knjižica sažetaka drugog simpozija studenata bioloških...

Drugi simpozij studenata

bioloških usmjerenja

2016.

Biološki odsjek

Prirodoslovno-matematički fakultet

Sveučilište u Zagrebu

i

Dragi kolege, dobrodošli na Drugi simpozij studenata bioloških usmjerenja – SiSB2!

Razveselilo nas je što ste se prošle godine u tako velikom broju odazvali na prvi SiSB. Stoga

smo ove godine odlučili organizirati SiSB2 i nadamo se da de naš Simpozij prerasti u tradiciju.

Zamislili smo ovaj događaj kao mjesto susreta svih studenata koji gaje strast prema biologiji,

kako onih sa Biološkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu,

tako i onih sa ostalih srodnih studijskih programa u državi i regiji.

Mnogi se studenti uključuju u znanstveni rad: provode istraživanja u sklopu natječaja za

Rektorovu nagradu ili objavljuju radove u znanstvenim časopisima. Nastojimo tim

studentima pružiti priliku da svoj rad prezentiraju kolegama – studentima. Također,

vjerujemo da studenti koji se nisu uključili u istraživačke projekte žele doznati kakve su

uspjehe njihovi kolege postigli. Htjeli bismo povezati studente najrazličitijih disciplina i

interesa te potaknuti razmjenu ideja i iskustava. Nadamo se da de mnogi pronadi novu

inspiraciju i motivaciju, da de se sklopiti nova prijateljstva i suradnje.

Ova je knjižica predviđena da Vam olakša pradenje događaja na Simpoziju. U njoj dete nadi

raspored predavanja i predviđenih pauza, kao i sažetke izlaganja i kontakte izlagača.

Pozivamo Vas da se pridružite zajedničkom ručku!

Za sva pitanja slobodno se obratite članovima Organizacijskog odbora i ostalim sudionicima

Simpozija.

Zahvaljujemo na podršci Biološkom odsjeku PMF-a te Udruzi studenata biologije BIUS kao

službenom organizatoru. Posebno zahvaljujemo profesorima – suradnicima, recenzentima i

izlagačima, kao i svim posjetiteljima.

Organizacijski odbor

ii

Organizacijski odbor:

Kim Vučinid, predsjednica Tin Kocijan, potpredsjednik Dario Starid, tajnik Vedran Vukovid, tajnik Elizabeta Banid Tajana Burkuš Filip Cesarec Marija Cvitanid Iva Čupid Luna Džidid Uzelac

Mihael Erakovid Ivana Grgid Jelena Jakupid Mirela Kubat Stefan Majnarid Frane Miljkovid Lucia Perkovid Zuzana Redžovid Ivan Šapina Nina Verčevid

Stručni suradnici:

prof. dr. sc. Božena Mitid doc. dr. sc. Petra Korad doc. dr. sc. Duje Lisičid doc. dr. sc. Jasna Lajtner dr. sc. Sunčica Bosak izv. prof. dr. sc. Željka Vidakovid-Cifrek

Urednice knjige sažetaka:

Elizabeta Banid Kim Vučinid

Korektura: dr. sc. Tomislav Portada

Službeni organizator:

iii

Raspored izlaganja na Simpoziju:

12:00 – 12:30 Okupljanje i registracija

12:30 – 12:40 Otvaranje simpozija

12:40 – 13:25 Gošda predavačica Ita Gruić Sovulj:

Mehanizmi popravka pogreške aminoacil-tRNA-sintetaza kao utvrde standardnog genetičkog koda

13:25 – 13:35 Kratka pauza

A1 A2

Predsjedavajuda: Elizabeta Banić Predsjedavajudi: Tin Kocijan

13:35 – 13:55

Jan Perutka i Aleksandra Krizmanić: Morfološka i

citokemijska karakterizacija krvnih stanica dvije autohtone vrste

slatkovodnih kornjača u Hrvatskoj

Marijana Plodinec: Interpopulacijska varijabilnost u nicanju korovne vrste Abutilon

theophrasti Medik.

