knji¾ni niz pisano je - svetlostistine.org filepredajem ti ih kao buket odabranog mirisnog...

2 BIJEG OKO SVIJETA

Knjiæni niz

PISANO JE...

Albin MoËnik

BIJEG OKO SVIJETA

Nakladnik

ESDEA d.o.o.

Oroslavje, Hrvatska

Odgovara

Velimir ©ubert

Recenzija

Ivan –idara

Mihael VirtiË

Lektura i korektura

Ljerka Koren

GrafiËka priprema

GENESIS, Zagreb

Tisak

DALI-GRAF, Zagreb, 2004.

3

ESDEA

Zagreb, 2004.

Albin MoËnik

BIJEG OKO SVIJETA

Doæivljaji majstora Janka

4 BIJEG OKO SVIJETA

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica - Zagreb

UDK 244

MO»NIK, Albin

Bijeg oko svijeta : doæivljaji majstora

Janka / Albin MoËnik. - Oroslavje :

Esdea, 2004. - (Knjiæni niz Pisano je)

ISBN 953-6409-35-6

440520126

- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -

5

PREDGOVOR

Dragi Ëitatelju, znam da te proπlo vrijeme ratova izmu-

Ëilo i duπu ti izjelo. Znam da su ti i æivci popustili i jedva

se snalaziπ u æivotu. Jako si razoËaran pa ti se Ëini da te

nitko ne voli i ne misli na te. Popustila je Ëak i veza s

Bogom. Ako i postoji, nije ti pomogao. ©toviπe, dopustio je

da te snae i najgore.

I ja sam dosta pretrpio, izgubio dosta toga πto mi je

bilo drago i veliko. Ali najdraæe i najveÊe ipak mi je ostalo.

Neprijatelj mi nije uspio oteti i uniπtiti jedino — Boga.

BuduÊi da si ti izgubio viπe nego ja, jer si izgubio i

Boga, morao sam misliti na tebe i te misli su me natjerale

da te ohrabrim, razvedrim i vratim ti vjeru u Boga. I evo,

danas ti darujem najljepπe πto imam. Skupio sam i povezao

u skladnu cjelinu osobite i zanimljive dogaaje, iskustva i

spoznaje, svoje i tue, starije i novije. Predajem ti ih kao

buket odabranog mirisnog cvijeÊa, ubranog sa æivotâ mno-

gih ljudi ovdje i u tuini.

Kao vjeπt vrtlar morao sam negdje pojaËati boju pone-

kog cvijeta, ili prema ukusu i potrebi promijeniti boju ke-

mijskim putem. Nekom sam cvijetu dodao nekoliko pu-

poljaka i listiÊa, drugom oduzeo, nekom upotpunio miris iz

boËica svojih i tuih iskustava, ponekom sam ulio malo viπe

svjeæine æivota, nekom pojaËao stabljiËicu æicom, da se dræi

uspravno ili onako kako to zahtijeva sklad cjeline. A tu

cjelinu nazvao sam Bijeg oko svijeta.

Æelio bih da shvatiπ svu vrijednost tih doæivljaja. Kad je

osjetila da Êe napustiti ovaj æivot, jadna je mati predala

svojemu sinu paketiÊ, poljubila ga i izdahnula. Sin se nadao

6 BIJEG OKO SVIJETA

da Êe u paketiÊu naÊi veÊu svotu novca, a kad ga je otvorio,

nae Sveto pismo. I niπta viπe. RazoËaran i gnjevan, zamota

ga opet, otvori prozor i baci na ulicu, a onda pokupi svoje

stvari i napusti domovinu. Kad je paketiÊ izletio na ulicu,

ubrzo je onuda proπla siromaπna udovica. Tog jutra nije

imala ni za komad kruha svojoj djeci, a ipak su svi sklopili

ruke i najmlai se pomolio: “OËe naπ, koji si na nebu, hvala

Ti za sve πto si nam spremio za danas.” Udovica spazi pake-

tiÊ, uzme ga, otvori i nae u njemu Sveto pismo. Od radosti

zaplaËe jer je odavno nastojala doÊi do te knjige, pritisne ga

na srce i poæuri kuÊi da se i njezina djeca raduju tom ne-

beskom daru. A kad pred njima otvori Sveto pismo, nae

meu svim listovima po jednu stotinjarku, dvanaest stotina

listova — dvanaest stotina stotinjarki! A uz posljednju sto-

tinjarku nalazio se listiÊ s rijeËima: “Ovo Sveto pismo i sav

novac u njemu — 120.000 dinara — pripada onomu tko je

od srca rado primio moj dar i nije ga prezreo.” Potpis. Tako

je sirota æena postala zakonita nasljednica majËinog dara, a

sin, bolestan i oËajan, zavrπio je svoj æivot oËajan u nekoj

uboænici.

I kao dobra mati πto je meu listove Svetoga pisma

metnula novËanice, tako sam i ja u svaki ovaj doæivljaj met-

nuo po jedan dragocjeni biser boæanske istine. Znam da su

proroci i apostoli tako pisali Sveto pismo; isto tako je Isus

protkao svoje govore priËama, djelomice i izmiπljenima (pri-

mjerice ona u Evanelju po Luki 16,23-28), jer je æelio

objasniti svoj govor i pomoÊi sluπateljima da Ga mogu ra-

zumjeti. Dakle, cvjetovi doæivljaja majstora Janka nisu pra-

zni. Dobro pazi, otvori oËi i naÊi Êeπ u njima dragocjene

bisere. Kad ih naeπ, nemoj ih baciti kroz prozor i nemoj

pobjeÊi u svijet i ondje se izgubiti i propasti, veÊ ih spremi

na najsigurnije mjesto, u svoje srce, i dobro ih Ëuvaj, pa Êe

ti donijeti sreÊu i mir.

Pisac

7

O»AJNIK

“Ne, tako ne mogu viπe æivjeti!”

S tim oËajniËkim rijeËima sie na postaji N. neki stra-

nac srednjih godina, usplahirenog pogleda, i uputi se naj-

kraÊim putem kroz gradiÊ prema rijeci...

U uskoj ulici kroz koju ga je vodio put pogled mu sa-

svim sluËajno padne na izlog postolarske radionice. Izne-

naen stane, jer u izlogu, pokraj lijepo izraene obuÊe,

vidje i Ëitavu kolekciju veÊih i manjih knjiæica, a na jednoj

krupnim slovima otisnut poziv: “NATRAG K BOGU!”

“Kakva je to postolarska radionica koja u izlogu ima i

vjerske knjige? Kakav je to majstor koji zove prolaznike i

muπterije natrag k Bogu? Je li moguÊe da taj poziv vrijedi

i za mene? Ah, ne! Put me vodi k rijeci... U njoj, da, u njoj

Êu naÊi odgovor na pitanje svoje oËajne duπe, samo Êu

tamo ja, jadni grjeπnik, naÊi odgovor na sva svoja pitanja i

mir svojoj izmuËenoj duπi. Ili — zar moguÊe niti tamo? Hm,

nitko tko je tamo traæio spokoj nije se vratio i potvrdio da

se smirio. Kako to da sam baπ sad morao naiÊi na ovu

radionicu? Natrag k Bogu? Ja, ovakav grjeπnik? Hm... A da

uem i pitam majstora? Zacijelo je dobriËina. Zanima me

πto Êe mi kazati kad Ëuje moju povijest i kako Êe me uputiti

k Bogu. Majstore, majstore, πto si baπ ovdje smjestio svoju

radionicu! Neπto me vuËe k tebi. Da, neπto, ali πto je to?

Neka mi kaæe, on valjda zna kad tako zove prolaznike na-

trag k Bogu. Zacijelo je dobar i mudar!” — Tako je stranac

govorio poluglasno sâm sa sobom i uπao u radionicu.

— Dobar dan, majstore! Na mojoj obuÊi nema nikakva

kvara, ali cijela moja duπa je rasparana. Vaπ Natrag k Bogu

8 BIJEG OKO SVIJETA

uputio me k vama i sad vas pitam: moæe li se svaki Ëovjek

uistinu vratiti k Bogu? Ali πto Êe Bog sa mnom kad sam

zreo za pakao? Teπko meni! Veliki sam jadnik, zloËinac i

najgori grjeπnik πto ga nosi Zemlja. Da, tako je! Jer ja sam

kriv da je mojoj staroj, dobroj majci puklo srce; moja djeca

su bjeæala i skrivala se kad god sam se kasno noÊu vraÊao

iz gostionice; ja sam svoju obitelj dotjerao na prosjaËki πtap,

moja je æena uvijek imala uplakane oËi i æalosno srce; bio

sam potpuno izgubljen, iz srca mi je iπËeznula svaka vjera

u Boga i tako sam najzad oËajavao sâm nad sobom. Pobje-

gao sam od kuÊe i potroπio posljednji novac za vlak. VeÊ

sam nekoliko puta promijenio cilj, nisam znao kamo i πto

Êu. Kad se vlak pribliæavao ovom gradiÊu, spazih kroz pro-

zor veliku rijeku i kao da mi je netko πapnuo na uho: “Sila-

zi, evo vode! Poæuri i smiri se zauvijek!” I posluπao sam,

siπao i uputio se prema rijeci, ali evo, stigoh k vama. Iz

vaπeg izloga progovorio mi je drugi glas. Natrag k Bogu!

Mislite li, dobri prijatelju, da ima puta, da Êe me Bog pri-

miti, da joπ mogu biti sretan? Ja, ovakav? Majstore, pomozi-

te mi!

— Dragi prijatelju, sluπajte πto Êu vam kazati. U Svetom

pismu napisan je poziv πto ga Spasitelj svijeta, Isus Krist, i

dan danas upuÊuje svim grjeπnicima i zalutalim duπama. Taj

poziv glasi: ‘Doite k meni svi koji ste umorni i optereÊeni

i ja Êu vas okrijepiti!’ (Matej 11,28.29)

Budite hrabri, prijatelju! Sve Êe biti dobro, samo pri-

hvatite Isusov poziv, doite k Njemu, nauËite od Njega i

ostanite kod Njega. I da znate, i ja sam prije nekoliko godi-

na bio isto tako nesretan i oËajan. Istina, nisam bio poro-

Ëan, niti pijanica ni kockar, nisam iπao nepoπtenim ili prlja-

vim putem. Bio sam nesretan jednostavno zato πto nisam

mogao shvatiti zaπto æivim i u Ëemu je smisao i bît ovoga

æivota. I kad sam u ratu morao gledati sve strahote pokolja

i patnji, kad sam se vratio kuÊi i stajao nad grobom svojih

dragih roditelja, Ëesto su mi dolazile misli: Zaπto sve to?

9

Otkud smo i zaπto smo na svijetu? Zar ima smisla boriti se

za opstanak kad najjaËi i najmudriji, najslabiji i najgluplji,

bogati i siromaπni, obrazovani i neuki, poboæni i bezboæni,

kraljevi i prosjaci moraju otiÊi, i to tako siromaπni, nemoÊni

i raspadljivi da se nekoliko sati nakon smrti Ëovjek mora i

najdraæeg gnuπati i od njega bjeæati?

U moju radionicu dolaze ljudi svih staleæa. O tim sam

pitanjima raspravljao i s neukima i sa znanstvenicima. Na

pitanja svojih nevolja radnik obiËno traæi odgovor ondje

gdje su njegove sitne brige, gdje otkriva sebe i svoju obitelj.

Ali ako su ga nevolje preophrvale, sve pokuπava zaboraviti

u piÊu da bi tako pobjegao od trezvenog razmiπljanja i gri-

zoduπja. Drugi opet nalazi da je posao nuæan kako bi za-

boravio brige, preπao preko nevolja i zaboravio pitanja koja

mu se nameÊu. TreÊi pak filozofira da nema nikakve koristi

ako razmiπlja o tome, jer Ëovjek mora æivjeti, sudbina se ne

moæe izbjeÊi, pa je najpametnije æivjeti u sadaπnjosti i

iskoristiti svako dobro πto se pruæa: uæivati u ljubavi, u za-

bavama i svakom veselju, a kraj Êe ionako doÊi. Neka se

Ëovjek nauæiva, a πto dolazi, neka doe. Neki su mi govorili

da je najbolje moliti se Bogu, odlaziti u crkvu, vrπiti obrede

i tako osigurati sebi blaæeni kraj. Pitanje o naπem postanku

i buduÊnosti neka ostavim dragom Bogu, jer On sve zna i

sve ureuje po svojoj volji.

Ljudi od knjiga, Ëiji me sreeni æivot privlaËio, skrenuli

su mi pozornost na znanost, jer ona, kaæu, savrπeno rjeπava

mnoga pitanja i jedina je mjerodavna i za rjeπavanje tih

pitanja. Najzad sam bio prinuen posluπati ih. Nabavio sam

knjige koje su mi preporuËili, Ëitao sam i trudio se pronaÊi

odgovor na pitanja svoje duπe. Ali, kad sam svojim zdravim

umom iznio druπtveno i moralno stanje svijeta u svjetlu

znanosti, vidio sam da je znanost postigla Ëudesne uspjehe

na polju tehnike, ali na polju ljudske duπe grdno je podba-

cila. Svijet se muËi pod gospodarskim teretom i pod tere-

tom grijeha. Bezboπtvo, bezakonje, nemoral i razbojniπtvo

O»AJNIK

10 BIJEG OKO SVIJETA

najgore vrste potkopavaju temelje dræave i druπtva. Kultura

raa rat i ratom se spaπava kultura. Sve izgleda obezglavlje-

no. Opet sam ostao u nedoumici traæeÊi dalje odgovor na

svoja pitanja.

Najzad sam naπao æeljeni odgovor. A znate gdje, dragi

prijatelju? U Svetom pismu. Kako?

Kao obrtnik, rekoh maloËas, imao sam prigodu upo-

znati mnogo ljudi. Malo ih je u ovom gradiÊu koji mi nisu

poznati ili koji ne poznaju mene. Ima tu velikih grjeπnika,

zlih ljudi, jadnika, propalica i nevaljalih obitelji. Ali otkad

je u naπ gradiÊ doπao obiËni Ëovjek, radnik, vidio sam Ëuda.

Njegov je poslodavac bio vrlo bijesan i opasan Ëovjek. Ni-

jedan radnik nije izdræao mjesec dana kod njega. Ali otkad

je k njemu doπao raditi taj mladiÊ, ja i svi ljudi koji su imali

poslovnih veza s tom kuÊom primijetili smo Ëudnovatu pro-

mjenu na njemu. »ovjek je postao miran, dobar, a njegova

kuÊa danas je poznata kao skloniπte svih sirotih i nevoljnih.

Kad sam jednom doπao poslom u tu kuÊu, naπla se zgodna

prigoda i pitao sam domaÊina πto se to dogodilo u njegovoj

kuÊi, πto je prouzroËilo tako temeljitu promjenu i kod njega

i njegovih ukuÊana. Nije mi odgovorio, veÊ je otvorio or-

mar, izvadio neki predmet, priπao mi i — tada sam vidio da

ima u ruci Sveto pismo. Rekao mi je: “Dok nije bilo ove

knjige u mojoj kuÊi, bio sam najnesretniji Ëovjek. Ova knjiga

je donijela sreÊu meni i mojima. Naπli smo duπevni mir u

Isusu Kristu. O Njemu ta knjiga propovijeda od Postanka

do Otkrivenja, i æelimo da naπa kuÊa bude izvor sreÊe svi-

ma koji nam dolaze.”

Poznavao sam obitelj koja je bila savrπena slika bijede.

Otac je bio zloglasni pijanac koji je od svoje kuÊe naËinio

pakao. Bio je opasni ubojica, i svatko je izbjegavao njegovo

druπtvo. Odjednom se taj Ëovjek promijenio, prestao je piti,

provrijednio se u poslu, prestala je divlja pjesma u njegovoj

kuÊi, psovka i zapomaganje zlostavljane æene i djece. Ta je

kuÊa danas primjerna u svemu. ©to se dogodilo? Kakav je to

11

nauk naËinio red i mir u tom domu? Raspitivao sam se o

njima. Znate πto sam doznao? Onaj mladiÊ posjetio je jedne

veËeri te ljude, razgovarao s njima, Ëitao im iz Svetog pisma

i tako je, kaæu, Ëudo bilo potpuno.

Da vam sad ispriËam sluËaj bogatog seljaka blizu gra-

diÊa. Bio je vrijedan, πutljiv, poπten i πtedljiv. Samo je imao

manu πto bi se brzo razgnjevio i onda tukao sve u kuÊi. To

je bio razlog πto, unatoË svoj radinosti i poπtenju, nije bilo

sreÊe u toj kuÊi. Imao je Sveto pismo koje je naslijedio od

djeda, ali nije ga nikad Ëitao. Onda je jednog dana sreo

onog mladiÊa i on mu je priËao kako je sretan otkad Ëita

Sveto pismo. MladiÊevo iskustvo je tako utjecalo na seljaka

da je odluËio Ëitati Sveto pismo.

»im je stigao kuÊi, otvorio je tu staru knjigu i naπao

ove rijeËi: “Neka sunce ne zae nad vaπom srdæbom!” Ot-

vorio je drugi put i proËitao: “Ne nagli u srdæbu, jer srdæba

poËiva u srcu luaka!” Otvorio je po treÊi put: “Neka se

ukloni od vas svaka vrsta gorËine, gnjeva, srdæbe, vike i

psovke, sa svakom vrstom zloÊe.” (Efeæanima 4,26; Propo-

vjednik 7,9; Efeæanima 4,31) Uh, baπ se ova knjiga okomila

na mene, rekao je ozlojeeno, bacio je na stol i iziπao van.

Sjeo je na panj kraj drvarnice i poËeo razmiπljati o neËemu

o Ëemu joπ nikad nije razmiπljao. Mislio je: “Imam maËke,

pse, krave, konje. Nikad se nisu srdili na me, a ja sam se

Ëesto gnjevio na njih. ZnaËi, oni su ipak bolji od mene. Ja

sam veliki grjeπnik, gori sam od mojih æivotinja. UnatoË

tomu πto sam gori, toboæe se nadam da Êu doÊi u nebo

nakon svoje smrti. A ako ja, buduÊi da sam ovakav, dospi-

jem na nebo, gdje bi trebale biti moje æivotinje koje su

kudikamo bolje od mene? Ne, ovako ne valja, ovako ne

smije ostati!” Kleknuo je na zemlju i uËinio πto nikad nije:

molio se Bogu iz sveg srca: “Boæe moj, ja sam gori nego

moje æivotinje, jer sam pun gnjeva i ljutine, i time muËim

sebe, æenu i æivotinje. Grijeπim Tebi, a sebi zatvaram nebo,

jer sam nedostojniji nego æivotinje. Oprosti mi moje grije-

O»AJNIK


he, daj mi novo srce, da budem drukËiji! JaËaj moju vjeru

i ne ostavljaj me!”

Dogodilo se neπto πto nije mogao sasvim razumjeti, ali

to je njegova æena mogla osjetiti, njegovi psi nanjuπiti, maË-

ke, konji i krave primijetiti.

Za nekoliko dana seljak je zapitao sâm sebe: “©to se to

dogodilo da je moja æena sad tako dobra, sto puta bolja

nego prije? Pa i psi, maËke, krave i konji su bolji. ©to je to?

Prije sam se uvijek morao ljutiti na njih. Svi su bili tvrdo-

glavi, a sad me tako lijepo sluπaju. ©to se to moglo dogo-

diti?” Opet je otvorio Sveto pismo i naπao: “Kad su Jahvi

mili puti ËovjeËji, i neprijatelje njegove miri s njim.” (Izreke

16,7) Taj Ëovjek je promijenio svoju Êud i otad æena i do-

maÊe æivotinje nisu imali razloga biti tvrdoglavi. Svi su ga

zavoljeli, nitko ga se viπe nije bojao. Jednom je kazao: “Mo-

ja je sreÊa πto se Sveto pismo pobunilo protiv mene i triput

mi u lice kazalo da gnjev i ljutinu Bog raËuna u grijeh, a

gnjevne iskljuËuje iz Boæjeg kraljevstva. Sad mi je Bog dao

novo srce, pa se i ja mogu nadati vjeËnom æivotu. Hvala

dragom Bogu πto me onaj mladiÊ zainteresirao za Ëitanje

Svetog pisma.”

— Majstore, i ja zahvaljujem Bogu πto vas je potaknuo

da u izlog stavite knjiæicu Natrag Bogu, a mene uputio

ovamo da pogledam u vaπ izlog, proËitam poziv i svratim k

vama. To nije bilo sluËajno, to je Bog tako uredio, inaËe bih

ja veÊ zavrπio u rijeci. I onda vaπi Ëudnovati doæivljaji koje

mi ispriËaste. Svi ti ljudi naπli su mir kod Boga, pa i vi sami.

Svatko je dobio od Njega novo srce. Sad sam ja na redu. ©to

vrijedi moja dobra æelja ako mi srce ne valja? A kako Êu

izvaditi svoje staro srce? Ne znam. Teπko. Zabijeno je stoti-

nom jakih Ëavala. Kako Êe me Bog osloboditi od mojih

grijeha? Majstore, kaæite mi, kako Êu se spasiti od ovog

pakla? Mojih grijeha je mnogo, mnogo!

— Prijatelju, prvu pomoÊ Bog vam je ukazao ovom knji-

æicom Natrag k Bogu. U Pismu se kaæe da je Bog Alfa i

13

Omega, poËetak i svrπetak; dakle, kad je umio dovesti vas

k meni, time vas je veÊ poËeo dovoditi k sebi da biste

postali Njegovo sretno dijete. Sad ste veÊ na pola puta k

Njemu. A kako Êe biti s vaπim grijesima, i to Êu vam kazati

iz ove knjiæice. Bit Êe to druga pomoÊ koju Êe vam knjiæica

ukazati. Ovdje piπe: “U svakoj πumi nalazimo drveÊe Ëije se

liπÊe zeleni i zimi. Ni vihori, ni oluje, ni kiπa ne mogu ga

skinuti s drveÊa. Neka tajanstvena sila dræi ga premda je sve

ostalo drveÊe potpuno golo. Ali neka doe proljeÊe! Jed-

nog dana vidjet Êete da je i to drveÊe sasvim golo. U jednoj

noÊi otpalo je sve liπÊe s njega. Tko je to uËinio? Naiπla je

æivotna sila u obliku soka. Drvo je poËelo aktivno æivjeti.

DiæuÊi se iz korijena kao kakav silan potok, taj se sok raz-

lijeva u grane noseÊi u sebi silu koja uklanja s puta sve πto

je staro, pa sve postaje novo. Ta sila kida staro liπÊe i golo

drveÊe ponovno pokriva novom ljepotom.

Tako je i s nama grjeπnicima. Bez Boæje pomoÊi i Sve-

tog Duha bezuspjeπno se borimo s grijehom. Ali Ëim dopu-

stimo da nam progovori Boæja RijeË, da se nastani u naπim

mislima, zagospodari u naπemu srcu i otuda u cijelom na-

πemu biÊu, osjeÊamo kako s tom RijeËju ulazi u nas sila

nekog novog duha. I odjednom stari grijesi nestaju bez naj-

manje borbe. Plemenite karakterne crte koje su bile uspa-

vane probude se neoËekivano i stvaraju nov æivot. Volja

naπa izraæava se u mnogim djelima ljubavi...”

— ZnaËi, moram nabaviti Sveto pismo i Ëitati ga. Je l’

tako, majstore? Kroz sve ono πto budem Ëitao Duh Boæji Êe

djelovati na moje srce i preporoditi ga, da budem dobar, da

se obnovim kao priroda u proljeÊe. O, divnog li proljeÊa!

Kako Êe oæivjeti moj dom, dosad tako mrtav, tako hladan i

nesretan! Kako Êe to proljeÊe Ëiniti dobro mojoj æeni i

djeËici! Ah, æeno, djeco moja! Majstore, moram odmah ku-

Êi odnijeti im radosnu vijest da se Bog smilovao naπoj ne-

sretnoj kuÊi i da Êe odsad sve biti dobro. Da, kuÊi. Natrag

Bogu i natrag obitelji!

O»AJNIK


— Da, dragi prijatelju, natrag Bogu i natrag kuÊi, tako

treba. Vlak koji je vas oËajnika dovezao ovamo, za pola sata

proÊi Êe opet ovuda da vas, smirenog u Bogu, poveze na-

trag kuÊi, obitelji. Znam da ste potroπili sav novac, ali Bog

mi je dao i viπe od mojih potreba. Zato uzmite ovo novca,

da imate za put. I Sveto pismo vam poklanjam, da vas prati

na putu kako ne biste opet zalutali... I ovu kutiju groæa

ponesite, to je za djecu. A sad poæurite na postaju, vlak Êe

uskoro doÊi.

Natrag Bogu, natrag kuÊi!

15

AMERIKANAC

U Gajevoj ulici naπega grada æivio je stari stric Ivan

StraæareviÊ sa svojom suprugom Marom. Bili su jako stari,

dobroduπni i svima dragi.

Ljudi kaæu da su stric Ivan i njegova supruga bili

najsretniji u gradu. Tako bi bilo da njihov jedinac Josip nije

poπao loπim putem i zagorËio im posljednje dane æivota.

Imao je dvadeset dvije godine. NoÊi je provodio u pijanËe-

vanju, a dane u spavanju.

Tako se jedne veËeri potukao s nekoliko mladiÊa i jed-

nog ubo noæem. Odleæao je 30—40 dana u zatvoru, a nakon

izdræane kazne vratio se kuÊi. Mati mu je savjetovala da ne

ide tim putem kad ima sve πto treba, neka æivi mirnim

æivotom i bude dobar primjer drugima. I dok je majka go-

vorila, on je ustao, bez rijeËi dohvatio neki teπki predmet

i bacio ga na nju. Nije ni doËekao majËin vrisak, veÊ je

izletio iz kuÊe i kao bijesan pojurio u noÊ. Jadna majka se

previjala u bolovima, jer ju je tako nesretno udario da joj je

slomio nadlakticu. Od toga dana njihov se jedinac nije viπe

pojavljivao ni u domu ni u gradu.

* * *

Proπlo je sedamnaest godina otkako su se roditelji ras-

tali od svojega Josipa. Pod teretom duπevne boli i starosti

stric Ivan je umro, a æena ga nije dugo nadæivjela. Sve πto

su imali oporuËno su ostavili sinu, o kojemu nisu znali je

li æiv i gdje je. KuÊicu u dvoriπtu ostavili su nekoj siromaπ-


noj obitelji, poboænim i dobrim ljudima koje su zamolili da

Ëuvaju veÊu kuÊu i ostalo dok se sin ne pojavi.

* * *

Jednog blagdanskog dana na postaji se okupilo priliËno

svijeta æeljnog vidjeti tko sve dolazi u njihov grad. Kad je

vlak stigao, iziπao je i gospodin srednjih godina, lijepo odje-

ven, s malim kovËegom i πtapom preko ruke. Pozvao je

koËiju i zamolio koËijaπa da iznese pet-πest velikih kovËega.

I dok se smjeπtao u kola, raspitivao se za kuÊu gazde Ivana

u Gajevoj ulici i zamolio koËijaπa da ga tamo odveze. KoËi-

jaπ se dobro sjeÊa starog gazde Ivana, ali, reËe on, gazda

Ivan i njegova supruga veÊ su davno umrli. Imali su, na-

pomenuo je, jednog sina, ali ih je on napustio i otiπao u

svijet, moæda se i ubio. Nitko niπta ne zna o njemu.

Stranac se trgnuo na te rijeËi, ali nije niπta odgovorio.

Nakon desetak minuta zaustavili su se pred ulazom kuÊe

gazde Ivana, a radoznali svijet pojurio je vidjeti stranca.

Mnogima se oteo iz grla uzvik da je to baπ Josip, Ivanov sin.

Ali stranac je poæurio u kuÊu. Tamo je zatekao Ëuvara i

njegovu æenu i odmah im kazao da je on Josip, sin strica

Ivana, koji je svoje roditelje tako grubo napustio, otiπao u

Ameriku i tamo æivio punih sedamnaest godina ne napi-

savπi roditeljima nijedno pismo. »uvar i njegova æena srdaË-

no su ga pozdravili i ukratko ispriËali kako su njegovi rodi-

telji tugovali za njim, kako su zbog toga ubrzo umrli, ali su

ostavili jednu posebno namjeπtenu sobu za svojega sina ako

se ikad vrati kuÊi. Tu je na stolu i pismo, rekao je Ëuvar,

koje je napisala vaπa mati pred samu smrt i zamolila me da

vam ga uruËim ako ikad doete.

Uzeo je pismo i æelio ga proËitati. To je bila njezina

posljednja æelja.

Prije nego πto je Ëuvar napustio sobu, Josip ga je zamo-

lio da javi majstoru Janku, njegovom nekadaπnjem najbo-

17

ljem susjedu i prijatelju, neka doe kako bi se vidjeli i po-

razgovarali. »im je Josip ostao sâm, uzeo je majËino pismo,

otvorio ga i poËeo Ëitati njezine posljednje rijeËi:

“Dragi, mili i jedini sine”, stajalo je u pismu. “Tvoj otac

te volio do posljednjeg trenutka. Tako je æelio vidjeti te

barem joπ jednom. Ali ti nisi doπao. Velika tuga za tobom

sruπila ga je u grob. Sad popuπtaju i moje snage. »ekala

sam, i Ëekam, ali tebe nema, i to mi uzima posljednju sna-

gu. »ekanje mi ne umanjuje ljubav koju osjeÊam prema

tebi. Uvijek sam te voljela. Oh, kad bi se vratio, svojom bih

ljubavlju izbrisala sve loπe πto je bilo. Kako bih bila sretna

da ove svoje posljednje snage mogu ærtvovati za tvoju sre-

Êu! Ali tebe nema, a moj se kraj pribliæava. Znaπ da smo

tvoj otac i ja sluæili Bogu. Ti to nisi volio. Iπao si svojim

putem. Ali mi smo zavrπili svoj put kroz dolinu ovoga æi-

vota, punu suza i bola. Sine, kad budeπ Ëitao ovo pismo,

znaj da je naπa posljednja æelja bila da zavoliπ RijeË Boæju,

da Ëitaπ Sveto pismo koje ti ostavljamo kao uspomenu da te

vodi i da svoj æivot predaπ Bogu. Mi se rastajemo s ovim

svijetom u nadi da Êeπ i ti jednoga dana postati Boæje dijete

tako da se o Kristovom dolasku moæemo susresti i zauvijek

ostati zajedno. Ovdje nas je rastavio grijeh, ali ljubav je jaËa

od grijeha. Ljubav Êe uËiniti da se ispuni naπa nada. Zato,

dragi, mili moj jedinËe, dovienja! UËini mi tu ljubav kako

bismo kod uskrsnuÊa bili zajedno, da te mogu opet grliti i

ljubiti. I sad zbogom, miljeniËe moj, dovienja!

