući ih, radeći s njima i planirajući aktivnosti.

Vrijeme je važan čimbenik boravka na otvorenom

prostoru, jer djeci pruža iskustva različitih godišnjih

doba. Djeca vole biti na kiši i vole snježne oluje

— odrasli su ti koji ne vole izlaziti iz kuće po lošem

vremenu. Svaki otvoreni prostor djeci može biti

uzbudljiv.

Promatranje mladih ptića kad prvi puta napuštaju

gnijezdo, valjanje po travi, udisanje mirisnog zraka nakon proljetne kiše i promatranje topljenja snijega

očaravajuća su iskustva. Aktivnosti koje se obično izvode u zatvorenom prostoru mogu se preseliti na

zrak, a iskustvo koje će djeca pritom doživjeti bit će različito od onoga iz SDB. Slušanje priče o vjetrovitom

danu za vrijeme sjedenja pod drvetom kojem vjetar savija grane drukčije je od slušanja u zatvorenom

prostoru. Otvoreni prostor obogaćuje doživljaj, pridružujući aktivnostima boje, mirise i zvukove. On

predstavlja konkretnu vezu između prirode i djece te budi sve osjete.

Boravak na otvorenom prostoru uspostavlja ravnotežu u dječjem danu. I za odgajatelje i za djecu je

zdravo da udišu svjež zrak, osjete vrijeme, uživaju u slobodi otvorenog prostora i na novi način koriste

svoje mišiće. Kretanje i promjena atmosfere smanjuju stres.

Budete li u SDB spojili vanjske i unutrašnje aktivnosti, povezat ćete oba prostora. Prazno ptičje gnijezdo

uneseno u SDB djeci će dati priliku da ga dodiruju, prouče njegovu građu i iz svojih knjiga nauče više

o pticama. Iznošenjem boja, bojica, kamiona ili vode, djeca će te predmete doživjeti na drukčiji način.

Razlika između bojanja za stolom i onog kad sjede na pločniku uzbuđuje djecu, dok odgajatelji dobivaju

mogućnost da djecu nauče nove pojmove i potaknu nove vještine govora. Odgajatelji su često iznenađeni

kad vide da djeca vani upotrebljavaju vještine koje ne koriste u zatvorenom prostoru.

Utjecaj na razvojna područjaVanjski prostor djeluje na sva područja dječjeg razvoja: na tjelesni razvoj, društvene vještine i kulturu te

emocionalni i intelektualni razvoj.

Tjelesni razvoj

Otvoreni prostor može biti mjesto nebrojenih uzbudljivih aktivnosti i prilika za učenje. No, za većinu

djece, najvažnija uloga otvorenog prostora je poticanje tjelesnog razvoja i napretka. Aktivnosti tjelesnog

odgoja djeci pružaju prilike za socijalizaciju, za učenje pravila, shvaćanje međusobnih ovisnosti,

razvijanje samopouzdanja, intelektualno razvijanje i rješavanje problema. Planirani program tjelesnih

vježbi važan je dio kurikuluma za predškolski odgoj.

Otvoreni prostor promiče razvoj velikih mišića. Sloboda kretanja i širina prostora djeci pružaju

priliku da trče, poskakuju, skaču i slobodno razgibavaju svoja tijela. Osnovna oprema za dječje igralište

potiče djecu na penjanje, razvijanje gornjih i donjih dijelova tijela, hvatanje ravnoteže i svladavanje

koordinacije. Fine motoričke vještine također se razvijaju: djeca kopaju po pijesku, nalijevaju vodu,

pobiru i skupljaju kamenje, lišće i druge male predmete, igraju se raznih igara, pikulaju se ...

Kad su vani, djeca postaju svjesna svojih tijela. Uče kako njihova tijela funkcioniraju u različitim

prostorima: kako je biti na vrhu penjalice, kako je ljuljati se, kako je puzati kroz tunel ili što znači valjati

se na jesenskom lišću.

Svakodnevnim vježbanjem razvija se njihova tjelesna snaga, koordinacija, ravnoteža i izdržljivost.

Vanjski prostor djeci nudi posebno mjesto za izgrađivanje raznih vještina. Tjelesne vještine koje su

potrebne starijoj djeci za sportove i tjelesne aktivnosti mogu se naučiti i uvježbati u ranom djetinjstvu.

Važno je da se te vještine nauče na zabavan način, bez natjecateljskog duha, tako da djeca nauče uživati u

sportovima i da im nije neugodno u njima sudjelovati. Izbjegavajte igre u kojima ima pobjednika i gubitnika.

Djeca koja neprestano gube u igrama ili na natjecanjima često počinju sumnjati u vlastite sposobnosti i

ubrzo odustaju od igara. Cilj tjelesnog odgoja za malu djecu jest razvijanje vještina i potrebe za trajnom

tjelesnom aktivnošću.

Djeca se različito tjelesno razvijaju. Neki četverogodišnjaci bez problema mogu poskakivati, dok drugi

to neće moći sve do svoje pete ili šeste godine. Neka će djeca moći skočiti i uhvatiti loptu bez problema,

dok će druga moći uhvatiti samo jako veliku loptu, ili će takvu loptu samo gurati naprijed-nazad.

Odgajatelji moraju promatrati dječji razvoj i prema njegovom stupnju planirati odgovarajuće aktivnosti.

Razvoj društvenih vještina i poznavanja kulture

Vanjski prostor na prirodan način potiče međusobno druženje djece, kao i druženje djece i odraslih.

Na zraku je dopušteno glasno govorenje, a glasno pjevanje i vikanje jedan su od načina komunikacije

među ljudima. Neka djeca, koja su u SDB vrlo tiha, mogu na otvorenom prostoru postati glasnija. Kako

se izlaskom djece na otvoreni prostor promijenila atmosfera, odgajatelj ima priliku promatrati djecu u

različitim društvenim situacijama i na taj način o njima naučiti više.

Djeca izgrađuju svoje društvene vještine kad s drugom djecom pregovaraju oko toga tko će voziti tricikl

ili tko će se sljedeći ljuljati. Vještine pregovaranja vježbaju se i kada djeca međusobno zamjenjuju tricikl

za automobil. Kad moraju čekati svoj red, djeca uče što znači dogovor. Sad je moj red da puštam zmaja;

ti si se s njim dugo igrao.

Kad djeca ljuljaju jedno drugo, kad si međusobno pune kantice pijeskom i zajedno guraju kolica, uče o

međusobnoj suradnji. Kroz te aktivnosti djeca će se sprijateljiti i zajednički uživati u opuštajućoj atmosferi.

Odlaskom na šetnje, posjećujući vatrogasni dom, postavljajući pitanja o kamionu koji prenosi smeće,

uočavajući osobu u invalidskim kolicima ili razgovarajući s poštarom, djeca uče o svojoj zajednici.

Emocionalni razvojSvladavajući izazove s kojima se suočavaju u vanjskom prostoru, djeca razvijaju samosvijest i pozitivno

mišljenje o sebi. Kad se popnu na vrh tobogana, kad vide d a je biljka koju su posadili niknula ili kad

izgrade s prijateljima veliku građevinu od drveta, djeca se osjećaju dobro.

Samopouzdanje se gradi na otvorenom prostoru. Djeca shvaćaju što sve njihova tijela mogu i kako mogu

kontrolirati svoje pokrete. Kako raste njihova sigurnost u nove tjelesne vještine, tako o sebi misle sve

bolje i bolje.

Vjera u sebe i druge stječe se kroz životna iskustva. Dijete koje treba pomoć da bi sišlo s ljuljačke mora

naučiti tu pomoć i zatražiti, a kad mu se pomoć ponudi, mora toj osobi vjerovati.

Dramska igra na otvorenom može se odigrati jednako uspješno kao i u SDB. No, kako vanjska “pozor

nica” praktički nema ograničenja, djeca se mogu usredotočiti na druge stvari: mogu “putovati” koristeći

ceste, tricikle, prometne znakove, čamce, avione, kamione itd. i u potpunosti se prepustiti svojoj mašti.

Na otvorenom se prostoru vrlo prirodno mogu izražavati osjećaji. Neka djeca, ljuljajući se zajedno s

odgajateljem, lakše govore o tome zbog čega se osjećaju dobro ili loše. Radost, ljutnju i natjecateljstvo

ponekad je lakše izraziti vani nego u SDB.

Vanjski prostori u djeci razvijaju ljubav prema

ljepoti. Djeca uče svim svojim osjetilima: Uživaju

u mirisu cvijeća, glasanju zrikavaca i suncu na

svom licu; drugim riječima, postaju svjesna

prostora i prirodnih događaja oko sebe.

Intelektualni razvoj

Djeca uče i u direktnom doticaju s predmetima i

idejama. Vanjski prostor odgajateljima pruža prilike da djeci objasne pojmove kao što su boje, brojevi,

oblici i veličine. Na otvorenom prostoru djeca mogu promatrati mnogobrojne boje prirode (lišće, cvijeće,

nebo, zgrade). Tamo se nalaze predmeti koje mogu brojiti i kategorizirati (broj cvjetova koji su od jučer

procvati, broj po igralištu razbacanih papira koje treba pokupiti, koliko se puta ljuljačka zaljuljala).

Neke se stvari lakše nauče vani. Čuda prirode promatraju se direktno, na samom izvoru. Promjena

godišnjih doba dokumentirana je svakoga dana. Gomilanje oblaka iz kojih će proizaći grmljavinski

pljuskovi, vjeverica koja skuplja orahe, sve se to vani može promatrati i vidjeti. Sadnja biljaka,

zalijevanje biljaka i plijevljenje vrta djeci zorno prikazuju pojam uzroka i posljedice i načela razvoja, i

djeca će naučiti kako se zove koje oruđe i koja biljka i dobiti informaciju o bojama i oblicima.

Djeca uče promatrati i analizirati vanjske situacije. Priroda izaziva dječje intelektualne vještine. Kad dijete

upita Zbog čega se snjegović smanjio?, iz našeg će odgovora naučiti nešto o promjenama temperature i

topljenju snijega.

Vanjski prostor potencira i razvoj jezika. Tamo ima toliko stvari za gledati, dodirnuti, pomirisati, d a je

prirodno da djeca žele o tome govoriti i nešto naučiti. Vanjski prostor razvija dječju maštu i kreativnost.

Djeca stvaraju dramske igre, što je jedan od načina na koji će shvatiti svijet oko sebe. Dok se ljuljaju,

pretvaraju se da lete. Dok voze tricikl, pretvaraju se da voze kamion. Te prilike da se protegnu, kreću,

dodiruju, osjećaju, mirišu i dožive, djeci će pomoći u razvoju. Vanjski prostor odgajatelji trebaju smatrati

malo drukčijom SDB i u tom smislu i ovdje moraju djeci pružiti sve mogućnosti za napredak na svim

razvojnim područjima.

Osm išljavanje vanjskog prostora

Sigurnost

I kad je riječ o već postojećem dječjem igralištu i kad se razmišlja o izgradnji novog, misao-vodilja mora

biti prvenstveno dječja sigurnost. Kad analizirate je li neko mjesto sigurno za djecu ili ne, u obzir uzmite

sljedeće:

- Je li igralište raspoređeno tako da odgajatelj ili dobrovoljno pridruženi član obitelji u

svako doba vidi svu djecu?

- Postoji li mjesto koje djeci pruža mogućnost izdvajanja i gdje se mogu baviti tihim

aktivnostima?

- Postoji li ispod ljuljački, penjalica i tobogana mekani sloj za slučaj pada?

- Jesu li granice dječjeg igrališta dobro označene?

- Ima li dovoljno opreme za svu djecu, tako da djeca ne moraju čekati u redu?

- Jesu li kanali, električni vodovi i druga opasna oprema dobro pokriveni?

- Je li u blizini kupaonica, vodoskok ili drugi izvor vode?

- Imate li pribor za prvu pomoć, za slučaj blagih povreda?

Potreba za nadzorom

Djeca će biti sigurna ako neprestano budu pod nadzorom. Da biste im pružili potrebnu sigurnost, učinite

sljedeće:

- Odredite odraslu osobu koja će stajati na dijelu igrališta gdje vlada najveća aktivnost (tamo

gdje su penjalice, tobogani, ljuljačke, itd.)