13:55 – 14:15

Tadija Kekić: Regulacija aktivnosti promotora pod utjecajem

ekspresije PARP1 u stanicama humanog glioblastoma

Valentina Šoštarčić: Biološki parametri termofilnih korovnih

vrsta: transfer Alertinf modela iz Italije u Hrvatsku

14:15 – 15:00 Pauza za ručak

15:00 – 15:10 Zajedničko fotografiranje

A1 A2

Predsjedavajudi: Mihael Eraković Predsjedavajuda: Mirela Kubat

15:10 – 15:30

Vladimir Zanki: Određivanje interakcijskih domena proteina u kompleksu SerRS:BEN1 iz biljke Arabidopsis thaliana pomodu

termoforeze

Sandro Vuk i Ana Skuhala: Istraživanje učinka bakrovih(II)

kompleksa s N-alkilnim derivatima iminodiacetamida na vodenu ledu

(Lemna minor L.)

15:30 – 15:50

Vedran Vuković: Računalna potraga za boljim inhibitorima

purinske nukleozidne fosforilaze iz Helicobacter pylori

Nikola Medić: Učinak pesticida klorpirifosa na dagnju Mytilus

galloprovincialis: aktivnost kisele DNaze i toksičnost tkiva

15:50 – 16:20 Pauza za kavu

Predsjedavajuda: Iva Čupić

16:20 – 16:40 Miloš Martinović: Ptice gnjezdarice Petrove gore: gustode populacija

šumskih pjevica i pregled drugih zabilježenih vrsta

16:40 – 17:00 Anamarija Ridl: Vodeni kukci mediteranskih sedrenih barijera

17:00 – 17:20 Fran Rebrina: Prvi rezultati inventarizacije žohara, bogomoljki i

ravnokrilaca (Insecta: Polyneoptera) šireg područja planine Dinare

17:20 Zatvaranje simpozija

Sažetci izlaganja

1

MORFOLOŠKA I CITOKEMIJSKA KARAKTERIZACIJA KRVNIH STANICA DVIJE

AUTOHTONE VRSTE SLATKOVODNIH KORNJAČA U HRVATSKOJ: RIJEČNA

KORNJAČA (Mauremys rivulata, VALENCIENNES IN BORY DE SAINT-VINCENT

1833) I BARSKA KORNJAČA (Emys orbicularis, LINAEUS 1758)

Jan Perutka, Dean Karaica, Sandra Hodid, Aleksandra Krizmanid, Matea Cedilak, Ana Štih, Ana

Krivokuda, Domagoj Đikid

Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, Biološki odsjek

[email protected]

Riječna kornjača (Mauremys rivulata) ugrožena je vrsta, čiji se areal proteže od Cipra, Grčke,

Bugarske i Albanije sve do Dalmacije. U RH zakonom je zaštidena te su preostale samo tri

populacije na području Dubrovačko-neretvanske županije. Najveda od njih nalazi se na

južnom dijelu Konavoskog polja i iznimno je ugrožena zahvatima poput kopanja kanala za

odvodnju poplavnih voda u njihovu staništu. Na tom području stanište dijeli s populacijom

barske kornjače (Emys orbicularis). Cilj je ovog rada utvrditi fiziološko stanje navedene

populacije riječne kornjače. Diferencijalnim smo citokemijskim tehnikama karakterizirali

pojedine tipove leukocita te eritrocite kod 34 jedinki divljih riječnih i 21 jedinki divljih barskih

kornjača. Osim toga, radi kontrole smo uzeli krv dodatnih 6 riječnih kornjača u zatočeništvu

iz zagrebačkog zoološkog vrta. Tehnikama AB (alcijansko modrilo) i PAS (metoda Schiffove

baze i perjodne kiseline) dokazali smo prisustvo polisaharida i glikokonjugata. Enzimsko-