Tvoja majka.”

Netko je zakucao na vrata. Josip je brzo obrisao suze i

otvorio. Na vratima je stajao majstor Janko.

— Josipe — reËe majstor — javljeno mi je da si doπao pa

sam pohitio ovamo pozdraviti te i pomoÊi ako ti neπto

ustreba. Kako sam sretan πto si se vratio! O, da si doπao

samo malo prije, kako bi se radovali tvoji roditelji! Ali, hva-

la Bogu πto si barem sad doπao. Kako si?

AMERIKANAC


Stari prijatelji imali su mnogo toga priËati. Na kraju je

majstor Janko rekao:

— Josipe, dragi prijatelju, vidim da si imao sreÊu u

Americi. Obogatio si se, ali ne znam kako je s bogatstvom

tvoje duπe i posjedujeπ li ga uopÊe. Bog je vodio raËuna o

nepravdi koju si uËinio svojim roditeljima i nije zaboravio

njihove suze. S jedne strane Bog ti je davao, s druge uzi-

mao. Prezirao si Boga, prezirao si roditeljsku ljubav i odgoj.

Htio si slobodu, novac i uæivanje. A kad si sve to stekao,

Bog je otvorio brane tvoje savjesti i poplava njezine griænje

odnijela je sve tvoje zadovoljstvo, a tebe dovela natrag na

roditeljski prag, gdje si takoer sve izgubio. Ali neπto ti

ostaje. Tvojih roditelja nema, ali te doËekala njihova lju-

bav. Ona te upuÊuje jedinim putem koji vodi k sreÊi. A

doËekao te i najbolji prijatelj. Bio sam drugi sin tvojih ro-

ditelja, tjeπio sam ih i hrabrio do posljednjeg trenutka. Bilo

je trenutaka kad je izgledalo da Êe njihova ljubav prema

tebi potpuno izblijedjeti, ali sam ih uvijek uËio da prava

ljubav, koja je od Boga, nikad ne prestaje. Njihove usne su

prestale moliti za tebe, ali moje molitve nikad nisu prestale.

Josipe, znam da si od roditelja naslijedio dobru duπu, ali si

na nju nagomilao Ëitava brda grijeha. Nijedna sila ovoga

svijeta ne moæe ukloniti niti uniπtiti ono πto je dobro. Da

bih ti olakπao povratak dobru, posluπaj priËu koju sam Ëuo

dok sam bio zarobljen u Rusiji.

U juænoj Rusiji ima pustih krajeva koji se zovu stepe.

Tamo nema kamenja, zato konji nisu potkovani. Ali kad

nastupi zima, stepe se zalede i tko nema potkovane konje,

ne moæe na put. U tamoπnje selo doπao je neki trgovac. Baπ

u to vrijeme stepa se zaledila i trgovac se naπao u neprilici

jer je samo jedan Ëovjek u selu imao potkovane konje. Tre-

balo je putovati sedam sati do najbliæe æeljezniËke postaje.

Vlasnik tog konja pristao je odvesti trgovca za samo tri

rublja iako je mogao traæiti mnogo viπe.

Trgovac je mnogo priËao. Upitao je:

19

— Vjeruju li seljaci u ovome kraju joπ uvijek u one stare

priËe o Bogu, o straπnom sudu i u druge bajke koje su

izmislili sveÊenici?

— Sigurno, u sve to vjerujemo.

— Mi u gradu smo πkolovani, Ëitamo suvremenu lite-

raturu pa u te gluposti viπe ne vjerujemo. A vi seljaci ste

zaostali, pa vas svatko vara i obmanjuje.

Seljak Êe nato:

— Baπ je dobro πto vi trgovci ne vjerujete u Boæji sud i

πto vas savjest ne grize. Jer kad kod nas kupujete æito, va-

rate nas na sve moguÊe naËine pa vas savjest niti najmanje

ne grize. Ali ja Êu vam joπ noÊas dokazati da Êe doÊi Boæji

sud i straπna kazna na sve zle i nepravedne ljude.

Trgovac mu se podrugljivo nasmije i reËe:

— Morali biste me voziti mnogo noÊi dok biste me

uvjerili.

— Dobro — reËe seljak. — Uvjeriti Êu vas joπ noÊas.

Put ih je vodio sve dalje kroz stepu. Uzalud je trgovac

Ëekao da seljak progovori i ispuni svoju rijeË. “Sad vjerojat-

no razmiπlja kako Êe me uvjeriti pa mu niπta pametno ne

pada na um”, smijeπio se trgovac u sebi. Seljak se iznenada

okrenuo trgovcu i πapnuo mu na uho:

— Tu dolje, u ovom jarku, gospodine moj, nedavno su

naπli naπeg trgovca koji je trgovao maslom. Netko mu je

presjekao vrat.

— Tako! Zar je putovanje u ovom kraju tako opasno? —

upitao je trgovac.

Kad su stigli neπto dalje, seljak se opet okrenuo i πap-

nuo trgovcu:

— Vidite onaj mali vrh? Prije dva mjeseca ondje su za-

klali dvojicu trgovaca.

Putnik se zaprepastio:

— Nisam znao da je ovaj kraj tako opasan. To je grozno!

Kao da mu je ta vijest zavezala jezik, jer punih dvadeset

minuta nije progovorio ni rijeËi. Iznenada je seljak zausta-

AMERIKANAC


vio konje, skoËio s kola i naredio trgovcu da smjesta sie.

Zgrabio je zapanjenog trgovca za vrat, zamahnuo nad nje-

govom glavom velikim noæem i glasno mu zapovjedio:

— Sad moli svoj posljednji OËenaπ, jer Êeπ za nekoliko

trenutaka umrijeti!

— Smiluj se, ËovjeËe, smiluj se radi moje æene i sitne

djeËice! — povikao je trgovac diæuÊi k njemu ruke.

— ©uti! — zagrmio je ponovno seljak. — I ja imam kod

kuÊe æenu i djecu, oni su meni bliæi nego tvoji!

— Onda pomisli barem na Boga koji Êe te kazniti za ovaj

zloËin — reËe trgovac.

— Kojeπta! Nema Boga, suda nema, kazne nema, ne-

mam se Ëega bojati. Nitko neÊe doznati πto ja sad Ëinim.

Dva su sata poslije ponoÊi. Tko moæe kazati πto se dogodilo

sa strancem koji se odvezao na postaju po ovoj pustinji,

gdje vuci imaju sastanke? Uskoro Êe oni glodati tvoje kosti.

Stvar je rijeπena! S tobom je svrπeno! Samo treptaj oka i

glava Êe ti se skotrljati u snijeg.

Kod tih rijeËi trgovac je podizao ruke k nebu i plaËu-

Êim glasom zapomagao:

— Gospodine Boæe, smiluj mi se! Mnogo sam grijeπio,

mnogo varao, i sad moram ovako umrijeti. Oh, moja zlatna,

jadna djeËice kod kuÊe!

Seljak ga je gurnuo u rebra i rekao:

— Sad sluπaj! Ima li Boga? Ima li straπnog suda? Ima li

kazne za zlikovce?

— Da, da, ima Boga.

— Dobro, postoji li Bog koji Êe jednom suditi svakom

Ëovjeku?

— Sigurno postoji i sudit Êe svima.

— Dobro, onda sjednite u kola da vas vozim dalje.

Kad su stigli na postaju, trgovac mu je ponudio 25

rubalja. Ali seljak je rekao:

— Trebam dobiti samo tri rublje, a vjeronauk sam vas

uËio besplatno, samo ga dobro zapamtite!

21

— Tako, moj dragi Josipe, danas je doπao red na tebe da

neπto nauËiπ. Htio si prevariti Boga i svoje roditelje, kao

onaj trgovac πto je varao seljake. U mladosti si otimao i

Bogu i njima ljubav i poπtovanje koje si im dugovao. I Bogu

i ljudima zadao si neiskazane jade. Da si posluπao Boga i

svoje roditelje, oni bi i danas bili æivi i sretni s tobom.

Ovako si ih liπio svake roditeljske radosti i svojim bezboæ-

nim postupkom gurnuo u crni grob. ©to si time postigao?

Gdje ti je sreÊa i sloboda za kojima si bezduπno tragao? Tebi

je Bog sudio veÊ ovdje na Zemlji, jer si, unatoË svojemu

blagu, najnesretniji Ëovjek pod nebom. Lutaπ po svijetu kao

da te netko progoni. Imaπ svega, a ne moæeπ jesti, ne moæeπ

piti niti spavati u miru. Morao si se vratiti u ovu pustu kuÊu

da bi nauËio ljubiti, kao onaj trgovac πto je morao doÊi u

pustinju da bi nauËio vjerovati i Boga se bojati. I ja tebe

pozivam: sjedni na moja kola i dopusti da te odvezem na

postaju, da usput nauËiπ vjeronauk, a poslije da se s postaje

odvezeπ vlakom spasenja u vjeËni æivot. Najprije dopusti

svojoj duπi da se pozabavi sadræajem majËinog pisma i onim

πto sam ti priËao. Posao me zove, ali sutra naveËer doÊi Êu

opet. Kleknimo i zahvalimo Bogu za tvoj povratak i daljnji

put prema svijetlim visinama.

Kad su kleknuli, aneli su krilima zaklonili svoja lica,

a molitva majstora Janka poËela se dizati prema nebu kao

dim veËernje ærtve:

OËe naπ koji si na nebu, sveti se ime tvoje, doi tvoje

kraljevstvo, kraljevstvo milosti i praπtanja za mojega dra-

gog prijatelja Josipa, koji se izgubio i toliko zla uËinio, ali

Tvoja beskrajna ljubav nae ga i on kleËi ovdje, do Tvojih

nogu, i moli za oprost, da ga primiπ u svoje kraljevstvo

milosti i ljubavi. O, blagoslivljaj, duπo moja, Gospodina i ne

zaboravi nijedno dobro πto ti je uËinio! On ti praπta sve

grijehe i iscjeljuje sve bolesti tvoje, izbavlja od groba æivot

tvoj, vjenËava te dobrotom i miloπÊu, ispunjava dobre æelje

tvoje, ponavlja se kao u orla mladost tvoja.

AMERIKANAC


OËe naπ, koji si na nebesima, tisuÊu puta Ti zahvalju-

jem πto si usliπio molitvu Josipove majke i vratio ga ovamo.

Molim Te, uËini da sutra naveËer pomoÊu Tvojega Duha

shvati svoje spasenje i, kao onaj bludni sin, i on da Te zagrli

i poËne æivjeti novim æivotom koji Êe ga u dan Tvojega

slavnog dolaska sjediniti s njegovim roditeljima i otvoriti

nam sreÊu kojoj neÊe biti kraja u vijeke vjekova.

— Josipe, kad je pravedni Job u jednom danu izgubio

zdravlje, imanje, sinove i kÊeri, neπto ipak nije izgubio. Tu

svoju vjeru izrazio je rijeËima: “Ja znadem dobro: moj Iz-

bavitelj æivi!” (Job 19,25) Tako je svjedoËio taj nesretnik

davno prije Mojsija. »im je zgrijeπio prvi Ëovjek na Zemlji,

Otkupitelj je poËeo spaπavati Ëovjeka. U Postanku Ëitamo

da je Njegovo prvo djelo bilo to πto je u Ëovjekovu narav

usadio neprijateljsko glediπte prema Sotoni i grijehu, odur-

nost prema svemu πto je grjeπno. (Postanak 3,15) Odurnost

prema grijehu joπ nije potpuno spasenje, ali je prvi korak

k spasenju. NemoguÊe je spasiti od grijeha Ëovjeka kojemu

grijeh nije oduran, veÊ ga voli i traæi.

— Janko, a πto je sve grijeh? Zar samo ovo zlo πto sam

uËinio roditeljima, ili joπ neπto?

— Staro tumaËenje krπÊanskog nauka odgovara na to

pitanje ovako: “Tko god poËinja grijeh, krπi zakon; grijeh je

krπenje zakona.” (1. Ivanova 3,4) U Boæji zakon pripada sve

ono πto nam je Bog zapovjedio ili zabranio. To su Deset

Boæjih zapovijedi koje je Bog dao Izraelcima, a obvezuju i

nas krπÊane i sve ljude. O Zakonu, o Deset Boæjih zapovijedi

Isus je kazao: “Nemojte misliti da sam doπao ukinuti Zakon

i Proroke... Jer, zaista, kaæem vam, dok opstoji nebo i zem-

lja, ni jedna jota, ni jedna kovrËica slova iz Zakona sigurno

neÊe nestati, a da se sve ne ostvari.”

Prema tome, grijeh je i kad ne Ëinimo neπto πto nam te

zapovijedi zapovijedaju, ali i kad Ëinimo neπto πto nam za-

branjuju. A ti, Josipe, veÊ samim time πto si metnuo svoju

ruku na majku, prestupio si svih Deset zapovijedi: prvu i

23

drugu, jer si u svojoj maπti stvorio nekog drugog boga koji

je odobravao da Ëiniπ takvo zlo; treÊu, jer si prije, dok si se

joπ molio Bogu, uzalud prizivao Njegovo ime; Ëetvrtu, jer si

pogazio svrhu subote koja je Ëovjekovo posveÊenje i duπev-

no spokojstvo u Bogu; petu, jer nisi poπtovao svoje roditelje

i nisi æivio po njihovim savjetima; πestu, jer si ih svojim

postupkom gurnuo u grob; sedmu, jer si otkazao vjernost

Bogu i roditeljima i postao jedno sa Sotonom; (1. Ivanova

3,8) osmu, jer si svojim roditeljima silom oteo sve radosti

i zadovoljstva u njihovu sinu jedincu; devetu, jer si se svuda

pred ljudima pravio dobrim i poπtenim Ëovjekom, a zapra-

vo si bio veliki grjeπnik kojega je svatko trebao prezreti i

osuditi. Ali bio si vjeπt pa si to sve lijepo prikrio i ljudima

zamazao oËi. Najzad, i desetu zapovijed si prestupio, jer si

odbacio svoje roditelje i poæelio svijet i sve πto je u svijetu.

Ta æelja za svijetom bila je tako jaka da nikad, nijednom

dopisnicom nisi ublaæio bol i æalost svojih roditelja. Sve ti

je bilo vaænije od roditelja. Tvoj novi bog stalno te tjeπio da

nisi tako grjeπan: kod kuÊe moæda i nisi bio tako dobar, ali

inaËe si ispravan Ëovjek. Ne kradeπ, ne æiviπ bludno, ne

ubijaπ. Da, ali sad vidiπ pravu istinu: “Uistinu, ako tko vrπi

sav Zakon, a pogrijeπi samo u jednome, postaje krivac za

sve!” (Jakov 2,10)

Kazao sam: ne moæe se spasiti od grijeha onaj komu

grijeh nije oduran, veÊ ga voli i traæi. »ovjek koji voli ono

πto zapovijedi zabranjuju, a mrzi ono πto zapovijedaju, ne

moæe dræati Boæje zapovijedi.

Dva su duha u ovome svijetu: jedan usauje i potpiruje

u Ëovjeku odurnost prema grijehu, a drugi æelju za grije-

hom. Prvi duh crta grjeπniku grijeh u njegovim pravim

bojama, drugi ga crta laænim i varljivim bojama. Job je mr-

zio zlo. Kad je izgubio sve πto je imao, ipak je bio zadovo-

ljan jer nije izgubio svojega Otkupitelja. »vrsto Ga se dræao

do posljednjeg trenutka teπke kuπnje, i najzad je iskusio

divno otkupljenje. Nije se mogao sâm iskupiti, ali je svo-

AMERIKANAC


jom vjerom dao slobodu nebeskom Otkupitelju da ga ot-

kupi.

Josipe, ti si sve izgubio, Ëak i svoje bogatstvo, jer zbog

griænje savjesti nisi sposoban iskoristiti ga i u njemu uæivati.

Ali Ëuj πto ti ovoga trenutka govori Isus Krist, Otkupitelj

svih koji Ga traæe: “Doite k meni svi koji ste umorni i

optereÊeni, i ja Êu vas okrijepiti. Uzmite jaram moj na se i

uËite od mene... Tako Êete naÊi pokoj svojim duπama.” (Ma-

tej 11,28.29) Josipe, odbio si sve molbe svojih roditelja, i

evo kamo si stigao. Nemoj odbiti poziv nebeskog Otkupite-

lja. Prve rijeËi Njegovog preteËe Ivana bile su: “Pokajte se!”

Prve rijeËi apostola Petra na blagdan Duhova bile su: “Po-

kajte se!” (Matej 3,1.2; Marko 1,9.14.15; Djela apostolska

2,37.38) To su i prve rijeËi koje ja upuÊujem tebi, Josipe:

pokaj se! Pokajanje je prvi uvjet novog æivota, temelj spa-

senja. Odavno si uguπio u sebi ono gnuπanje prema krπenju

Boæjih zapovijedi, koje je Bog uËinio drugom ljudskom na-

ravi odmah nakon Ëovjekova pada u grijeh. Tvoj postupak

odvojio te od roditelja, od Boga, od sreÊe. Dopusti sad da

Bog uspostavi svoj zakon u tebi, da oæivi tvoju obamrlu

savjest i da te vodi Njegov Sveti Duh. “Æalost, naime, koja

je po promisli i volji Boæjoj raa spasonosno i stalno obra-

Êenje, dok æalost svijeta raa smrt.” (2. KorinÊanima 7,10)

Apostol Ivan nam dokazuje πto slijedi nakon pravog

pokajanja: “Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je On i

pravedan: oprostit Êe nam grijehe i oËistiti nas od svake

nepravednosti.” (1. Ivanova 1,9) Da Krist nije umro umjesto

nas, naπe priznanje ne bi niπta pomoglo, jer Bog nam ne bi

mogao oprostiti grijehe i izbaviti nas od vjeËne smrti. Ali

buduÊi da je Isus umro umjesto nas, Bog nam opraπta uime

Krista i Njegove smrti na Golgoti. Pokajnik ne moæe niπta

drugo uËiniti, veÊ samo vjerovati da nas “krv njegova Sina,

Isusa Krista, Ëisti od svakoga grijeha”. (1. Ivanova 1,7)

“Oprostit Êe nam grijehe i oËistiti nas od svake neprav-

de.” (1. Ivanova 1,9) To osloboenje Isus naziva novoro-

25

enjem. Po Njegovim rijeËima, nitko ne moæe vidjeti Boæje

kraljevstvo i uÊi u nj ako se nije nanovo rodio. (Ivan 3,3) U

Postanku Ëitamo da je Bog stvarao snagom svoje stvaralaË-

ke RijeËi. (Postanak 1,3.6.9.11.14.20.28.29) “Sve je po njoj

postalo i niπta πto je postalo nije bez nje postalo”, kaæe

apostol Ivan. (Ivan 1,3) Bog je poslije dao tu RijeË preko

proroka i apostola svim ljudima da bi kroz nju postali novi

ljudi, sposobni za kraljevstvo Boæje. Zato apostol Petar sa-

vjetuje svima koji æele doÊi u Boæje kraljevstvo: “Poπto ste

pokoravanjem istini oËistili svoje duπe... jer ste ponovo ro-

eni, ne iz raspadljiva, nego iz neraspadljiva sjemena: rijeË-

ju æivoga i vjeËnog Boga.” (1. Petrova 1,22-25) Ali kod stva-

ranja nije radila samo RijeË, nego je imala suradnika — Sve-

tog Duha. (Postanak 1,1.2) Zato rijeËi Svetoga pisma nisu

kao druge rijeËi. Isus je rekao: “Duh je onaj koji oæivljava,

a tijelo ne vrijedi niπta. RijeËi koje sam vam rekao jesu duh

i æivot.” (Ivan 6,63) Grjeπnik koji se kaje i prima Boæju RijeË

πto je puna Svetoga Duha, postaje novi Ëovjek, novo stvo-

renje. Slovo ubija staroga Ëovjeka, naime preljub, blud, ne-

ËistoÊu, idolopoklonstvo, vraËanje, neprijateljstvo, svau,

pakost, ljutnju, prkos, raspru, sablazan, krivovjerje, uboj-

stvo, pijanstvo, proædrljivost i ostalo. “Duh je onaj koji oæiv-

ljava, a tijelo ne vrijedi niπta.” (Ivan 6,63)

Novoroenje je, dakle, drugi uvjet spasenja.

“Prema tome, odbacite od sebe svaku vrstu zloÊe i sva-

ku vrstu lukavπtine, licemjerja, zavisti i svaku vrstu kleve-

tanja. BuduÊi da ste tek novoroena djeËica, Ëeznite za onim

Ëistim duhovnim mlijekom da rastete. Nema veÊe æalosti za

sretne roditelje, da po njemu uzrastete za spasenje, ako ‘ste

zbilja iskusili da je dobar Gospodin’.” (1. Petrova 2,2) Onaj

tko se nanovo rodio Boæjom RijeËju i Njegovim Duhom

“stvoren je u Kristu Isusu radi djela ljubavi koja Bog una-

prijed pripremi da u njima æivimo”. (Efeæanima 2,10) Bog

se nije promijenio. Ni uvjeti spasenja nisu promijenjeni.

Kad je neki bogati mladiÊ pitao Krista: “UËitelju, πto dobro

AMERIKANAC


moram Ëiniti da postignem æivot vjeËni?”, Isus mu je odgo-

vorio: “Ako hoÊeπ uÊi u æivot, vrπi zapovijedi.” (Matej 19,16)

Zapovijedi otkrivaju u sebi Boæji karakter, Boæju narav. Zato

je apostol Petar definirao pravo krπÊanstvo ovim rijeËima:

“Tim nas je obdario skupocjenim i najveÊim obeÊanim do-

brima, da po njima, umaknuvπi pokvarenosti koja je zbog

opake poæude u svijetu, postanete dionici boæanske nara-

vi.” (2. Petrova 1,4) Kao πto dijete ne postane Ëovjek za

jedan dan, tako ni novoroeni krπÊanin ne postane savrπen

za jedan dan. On mora rasti u Kristu i napredovati u Boæjoj

naravi. Apostol Pavao zato je pisao svojemu suradniku Ti-

moteju: “... da tvoj napredak postane oËit svima!” (1. Ti-

moteju 4,15) Petar je pisao vjernima: “... uloæite svu rev-

nost da sa svojom vjerom spojite poπtenje, s poπtenjem

znanje, sa znanjem uzdræljivost, s uzdræljivoπÊu postojanost,

s postojanoπÊu poboænost, s poboænoπÊu bratsku ljubav, s

bratskom ljubavi ljubav uopÊe!” (2. Petrova 1,5-7) To raste-

nje u krπÊanstvu Pismo naziva i posveÊenje. PosveÊenje je

posljedica doæivotne posluπnosti Bogu i Njegovim zapovi-

jedima. Novoroenje se postiæe Boæjom RijeËju i Njegovim

Duhom, a time se postiæe i posveÊenje. (Ivan 17,17; Rimlja-

nima 15,16; 1. Solunjanima 5,22.23)

PosveÊenje je, dakle, treÊi uvjet spasenja.

Isus Krist te Ëeka. Umro je na kriæu za tvoje grijehe. On

je isplatio tvoj dug i Ëeka da Mu prieπ kao izgubljeni sin,

da Mu priznaπ svoju krivnju, da Ga moliπ za oproπtenje i

zatraæiπ od Njega haljinu Njegove pravde. Krist je rekao

grjeπnicima: “Budu l’ vam grijesi kao grimiz, pobijeljet Êe

poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat Êe kao

vuna. Htjednete l’ me sluπati, uæivat Êete plodove zemalj-

ske.” (Izaija 1,18.19)

— Ah, dragi Janko — odgovori kroz suze Josip — vidim

i osjeÊam da sam veliki grjeπnik. Nisam zasluæio da me nosi

zemlja. Sve je tako kako ti govoriπ. Znam: ako ne krenem

novim putem, jadno Êu zavrπiti. Vjerujem da ima Boga,

27

vjerujem da Êe On suditi svakom Ëovjeku, pa i meni. Æelim

sluæiti Bogu, znam da je to jedini spas za mene. Ipak, moj

je grijeh prevelik, meni se ne moæe oprostiti. Ali savjest me

veÊ toliko izmuËila, æivot mi je tako gorak da sam spreman

dati sve πto imam samo da mi Bog oprosti grijehe i vrati

mir. NauËi me, dragi Janko, πto trebam uËiniti da bi Bog

pogledao na mene i oprostio mi grijehe.

— Josipe, veÊ sam ti kazao. Bog traæi samo jedno: da

primiπ Krista u punoj vjeri, da vjerujeπ da je On umro za

tvoje grijehe, da ih je na kriæu svojom krvlju izbrisao i sad

samo Ëeka da sve to primiπ iz Njegovih ruku. Trebaπ samo

priÊi Kristu, uzeti iz Njegovih ruku dar oproπtenja i djelo

Njegove pravde, dopustiti Mu da se svojim Duhom nastani

u tebi, Ëitati Njegovu RijeË koja nam je dana u Svetome

pismu i moliti za dar Svetoga Duha kako bi Boæja RijeË i

Sveti Duh mogli preporoditi tvoje srce i posvetiti Ëitav tvoj

duh, duπu i tijelo. A to sve, Josipe, potpuno je besplatno.

Isus je platio sve πto se moralo platiti, jer i apostol Petar

svjedoËi: “Znajte da niste otkupljeni neËim raspadljivim —

srebrom ili zlatom — od svoga bezvrijednog, od otaca

baπtinjenog naËina æivota, nego skupocjenom krvi Krista

kao nevina i bez mane Janjeta.” (1. Petrova 1,18.19)

Za spasenje ne treba platiti niπta.

Neki misionar propovijedao je evanelje divljem ple-

menu Indijanaca u Sjevernoj Americi. Jednoga dana doπao

mu je u posjet plemenski poglavica. Spoznao je da je grjeπ-

nik i da mu je potrebno spasenje. Doveo je lijepog konja i

kazao: “Doπao sam kupiti sebi spasenje; evo ovoga konja,

njega dajem Kristu da bi mi oprostio grijehe i dao vjeËni

æivot.”

“Spasenje se ne prodaje za konje”, odgovori mu misio-

nar.

Poglavica je napustio misionara i razmiπljao o tome.

Sutradan je opet doπao i poveo sa sobom πestogodiπnjeg

sina.

AMERIKANAC


“Evo, dajem svojega prvoroenca za oproπtenje grijeha.”

Misionar je odmahnuo glavom i rekao: “Bog ne traæi

takve nagrade.”

“Onda, evo, dajem i ovo zlato”, rekao je Indijanac. “Po-

nio sam sve to u sluËaju ako ni moje dijete ne bude dovolj-

na nagrada Bogu za skupocjeno blago kao πto je oproπtenje

i vjeËni æivot.”

“Znaj da se propadljivim zlatom ne moæeπ iskupiti od

svojega grjeπnog æivljenja”, odgovorio je misionar. “Zar to

ne moæeπ razumjeti?”

Poglavica se trgnuo. Nikako nije mogao shvatiti kako je

moguÊe da su svi njegovi darovi odbijeni. Najzad je pao

niËice pred misionara i zavapio:

“Nemam niπta dragocjenije od ovoga πto sam ponudio.

©to onda mogu dati Bogu da mi oprosti grijehe i dade mi

vjeËni æivot?” Misionar mu je odgovorio:

“Evo πto traæi Bog od onoga tko se æeli osloboditi gri-

jeha i imati vjeËni æivot: ‘Ærtva Bogu duh je raskajan; srce

raskajano, ponizno, Boæe, neÊeπ prezreti.” (Psalmi 51,17)

U Psalmu 40,6 nadahnuti pisac kaæe da Bog ne traæi

ærtve i darove za oproπtenje grijeha i spasenje, nego samo

jedno: da grjeπnik odluËi Ëiniti dobro, da zavoli Boæji zakon

i navjeπÊuje ljudima Boæju pravdu i spasenje Njegovo i ne

krije milost i istinu Njegovu.

Nakon tih rijeËi Josip je pao na koljena, skrio glavu u

ruke i isprekidanim rijeËima zavapio Gospodinu:

“Gospodine, Spasitelju moj, evo me, nesretnika, pred

Tvojim svetim licem. Ne smijem podignuti lice k Tebi, jer

sam tako mnogo grijeπio. Moji su grijesi mnogobrojni, ve-

liki i teπki. Svalili su u grob moje drage roditelje i unesre-

Êili mnoge ljude. Gospodine, Boæe moj, budi milostiv meni,

grjeπniku koji nisam dostojan progovoriti pred Tobom. Ali

Ti si probudio moju savjest; kao dobri pastir traæio si me i

danju i noÊu. Tvoj dobri Duh nije me ostavio, veÊ je uËinio

29

sve da bi me doveo k Tebi. Uzeo mi je sve zemaljske radosti

da bi u meni mogao probuditi Ëeænju za radoπÊu koju samo

Ti moæeπ dati. Ti si u pravom trenutku poslao k meni svo-

jega slugu, mojega dobrog prijatelja, da mi preko njega

objaviπ svoju neizrecivu ljubav koja Te vodila kad si svoje

najdragocjenije ærtvovao na kriæu za moje spasenje.

Ti sad Ëekaπ da doem i primim ono πto si spremio za

mene, najgoreg Ëovjeka. Spasitelju, primi moju hvalu koja

je slaba, jer ne umijem dostojno zahvaliti na Tvojemu daru.