- Nemojte aktivno sudjelovati u aktivnostima, ali djecu pažljivo promatrajte i komunicirajte

s njima.

- Odredite odraslu osobu koja će nadgledati djecu u pješčaniku i na biciklističkoj stazi.

- Nemojte vrijeme na otvorenom prostoru koristiti kao odmor za odrasle: to je prilika za

poticanje dječjeg učenja.

- Govorite djeci o sigurnosti i u SDB i na otvorenom prostoru. Neka razmišljaju o vlastitoj

sigurnosti i preuzmu odgovornost za nju.

IgrališteVanjski prostor, baš kao i unutarnji, zahtijeva pažljivo planiranje. Idealni vanjski prostor ima nekoliko

različitih tipova igrališta.

Prometni pravci vanjskog prostora, koji vode s jednog tipa igrališta na drugi, moraju biti jasno označeni,

da se djeca međusobno ne guraju i ne sudaraju. Ako granice pojedinih tipova nisu naznačene, naznačite

ih sami prometnim znakovima ili konopcima, ili zadužite neku odraslu osobu da dežura i usmjerava

djecu. Jasno označenim razgraničenjima izbjeći ćete nezgode, zbrku i povrijeđene osjećaje.

Prostor za penjanjeVećina igrališta ima neku vrstu opreme za penjanje. Sva djeca vole taj prostor. Mala se djeca popnu tek neznatno iznad zemlje, dok se starija znaju popeti do samoga vrha, gdje se “ljuljaju poput majmuna”. Važno je djeci omogućiti da uče na svoj način i ne siliti ih da idu iznad svojih mogućnosti. Većina nezgoda se događa baš u ovom prostoru, što znači da on mora biti najbudnije nadgledan i da mora, ako je moguće, imati meku prostirku na tlu, za slučaj pada.

OPREMA PROSTORA ZA PENJANJE:

- Penjalice - Užad - Klackalice - Viseće gume - Mostovi i platforme - Tobogani - Ljuljačke - Poligon s preprekama - Drveće - Tuneli

IGRAČKE ZA IGRUPIJESKOM, VODOM IBLATOM;

- Plastične i metalne kantice i zdjelice

- Lopatice, žlice i sličan pribor u svim veličinama

- Stari kamioni, auti, vlakovi, itd.

- Lijevak, sito - Kalupi za kolače

- Tačke- Male kartonske kutije - Stare drvene ili

plastične kocke

- Prirodnine : školjke,

štapići, kamenčići,

lišće, žirevi, češeri,

ivcrje, otpaci drveta ...

Prostor za kopanje i igru vodom, pijeskom i blatomOvaj dio igrališta treba biti dovoljno velik da se nekoliko djece

može igrati istovremeno, samo ili u grupi. Bilo bi idealno da bude u

blizini dotoka vode. Ukoliko nemate vanjske slavine ili vodoskok,

donesite vodu u plastičnim posudama. Natočite vodu u plastične

posude, natovarite posude na kolica i recite djeci da odvuku kolica

na igralište. To će im biti i zanimljivo i poučno, jer će usput naučiti

nešto o transportu. Pješčanik bi morao biti pokriven poklopcem kad

se djeca ne služe njime, da ga mačke i psi ne unerede. Ako nemate

poklopac, pješčanik očistite grabljama svaki put prije igre.

Prostor za vožnjuOvo jc jedini prostor na cijelom dječjem igralištu koji bi trebao imati tvrdu podlogu. Vožnja triciklom ili guranje ide lakše kad je podloga tvrda pa će djeca lakše održavati ravnotežu, okretati pedale, pokretati i zaustavljati vozilo. Ovo područje će djeci pomoći da razviju snagu velikih mišića i uvježbavaju održavanje ravnoteže. Prostor se može upotrijebiti i za dramske igre pa možete dodati šešire, znakove, odjeću itd. Ukoliko su djeca zainteresirana ?a bolnicu, stavite na tricikle znakove crvenog križa i iznesite rekvizite za igranje “bolnice” . To će im pomoći da glumom izraze svoje osjećaje i razmišljanja. Svakako uključite vozila za djecu svih uzrasta. Kolica, tricikli i vozila na konopcu prikladna su za mladu djecu, dok su bicikli, romobili i koturaljke za stariju djecu.

Ono najgore što se ovdje može dogoditi je pad. Imajte stoga pri ruci pribor za prvu pomoć. Budete li dobro označili prostor, neke ćete nezgode moći i izbjeći. Međusobno sudaranje djece spriječit ćete oznakama napisanima kredom ili prometnim znakovima, strelicama itd. te pojačanim nadzorom. Ovaj se prostor može koristiti i za druge aktivnosti (npr. loptanje, preskakivanje užeta, igru “školice” i

umjetničke aktivnosti), ali ne dok je “vozni park” u upotrebi.

Mirni prostor

Svaki otvoreni prostor treba imati i jedno mirno mjesto. Po

mogućnosti, neka to mjesto barem djelomično bude u sjeni,

kako bi se djeca tu malo odmorila. Iz SDB možete donijeti

prostirače, na koje bi djeca mogla sjesti ili prilegnuti.

U ovom prostoru aktivnosti bi trebale rotirati. Za neke

aktivnosti, kao što su odmaranje ili maštanje, nisu potrebni rekviziti.

Za druge aktivnosti će trebati priprema odgajatelja i planiranje.

Neke od pripremljenih aktivnosti mogu biti bojanje, čitanje,

slušanje glazbe, itd. Tu se također mogu odvijati i grupne igre.

Stolarski centar se može organizirati i u zatvorenom i na otvorenom

prostoru. U oba slučaja, mora se nalaziti na mjestu koje nije

prometno, da djeca ne bi bila ometana.

Stolarski centar

Djeca često znaju čitavo vrijeme koje im je određeno za aktivnosti

na zraku provesti u ovom prostoru. Prostor zahtijeva pažljiv

nadzor, budući da se ovdje upotrebljavaju alati. Pažljive upute,

pravila za upotrebu alata i nadgledanje djece pomoći će da se

izbjegnu nesreće.

Stolarski centar potiče dječju kreativnost, razvija govor i jezične

vještine i jača i male i velike mišiće.

Vrt

Sađenje biljaka i promatranje njihovog rasta prekrasno je iskustvo

učenja. Pogledajte u prostor oko vrtića. Imate li malo, sunčano

mjesto gdje će djeca moći napraviti svoj vrt? Ono što vam za vrt

treba jest:

- Nekoliko kompleta oruđa za obradu zemlje

- Tačke

- Sjemenje ili sadnice

- Gnojivo

- Pristup vodi

- Kantice i crijeva za vodu

- Konopac ili drvo za označavanje

gredica

Spremište za opremu i alat

MATERIJALI ZA MIRNI

PROSTOR- Prostirač (za sjedenje

na zemlji)- Kreda - Igre - Papir- Predmeti za istraživanje

prirode (npr. povećalo)- Knjige- Bojice - Boje i stalak- Hrana za piknik

MATERIJALI ZA STOLARSKI CENTAR

- Kocke- Pile- Kartonske kutije - Kratke ljestve - Koluti, žice- Daske - Čekić i čavli - Ostaci mekog drveta - Drveno postolje za

piljenje - itd.

Ovisno o izgledu vanjskog prostora, fiksnim elementima i pristupu SDB, neki će materijali morati biti

svakodnevno iznošeni iz vrtića na igralište. Stoga bi bilo idealno kad bi na igralištu postojala neka vrsta

spremišta za alat i opremu potrebnu za igranje na zraku. To bi spremište mogli izgraditi dobrovoljci:

roditelji, ostali građani, a i sama djeca, što bi im bila neobično zabavna aktivnost. Ako je spremište

napravljeno od drveta, djeca bi ga mogla “oslikati” velikim kistovima i vodom.

SažetakProstori na otvorenom o kojima smo govorili trebali bi biti zastupljeni u svim vrtićima. No, neki vrtići

nemaju dovoljno prostora ili dovoljno sredstava za baš svaki od njih. Ukoliko nemate mogućnosti za sve

ove aktivnosti odjednom, kombinirajte aktivnosti na otvorenom pa jedan dan radite jedno, a drugi dan

drugo. Na primjer, prostor za vožnju ćete koristiti i za stolarski centar, a miran prostor za grupne igre.

Uloga odgajateljskog timaIgranje na otvorenom trebalo bi biti dio svakodnevnog rasporeda. Aktivnosti na otvorenom trebaju se

planirati kao i one u SDB. Planirajte igru na otvorenom svaki dan u isto vrijeme, tako da postane

rutina. Planirajte otprilike 45 minuta, u kojima ćete obaviti i prijelaz iz zatvorenog prostora na otvoreni

i aktivnosti na zraku: u tom razdoblju djeca će imati vremena spremiti se za izlazak, izaći, baviti se vani

nekim aktivnostima i vratiti se u SDB. Kad se djeca priviknu na rutinu, prijelaz će ići lakše.

Budite prilagodljivi i iskoristite sve mogućnosti koje vam pruža otvoreni prostor. Šetnja po prvom

snijegu je čarobno iskustvo. Vruć ljetni dan je idealan za igru vrtnom prskalicom ili piknik u hladu

drveća. Kad rasporedom određujete aktivnosti na otvorenom, trebate uzeti u obzir nekoliko čimbenika.

Ako su grupe podijeljene prema starosti djeteta, trogodišnjaci bi trebali izlaziti kasnije, kad je vani

toplije. Isto tako, razmislite koliko je ostalih grupa

u to vrijeme vani. Ako još netko planira izlazak

u isto vrijeme, imate dvije mogućnosti: ili od

godite svoj izlazak ili udružite grupe. Odgajatelji

se međusobno trebaju dogovoriti o korištenju

vanjskog prostora pa tek tada odrediti raspored. Isto

tako, odgajatelji se mogu međusobno dogovoriti i o

načinima prenošenja opreme i materijala.

Aktivnosti na otvorenom

Vrijeme

Za razliku od zatvorenog, vanjski prostor nikada nije isti, a i tamo su aktivnosti uvjetovane vremenom.

Osnovno pravilo s tim u vezi jest prilagodljivost. Djeca trebaju iskusiti sve tipove vremena. Neki odga

jatelji odgađaju izlazak na zrak kada vrijeme “nije idealno”. Međutim, i šetnja po toploj proljetnoj kiši

dobra je prilika da djeca slušaju udaranje kišnih kapi po kišobranima, mirišu svježi zrak i uče o cvijeću.

Vrijeme provedeno na zraku može se produljiti ukoliko je dan sunčan i topao ili skratiti, ukoliko naiđe

pljusak. Budite razumni, ali i smjeli. Djeca će uživati u svakom tipu vremena.

O djeća

Ako djeca i odrasli izlaze u šetnju u svako godišnje doba, moraju biti odgovarajuće odjeveni. Na

početku godine recite roditeljima da će djeca ići na zrak svakoga dana, ako im vremenske prilike to budu

dopuštale. Objasnite im važnost igre na zraku. Roditelji moraju znati da će djeca ići redovito na zrak,

tako da se ne iznenade jednog dana kad im dijete kaže kako je s grupom šetalo po kiši.

Svako dijete treba imati odgovarajuću odjeću za svako godišnje doba, koja će ostajati u vrtiću i biti nošena

kući sa smjenom godišnjeg doba. Kad se približava kraj jednog godišnjeg doba, razgovarajte s djecom o

godišnjem dobu koji slijedi, o vremenu i o odjeći koja će biti potrebna. Neka djeca naprave popis odjeće

koja će im trebati i one koju više neće trebati i koju će moći odnijeti kući. Taj popis s dječjim potrebama

za sljedeće godišnje doba pošaljite roditeljima (jakne, majice, šeširi i kape, rukavice, čizme, kupaći

kostimi, ručnici, kabanice, gumene čizme, kišobrani). Svaka bi grupa trebala imati nešto rezervne odjeće,

za slučaj da neko dijete štogod nema. I odgajatelji za igru na otvorenom trebaju imati posebnu odjeću.

Odgajateljima je obično vani hladno, jer se ne kreću i nisu aktivni kao djeca. Kad pozivate roditelje da

vam se pridruže u nekoj aktivnosti na otvorenom, informirajte ih o odjeći koja im je potrebna.