-citokemijskim metodama smo dokazali jedino ALP (alkalna fosfataza). Dobivena srednja

vrijednost leukocita u krvi (5940/mm3) odgovara referentnim rezultatima iz radova kod

riječne kornjače, dok je prosječni broj eritrocita (405 333/mm3) nešto vedi od referentnih

vrijednosti. AB-om su se obojile jezgre stanica, od kojih smo našli eozinofile kod obje vrste

kornjača, te monocite samo kod riječne kornjače. PAS-om i ALP-om utvrdili smo pozitivne

rezultate kod limfocita i eozinofila u obje vrste. PAS-om smo još pronašli heterofile kod

riječne i trombocite u barske kornjače, a ALP-om heterofile i trombocite kod riječne i

monocite u barske kornjače. Ovo je jedno od prvih istraživanja riječne kornjače u RH, te se

nadamo da de pomodi njezinoj zaštiti.

Rad je u pripremi za objavu.

mailto:[email protected]

2

REGULACIJA AKTIVNOSTI PROMOTORA POD UTJECAJEM EKSPRESIJE PARP1 U STANICAMA HUMANOG GLIOBLASTOMA

Anamarija Skenderovid, Tadija Kekid


[email protected]

Poli(ADP-riboza) polimeraza 1 (PARP-1), kao važan regulator transkripcije i popravka

oštedene DNA, ostvaruje izravne interakcije s nizom staničnih proteina, dok pomodu svoje

katalitičke domene, u procesu PARilacije, sintetizira negativno nabijene polinukleotide na

ciljana mjesta transkripcijskih faktora. Enzim PARP-1 povezan je i s regulacijom metilacije

DNA, pa tako sniženje ekspresije PARP-1 vodi do hipometilacije genomske DNA putem

PARilacije promotora gena za metiltransferazu DNMT-1. Inhibicija enzima PARP-1 predložena

je kao visokoučinkovita terapija za liječenje BRCA-deficijentnih tipova tumora, po principima

sintetske letalnosti, čime se može izbjedi toksičnost uobičajena za standardne kemoterapije.

S ciljem boljeg razumijevanja uloge enzima PARP-1 u regulaciji staničnih procesa, proučavana

je jačina ekspresije egzogenog tipa ovog enzima pod kontrolom CMV-promotora u stanicama

ljudskog glioblastoma. Na temelju perioda pada ekspresije signalnog proteina (GFP), koji je

zamijeden samo u kulturama s egzogenim PARP-1, potvrđeno je da ovaj enzim sudjeluje u

modulaciji CMV-promotora. Kako bismo utvrdili radi li se o izravnoj ili neizravnoj modulaciji,

pradene su promjene u ekspresiji enzima nakon tretmana staničnih kultura natrijevim

butiratom, kao inhibitorom histonske deacetilaze, te azacitidinom, kao inhibitorom DNA-

-metiltransferaze. Na temelju razlike u jačini ekspresije signalnog proteina između različito

tretiranih staničnih kultura, možemo zaključiti da PARP-1 indirektno modulira aktivnost

CMV-promotora putem histonske deacetilaze. Naime, pradenjem promjena jačine ekspresije

kroz period od 48 sati, pokazano je da enzim snažnije aktivira histonske deacetilaze, od DNA-

-metiltransferaza.

Rad je poslan na natječaj za Rektorovu nagradu 2012. godine.

Lokalizacija PARP-1 u jezgri stanice

ljudskog glioblastoma


3

INTERPOPULACIJSKA VARIJABILNOST U NICANJU KOROVNE VRSTE Abutilon theophrasti MEDIK.