Primam Tvoj oprost, primam spasenje, primam Tvoju svetu

RijeË i otvaram svoje srce Tvojemu svetom Duhu s molbom

da me preporodi, posveti i udostoji Tvojega neiskazanog

dara. Primi moje grjeπno srce, operi ga u krvi svojega ljub-

ljenog Sina, upiπi na njega svoj sveti Zakon, svoje zapovije-

di, i vrati mi to obnovljeno srce da mogu æivjeti novim

æivotom. Neka bude volja Tvoja kako na nebu, tako i u

mojemu buduÊem æivotu.

Izlij svoju ljubav u moje novo srce, da nikad viπe ne

Ëini zlo ni Tebi ni ljudima. Uzmi sve πto imam, posveti i

upotrijebi u sluæbi evanelja, da radosna vijest spasenja mo-

æe doprijeti do svih ljudi koji su nesretni kao πto sam i ja

bio. Daj mi snage da mogu ostati uvijek Tvoj, ovdje u æivotu

i u onaj dan kad doeπ uskrisiti svoju vjernu djecu. UËini tu

milost da se tada i ja naem s mojim dragim roditeljima, da

se raduju sa mnom i da Te zajedniËki slavimo u vijeke vje-

kova. Amen.”

* * *

“Kaæem vam, tako Êe biti veÊe veselje na nebu zbog

jednog greπnika koji se obrati nego zbog devedeset i devet

pravednika kojima ne treba obraÊenja.” (Luka 15,7)

AMERIKANAC


NEOBI»NI BOLESNIK

Razbolio se gospodin PerukoviÊ. Pozovu k njemu lijeË-

nika, dr. RankoviÊa, njegovog dugogodiπnjeg poznanika. Na

sva njegova pitanja o bolesti bolesnik nije odgovarao. Naj-

zad je rekao:

— Gospodine doktore, vi ste nekad studirali teologiju,

a kad ste uvidjeli da je vjerski nauk laæ, postali ste materi-

jalist, ili bezboænik. Je li tako?

Na to Ëudno pitanje lijeËnik je odgovorio:

— Da, tako je.

Taj odgovor kao da je osnaæio bolesnika, jer je nastavio

vidljivo raspoloæeniji:

— Vidite, to se dogodilo i sa mnom. Kaæite mi, molim

vas, jeste li onda stekli potpuni mir?

— Gospodine PerukoviÊu — reËe lijeËnik — zar nije bolje

da govorimo o vaπoj bolesti? Danas nemam mnogo vreme-

na. Sad je najvaænije da ozdravite, a o drugom Êemo razgo-

varati poslije ako baπ æelite.

Bolesnik je odmahnuo rukom i povikao:

— Nipoπto! Ostavite moju bolest i odgovorite mi na

pitanje. Nemojte me razoËarati u mojoj nadi, jer u vas imam

potpuno povjerenje. Meni je sad to pitanje najvaænije na

svijetu.

— Dobro, a πto æelite doznati od mene? — zapita lijeË-

nik.

— Htio bih znati jeste li se zaista oslobodili svega onoga

πto uËi vjera i jeste li potpuno uvjereni da je to sve puka

izmiπljotina.

LijeËnik se zbunio i niπta nije odgovorio.

31

— Teπko meni — uzdahnuo je bolesnik. — Zaπto ne odgo-

vorite? Sad znam πto je s vama. Niste sasvim naËistu s vjer-

skim pitanjima. U vaπem srcu joπ se bore dvije struje. A ni

ja nisam naËistu. Zaπto ne kaæete da smo ispravno postupili

odbacivπi onu vjersku glupost? Zaπto me ne utjeπite rijeËi-

ma: “Budi miran, ne brini se ni za πto. Nema Boga, nema

suda, nema nikakve glupe bajke, popovske izmiπljotine. »o-

vjek nikome ne odgovara; πto god radi, bilo da laæe, krade,

voli ili ubija, mora to raditi jer takvi su zakoni njegove

naravi. On nije kriv πto postoje takvi zakoni, jer ih nije sâm

postavio. Grijeh — to je samo straπilo za neprosvijeÊene

ljude, za neuki svijet.” Doktore, zaπto ne govorite tako? Zato

sam vas pozvao k sebi. Moram to Ëuti iz vaπih usta i ozdra-

vit Êu. Recite, molim vas, πto je istina.

— Smirite se, gospodine PerukoviÊu — reËe lijeËnik. —

Zaπto se tako uznemiravate? Vi znate da sam odbacio vjeru.

Danas nema prosvijeÊenog Ëovjeka koji bi mogao vjerovati

u te priËe. Istina, dou trenuci kad Ëovjek osjeÊa malo

drukËije, kao kad starac uzme u ruku staru knjigu sa slika-

ma koju je imao joπ kao dijete. Te slike probude davne

uspomene i osjeÊaje pa se u njemu javi Ëeænja za sretnim

danima...

LijeËnik nije dovrπio reËenicu, a bolesnik mu je dobacio:

— »ujte, gospodine doktore, takvo mudrovanje neÊe

me zadovoljiti. Odgovorite mi sasvim odreeno i potpuno

jasno. Æelim znati jesam li samo viπa æivotinja ili sam biÊe

koje umije razlikovati dobro i zlo, pa zato mora jednoga

dana poloæiti raËun o svojemu æivotu. Sluπajte, moram to

znati sasvim sigurno, jer je rijeË o teπkoj stvari. Ako nema

Boga, suda i odgovornosti nakon smrti, onda Êu πutjeti i

dalje. Ali... ako moram stupiti pred Boga... onda ne mogu

pred Njega ovakav kakav sam sad. Gospodine doktore, pri-

ite bliæe, da vam neπto kaæem. Nitko iz moje obitelji ne

zna za to niti smije doznati. Ja sam zloËinac... SjeÊate se,

prije mnogo godina dogodio se onaj zloËin... Imao sam

NEOBI»NI BOLESNIK


sreÊu. Sva krivnja je pala na drugog Ëovjeka. Na mene nije

nitko ni posumnjao. On je bio osuen i umro je u tamnici.

Ja sam bio njegov krvnik... Zaπto me to nedjelo peËe kao

æiva vatra veÊ toliko godina? Kaæite mi, zaπto nemam mira?

Izdræao sam paklene muke, i tako se muËim svih ovih godi-

na. Doktore, πto je to, kakva je to bolest? Je li ona u bubre-

zima, pluÊima ili æivcima? Gdje je ta muka? Govorite!

Doktor je zanijemio. »inilo mu se nemoguÊim da je taj

poπtovani graanin bio sposoban uËiniti takav grozan zlo-

Ëin. Nije znao πto bi kazao.

Bolesnik je nastavio:

— Teπko meni, jer vidim da je nestala i moja posljednja

nada. OËekivao sam da Êete ismijavati moj strah, kazati da

se niËega ne bojim, da s tim sluËajem mogu sasvim mirno

iÊi u susret smrti, a vi ne kaæete niπta. O, kad biste znali

kako je straπno neprestance gledati pred oËima lice nevino

osuenog Ëovjeka i sluπati iz dana u dan rijeËi koje je na

sudu neprestano ponavljao: “Ja sam nevin”. Kad biste morali

gledati tu sliku i sluπati taj krik, onda biste me mogli razu-

mjeti. Doktore, budite milosrdni prema meni nesretniku.

Dajte mi dovoljnu koliËinu morfija, da zaspim i viπe se ne

probudim. Izbavite me...!

Doktor je odgovorio:

— ©to vi mislite? Da postanem vaπ ubojica! Smirite se.

Nemam viπe vremena biti kod vas. Dopustite da vas pregle-

dam.

Kad ga je pregledao, bilo mu je jasno da je gospodin

PerukoviÊ zdrav. Rekao mu je:

— Gospodine, bili ste iskreni prema meni. Budite sigur-

ni da Êe to ostati u tajnosti. Nisam odgovorio na vaπe pita-

nje, jer ne znam πto bih vam kazao, u πto biste se mogli

pouzdati. Pitanja religije su velike zagonetke. Nas dvojica

smo spoznali da danaπnje krπÊanstvo uËi mnogo toga πto se

protivi zdravom razumu. Ali...

— Zaπto ali? — zavapi bolesnik. — ©to æelite kazati?

33

Doktor je nastavio:

— Htio sam kazati da poznam ljude koji su sretni, jer

vjeruju u oproπtenje grijeha i milost.

— ©to kaæete? — povikao je bolesnik.

LijeËnik je ponovio svoje rijeËi i rekao:

— Imam jednog prijatelja koji je plemenit i poπten. On

je jedan od onih krπÊana kojima se mi stalno izrugujemo.

Bilo bi dobro kad biste s njim govorili.

— Doktore, molim vas, poπaljite ga k meni, i to odmah,

jer ne mogu viπe izdræati. Poæurite, molim vas!

Nije proπao ni jedan sat, a na vratima se pojavio maj-

stor Janko. Priπao je bolesniku i progovorio s njim nekoliko

ljubaznih rijeËi. Kad mu je ispriËao svoju æalosnu priËu,

bolesnik je kazao:

— Majstore, sad ste doznali svu moju æalosnu povijest.

Da, veliki sam bijednik, jer sam ubio Ëovjeka... Oh, zaπto

sam se rodio!

Majstor Janko ga je ozbiljno pogledao u oËi i rekao:

— Htjeli ste odstraniti Boga iz svojega srca misleÊi da su

Ga ljudi sami izmislili, ali vam, eto, nije uspjelo. Bog ipak

postoji. To πto vas muËi nisu bubrezi, pluÊa ili æivci, nego

ruka nebeskog Oca, ruka Boæja, koja vas traæi. Budite is-

kreni i priznajte da ste dragovoljno odgurnuli Boga od se-

be; priznajte da ste u svojoj tvrdoglavosti ugasili svjetlo koje

vas je trebalo voditi u vjeËni æivot. Nije nimalo Ëudno πto

ste sad u potpunoj tami. Sa svim ostalim ljudima, i vi ste

dobili kraljevski dar od Boga, a to je slobodna volja. Znate

da imate u sebi savjest koja vam kaæe πto je dobro, a πto zlo.

Savjest vas nagovara da Ëinite ono πto je dobro. Ubili ste

dva Ëovjeka, sebe i onog nesretnika, ali od onog trenutka

progonio vas je Boæji zakon. No Bog vas nije progonio zato

da bi vas uniπtio, nego da bi vas spasio. Ako se skruπenim

srcem obratite k Bogu, naÊi Êete milost, “jer je Sin »ovjeËji

doπao da traæi i spasi πto je izgubljeno.” (Luka 19,10) Pri-

jatelju, sad me posluπajte. Postoji Bog, i On Êe jednoga dana

NEOBI»NI BOLESNIK


platiti svakom Ëovjeku po njegovim djelima. Taj Bog danas

se otkriva ljudima kao Bog milosti; ali blizu je dan kad Êe

se otkriti cijelome svijetu kao Bog osvete. “Straπno je upasti

u ruke Boga æivoga.” (Hebrejima 10,31) I taj Bog dao nam

je sigurne dokaze da Êe On jednoga dana zaista suditi

ljudskome rodu i nagraditi dobro, a kazniti zlo, jer i apostol

kaæe: “Ne varajte se: Bog se ne da ismjehivati! ©to tko sije,

to Êe i æeti.” (GalaÊanima 6,7)

Po rijeËima proroka Daniela, baπ sad, u ovo naπe vrije-

me na nebu zasjeda istraæni sud koji na temelju svojih knji-

ga i Deset zapovijedi ustanovljuje kome se grijesi mogu

izbrisati, a kome se ime briπe iz Knjige æivota.

Malo je stvari u Svetome pismu koje su tako toËno od-

reene kao πto je odreen Boæji sud. I sâm dan, dakle po-

Ëetak tog suda, Bog je odredio mnogo stotina godina una-

prijed. Na temelju toga apostol Pavao je kazao u Djelima

17,31: “... Bog je odredio dan kada Êe pravedno suditi svemu

svijetu.” A gdje traæiti to odreeno vrijeme suda? U Heb-

rejima 8,5 Ëitamo da je svaka stvar i svaka sluæba u hebrej-

skom hramu predoËavala stvari i sluæbe nebeske svetinje.

Tako su Hebreji svetkovali blagdan nazvan Yom Haddin, to

jest Dan suda. A zvali su ga i Dan truba i Dan sjeÊanja. To

je bilo 1. tiπrija, prvoga dana nakon svrπetka crkvene go-

dine. U njihovom molitveniku Mahsoru piπe da su stvarno

svi dani od 1. do 10. tiπrija bili sudnji dani, posveÊeni sje-

Êanju na æivot u proπloj godini, ispitivanju savjesti, obraÊe-

nju i bogobojaznom, ozbiljnom i savjesnom pripravljanju za

deseti dan. Od 1. tiπrija ustanovljavano je, na temelju knji-

ga, da se desetog dana oËiste iz svetinje grijesi onoga tko je

dostojan, a tko nije dostojan, da se desetog dana istrijebi

izmeu Boæje djece. Tako Ëitamo u Levitskom zakoniku

16,19.30; 23,2. i u spomenutom molitveniku Mahsoru,

svezak 4, str. 214—216. Prema tome, 1. tiπrija bit Êe i u

Kristovoj pravednoj sluæbi poËetni dan Boæjeg suda. A gdje

Êemo pronaÊi poËetnu godinu?

35

U Knjizi proroka Daniela 8 i 9 imamo osnovu za iz-

raËunavanje te godine. U 9,26.27 rijeË je o razorenju jeru-

zalemskog Svetiπta koje Êe ostati pusto do svrπetka. U Ma-

teju 23,32.33.38. i 24,2 Isus je potvrdio to pretkazanje i

istaknuo da Êe u vrijeme tog razorenja Jeruzalem biti zreo

za vjeËni oganj. VeÊ je po Mojsiju govorio o tom vremenu

i kazao kako Êe propasti Jeruzalem i ta Êe propast ostati

dokle god se taj narod konaËno ne istrijebi sa Zemlje. (Po-

novljeni zakon 28,45.49.52.61.64) U Danielu 9,23 govori da

Êe po isteku 70 proroËkih tjedana (a to, po pravilu iz Eze-

kiela 4,6, znaËi 70 x 7 = 490 godina) doÊi Pomazanik, tj.

Krist; u 26. i 27. retku kaæe da Êe ubrzo nakon toga Krist

biti pogubljen da bi se, kako kaæe u 24. retku, odstranilo

bezakonje, uvela vjeËna pravda i tako utvrdio savez s mno-

gima, kako kaæe u 27. retku. I, kako kaæe posljednji dio 24.

retka, istodobno Êe se pomazati ili posvetiti za novozavjet-

nu sluæbu svetiπte Novoga zavjeta, “Sveti nad svetima” na

nebu. O njemu je rijeË u Otkrivenju 11,19.

Prema Danielu 8,14.17, to Êe Svetiπte biti oËiπÊeno u

posljednje vrijeme, kad istekne 2300 godina. Tada Êe na-

stupiti pravi Yom Haddin — vrijeme suda. U Danielu 8,26.27

Ëitamo da je aneo razjasnio pojedine dijelove vienja, ali

mu nije razjasnio onaj dio o 2300 godina. Dalmatinov pri-

jevod iz godine 1584., prijevod Jurija Volca iz godine 1859.,

prijevod dr. FranËiπeka Lampeja iz godine 1894., dr. Joæefa

Franca Alliolija, van Essov i drugi toËni prijevodi iznose

posljednje rijeËi 27. retka ovako: “A nije bilo nikoga, koji bi

ga (vienje o 2300 godina) razjasnio.” U Danielu 9,23 na-

lazimo razjaπnjenje tog vienja, prvo u proroËanstvima Jere-

mijinim, a zatim u ozbiljnoj molitvi kod Boga. Bio je usliπan

i poslan mu je aneo da objasni vienje o 2300 godina.

Aneo progovori i reËe: “Daniele, evo me: dooh da te

pouËim... Pazi dobro na rijeË, razumij vienje.” I onda

mu govori da je sedamdeset tjedana ili 490 godina odree-

no izraelskom narodu i da to razdoblje treba brojiti od zapo-

NEOBI»NI BOLESNIK


vijedi za obnovu Jeruzalema. Znamo da je ta zapovijed dana

u jesen 457. prije Krista. Meu mnogim autoritetima tu

godinu utvrdio je povijesnim dokazima veliki engleski

kronolog Isaac Newton, a kod Slovenaca dr. F. Lampe, dr.

H. Gudek i drugi. (Isaac Newton: “Observations”, 139—

143, London, 1733.; dr. F. Lampe: “Zgodbe Svetega pisma

Starega zakona”, str. 970, Celovec, 1894.; dr. Dinko Gudek:

“Biblijska povijest”, knjiga 2, str. 296, Zagreb, 1908.) Sad

znamo da je od 2300 godina 456 isteklo prije Krista (buduÊi

da je zapovijed objavljena u jesen 457. godine, kad je ta

godina veÊ gotovo proπla, ne moæemo kazati da je isteklo

457 godina). BuduÊi da je 456 godina isteklo prije Krista,

moramo ih odbiti od 2300 godina. Tako dobijemo 1844

godine poslije Krista. Te 1844. godine, dakle, trebalo je,

prema Danielu 8,14, poËeti ËiπÊenje nebeskog Svetiπta i

vrijeme posljetka, kako kaæe Daniel 8,17. A buduÊi da su

te godine hebrejski 1. tiπrija i Yom Haddin — Sudnji dan —

pali 12. listopada, otuda znamo da je pravi Boæji sud

poËeo 22. listopada 1844. godine. Tog dana obistinilo se

proroËanstvo iz Daniela 7,9.10: “Prijestolja bjehu postavljena

i Pradavni sjede. Sud sjede, knjige se otvoriπe.” A apostol

Ivan dodaje: “Tada su mrtvaci sueni prema onom πto je

napisano u knjigama, ‘po svojim djelima’.”

U tim knjigama nalazi se ime svakog Ëovjeka, tamo piπe

sve πto je tko uËinio i mislio, bilo dobro ili zlo, svaka pra-

zna rijeË i sve πto je skriveno u tami, Ëak i savjeti srca. U

Otkrivenju 11,18.19 opisuje apostol Ivan poËetak tog suda:

“Narodi su provodili svoju srdæbu, ali doe tvoja srdæba i

vrijeme kad treba suditi mrtve, dati nagrade tvojim sluga-

ma, prorocima i svetima, i onima koji se boje tvoga ime-

na... Uto se otvori hram Boæji πto se nalazi u nebu i pokaza

se njegov ‘KovËeg saveza’” — ili Deset zapovijedi. (Ponovlje-

ni zakon 4,13)

Taj sud, dakle, sudi po zapovijedima koje je Bog dao na

Sinaju. A sudi mrtvima i æivima, jer kaæe da daje nagradu “i

37

onima koji se boje imena Boæjega”, a to su oni koji od 22.

listopada 1844. naovamo Ëuju vijest: “Bojte se Boga i podaj-

te mu slavu!”

Dragi prijatelju PerukoviÊu, na tom sudu je i Isus, “svje-

dok vjerni i istiniti”. Joπ dok je bio na Zemlji, kazao je: “Tko

god mene prizna pred ljudima, priznat Êu i ja njega pred

svojim Ocem nebeskim i pred anelima. Tko se mene odri-

Ëe pred ljudima, i ja Êu se njega odreÊi pred svojim Ocem

nebeskim.” (Matej 10,32.33; Luka 12,8.9) Presuda se izriËe

po djelima koja su zapisana u Knjizi æivota. (Otkrivenje

20,12)

U toj Knjizi je zapisan vaπ crni grijeh, dragi prijatelju.

Tamo su zabiljeæeni uzroci zaπto ste ubili onog Ëovjeka. U

toj knjizi je ovjekovjeËena toËna slika sudskih rasprava. Ta-

mo se Ëuvaju sve suze vaπih nevinih ærtava, njihovo poziva-

nje na pravdu, na vaπu savjest, na savjest sudaca. Tamo su

rijeËi kojima vas je preklinjao nesretnik kojega ste vi otje-

rali na robiju, tamo su njegovi posljednji uzdisaji. Da, pri-

jatelju, toga dana “Bog biljeæi i zapeËaÊuje, broji i raËuna,

sjeÊa se svega πto se davno zaboravilo i otvaraju se knjige

za spomen. One se Ëitaju same i u njima se nalazi karakter

svakog Ëovjeka. Svi stanovnici prolaze pokraj tog nebeskog

suca kao ovce ispod πtapa kad ih pastir prebrojava, i sva-

kom stvorenju odreuje plaÊu i biljeæi mu presudu, izreËe-

nu nad njim.” (Iz Mahsora, str. 224.226)

A kad nebeski sud zavrπi svoj posao i kad bude presu-

eno tko Êe sve imati udio u uskrsnuÊu blaæenih, tada Êe

doÊi Krist, probuditi pravednike i uzeti ih k sebi na nebo.

(1. Solunjanima 4,16.17) Nepokajani bezboænici bit Êe is-

trijebljeni ognjem. Pismo kaæe da bezboænici neÊe oæivjeti

dok se ne navrπi 1000 godina; jer Êe toliko vremena Krist

i izbavljenici suditi palim anelima i palim ljudima. (1. So-

lunjanima 4,15-17; Otkrivenje 20,5.6) Nakon 1000 godina

uskrsnut Êe svi bezboænici. Tada Êe se objaviti Boæji sudovi

i Bog Êe platiti palim anelima i nepokajanim ljudima po

NEOBI»NI BOLESNIK


njihovim djelima. Oganj s neba pojest Êe sve bezboænike, i

to Êe biti druga smrt. (Otkrivenje 20,5.11-13)

“©to se tiËe kukavica, otpadnika, odurnih stvorenja, ubo-

jica, bludnika, vraËara, idolopoklonika i svih laæaca, njihova

je sudbina u jezeru koje gori ognjem i sumporom. To je

druga smrt!” Tko se tijekom istraænog suda od 22. listopada

1844. do poËetka izlijevanja sedam zala ne nae zapisan u

Knjizi æivota, bit Êe baËen u ognjeno jezero.

Dakle, u to jezero doÊi Êe nevjernici, ubojice i laæljivci.

A vi ste, prijatelju, kao pravi nevjernik maloprije traæili li-

jeËnika koji vas je trebao utvrditi u vaπem nevjerstvu i do-

kazati vam da nema Boga koji Êe jednoga dana platiti sva-

kome po njegovim djelima. Vi ste dvostruki ubojica i laæ-

ljivac, jer ste obmanuli sud koji je osudio nevinog Ëovjeka.

Znaci u svijetu svjedoËe da se Ëas suda pribliæava kraju.

Danas-sutra aneo u nebeskom sudu otvorit Êe onu strani-

cu u Knjizi æivota, na kojoj su zabiljeæena sva vaπa mraËna

i krvava djela. I drugi aneo spreman je napisati vaπe ime

u Knjizi smrti. Ali izmeu njih stoji Isus Krist, poglavar

sveÊeniËki i vjerni svjedok, Janje Boæje koje nosi grijehe

svijeta. On vidi na vama vaπ mraËni, krvavi grijeh i rado bi

ga uzeo na sebe, opravdao vas ærtvom svojom na Golgoti i

spasio za vjeËni æivot. Zato je poslao svojega Svetog Duha

da vas dan i noÊ uznemirava zbog vaπega grijeha kako bi

vam dokazao da ste grjeπni i da nemate nade osim u Isusu

Kristu. Niste se mogli obraniti od njega. I David, koji je

sliËno zgrijeπio, htio je skriti svoj grijeh i izbjeÊi karanje

Svetoga Duha. Ali, eto, πto je morao iskusiti. KrijuÊi svoj

grijeh, vikao je: “Spasi me, Boæe: vode mi dooπe do grla.

U duboko blato zapadoh, i nemam kamo nogu staviti; u

duboku tonem vodu, pokrivaju me valovi. Iznemogoh od

vikanja, grlo mi je promuklo, oËi mi klonuπe Boga mog

ËekajuÊ... (Psalmi 69,1-3) “Blago Ëovjeku kome Jahve ne

ubraja krivnju, i u Ëijemu duhu nema prijevare! Preπutjet

sam htio, al’ kosti mi klonuπe od silna jecanja... Kamo da

39

idem od duha tvojega, i kamo da od lica tvoga pobjeg-

nem?... Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj,

i ondje bi me ruka tvoja vodila.” (Psalmi 32,2.3; 139,7-12)

Vidite, prijatelju, Bog vas je karao dugo godina, ali vi

niste marili za to. On vas je savjeπÊu vaπom tako jako karao,

da vam se gadio i kruh i najdraæe jelo. Nestajalo je vaπega

tijela naoËigled, pribliæili ste se grobu i najzad morali ustuk-

nuti. I sad, kad ne moæete ni natrag ni naprijed, Bog je

pozvao mene da vam kaæem vaπu duænost. Ako posluπate,

Bog Êe vam se smilovati. Molite se Bogu, i pomilovat Êe vas

i vratiti vam po svojoj pravdi. (Job 33,14-30)

Sad je trenutak vaπega spasenja; moæda Êe joπ danas na

nebu biti proËitano vaπe ime i pred Boæjim sudom izredana

sva vaπa mraËna i krvava djela. Aneo smrti prolazi i ako na

gornjem pragu vaπe kuÊe ne nae znak krvi Boæjega Sina

prolivene na Golgoti, izbrisat Êe vaπe ime iz Knjige æivota.

Duh Boæji Êe odstupiti i onda ste zauvijek izgubljeni. Ne

bole vas bubrezi ni æivci, nego vas uznemirava Boæja ruka

koja vas æeli izbaviti.

— Majstore — reËe bolesnik — zaista vas je poslao Bog.

OsjeÊam da govorite umjesto Krista i da me samo vaπa rijeË

moæe uputiti pravome lijeËniku. Do vaπeg dolaska uæasno

sam se bojao posljedica svojega grijeha, ali sad osjeÊam da

Êu se izbaviti od te more savjesti Ëim odem na sud i pri-

znam svoju krivnju.

Uto je lijeËnik, koji ih je morao u poËetku razgovora

napustiti, uπao u sobu vidjeti kako je pacijentu. Kad je do-

znao πto je ovaj odluËio, htio ga je odvratiti od toga, ali mu

je bolesnik odgovorio:

— Nemojte tako govoriti, doktore. Duπevni mir vrijedi

viπe nego Ëast kod ljudi. Kako sam svojim crnim djelima

ispovijedao Sotonu pred ljudima i pred sudom, tako Êu sad

ispovijedati Krista koji me ljubi, jer sad znam da je joπ na

kriæu izbrisao moj grijeh. Posjetite me opet, kad budem u

tamnici. Znam da se iz nje neÊu viπe vratiti, ali ujedno

NEOBI»NI BOLESNIK


dolazim u slobodu iz najgore tamnice u kojoj sam godina-

ma uzdisao. Da nije doπao ovaj dragi prijatelj, ostao bih u

tamnici zauvijek. Ali sad se ne plaπim vjeËnosti ni Boga.

Isus, kojega sam prije mrzio, molio je i za me: “OËe, opro-

sti mu!” Vi me niste mogli utjeπiti, niste mi mogli kazati

neπto sigurno. Kad bi u bezvjerstvu bilo neπto sigurno, na-

πao bih u njemu mir, pa makar nikad ne priznao svoj zlo-

Ëin. Ali Bog je pretvorio naπu mudrost u ludost. Hvala Bo-

gu, sad æelim iÊi putem vjere i mira.

Bolesnik se duπevno oslobodio unutarnjih borbi i pri-

javio se vlastima. Osuen je, i nakon nekoliko godina umro

je na robiji.

Dok je leæao u tamnici, jednoga dana posjetio ga je

doktor RankoviÊ da ga malo ohrabri.

— Gospodine doktore — rekao mu je robijaπ — nikad

nisam bio tako sretan kao πto sam sad. A koliko sam se

muËio! Æelio sam sebi smrt, ali smrt nakon koje nema us-

krsnuÊa i nikakvog suda. Danas, meutim, Ëeznem za æi-

votom u kojemu se viπe neÊe vidjeti ni najmanji trag mojega

nekadaπnjeg æivota. Isus Krist je moj izbavitelj i ja imam

svoju radost u Njemu. Moje poniæenje i sadaπnji robijaπki

æivot ne Ëine me ni najmanje nesretnim. Potpuno sam

zadovoljan. Nikad nisam tako slatko spavao kao πto spavam

sad. Mirna savjest je najmekπi jastuk, vjerujte mi, gospodi-

ne doktore.

LijeËnik ga je samo gledao i nije mogao vjerovati svojim

uπima. Kako Ëovjek moæe biti zadovoljan kad je liπen slobo-

de, Ëasti i svake udobnosti? ©to se to dogodilo s tim Ëovje-

kom, kakve su to tajanstvene sile kojima je majstor Janko

utjecao na nj da se sad osjeÊa tako sretnim, a na njegovom

bi mjestu svatko drugi oËajavao?

Tako je taj nesretnik stigao do svijetlih visina. A ti?

41

BEZBOÆNI LIJE»NIK

— Majstore, zvao sam vas jer vi ste jedini Ëovjek u gra-

du koji mi moæe pomoÊi. Otkad se odigrao sluËaj s gospo-

dinom PerukoviÊem, ni ja se ne mogu nikako smiriti. Vjerujte

mi, sav sam bolestan i ne nalazim lijeka za svoju bolest. Ne

mogu jesti niti spavati; izgubio sam svaku radost. Prije sam

bio potpuno siguran da nema Boga niti suda nakon smrti i

Ëesto sam se u duπi slatko smijao vaπoj naivnoj vjeri koju

ste otkrivali propovijedanjem onih biblijskih bajki o Kristu,

Njegovom dolasku, o uskrsenju mrtvih i vjeËnom æivljenju

na nekoj obnovljenoj Zemlji. Ali sluËaj gospodina Peruko-

viÊa sasvim je uzdrmao moju dosadaπnju uvjerenost. Ta ne-

sigurnost me izjeda takvom snagom da sam veÊ sasvim ma-

laksao. Evo, dva dana ne mogu ustati iz kreveta. Majstore,

otkud vam ta nepokolebljiva uvjerenost da je sve tako kako

vi vjerujete? Kako ste mogli uvjeriti onog nesretnika u svoje

nazore, pa se sâm prijavio vlastima, a liπenje slobode sma-

trao osloboenjem? To viπe nije obiËna vjera, tu zacijelo

postoje jaki argumenti kad Ëovjek moæe takvo πto uËiniti.