Učenje na otvorenom poticajno je ako odgajatelj:

- uoči što djecu zanima

- “uhvati” pogodan trenutak za poučavanje

- postavlja pitanja otvorenog tipa

- pripremi poseban rječnik za predstavljanje novih pojmova

sam bude zainteresiran za stvari oko sebe.

Što još treba uzeti u obzir?Neka se djeca boje ići van, a neka se ne mogu u potpunosti angažirati vani, zbog bolesti ili nekog

poremećaja. Djecu koja se boje pasa ili nečega drugoga, odgajatelj treba poticati da se pridruže ostalima,

uz posebnu pomoć neke odrasle osobe. Nikada nemojte takvu djecu prisiljavati da idu van. Dopustite

im da se ostanu igrati u SDB, ako tako žele. Takva djeca na kraju obično smognu snage i pridruže se

ostalima.

Djeca sa zdravstvenim poteškoćama mogu ići van, ali se neće moći baviti svim aktivnostima. Odgajatelji

i za takvu djecu moraju isplanirati aktivnosti, no prethodno trebaju razgovarati s roditeljima djeteta, da

bi točno saznali koje mu oni aktivnosti dopuštaju, a koje ne. Pažljivo planiranje će omogućiti i djeci s

posebnim potrebama da uživaju na zraku. Djeca čije je zdravstveno stanje takvo da uopće ne smiju van,

ostaju u SDB i bave se aktivnostima kojima žele. Bilo bi dobro da i neko zdravo dijete ostane s njima,

kako se djeca ne bi osjetila različitom.

Aktivnosti na otvorenom prostoru šire dječje učenje

Vanjski prostor nudi odgajatelju mnogobrojne prilike da “uhvati” pogodan trenutak za poučavanje.

Pitanja koja počinju sa zašto, kako i gdje potaknut će djecu da razmišljaju o onome što vide, da odgovore

na pitanja i da sama postavljaju pitanja. Često se događa da djeca nemaju rječnik kojim bi opisala ono

što vide. Odgajatelj im tu treba pomoći. Na primjer, kad rade u vrtu, djeca bi se mogla zainteresirati za

različite veličine sjemenja i pitati kako ono raste. Njihovo pitanje odgajatelju nudi priliku da ih nauči

nazive cvjetova i povrća, da ih navede da izmjere veličinu sjemenja, da naprave tablicu u koju će bilježiti

rast biljaka, itd.

Djeca će postavljati i pitanja na koja ni odgajatelj ne zna odgovor. To je i za njih izazov. Ako djeci kažete

da ne znate odgovor, ali da ga namjeravate otkriti, oni će naučiti dvije stvari: nitko, pa čak ni odgajatelj,

ne zna odgovore na sva pitanja. Drugo, naučit će kako pronaći odgovore na pitanja. Izlet do knjižnice i

proučavanje knjige o prirodi moglo bi postati ugodno iskustvo za svakoga.

Intervencije za vrijeme igre na otvorenomOtvoreni prostor je mjesto gdje se marljivo radi. Djeca intenzivno izrađuju svemirski brod u stolarskom

centru, grade benzinsku crpku u prostoru za vožnju, plijeve vrt. Odgajatelju je lako intervenirati: Ivane,

budi oprezan s čekićem ili Eva, ne misliš li da si se dovoljno visoko popela?

Odgajatelj instinktivno pokušava zaštiti djecu kad uvježbavaju nove vještine i riskiraju. To posebno

vrijedi za aktivnosti na otvorenom prostoru, gdje se djeca kreću od jednog prostora do drugog.

Odgajatelji su naučili vjerovati u djecu i dopuštaju im da sama istražuju. Djeca sama znaju kad im je

potrebna pomoć i obično je sama i traže.

Osnovno pravilo glede interveniranja je NE INTERVENIRATI, osim o slučaju kad je dječja sigurnost

ugrožena. To naročito vrijedi kad se djeca penju, kad se moraju koncentrirati, kad moraju misliti, riješiti

neki problem i kad bi upadica omela njihovu koncentraciju. Kad intervenirate iz sigurnosnih razloga,

vaše upute moraju biti jasne i specifične. Vrištanjem: Klara, pazi! nećete Klari pomoći da shvati da joj

prijeti opasnost od Tiborovog bicikla. Kažete li joj: Klara, makni se sa staze. Tibor dolazi na biciklu,

pomoći ćete joj da spozna opasnost i makne se s Tiborovog puta.

Mnogi odrasli ljudi previše zaštićuju djecu zbog straha koji nose još iz svog djetinjstva. Ako mislite da

je to slučaj s vama, zabilježite svaku intervenciju u kojoj ste intervenirali iz “straha za dječju sigurnost”.

Nakon toga razmislite i recite samome sebi je li intervencija bila opravdana ili ne. Ukoliko se ne osjećate

ugodno kad nadgledate djecu kako se penju, možda biste trebali nadgledati neki manje aktivan prostor, a

nadziranje ovog prepustiti drugome.

Pomaganje djeci da dije le stvari i čekaju svoj redDjeca se često svađaju oko toga čiji je red da vozi bicikl, koristi čekić ili se spušta niz tobogan. I kad ima

dovoljno igračaka za svako dijete, naći će se nezadovoljnih. Najbolje je da pustite djecu da sama riješe te

probleme. Ako ne uspijevaju, koristite vremenske odrednice (vremenski prekidač, pješčani sat). Odredite

vrijeme trajanja neke aktivnosti (ne bi smjelo biti dulje od pet minuta). Kad vrijeme istekne, sljedeće

dijete može koristiti igračku. Ova metoda nudi djeci konkretno objašnjenje vremena.

Zabavljanje s djecom na otvorenom prostoruOtvoreni prostor nudi vam mnogobrojne prilike da se zabavite. Manje je formalan od SDB i odgajatelji

su opušteniji. Zabavno je biti vani s djecom i slušati njihovo tumačenje svijeta. Užitak je naučiti ih nove

stvari i odgovarati na njihova pitanja o prirodnim stvarima. Djeca se vole igrati s odgajateljima.

Dok sjede ispod drveta i uživaju u pikniku, djeca slobodno postavljaju pitanja odgajatelju i govore o

sebi. Zanimat će ih sve o odgajatelju i pitat će ga gdje stanuje i kako se zove njegova mačka. Djeca i

odgajatelji će se zajedno šaliti i smijati tim šalama ili će zajedno pjevati, šećući kroz park. To neformalno

vrijeme provedeno s odgajateljem učinit će da se djeca osjećaju važnom i posebnom.

Aktivnosti i projektiAktivnosti kojima se djeca bave na otvorenom su neograničene, a mogu se i proširivati, ovisno o

godišnjem dobu i o interesima djece.

Dramske ig re

Prostor za penjanje potiče razvoj govora, socijal

izaciju i dramsku igru. Neka će djeca ovdje biti

tiha, jer svu koncentraciju usmjeravaju na ono što

njihovo tijelo radi. Druga će se s lakoćom penjati

pretvarajući se da su istraživači ili alpinisti.

Na otvorenom prostoru caruje maštovitost. Tu ima

mjesta u kojima se zahtijeva aktivnost i onih

gdje se sjedi i gleda druge. Obično je vrlo malo

materijala potrebno da bi se potaknula dramska

igra: jedna deka, šešir ili daska mogu zamijeniti opremu za penjanje u džungli ili svemirski brod.

Igre pijeskom , vodom i blatom

Pješčanik je prekrasno mjesto za učenje i istraživanje. Ovdje se stvaraju i ruše gradovi, dvorci, rijeke,

kule, čak i gurmanska jela. Mala djeca sjede i gledaju, siju pijesak prstima. Šetnja po pijesku, bilo bosih

nogu ili u cipelama, prilika je da djeca svladaju ravnotežu. Mlađa djeca vole puniti kantice pijeskom.

Neka kantice imaju drške da se mogu prenositi s jednog mjesta na drugo.

Dodate li automobile-igračke, vlakove, kamione i druga vozila, pješčanik će se pretvoriti u autoput, grad,

selo ili gradilište. Pomoću zdjelica, štapića ili tanjura djeca će napraviti iglue, leteće tanjure i slično.

Svaki predmet koji ne predstavlja opasnost za dijete i koji je dovoljno velik da ga se kasnije pronađe

može biti donesen u pješčanik.

Ako je pijesak suh, donesite malo vode. Namočeni će se pijesak lijepiti i omogućiti djeci da izgrade još

složenije ceste i građevine. U proljeće nećete morati dodavati vodu. Za vrijeme kiše ili nakon kiše, djeca

će moći uočavati oblike koje je kiša ostavila na pijesku, vidjet će kako je pijesak upio vodu ili kako su

na tlu nastali potočići.

Zimi kopanje po snijegu i pijesku zna biti posebno zabavno. Od snijega i pijeska mogu se napraviti

tuneli, mostovi i ogromne pizze. Ako u pješčaniku ostavimo zdjelicu s vodom, moći ćemo promatrati

stvaranje leda, odnosno njegovo topljenje. Građevine od snijega i pijeska mogu se zaliti vodom i

smrznuti. U jesen će pješčanik biti neprestano zatrpavan različitim predmetima koje će donijeti vjetrovi.

Ti se predmeti mogu skupiti, ostaviti u pješčaniku ili unijeti u SDB, gdje će u centru za istraživanje

prirode biti proučavani. Ti materijali koje donosi vjetar postat će polazište na osnovu kojeg će odgajatelji

poticati djecu da promatraju okoliš i prirodu oko sebe.

Još nešto o blatu. Sastav blata različit je od pijeska i djeca bi trebala imati priliku igrati se njime ili u

njemu. Blata će biti u proljeće, nakon tople kiše. Ako imate vrt koji nije zasađen, dopustite djeci da

gacaju po njemu. Obožavaju gledati kako im se blato provlači kroz nožne prste, obožavaju peći “kolače”

od blata. Naravno, bit će blatni i možda bi se ove aktivnosti mogle ostaviti za ljetne dane, kad djeca nose

kupaće kostime. Nemojte izbjegavati blato jer je prljavo! Blato je zabavno i angažira sva osjetila!

Likovne aktivnostiNa otvorenom prostoru mogu se izvoditi kreativni umjetnički projekti. Na primjer, slikanje stopalima

i nožnim prstima vrlo je zabavno. Možete upotrijebiti dugačak papir na kojem će djeca hodati, trčati,

poskakivati ili slikati palčevima, ili će to učiniti na pločniku ili asfaltu. Pomiješajte boju s tekućim

deterdžentom i lako će se skidati. Zabavno je i slikanje prstima i četkama. Prostranost vanjskog prostora

omogućuje djeci da zajednički rade na velikim projektima. Upotreba velikih četki i vode može biti

zabavna u vruće dane. Djeca mogu “bojati” zgrade ili drveće, noseći stare limenke od boja i odjeću koju

nose soboslikari. Zimi uzmite četke, vodu i boju za jelo i slikajte na snijegu ili napravite skulpture od

snijega i dekorirajte ih bojama. Prava boja i četke mogu se donijeti u centar za građenje, gdje djeca mogu obojati svoje kreacije. Pazite da pritom nose zaštitnu odjeću.

Igra s vodom je još jedna umjetnička aktivnost. Može se odvijati u mirnom prostoru ili u prostoru za

vožnju, kad je ovaj slobodan. Crijevo za vodu će vas nasmijati i osvježiti u vruće ljetne dane.

IZ CENTRA ZA LIKOVNO IZRAŽAVANJE IZNESITE;

- Ljepilo i papir za kolaž od prirodnih materijala

- Glinu

- Krede u boji i obične krede

- Stalak za slikanje i boje

- Bojice i papir

- Materijale za izradu zmaja

- Spužve

- Konopac i žicu

- Vodu za pretvaranje skulptura od snijega u ledene skulpture

PrirodaUsporedno s aktivnostima za istraživanje prirode predviđenima planom i programom, djeca na

otvorenom uče — prirodu. Promatrajte vodu kako nakon kiše otječe u kanale. Bacite kamen i list u vodu

i promatrajte što će se dogoditi. Pokažite djeci mladice na drvetu.

Kad planirate aktivnosti u vanjskom prostoru, uključite predmete koji će djeci omogućiti znanstveno

istraživanje prirode: povećala, dalekozor, konopac, mjerne instrumente, knjige o prirodi, itd.