Marijana Plodinec, Maja Šdepanovid, Klara Barid, Dario Jareš Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet

[email protected]

Vedina korovnih vrsta ima interpopulacijsku varijabilnost koja se očituje u dormantnosti

(periodu mirovanja) i uvjetima klijanja i nicanja. Poznavanje interpopulacijske varijabilnosti

nužno je za razvoj prognoznih modela nicanja korova na temelju kojih se planiraju mjere

borbe i racionalna primjena herbicida. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi postotak i

dinamiku nicanja te sumu toplinskih jedinica potrebnih za nicanje (STJ) 12 različitih

populacija korovne vrste Abutilon theophrasti Medik. (mračnjak): 10 europskih (od kojih je

jedna bila hrvatska populacija) i dvije američke populacije. Poljski pokus proveden je tijekom

2013. godine na Pokušalištu Maksimir Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta. Pokus je

postavljen po shemi slučajnog bloknog rasporeda u tri ponavljanja. Rezultati jednogodišnjeg

istraživanja ukazuju na značajan utjecaj pedoklimatskih čimbenika na nicanje ove korovne

vrste. To je u skladu s rezultatima vedine prijašnjih istraživanja koja ukazuju na razlike u

biološkim parametrima klijanja i nicanja za različite populacije korovnih vrsta, pa čak i za

sjeme iste populacije koje je sazrjelo u različitim okolišnim uvjetima. Prosječno nicanje

istraživanih populacija iznosilo je 15,2 %. Utvrđene su signifikantne razlike u nicanju između

istraživanih populacija mračnjaka. Najvede ukupno nicanje (23,7 %–30,7 %), najbrže nicanje

(77 dana za prvi ponik) i najmanja suma toplinskih jedinica (273 TJ) potrebnih za nicanje 50 %

sjemenki utvrđeni su na hrvatskoj i američkim (Iowa i Minessota) populacijama mračnjaka.

Rezulatati potvrđuju postojanje interpopulacijske varijabilnosti te potrebu za dodatnim

poljskim istraživanjima na vremenski i prostorno udaljenim lokalitetima.

U pripremi za objavu u časopisu Agronomski glasnik.


4

BIOLOŠKI PARAMETRI TERMOFILNIH KOROVNIH VRSTA: TRANSFER ALERTINF

MODELA IZ ITALIJE U HRVATSKU

Valentina Šoštarčid

Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet

[email protected]

Prognozni model AlertInf komercijalno je dostupan proizvođačima kukuruza i soje na

području regije Veneto u Italiji. Namijenjen je predviđanju nicanja ekonomski najznačajnijih

ljetnih korovnih vrsta. U Hrvatskoj trenutačno nema razvijenih prognoznih modela nicanja, a

njihova je izrada vremenski i novčano iscrpljujuda te je zanimljivo provjeriti mogudnost

primjenjivosti ved razvijenog modela na našem području. Prvi korak unosa određenog

modela jest provjera sličnosti bioloških parametara između hrvatskih i talijanskih ekotipova

istraživanih korovnih vrsta. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi biološki minimum (Tb) korovne

vrste Amaranthus retroflexus L. i biološki vodni potencijal (Ψb) za hrvatske ekotipove

korovnih vrsta Amaranthus retroflexus L., Abutilon theophrasti Medik., Echinochloa crus-galli

(L.) P. Beauv. i Chenopodium album L. Pokusi su postavljeni u kontroliranim uvjetima

konstantnih temperatura: 9, 12, 15, 18, 21, 24, 27 °C; fotoperiodom od 12 h : 12 h (dan : nod)

te različitim koncentracijama polietilen-glikola (0,00, −0,05, −0,10, −0,25, −0,38, −0,50, −0,80,

−1,00 MPa). Klijavost je provjeravana dva puta dnevno za sve temperature više od 18 °C i sve

koncentracije polietilen-glikola vede od −0,38 MPa te jednom dnevno pri nižim

temperaturama i manjim koncentracijama. Utvrđen je biološki minimum korovne vrste

Amaranthus retroflexus od 13,9 °C dok biološki vodni potencijal iznosi za: Amaranthus

retroflexus −0,36 MPa; Echinochloa crus-galli −0,97 MPa i Abutilon theophrasti −0,67 MPa.