Ne puπtam vas iz kuÊe dok mi ne razjasnite tajnu svoje

vjere, temelj na kojemu je izgraena. Govorite, molim vas,

i pomozite mi!

— Gospodine doktore, vi znate da sam ja neπkolovan

Ëovjek. Sve πto znam nalazi se u Svetom pismu i u knjigama

koje sam prouËavao. Stoga vam mogu samo kazati ono πto

sam naπao u njima ili doæivio u svojim iskustvima. BuduÊi

da ste proπli kroz mnoge πkole, lako Êete prosuditi odgo-

varaju li moje spoznaje istini. Boæja ljubav je napisala dva

pisma ljudskom rodu, a to su Stari i Novi zavjet. Bog otkriva


nesretnim ljudima put kojim trebaju poÊi da bi ponovno

mogli postati Boæja djeca, kao πto su bili i stvoreni.

— Prijatelju Janko, sve je to lijepo kazano, ali gdje su

dokazi koji mogu uvjeriti i duπu i razum da je ta knjiga

zaista Boæja i sveta?

— Doktore, ako hoÊete doznati je li neko jelo dobro i

zdravo, morate ga uzeti i pojesti. U ustima Êete osjetiti godi

li vaπoj duπi, a posljedice tog jela na vaπ organizam uvjerit

Êe i vaπ razum je li to jelo dobro ili nije. Zar nije tako?

— Tako je! A kako moæemo primijeniti to pravilo i na

Sveto pismo?

— Evo kako. Kad su Isusu predbacivali da Njegov nauk

nije od Boga, On je dao jedno pravilo za cijelo Sveto pismo,

po kojemu se moæe sasvim sigurno utvrditi je li od Boga ili

je od ljudi. On reËe: “Moja nauka nije od mene — odgovori

im Isus — nego od onoga koji me je poslao. Ako tko htjedne

vrπiti volju njegovu, znat Êe da li je moja nauka od Boga ili

ja govorim sam od sebe.” Tako Ëitamo u Ivanu 7,16.17. i

Luki 24,25. I joπ je kazao Gospodin u Izaiji 48,18.22: “O, da

si pazio na zapovijedi moje, kao rijeka sreÊa bi tvoja bila,

a pravda tvoja kao morski valovi!... Nema mira opakima!”

Sjetite se gospodina PerukoviÊa. On je prigrlio Sveto

pismo kao Boæju RijeË i odluËio vrπiti volju te Boæje knjige.

Tako je iskusio da je ta knjiga Boæja. »im je odluËio Ëiniti

ono πto ga uËi ta knjiga, potpuno se smirio i taj mir je

ostao izvor zadovoljstva Ëak i u zatvoru. Njegov mir je za-

ista velik i dubok, silan kao rijeka. Meutim, vi odbacujete

Sveto pismo, ne moæete odluËiti da Êete dræati zapovijedi

Boæje, paziti na upute Svetog pisma. I πto je posljedica?

Gospodin reËe: “Nema mira opakima.” Je li tako kako kaæe

Sveto pismo?

— Da, da, dragi Janko, sluËaj gospodina PerukoviÊa ne

da mi spavati. To su Ëudnovate stvari. Ipak, to moæe biti

sluËajnost, jer mnoπtvo ljudi ovdje i svuda po svijetu ne

nalazi baπ niπta osobito u tom takozvanom Svetom pismu.

43

Dosta su prelistavali tu knjigu, znaju sve njezine glavne

izreke napamet, piπu o njima debele knjige, a ipak su ostali

ono πto su bili.

— Doktore, tisuÊama godina svijet je gazio po atomima

ne znajuÊi za njihovu golemu silu i nemajuÊi nikakve koristi

od njih. Samo neki osobiti, da tako kaæem Bogom nadah-

nuti znanstvenici, nasluÊivali su i ispitivali tajnu atoma i

tako svijet danas vidi prve plodove te nepokolebljive vjere.

Ipak, nema te atomske sile koja bi mogla promijeniti ljud-

sku narav, vratiti ljudskom rodu mir i zadovoljstvo. Samo

sila Boæje RijeËi u sva vremena mogla je to Ëiniti. Prorok

Jeremija rekao je odavno, prije 2500 godina: “Nije li rijeË

moja poput vatre — rijeË je Jahvina — i nije li sliËna malju

πto razbija peÊinu?” (Jeremija 23,29)

I sama Crkva priznaje da je moÊ Svetoga pisma silna

kad se Ëita po pravilu kojega se pridræavaju adventistiËki

krπÊani. U jednom katoliËkom listu koji je izlazio u blizini

Monaka, u broju od veljaËe 1925. godine naπao sam Ëlanak

iz kojega sam prepisao ovaj odlomak:

“Djevojka iz nekog zabaËenog seoceta u bavarskoj πumi

sluæila je nekoliko godina u gradu. Ondje su je adventisti

upoznali s biblijskom istinom i tako je postala oduπevljena

privræenica tog nauka. Djevojka je ostala moralna, bijaπe

vjerna i plemenita, a kod svojih poslodavaca veoma omilje-

na. Poslije se udala za adventista. Otad njezina zabaËena

kuÊa postade okupljaliπte onih koji su prihvatili adventistiË-

ki nauk. Moæemo sasvim otvoreno kazati — zar da u tako

lijepoj, Ëistoj, urednoj seoskoj kuÊi, u kojoj vlada slobodo-

umnost bez ikakvog lukavstva, u kojoj se gaji ljubav prema

bliænjemu, u kojoj se pjevaju krπÊanske pjesme i u kojoj ne

padne nijedna sablaænjiva rijeË, nema neËeg privlaËnog za

ostale mlade ljude? Tako se ondje poËeo okupljati krug

mladih ljudi koji su tamo traæili i naπli πto su htjeli: zabavu

u kojoj se nisu zbijale nepristojne πale, razgovor u kojemu

se nije mogla Ëuti ruæna rijeË, skup na kojemu se moglo

BEZBOÆNI LIJE»NIK


govoriti i o najdubljim osjeÊajima πto pokreÊu ljudsku du-

πu, dakle o unutraπnjosti duπe i kako se moæe ljubiti Isus.

U naπem katoliËkom krπÊanstvu ima i takvih dragocjenosti,

ali ih mi ne poznajemo.

Æupnik nam je pripovijedao da se AdventistiËka crkva

dræi uzajamno. Ako se netko razboli, ostali ga posjeÊuju,

donose mu πtogod, pomaæu svakome tko padne u nevolju.

Ostane li netko bez posla, pomaæu mu iz zajedniËke blagaj-

ne. UopÊe je kod njih poærtvovnost velika.

Takav æivot, po propisima vjere i duhu vjere, kod jedne

obitelji u blizini Nürnberga osobito je pokazao koliko se ta

obitelj razlikovala od ostalih katolika. Nekom je mladiÊu

njegov ratni drug skrenuo pozornost na adventiste i on

postane uvjereni pristaπa te vjere. Od dana kad je stupio u

AdventistiËku crkvu u njemu se dogodio Ëudan preokret.

Dotad je bio grub, neotesan, drzak, obijestan, æenskar, ne-

posluπan, nepokoran roditeljima i osoran; a sad postade

miran, sreen, moralan, dareæljiv, protivnik svih prostaËkih

i nevaljalih razgovora i πala. Taj preokret toliko je utjecao

na njegovoga brata da je i on, na veliku majËinu æalost,

pristupio adventistima.

Jednoga dana majka ih oπtro napadne zbog njihovog

otpada od katoliËke vjere. Umjesto da plane i joπ oπtrije

odgovori, umjesto da majku drsko napadne i da se s njom

svaa, stariji odgovori blago, u svoje i uime mlaeg brata:

‘Majko, znamo da ne odobravaπ naπ prijelaz, ali gledaj,

mi smo sretni. Vidjela si da smo obojica postali sasvim

drugi ljudi. Zar nije tako?’

Majka je to potvrdila sa suzama u oËima.

‘Moæeπ nas grditi, karati, zlostavljati, Ëak nas smijeπ i

tuÊi. Majko, s tvojega stanoviπta to je pravo. Sve primamo

bez ijedne rijeËi, ali ne moæemo æivjeti drukËije, nego prema

naπem sadaπnjem uvjerenju.’

Takve mladiÊeve rijeËi, a to mi je sve majka pripovije-

dala, zaista zasluæuju pohvalu.

45

Treba nam biti jasno: taj nauk djeluje i pridobiva pri-

staπe zato πto adventisti æive prema svojoj vjeri i ne nose

svoje vjerovanje samo u ustima i na krsnom listu, nego ga

zaista primjenjuju u æivotu.”

— Vidite, doktore, ne samo u naπem gradu, veÊ i u

drugim zemljama, pa i u Bavarskoj πumi oko Nürnberga i

kamogod je stigao Isusov nauk, svuda se redaju dokazi da

je istina πto je rekao Isus: “Ako tko htjedne vrπiti volju

njegovu, znat Êe da li je moja nauka od Boga ili ja govorim

sam od sebe.”

— Dobro, majstore Janko, osjeÊam da Êu prije ili poslije

ustuknuti pred tim Ëudnovatim naukom, jer Êu inaËe po-

ludjeti od ovog uæasnog nemira u duπi. Ali kako Êu se po-

miriti s miπlju da je baπ sve πto piπe u tom Svetom pismu

Boæja RijeË, kad tamo ima tako Ëudnih, Ëesto smijeπnih i

glupih opisa? Primjerice, u Knjizi proroka Daniela piπe o

nekim nemanima sa Ëetiri krila i Ëetiri glave, o rogu koji

govori, proganja ljude i mijenja zakone. U Otkrivenju ima

joπ Ëudnovatijih biÊa. Tamo se opisuje ista zvijer, ali ima

sedam glava, a na zvijeri sjedi bogato nakiÊena bludnica itd.

Kako mogu lagati ljudima da ja, lijeËnik, vjerujem kako je

ta knjiga Boæja i sve πto u njoj piπe da je sveta Boæja istina,

potrebna za naπe spasenje?

— Dragi doktore, zar niste odmah primijetili da su to

samo simboli? Zar ste se prije stidjeli dræavnog grba samo

zato πto se na njemu nalazio dvoglavi orao? Kakve Ëudno-

vate i neprirodne tvorevine moæete naÊi na mnogim grbo-

vima, a oni kojima pripadaju ni najmanje se ne stide prizna-

vati te simbole svojima. To πto vam u Svetom pismu izgleda

Ëudno, smijeπno i glupo, to su simboli. O zvijerima u Knjizi

proroka Daniela piπe: “One Ëetiri goleme nemani jesu Ëetiri

kralja koji Êe se diÊi na zemlji... »etvrta neman bit Êe Ëetvr-

to kraljevstvo... A deset rogova: Od ovoga kraljevstva nastat

Êe deset kraljeva, a iza njih Êe se podiÊi jedan drugi, razliËit

— ... i oborit Êe tri kralja.” (Daniel 7,17.23.24)

BEZBOÆNI LIJE»NIK


Ta kraljevstva bila su Babilon, Medoperzija i Makedo-

nija (GrËka). Povijest nas obavjeπtava da je nakon GrËkog

slijedilo Rimsko Carstvo.

Otvorite sad Otkrivenje 17. poglavlje. Tu Ivan opisuje

Ëetvrtu zvijer iz Daniela 7, jer i ova ima deset rogova, samo

πto ovdje umjesto roga ta zvijer nosi æenu na svojim leima.

Osim toga, Ivanova zvijer ima i sedam glava.

U jeziku Svetog pisma “æena” uvijek simbolizira Crkvu;

Ëista, nevina æena simbolizira vjernu Crkvu Boæju, bludnica

pak nevjernu. A πto simboliziraju glave, to nam kaæu 9. i 10.

redak: “Sedam je glava sedam gorâ na kojima Æena sjedi. To

je i sedam kraljeva, od kojih su petorica pala, jedan æivi, a

posljednji joπ nije doπao. Kada doe, treba da ostane samo

kratko vrijeme.” Osamnaesti redak kaæe da Æena simboli-

zira i Veliki grad koji je tada imao vlast nad kraljevima

zemaljskim. U 12. i 13. retku apostol Ivan kaæe da u danima

kad je pisao Otkrivenje joπ nije bilo onih deset kraljeva, i

da Êe primiti vlast zajedno s tom zvijeri koja je predoËena

osmom glavom i æenu na leima.

Sad kaæite, doktore, koji grad je veÊ u danima apostola

Ivana bio sazidan na sedam breæuljaka i vladao Zemljom?

— Pa to je bio Rim.

— Je li taj Rim imao uvijek samo kraljeve ili je zvijer,

koja simbolizira Rim i njegovo Carstvo, tijekom stoljeÊa

imala razliËite glave?

Prvo su vladali u Rimu kraljevi, onda konzuli, katkad

diktatori, neko vrijeme decemviri, dvaput triumviri, carevi,

pa viπe od tisuÊu godina pape RimokatoliËke crkve. Istina,

nakon pada careva kao sedma glava u Rimu trebali su vla-

dati egzarsi, ali su ih preduhitrili pape. Tako su pape, iako

osmi po redu, postali sedma glava Rima.

— Ali, majstore, pa to su glave koje spominje apostol

Ivan u Otkrivenju 17!

— Da, da, nov dokaz da povjesniËari znaju pisati povi-

jest unatrag, a proroci su pisali povijest o dogaajima koji

47

su bili joπ u dalekoj buduÊnosti. Vidite kako je Ivan toËno

opisao politiËku igru koja se odigrala 476. godine u Rimu!

Egzarsi nisu uspjeli biti sedma glava Rima, papinstvo se

pokazalo jaËom silom. Ivan je vidio da Êe “æena”, tj. Crkva

zavladati na leima Rima. Ona to sasvim otvoreno prizna-

je. Kanonik Stroj piπe: “Otkada carevi nisu viπe stanovali u

Rimu, vaænost i moÊ papa rasla je i mnoæila se svakim

danom viπe...”

A kako se ispunila rijeË u Otkrivenju 17,13: “Ovi (novi

gospodari Rimskog Carstva) su svi sloæni da predadnu Zvi-

jeri i svoju silu i svoju vlast”, koja je, po 11. retku, bila

osma, ali je, zahvaljujuÊi svojoj mudroj politici, postala se-

dma po redu.

Novi gospodari Zapadne Europe bili su Franci, Anglo-

sasi, Alemani, Burgundi, Zapadni Goti, Svevi, Langobardi,

Heruli, Vandali i IstoËni Goti. Svi ti narodi prihvatili su

arijevsko krπÊanstvo i bili smrtni neprijatelji Rima i njegove

Crkve. Ali zastupnici Rima su pridobili Franke za svoju

vjeru. Oruæje Franaka uspjelo je obratiti na katolicizam na-

rode Zapadne Europe. Zato piπe kardinal Cezar Baronij: “U

ono vrijeme, kad je izgledalo da se Rimska crkva nalazi na

rubu propasti, baπ tada doπli su kraljevi sa sjevera darovati

joj svoje dræave.” Evo, jedno doslovno ispunjenje viπe!

U Danielu 7,24 kazano je da Êe mali rog ili, prema

Otkrivenju 17 — æena, odstraniti tri roga ili dræave. Prvi rog,

koji je pao nakon 476. godine, bili su Heruli (493.), drugi

su bili Vandali (534.), a treÊi IstoËni Goti. Oni su dobili

smrtni udarac 538. godine. Ta tri naroda bili su æeljezni

obruË koji je sputavao duhovnu vlast rimskih papa. Taj

obruË je nestao 538. godine.

Prema Danielu 7,24.25 Bog raËuna duhovnu prevlast

rimskog pape od vremena uklanjanja tih triju rogova, dakle

od 538. godine. U Danielu 7,25; 12,6.7; Otkrivenju 12,6.14

i 13,5 rijeË je o 1260 godina, koliko je trajala papinska

prevlast. Evo dokaza da svi ti razliËiti izrazi — tri i pol vre-

BEZBOÆNI LIJE»NIK


mena, 1260 dana, 42 mjeseca — znaËe 1260 godina. U Otkri-

venju 12 i 13 rijeË je o istoj sili i istom njezinom utjecaju,

o proganjanju Boæje djece. U Otkrivenju 12,6 piπe da Êe

progonstvo trajati 1260 dana; u 14. retku ne kaæe 1260

dana, veÊ tri i pol vremena, a u Otkrivenju 13,5 kaæe se 42

mjeseca.

Kad 1260 dana podijelimo na 42 mjeseca, dobijemo 30

dana po mjesecu. Prema tome, proroËka godina ima 12 x

30 dana = 360 dana, a tri i pol vremena ili godina jesu 360

+ 360 + 360 + 180 = 1260 dana. A 42 mjeseca po 30 dana

takoer je 1260 dana. BuduÊi da je po pravilu u Ezekielu

4,6 svaki proroËki dan jedna godina, svaki proroËki mjesec

ima 30 godina i svaka proroËka godina 360 godina. Prema

tome, 42 mjeseca su 1260 godina. I tri i pol vremena su

1260 godina.

Na pitanje kad Êe biti kraj te straπne sile, prema Dani-

elu 12,6.7 aneo je odgovorio da 1260 godina doseæu toË-

no do kraja te sile. Godine 538., prvom i odluËujuÊom

pobjedom nad IstoËnim Gotima stavljen je kamen temeljac

duhovnoj prevlasti papinskog Rima na Zapadu. RaËunajmo

sad 1260 godina. Tako je zaista i bilo. Godine 508., kad je

papu u Rimu joπ sputavao obruË Vandala i IstoËnih Gota,

franaËki se maË osilio i poËeo uvelike uspostavljati u Eu-

ropi katoliËku vjeru. Tek 538. godine, prvom i odluËnom

pobjedom nad IstoËnim Gotima postavljen je kamen teme-

ljac papinoj duhovnoj prevlasti u samom Rimu.

Godine 508. + 1290 i 538. + 1260 godina vode nas do

1798. godine. Doktore, u Otkrivenju 13,3 piπe o sedmoj

glavi Rima, dakle o papinskoj: “I vidio sam jednu od njezi-

nih glava kao smrtonosno ranjenu.” Kaæite mi, moæe li se to

odnositi na papinski Rim, je li on dobio smrtnu ranu pri

kraju 1290 ili 1260 godina, dakle 1798. godine? Je li te

godine izvrπena na tom Rimu presuda 10. retka: “Tko je

odreen za ropstvo, ide u ropstvo; tko je odreen da pogi-

ne od maËa, od maËa mora poginuti”?

49

— Majstore, ovdje mi se otkrivaju stvari i ne znam πto

bih kazao. Te spoznaje proroka o buduÊim dogaajima jed-

nostavno zapanjuju. Ti ljudi nisu mogli sami od sebe znati

takve stvari. Koji im je um otkrio te velike stvari?

— Doktore, apostol Petar vam daje odgovor na to:

“Kristov Duh — koji bijaπe u njima — kad je unaprijed na-

vjeπÊivao Kristu odreene patnje i proslavljenje πto Êe doÊi

poslije njih, bijaπe im objavljeno da nisu za sebe same,

nego za vas iznijeli ono πto su vama sada, uz pomoÊ Duha

Svetoga πto je poslan s neba, objavili propovjednici Rado-

sne vijesti i u πto aneli æele zaroniti.” Dakle, Duh Onoga

koji je obeÊao vjernima: “Ja sam s vama u sve dane do

svrπetka svijeta!”

— O, majstore, pa samo tako moæe biti. Da, Rimska

crkva je prolila mnogo, mnogo krvi. Ovdje imam povijest

slovenskoga naroda, koju je objavila Mohorjeva druæba. Evo,

tu piπe: “Nije lijepa Ëinjenica da je ponegdje u naπim kra-

jevima πirenje krπÊanstva bilo udruæeno s vojnim pohodi-

ma.” Slovenski duhovnik i pjesnik Simon GregorËiË po-

tvruje da je prilikom pokrπtavanja naπih djedova teklo mno-

go krvi. Dalje, povijest je zabiljeæila straπne dane krvave

inkvizicije. I ona straπna vremena izazvala su najzad Francu-

sku revoluciju, grozne dane krvave odmazde, dane kad se

toj Crkvi i njezinom vjernom krvniku i pokrovitelju, fran-

cuskom kralju, nemilosrdno sudilo i presudilo.

— Vidite, doktore, i to se dogodilo toËno 1260 godina

nakon treÊeg uniπtenja, uniπtenja IstoËnih Gota, 538. godi-

ne! Ipak, to joπ nije vrhunac svega proroËkog sveznanja. ©to

se trebalo dogoditi u svijetu u vrijeme kad je Francuska

revolucija poËela izvrπavati presudu iz Otkrivenja 13,10 nad

zvijeri Rima?

»itajmo Otkrivenje 13,11-18:

“Potom opazih drugu Zvijer gdje izlazi iz zemlje: imala

je dva roga kao u janjeta, a govorila je kao zmaj. Svu vlast

prve Zvijeri ona vrπi u njezinoj sluæbi i Ëini da se zemlja i

BEZBOÆNI LIJE»NIK


njezini stanovnici klanjaju prvoj Zvijeri kojoj bî izlijeËena

smrtonosna rana. Ona Ëini velika Ëudesa, tako da i vatru s

neba spuπta na zemlju naoËigled ljudi, i zavodi stanovnike

zemlje Ëudesima koja su joj dana da ih Ëini u sluæbi Zvijeri,

svjetujuÊi stanovnicima zemlje da naprave kip Zvijeri koja

bî ranjena maËem, ali ostade na æivotu. »ak joj je bilo do-

puπteno da udahne æivot kipu Zvijeri, tako da kip Zvijeri

progovori i prouzrokova da se pobiju svi ‘koji se ne htje-

doπe pokloniti kipu Zvijeri’. Ona Ëini da svi — mali i veliki,

bogati i siromaπni, slobodni i robovi — udare sebi æig na

desnicu i na Ëelo i da nitko ne moæe ni kupiti ni prodati ako

nema udaren æig: ime Zvijeri ili broj njezina imena.”

Sad mi kaæite, doktore, buduÊi da znamo kako u proro-

Ëanstvima zvijeri simboliziraju dræave, koja je velika dræava

bila osnovana 1789. godine, kad je Francuska revolucija

poËela zadavati smrtne udarce zvijeri Rima?

— Majstore, ne mogu viπe. Pa nisam ni sanjao da u

Bibliji ima takvih otkrivenja. Otvorite prozor, pustite zraka

unutra. PriËekajte malo, da se smirim... Sad... Majstore, daj-

te mi ruku, kao da me hvata neki strah. Ta druga zvijer, to

moæe biti samo Amerika. Da, 1789. godine, kad je poËela

Francuska revolucija, papinstvo je poËelo padati, a nastale

su Sjedinjene AmeriËke Dræave i dobile prvog predsjednika

Georgea Washingtona. A ona dva roga kao u janjeta, da, da,

to je Amerika, jer ta dræava ima toËno dva glavna znaka:

protestantizam i demokraciju! Kao da je najkrπÊanskija i

najËovjekoljubljivija, a zapravo... dobro je kazao Ivan: Ame-

rika misli, govori i radi kao stari zmaj — Sotona — traæi samo

vlast nad svijetom.

— Tako je, doktore. Biblija kaæe da Êe Amerika, unatoË

tim znakovima poboænosti i humanosti, Ëiniti πto ne valja,

sve ono πto je Ëinila i prva zvijer — papinstvo. UËinit Êe da

njezini narodi i svi do kojih dopre njezin utjecaj naËine kip

ili kopiju prve zvijeri, da se toj zvijeri poklone i prime

njezin æig, znak i broj.

51

— Majstore, sad mi se neπto otkriva. Onaj tko nadah-

njuje Amerikance i utjeËe na njih æeli da Amerika oponaπa

papinstvo i prihvaÊa njegove ideale. Kad sam 1896. bio

poslovno u Kölnu, Ëitao sam “Kölnische Zeitung” od 13.

srpnja iste godine. Ponio sam te novine. Otvorite, molim

vas, desnu ladicu pisaÊeg stola. Tamo je nekoliko Ëasopisa,

meu njima i taj broj. E, to je. Evo πto piπe: “Papa Leon

XIII. uputio je u svojemu pastirskom pismu od 7. rujna

1885. katolicima u Americi ove rijeËi: ‘Svaki katolik duæan

je aktivno suraivati u politiËkom æivotu Amerike, zauzeti

neko utjecajno mjesto kako bi se postigao nadzor nad zako-

nodavstvom i promijenio ustav Amerike, da bude vjerna

kopija katoliËkih naËela.’”

— Vidite, doktore! A glede æiga, evo πto Gospodin kaæe

u Ezekielu 20,12: “... dadoh im i svoje subote, kao znak

izmeu sebe i njih, neka znaju da sam ja Jahve koji ih po-

sveÊujem!” Dakle, Boæji znak ili æig je subota. A znate li πto

je utjecaj Rima veÊ postigao u Americi? VeÊ 10. srpnja (29.

veljaËe) 1892., dakle samo 7 godina nakon onog papinog

pastirskog pisma, ameriËki kongres je poslije glasnog Ëita-

nja Izlaska 20,8-11 izglasovao da se nedjelju treba smatrati

“krπÊanskom subotom” i da mora biti strogo svetkovana.

Utjecajem Rima i mijeπanjem ameriËkih katolika u zako-

nodavstvo i opÊu politiku Sjedinjene Dræave Êe se prekrojiti

tako da budu vjerna kopija ili kip papinstva i uzdignut Êe

papin ugled i moÊ — da ga njezini narodi poπtuju kao Kri-

stovog namjesnika, latinski VICARIUS FILII DEI, po Pismu

666. Doktore, sad vidite da proroËanstva Svetoga pisma

nisu prazne bajke, veÊ nepobitne istine. ProroËki sat nije

trebalo nikad navijati, nikad popravljati, kazaljke njegove

nikad ispravljati. U Danielu 12,4.9 aneo naziva ovo naπe

vrijeme “vremenom svrπetka”. Sami ste iskusili i vidjeli kako

Bog radi da bi naveo Ëovjeka da se odluËi hoÊe li sluæiti

Njemu, sluπati Ga i promijeniti æivot, ili Êe sahraniti svoje

srce i ostati bez mira i spokoja. ©to Êete vi uËiniti? Bog vas

BEZBOÆNI LIJE»NIK


traæi. Znate πto je Bog uËinio s gospodinom PerukoviÊem.

Ja vam nisam dosaivao, nego vam vaπa savjest nije dala

mira dok me niste pozvali da vam svjedoËim o najpouzda-

nijoj proroËkoj rijeËi i posljednjem vremenu, Ëiji poËetak je

ona tako toËno odredila. Uvjerili ste se da Sveto pismo go-

vori istinu, da je ono Boæja RijeË. ©to Êete sad uËiniti? ©to

Êete odgovoriti Bogu koji vas traæi, jer vas ljubi i ne æeli da

i nadalje æivite u nemiru i najzad propadnete? Da, Bog vas

ljubi.

— Majstore, dragi prijatelju! Da, Sveto pismo nije knjiga

bajki. Ono je Boæja RijeË, ono govori istinu. Pogodilo je

moje srce i uËinilo da sam spreman poÊi za Kristom. Budite

tako ljubazni i pomolite se Bogu da preporodi moje srce,

usadi u nj svoj sveti Zakon i posveti moj duh, duπu i tijelo

da bih i ja, zajedno s prorokom Danielom, s gospodinom

PerukoviÊem i sa svom Boæjom djecom mogao imati udio u

prvom uskrsnuÊu i Kristovoj vjeËnoj slavi. Znam da Êu ima-

ti velikih poteπkoÊa. Moja Êe se supruga buniti kad budem

æivio po Svetom pismu, prijatelji Êe me ismijavati, svijet Êe

me prezreti. Ali neka Bog bude milostiv prema meni grjeπ-

niku, jer ne mogu drukËije. Æelim naÊi mir, kao πto ga je

naπao gospodin PerukoviÊ. Nisam zloËinac kao on πto je

bio, ali sam ipak zlikovac, jer sam njega i druge uvjeravao

da nema Boga i tako im dao slobodu da Ëine πto ne valja.

Nisam mislio da Êe netko od njih zavrπiti tako æalosno. Bog

neka mi oprosti, a ja Êu ubuduÊe upotrijebiti sve svoje

snage da bi ljudi naπli Boga i sluæili Mu.

53

ISPOVIJED U»ITELJA VLADE

Svatko u gradiÊu poznavao je i volio starog uËitelja Vla-

du. Njegova je majka æeljela da postane sveÊenik. IspoËetka

je i on to htio. Ali poslije, u viπim razredima gimnazije,

teorija o evoluciji iz temelja je pokolebala njegovu vjersku

uvjerenost te nije htio u bogosloviju, veÊ je upisao uËitelj-

sku πkolu. Uspjeπno je zavrπio studije i dobio lijepo namjeπ-

tenje. Oæenio se djevojkom iz vrlo ugledne, poπtene i dobre

kuÊe. Brak je bio sretan, izrodili su tri sina i kÊer. Æivjeli su

sretno, kao u malom raju. Djeca su zavrπila studije i, kad je

sve najbolje napredovalo i izgledi za buduÊnost bili najpo-

voljniji, buknuo je svjetski rat i uniπtio im sreÊu. Dva sina

su poginula na ratiπtu, mlai je podlegnuo patnjama u za-

robljeniπtvu, kÊi je pokosio tifus, a majci je od tuge puklo

srce. Tako je dobri uËitelj Vlado ostao potpuno sâm, bez

ikoga na svijetu.

Otad se gospodin Vlado potpuno promijenio. Rijetko

bi izlazio meu ljude, jedva ga se moglo vidjeti na ulici,

uvijek zamiπljenog. Duboka tuga i posljedice usamljenosti

zarezale su znake u njegovo nekad tako svijetlo lice.

Jednoga dana gospodin Vlado pozove majstora Janka k

sebi. Majstor se malo uznemirio razmiπljajuÊi πto bi taj po-

ziv mogao znaËiti. ©to Êe on, krπÊanin, kod gospodina Vla-

de koji o krπÊanstvu nije htio Ëuti ni dok mu je sreÊa bila

sklona, a poslije se oËitovao da mrzi sve πto podsjeÊa na

Boga? Sa zebnjom u srcu poπao je k starom uËitelju.