T je lesn e a k t iv n o s t i

Aktivnosti koje razvijaju temeljne motoričke vještine kod male djece su:

1. Kretanje. Djeca pokreću svoje tijelo na sve moguće načine. Aktivnosti uključuju imitiranje kretanja

životinja, brzo kretanje, skakanje na jednoj nozi, protezanje, pokretanje s partnerom, pokretanje uz

glazbu, sporo pokretanje, itd. Dajte vašoj mašti oduška!

2. Trčanje. Varijante uključuju slobodno trčanje, trčanje poput životinja, trčanje do cilja, trčanje u paru,

itd.

3. Skakanje. Skakanje je prekrasna aktivnost za otvoreni prostor. I odgajatelji bi trebali skakati s

djecom. Djeca mogu preskakivati daske na podu, skakati iz jednog kruga u drugi, slijediti nečije

korake, skakati uz okret, na ritam glazbe, skakati poput životinja, skakati na dvije noge, na jednoj nozi,

s partnerom itd.

4. Bacanje lopte. Mala djeca trebaju vježbati bacanje i hvatanje velike, meke lopte. Starija djeca mogu

koristiti veće lopte. Udaranje lopte nogom zabavna je aktivnost i djeca bi mogla vježbati šutanje lopte

prema cilju. Djeca mogu bacati loptu što više mogu, loviti je jednom ili dvjema rukama, ili se loptati s

partnerom.

5. Poligon s preprekama. Poligon s preprekama kroz koje se treba provući, preko kojih se treba popeti,

koje treba preskočiti, itd. djeci je vrlo zabavan. Odrasli i djeca mogu sami kreirati taj poligon, i to i u

SDB i na otvorenom, ovisno o prostoru i opremi. Prilikom ove aktivnosti odgajatelji svakako moraju

biti prisutni i paziti na sigurnost djece. Poligon s preprekama može biti jednostavan ili složen, ovisno o

interesu i razvojnom stupnju djeteta.

6. Igre. Mala djeca vole igre, a najbolje od svih su one u kojima su sva djeca aktivno uključena. Igre

u krugu u kojem dominira samo jedno dijete mogu biti frustrirajuće, jer djeca trebaju čekati svoj red.

Najbolje su igre koje uključuju cijelu grupu. Odgajatelji mogu prilagoditi neke tradicionalne igre dječjem

interesu i dobi.

M irne aktivnosti

Osmislite mirno mjesto gdje će se djeca moći ohladiti ili biti sama. Djeca i odrasli ovdje mogu sjediti i

razgovarati. Odgajatelji bi mogli voditi aktivnosti kao što su vježbe istezanja, čitanje ili slično. Zabavno

je i brojiti grane, promatrati mrave ili slušati vjetar.

Pjevanje i glazba su također lijepe, mirne aktivnosti.

Odgajatelji i djeca mogu pjevati i zajednički

smišljati pjesme ili pjevati dobro poznate, drage

melodije. Djeca će za vrijeme boravka na zraku

dolaziti u mirni centar i odlaziti iz njega nekoliko

puta. Osim toga, mirno je mjesto pogodno za

okupljanje djece i za neku mirnu aktivnost, kako bi

se smirili prije no što krenu u SDB.

Užina na travi (piknikj

I djeca i odrasli vole piknik u parku ili užinu iznenađenja na otvorenom. Neka hrana za piknik bude

jednostavna i lako prenosiva. Djeca će uživati u pripremi jela za piknik. Ako u svom vrtu uzgajate

povrće, neka djeca iščupaju mrkvu, operu je i stave u salatu. Užitak je pripremati i servirati nešto što si

sam uzgojio. Pozovite članove obitelji i djelatnike vrtića da vam se pridruže.

O brada drveta

U prostoru za građenje djeca smišljaju, projektiraju, istražuju i rade s ostalima da bi stvorila umjetničke oblike,

zgrade, rakete i slično. Neka djeca znaju čitavo vrijeme proboraviti ovdje i danima nastavljati igru. Neka

djeca mogu sama graditi i građevinu koju naprave smiju nositi kući. Druga će djeca u grupi napraviti veliku

građevinu, nazvati je bolnicom, tržnicom, farmom ili mjestom iz mašte, gdje samo ona imaju pristup.

Djeca s vrlo razvijenom koordinacijom ruku i očiju, koja imaju dovoljno snage u rukama i koja vole

stvarati, neće u ovom području zahtijevati nikakvu pomoć. Drugoj će djeci trebati potpora i upute. Ako

upotrebljavaju pile, čekiće, čavle, odvijače i sličan alat, djeca trebaju neprestano biti nadgledana. Znaju li i slijede li pravila, nitko se neće ozlijediti.

Mnogi materijali iz drugih vanjskih prostora završavaju u ovom prostoru. Ukoliko djeca grade grad,

posudit će kamione i aute iz pješčanika. Ako grade nešto tako veliko da se kroz to može prolaziti, uzet će

tricikle. Žele li ukrasiti građevinu, posudit će boje iz prostora za likovno izražavanje. Prostori nisu strogo

odijeljeni i materijali se mogu prenositi iz jednog u drugi, dok god ih ima dovoljno za svakoga.

VrtlarenieDjeca kopaju, sade, njeguju, zalijevaju, beru, jedu i uživaju u čudima svoga vrta. Gledaju prirodu iz prve

ruke i postavljaju pitanja vezana uz zemlju. Uče o podrijetlu hrane i uživaju kad mogu svojim roditeljima

dati nešto što su sama uzgojila.

Za uspješan je vrt potrebno planiranje. Najprije trebate naći ravnu površinu koja ima najmanje pet sati

sunca dnevno. Da bi zemlja bila dobra, dodajte gnojivo ili kompost. Uspješno vrtlarenje se sastoji od

nekoliko koraka:

Sit Upotrebljavajte kvalitetno sjemenje i biljke. Sadite otporne biljke koje mladi vrtlari neće

lako uništiti.

- Zasadite različite vrste biljaka i cvijeća. Neke će, kao rotkvice i rajčice, brzo niknuti, a

tikvice ćete ubrati nešto kasnije.

- Sadite biljke za sva osjetila. Neka vaš vrt sadrži geranije žarkih boja, mirisnu mentu ili

svilenkastu maćuhicu.

- Sadite biljke koje nisu samo jednogodišnje, tako da vam iz snijega provire proljetni

pupoljci.

U vrtu se mnogo toga može naučiti. Pomoću grafikona i tablica označavajte rast biljaka, uspoređujte

njihovu veličinu i boje, učite o bojama i otkrijte zakone prirode, npr. što se događa kad je sunce prejako,

a vode ima premalo. Djeca uče o preuzimanju odgovornosti i uživaju u rezultatima dobro obavljenog

posla. Uče raditi i planirati zajedno i o tome na koji način godišnja doba utječu na njihov vrt. Vrtovi su

prekrasno odgajateljsko sredstvo pa iskoristite kakav god prostor imate da napravite jedan vrt za svoju

djecu.

Izleti

Posjeti različitim mjestima u zajednici mogu proširiti dječji svijet i pružiti uzbudljive prilike za učenje.

Kad planirate takav izlet, mislite o njegovim ciljevima. Što biste željeli da djeca nauče i dožive? Kako se

zadani ciljevi mogu postići? Koje aktivnosti možete isplanirati unaprijed, a koje poslije, kako biste djeci

obogatili iskustvo? Izlet mora biti dobro osmišljen i temeljito razrađen. Sastanite se s odgajateljskim

timom i proanalizirajte detalje. Nadzor i sigurnost su ključni

elementi ugodnog izleta. Mjesta koja posjećujete ne bi smjela

biti predaleko niti bi smjela biti prometna, bučna ili napučena

ljudima. Posjetite to mjesto unaprijed i s nadležnima obavite

sve dogovore. Recite im što očekujete od izleta i osigurajte

djeci mogućnost da stvari dodiruju, istražuju ili isprobavaju.

Neka vam se pridruže članovi obitelji. Razmislite i o svim

detaljima transporta, osigurajte dopuštenje roditelja, hranu,

odgovarajuću odjeću itd.

Šetnje

Šetnje su lijep način da djeca upoznaju vanjski prostor. Šetnje

je lako planirati i za njih nisu potrebne opsežne pripreme

kao za izlete. Šetnja može biti reakcija na lijepo vrijeme

(npr. prvi snijeg). Šetnja može biti ukomponirana u tjedni

raspored. Šećući, djeca mogu mnogo naučiti; gledati prirodu i slušati što im odgajatelj govori o onome

što vide. Odgajatelj može usmjeriti njihovu pažnju na željene sadržaje, postavljajući određena pitanja

o životinjama, cvijeću, građevinama, bojama, oblicima, mirisima, sjenama i profesijama. Na ovaj će

način djeca svoju pažnju usmjeriti na detalje i bolje

se koncentrirati.

Šetnje se mogu iskoristiti i za skupljanje različitih

predmeta, koji se mogu donijeti u SDB i izložiti u

centru za istraživanje prirode. Kad planirate šetnje,

potražite knjige, pjesme i slično, što će obogatiti

vašu temu. Ako nemate ništa slično, stvorite priče ili

pjesme na temu, sami ili uz pomoć djece.

Sudje lovanje obitelji u aktivnostim a na otvorenomlako većina roditelja cijeni činjenicu da njihovoj djeci omogućavate boravak na zraku, neki ne uviđaju

svrhovitost takvih aktivnosti niti su svjesni da se na otvorenom prostoru može naučiti nebrojeno mnogo

toga. Zadatak je odgajateljskog tima da roditeljima objasni mogućnosti učenja koje pruža otvoreni

prostor. Većina roditelja i sama sa svojom djecom često boravi na zraku, pa će, kad jednom shvate

poučnost toga, i sami u buduće više uživati. Od samog početka godine roditelji moraju biti upoznati s

činjenicom da će njihova djeca svakodnevno dio vremena boraviti vani. Kao podsjetnik korisnosti

IDEJE ZA IZLETE:

- Umjetnička galerija

- Knjižara

- Gradilište

- Bolnica

- Kazalište

- Salon ljepote

- Brijačnica

- Cvjećarnica

- Staklenik i s l.

- Željezarij a

- Auto-servis

- Pilana

- Zaštićeni parkovi prirode

boravljenja na otvorenom, povremeno pošaljite roditeljima obavijest o tome što je dijete naučilo tijekom

boravaka na otvorenom prostoru.

Shvaćajući da otvoreni prostor predstavlja važno okruženje za učenje, odgajatelji će ga sagledati iz nove

perspektive i planirati kreativne i poučne načine na koje će taj prostor i iskoristiti.

16 Igre pijeskom i vodom

Djeca u igri: Centar za igru pijeskom i vodomVećina djece od najranije dobi uživa u igri pijeskom i vodom. U vodi se vole špricati, puniti razne

posude, izlijevati, puštati brodiće, uranjati razne predmete. U pijesku vole kopati, sijati i zakopavati.

Kombinacija pijeska i vode djeci omogućuje da rade kalupe, da grade i da kopaju tunele. U SDB mala

djeca trebaju dobiti priliku da istražuju učinak dodira pijeska i vode. Na početku im nije potreban nikakav

poseban pribor. Polako, njihova igra postaje sve složenija pa će koristiti mnogobrojna oruđa, kao što su

dvije mjerne šalice, pjenjača, dvije lutke, odjeća,

deterdžent itd. Starija će djeca, koja su upoznata

s taktilnim učincima pijeska i vode, upotrijebiti

kompliciraniji pribor: pluto, spužve, deterdžent,

čamce i kamenje, kako bi istražila ideje o plutanju

i tonjenju. Bez obzira na dob, sva će djeca uživati

možda samo u osjećaju koji imaju kad propuštaju

pijesak kroz prste ili kad bućkaju rukama po toplim

mjehurićima vode.

Utjecaj na razvojna područjaIgra pijeskom i vodom potiče napredak i razvoj svih područja.

M atem atika

- Ulijevanje ili prosipanje sličnih količina vode ili pijeska u različite posude i uspoređivanje

koja posudica sadrži više vode ili pijeska.

- Procjenjivanje koliko će zdjelica snijega trebati da se napuni stol s vodom.

- Uspoređivanje težine mokrog i suhog pijeska.