Usporedbom bioloških parametara hrvatskih s talijanskim ekotipovima utvrđeno je da se

hrvatska i talijanska populacija istraživanih korova ne razlikuje statistički u parametru

biološkog vodnog potencijala. Međutim, utvrđena je statistički značajna razlika između

biološkog minimuma hrvatske populacije vrste Amaranthus retroflexus (13,9 °C) u odnosu na

talijansku populaciju iste korovne vrste (12,3 °C).

Rad nagrađen Rektorovom nagradom 2015. godine.


5

ODREĐIVANJE INTERAKCIJSKIH DOMENA PROTEINA U KOMPLEKSU

SerRS:BEN1 IZ BILJKE Arabidopsis thaliana POMODU TERMOFOREZE

Vladimir Zanki, Mario Kekez, Jasmina Rokov Plavec

Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, Kemijski odsjek

[email protected]

Aminoacil-tRNA-sintetaze (aaRS) su stanični enzimi koji aminoaciliranjem odgovarajude

molekule tRNA pripadnom aminokiselinom ostvaruju podlogu za ispravnu biosintezu

proteina. Seril-tRNA-sintetaza (SerRS) primarno služi vezanju serina na tRNASer, no uz ovu

kanonsku ulogu pokazuje, kao i vedina aaRS, i druge nekanonske uloge. Nedavna istraživanja

u uvjetima in vivo i in vitro identificirala su protein BEN1 (uključen u metabolizam biljnih

hormona brasinosteroida) kao interakcijskog partnera citosolne SerRS iz biljke Arabidopsis

thaliana. U svrhu određivanja interakcijskog sučelja proteina u kompleksu SerRS:BEN1

prethodno su pripremljene skradene verzije proteina BEN1 i SerRS, te je pokazano da krajnji

dio C-kraja kao i N-terminalni dio SerRS-a ne sudjeluju u uspostavi interakcije. Da bi se

ispitala važnost središnjeg dijela proteina SerRS u uspostavi interakcijskog sučelja,

pripremljena je skradena verzija SerRS-a kojoj nedostaje krajnji dio C-kraja kao i N-terminalna

domena u fuziji s GST-privjeskom na N-terminalnom kraju (GST-ΔNSerRSΔC), te je pročišdena

metodom afinitetne kromatografije. Protein BEN1 eksprimiran je kao fuzijski protein s (His)6-

-privjeskom koji je naknadno proteolitički uklonjen, a sam protein dodatno je pročišden

ionsko-izmjenjivačkom kromatografijom. Interakcija proteina GST-ΔNSerRSΔC i BEN1

analizirana je termoforezom, kvantitativnom biofizičkom metodom koja je pokazala da

SerRS, svojom središnjom katalitičkom domenom uspostavlja interakciju s proteinom BEN1,

pri čemu je određena i konstanta disocijacije ove interakcije.


gen od interesa

plazmid

transformacija ekspresija

pro

čišd

ava

nje

SDS-PAGE

analiza MST


6

RAČUNALNA POTRAGA ZA BOLJIM INHIBITORIMA PURINSKE NUKLEOZIDNE

FOSFORILAZE IZ Helicobacter pylori

Vedran Vukovid, Marija Luid, Branimir Bertoša


[email protected]

Purinska nukleozidna fosforilaza (PNP) ključan je enzim u pomodnom putu sinteze purina

(eng. purine salvage pathway). Poznato je da se bakterijska PNP značajno razlikuje od

eukariotske, što je čini izvrsnom metom za dizajn ciljanih antibakterijskih lijekova. Nedavno

riješena struktura PNP-a iz bakterije Helicobacter pylori omoguduje primjenu računalnih

metoda za uvid u molekulske mehanizme djelovanja tog enzima, što se može iskoristiti za

dizajn djelotvornih i selektivnih inhibitora. Metodom molekulskog pristajanja (eng. docking)

pronađene su najčešde interakcije prirodnog supstrata i eksperimentalno ispitanih

inhibitora s aminokiselinskim ostatcima u aktivnom mjestu PNP-a. Te su interakcije

korelirane s eksperimentalno određenom učinkovitosti inhibitora (biološkom aktivnosti).