— Aaa, vi ste, majstore Janko. Dobro doπli!

— Dobar dan, gospodine Vlado. Evo me! Zvali ste me.

Kako vam mogu pomoÊi?


— Baπ vam hvala, majstore, πto ste doπli. Molim vas,

sjednite i sasluπajte me. Imajte strpljenja sa mnom. Star

sam, pa onda ovako sâm, nikog od svojih. Muka! Znate,

sluËaj s PerukoviÊem i doktorom RankoviÊem uËinio je da

sam i ja izgubio ravnoteæu. Vi znate da su moja æena i djeca

bili od srca poboæni i dobri. Njihov æivot mnogo je utjecao

na mene, u srcu sam se i ja poËeo vraÊati Bogu, ali onda me

snaπla ona nesreÊa i poruπila i ono malo vjere u meni. Po-

stao sam neprijatelj Boga i krπÊanstva. Ali njihova je vjera

ostala. Posljednje rijeËi sinova s bojiπta bile su: “Tata, odav-

de nema povratka, svi koji smo ovdje moramo poginuti. Ali

Isus ostaje i o svojemu dolasku On Êe nas probuditi. Tata,

æivi za Krista, pa Êemo se u onaj dan ponovno sastati i

zauvijek ostati zajedno.” SliËno glasi posljednje pismo mla-

eg sina. Kad je bila na samrti, kÊi se oprostila s nama

rijeËima: “Dovienja, draga mama, dovienja, dragi moj ta-

ta!” A i kad je moja æena nakon toga osjetila da Êe poÊi za

djecom, kad njezino napaÊeno srce nije moglo izdræati pri-

tisak tolike boli, zagrlila me s toliko ljubavi i dugo πutjela.

Onda je jedva Ëujno rekla: “Vlado, ti ne znaπ, ali ja znam da

te Isus jako ljubi. Kad je bio najpotrebniji uËenicima, napu-

stio ih je, umro, uskrsnuo i uznio se na nebo. Samo tako je

mogao oæiviti u njima pravo krπÊanstvo koje je postalo utje-

ha i spasenje milijunima ljudi. Da ti je Bog ostavio tu zemalj-

sku sreÊu, ti bi u njoj utonuo i zauvijek propao. Sad Êeπ

æaliti za njom i u tebi Êe se probuditi æelja da se joπ jednom

vidimo. Tako Êeπ naÊi Boga, naÊi Êeπ Spasitelja i najzad Êeπ

opet naÊi nas, svoje najmilije. Vlado, moja posljednja rijeË,

najdraæe πto postoji, ta rijeË neka te vodi i uËini da se

ponovno vidimo: “Dovienja o Kristovu dolasku, moj Vla-

do!”

S tim rijeËima moja dobra æena je izdahnula. I, majsto-

re, taj njezin posljednji pozdrav: “Dovienja!” prati me da-

nju i noÊu. Njezine su me rijeËi zaista nagnale da svoje

nazore o postanku svijeta podvrgnem ponovnom ispitiva-

55

nju. Sjetio sam se kako smo uËili da se svaka tvar moæe

rastaviti na molekule, a ovi u atome, da je, primjerice, jedan

atom vodika teæak 0,000.000.000.000.000.000.002 kilogra-

ma. Kakva je to teæina, kako to predoËiti? Evo kako. Promjer

jednog atoma kisika iznosi tisuÊu milijuntih dijelova jednog

milimetra, a u prostor od Ëetiri milijunta dijela jednog mi-

limetra moæe se smjestiti 60 milijuna atoma kisika ili 210

milijuna atoma vodika! Atomska fizika uspjela je rastaviti

atome na protone, elektrone i neutrone. Protoni i neutroni

Ëine jezgru tog nevidljivog neËega, a elektroni i nisu viπe

nekakvo neπto, veÊ samo gibanje svjetlosnog etera πto kruæi

nevjerojatnom brzinom oko nevidljive jezgre koju Ëine pro-

toni i neutroni. Dakle, elektroni su poËetak svega πto po-

stoji. Vidite, majstore, tako je znanost najzad primorala sva-

koga tko se u nju uzda da vjeruje u ono πto se ne vidi, πto

je nevidljivo! Pa kad je tako, onda je sto posto istina, sto

posto suvremeno i sto posto toËno ono πto kaæe i Sveto

pismo: “Vjerom doznajemo da je svijet stvoren Boæjom rijeË-

ju, tako da je vidljivo proizvedeno od nevidljivoga.” (Hebre-

jima 11,3) Dalje, znanost je dokazala da je svjetlosni eter

poËetak svega πto postoji i æivi. A to je i prvi nauk πto nam

ga otkriva Sveto pismo, jer u Postanku 1,3 piπe: “U poËetku...

bi svjetlost!”

Dalje, u fizici smo uËili da bez sile ne moæe biti nikak-

vog kretanja, gibanja ili titranja. ©to to znaËi? Da je prvo

morala biti sila, pa onda tek svjetlosni eter i njegovo titra-

nje! LogiËno rasuivanje kaæe nam da nema ni sile ako ne-

ma inicijative, a ona moæe doÊi samo od duha ili uma koji

je umio dati takvu silu da se stvori svjetlosni eter. Pa onda

elektron, nositelj tog svjetlosnog etera, pa jezgra, iako ne-

vidljiva, onda organizacija svjetlosnog etera, elektrona, pro-

tona i neutrona u prvo, iako joπ nevidljivo neπto πto je

moglo postati osnova poËetka tvari iako takoer nevidljive

— naime, atoma. Atomi su osnova nevidljivih molekula, a

molekule osnova prve vidljive tvari ili stanice. Znanost nam



kaæe da je od te prve stanice razvojem postalo sve πto po-

stoji. A ja sam se zapitao: ako su se sva æiva biÊa razvila

jedno od drugoga i ako su se postupno razvila iz jedne

temeljne stanice, bez sudjelovanja svemoguÊe sile, kako se

onda moæe objasniti Ëinjenica da se za razvijanje jednosta-

niËnih organizama glavna stanica treba razdijeliti samo na

dvije stanice, od kojih svaka dalje æivi samostalno i dijeli se

i dalje na druga dva samostalna organizma, dok se kod mno-

gostaniËnih æivih biÊa stanice nastale dijeljenjem ne odva-

jaju da bi oblikovale samostalne organizme, nego ostaju sjedi-

njene sa skupinom stanica oblikujuÊi na kraju razliËita æiva

biÊa, æivotinje i ljude? Kako bi besvjesna tvar znala izgraditi

organe koji Êe obavljati osobite funkcije, kako bi besvjesna

tvar znala razdijeliti stanice tako da Ëine pluÊa, jetru, æelu-

dac, oËi, srce i sve druge divno i Ëudesno izgraene organe

ljudskog tijela?

RazliËite stanice graene su prema svrsi i naravi funk-

cije koju Êe pojedini organi obavljati. Stanice koje Ëine ko-

sti jedne su vrste, æivËane stanice druge, miπiÊne stanice

treÊe itd. Za svaki organ postoji odreena vrsta stanica.

Osobina da se stanice dijele na milijune drugih stanica i

redaju savrπeno, matematiËkom toËnoπÊu, po odreenoj os-

novi koja je ista kod svakog Ëovjeka i bila je ista kod pojave

prvog æivog biÊa, nije rezultat obiËne tvari koja se sastoji

od ugljika, kisika, vodika i fosfora. »injenica je da ta osnova

i sila postoje veÊ u oploenom jajaπcu, da je u njemu veÊ

organiziran cijeli viπestaniËni organizam sa svim svojim

funkcijama. To dokazuje da postoji temeljni uzrok svih uz-

roka, natprirodna sila, velika mudrost izvan nesvjesne tvari.

RazmiπljajuÊi o tim pitanjima, sjetio sam se i naπe pre-

hrane. »ovjek moæe imati dosta hrane pune energije a da

njegovo tijelo od svega toga nema ni najmanje koristi. Mo-

æemo dati tijelu energije koliko god hoÊemo, a u njemu Êe

ipak vladati smrt. Kako to? Sve ovisi o organizaciji, kako Êe

vitamini tu hranu podijeliti i organizirati njezino djelova-

57

nje. A ta organizacija je tako komplicirana, tako savrπena u

svojim kemijskim i æivotnim raËunima da sliËi ljekarni, gdje

se u jednoj πalici mijeπaju djeliÊi grama najraznovrsnijih

lijekova koji se ne sastavljaju sami, ne odluËuju o svojoj

koliËini i mjeri, niti se mijeπaju sami. Sve to moæe Ëiniti

samo vrlo pametan um koji toËno zna πto radi. U ljekarni je

to ljekarnik. A u nama, u naπim organima, obavljaju se ku-

dikamo kompliciraniji ljekarniËki poslovi. Koji je to um

osposobio vitamine za tako sloæen posao? Tko ih upuÊuje

da sprovode tako sloæenu organizaciju prehrane naπeg isto

tako kompliciranog i Ëudesnog organizma? Da to nije naπ

vlastiti duh ili um, dokazuje Ëinjenica da se sav taj posao

obavlja bez naπe volje, kad Ëvrsto spavamo ili mislimo na

neπto sasvim drugo. Mudri Salomon ispravno je zakljuËio:

“Svjetiljka je Gospodnja duh ËovjeËji: ona istraæuje sve do

dna utrobe.” Tako kaæu Izreke 20,27.

Zaπto onda kaæu da ne mogu vjerovati u ono πto se vidi,

a vjeruju u nevidljive atome i elektrone? Kako mogu ismi-

javati onu prvu rijeË Svetoga pisma: “I bi svjetlost”, kad i

sva njihova ispitivanja dokazuju da poËetak svega bijaπe i

jest — svjetlosni eter? Kako mogu napisati toliko knjiga o

Ëudesima organizacije u prirodi, a dobro znaju, po zakoni-

ma rasuivanja, da nijedna organizacija, Ëudesna i tajanstve-

na, ne moæe postojati bez sile i inicijative, dakle bez uma,

a postanku najveÊeg Ëuda, Ëudesnoj organizaciji ovog svi-

jeta nijeËu silu i inicijativu uma, nijeËu joj Stvoritelja!

A ja zahvaljujem dobrom i premudrom Stvoritelju neba

i Zemlje πto mi je poklonio i saËuvao dragocjeni dar logiË-

nog rasuivanja, koji me vratio spoznaji πto sam je joπ kao

dijete primio iz Svetog pisma — da “u poËetku stvori BOG

nebo i zemlju”, da “Bog reËe: ‘Neka bude svjetlost!’ I bi

svjetlost!”

Ali, majstore, sad dolazi glavna stvar zbog koje sam vas

zvao. Znate, muËe me pitanja: πto Êu s Kristom? ©to Êu s

krπÊanstvom? Htio sam naÊi odgovor zdravim rasuivanjem,



ali moram priznati da nisam uspio. Na podruËju znanosti

mogao sam se snaÊi. Zdrava logika bila mi je vrlo siguran

i pouzdan voa. Ali ova pitanja odvedoπe me na sasvim

nepoznato podruËje. Ne znam, ne mogu se snaÊi. Zato sam

vas zvao. Molim vas, pomozite mi.

— HoÊu, gospodine Vlado. Stvoritelj u kojega sad vjeru-

jete i za kojega rekoste da je Iskonski Um koji je stvorio,

organizirao i pokrenuo sve πto vidimo i ne vidimo — On Êe

voditi naπe misli kako bismo naπli prave odgovore na vaπa

pitanja.

»itajte, molim vas, rijeËi apostola Pavla u 1. KorinÊani-

ma 15,14-19:

“Ako li Krist nije uskrsnuo, onda je neosnovano naπe

propovijedanje, neosnovana je i vaπa vjera. Tad izlazi da

smo i laæni svjedoci Boæji jer smo svjedoËili da je Bog uskri-

sio Krista, kojega nije uskrisio, ako zbilja mrtvi ne uskrπa-

vaju. Ako, naime, mrtvi uistinu ne uskrπavaju, ni Krist nije

uskrsnuo. A ako Krist nije uskrsnuo, bez ikakve je vrijedno-

sti vaπa vjera; vi ste joπ u svojim grijesima. Tada i oni koji

u Kristu umrijeπe, izginuπe. Ako se samo u ovome æivotu

uzdamo u Krista, najbjedniji smo od svih ljudi.”

Sad mi kaæite, gospodine Vlado, moæe li se, prema znan-

stvenim ispitivanjima, neorgansko razviti u organsko, dakle

neæivo u æivo?

— Pa... da, znanost je ustanovila da je sve πto æivi, posta-

lo i razvilo se iz neæivog, dakle organski svijet postao je iz

neorganskog.

— A πto bi tvrdila ta znanost da je, primjerice, postojala

u ono davno vrijeme, kad je svijet bio u neorganskom, da-

kle neæivom stanju? Bi li dokazivala da iz neæivog moæe iziÊi

æivo?

— BuduÊi da se znanost dræi samo apsolutnih dokaza, a

u ono doba nisu postojali nikakvi dokazi da od neorganskog

moæe postati organsko, zacijelo bi dokazivala da od neæivog

ne moæe biti æivo.

59

— Vidite, dragi gospodine Vlado, ipak je potpuno su-

protno: od neæivog je postalo æivo. A sad se vratimo aposto-

lovim rijeËima koje smo maloËas proËitali. I u one dane su

ljudi tako mudrovali: “UskrsnuÊe? Ne, to se protivi razumu,

protivi se znanosti! Ne moæe od neæivog postati æivo. Da-

kle, nema uskrsnuÊa! Zato jedimo i pijmo, jer sutra Êemo

umrijeti.”

Tko tako govori, ne govori znanstveno, jer znanost je

ustanovila da se sve πto je æivo razvilo iz neæivog. Sadaπnja

priroda mora proÊi kroz joπ jedan proces koji Êe je podig-

nuti u savrπenije, i najzad u potpuno savrπeno stanje. Prema

tome, u svjetlosti znanosti postoji prijelaz iz neæivog u æivo

stanje! ZnaËi, uskrsnuÊe mrtvih nije protivno zdravom ra-

zumu!

»ovjek je veÊ jednom æivio u savrπenom stanju, jer Ëi-

tamo: “I vidje Bog da je dobro.” Nema naroda koji je do-

æivio neku tragediju i ikad je mogao zaboraviti. Tijekom

stoljeÊa ona je izmijenila izvanjski oblik, neπto je dodano,

neπto izgubljeno, ali jezgra je ostala. Nema naroda na svije-

tu u Ëijoj mitologiji ne nalazite ulomke o predspoznaji da je

nekad na ovoj Zemlji æivot bio kao u raju, ali je zmija pre-

varila prve ljude i zavela ih u grijeh. Tada se raj pretvorio

u pakao. U svim mitologijama postoje i ulomci o predspo-

znaji da Êe mrtvi jednom ustati i izgubljeni se raj vratiti na

Zemlju. Tijekom povijesti vjeËnog umiranja bilo je teπko

odræati vjeru u uskrsnuÊe. Zato je doπao Boæji Sin na Zem-

lju — uzeti grijeh ËovjeËanstva na sebe, umrijeti za taj gri-

jeh, svojim uskrsnuÊem dokazati svijetu da oni ulomci o

uskrsnuÊu tijela nisu bajka, veÊ istina.

Nalazimo da je u Isusovo doba bilo gotovo nemoguÊe

uvjeriti Ëovjeka u uskrsnuÊe i vjeËni æivot. To je osobito

uoËljivo kod Isusovih uËenika. Kad god im je govorio o

svojoj muci, smrti i uskrsnuÊu, nikad Ga nisu razumjeli.

Isus im je bio savrπeno biÊe, toliko savrπen da su bili potpu-

no uvjereni kako Êe samo On, i nitko drugi, spasiti Izrael



od Rimljana i uËiniti da Izrael postane gospodar cijele Zem-

lje. Bili su uvjereni da Ga je sâm Bog poslao i za tu jedinu

svrhu nadario izvanrednim osobinama, sposobnostima i si-

lom. Isus je naglasio da nisu mislili πto je Boæje, nego ljud-

sko. Govoriti im o svojoj smrti, pa makar je zasnivao na

svim knjigama Starog zavjeta — ne, to nisu mogli shvatiti.

Petar je, primjerice, upotrijebio sav svoj utjecaj i rjeËitost

da bi Ga odvratio od takvih rijeËi: “Petar ga povuËe nasamo

i poËe ga odvraÊati rijeËima: ‘Nek ti Bog bude milostiv,

Gospodine! Boæe saËuvaj! Tebi se takvo πto ne smije do-

goditi!’” (Matej 16,22) Govorio im je o tome pune tri godi-

ne i dokazivao. Koliko plitka je bila Petrova vjera u Nj,

najbolje se pokazalo kad je kucnuo Ëas Njegovog stradanja.

Prodali su Ga, odrekli Ga se, izgubili svaku vjeru i razbje-

æali se. Tu nije bilo joπ ni trunka krπÊanstva.

Tek ono πto su doæivjeli prigodom Njegove smrti i na-

kon nje iz temelja je izmijenilo te ljude. ZnaËi, krπÊanska

vjera potjeËe tek od Kristove smrti i Njegovog uskrsnuÊa,

kad su vidjeli da je grob prazan, kad su se uvjerili da je

Krist opet æiv ali da nije viπe onakav kakav je bio, veÊ u

svemu savrπeniji, ne kao obiËan Ëovjek, veÊ kao Duh koje-

mu ne smetaju ni zatvorena vrata ni vrijeme ni prostor.

Petar koji se odrekao Krista, Ivan koji nikako nije mogao

vjerovati u Njega, pa nevjerni Toma, onda ona dvojica koji

su umaknuli u Emaus razoËarani jer su se izjalovile sve

njihove nade u spasenje Izraela po Isusu, i najzad Pavao koji

je puhao prijetnjom i smrÊu na krπÊane — sad su vidjeli

Isusa — drukËijeg, ali æivog, u slavi i moÊi, koji se pred

njihovim oËima uznio na nebo, s neba im se javio, s njima

govorio i poslao im po obeÊanju silu Svetoga Duha. Ti isti

ljudi pokazali su iznenada tako veliku vjeru, toliku smjelost

i silu, neπto sasvim novo i neobiËno u njihovom æivotu, da

su se oËevici divili, Ëudili se i rekli: “©to Êe, dakle, to biti?”

A Petar, koji bi se bio radije odrekao Krista nego Ga javno

ispovijedao, sad je usred Jeruzalema, pred milijunima ljudi

61

ispovijedao i gromkim glasom dokazivao iz Pisma da je

razapeti Krist uskrsnuo i postao Gospodin, da ni u kome

drugom nema spasenja niti ima pod nebom drugoga imena

kojim bi se ljudi mogli spasiti.

Dakle, iz vjere u Uskrsnuloga i iz doæivljaja koji su stvo-

rili tu vjeru postalo je krπÊanstvo. U svojoj savjesti, u srcu

i æivotu ti su ljudi iskusili da to nije onaj Isus kojega su

poznavali i u Njega vjerovali, veÊ da je Otkupitelj i Spasitelj

svih koji Ga prizivaju. Kad god i gdje god se pojavljivala ta

vjera po ljudima Ëiji se æivot vjerom u Uskrsnulog iz temelja

promijenio i postao savrπeno nov, drugi su u njihovim ob-

novljenim æivotima gledali peËat istinitosti njihovih rijeËi i

tako povjerovali u Uskrsnuloga i preporodili se snagom te

vjere. Tako je postalo i tako se πirilo krπÊanstvo: ponavljalo

se Ëudo smrti i uskrsnuÊa Kristovog u svakom Ëovjeku koji

je povjerovao u Njega, u Uskrsnulog. Kao πto je Krist umro

i uskrsnuo kao posve nov, drugi, nebeski, proslavljeni Isus,

jer i Pavao piπe u Hebrejima 2,10 da je Bog Isusa usavrπio

patnjama, tako su i ti vjernici vjerom u Uskrsnuloga umi-

rali grijehu i uskrsavali Kristu, kako to izraæava apostol Pa-

vao: “A ako smo dakle umrli s Kristom, vjerujemo da Êemo

æivjeti s njime, jer znamo da Krist, koji je uskrsnuo od

mrtvih, viπe ne umire: smrt nad njim viπe ne gospodari.

Njegova je smrt bila, jedanput zauvijek, smrt grijehu, a

njegov æivot — æivot Bogu. Tako i vi smatrajte sebe mrtvima

grijehu, a æivima Bogu u Isusu Kristu!” (Rimljanima 6,8-11)

Vidite, dragi uËitelju Vlado, sila i bît krπÊanstva nije

bila u spoznavanju postanka svijeta i krπÊanskih dogmi, veÊ

u spoznavanju sile Kristovog uskrsnuÊa. Tako je uËio Krist:

“A ovo je vjeËni æivot: spoznati tebe, jedinog pravog Boga,

i onoga koga si poslao, Isusa Krista.” (Ivan 17,3) Isto je

kazao i apostol Pavao: “©toviπe, sve sada gubi u mojoj cijeni

svoju vrijednost zbog najveÊe prednosti: spoznaje Krista

Isusa, moga Gospodina. Radi njega sam sve ærtvovao, i sve

smatram blatom, da Krista dobijem i da budem u njemu...



da iskusim njega i silu njegova uskrsnuÊa i udio u nje-

govim patnjama, prilagoavajuÊi se njegovoj smrti, ne

bih li kako postigao uskrsnuÊe od mrtvih.” (Filipljanima

3,8-11)

— Majstore, to mi je sasvim novo otkrivenje Krista i

krπÊanstva. Isus nije mogao postati spasitelj svijeta, uteme-

ljitelj i nositelj KrπÊanske crkve bez smrti i uskrsnuÊa. I

nitko ne moæe biti krπÊanin, imati pravo na to ime, nitko se

ne moæe nadati uskrsnuÊu i vjeËnom æivotu ako veÊ ovdje

nije stupio u zajednicu Njegovih muka, postao nalik na

Njegovu smrt i u svojemu preporoenju prepoznao Krista

i silu Njegovog uskrsnuÊa. SjeÊam se, i Pavao kaæe: “Dakle,

ako je tko u Kristu, on je novi stvor; staro je nestalo, novo

je, evo, nastalo.” Da, tako je pisao u 2. KorinÊanima 5,17.

Sad mi je sve jasno. Istina je kao kraljica: tko hoÊe

istinu spoznati, mora joj se pokoriti. Nema krπÊanstva bez

smrti i uskrsnuÊa u novi æivot, æivot u Kristu. Evo, i u Ivanu

7,17 piπe: “Ako tko htjedne vrπiti volju njegovu, znat Êe je

li moja nauka od Boga ili ja govorim sam od sebe.” Sad tek

razumijem svoju pokojnu æenu i djecu. Zato su s toliko

vjere, odanosti i oduπevljenja podnosili æivotne nevolje. Htjeli

su se poπto-poto naÊi u Kristu, biti nalik na Njegovu smrt,

imati zajedniπtvo Njegovih muka da bi tako spoznali Njega

i silu uskrsnuÊa Njegova i uskrsnuli od mrtvih. Da, sad mi

je jasno, vrlo jasno. To je divno. Majstore, dovoljno je za

danas. To πto ste mi otkrili kruna je svega πto sam dosad

saznao. Otvara mi se novi vidik. Sad potpuno jasno vidim

put kojim moram poÊi da bih i ja dostignuo uskrsnuÊe od

mrtvih i ponovno se sastao sa svojom dragom æenom i

djecom. Ispunite mi joπ jednu æelju: doite k meni u nedje-

lju popodne. Znate, imam joπ jedno veliko pitanje, ne mo-

gu ga rijeπiti sâm. HoÊete li mi pomoÊi?

— HoÊu, dragi Vlado, hoÊu. DoÊi Êu.

63

U NEDJELJU POPODNE

— Majstore, kako sam vam zahvalan πto ste doπli! Kad

sam razmiπljao o molekulama, atomima i elektronima te

tako najzad naπao put povratka k Stvoritelju, ponosio sam

se sposobnoπÊu svojega logiËnog rasuivanja, pa sam mi-

slio da Êete mi i vi tako objasniti tajnu Isusa Krista i krπÊan-

stva. Ali ovo πto ste mi otkrili nadilazi sve πto sam oËeki-

vao. SinoÊ sam naπao onu vaænu rijeË apostola Ivana u nje-

govoj Prvoj poslanici 3,14: “Mi znamo da smo preπli iz smrti

u æivot, jer ljubimo braÊu. Tko ne ljubi, ostaje u smrti.”

Onda osmi redak: “Tko poËinja grijeh, od avla je.” U Heb-

rejima 5,7 naπao sam ovu rijeË o Isusu: “On, poπto u vrijeme

svog zemaljskog æivota prikaza molitve i proπnje s jakim

vapajem i sa suzama onomu koji ga je mogao spasiti od

smrti, bijaπe usliπan zbog strahopoπtovanja.” Dakle, nema

krπÊanstva, nema novog æivota bez smrti i uskrsnuÊa. A

nema smrti bez odluËne volje, jer Sotona ne puπta svoje

robove. Kako je teπka i muËna ta staza kojom treba prijeÊi

kroz smrt u æivot, svjedoËi Isusova posljednja borba. UËe-

nici nisu htjeli ni Ëuti za tu smrt. To nije obiËna smrt, to

je smrt u kojoj Sotona æeli zauvijek dræati svoje robove. U

toj smrti se odluËuje hoÊe li Ëovjek opstati i u Kristu uskrs-

nuti, ili Êe ostati u smrti i propasti zauvijek. Isus se nije

molio da ga Otac izbavi da ne bi morao umrijeti na kriæu.

Molio se da Njegova smrt ne bude uzaludna kad nastupi

straπna smrt, smrt za sve ljude. Molio se da ga Otac izbavi

od smrti, da Ga uskrisi i tako utemelji KrπÊansku crkvu.

— Tako je, Vlado. Da Otac nije primio Kristovu smrt i

da Ga nije uskrisio i izbavio od smrti, svaka bi vjera bila


uzaludna, æivot ne bi imao smisla. Sotona bi likovao. Bez

Ëvrste volje, bez molitve i vapaja sa suzama ni mi nikad

neÊemo moÊi napustiti æelje ovoga svijeta i pristati na zajed-

niπtvo Kristovih muka, trpjeti s Kristom i umrijeti s Kri-

stom. Tu, eto, leæi sva tajna pravog krπÊanstva, tajna uskrs-

nuÊa i vjeËnog æivota.

— Da, majstore, tajna uskrsnuÊa. Baπ bih o uskrsnuÊu

æelio razgovarati. Prije nekoliko dana, ne znam kako, sjetio

sam se proroka Daniela i baπ mi se otvorila posljednja stra-

nica njegove Knjige. Evo, i sad se otvorila, kao da sam htio.

Ovdje u 12. poglavlju od 1. do 3. retka piπe: “U ono Êe

vrijeme ustati Mihael, veliki knez koji πtiti sinove tvog na-

roda. Bit Êe to vrijeme tjeskobe kakve ne bijaπe otkako je

ljudi pa do toga vremena. U ono vrijeme tvoj Êe se narod

spasiti — svi koji se nau zapisani u Knjizi. Tada Êe se

probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu; jedni za

vjeËni æivot, drugi za sramotu, za vjeËnu gadost. Umnici Êe

blistati kao sjajni nebeski svod, i koji su mnoge uËili pra-

vednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vjeËnost.”

Ne znam tko je Mihael, veliki knez, ali znam da je ovdje

rijeË o posljetku svijeta i uskrsnuÊu mrtvih. Ne znam ni

koje je to odreeno vrijeme kad Êu se opet vidjeti sa svoji-

ma. Kad se sjetite, dragi majstore, kako sam sretno æivio sa

svojom obitelji, kakav je to bio udarac za mene kad sam ih

sve izgubio tako brzo, jedno za drugim, tako æalosno... ne

znam gdje je sinovima grob... razumjet Êete kako u meni

svaki atom biÊa æali za njima i koliko mi je vaæno razumjeti

ovo mjesto Svetoga pisma buduÊi da je u njemu rijeË o

odreenom vremenu kad Êe mrtvi uskrsnuti, kad Êu dobiti

moguÊnost da se ponovno vidim sa svojom obitelji i zauvi-

jek ostanem s njima.

— Vlado, zacijelo vas Bog mnogo voli kad vas je uputio

baπ na to proroËanstvo, jer nijedno drugo ne odreuje tako

apsolutno toËno vrijeme Kristovog dolaska i uskrsnuÊa mr-

tvih kao ovo. Ali da bismo pronaπli to vrijeme, moramo

65

protumaËiti cijelo 11. poglavlje, jer je Daniel 12,1-3 stvarno

svrπetak 11. poglavlja.

Kao πto vidite u prvom retku, poglavlje poËinje s per-

zijskim kraljem Darijem, kad je 539. godine pokorio Babi-

lon. Spomenuti su neki njegovi nasljednici koji su ustali

protiv GrËke. Najzad, godine 331. Perzija je podlegnula i

nad njezinim zemljama zavladao je “junaËki kralj Aleksan-

dar Veliki”. Kao poznavatelj povijesti, Ëetvrti redak moæete

i sami protumaËiti. “A Ëim se ustane, njegovo Êe se kraljev-

stvo raspasti i bit Êe razdijeljeno na Ëetiri vjetra nebeska, ali

ne meu njegove potomke; i neÊe viπe biti tako moÊno kao

za njegove vladavine, jer Êe njegovo kraljevstvo biti razore-

no i predano drugima, a ne njima.”

Da, da, Aleksandar nije imao nasljednika, veÊ su nakon

njegove smrti vlast prigrabili Ëetvorica njegovih generala:

Lizimah je dobio Trakiju i sjevernu Malu Aziju, Kasandar

Makedoniju, Seleuk zemlje oko Eufrata na sjeveru, a Ptolo-

mej zemlje oko Nila na jugu. Kasandar je ubrzo umro, a

Seleuk je potukao Lizimaha, tako da su Kasandrove i Lizi-

mahove zemlje doπle pod vlast Seleuka koji je cijelu Malu

Aziju prikljuËio svojoj dræavi. Tako su ostali samo Seleuk na

sjeveru i Ptolomej na jugu.