Priroda

- Istraživanje i promatranje: Što će se dogoditi stavimo li mjehuriće u vodu?

i l i Mijenjanje dodavanjem vode suhom pijesku, boje vodi ili kockica leda u toplu vodu.

- Klasificiranje predmeta prema tome tonu li ili ne.

T je lesn i razvoj

- Koordinacije oko — ruka kad se kopiraju tuđa djela, ispisuju imena ili na mokrom

pijesku crtaju simboličke slike.

- Svladavanje koordinacije prstiju i ruku dok se iz jedne posudice presipava ili pretače u

drugu ili hvatanjem skliskog sapuna u vodi.

R azvoj soc ija ln ih i k u ltu rn ih v ješt ina

- Suradnički rad u malim grupama da bi se isplanirale zajedničke aktivnosti ili igra.

- Pregovaranje oko toga tko koristi koji vrč.

- Dijeljenje materijala.

- Glumljenje različitih uloga: kapetani broda, pranje posuđa itd.

- Izgradnja onoga što djeca vide u svom svijetu ili u knjigama: mostovi, tuneli, dvorci,

ceste itd.

E m o c io n a ln i razvoj

- Pomaže utješiti tužnu djecu.

- Pruža mogućnosti za uspjeh; npr. uspješno pranje lutkine odjeće.

- Rješavanje problema prilikom kategoriziranja pluta kao nečega što pluta i kamena

kao nečega što tone.

O sm išljavanje centra za igru s pijeskom i vodomSvaka SDB treba imati dovoljno veliki stol s ugrađenim bazenom u koji će se staviti pijesak ili voda.

Iako se takav stol može koristiti i na otvorenom, on će u pravilu biti upotrebljavan u SDB. Trebao bi biti

smješten u dijelu sobe gdje neće smetati glasna, neuredna igra i gdje se pod može jednostavno očistiti.

Kako će oko tog stola pod biti prilično klizav, izaberite mjesto koje nije prometno, kako se djeca koja

prolaze mimo ne bi poskliznula. Uz to, kad djeca preuzimaju različite društvene uloge, igrajući mamu ili

građevinskog radnika, ona često govore glasno, tako d a je najbolje ovaj stol držati podalje od centra za

početno čitanje i pisanje.

Pijeska i vode treba biti dovoljno da se omoguće raznovrsne igre. Za mlađu djecu je potrebno malo vode

da bi se ona mogla špricati i da bi mogla pretakati. Za stariju bi djecu dubina vode trebala biti petnaestak

centimetara, kako bi se mogle igrati kompliciranije igre. Pijesak bi trebao biti dovoljno dubok da se može

kopati i izrađivati tunele, ali ne tako dubok da se prosipa s rubova stola.

Visina stola s pijeskom i vodom treba biti u razini dječjeg struka. Neka će mala djeca možda morati

stati na nešto (stolac, drvenu kocku) da bi dosegla stol. U tom slučaju ih stavite na površinu koja nije

klizava i pažljivo ih nadgledajte. Vodu mijenjajte svaka dva-tri dana, da se ne razmnože bakterije. Po

noći nemojte pokrivati stol. Pijesak mora biti čist i po mogućnosti sitnog zrna. Nakon igre pod morate

oprati i dobro posušiti, da se djeca ne bi klizala. Neka krpa i ručnici budu u blizini, za slučaj prolijevanja.

Stol s pijeskom i vodom može sadržavati i druge materijale koji “pozivaju” djecu da ih dodirnu i istraže:

piljevinu, snijeg, otpalo lišće, žirove, kocke leda itd.

Djeca i sama neke od ovih materijala mogu skupiti vani. Većina materijala i pribora za stol s pijeskom i

vodom može se naći kod kuće ili će ih napraviti odgajatelji ili članovi obitelji. Svi materijali i sav pribor

trebaju biti izloženi na policama, pladnjevima, u kutijama ... da djeca mogu izabrati rekvizite i materijale

s kojima žele raditi.

Kad djeca završe s igranjem, mokre materijale trebaju staviti na ručnik da se osuše. Materijale iz pijeska

možete staviti na papir, za djecu koja dolaze u centar za igre s pijeskom i vodom. Na kraju dana sve

materijale treba očistiti, osušiti i skloniti.

Uloga odgajate ljskog timaMaterijali i rekviziti postupno se uvode u centar za igre pijeskom i

vodom. Odgajatelj mijenja materijale, promatra koje djeca koriste

i uklanja one koji im nisu zanimljivi. Odgajateljski tim materijale

uvodi da bi nadopunio temu ili projekt koji djeca istražuju. Na

primjer, ako su djeca zainteresirana za mostove, odgajatelj im

pomaže da skupe kamenje ili grančice i izgrade most preko vode.

Odgajatelj donosi čamce koji će ploviti ispod mosta. Donijet će

i jedrilicu, koja će biti previsoka da bi prošla ispod mosta pa će

pružiti priliku za razgovor o pomičnim mostovima.

Kad odgajatelj promatra djecu u igri, potiče ih da misle o onome

što rade i da istražuju svojstva materijala koje koriste. Na primjer,

zatraži li od dvoje djece koja pretaču vodu da procijene koliko

će šalica vode trebati da se napuni vrč, može potaknuti diskusiju

o razlici između veličine i volumena. Odgajatelji mogu proširiti

simboličku igru tražeći od djece da opišu što namjeravaju kuhati od

ovog “ukusnog” pijeska. Pitanja odgajatelja će navesti djecu da riješe

problem i izvedu zaključke. Na primjer, odgajatelj može postaviti

sljedeće pitanje: Što će se dogoditi dodate li u vodu crvenu boju?

Što se dogodilo? i Zašto se to dogodilo? Djeca trebaju slobodno

istraživati pijesak i vodu, bez straha da će napraviti nered. Odga

jatelji za njih trebaju imati plastične kute i paziti da ne prolijevaju.

S krpom ili ručnikom pri ruci, djeca će pomoći počistiti nered, ne

osjećajući se zbog njega krivima.

MATERIJALI ZA IGRE

PIJESKOM I VODOM

- Čamci

- Četke

- Kantice

- Pluto

- Šalice

- Posuđe

- Lutke

- Prazne limenke

- Boja za jelo

- Lijevci

- Mjerne šalice

- Kalupi

- Kamenje

- Vage

- Lopatice

- Male igračke;

kamiončići, automo

bili, životinje ...

- Sapun

- Spužve

- Štapići

- Cjediljke, sita

- Pjenjače


A k tiv n o s t i na o tv o ren o m p rostoru

Ogromni mjehuri.Ovo je aktivnost za tople dane, kad stol s vodom iznosite na otvoreni prostor. U pet litara vode stavite jednu šalicu deterdženta za pranje posuđa. Neka djeca u ovu pjenušavu otopinu uranjaju konopac svezan u krugove i lagano ga vade. Na krugovima konopca visjet će ogroman mjehur. Djeca će ga moći otpuhati ili stresti.

Nevidljiva slikaDjeca vole koristiti vodu i velike kistove te “slikati” se voda osuši, slike postaju nevidljive.

po ciglama, drvetu, zgradama, podovima i papiru. Kad

Kolači od blataNapune li kalupe, kantice, limenke i ostale posudice vrlo mokrim pijeskom i istresu sadržaj na papir ili plastiku, djeca će se uprljati, ali će biti sretna, jer su “ ispekla kolač” . Djeca uživaju kuhati jela od blata i servirati ih na igralištu.

Brane, tuneli i mostoviGumena cijev za vodu će poslužiti djeci da vodu sa stola “pretoče” na pod. Kad se voda približava mostovima ili branama koje su sama izgradila, djeca mogu predviđati što će se dogoditi. Vidjet će daje brana privremeno zaustavila vodu i kako voda prolazi ispod mosta.

KišaNapravite terarij i neka djeca promatraju ciklus vode. Diskutirajte o procesima kao što su kondenzacija i isparavanje.

A k tiv n o s t i u za tv o ren o m prostoru

Pranje materijala za likovni.Pranje materijala potrebnog za likovni odgoj djeca će smatrati vrlo zabavnim. Sapunom i četkom će za stolom s vodom oprati kistove i drugu opremu.

Učenje zemljopisa

Pijesak i voda se mogu upotrijebiti da se prikaže odnos kopna i mora na Zemlji. Starija djeca se čude kako pješčana planina počinje nestajati kad se na nju izlijeva voda. Otkrivaju da od planine ostaje samo vrh, koji postaje otok ili poluotok. Pomoću vode, pijeska, školjaka, koralja, ribica ... djeca mogu stvoriti podzemni svijet s dna mora.

Slike od pijeska

Neka djeca na komad kartona stave ljepilo i, dok je ono još mokro, zaspu taj karton pijeskom. Kad

se slika bude osušila, pijesak će se zalijepiti na karton, tvoreći grubu sliku.

RegataDjeca mogu od grančica izgraditi brodiće s jedrima od konopca i papira ili tkanine. Kad budu gotova, mogu naizmjence puhati u jedra svojih brodova i tako ih pokretati.

Što tone, a što plutaU jednu kutiju stavite različiti materijal: kamenčiće, pikule, štapiće, pluto, spužve, itd. Neka djeca pokušaju pogoditi koji će predmeti potonuti, a koji ne. Neka to sama provjere. Otkrit će da teški predmeti tonu, a lagani plutaju.

Otapanje tvariUsporedite sol, šećer, brašno, kamenje, štapiće, vijke, sodu i žele. Neka djeca naprave grafikon u koji će upisati stvari koje se otapaju i one koje se ne otapaju.

Izrada kaširanog papira - projekt za stol s vodomIzrada papira može za malu djecu biti zabavna aktivnost. Stol s vodom je za to idealan. Trebat će vam i kalup ili okvir koji ste sami napravili od prozorske rešetke ili nečeg sličnog. IDEJE ZA NEOBIČNE

PAPIRE

Prvi korak je da jedan stari papir rastrgate na male komadiće. To može biti bilo kakav papir, pa čak i stare novine, no ne i voštani ili posebno obrađeni papir. Stavite komadiće papira u kanticu s vodom. Pokrijte kanticu i tri dana u njoj namačite papir. Isplahnite mokar papir čistom vodom. Ako u razredu imate mikser, stavite papir u mikser te ga dodatno usitnite. Ako nemate miksera, koristite papir takav kakav je. Takav mokar papir se zove pulpa ili kaša.

Stavite pulpu u vodu. Uronite rešetkasti kalup ili okvir u mješavinu pulpe i vode. Kad djeca podignu okvir, na vrhu okvira će imati površinu od mokre pulpe. Neka se voda ocijedi kroz rešetke. Kad se ocijedi, neka djeca prenesu okvir do stola i pulpu istresu na ručnik. Neka se suši jedan dan. Tako će djeca dobiti komad papira koji su sami napravili i na njemu će moći crtati.

Upute za izrad u re še tk a s to g o k v ira za p ap ir

1. Nabavite drvene četvrtaste daščice.2. Ispilite ih na šipke jednakih duljina te ih

zalijepite ili prikucajte da tvore kvadrat.3. Spojite zaslon na vrh okvira. Zalijepite uglove

selotejpom da bi bili glatki i sigurni.

- utisnite konac, svjetlucave niti, užad ... na mokar papir

- utisnite lišće i male prutiće u mokar papir

- utisnite otpatke papira u mokar papir

- položite drugi komad papira na mokar papir, to se zove polaganje i jako je dobro ako se između papira stavi neki ispupčeni predmet

- ulijte boju za hranu u pulpu na papiru ili obojite papir temperama

- ukrasite mokar papir nastavkom za ukrašavanje kolača (za to koristite gustu temperu)

17 Istraživanje prirod e

Djeca u igri: Centar za istraživanje prirodeDjeca su prirodni istraživači u aktivnoj potrazi za informacijama o svom okruženju. Promatranjem i

eksperimentiranjem pokušavaju razumjeti svijet oko sebe. Urođena znatiželja djecu vodi k učenju.