Simulacijama molekulske dinamike proučavalo se smještanje liganada u aktivnom mjestu

PNP-a s ciljem utvrđivanja interakcija koje najviše doprinose vezanju pojedinog liganda u

aktivnom mjestu. Rezultati simulacija upuduju na π–π-interakcije liganda s fenilalaninom

159 te vodikove veze s treoninom 90 kao ključne interakcije za dizajn selektivnih i efikasnih

inhibitora. Na temelju tih rezultata bit de dizajnirani novi inhibitori čija de efikasnost i

selektivnost biti eksperimentalno istražena.



7

ISTRAŽIVANJE UČINKA BAKROVIH(II) KOMPLEKSA S N-ALKILNIM DERIVATIMA

IMINODIACETAMIDA NA VODENU LEDU (Lemna minor L.)

Sandro Vuk1, Ana Skuhala1, Ena Šimunid2, Marija Babid1, Neven Smrečki2 1Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, Biološki odsjek 2Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, Kemijski odsjek [email protected], [email protected]

Lemna-test je biotest za istraživanje učinaka različitih kemijskih i fizikalnih čimbenika (npr.

teških metala, organskih, metaloorganskih i organometalnih spojeva, povišene temperature,

saliniteta i radioaktivnosti) na rast i fiziološke procese vodene lede. Kao modelni organizam u

testu najčešde se rabi vrsta Lemna minor L. To je mala plutajuda vodena biljka koja zbog

vegetativnog razmnožavanja i brzog rasta može u relativno kratkom vremenskom razdoblju

dati pouzdane rezultate učinka čimbenika kojima je izložena. U standardiziranom Lemna-

testu vodena leda se uzgaja u kontroliranim uvjetima (temperatura 24 ± 2 °C, kontinuirano

osvjetljenje bijelom fluorescentnom svjetlošdu fotonskog intenziteta 80 μmol m–2 s–1) na

hranjivoj podlozi po Steinbergu. S obzirom na to da želimo istražiti učinak bakrovih

kompleksa, istraživanje smo proveli na hranjivoj podlozi sa (S) i bez EDTA (0). Na obje

podloge analiziran je učinak 5 µM Cu(NO3)2, kao i učinak ekvimolarnih koncentracija

novosintetiziranih bakrovih kompleksa s N-alkilnim derivatima iminodiacetamida

(RN(CH2CONH2)2; Rimda): [Cu(Meimda)2](NO3)2, [Cu(Etimda)2](NO3)2, [Cu(Primda)2](NO3)2 i

[Cu(Buimda)2](NO3)2(Me = metil, Et = etil, Pr = propil, Bu = butil).

Cilj istraživanja je provjeriti učinak ova četiri bakrova kompleksa na okoliš. U tu smo svrhu

proveli Lemna-test u okviru kojeg smo pratili stopu rasta vodene lede na temelju prirasta

broja biljaka nakon 3, 4, 5, 6 i 7 dana uzgoja na podlogama uz dodatak testiranih tvari.

Kontrolne biljke uzgajane su na istim hranjivim podlogama, ali bez dodatka testiranih

spojeva. Iako je bakar esencijalni mikronutrijent važan za normalni rast i razvoj, u povišenim

koncentracijama uzrokuje oksidacijski stres koji može značajno narušiti staničnu strukturu i

procese u biljaka. Istraživani spojevi dodani u hranjivu podlogu bez EDTA uzrokovali su

značajnu inhibiciju stope rasta vodene lede. Pritom je inhibicijski učinak svih istraživanih

spojeva bio podjednak. Na podlozi uz dodatak EDTA bakrovi spojevi nisu imali značajan

učinak na prirast broja biljaka.