Vidite, zato proroËanstvo od petog retka dalje govori

samo joπ o sjevernom i o juænom kralju. Njihova je povijest

daleka i ne zanima nas. Ali Ëetrnaesti redak je vaæan: “U to

vrijeme mnogi Êe se podiÊi protiv kralja Juga; ustat Êe i

nasilnici iz tvog naroda da se ispuni vienje, ali Êe propa-

sti.” Prema 2. Samuelovoj 5,20, gdje se nalazi ista rijeË “na-

silnici”, ona znaËi silu koja prodire poput silne vode i sve

uniπtava. U ono doba, kad su mnogi ustali na kralja Juga,

pojavila se sila o kojoj je bilo rijeËi u jednom prijaπnjem

vienju. Ona Êe poplaviti i uniπtiti i sâm Boæji narod —

Hebreje. O toj sili Ëitamo u Danielu 8,22-24 i 9, prvi dio 26.

retka: “... slomljeni rog i Ëetiri roga πto izbiπe na njegovom

mjestu, to su Ëetiri kraljevstva... I pokraj njihova kraljeva-

U NEDJELJU POPODNE


nja... ustat Êe kralj, drzak i lukav... uspijevat Êe u svojim

pothvatima, zatirat junake i narod Svetaca... iz Ëistog mira

upropastit Êe mnoge. Suprotstavit Êe se Knezu nad knezo-

vima, ali Êe — ne rukom — biti skrπen.” KatoliËka crkva kaæe

da je tu rijeË o Antiohu Epifanu, ali to povijest ne potvru-

je. U svojemu znamenitom djelu Observations upon the

prophecies of Daniel (London, 1733., str. 123) Isaac Newton

piπe: “Neki tvrde da taj rog predoËava uvijek neku novu

dræavu, a nikad osobu, a dræava ovog Antioha veÊ je posto-

jala. Antioh je vladao nad jednim od Ëetiriju rogova. Mali

rog bio je isprva vrlo malen, ali je s vremenom izrastao vrlo

velik prema istoku, prema krasnoj zemlji, i prema jugu, ali

to nije sluËaj s Antiohovom zemljom. Rimljani su ga otjerali

s juga i najzad pokorili.”

U svim velikim poroËanstvima Danielove knjige nakon

GrËkog slijedi Rimsko Carstvo. Ono je godine 168. prije

Krista svladalo rog Makedonije. Odatle je rimski rog rastao

kroz Malu Aziju i osvojio je 133. godine prije Krista. Onda

je 65. prije Krista osvojio zemlje oko Eufrata, kojima je

vladao Antioh. Zatim se rimski rog okrenuo prema jugu pa

je 63. godine prije Krista pokorio Palestinu, a 30. godine

prije Krista Ptolomejev Egipat.

Godine 205. prije Krista Antioh Veliki, u savezu s Fili-

pom Makedonskim i nezadovoljnim narodima juæno od Egip-

ta, napao je Egipat, a mladi Ptolomej uputio je molbu Rimu

da mu pritekne u pomoÊ. Tako je Rim dobio povod da se

umijeπa. Umjesto da pomogne Egiptu, pokorio je sve te

neprijatelje Egipta, najzad i sâm Egipat. Tako se ispunila

rijeË iz Daniela 11,16: “Onaj Êe navaliti protiv njega i uËinit

Êe s njime kako mu se prohtije — nitko mu se neÊe oprijeti:

zaustavit Êe se u Divoti, uniπtenje je u njegovim rukama.”

Tu se jasno vidi karakter Rima, kako je obiljeæen u Danielu

2,40; 7,7 i 8, 9,24.

Od 17. retka dalje do prvog dijela 30. retka aneo opi-

suje glavne rimske osvajaËe i naËin njihovog osvajanja. U

67

28. retku opisuje prvo svrπetak osvajanja Egipta i Oktavija-

nov slavni povratak s juga u Rim, a u drugom dijelu razore-

nje Jeruzalema godine 70. poslije Krista, kad su rimske

legije pogazile i ukinule “sveti zavjet” Æidova, nazvan i Stari

zavjet, i Titov slavni povratak u Rim.

U 30. i 31. retku proroËanstvo iznosi joπ jedan pohod

rimske f lote na jug, ali Rim je tada podlegnuo.

— Majstore, pa to je bilo kad su Vandali zavladali u

Sredozemnome moru i kod Kartage uniπtili viπe od 1100

rimskih ratnih brodova. Samo ne razumijem zaπto ovdje

piπe da se to dogodilo u odreeno vrijeme.

— Zato πto su sva proroËanstva govorila da Êe se Rim-

sko Carstvo u odreeno vrijeme razdijeliti na deset manjih

dræava. “Sveviπnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim, i

daje ga kome on hoÊe.” (Daniel 4,22) I postavio je unaprijed

odreena vremena svakom narodu i granice njihovog æiv-

ljenja. »im je nastupilo to odreeno vrijeme, Rimsko Car-

stvo je poËelo propadati.

U 31. retku rijeË je o Novom svetom zavjetu. Prema 28.

retku, Rim je uniπten sa Starim zavjetom. To potvruje i

Boæja rijeË u Danielu 9,27 i Hebrejima 10,4 -9; 8,7 i 13. U

Danielu 9,25. 27 je pretkazano da Êe Mesija, tj. Krist, svo-

jom smrÊu ustanoviti Novi zavjet i time ukloniti Stari. Krist

je govorio o svojoj smrti i prolivenoj krvi: “Ovo je krv

moja, krv Saveza, koja se prolijeva za sve.” (Marko 14,24)

Novom zavjetu pripada i novi Izrael, kako kaæe apostol u

Rimljanima 9,6-8: “Jer nisu svi Izraelci pravi Izraelci, niti su

svi prava Abrahamova djeca zato πto su njegovo potomstvo.”

A u GalaÊanima 3,16 i 29 kaæe da Novi zavjet priznaje za

Izraelce samo one koji su Kristovi, dakle one koji su krπÊani.

Tim pravim Izraelcima Starog i Novog zavjeta Bog je

dao i osobiti znak nepromjenjivog, vjeËnog Zakona: “Subote

moje morate odræavati, jer subota je znak izmeu mene i

vas... Dræite, dakle, subotu jer je ona za vas sveta... Stoga

neka Izraelci dræe subotu — svetkujuÊi je od naraπtaja do

U NEDJELJU POPODNE


naraπtaja — kao vjeËni savez.” (Izlazak 31,13.16) Zato je Isus

govorio o buduÊim nevoljama koje Êe snaÊi Njegove sljed-

benike: “Molite da vaπ bijeg ne bude zimi ili u subotu!”

(Matej 24,20) Trideset godina poslije joπ jednom ih je opo-

menuo: “Jer tko je ‘uπao u poËinak njegov’, i sam je ‘poËi-

nuo od djela svojih’, kao i Bog od svojih.” (Hebrejima 4,10.4)

Pogaziti znak neke dræave znaËi biti njezin neprijatelj. Godi-

ne 135. poslije Krista rimski car Hadrijan ustao je protiv

subote i pod prijetnjom smrtne kazne zabranio njezino svet-

kovanje. Ustavπi protiv znaka Svetog zavjeta, ustao je protiv

samog Zavjeta. Godine 321. car Konstantin Veliki naredio

je da se u cjeloj dræavi mora svetkovati dan posveÊen Suncu

— dies solis — nedjelja. To je bio drugi napad protiv Svetog

zavjeta. Sebi i svojim vojnicima stavio je na kacige znak =

(str. 57), a to je bio znak babilonskih i egipatskih bogova

pobjede i æivota. KrπÊani Konstantinove Crkve protumaËili

su to kao znak Kristovog kriæa i tako je taj znak postao

simbol neznaboæaca i krπÊana. U to vrijeme javlja se u Crkvi

i uporaba slika i kipova svetaca, poπtovanje relikvija, redov-

niπtvo, oboæavanje Marije kao bogorodice i dr. To sve je

uËinila rimska dræava pomoÊu sveÊenstva koje je postavila

po svojemu nahoenju. Time je: 1. pogaæena prva zapovijed

Svetog zavjeta i umjesto Boga Stvoritelja postavljen je rimski

car, 2. pogaæena je druga zapovijed i ukazana Ëast rimskim

slikama, ikonama i svecima, 3. pogaæena je Ëetvrta zapovijed

Svetog zavjeta, jer je odbaËena subota, znak tog vjeËnog

Zavjeta, i postavljena nedjelja, znak rimskog neznaboπtva.

Od 31. retka dalje (Daniel 11) rijeË je o novom Rimu,

jer odjedanput mu je potrebna pomoÊ vojske: “»ete Êe

njegove doÊi.” Godine 330. Konstantin Veliki je premjestio

kraljevsko prijestolje iz Rima u Carigrad, a u Rimu je osta-

vio svojega namjesnika — biskupa.

— Da, tako je bilo, majstore. »im je car napustio Rim,

papin ugled i moÊ odmah su porasli. Ali seoba naroda goto-

vo ga je zauvijek odstranila. Istok je bio odcijepljen, a Za-

69

pad je doπao sasvim pod utjecaj arijevskog krπÊanstva. Ali

papinstvo se odræalo i najzad zavladalo Zapadom.

— Tako je. A kako se odræalo i zavladalo narodima Za-

pada? Po Boæjem pravilu u Ivanu 18,30 Kristova Crkva nije

od ovoga svijeta, niti je svijet njezin gospodar. To znaËi da

nije dræavna, jer je Kristova. On je njezina glava. Zato i

sredstva za njezino odræavanje moraju biti nebeska, duhov-

na, jer piπe u Zahariji 4,6: “Ne vojnom moÊi, niti silom,

nego Duhom mojim, veli Gospod nad vojskama!” (©ariÊ)

A za papinski Rim je kazano: “I vojska Êe stajati uza

nj!” Dakle — dræave! “»ete Êe njegove doÊi i oskvrnuti sve-

tiπte-tvru, dokinut svagdaπnju ærtvu i ondje postaviti gro-

zotu pustoπi. Svojim Êe spletkama navesti na otpad one koji

se ogreπuju o Savez, ali ljudi koji ljube Boga ostat Êe posto-

jani i vrπit Êe svoje.” (Daniel 11,31.32) (U slovenskom

prijevodu Chrasnika rijeË “ærtva” tiskana je kosim slovima,

πto znaËi da se ne nalazi u izvorniku. U izvorniku stoji rijeË

tamid — ono πto traje svagda, πto je nepromjenjivo, vjeËno.)

Po Isusovim rijeËima u Mateju 5,18 samo Boæji Zakon je

nepromjenjiv, vjeËan, vrijedi svagda. VeÊ u Danielu 7,25 je

pretkazano da Êe u danima podjele Rimskog Carstva na

deset dræava jedna sila pomiπljati da promijeni vrijeme i

Zakon, Boæje zapovijedi. Subota Ëetvrte zapovijedi je to vri-

jeme koje je Crkva odbacila i umjesto njega dala da se svet-

kuje nedjelja.

— Gospodine Vlado, je li Rimska crkva pomoÊu vojske,

tj. dræavne pomoÊi, πirila svoj nauk, utvrivala katoliËan-

stvo i zatirala svaku drugu vjeru?

— Majstore, dosta je da vam proËitam nekoliko redaka

iz Kratke povijesti KatoliËke crkve. Evo πto piπe na 83. stra-

nici: “Crkva je osobito nastojala oËuvati svoj nauk potpuno

Ëistim. Za tu svrhu je ustanovila inkviziciju. Ako je neki

njezin vjernik bio optuæen za krivovjerje, dominikanci su

morali ispitati i ustanoviti je li optuæeni bio upleten u vjer-

ske zablude ili nije. Zaslijepljene su morali pouËiti i izvesti

U NEDJELJU POPODNE


na pravi put, a tvrdokorne predati svjetovnoj vlasti da im

ona sudi. BuduÊi da je KatoliËka crkva bila jedina dræavna

vjera, vlast je takav zloËin kaænjavala teπkim kaznama —

izgonom iz dræave ili smrÊu... ©panjolska inkvizicija je bila

dræavno-crkvena ustanova.” A negdje sam Ëitao da je Boni-

facije, rimski izaslanik, govorio da je samo pomoÊu franaË-

kih careva mogao svladati narod i stati na put svetkovanju

subote, koje se brzo πirilo po cjeloj Europi.

U Danielu 11,34 rijeË je o maloj pomoÊi koja Êe biti

ukazana progonjenima. Ta pomoÊ je doπla kad su u doba

reformacije Ëitavi narodi prigrlili Sveto pismo kao Boæju

RijeË. Ali sami reformatori su pokvarili i umanjili tu po-

moÊ, osobito Luther, jer su uËili da se spasenje postiæe

samo vjerom, bez djela. Tako su osnovane protestantske

Crkve, a njihovi Ëlanovi nisu znali niπta o pokajanju i ob-

raÊenju. U Tischredenu iz 1723. godine, na 437. stranici dr.

Martin Luther piπe: “Apostoli su odbacili subotu i prihvatili

svetkovanje nedjelje da bi ljudima oduzeli uvjerenost kako

Êe se spasiti samo ako dræe Boæji Zakon i da bi ih uvjerili

kako se Ëovjek moæe spasiti bez dræanja Zakona.” Godine

1529. protestanti i katolici su se sastali u Schpeieru i za-

kljuËili da Êe progoniti sve krπÊane koji nisu s njima. Zato

u Otkrivenju 3,1.2 Ëitamo da je Gospodin smatrao reforma-

tore i njihovu Crkvu mrtvima.

— Majstore, dobro mi je poznata povijest srednjega vi-

jeka. Znam koliko su nevine krvi prolili i katolici i prote-

stanti. Ali sad bih æelio znati odreeno vrijeme tog stanja,

jer u Danielu 11,33 piπe da Êe ondje biti postavljena “gro-

zota pustoπi”. Koliko Êe trajati i kad Êe zavrπiti?

— To nam kaæe aneo u Danielu 12,11 i Ezekielu 4,6:

“Od Ëasa kad bude dokinuta svagdaπnja ærtva i postav-

ljena grozota pustoπi: tisuÊu dvjesto devedeset dana.” “Da-

jem ti po dan za godinu”.

Dakle, 1290 godina. Ali kad poËinje to razdoblje i kad

zavrπava? Majstore, veÊ znam i jedno i drugo. Jer ovdje piπe

71

kanonik Stroj: “Klodvik je bio prvi katoliËki car. Otad se

katoliËanstvo lijepo razvijalo. FranaËka dræava postala je sil-

na tvrava katoliËke vjere.” Dakle, u Klodvikovo vrijeme

treba traæiti poËetnu godinu papinske prevlasti. A koja je to

godina? Da malo razmislim. Evo, 507. godine Klodvik je

pobijedio najopasnijeg neprijatelja, svojega i rimskoga —

Zapadne Gote. VeÊ 508. istoËni car Anastazije imenovao je

Klodvika pokroviteljem Rima. Sad je Klodvik bio sluæbeni

zaπtitnik papinstva. Otad svaki Klodvikov nasljednik prima

krunu iz papinskih ruku, a ujedno i duænost da Êe Ëuvati

KatoliËku crkvu i πiriti je meu narodima. I sad raËunajmo:

508 + 1290 = 1798. Vidite kako se to slaæe. A to je bilo doba

Francuske revolucije.

— Vrlo dobro, a sad Ëitajmo Daniel 11,36-39:

“Kralj Êe raditi πto god mu se prohtije uznoseÊi i izdi-

æuÊi sebe iznad svih bogova... neÊe mariti ni za bogove

svojih otaca ni za Miljenika æenâ niti za kojeg drugog boga

i mjesto njih Ëastit Êe boga tvravâ... Navalit Êe na tvrave

gradova pomoÊu stranog boga.” Da, majstore, to je osobina

Francuske revolucije: uniπtila je vjeru otaca — katolicizam,

brak i obiteljsku ljubav smatrala je zloËinom protiv osobne

slobode, i najzad, Francuzi su dobili boga rata — Napoleo-

na! Sjajno! A vrhunac svega bio je da je Napoleon 1798. dao

uhititi papu Pija VI. i zatvoriti ga. I to toËno 1290 godina

nakon one povijesne 508. godine, kad je Francuska postala

sluæbena zaπtitnica Rima i rimske vjere. Sjajno!

— Ali, gospodine Vlado, najËudesnije i najzanimljivije

tek dolazi. »itajte 40. redak.

“U vrijeme svrπetka kralj Êe se Juga zaratiti s njime;

kralj Êe Sjevera navaliti na nj svojim kolima, svojim konja-

nicima i svojim mnogim brodovima.” To ne razumijem. Koje

je to posljednje vrijeme, tko je sad kralj Juga na kojega Êe

udariti na kopnu i na moru?

— U 33. retku rijeË je o razdoblju koje Êe, prema 35.

retku, trajati do odreenog roka. Taj rok je, prema Danielu

U NEDJELJU POPODNE


12,11, godina u kojoj zavrπava razdoblje od 1290 godina.

Koje je razdoblje od tih 1290 godina posljednje vrijeme?

— Naravno, to je 1798. godina!

— Vidite, i u to posljednje vrijeme, te 1798. godine,

Daniel je vidio da Êe kralj Juga navaliti na kralja u Ëijoj

zemlji je izbila revolucija.

— O, Boæe moj, pa tako je i bilo! »im je Napoleon

zarobio papu i odveo ga u Francusku, poπao je s velikom

vojskom u Egipat. Kod piramida se susreo s kraljem Juga,

s mamelucima, i pobijedio ih. Onda je krenuo prema sjeve-

ru, jer mu je cilj bio doËepati se Carigrada i odande udariti

na Rusiju. Ali Turska udari na nj s jakom vojskom i potuËe

ga kod Ake i kod Aleksandrije.

— Da, tako je bilo. I sad Ëitajte dalje, ali ©ariÊev prije-

vod, jer je toËniji (sliËno glasi BakotiÊev i slovenski prije-

vod):

“I doÊi Êe u krasnu zemlju i mnoge Êe propasti, a ove

Êe se izbaviti iz njegovih ruku: Edomska, Moabska i glavni

dio sinova Amonovih. I posegnut Êe rukom svojom na zem-

lju, i zemlja Egipatska neÊe umaknuti. I osvojit Êe blago i

zlato i srebro i sve zaklade egipatske... Ali Êe ga glasovi s

istoka i sa sjevera smesti, te Êe iziÊi s velikim gnjevom da

pogubi i satre mnoge. I postavit Êe πatore dvora svojega

izmeu mora i krasne svete gore; i kad doe svome kraju,

nitko mu neÊe pomoÊi.”

— Dopustite, majstore, da to sâm protumaËim. RijeË je

o kralju Sjevera, dakle o Turskoj, poslije 1798. Hm... Edom-

ska, moapska i Amonovi sinovi, to su imena beduinskih

plemena. »ekajte malo. Ovdje imam neke stare zemljovide.

Evo, vidite ovdje Tursko Carstvo. Zemlje oko Eufrata, Pa-

lestina i Egipat su u zelenoj boji, a Arabija je bijela. Znate

li πto to znaËi? Sve πto je zeleno bilo je tursko, a πto je

bijelo, to su plemena koja su oËuvala slobodu. A kad je

Turska zauzela Egipat, opljaËkala ga je do temelja. »ak su

i od smeÊa morali plaÊati porez. Izvukli su 200 vreÊa zlata

73

i srebra iz Egipta. Ali onda je Turska iznenada propala.

Godine 1840. doπla je pod tutorstvo europskih velesila, a

1919. je izgubila vlast nad zemljama oko Eufrata, nad Siri-

jom i Irakom. I nije bilo nikoga tko bi joj na tadaπnjoj mi-

rovnoj konferenciji pomogao. Zbog tog najcrnjeg glasa s

Istoka, jer sve πto je u zemljama Eufrata osjeÊalo turski,

naricalo je i æalilo, i onda zbog glasova sa sjevera, iz Rusije,

gdje se svim snagama nastojalo da se jednog dana uzme

Carigrad i zavlada Dardanelima, ti glasovi uËinili su da je

Atatürk probudio i oslabio “bolesnika na Bosporu”, Tursku,

modernizirao je i naoruæao te stvorio od nje jednu od naj-

modernijih dræava na Istoku, spremnu braniti svoj opstanak

svagda i protiv svakoga. A da bi Turskoj osigurao prije-

stolnicu, premjestio ju je iz Carigrada u Ankaru. Dakle, ti

stihovi govore o tome, zar ne?

— Tako je. Sad proËitajte Otkrivenje 17,15 i Otkrivenje

16,12.

“Vode πto si vidio... to su puci i mnoπtva, narodi i jezi-

ci.”

“A πesti izli svoju Ëaπu na veliku rijeku Eufrat. Tada

‘presahnu’ njezina ‘voda’, da bude omoguÊen prolaz kralje-

vima ‘s Istoka’.”

— Ako vode proroËanstva znaËe narode, a tekst kaæe da

Êe vode velike rijeke Eufrata u odreeno vrijeme presah-

nuti, znaËi da narod koji vlada zemljom gdje je Eufrat velika

rijeka... Sad tek vidim... da, da, Ëudo jedno! Pa da, godine

1919. turska voda presahnula je na velikom Eufratu, u Siriji

i Iraku. Ali kakve veze to ima s kraljevima Istoka? Istok, pa

to je linija koja prolazi kroz Beringov tjesnac prema jugu.

Na toj liniji zavrπava svaki dan i poËinje novi. Majstore!

Kraljevi Istoka mogu biti samo republike sovjetske Rusije!

Ti narodi su udarili na Zapad! I to nakon presahnuÊa Tur-

ske na Eufratu. Kako je to Ëudnovato toËno!

— Da, Ëudnovato toËno! Sad Ëitajte u Poslanici Jakovlje-

voj 5,1-6:

U NEDJELJU POPODNE


“Pazite sad, bogataπi! Udarite u plaË i jaukanje nad ne-

voljama koje Êe vas zadesiti. Vaπe bogatstvo istrunu a vaπe

haljine izgrizoπe moljci. Vaπe zlato i srebro uhvati ra; nji-

hova Êe ra biti svjedoËanstvo protiv vas i kao oganj progu-

tat Êe vaπa tjelesa. Joπ ste u posljednje vrijeme skupljali

blago! Evo viËe plaÊa æetelaca vaπih njiva koju ste im uskra-

tili, i vika tih æetelaca doπla je u uπi Gospodinu nad vojska-

ma. Æivjeli ste na zemlji raskoπno i razvratno. Utovili ste

svoja srca na dan klanja. Osudili ste, ubili ste pravednika,

i on vam se ne moæe suprotstavljati.”

— Sad kaæite sami, dragi gospodine Vlado: je li to stvar-

ni uzrok πto su se digli narodi Istoka? Tko je organizirao

viku radnika? Odakle je doπla ta organizirana sila zbog koje

kapitalistiËki Zapad drπÊe, zbog koje bogati strahuju, plaËu

i ridaju?

— Majstore, poËinjem se bojati Boæje RijeËi. Bog sve

zna, sve vidi. Nemam rijeËi. Govorite vi, majstore.

— Stigli smo do kraja 11. poglavlja Knjige proroka Da-

niela. Kazali ste da je Atatürk premjestio prijestolnicu u

Ankaru. Kad se u Ankari vjerni musliman ujutro i naveËer

baci na zemlju licem okrenut prema Meki, iza lea mu je

Crno more, ispred njega Jeruzalem — Sveta gora. A to se

toËno poklapa s rijeËima u Danielu 11,45: Turska Êe posta-

viti svoje dvorske πatore izmeu mora i Svete gore. I sad,

dragi Vlado, πto se treba sad dogoditi?

— Majstore, ne smijem kazati, ne smijem misliti. Vidite

kako jedva diπem, srce mi kuca kao da Êe puknuti. Jer sad

dolaze one rijeËi... O, Boæe moj! »itajte vi, ja ne mogu.

— “U ono Êe vrijeme ustati Mihael, Veliki knez... U

ono vrijeme tvoj Êe se narod spasiti — svi koji se nau

zapisani u Knjizi... Tada Êe se probuditi mnogi koji sni-

vaju u prahu zemljinu; jedni za vjeËni æivot...”

— Vlado, tu vijest i spoznaju dao vam je sâm dragi Bog

koji ljubi Ëovjeka i æeli da svi imaju æivot vjeËni. Vidite kako

biste bili nesretni i kako bi æalostan bio svrπetak vaπega

75

æivota da ste ostali pri onoj znanstvenoj spoznaji kako sve

πto se pretvori u neorgansko viπe ne moæe biti organsko.

Jedanaesto poglavlje Knjige proroka Daniela vratilo nas je

viπe od 2500 godina unatrag i kazalo nam dogaaje iz

buduÊih vremena. Nitko tada nije mogao dokazati da su te

rijeËi istinite. Svaka reËenica tog poglavlja sliËila je Ëovjeku

koji je umro i bio poloæen u grob. Ali vidite, jedna po

jedna, kako je to bilo odreeno, ustala je iz mrtvih i ostva-

rila se, izvrπila svoj zadatak na Zemlji. Prorok je kazao da Êe

grozota trajati toËno 1290 godina. Kaæite mi, za koliko go-

dina ili mjeseci se prorok zabunio? I da Êe na kraju tog

vremena biti Francuska revolucija, da Êe Napoleon one po-

sljednje 1290. godine zaratiti s Egiptom, pobijediti ga i biti

pobijeen od kralja Sjevera — Turske? Da Êe Turska zavla-

dati Egiptom, ali ne i plemenima Arabije? Da Êe izgubiti

zemlje oko Eufrata, doznati πto namjerava Rusija, reorgani-

zirati svoje snage i premjestiti svoju prijestolnicu toËno iz-

meu Crnog mora s jedne i Jeruzalema s druge strane? Tko

bi mogao, tko bi smio sad posumnjati u istinitost posljed-

njeg pretkazanja, onog o dolasku Mihaela — Krista — i us-

krsnuÊu i vjeËnom blaæenstvu pravednika?

— Janko, moj dragi Janko, nemam rijeËi. ZnaËi, vrije-

me je tu. U ovo vrijeme, u ovo naπe vrijeme! O, dragi i

milostivi Boæe moj i Spasitelju moj, hvala Ti, vjeËna hvala i

slava, πto si mi to javio!

O, draga moja æeno, draga djeËice moja, uskoro Êemo

biti opet zajedno da se nikad viπe ne rastanemo. Vaπa vjera

je pobijedila! Vaπe dovienja oslanjalo se na Boæje obeÊa-

nje, na Ëvrstu i vjeËnu Boæju RijeË. Da, dovienja! Sad znam,

da, sad znam i ja, znam sigurno, proroËka rijeË Svetoga

pisma mi je kazala, a povijest dokazala “da moj Izbavitelj

æivi i posljednji Êe on nad zemljom ustati. A kad se pro-

budim, k sebi Êe me diÊi: iz svoje Êu puti tad vidjeti Boga,

i oËima mojim neÊe biti stranac: za njime srce Ëezne mi u

grudima!” (Job 19,25-27)

U NEDJELJU POPODNE


O Janko, dragi Janko, ne moæete zamisliti kako ste me

usreÊili! Kako je Bog dobar πto nam je dao svoju RijeË!

Neka Mu je hvala i slava dovijeka!

77

SUSRET U LONDONU

U Holloway Roadu u Londonu nastanio se gospodin

Stanko Juπnik. Ime svjedoËi da je Slovenac. Dugo je æivio u

Americi i priliËno se obogatio, a sad æivi u Londonu da bi

malo “uæivao”. Jednoga dana posjetio ga je neki stranac.

Predstavio se kao Maxwell, urednik Ëasopisa “The Present

Truth” (Sadaπnja istina), iz Stanborough Parka, kod Wat-

forda, blizu Londona.

— Gospodine Juπnik — otpoËeo je gospodin Maxwell —

primio sam pismo od nekog Marka StraæareviÊa iz Jugosla-

vije. Piπe da je dugo æivio u Americi, da je bio s vama i onda

se vratio kuÊi. Zbog iznenadnog gubitka roditelja, πto je on

smatrao posljedicom svojega prijaπnjeg nevaljalog æivota,

pokajao se i obratio Bogu. Zamolio me da vas posjetim i

upoznam s naËelima Crkve kojoj on sad pripada.

— Vi ste taj misionar koji me treba obratiti? I meni je

Marko pisao o Ëudnovatoj promjeni svojega æivota i nago-

vijestio mi da se mogu nadati posjeti nekog misionara. Da-

kle, vi ste to. Dobro, πto mi imate kazati? Ja nisam pobo-

æan, niti vjerujem u bajke KrπÊanske crkve. One zaglupljuju

svijet, a ja æelim biti slobodan od utjecaja Crkve. Imam svoj

novac, i novac mi je sve. Æelim æivjeti. Ipak bi me zanimalo

kako je moj prijatelj mogao povjerovati bajkama Svetoga

pisma. ©to ga je u toj knjizi moglo povesti u naruËje vjere?

— Gospodine Juπnik, koliko sam shvatio iz pisma va-

πega prijatelja, najviπe ga je uvjerila proroËka rijeË te knji-

ge. Vi znate da ima ljudi koji se smiju znanstvenicima kad

govore o prostranstvima svemira, izraËunavaju udaljenosti

izmeu nebeskih tijela ili utvruju datum pojave nekog ko-


meta. ObiËni laik ne moæe lako razumjeti znanstvenika. Ali

zato ga ne treba ismijavati. Znanost je dokazala mnogo toga

πto su pojedinci nasluÊivali, a nisu smjeli kazati jer bi izgu-

bili æivot. Tako je i sa Svetim pismom. Ta stara knjiga sadræi

mnogo dobrih naËela koja Ëine opÊu podlogu etike i mo-

rala u svijetu. Ali u njoj ima pojmova koje svijet nije mogao,

a Ëesto i nije htio razumjeti. Tu su, primjerice, pretkazanja

buduÊih dogaaja, Ëija preciznost zadivljuju nepristranog

istraæivaËa. Da nije tako, ne bi veliki Isaac Newton, kad je

bio na vrhuncu moÊi i znanja, posvetio sve svoje snage

istraæivanju proroËanstava Svetoga pisma i napisao svoje

znamenito djelo Observations (Promatranja). Iznijet Êu vam

jednu od mnogih istina Svetog pisma, koja je uvjerila

Newtona i mnoge druge znanstvenike da ono nije obiËna

ljudska tvorevina, nego nadahnuta RijeË Boæja.