Rachel Carson je u svojoj knjizi Smisao za čuđenje (1956.) uspjela uhvatiti bit dječje interakcije sa

svijetom koji ih okružuje:

Dječji j e svijet svjež, nov i prekrasan, pun čuđenja i uzbuđenja. Naša je nesreća što je

većina nas već prije odrastanja izgubila mogućnost da instinktivno osjetimo ljepotu i

čuđenje. Kad bih imala utjecaj na dobru vilu koja je prisutna pri krštenju svakog djeteta

i koja tom prilikom djecu daruje, ja bih je molila da svakom djetetu daruje neuništiv

smisao za čuđenje, koji će trajati cijeloga života i koji će djelovati kao pouzdan

protuotrov protiv dosade i gubitka iluzija nekih kasnijih godina, sterilnih preokupacija

stvarima koje su umjetne, otuđenja od izvora naše snage.

Priroda je i produkt i proces. Kao produkt, priroda

je organizirano znanje o fizičkom i prirodnom

svijetu. Kao proces, priroda povlači istraživanje,

promatranje i eksperimentiranje. Vrlo je važno

da malo dijete sudjeluje u procesu prirode, jer

vještine koje razvija ovdje prenijet će prvo na

predmete koje uči u vrtiću, a zatim i dalje, na

cijeli život. Ove vještine uključuju promatranje,

uspoređivanje, opisivanje, predviđanje, kom u

niciranje, klasificiranje i mjerenje.

Priroda se ne smije tretirati kao izolirana disciplina. Razmislite kako biste proučavanje drveća mogli

integrirati s drugim predmetima. Može se izračunati broj sjemenki u mahuni; sjemenke se mogu skupljati

i uspoređivati. Lišće i kora drveta mogu se koristiti u likovnom izražavanju. U jesen, lišće se može

grabljama skupiti u velike hrpe po kojima će djeca skakati ili, koristeći svoje osjete, opisivati njihov

izgled, zvuk i miris. Djeca mogu napraviti “dnevnik lišća” u koji će unositi svoja opažanja o drveću

tijekom različitih godišnjih doba. Komadići drveta mogu se upotrijebiti za gradnju različitih predmeta,

jedan od njih može biti i hranilište za ptice. Na presjeku drveta djeca mogu brojiti i uspoređivati godove i

procjenjivati starost drveta. Djeca mogu posjetiti obližnji park ili šumu. Plodovi sa stabla jabuke i trešnje

mogu se upotrijebiti u kuharskim aktivnostima u SDB.

Prije no što se isplanira bilo koja prirodoznanstvena aktivnost, odgajatelj mora provjeriti kolika će biti

sigurnost djece. Na primjer, prije no što dopusti djeci da skaču na hrpe lišća, odgajatelj mora provjeriti

ima li u lišću razbijenog stakla ili opasnog materijala koji bi mogao ugroziti sigurnost djece.

O sm išljavanje istraživanja prirodeZnanstveno istraživanje uklapa se u Program Korak po korak i njegov naglasak na centrima aktivnosti

koji djeci pružaju obilje materijala koje mogu istraživati. Aktivnosti koje promiču razvoj prirodoznan-

stvenih vještina trebale bi se integrirati u sva područja kurikuluma. Organiziranje mjesta za proučavanje

prirode u SDB predstavlja važan način da se individualizira i proširi dječje učenje.

Centar za istraživanje prirodeCentar za istraživanje prirode mora sadržavati:

- Mjesto na kojem će se izložiti predmeti vezani uz prirodu. Taj prostor može postati “mini

muzej” gdje će djeca držati svoje zbirke ili staviti kaveze za svoje životinje. Mali stol,

neko postolje ili lijepa kutija mogu se upotrijebiti za izložbu morskih školjaka, kristala,

ptičjeg perja ili leptirovih krila. Predmete za ovaj prostor mogu donositi odgajatelj, djeca i

roditelji.

- Mjesto za često upotrebljavan materijal: magnete, povećala, prizme, itd. Ovdje se nalaze

police s naljepnicama (u slikama i riječima), tako da djeca mogu uzimati i vraćati materijale.

Djeca će naučiti voditi brigu o tim materijalima.

- Sunčana prozorska daska, gdje će djeca držati lončanice, zalijevati ih i njegovati.

Materijali i oprema koja se često koristi mogu se držati i u jasno označenim kutijama. Da bi centar za

istraživanje prirode bio što dinamičniji i zanimljiviji, materijali, izloženi primjerci i teme trebaju se

mijenjati kad god djeca pokažu gubitak interesa za njih.

Aktivno istraživanje je bit predškolskog programa prirode. Iskustvo vezano uz sadržaje predmeta prirode

razvit će vještine za cijeli život.

Vještine u centru za istraživanje prirodeProm atran je: temperatura, vjetar, oblaci, boje, oblici, sastav, miris ...

Propitivanje: Što će potonuti? Što će plutati? Gdje mogu naći ptičje gnijezdo? Koliko brzo će se snijeg

otopiti?

Uspoređivanje: Koja posuda ima najveću zapremninu? Koje će sjeme najviše izrasti?

Klasificiranje: skupite lišće; glatke listove stavite na jednu stranu, a hrapave na drugu.

Komuniciranje: ispričajte nam priču o zmiji; nacrtajte naš vrt. Kako

možemo spriječiti padanje kocaka s kamiona?

MaterijaliSkupljanje odgovarajućeg materijala za centar za istraživanje

prirode tra jn ije proces u kojem trebaju sudjelovati djeca, roditelji,

odgajatelji i članovi zajednice. Odgajatelji mogu roditeljim a i

ostalima napisati pisma u kojima ih obavještavaju što im od materijala

treba, a u mjesečnom biltenu mogu pohvaliti donatore. Materijali

koji se mogu reciklirati, kao što je stiropor, plastične čaše, prazne

plastične boce svih veličina, čepovi za boce, karton, ostaci drveta

itd. pružaju nebrojene mogućnosti za kreativnost. Lista pribora i

materijala potrebnog za centar treba biti izvješena na vidljivom

mjestu. Kad nešto s popisa bude donirano, precrtajte tu stavku.

Roditelji koji svakodnevno dolaze u vrtić pomoću te liste bit će u

toku i učiniti što mogu.

Uvrštavanje prirode u ostale centre aktivnostiProgram Korak po korak organizira opremu i materijale u SDB u

obliku nekoliko centara aktivnosti koji potiču djecu na igru i rad.

Prirodoznanstvene vještine mogu se integrirati u svaki od centara

aktivnosti. Na primjer:

Centar za početno čitanje i pisanje pruža mogućnosti da djeca

svoja zapažanja npr. o vrtićkom ljubimcu izraze u priči; da o

oblacima i vremenu naprave vlastitu slikovnicu; da komponiraju

pjesmu o tome kako se sunčeva zraka osjeća kad je hladno. Knjige

o životinjama, biljkama, strojevima, vremenu i drugim prirodoznan-

stvenim temama trebaju neprestano biti nadohvat ruke.

Centar za građenje pruža djeci mogućnosti da uspoređuju koliko

malih kocaka treba da na vagi bude u ravnoteži s četiri velike kocke,

da grupu kocaka slažu od najmanje do najveće ili da od kocaka

naprave građevinu visine djeteta. Daske se mogu koristiti kao rampe

niz koje se spuštaju male lopte ili vozila. Centar za građenje može

postati grad mrava ili košnica puna pčela.

Centar za obiteljske i dramske igre pruža prilike za eksperimentiranje

s različitim situacijama, za promatranje kako se odrasli ponašaju i

MATERIJALI U CENTRU ZA

ISTRAŽIVANJE PRIRODE- Akvarij - Vaga - Barometar - Baterije - Sjemenke - Kosti - Kantice - Svijeće - Satovi - Limenke - Kompas - Ambalaže - Boje za hranu - Lijevak - Krzno - Oruđe za vrt - Ljepilo - Čekić - Povećalo - Zmaj - Deterdžent - Ključevi i brave - Magneti - Mjerne šalice - Čavli - Stari časopisi - Plastične vrećice i

šalice - Kliješta- Zemlja za lončanice - Prizma - Koloturi - Kamenje- Gumene trake - Odvijači - Vijci- Kutije za cipele - Mali kavezi - Spužve - Stetoskop - Konopac - Termometar - K antica za zalijevanje - Konac - Gumbi

imitiranje tog ponašanja i za provjeravanje ideja itd. Djeca mogu igrati različite igre, kao npr. Što bi bilo

kad bi...? Mogućnosti su mnogobrojne: Što bi bilo kad bi miš izašao iz krletke?, Što bi se dogodilo kad

bi nestalo svjetla?, Što bi se dogodilo kad bi snijeg bio tako dubok da prelazi rubove naših čizmica? ili

Što bi bilo kad bi ti poslao mrav?... pčela?...gusjenica?

Igre na otvorenom prostoru daju obilje prilika da se integriraju prirodoznanstvene vještine. Crtanje sjene

drveta, uspoređivanje boja lišća, preokretanje trule klade, otkrivanje tragova u blatu, slušanje ptica,

promatranje mrava i drugih insekata i uzgoj vrta samo su neki od primjera.

Uloga odgajateljskog timaU svom Sm islu za čuđenje (1956.) Rachel Carson je o ulozi odgajatelja napisala:

Iskreno vjerujem da za dijete, a i za njegove roditelje koji ga žele voditi, znanje nije ni

upola tako važno kao osjećaji. Ako činjenice predstavljaju sjemenke koje izrastu u znanje

i mudrost, tada su emocije i osjeti plodna zemlja u kojoj te sjemenke rastu. Godine ranog

djetinjstva su vrijeme kad se priprema ta zemlja. Jednom kad se emocije razviju — smisao

za lijepo, uzbuđenje novim i nepoznatim, osjećaj suosjećanja, žaljenja, obožavanja ili

ljubavi - tek tada ćemo posegnuti za znanjem o uzroku naše emocionalne reakcije. Kad

jednom otkrijemo emocije, one traju. Važnije j e utabati put djetetu da ono poželi nešto

saznali nego ga staviti na dijetu bogatu činjenicama koje ono nije spremno usvojiti.

Uspješan učitelj prirode zna da mala djeca brzo usvoje njegov stav prema prirodi. Ako je uzbuđen,

postavlja pitanja i demonstrira istraživanje, djeca će upiti njegovo oduševljenje.

Na početku uloga odgajatelja je poticanje djece na promatranje običnih predmeta i događaja. Kad

ih jednom u potpunosti istraže, prezentiraju im se dodatni materijali. Uloga odgajatelja je osigurati

materijale za igru i rad koji će potaknuti djecu na pitanja i otkrivanje odgovora na vlastita pitanja. Kad

djeca osjete sastav različitog tla, pitat će se zbog čega se tla razlikuju. Odgajatelj je tu da im ponudi

povećalo, različite vrste kamenja, posude s vodom i druge materijale potrebne za eksperimentiranje.

Bude li djeci pružao materijale i dovoljno vremena za eksperimentiranje i za neke vođene aktivnosti,

odgajatelj će poticati djecu na pronalaženje odgovora na vlastita pitanja.

Kad su suoče s novim materijalima, djeca prolaze kroz tri predvidive faze. Prva faza je razdoblje

eksperim entiranja. Trajanje ove faze je uvijek različito i ovisi o dobi, sposobnostima i prethodnom

iskustvu djece. Dijete će istraživati materijale koristeći sva osjetila — vid, dodir, njuh, opip pa i okus, uz

dopuštenje odgajatelja ili roditelja. Drugu fazu čini uvođenje po trebnog rječnika vezanog uz nove ma

terijale. Rječnik se najbolje usvaja kad se materijali stvarno i koriste. Odgajatelj može postavljati otvorena

pitanja: Što mi možeš reći o ovome? ili Kako ćeš to učiniti? Što bi jo š mogao pokušati? U ovakvom

izmjenjivanju pitanja i odgovora, odgajatelji trebaju procijeniti dječje poglede na svijet i pažljivo slušati

kako djeca tumače riječi, ideje i događaje. Odgajatelj će djeci pružiti potreban rječnik, pomoći će im

kod pisanja o materijalu, poticati ih da slikaju, čitati im o materijalima koji se koriste, itd. Treća faza

uključuje identificiranje problema, i to obično pitanjem koje dijete postavlja tijekom diskusije. Kad je

problem identificiran, odgajatelj ohrabruje dijete ne potraženje mogućih rješenja i odgovora.