U daljnjem istraživanju planiramo detaljnije utvrditi postoji li razlika u stupnju inhibicije s

obzirom na duljinu alkilnog lanca koji se nalazi u sastavu istraživanih kompleksa.

mailto:[email protected]:[email protected]

8

Slika 1. Rezultati na podlozi Steinberg bez EDTA

Slika 2. Rezultati na podlozi Steinberg + EDTA

Rad je u pripremi za objavu u časopis BioMetals.

9

UČINAK PESTICIDA KLORPIRIFOSA NA DAGNJU Mytilus galloprovincialis:

AKTIVNOST KISELE DNAZE I TOKSIČNOST TKIVA

Nikola Medid, Ines Kovačid

Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Centar za istraživanje mora Rovinj, Institut Ruđer Boškovid

[email protected]

Dagnja Mytilus galloprovincialis koristi se kao bioindikatorski organizam u pradenju

zagađivala u morskom ekosustavu. Istraženi su odgovori enzimskih sustava na zagađivala.

U ovom radu istražen je učinak koncentracija pesticida klorpirifosa (0,03 µg/L, 0,1 µg/L, 1

µg/L, 5 µg/L, 10 µg/L, 100 µg/L) na aktivnost kisele DNaze u škrgama i probavnoj žljezdi.

Najniža koncentracija pesticida uzrokuje promjene u aktivnosti enzima u istraženim tkivima.

Dobiveni odgovor bio je tkivno specifičan. U škrgama postoji dozni odgovor a u probavnoj

žlijezdi zabilježen je porast enzimske aktivnosti u rasponu koncentracije pesticida koja je

prisutna u okolišu. Testom toksičnosti Microtox® utvrđeno je da samo najveda doza uzrokuje

inhibiciju bioluminiscencije bakterija. Aktivnost kisele DNaze osjetljiviji je pokazatelj učinka

pesticida na fiziologiju dagnje. Rezultati ovog rada poslužit de za bududa istraživanja učinka

zagađivala na promjene aktivnosti kisele DNaze te u pradenju aktivnosti tog enzima kao

biomarkera u monitoringu morskog okoliša.



10

PTICE GNJEZDARICE PETROVE GORE: GUSTODE POPULACIJA ŠUMSKIH

PJEVICA I PREGLED DRUGIH ZABILJEŽENIH VRSTA

Miloš Martinovid

Sveučilišta u Zagrebu , Prirodoslovno-matematički fakultet, Biološki odsjek

[email protected]

Tijekom proljeda 2014. i 2015. godine te zime 2014./15. godine provedeno je deset terenskih

izlazaka u šumama Petrove gore u sklopu kojih je zabilježeno 35 vrsta ptica. Korištena je

metoda točkastog transekta, a podaci su prikupljani i slučajnim opažanjima i zvukovnim

vabom. Podaci prikupljeni metodom točkastog transekta iskorišteni su za izračunavanje

procjene gustode gnijezdedih populacija pojedinih vrsta, od kojih su najbrojnije velika sjenica

(Parus major) i zeba (Fringilla coelebs). Golub dupljaš (Columba oenas), vrsta čiji je status

ugroženosti gnijezdede populacije u Hrvatskoj kategoriziran osjetljivom (VU), prvi je put ovim

istraživanjem zabilježen na Petrovoj gori. Zaključno, potrebna su daljnja istraživanja ptica

otvorenijih staništa i grabljivica Petrove gore, kao i ciljano istraživanje veličine populacije

goluba dupljaša.

Rad je objavljen u Larus, Vol. 50, 2015.