Prije nego πto su Rimljani razapeli Krista, On je svojim

pristaπama otkrio Ëudne stvari iz Svetog pisma o buduÊno-

sti. Naveo je razne dogaaje i kazao da Êe doÊi kraj svijeta

Ëim se ispune ti dogaaji.

— Gospodine Maxwell — prekinuo ga je Slovenac — veÊ

znam πto Êete mi priËati. »itao sam neπto o tome kad sam

bio u Americi. Isus je kazao da Êe biti potresa, bezboπtva,

nemorala i da Êe se evanelje propovijedati. A koliko je bilo

potresa, koliko ratova u povijesti ljudskog roda! Znamo o

bezboπtvu koje je vladalo u doba rimskih careva i nemoralu

u dræavi, da je sramota govoriti o tome. I kroz sva stoljeÊa,

veÊ 2000 godina propovijeda se evanelje, ali kraj joπ nije

doπao. »itao sam ili negdje Ëuo da je veÊ prorok Daniel

pretkazao da Êe doÊi kraj svijeta Ëim se Rimsko Carstvo

podijeli 476. godine. VeÊ je 1946. godina, a gdje je smak

svijeta? Dakle, ta pretkazanja su za neuki svijet koji vidi

samo ono πto se zbiva oko njega. »udim se kako je Marko

mogao nasjesti na takve priËe.

— Istina je, gospodine Juπnik — nastavio je gospodin

Maxwell — ratovi, potresi, bezboπtvo, propovijedanje evan-

79

elja i podjela Rimskog Carstva nisu konaËni znakovi. Isus

nije nigdje kazao da je neki potres, straπni rat ili takvo πto

znak kraja svijeta. On je govorio o nekim velikim i neo-

biËnim dogaajima koji Êe biti znaci svjedoËanstva o kraju.

U Evanelju po Mateju 24,15 Krist je pred svoju smrt

kazao uËenicima da Êe razorenje Jeruzalema biti prvi znak

Njegovog dolaska i posljetka svijeta. Æidovi nisu povjerovali

tom pretkazanju, jer su gledali na stabilnost svojih grae-

vina i utvrda. Ali Krist je gledao samo na proroËku rijeË iz

Knjige proroka Daniela koji je to napisao 500 godina prije.

Tko je imao pravo, Isus Krist ili nevjerni knjiæevnici? Samo

Ëetrdeset godina poslije u Jeruzalemu nije bilo ni Æidova ni

kamena na kamenu. Viπe od milijun mrtvaca pokrivalo je

sveta mjesta gdje je uËio Isus i upozoravao narod na gorke

posljedice njegova nevjerovanja.

Tako je razorenje Jeruzalema 70. godine prvi znak

Kristovog dolaska, prva postaja na putu Kristove Crkve.

©to je kazao Krist da Êe biti drugi znak, druga postaja?

Evo πto je rekao u Evanelju po Mateju 24,6.7: “»ut Êete za

ratove i glasine o ratovima... DiÊi Êe se narod protiv naroda

i kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit Êe gladi i potresa zemlje

u raznim mjestima.” Rim, sagraen na sedam brjegova, “Ve-

liki grad koji kraljuje nad krajevima zemlje” (Otkrivenje

17,9.18) morao je doæivjeti dan kad su ta podËinjena kra-

ljevstva, jedno po jedno, ustala na njega. I sama priroda,

uvrijeena bezakonjem Rima, ustala je protiv njega i osve-

tila mnoge nepravde i nevino prolivenu krv. Taj dan osvete

poËeo je erupcijom Vezuva 79. godine, dakle samo 9 godi-

na nakon prvog znaka. Taj udarac pokopao je poplavom

ognja i goruÊeg pepela krasne gradove Herkulanej i Pompe-

je s njihovim stanovnicima. Izmeu 161. i 180. godine u

Egiptu i Galileji izbijali su narodni ustanci, a susjedna bar-

barska plemena poËela su napadati rimske granice. Da ne-

sreÊa bude potpuna, pojaviπe se glad i pomor. Krajem 2.

stoljeÊa uËestale su provale razliËitih plemena u Rimsko

SUSRET U LONDONU


Carstvo. Barbari su napadali ne samo granice Carstva, nego

su prodirali duboko i u njegovu unutraπnjost. Na Donjem

Dunavu su se pojavili Goti, na Rajni Franci i Sasi. Potkraj 4.

stoljeÊa Rimsko Carstvo nije viπe moglo izdræati pritisak

okolnih plemena. Na sjevernim obalama Crnoga mora po-

javio se novi nomadski narod — Huni. Povukli su sa sobom

IstoËne Gote, a 376. ustali su Zapadni Goti protiv Rima.

Godine 395. Jeronim je jadikovao: “Ima veÊ 20 godina otka-

ko se izmeu Carigrada i Julijskih Alpa prolijeva rimska

krv, ruπi, pali, pljaËka i uniπtava sve πto postoji. Svuda se

Ëuje samo zapomaganje i plaË. Godine 476. herulski vojvo-

da Odoakar pobijedio je posljednjeg zapadnorimskog cara

Romula Augusta i poruπio dotad najmoÊnije Carstvo na svi-

jetu. Zapadna Europa sliËila je pustinji.”

Tako je seoba naroda od godine 79. do 476. sa svim

uæasima — glau, pomorom i potresima, bila drugi znak

Kristovog dolaska, treÊa postaja na putu Njegove Crkve

prema kraljevstvu vjeËne pravde.

©to je onda trebalo biti po Kristovim rijeËima? On reËe:

Tada Êe vas podvrÊi mukama i ubijati vas, i sav svijet zamr-

zit Êe vas zbog mene... Razmahat Êe se bezakonje i ljubav

Êe kod mnogih ohladnjeti. Ali tko ustraje do konca, bit Êe

spaπen.” (Redci 9-13)

Novi narodi Zapadne Europe bili su Franci, Alemani,

Anglosasi, Burgundi, Zapadni Goti, Svevi, Lombardi, Heruli

i IstoËni Goti. U prazne carske palaËe Rima uselilo se rimsko

sveÊenstvo s papom na Ëelu. KatoliËki povjesniËar Dollin-

ger piπe: “Nakon raspada Rimskog Carstva Crkva je postala

odgajateljica i majka novih dræava. Iz kaosa seobe naroda i

ruπevina rimske dræave diæe se polako novi red dræava, Ëije

srediπte postaje papinsko prijestolje.” U Evanelju po Mate-

ju 24,20 Ëitamo da je Krist opominjao krπÊane neka se u

svim buduÊim nevoljama ozbiljno mole Bogu da ne bi bilo

poteπkoÊa u svetkovanju subote. A kad je 135. Hadrijan,

pod prijetnjom smrtne kazne, zabranio svetkovanje subote,

81

KrπÊanska crkva se podijelila, jer je jedan dio odbacio su-

botu i poËeo svetkovati neznaboæaËki dies solis, dan Sunca,

dok je ostatak ostao pri suboti i zato bio krvavo progonjen.

Oni koji su prihvatili svetkovanje dana sunca ne samo da

nisu bili progonjeni, veÊ je car Konstantin Veliki 321. go-

dine naredio dræavnim zakonom da je svaki graanin duæan

svetkovati dan sunca. Crkva je dobila od cara velike povla-

stice i slijedila je njegov primjer. Na saboru u Laodiceji

364. godine zapovjedila je, pod prijetnjom iskljuËenja i pro-

kletstva, da viπe nitko ne smije svetkovati subotu, veÊ samo

dan Sunca.

Nakon te saborske odluke svetkovatelji su se morali raz-

bjeæati u pustinju. PoËela je seoba naroda koja je za neko-

liko desetljeÊa pretvorila Europu u pustinju. Zato u tim

zemljama ruka laodicejskog sabora i istoËnog cara nije mo-

gla dostiÊi Kristov ostatak. Ivan piπe: “Ali Æeni bijahu dana

dva krila velikoga orla da odleti u pustinju u svoje skloni-

πte, gdje Êe se — daleko od Zmije — hraniti jedno vrijeme

i dva vremena i pola vremena.” Ali u Otkrivenju 13,1-8

imamo opis rimske vlasti iz razdoblja kad je vlast veÊ bila

preπla na desetoricu rogova ili careva.

Po proroËanstvu, Zvijer nikad ne predoËava zemlje Za-

padnog i IstoËnog Rimskog Carstva, veÊ samo Zapadnog

buduÊi da zemlje IstoËnog Rimskog Carstva Ëine narodi

koji su u proroËanstvu predoËeni simbolima lava, medvje-

da i Ëetveroglavog risa. Jer kad je prorok Daniel u vienju

gledao vrijeme kad je Rimsko Carstvo veÊ bilo razdijeljeno

i mali rog razvijao svoju moÊ punom snagom, nije kazao da

je dolaskom te straπne zvijeri i njezinog roga uzet æivot

ostalim nemanima, veÊ je napisao u poglavlju 7,12: “Ostalim

nemanima vlast bî oduzeta, ali im duljina æivota bî na jedno

vrijeme i rok.” Prema tome, prorok Daniel i apostol Ivan

vidjeli su kako Êe nakon Konstantinovih ukaza i laodicej-

skih zakljuËaka Kristov ostatak pobjeÊi na rub Zapadnog

Rimskog Carstva da se ondje hrani i odræi.

SUSRET U LONDONU


Ali oba proroka su znala da Êe Kristov ostatak ondje

nastradati viπe nego ikad.

Pod zaπtitom Franaka papa Grgur poslao je u Englesku

opata Augusta i 40 redovnika. Nastupila je stoljetna borba

oko istrjebljenja tamoπnjeg prakrπÊanstva i njegove subote

i uspostavljanja rimske vjere i njezinog dana sunca. Godine

718. papa Grgur II. opunomoÊio je Bonifacija, jednog od

najvjernijih Augustovih redovnika, da i u Srednjoj Europi

istrijebi svetkovatelje subote. Da bi se stalo na put πirenju

subote, odræana su dva crkvena sinoda, jedan u Liftinu u

Belgiji 740. godine, drugi u Furlaniji, u Gornjoj Italiji, 791.

godine. U svojemu treÊem govoru u Liftinu Bonifacije je

tvrdio:

1. Crkveni oci nareivali su da subotom treba raditi.

2. Spasitelj je radio subotom i time pokazao da se subo-

ta viπe ne smije svetkovati doslovno.

3. Subotu treba svetkovati samo duhovno, tj. tako da

Ëovjek viπe ne krade, ne ubija itd.

U Furlaniji su dokazivali da je nedjelja dan o kojemu

govori Sveto pismo u Izlasku 31,14: “Tko je oskvrne, neka

se pogubi.” Straπne su kazne bile odreene onima koji ne

bi svetkovali dan sunca. I u naπim su zemljama mnogi Sla-

veni okusili britku oπtricu franaËkog maËa buduÊi da se

nisu pokorili Rimu i prihvatili njegov dan posveÊen Suncu.

U strahu pred franaËkim maËem ljudi su tog dana opomi-

njali jedni druge: “Ne delaj!” I tako je taj dan Sunca dobio

ime nedelja.

A kad je i kako papinstvo zavrπilo svoj krvavi put kroz

zemlje zapadne Europe? Kanonik Stroj u Povijesti KatoliË-

ke crkve piπe: “U Francuskoj je nastao tako straπan prevrat

kakav svijet joπ nije vidio... Uz stotine sveÊenika bilo je do

dva milijuna Francuza odanih Crkvi i kralju i osuenih na

smrt... Godine 1798. Francuzi su zaposjeli crkvenu dræavu,

uπli u Rim, proglasili republiku, a papu Pija VI. uhvatili i

odveli u zatoËeniπtvo u Francusku.”

83

Tako je zavrπila velika nevolja Kristovog ostatka i

Njegove subote, koja je trajala viπe od 1000 godina. Go-

dine 1798. zavrπen je treÊi znak Kristovog dolaska, treÊa

postaja na putu prema Boæjem kraljevstvu.

ReÊi Êu neπto i o vaπoj primjedbi odnosno shvaÊanju da

je podjela Rimskog Carstva 476. bila znak smaka svijeta.

Znak koji traje viπe od 1000 godina nije nikakav znak. Pi-

smo ni ne kaæe da podjelu Rima na deset dræava treba

smatrati znakom svrπetka. »itajte u Danielu 2,41.44:

“Stopala koja si vidio, dijelom glina a dijelom æeljezo,

jesu podijeljeno kraljevstvo; imat Êe neπto od ËvrstoÊe æe-

ljeza prema onome πto si vidio æeljezo izmijeπano s glinom.

Prsti stopala, dijelom æeljezo a dijelom glina: kraljevstvo Êe

biti dijelom Ëvrsto a dijelom krhko. A πto si vidio æeljezo

pomijeπano s glinom: oni Êe se mijeπati ljudskim sjemenom,

ali se neÊe dræati zajedno, kao πto se ni æeljezo ne da po-

mijeπati s glinom. U vrijeme ovih kraljeva Bog nebeski po-

diÊi Êe kraljevstvo... “

Tu je prorok vidio Rimsko Carstvo kako Êe se u danima

seobe naroda razdijeliti na deset dijelova. “Imat Êe neπto od

tvrdoÊe æeljeza”, one tvrdoÊe koja Êe, prema 44. retku,

“razbiti i uniπtiti sva ona kraljevstva” da bi se, razdijeljeno,

ujedinilo i pokorilo Rimu, tvrdoÊi æeljeza koje satire i vlada,

i pomijeπalo te narode ljudskim sjemenom. Sad mi kaæite,

doktore, je li papinski Rim to Ëinio s narodima Zapadne

Europe i tako stekao vlast nad njima, ujedinio ih u jedno

carstvo?

— Gospodine Maxwell, moram kazati istinu. Tako je

kako ste me pitali. U New Yorku sam kupio Povijest papin-

stva. Autor je povjesniËar Spittler. Evo, na 73. stranici piπe

da je nakon seobe naroda rimski episkop obratio svu pozor-

nost franaËkoj dræavi jer je znao da njegov politiËki opsta-

nak najviπe ovisi o politiËkim revolucijama te dræave. Na

74. stranici piπe kako se papa poËeo mijeπati u pitanja æe-

nidbe i udaje franaËkih vladara, jer je samo tako mogao

SUSRET U LONDONU


jaËati njegov utjecaj. Poπlo mu je za rukom da se strogo

katoliËki odgojena bugarska princeza Klotilda uda 493. za

francuskog kralja Klodvika, tada potpunog neznaboπca. Pr-

vi uspjeh tog mijeπanja ljudskog sjemena bio je da su se

Klodvik i njegov narod pokrstili na katolicizam. Drugi us-

pjeh je da su Franci do 508. pobijedili Zapadne Gote, naj-

opasnije neprijatelje Franaka i Rima. TreÊi i glavni uspjeh

bio je da je franaËko oruæje natjeralo sve ostale narode

Zapadne Europe te sjeverne i juæne Slavene da se pokrste,

pokore Rimu i prihvate svetkovanje nedjelje.

Kad je papa vidio sjajne rezultate svoje umijeπanosti u

æenidbena pitanja franaËkih vladara, proπirio je tu praksu i

na ostale vladare, kneæeve, vojvode itd. Gotovo nijedan ve-

likaπ nije se mogao oæeniti ili rastaviti bez papinog dopu-

πtenja. Ako je, primjerice, neki talijanski vojvoda brakom

stekao preveliku moÊ i postao opasan papi, papa je izne-

nada pronaπao da mu je ta æena prebliska bilo po krvi, bilo

po duhu, pa je taj brak bio nazvan grjeπnim i morao se

razvesti. Narodu je bilo upuÊeno pastirsko pismo: ako se

dotiËni vladar ili vojvoda ne pokori Boæjoj volji, narod nije

obvezatan nikakvom prisegom, ne mora sluπati tog gospo-

dara i sluæiti mu. Pape su tako mogli raditi s kraljevima i

velikaπima πto su htjeli. NjemaËki episkopi su toliko utjecali

na æenu cara Henrika IV. da im je izdala sve bljuvotine iz

njihove carske spavaÊe sobe, a oni su to sve priopÊili papi.

On je mogao najjaËe utjecati na cara da ga sluπa, a car se

bojao da papa ne otkrije narodima one bljuvotine i iskljuËi

ga iz Crkve. To sredstvo je uvelike pridonijelo da je papa

stekao toliku ovlast nad europskim narodima. Profesor

Stjepan Srkulj, koji je prikupio sve podatke o sredstvima

kojima je papa postigao toliku veliËinu, piπe: “I tako je papi

poπlo za rukom ujediniti sve zapadne dræave u jedno kra-

ljevstvo.”

Vidite, dragi prijatelju, tako se Boæja rijeË u Otkrivenju

17,13 ispunila doslovno: “Ovi su svi sloæni da predadnu

85

Zvijeri i svoju silu i svoju vlast.” Germanski narodi su se

pokazali kao mekana, popustljiva glina, a papinski Rim kao

dostojni nasljednik staroga Rima, kao æeljezo πto sve troπi,

lomi i oblikuje po volji.

— Da, gospodine Maxwell, sad vidim i ono vrijeme za

koje je prorok rekao: “ali se neÊe dræati zajedno, kao πto se

ni æeljezo ne da pomijeπati s glinom”. Povijest nam priËa

kako je slijedilo cijepanje tih naroda od papinskog Rima.

To nije iπlo baπ lako. Znamo kako se odvojila Engleska,

koliko je bilo huke i buke u dane velike reformacije, kad se

NjemaËka poËela cijepati od Rima. Godine 1789. poËela je

Francuska revolucija, a posljedica je bila da se i sama Fran-

cuska otrgnula od Rima. A 1870. i Italija se otrgnula od

pape, otela mu Rim i naËinila ga prijestolnicom same Italije

pod dinastijom Savojskom.

Vidite, gospodine Juπnik, tako je 1870. konaËno raz-

bijeno jedinstvo æeljeza i gline, papinstva i deseterih na-

roda Zapadne Europe. To razbijanje je Ëetvrti znak Kri-

stova dolaska i Njegovog kraljevstva, jer je baπ 1870.

godine Zapadna Europa dobila prvog posveÊenog propo-

vjednika velikog adventa — ©vicarca Jakoba Erzenbege-

ra: “U vrijeme ovih kraljeva (koji viπe nisu pomijeπani s

papinskim Rimom) Bog Nebeski podiÊi Êe kraljevstvo ko-

je neÊe nikada propasti...”

— Vidim, imate veliki leksikon. Ova πesta knjiga govori

o zemljopisu. Tu je vrlo zanimljiv zemljovid koji pokazuje

otkriÊa zemalja i njihovih naroda. Prva slika pokazuje kako

se poËetkom seobe naroda niπta nije znalo o Americi, Gren-

landu, Islandu, Srednjoj i Juænoj Africi, Sjevernoj ©vedskoj,

Sjevernoj Rusiji, Sibiru, Kini, Japanu, Australiji i carstvima

velikih oceana. Prema tome, evanelje o Kraljevstvu tada

nije moglo biti objavljeno po cijeloj Zemlji i svim narodima.

Drugi zemljovid prikazuje Zemlju u doba reformacije. Tada

su otkriveni tek dijelovi istoËne obale Sjeverne, Srednje i

Juæne Amerike. Pri kraju 18. stoljeÊa joπ su bili nepoznati

SUSRET U LONDONU


srediπnja Kina, Mandæurija, Tibet, Srednja Arabija, najveÊi

dio Australije, Afrika, otoci Tihog Oceana i velika podruËja

Sjeverne i Juæne Amerike. Tek od poËetka 19. stoljeÊa brzo

nestaje veo s posljednjih dijelova Zemlje, njihovih naroda i

jezika. Dakle, u vrijeme kad je isteklo 1335 godina iz Dani-

ela 12,12 i 2300 godina iz Daniela 8,14.17, kad je doπao

kraj vremena o kojemu je rijeË u Mateju 24,13, kad je papa

pristao biti poglavar Rima i kao “æeljezo” vladati nad gli-

nom zapadnih naroda, kad je cijela zemaljska kugla sa svim

svojim narodima i jezicima leæala pred Bogom i ljudima kao

otvorena knjiga — tada je kucnuo Ëas da se po cijeloj Zemlji

vidi i Ëuje posljednji znak iz Evanelja po Mateju 24,14 —

objavljivanje evanelja o Kraljevstvu po svemu svijetu za

svjedoËanstvo svim narodima i svim jezicima. Otad se vidi

kako znanost i tehnika danonoÊno rade kako bi otvorile sve

zemlje i uËinile ih pristupaËnima propovijedanju evanelja.

Znanstvenici uËe strane jezike i prevode Sveto pismo. Sad

ima stotine i stotine tisuÊa adventistiËkih vjernika πirom

cijele Zemlje i po carstvima svih mora i oceana. Godine

1878. AdventistiËka crkva je propovijedala evanelje o Kra-

ljevstvu na dva jezika, 1882. godine na osam, 1892. godine

na 15, 1902. godine na 40, 1912. godine na 485, 1933.

godine na 504, 1934. godine na 539, 1935. godine na 575

jezika, a godine 2002. u 203 dræave na 834 jezika. Ta Crkva

danas ima po svoj Zemlji 13.970 propovjednika i misiona-

ra, 56 velikih izdavaËkih kuÊa, 174 bolnice i sanatorija, 393

klinike i dispanzera, 4809 osnovnih πkola, 94 koledæa i sve-

uËiliπta.

Tako je danas propovijedanje Radosne vijesti o Kra-

ljevstvu, o kojemu je rijeË u Danielu 2,44, zaista peti

znak po redu, posljednja postaja koju je Krist spomenuo

u svojemu redu putovanja Njegove Crkve kroz stoljeÊa

Novoga zavjeta. Svaki narod danas Ëuje da je veliki Babilon

pao, da je 1870. konaËno izgubio vlast u Rimu. Pred Bo-

gom je taj Babilon pao joπ 1798., ali svjetovnu krunu je

87

izgubio 1870. godine. Ljudski rod stigao je u posljednje

doba, u doba suda, kad Êe pasti vjeËna odluka o svakom

pojedincu.

— Gospodine Maxwell, sve je Ëudesno toËno. Sad vidim

da je moje poznavanje Svetog pisma bilo sasvim povrπno i

bez ikakve znanstvene utemeljenosti. Isus je zaista tim redo-

slijedom iznio znakove o svojemu dolasku, i oni su doπli baπ

tim redom. Sad tek razumijem i ono Danielovo proroËan-

stvo o vremenu kad æeljezo i glina viπe neÊe biti zajedno.

Zaista, seobom naroda Rim i Rimsko Carstvo nisu propali.

Carska se vlast samo pretvorila u papinsku, a dræava je

opstala do Francuske revolucije. Tada je papinska politiËka

vlast dobila smrtnu ranu, a 1870. konaËno je umrla. Sad se

ne Ëudim πto je moj prijatelj Marko povjerovao adventisti-

ma i iz temelja promijenio svoj æivot. Ali imam joπ neπto na

srcu. Biste li mi razjasnili: tko je stvorio ovaj nesretni svijet,

je li samo Bog, ili je Bog stvorio sve πto je dobro, a Sotona

zlo, i πto je uËinjeno da bi jednom bilo samo dobro?

— Dragi prijatelju, moje je vrijeme ograniËeno jer veËe-

ras imam predavanje u Watfordu. BuduÊi da vaπa pitanja

obuhvaÊaju baπ ono o Ëemu Êu veËeras predavati, doite.

Izvolite pozivnicu. Tu piπe mjesto i vrijeme predavanja. Da-

kle, hoÊete li doÊi?

— HoÊu, od srca rado.

SUSRET U LONDONU


VE»ERNJE PREDAVANJE

Spustila se noÊ. Kroz rasvijetljene, mirne ulice Watfor-

da mnogi su æurili prema dvorani u srediπtu grada. Ondje

Êe biti odræano predavanje. Na tornju izbija sedam, a pre-

davanje Êe poËeti za Ëetvrt sata. Dvorana je veÊ puna. U

prednjim redovima sjedi i naπ Amerikanac, gospodin Juπ-

nik! Vidi se da ga zanima i dvorana i publika, i jedva Ëeka

da predavanje poËne.

Propovjednik je pozvao sve da se zajedno pomole, da

tijekom predavanja u svima bude Duh Sveti i svi prime

potrebnu pomoÊ.

Zatim se molio:

“OËe naπ, koji si na nebu, hvala Ti na Tvojoj svetoj

rijeËi. Okupili smo se ovdje da je prouËimo. Hvala Ti, Isusa

radi, na velikoj ærtvi koju je On za nas podnio, da smo u

Njemu mogli naÊi najboljeg prijatelja. Zahvaljujemo Ti πto

nam πaljeπ Duha koji nas Ëuva od grijeha i uËi kako trebamo

æivjeti. On otkriva Tebe i daje nam snagu. Tvoja milost je

naπa jedina nada. U nama nema dobroga, a k Tebi moæemo

doÊi samo kroz Krista. Ti si Ga nauËio da nas ljubi. Pogledaj

svojega milog Sina, Njegov æivot, gledaj nas u Njemu i znaj

da Ga baπ sad u svojoj vjeri priznajemo za Spasitelja. Za ta

Tvoja dobra mi Te slavimo i klanjamo Ti se svim srcem.

Upravljaj nama u Ëasu naπega razmiπljanja i daj nam da

istinu u Isusu Kristu potpunije upoznamo. Amen.”

— Dragi prijatelji — reËe govornik kad je zavrπio moli-

tvu — od srca vam zahvaljujem na dolasku. VeËeras Êemo

Ëuti πto Sveto pismo govori o postanku svijeta, njegovom

padu i spasenju.

89

Iz mnogih redaka Svetoga pisma vidi se da je Isus Krist

Boæji Sin i Stvoritelj svega πto postoji. ©est stoljeÊa prije

nego πto je doπao na Zemlju otkriti svojim æivotom Boga, a

svojom smrÊu odstraniti grijeh i dati nesretnom ljudskom

rodu moguÊnost da se vrati Bogu, prorok Mihej je pisao da

Êe se u Betlehemu roditi Spasitelj Ëiji je “iskon od davnina,

od vjeËnih vremena.” (Mihej 5,1) I sâm Isus je potvrdio

Mihejeve rijeËi kad je, moleÊi se svojemu nebeskome Ocu,

rekao: “A sada, OËe, proslavi ti mene samog slavom koju

imadoh kod tebe prije nego postade svijet.” (Ivan 17,5)

Apostol Pavao je pisao da je po Kristu stvoreno sve na nebu

i na zemlji, vidljivo i nevidljivo... On je bio prije svega, i sve

se u njemu dræi u redu... jer Bog odluËi u njemu nastaniti

svu Puninu”. (Koloπanima 1,15-19) U Evanelju po Ivanu

1,1-3 i 14 Ëitamo da je Isus Krist bio RijeË po kojoj je sve

postalo. Sad znamo da Postanak 2,2 i 13 moramo Ëitati

ovako: “I sedmoga dana dovrπi Bog, Sin, naπ Gospodin Isus

Krist, svoje djelo koje uËini. I poËinu u sedmi dan od svega

djela koje uËini. I blagoslovi Bog, Sin naπ, Gospodin Isus

Krist, sedmi dan i posveti, jer u taj dan poËinu od svega

djela svoga koje uËini.”

Zato Isus istiËe svoje pravo vlasniπtva nad svim πto je

stvorio i posvetio rijeËima: “Moje je sve πto se miËe u polji-

ma.” “Moje je zlato, moje je srebro.” “Stoga je Sin »ovjeËji

gospodar i subote.” Zato kaæe da mu je dana svaka vlast na

nebu i na zemlji. (Psalam 50,12; Hagaj 2,8; Marko 2,28)

“Krist je sve u svemu!” (Koloπanima 3,11) Bog koji je

govorio s Abrahamom bio je Krist. Bog koji je govorio s

Mojsijem i dao mu svoje zapovijedi bio je Krist. (Hebrejima

11,24-26) Na temelju 1. KorinÊanima 10,4 katoliËki prevo-

ditelj Svetoga pisma Andrej Snoj napisao je ove rijeËi: “Krist

je kao Bog Ëudnovatim djelima pratio Izrael kroz pustinju.”

Kad otvorimo 9. poglavlje Knjige proroka Nehemije, zna-

mo da se taj sveti Ëovjek molio Isusu kad je kazao: “Ti si,

Jahve, Jedini! Ti si stvorio nebo, i nebesa nad nebesima, i



vojsku njihovu, zemlju i sve πto je na njoj, mora i πto je na

njima. Ti sve to oæivljavaπ, i vojske se nebeske tebi klanjaju.

Ti si, Jahve, Bog, koji je Abrama izabrao, iz Ura kaldejskoga

njega izveo... Nevolju si otaca naπih u Egiptu vidio... Znaci-

ma si se i Ëudesima oborio na faraona... Stupom oblaka

danju si ih vodio, a noÊu si stupom ognjenim svijetlio im

po putu kojim su hodili. Na goru si Sinajsku siπao i s neba

im govorio; i dao si im pravedne naredbe, Ëvrste zakone,

zapovijedi izvrsne i uredbe. Ti si im objavio svoju svetu

subotu... Dao si im svoga Duha dobrog da ih nauËiπ mu-

drosti... Mnogo si godina bio strpljiv s njima i svojim si ih

Duhom opominjao po sluæbi svojih proroka.”

Sedamsto godina prije svojeg utjelovljenja Isus je kazao

Izraelcima po proroku Izaiji: “Ja, ja sam Jahve, osim mene

nema spasitelja.” I kad je sedamsto godina poslije siπao na

Zemlju, zavrπio svoje spasiteljsko djelo i vratio se na nebo,

objavio je po apostolu Petru i svim otkupljenima u Jeruza-

lemu iste rijeËi: “Spasenja nema ni po jednom drugom, jer

je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se

treba spasiti.” (Izaija 43,11; Djela 4,12) Isus Krist je prvi i

posljednji, poËetak i svrπetak u Svetome pismu. On je Stvo-

ritelj, Bog koji nam se javlja i govori sa svake stranice ove

svete knjige.