Kod istraživanja tla, novi materijali mogu uključivati kantice s različitim tipovima tla (zemlja bogata

organskim tvarima, glina, pijesak), lopatice ili žlice, plastične posudice, izvor svjetla, drvene police,

sjemenje rotkvice i kanticu za zalijevanje cvijeća. Rječnik će obuhvaćati osobine tla, uključujući

boje, mirise, sastav i hranu za biljke. Odgajatelj može postaviti pitanje Što će dogoditi ako ova tri tla

namočimo? ili Na koji j e način najbolje posijati sjeme rotkvice? On može poticati istraživanje pitanja

koje je postavilo dijete, i to putem eksperimentiranja materijalima. Odgajatelj podupire taj proces,

osiguravajući i organizirajući materijale, promatrajući djecu kako s tim materijalima rade i postavljajući

pitanja koja će poticati na istraživanje materijala u punom rasponu svih dječjih mogućnosti. Svoja

promatranja odgajatelji mogu upotrijebiti kako bi unaprijedili i proširili dječje misli i pomogli djeci da

bolje razumiju fenomen koji proučavaju.


Vrtićki m uzei

Vrtićki muzej djeci pruža mogućnost da vide zanimljiv materijal i barataju njime. Skupljajte kamenje,

perje, lišće, zube, sjemenke, školjke, koru, krzno, insekte i druge predmete. Svoju kolekciju pohranite u

kutije različitih veličina, ambalažu za jaja i plastične posudice. Ključ svega leži u prilici za interakciju

s tim predmetima — za promatranje, uspoređivanje, klasificiranje, predviđanje i komuniciranje. To se

može poticati vođenim otkrićima; npr. Hajdemo vidjeti koji će kamen ostavljati trag na cementu.

Uvođenje pravih, živih životinja u SDB nudi djeci mnogobrojne prilike da razviju svoje vještine. Većina

je djece fascinirana živim bićima. Mali akvarij za kukce, cvrčke ili gusjenice i leptire obogatit će učenje.

Zbirka životinja u SDB dat će djeci priliku da iskuse što znači briga za životinje, da nauče što one jedu,

piju, gdje žive te da uspoređuju prirodno stanište tih životinja sa staništem u SDB. Odgajatelj može voditi

dnevnik u koji će upisivati dječja opažanja vezana uz ponašanje životinja.

Odgajatelj mora naglašavati potrebu da se životinje poštuju i da se brine o njima. Insekti i životinje

doneseni iz prirode nakon nekog se vremena trebaju vratiti u njihova prirodna staništa.

Djeca mogu napraviti i muzej sjemenki, u kojem će svako dijete imati svoju omiljenu sjemenku. Djeca

mogu klasificirati sjemenke prema veličini, boji, sastavu ili obliku. Mogu odvajati glatke od grubih

sjemenki, jednu boju od drugih, itd. Mogu upotrijebiti slike cvijeća i određivati koja sjemenka pripada

kojem cvijetu.

Na otvorenom prostoru

Svakodnevna iskustva maie djece ispunjena su sadržajima karakterističnima za program prirode. Djeca

su aktivno zainteresirana za istraživanje predmeta i fenomena s kojima se susreću u svom okruženju.

Treba im vremena da kažu što vide, što misle, što se pitaju i čemu se čude. Kad odgajatelji osiguravaju

materijale za vođena otkrića, trebaju djeci pružiti dovoljno vremena da razgovaraju o onome što promatraju

i da uspoređuju svoja opažanja. Odgajatelji trebaju raditi s djecom u malim grupama, u timovima ili

individualno.

Djeci se treba dati i prilika da se susreću sa živim

bićima, i to na način koji promiče poštivanje. Da bi

se aktivnosti na otvorenom usmjerile ka željenom

cilju, koristite teme. Na primjer, istraživanje

biljaka u susjedstvu podrazumijeva šetnju u blizini

vrtića i promatranje različitih vrsta biljaka — gdje

one rastu, kako su oblikovane, po čemu su slične

i po čemu su različite. Odgajatelj može zabilježiti

sva dječja pitanja te njihove komentare preoblikovati

u pitanja kako bi proširio njihove ideje. Može im

pokazati kako da počnu tražiti odgovor. Raste li biljka na sjevernoj strani zgrade jednako kao ona na

južnoj? Jedna od tema može biti i istraživanje lokalnog drveća. Djeca bi mogla skupljati lišće različitog

drveća i, uz pomoć odgajatelja ili roditelja, napraviti knjigu o lišću. Usporedba vremenskih prilika može

biti svakodnevna aktivnost prilikom boravka na otvorenom. Što djeca mogu vidjeti, a prouzročio je

vjetar? Kamo lišće odlazi zimi? Kamo otiče voda kad kiši? Tko je ostavio tragove u blatu? Koji materijali

na igralištu se ugriju kad su na suncu? Koji su hladni?

Djeca mogu promatrati mrave. Kamo idu? Sto jedu? Hoće li ih privući komadić jabuke ili komadić

kruha? Mogu li djeca slijediti kredom u boji stazu kojom jure mravi? Mogu li se djeca kretati i

komunicirati kao mravi?

Voda

Većina male djece voli istraživati vodu. Kupaju se u njoj, piju je i vole se igrati s njom. Nakon pljuska i

manja i veća djeca, čak i odrasli, uživaju izaći i gacati po baricama, ne propuštajući nijednu. Istraživanje

vode povezano je s pojmovima tonjenja, plutanja i upijanja. Djeca počinju shvaćati da je voda neophodna

za živa bića. Neki od pojmova vezanih uz vodu, a koji bi mogli koristiti odgajateljima, su:

Voda isparava. Neka djeca promatraju vodu u posudici na radijatoru, kad nije na radijatoru, na direktnom

suncu, u potpunom hladu. Premažite ploču ili pločnik vodom i promatrajte proces sušenja. Koja će se

površina prije osušiti? Što se događa dodamo Ii vodi sol ili ako upotrijebimo vruću vodu?

Voda je neophodna za život većine biljaka. Promatrajte razliku između dviju biljki, jedne koju ste

zalijevali i druge koju niste. Posadite dvije sjemenke u dvije slične posudice sa sličnom zemljom.

Zalijevajte samo jednu biljku.

Voda se miješa s jednim a ne miješa s drugim tekućinama. Izmiješajte vodu s mlijekom, sokom,

uljem, medom i drugim tekućinama. Prozirne plastične posude s poklopcem su dobre za miješanje i

promatranje. Koje bi jo š tekućine djeca voljela izmiješati s vodom?

Neki materijali upijaju vodu. Zalijte vodom različite materijale, različite vrste papira i promatrajte

količinu upijanja.

Kiša i otopljeni snijeg utječu u potoke i rijeke. Šetnjama po bližoj okolici pokažite djeci kamo

odlazi kišnica. Promatrajte potok i napišite priču o onome što ste vidjeli. Ima li ptica i riba? Je ti potok

zagađen?

Voda se može upotrijebiti za istraživanje fizikalnih svojstava i manipuliranje njima. Dajte djeci

prilike da istražuju fizikalna svojstva vode, postepeno uvodeći posude, cijevi, žlice, spužve, materijal

koji pluta itd. Možete koristiti sudoper, plastične kante, dječji bazen, kadu. Dodatni materijali su boje za

hranu, sapun, te oni za eksperimentiranje s plutanjem i tonjenjem.

MagnetiPojam magnetizma: magneti stvaraju magnetno polje ili silu privlačenja ili odbijanja, može djeci pomoći

u razvijanju mnogobrojnih vještina. Eksperimentiranje s magnetima i metalnim predmetima razvija

dječje opažanje te vještine uspoređivanja, predviđanja i komuniciranja. Magnetna kutija pomoći će vam

u postizanju tih ciljeva. To su male kutije od kartona ili prozirne plastike (bolje su jer se vide rezultati).

Stavite metalne strugotine u kutiju i pokrijte je teškim plastičnim omotom. Zatvorite kutiju selotejpom.

S vanjske strane kutije djeca pomiču magnet i promatraju kako se ponašaju strugotine u njoj. Magnetne

kutije omogućavaju djeci samostalni rad. Roditelji mogu pomoći da se skupi dovoljan broj kutija za

cijelu grupu.

Druga je ideja da djeca na papirnatom tanjuru nacrtaju gradske ulice. Mali modeli automobila od metala

pomicat će se “gradskim ulicama” kad s donje strane tanjura pomiču magnet. Magnetsko privlačenje

može biti dio likovne aktivnosti. Za to će vam trebati male kutije. Izrežite papir veličine dna kutije. Na

papir kapnite nekoliko kapi boje. Stavite u tu boju mali metalni predmet. Pomicanjem magneta s donje

strane kutije dobit ćete zanimljivu šaru. Možete promijeniti predmet ili dodati drugu boju.

Testiranjem predmeta u SDB i onih kod kuće, djeca mogu napraviti listu magnetskih osobina predmeta:

koje predmete magnet privlači, a koje ne. Predviđanje je li neki predmet magnetičan ili nije može voditi

do novih diskusija ili eksperimenata.

1 8 Izvori

Almy, M. (1986). Spontaneous play: An avenuefor intellectual development. In Early childhood play:

Selected readings related to cognition and motivation. New York: Associated Educational Services.

Bredekamp, S., & Rosegrant, T. (1992). Reaching potentials: Appropriate curriculum and assessment for

young children. Washington, DC: National Association for the Education of Young Children.

Bredekamp, S. (1987). Developmentally appropriate practice in earli childhood programs serving

children from birth through age 8. Washington, DC: National Association for the Education of Young

Children.

Beaty, J. (1996). Skills for preschool teachers. Englewood Cliffs, NJ: Prentice-Hall, Inc.

Brooks, J., & M. (1993). In search o f understanding: The case for constructivist classrooms. Alexandria,

VA: Association for Supervision and Curriculum Development.

Bronfenbrenner, U. (1975). Is early intervention effective? In B. Friedlander, G. Sterrit, & G. Kirk (Eds.),

Exceptional Infant: Vol.33 Assessment and Intervention, (pp.449-475). New York: Brunner/Mazel.

Caney, S. (1972). Toy book. New York: Workman Publishing Company, Inc.

Carson, R. (1956). A sense of wonder. New York: Harper and Row.

Charney, R. (1992). Teaching children to care. Greenfield,

MA: Northeast Foundation for Children.

Cohen, D., & Rudolph, M. (1977). Kindergarten and early schooling. Englewood Cliffs, NJ: Hall, Inc.

Cohen, D., & Stem, V. (1974). Observing and recording the behavior of young children. NY: Teachers

College Press.

Cooking in the Head Start Classroom - An everyday affair. (1979, March). Parkersburg, West Virginia

Head Start Training Office Newsletter, p. 2-10.

Dewey, J. (1938). Experienced education. New York: Macmillan.

Dodge, D.T., & Colker, L.J. (1991). The creative curriculum for family day care. Washington, DC:

Teaching Strategies.

Dodge, D.T., & Colker, L.J. (1988). The creative curriculum for early childhood. Washington, DC:

Teaching Strategies.

Fortson, R.L., & Reiff, C.J. (1995). Early childhood curriculum: Open structures for integrated learning.

Needham, MA: Allyn and Bacon.

Frost, J. & Jacobs, P. (1995). Play deprivation: A factor in juvenile violence. Dimensions of Early

Childhood, 23 (3), 14-39.

Galambos, J.W. (1974). A Guide to Discipline. Washington, DC: National Association for the Education

of Young Children.

Glassman, M. (1994). All things being equal: The two roads of Piaget and Vygotsky. Developmental

Review, 14, 186-214.

Goodwin, M, & Pollin, G. (1974). Creative food experiences for children. Center for Science in the Pub

lic Interest. Washington: DC.

Greenspan, S., & Greenspan, N.T. (1989). The essential partnership. New York: Penguin Books.

Hansen, K., Kaufmann, R. & Saifer, S. (1996). Education and the culture of democracy: Early childhood

practice. Washington, DC: Children s Resources International.

Hansen, K.A. (1987). Mental health in Head Start: It s everybody s business. Department of Health and

Human Services, Head Start Bureau. Washington, DC: Government Printing Office.

Hansen, K.A. (1987). Join in: Play is free and fun. Lubbock, TX: Institute for Child and Family Studies,

Texas Tech University.

Harste, J. (1989). Creating classrooms for authors: The reading - writing connection. Portsmouth, NH:

Heinemann.

Hartley, R. (1964). Understanding children’s play. New York: NY.

Heath, S.B., & Taylor. (1983). Ways with words: Language, life and work in communities and classrooms.