11

VODENI KUKCI MEDITERANSKIH SEDRENIH BARIJERA

Anamarija Ridl

Sveučilište u Zagrebu , Prirodoslovno-matematički fakultet, Biološki odsjek

[email protected]

Sedrene su barijere, zbog specifičnog procesa nastanka i strukture, jedinstvena slatkovodna

staništa. Odlikuju se specifičnim zajednicama vodenih organizama čiji su sastav i

struktura, posebice u mediteranskom području, nedovoljno istraženi. Tijekom

jednogodišnjeg razdoblja istraživana je zajednica tulara (Trichoptera, Insecta) sedrenih

barijera (Roški slap i Skradinski buk) na rijeci Krki. Uzorci su mjesečno sakupljani

emergencijskim klopkama, a prikupljeno je ukupno 27 vrsta. Pri tome je vrsta Allotrichiia

pallicornis prvi puta zabilježena za faunu Hrvatske. Vrhunac emergencije zabilježen je u

kasno proljede/rano ljeto (svibanj/lipanj), a emergencijske značajke vedine vrsta u skladu su s

tipičnim značajkama istih. Međutim, zabilježeno trajanje emergencijskih perioda

procjeđivača duže je od njihovih karakterističnih perioda, što je najvjerojatnije posljedica

povoljnih ekoloških uvjeta istraživanih staništa. Iako se radi o istom tipu staništa te iako su

zajednice tulara na obje istraživane barijere „procjeđivačkog i potočnog karaktera“, utvrđene

su razlike u njihovom sastavu i strukturi. Zajednica na Roškome slapu ima vedu raznolikost i

ujednačenost te manju brojnost jedinki od zajednice Skradinskog buka. Najvedi udio u obje

zajednice, ali posebno veliku brojnost u zajednici Skradinskog buka, imaju pasivni

procjeđivači roda Hydropsyche, koji se hrane organskom tvari i organizmima iz uzvodnog

Visovačkog jezera. Navedene su razlike posljedica položaja postaja u toku rijeke Krke, što

ukazuje na činjenicu da su sastav i struktura zajednica vodenih kukaca sedrenih barijera

mediteranskih protočnih jezerskih sustava prvenstveno određeni ekologijom vrsta koje ih

čine. Nasuprot tome, u ovom istraživanju nije utvrđen bitan utjecaj pojedinih mikrostaništa

na sastav zajednica tulara. Ovo je istraživanje važan doprinos poznavanju ekologije vodenih

kukaca sedrenih barijera mediteranskih rijeka.

Rad je dobio Rektorovu nagradu 2015. godine.

0

200

400

600

800

1000

1200

1400

1600

1800

XI I II III IV V VI VII VIII IX X

mjeseci

bro

j je

din

ki

Roški slap

Skradinski buk


12

PRVI REZULTATI INVENTARIZACIJE ŽOHARA, BOGOMOLJKI I RAVNOKRILACA

(INSECTA: POLYNEOPTERA) ŠIREG PODRUČJA PLANINE DINARE

Fran Rebrina1, Josip Skejo1, Nikola Tvrtkovid2

1Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet, Biološki odsjek, Udruga

studenata biologije – BIUS, Rooseveltov trg 6, HR-10 000 Zagreb, Hrvatska 2Natura – Hrvatsko društvo za zaštitu prirode, Z. Šulentida 9, HR-10 000 Zagreb, Hrvatska

[email protected]

Fauna kukaca iz skupine Polyneoptera na širem području planine Dinare do danas je vrlo

slabo istražena, s iznimno malo objavljenih podataka. Tijekom istraživanja koje smo 2012. i

2013. godine proveli na ukupno 19 detaljnije istraženih lokaliteta, po prvi put za ovo

područje, zabilježili smo 68 vrsta žohara, bogomoljki i ravnokrilaca. Nalaz vrste Calliptamus

barbarus prvi je nalaz te vrste u Hrvatskoj. Naši su rezultati, zajedno sa svim dostupnim

muzejskim i literaturnim podacima, prikazani u ovom radu kako bi se upotpunilo poznavanje

faune kukaca iz skupine Polyneoptera koja naseljava ovo područje.

Rad je objavljen u Annales de la Société entomologique de France (N.S.), 51, 2015.

knjižica sažetaka drugog simpozija studenata bioloških...

Documents