Cambridge, England: Cambridge University Press.

Hobbs, N. (1984). Strengthening families. San Francisco: Jossey - Bass.

Isenberg, J., & Jalongo, M. (1993). Creative statement and play in the early childhood curriculum. New

York: Macmillian Publishing Company.

Johnston, M. (1982). Strategies for a successful parental involvement program. In How to involve

parents in early childhood education. Provo, Utah: Brigham Young University Press.

Lowery, F. (1979). The everyday science sourcebook. Boston, MA: Allyn and Bacon, Inc.

McIntyre, M. (1984). Early childhood and science. Washington, DC: National Science Teachers Association.

Marrow, L.M. (1989). Literacy development in the early years: Helping children read and write.

Englewood Cliffs, NJ: Prentice Hall.

Marzollo, J. & Lloyd, J. (1972). Learning through play. New York: Harper & Row.

Montessori, M. (1965). Spontaneous activiti in education. New York: Schocken Books.

Murphy, L.B., & Leeper, E.M. (1972). Preparing for change.. Waschington , DC: U.S. Department of

Health, Education and Welfare.

National Council o f Teachers o f Mathematics Curriculum and Evaluation: Standards for School

Mathematics Addenda Series Grades K-6 (Kindergarten Book).

Piaget, J., & Inhelder, B. (1969). The psychology of the child.

New York: Basic Books.

Platts, M. (1966). Create a handbook for teachers of elementary art. Benton Harbor, MI: Educational

Services, Inc.

Prelutsky, J. (1990). Something big has been here. New York: Scholastic Inc.

Restak, R.M. (1984). The brain. New York: Bantam Books.

Saifer, S. (1990). Practical solutions to practically every problem. St. Paul, MN: Redleaf Press.

Seefeldt, C., & Barbour, N. (1994). Early childhood education: An introduction. New York: Macmillan

College Publishing.

Setting up for cooking. (1994, October). Early Childhood Today. New York: Scholastic, vol. 9,2.

Sheehy, E.D. (1974). The fives and sixes go to school. New York: Henry Holt & Co.

Southern Iowa Economic Development Association. (1986). Parent handbook. Ottumwa, IA: Author.

Taylor, T.D. (1996). Promoting cultural diversity and cultural competency checklist. Washington, DC:

Georgetown University Child Development Center (UAP).

U.S. Department of Health and Human Services, Head Start Bureau (1992). A guide for providing social

services in Head Start. (DHHS Publication No.(ACF) 91-31188). Washington, DC: Government Printing

Office.

U.S. Deparment o f Health and Human Services, Head Start Bureau (1991). A handbook for involving

parents in Head Start. (DHHS Publication No.(ACF) 91-31187).

U.S. Deparment o f Health and Human Services, ACYF, Region VII (1991). Program instruction

PI-92-03: Client confidentiality for Head Start programs. Kansas City, MO: Author.

U.S. Deparment of Health and Human Services, ACYF, Heat Start Bureau (1986). A guide for education

coordinators. Washington, DC: Government Printing Office.

U.S. Deparment o f Health and Human Services, ACYF, Head Start Bureau (1986). Mainstreaming pre

schoolers series. (DHHS Publication No.(OHDS) 86-31115). Washington, DC: Government Printing

Office.

Wadsworth, B.J. (1979). Piaget’s theory of cognitive development. New York: Longman, Inc.

Williams, R.A., Rockwell, Robert E., & Sherwood, E.A. (1989). Mudpies to magnets. Mt. Rainier, MD:

Gryphon House, Inc.

Wolfe, B. (1986). Motivating parents: Workshop materials. Portage, WI: Cooperative Service Agency #5

(Unpublished material).

Wolfe, B., Griffin, H., Zeger, J., & Herwig, J. (1982). Training guide: Development and implementation

of the individual service plan in Head Start. Portage, WI: Cooperative Service Agency.

York, S. (1991). Roots and wings. St. Paul, MN: Redleaf Press.

Sadržaj

1. Uvod, temeljna načela i filozofija 7

Filozofija Programa Korak po korak 7

Pristupi odgoju i obrazovanju u ranom djetinjstvu 8

Polazišne osnove Programa Korak po korak 9

Konstruktivizam 9

Razvojna primjerenost 10

Progresivni odgoj i obrazovanje 10

Individualizirano učenje 11

U čemu je važnost individualizacije? 11

Centri aktivnosti 13

Sudjelovanje obitelji 15

Soba za roditelje 16

Obiteljsko savjetodavno vijeće 16

Što su razvojno-primjerene aktivnosti? 16

Dobna primjerenost 16

Individualna primjerenost 17

Individualiziranje kroz igru 17

Provođenje teorije u praksu 19

2. Ciljevi i razvojne smjernice 21

Razvojne (dobne) osobine djece 22

3. Sudjelovanje obitelji 29

Koristi od sudjelovanja roditelja 30

Stavovi 30

Zajednička odgovornost 31

Prilike za suradnju 31

Komunikacija 31

Smjernice za komunikaciju s roditeljima 32

Očekivanja 32

Oblici komunikacije s roditeljima 33

Oblici neformalne komunikacije 33

Oblici formalne komunikacije 35

Kako izražavati zahvalnost i poštovanje prema roditeljima 40

Soba za roditelje 42

Posudionica knjiga i igračaka 42

Obiteljska druženja 43

Otkrivanje interesa roditelja 44

Odabir tema za roditeljske sastanke 46

Planiranje neformalnih događaja ili druženja 47

Raspored 48

Aktivnosti koje unapređuju sudjelovanje roditelja 48

Kako održati uspješan sastanak 49

4. Izgrađivanje zajednice 55

Stvaranje atmosfere 56

Poučavanje o različitostima 57

Učenje o odgovornosti 58

Donošenje odluka 59

Pravila u SDB 60

Lista za samoprocjenu: Unapređivanje područja multikulturalizma

— kulturološke razlike i kompetencije 62

5. Promatranje i bilježenje 65

Smjernice za promatranje 65

Metode neformalnog promatranja 66

Metode i načini bilježenja 69

Što promatrati? 69

Ponašanja koja treba promatrati 72

Upotreba informacija dobivenih promatranjem 73

Traženje savjeta izvana 74

Djeca s poteškoćama u razvoju 74

Izvještavanje obitelji 76

Izvješća 77

6. Planiranje inegriranog kurikuluma 87

Potreba za kratkoročnim i dugoročnim planiranjem 87

Važnost pisanog plana 87

Planiranje dnevnog rasporeda 88

Planiranje tematskih projekata 93

Kako razviti tematski projekt 94

Što treba uzeti u obzir prilikom planiranja 99

Dokumentiranje i praćenje individualnog napretka 102

7. Stvaranje okruženja za učenje 105

Sigurnost u sobi za dnevni boravak 107

8. Likovno izražavanje 111

Djeca u igri: Centar za likovno izražavanje 111

Utjecaj na razvojna područja 113

Izgled centra za likovno izražavanje 114

Uloga odgajateljskog tima 114

Poticanje kreativnosti 115

Aktivnosti i projekti 117

9. Centar za građenje 121

Djeca u igri: Centar za građenje 121

Faze u gradnji kockama 122


Uređenje centra za građenje 123

Uloga odgajatelj skog tima 124


10. Kuhanje 129

Djeca u igri: Kuhanje i iskustva s hranom 129



Planiranje dječjeg iskustva s hranom 133

Sigurnost za vrijeme kuhanja 133

Iskustvo kuhanja 134


Doručak za očeve 137

Recepti 137

OPREZ: Sigurnost je najvažnija! 140

11. Dramske i obiteljske igre 143


Uloga dramske igre u predškolskom kurikulumu 146

Integriranje kreativne dramske igre u druge centre aktivnosti 147

Materijali 148


Bilježenje napretka 151

Kako unaprijediti dramske igre? 151


Igre prstima i lutkama 153

Tematski centri 157

Sažetak 158

12. Centar za početno čitanje i pisanje 159

Djeca u igri: Centar za početno čitanje i pisanje 159

Pisanje 159

Knjižnica 159

Izrada knjiga 159

Slušanje 160

Uloga odgajateljskog tima 160


Uvjeti za prirodno učenje jezika 162

13. Centar za matematiku i manipulativne igre 165

Djeca u igri: Matematika i manipulativne igre 165

Uvrštavanje matematike u dnevni raspored 166

Uvrštavanje matematike u druge centre aktivnosti 168

Uređenje centra za matematiku i manipulativne igre 169


Matematičke aktivnosti i projekti 172

Sažetak 173

14. Centar za glazbu 175

Djeca u igri: Glazba u sobi za dnevni boravak 175

Utjecaj glazbe na razvoj djece 175

Uvrštavanje glazbe u dnevni raspored 177


Glazbene aktivnosti i projekti 178

15. Igre na otvorenom prostoru 183

Djeca u igri: Na otvorenom prostoru 183


Osmišljavanje vanjskog prostora 186

Sažetak 190


Aktivnosti na otvorenom 190

Što još treba uzeti u obzir? 191

Intervencije za vrijeme igre na otvorenom 192

Pomaganje djeci da dijele stvari i čekaju svoj red 193

Zabavljanje s djecom na otvorenom prostoru 193


Sudjelovanje obitelji u aktivnostima na otvorenom 198

16. Igre pijeskom i vodom 201

Djeca u igri: Centar za igru pijeskom i vodom 201


Osmišljavanje centra za igru s pijeskom i vodom 202



17. Istraživanje prirode 207

Djeca u igri: Centar za istraživanje prirode 207

Osmišljavanje istraživanja prirode 208

Centar za istraživanje prirode 208

Vještine u centru za istraživanje prirode 208

Materijali 209

Uvrštavanje prirode u ostale centre aktivnosti 209



Magneti 213

18. Izvori 215

Sadržaj 219

Radionice za odgajatelje u vrtićima 225

Radionice za odgajatelje u vrtićima"UVODNI SEMINAR ZA USAVRŠAVANJE ODGAJATELJA U JASLICAMA

o Uvod u program Korak po korako Stvaranje odgovarajućeg okruženja za odgoj i obrazovanje male djeceo Individualizacija - prilagođavanje svakom djetetu zasebnoo Holistički pogled na dojenčad i malu djecuo Uloga odraslih u promicanju dječjeg razvojao Uspostavljanje povjerenja između odgajatelja i bebao Radionica za izradu slikovnicao Promatranje dojenčadi i male djeceo Socijalni razvoj dojenčadi i male djeceo Pripremanje okruženja za dojenčad i malu djecuo Kako uče dojenčad i mala djecao Igra - ključni aspekt razvojao Svakodnevne rutineo Komuniciranje s dojenčadi i malom djecomo Promicanje dječjeg tjelesnog razvojao Iskustva s hranom kod dojenčadi i male djeceo Iskustva osjetilne igreo Razmišljati o bebama znači razmišljati o njihovim roditeljimao Trajno usavršavanje i pomoć odgajateljima dojenčadi i male djece

trajanje: 48 nastavnih sati, izvodi se u 6 dana

UVODNI SEMINAR ZA USAVRŠAVANJE ODGAJATELJA U VRTIĆU

o Učenje kroz igru: okruženjeo Učenje kroz igru: centri aktivnostio Kocke - Izrada slikovnica i igračakao Učenje kroz igru: Uvod u individualizacijuo Promatranje, praćenje i dokumentiranje dječjeg razvojao Roditeljsko sudjelovanjeo Uključivanje obitelji - Izrada projekta za uključivanje roditeljao Komuniciranje s djecomo Poboljšanje djetetove slike o sebi


NAPREDNI SEMINAR ZA USAVRŠAVANJE ODGAJATELJA U VRTIĆU

o Promatranje, praćenje i procjenjivanje razvoja djece - primjena instrumentarija za procjenurazvoja djece u grupi

o ISSA Pedagoški standardi - primjena instrumenta za samo(procjenu) kvalitete radaodgajatelja

o Kreativnost kao razvojna kategorijao Učenje kroz igruo Individualizacija i višestruke inteligencijeo Partnerstvo vrtića i obitelji


KORAK PO KORAK- PROGRAMI ZA DJECU I OBITELJI

kirsten a. hansen, roxane k. kaufmann, kate burke … · bihevioristički pristup zahtijeva od...

Documents