Znamo da je sve nastalo kroz Isusa Krista. Otkud onda

zlo koje vlada na Zemlji? Kazali smo da je Isus Krist stvorio

sve na nebu, dakle i anele, pa i samog Lucifera. Za ovu

Zemlju i sve πto je na njoj nadahnuÊe kaæe: “I vidje Bog da

je dobro!” U Propovjedniku 7,29 Ëitamo: “Otkrih ovo: Bog

stvori Ëovjeka jednostavnim.” U Ezekielu 28,14.15 Ëitamo

da je Isus kazao Sotoni: “Postavih te kao raskriljena keruba

zaπtitnika: bio si na svetoj gori Boæjoj... Savrπen bjeπe na

putima svojim od dana svojega roenja dok ti se u srcu ne

zaËe opaËina.” Kao πto nam Sveto pismo ne piπe podrobnije

o stvaranju svemira nego samo o stvaranju Zemlje, tako

nam niπta podrobnije ne kaæe kako je bilo moguÊe da je taj

91

savrπeni kerub, koji je bio tako Ëist i sjajan da je u Knjizi

proroka Izaije 14,12 nazvan Svjetlonoπom (latinski Lucifer),

mogao zgrijeπiti, povuÊi za sobom treÊinu anela? Kako mu

je dana sloboda da pokvari i Zemlju? U Knjizi proroka Eze-

kiela 28,15 doznajemo samo da je bio savrπen na putovima

svojim dok se nije naπlo bezakonje na njemu, da je to beza-

konje stiglo na Zemlju i da je otad, kako kaæe apostol Ivan

u svojoj Prvoj poslanici 5,19 “sav svijet u vlasti Zloga.” Kad

je otkrivena Amerika, istraæivaËi su naπli da Indijanci Ëu-

vaju prastaru tradiciju po kojoj je zmija preko æene donijela

grijeh i sve zlo na Zemlju. Na suprotnoj strani Zemlje, u

Kini, straπni zmaj izvezen je i danas na svakoj zastavi. Na

istoku i zapadu, na sjeveru i jugu stari su narodi gajili tra-

diciju o palom anelu koji je siπao na Zemlju u obliËju

zmije i prevario prve ljude koji su zgrijeπili i time donijeli

smrt i svakom æivom biÊu na Zemlji.

Dragi moji prijatelji, kad se noÊu probudite i vidite da

je vaπa kuÊa u plamenu, hoÊe li itko pametan prvo istraæi-

vati tko je zapalio, kako je smio zapaliti, je li uopÊe moguÊe

da je netko zapalio ili je to samo sudbina? Zacijelo bi svatko

prvo poæurio spaπavati πto joπ vatra nije dohvatila, a tek

nakon poæara, kad viπe ne postoji nikakva opasnost, mogli

bismo postavljati takva pitanja. Zato Sveto pismo i ne ulazi

u ta pitanja, ne daje nam moguÊnost da ulazimo u njih, niti

je ljudskom mozgu dana moguÊnost da odgovori na njih.

Ali iskustvo nas upuÊuje na golu istinu da je sav svijet u zlu,

da je poæar grijeha zahvatio sav ljudski rod od pamtivijeka

do danas i da se treba spaπavati.

Kako se moæe spasiti ovaj svijet? Kroz sva proπla vreme-

na vidimo tri sile koje su nastojale uspostaviti novi poredak

i izgubljeni mir na Zemlji: sila, znanost i vjera.

Kain, Hamurabi i drugi silni ljudi umjeli su pokoriti

svijet i ujediniti narode. Aleksandar Veliki, Julije Cezar, Ok-

tavijan i drugi iπli su njihovim stopama. Rimljane su slijedili

Germani, Arapi, Mongoli, Turci. Znamo πto je postignuto



silom. Sila je bila loπa spasiteljica ljudskog roda. O tome

najbolje svjedoËe mnogi grobovi propalih naroda, kultura i

civilizacija. Druga spasiteljica bila je znanost, a treÊa vjera.

To su dvije sestre, povezane da bi uËinile velike stvari, ali

samo ako su sloæne. Prorok Daniel je u svojoj Knjizi pret-

kazao da Êe u naπe dane biti istraæivanja i umnoæavanja

znanja, da Êe se vjeËno evanelje propovijedati po cijelome

svijetu za svjedoËanstvo svim narodima. Znanost i vjera,

voene Svetim Duhom, najblagodatnije su sile i sigurni

putokazi k pravom spasenju. Znanstvenici su napunili

dvorane velikog Britanskog muzeja i njegove biblioteke do-

kazima da je Sveto pismo istinito. Znanost je prokrËila put

istraæivaËima u sve zemlje i narode, otvorila vrata svih ze-

malja i jezika, spojila istok sa zapadom, sjever s jugom. Dala

je telefon, telegraf, radijske i televizijske aparate, poπtu,

tisak i bezbroj drugih sredstava koja su danas u sluæbi evan-

elja. Sveto pismo prevedeno je dosad na viπe od dvije

tisuÊe jezika i narjeËja, a vjera i ljubav upregnule su u svoja

kola suvremenu tehniku i tiskale Sveto pismo na svim tim

jezicima. S pomoÊu najmodernijih prometnih sredstava na

kopnu, vodi i u zraku godiπnje se raznese po svijetu viπe od

jedanaest milijuna primjeraka Svetog pisma.

Danas ne postoji samo jedna misionarska udruga s dva-

naest apostola, nego ih je mnogo, raπtrkanih po cijelom

svijetu. Samo AdventistiËka crkva, koja ima stotine tisuÊa

vjernika u Europi, Americi, Aziji, Australiji i na otocima

svih mora i oceana, uzdræava viπe od 23 tisuÊe propovjed-

nika, misionara, lijeËnika, bolniËara i drugih misionskih

pomoÊnika koji propovijedaju i uËe narode na viπe od tisu-

Êu jezika. Uzdræava mnoga ljeËiliπta, bolnice, ambulante i

ljekarne za sirotinju u 131 narodu. Ima 2344 πkole koje

polazi 97.742 uËenika, 69 izdavaËkih kuÊa koje izdaju po-

uËnu, zdravstvenu i vjersku literaturu na stotinama jezika u

svim zemljama. Tko moæe opisati u nekoliko rijeËi neiz-

mjerni uspjeh te velike vojske modernih Kristovih apostola?

93

Tko zna u kakvoj su uæasnoj pokvarenosti prije nekoliko

desetljeÊa æivjeli Indijanci Juæne Amerike? Tko moæe znati

πto je meu njima postignuto samo silom evanelja, taj mo-

ra vjerovati da Bog joπ uvijek Ëini Ëuda. Mnogi su nauËili

Ëitati i pisati. U njihovom æivljenju pokazala se velika pro-

mjena. Odbacili su alkohol i duhan, ne vjeruju viπe u du-

hove, postali su marljivi i Ëisti. Prije su bacali novac na

πtetno uæivanje, a sad kupuju odjeÊu, orue za obraivanje

zemlje i druge korisne stvari. Po kuÊama se ne Ëuje divljaË-

ka vika pijanih muπkaraca i æena, nego vlada mir i zado-

voljstvo. Kamerunci u Africi nekad su æivjeli i slavili svoje

nacionalne praznike u æderanju, pijanstvu i razvratu. Zahva-

ljujuÊi poærtvovnom radu adventistiËkih misionara, sad je

sasvim drukËije. U mnogim mjestima nema viπe ni alkohola

ni neznaboæaËkih igara ni æderanja ni bluda. Kad je stranac

koji je po drugi put putovao kroz Kamerun zapitao uroe-

nika otkud ta promjena u zemlji, ovaj mu je odgovorio: “E,

prijatelju, to je uËinila Boæja RijeË. Uπla je u moje srce,

izbacila Sotonu i sva njegova zla djela i onda ga sasvim

popravila. To je uËinila i s tisuÊama mojih zemljaka. Da, to

je uËinio Bog kroz svoju RijeË.”

U Kamerunu radi AdventistiËka crkva. U prve dvije go-

dine adventistiËki misionari-lijeËnici izlijeËili su 25 tisuÊa

uroenika. Dolaze sa svih strana, neki na konjima, magar-

cima, volovima, drugi pjeπice iz najudaljenijih krajeva, a

mnoge donose na primitivnim nosilima. Na Fidæijskim oto-

cima, gdje je nekad vladalo ljudoæderstvo, danas Êete naÊi

tisuÊe najboljih ljudi koji ne Ëine nikome zla i nastoje πiriti

duh dobroËinstva. »ovjekoljubivim radom naπih misionara

u svim zemljama svijeta stotine tisuÊa ljudi osloboeni su

od alkohola, duhana, psovki, kockanja, bluda, nevjerstva,

neiskrenosti i svakog drugog zla. Misionari oæivotvoruju Kri-

stovo naËelo iz Poslanice Efeæanima 4,22-32:

“(Velim i zaklinjem) da sa sebe skinete i odloæite staro-

ga Ëovjeka koji pripada prijaπnjem naËinu æivota, Ëovjeka



koji u varavim poæudama ide u propast, te da se iz dana u

dan obnavljate duhom u kojem mislite i da se obuËete u

novoga Ëovjeka, stvorena na sliku Boæju u istinskoj praved-

nosti i svetosti. Zato odbacite laæ... Neka sunce ne zae nad

vaπom srdæbom! I ne dajite mjesta avlu! Tko je obiËavao

krasti, neka viπe ne krade! Neka se radije trudi i svojim

rukama radi πto je dobro, da mogne πto davati potrebnome!

Nikakva ruæna rijeË neka ne izlazi iz vaπih usta, nego samo

korisna za izgradnju gdje je potrebno, da iskaæe dobroËin-

stvo sluπateljima. Ne æalostite Duha Svetoga Boæjega, kojim

ste zapeËaÊeni na dan otkupljenja! Neka se ukloni od vas

svaka vrsta gorËine, gnjeva, srdæbe, vike i psovke, sa svakom

vrstom zloÊe. Mjesto toga budite jedan prema drugome pri-

jazni, puni milosra! Opraπtajte jedan drugome, kao πto je

i Bog vama oprostio u Kristu!”

Dragi prijatelji, kad bismo poπli putem nevjerstva, od-

veo bi nas u druπtvo ljudi koji izmiπljaju zlo, koji vjeruju da

u svijetu trebaju nestati slabi i ostati jaki, a opet smo meu

njima najjaËi; taj put bi nas vodio u druπtvo organiziranih

varalica, pljaËkaπa, razbojnika, trgovaca robljem, krijumËara

alkohola, nikotina, opijuma i svakojakih drugih otrova koji

ubijaju ljudski organizam. Tako bismo stigli u podzemni

svijet, k zmaju s tisuÊu glava. Ondje bismo se upoznali s

lopovima, razbojnicima, kockarima, ubojicama roditelja i

djece, rodoskvrnicima, izdajicama, bogomrscima i bezboæ-

nim utamanjivaËima sirotinje.

A put vjere, kad bismo poπli njime, vodio bi nas u

druπtvo ljudi koji smiπljaju dobro, koji vjeruju da jaËi treba-

ju pomagati slabijima, jer i za njih je umro Krist na kriæu;

taj put bi nas vodio do tisuÊa obitelji gdje se kÊi ili sin

opraπta s roditeljima znajuÊi da se neÊe vidjeti na ovoj Zem-

lji, jer odlazi u najnezdravije krajeve svijeta da bi onim

jadnicima, okovanim u pogibeljne obiËaje i praznovjerje,

pomogao i spasio ih. Na tom putu bismo upoznali mnogo

plemenitih ljudi koji po uzoru na Krista æive samo za dobro

95

sirotih, nemoÊnih, zaboravljenih, odbaËenih i na propast

osuenih. Vidjeli bismo stotine tisuÊa vrijednih ruku koje

πiju, pletu, krpaju i rade stotine i tisuÊe drugih poslova

samo da bi umanjili bijedu u narodu; upoznali bismo se sa

stotinama tisuÊa ljudi i odrasle djece koji iz zahvalnosti Bo-

gu πto ih je oslobodio πtetnih navika koje su gutale njihov

novac i gurale ih u sigurnu propast, taj novac sad ærtvuju

za spasenje drugih nesretnika. Naπli bismo tisuÊe i tisuÊe

mladiÊa i djevojaka koji se nadmeÊu u dobroËinstvima, jer

ga smatraju najzdravijim i najkorisnijim πportom. Naπli bi-

ste ih kako idu iz kuÊe u kuÊu, iz obitelji u obitelj, u po-

drume, na tavane, u najzabaËenija mjesta i svuda gdje æive

ljudi, i traæe nesretne i oËajne duπe da bi im ulili novu

nadu, novu volju za æivot i pomogli u njihovim nevoljama,

izvukli ih iz usamljenosti i oËaja i od njih naËinili zadovolj-

ne ljude, pune vjere i ljubavi prema Bogu i svim ljudima.

Kad ih sluπate ili Ëitate njihovu literaturu, sav njihov rad,

sve njihove æelje, sve πto misle i hoÊe, svodi se na ovo:

osloboditi svijet od grijeha, istrijebiti sa Zemlje bezakonje,

uliti u ljude vjeru u Isusa Krista i uËiniti ih dostojnima

vjeËnoga æivota.

Prijatelji moji, na nebu je poËela borba izmeu Krista

i Sotone, izmeu dobra i zla, svjetla i tame. Krist, poglavar

neba, svladao je Sotonu i zbacio ga je zajedno sa svim nje-

govim pristaπama u zraËnu dubinu ili, kako kaæu Grci, u

Tartar. BuduÊi da stanovnici neba nisu pristali na Sotonine

prijedloge, njihov æivot nije pretvoren u pakao, veÊ je ostao

sretan. Ali Adam, predstavnik Zemlje, pristao je na Sotonin

prijedlog, okusio je zlo i time rajsku Zemlju pretvorio u

pakao. Nebo je doæivjelo dan kad je Krist sa svojim vjernim

anelima izbacio s neba Sotonu, uzrok zla. Adam nije doæi-

vio taj dan na Zemlji, jer je sâm podlegao Sotoni. Ali Krist,

nebeski Pobjednik, zauzeo se za naπu Zemlju, dao Adamu

svoju svetu RijeË da Êe doÊi, pobijediti Sotonu, uniπtiti sve

njegove pristaπe i onda stvoriti novu Zemlju, gdje moæe



æivjeti samo pravda. Na toj Zemlji Êe æivjeti samo oni koji

pristanu uz Njega, pod Njegovom zastavom se ærtvuju za

spas ljudskog roda i ostanu vjerni Boæjim naËelima do smr-

ti. U dan svojega svetoga dolaska u slavi Isus Êe ih uskrsnuti

iz mrtvih, preobraziti u besmrtnost i dati im novu Zemlju

da æive na njoj.

Dragi prijatelji, Krist poziva svakoga od vas da se opre-

dijeli kojim putem Êe nastaviti svoj æivot, komu Êe sluæiti,

Kristu ili Sotoni, i pod Ëijom Êe se zastavom boriti. Pogle-

dajte u duhu na Golgotu, promatrajte Onoga koji je izdah-

nuo na kriæu za vaπe spasenje. On je umro umjesto vas.

Razmislite dobro i odluËite komu Êete sluæiti, Kristu ili So-

toni. Amen.

Grobna tiπina zavladala je u dvorani pri posljednjim

rijeËima. »uo se samo pokoji duboki uzdah. Iz kuta su

doprle rijeËi: “Boæe, budi milostiv meni grjeπniku”. Mnogi

su posjetitelji priπli govorniku, pruæili mu ruku i toplim

rijeËima zahvalili za predavanje. Dvadesetak njih zamolili

su propovjednika da ih posjeti kod kuÊe i pobliæe im objas-

ni Boæji put spasenja. Najzad mu je priπao i gospodin Juπ-

nik, stisnuo mu ruku i rekao:

— Gospodine Maxwell, joπ malo pa biste me nagovorili

da budem Ëlan vaπe Crkve. Znate, joπ ne mogu prekinuti sa

svojim dosadaπnjim æivotom. Ne osjeÊam da sam zreo za

æivotni preokret kakav je uËinio moj prijatelj Marko. Pri-

liËno sam bogat i æelim uæivati dok imam novca. Nije mi

dobro, srËani sam bolesnik. Ne smijem previπe misliti na

tako ozbiljne stvari, to me uzrujava. Zato me ispriËajte.

Gospodin Maxwell je vidio da je u srcu gospodina Juπ-

nika poËela borba izmeu svjetla i tame. ZakljuËio je kako

je najbolje da ga neko vrijeme ostavi na miru.

97

BIJEG OKO ZEMLJE

Gospodin Juπnik nije mogao spavati. PredavaË ga je

uvjerio da je Krist Stvoritelj svijeta, da je subota Njegov

dan, da je uËinjeno sve kako bi se Ëovjek mogao spasiti.

Iznio mu je i nepobitne dokaze da je po programu Kristo-

vog proroËanstva nastupilo posljednje vrijeme. Ali on, Ëo-

vjek bezbriæne naravi, mislio je da se s dragim Bogom mo-

æe malo pogaati, da se moæe skriti pred Njim. Cijelu noÊ

je razmiπljao kako bi mogao zaboraviti te znakove i sinoÊnje

predavanje i izbjeÊi propovjednikov posjet. Tako je doËe-

kao jutro. Neispavan je skoËio iz postelje i nasmijao se kao

da mu je sinula kakva pametna misao. “Da”, rekao je sâm

sebi. “Ovdje me niπta ne veæe. Vratit Êu se u Ameriku i

tamo se izgubiti u vrtlogu æivota.” Odmah se dao na posao.

Spakirao je stvari u velike kovËege, platio stan i otiπao u

putniËki ured za prekooceanske linije. Kupio je kartu i od-

vezao se na postaju Viktorija. Odatle je prvim vlakom otpu-

tovao u Southampton, jer je otamo isplovljavao brod za

New York.

Kad je htio uÊi, priπao mu je neki gospodin i ponudio

razne Ëasopise. I ne gledajuÊi kakvi su to Ëasopisi, kupio je

nekoliko komada i stavio ih u putnu torbicu. Kad se smje-

stio u kabini, glasno se nasmijao, jer je pomislio na go-

spodina Maxwella kad ga doe posjetiti, a pazikuÊa mu

kaæe da je otputovao u Ameriku. “Ha, ha, ha! I to je vrlo

vaæan znak vremena, gospodine Maxwell!”

Plovidba preko oceana trajala je πest dana. Drugog se

dana iz susjedne kabine Ëulo pjevanje, ali sasvim neobiËno.

Prislonio je uho na zid i prisluπkivao. »uo je rijeËi pjesme:


“In the sun, and moon, and stars, Sings and wonders

have apeared; Earth has groan’d with bloody wars, And

the hearts of men have fear’d. (Na suncu, mjesecu i zvi-

jezdama pojavili su se znaci i Ëudesa; Zemlja stenje zbog

krvavih ratova, a ljudska su srca ispunjena strahom.)

Gospodin Juπnik se skamenio. Pobjegao je iz Londona

da bi izbjegao svaki daljnji dodir s ljudima koji objavljuju

znake posljetka i Kristov dolazak, a sad je osuen na brodu

nekoliko dana i noÊi sluπati njihove pjesme. SkoËio je s

kreveta. Sjetio se da je kupio neke novine. Brzo je otvorio

torbu, izvadio ih i izletio iz kabine. Odmah se uputio na

palubu potraæiti neko mirno mjesto. Kad je sjeo, uzeo je

novine. Pogledavπi naslov, iskolaËio je oËi, a novine su mu

ispale iz ruke. Iz usta je iziπla psovka. Pogledao je ostale

novine, zaπkripao zubima, poderao ih sve redom i bacio u

more. “Tako”, reËe. “Sad neka ribe Ëitaju Znake vremena.

Zar su mene naπli da im budem predmet πikaniranja kamo

god poem? E neÊe!” Ozlojeen je otiπao u knjiænicu i po-

traæio neku noviju knjigu.

— Odmah, gospodine. Tu je vrlo lijepa knjiga, dobili

smo je na poklon od jednog gospodina iz Washingtona,

koji je prije mjesec dana putovao ovim brodom iz New

Yorka u Cherborg. ProËitao sam je s velikim zanimanjem i

vjerujem da Êe i vas zadovoljiti. Evo, tu je.

Gospodin Juπnik je pogledao naslovnu stranu, a tamo

je pisalo: Our Lord’s great prophecy of His second advent

(Veliko proroËanstvo naπega Gospodina o Njegovom dru-

gom dolasku). Bijesno je vratio knjigu rekavπi:

— Ako nemate niπta drugo, Ëitajte sami svoje knjige.

Izletio je iz knjiænice i uputio se u restoran. Od tog

trenutka gospodin Juπnik je mnogo pio nastojeÊi tako spri-

jeËiti da itko s njime govori o Kristovom dolasku. I sve do

New Yorka nije se otrijeznio.

U New Yorku je otiπao k poznaniku kod kojeg je Ëesto

odsjedao kad je bio prvi put u Americi.

99

Poznanik ga je vrlo ljubazno primio i ugostio. Ali kod

objeda je gospodin Juπnik primijetio da na stolu nema vina,

veÊ samo nekoliko bezalkoholnih piÊa. Prije nije bilo tako.

Odmah je upitao domaÊina zaπto nema vina na stolu i ot-

kud ta promjena kad je ovaj dobro znao da gospodin Juπnik

jako voli vino.

— Dragi Johne, otkad si napustio Ameriku, u mojoj se

kuÊi sve iz temelja izmijenilo.

PoËeo mu je priËati kako je jednoga dana kupio Ëasopis

Signs of the Times (Znaci vremena) od nekog prodavaËa

knjiga, kako ga je njegov sadræaj zainteresirao, da je pisao

uredniku za opπirnije obavjeπtenje i kako mu je ovaj poslao

propovjednika koji mu je dokazao da danaπnji ljudi æive u

posljednjem vremenu povijesti grijeha i da Êe uskoro doÊi

Isus Krist.

— Propovjednik je dolazio viπe puta — nastavio je Juπ-

nikov prijatelj — a æena i ja smo se ne samo zainteresirali za

taj nauk, nego smo iz temelja promijenili æivot. Ostavili

smo piÊe, noÊne zabave i sve πto ne valja. Prije mjesec dana

postali smo vjernici Crkve tih dobrih ljudi. Vjeruj mi, sad

smo vrlo sretni. Dao Bog da i ti uskoro budeπ meu nama.

Gospodin Juπnik je zanijemio.

— Dragi Parker, ispriËavam se. Moji su poslovi takvi da

nemam mnogo vremena. Samo sam vas doπao vidjeti. Drago

mi je da ste tako sretni. Ostanite zdravi. Kad se vratim,

nastojat Êu vas posjetiti. A sad zbogom.

Tim rijeËima se pozdravio i nestao.

Prvi vlak koji je poπao s postaje Grand Central ponio je

gospodina Juπnika. Cilj putovanja bio je San Francisco. Vlak

je jurio kroz manja mjesta zaustavljajuÊi se samo u veÊim

gradovima, kao da je i on htio umaknuti Znacima vreme-

na. Dan i noÊ jurio je naprijed ostavljajuÊi za sobom Pitts-

burgh, Chicago, Omao, Chayenne, Ogden, mormonsko na-

selje. Svladao je teπki teren Sierra Nevade, njezin jedini

prijelaz nazvan Truke, projurio pokraj mnogih brdskih je-

BIJEG OKO ZEMLJE


zera, izmeu vjeËnog snijega i leda i gorostasnih jela, ora-

ha, cedrova i drugog drveÊa. Onda se poËeo spuπtati u

nizinu ostavljajuÊi za sobom Sacramento i najzad stigao u

Oakland, a odande u San Francisco, na obalu Tihog oceana.

Gospodin Juπnik se Ëudio zaπto je u vlaku toliko put-

nika iz cijeloga svijeta. Stanovniπtvo Amerike dosta je πare-

no, ali ovo πarenilo je preupadljivo. A joπ se viπe zaËudio

Ëuvπi da u gradu nema nijedne slobodne sobe u hotelima.

I tad je doznao neπto πto ga je prenerazilo. Prije tri dana u

velikoj gradskoj dvorani otpoËeo je 43. sabor AdventistiËke

crkve, na koji su doπli zastupnici iz cijeloga svijeta. Dvorana

s 15.000 sjediπta svakog je dana bila puna. Sutradan, u su-

botu, glavni dan tog najneobiËnijeg sastanka, dolazilo je

staro i mlado kako bi nazoËili propovijedi i drugim sve-

Ëanostima na kojima Êe govoriti zastupnici iz svih krajeva

svijeta.

Gospodin Juπnik je htio odmah otputovati. Ali dugo

putovanje ga je umaralo pa je odluËio ostati dan-dva u San

Franciscu. Doznao je da u malom hotelu nedaleko dvorane

ima slobodna soba. Uzeo je taksi, odvezao se onamo i do-

bio sobu. VeÊ se smraËilo. SjedeÊi u naslonjaËu, odjednom

je Ëuo kako odzvanjaju pjesme iz svih soba. “©to bi to mo-

glo biti?” mislio je. “Zar je i ovaj hotel pretvoren u adven-

tistiËku bogomolju?” Pozvonio je, i kad je momak uπao,

upitao ga je otkud to pjevanje.

— Gospodine, sad je poËetak subote i naπi gosti adven-

tisti pozdravljaju subotu pjesmom. Pjesme su krasne, zar

ne? Vidite, tamo iza Golden Gatea spuπta se sunce. To pje-

vanje se doima kao da se neki neobiËni doæivljaj izlijeva na

Ëovjeka i obuzima duπu. Otkako su ovi gosti napunili grad,

sve mi je neobiËno, kao da nismo viπe na Zemlji, nego u

raju. Umjesto psovke Ëujem samo prijazne rijeËi i lijepe,

plemenite pjesme. Sretan sam πto su ti dobri ljudi doπli

ovamo. Uglavnom se ne poznaju, ali da vidite kako se druæe

i raduju jedni drugima, kao da su oduvijek zajedno. Zamo-

101

lio sam πefa za dopuπtenje da sutra prijepodne budem na

njihovom glavnom bogosluæju. Kaæu da Êe sve dvorane biti

pune, oko 18.000 duπa! Pjesme Êe pratiti svirka onih gole-

mih orgulja i bezbroj svakojakih glazbala. Uroenici s Ha-

vaja, Fidæija i drugih otoka pjevat Êe poboæne pjesme na

svojemu jeziku. »uo sam da Êe doÊi kalifornijski guverner

i gradski Ëelnici. Novinari iz svih glavnih gradova Amerike

veÊ su stigli. Novine svakodnevno piπu o tom sastanku i

iznose zanimljive podatke. PreporuËio bih vam da sutra

odete onamo i vidite tu zanimljivu sveËanost. Dakle, kazao

sam vam sve πto znam. Oprostite πto sam bio tako slobodan.

Ako niπta ne æelite, laku noÊ.

Gospodin Juπnik se oznojio. “Dakle, tako. Htio sam po-

bjeÊi od Znakova vremena, potroπio sam toliko novca da

bih naπao mjesto gdje me neÊe uznemirivati tom vjerom, a

sad, gle, upao sam u najgore πto sam mogao. Grad pun ljudi

koji samo misle i govore o Kristovom dolasku. Osamnaest

tisuÊa ljudi! Boæe moj, kamo Êu sad? Ne mogu ostati, neÊu

posjetiti taj sabor. Ne smijem viπe niπta Ëuti o Kristovom

dolasku. Ha, novca imam dovoljno. Za πto mi sluæi nego za

uæivanje! NeÊu ni prenoÊiti ovdje. Evo, gradski vjesnik jav-

lja da Êe veËeras otploviti brod na Havajske otoke. Samo

dalje, daleko od San Francisca!”

Odjurio je k direktoru hotela i rekao mu da mora iz-

nenada otputovati. Platio je sobu, pokupio stvari i taksijem

se odvezao u pristaniπte. Nije bilo mnogo putnika, pa je

odmah dobio udobnu kabinu. BuduÊi da je noÊ bila tiha i

topla, a on joπ uvijek uzbuen od posljednjih doæivljaja,

nije legao na poËinak, veÊ je iziπao na palubu. Proveo je

noÊ u leæaljci gledajuÊi zvijezde i razmiπljajuÊi o svojemu

dotadaπnjem putovanju. NoÊ je prolazila vrlo sporo.

Oko Ëetiri sata ujutro priπao mu je kapetan broda, lju-

bazno ga pozdravio i upitao kako je spavao.

— Nikako — odgovorio je gospodin Juπnik. — Nisam ni

pokuπao zaspati. Kaæite mi, gospodine kapetane, ima li na

BIJEG OKO ZEMLJE


Havajskim otocima onih ljudi koji uËe da Êe Krist uskoro

doÊi?

Kapetan je sjeo kraj njega i rekao:

— Zar vas to pitanje muËi pa ne moæete spavati? Sigur-

no, ima ih sad 650. Srediπnjica im je u Honoluluu, Kouau-

moku Street 1120. Njihov starjeπina zove se C. R. Webster.

Na Havajskim otocima imaju nekoliko osnovnih πkola. U

Honoluluu, Makiki Street 1417, imaju i akademiju. A znate

πto joπ imaju? Imaju moju suprugu i moja dva sina. Samo se

ja joπ dræim po strani. Znate, veæe me sluæba. Barem tako

kaæem, a zapravo me ne veæe niπta, nego ne mogu joπ pre-

kinuti s nekim stvarima. Æivim u Honoluluu i vjerujte mi,

otkako su moji u toj Crkvi, u svojemu domu imam mali raj.

Ako æelite, poite sa mnom kad stignemo u Honolulu. Bu-

dite jedan dan moj gost. Vidjet Êete kako Êe me moji do-

Ëekati. Oni sad spremaju kolaËe i najljepπe cvijeÊe. Supru-

ga i stariji sin iznenadit Êe me novim glazbenim koma-

dom, a mlai sin, moj slatki Johny, sprema mi lijepu

recitaciju. Od srca se radujem πto Êu biti jedan dan kod

svojih najdraæih. Otkako idu u adventistiËku crkvu, moj dom

je pun sunca i sreÊe. Mislim da se ni ja neÊu moÊi dugo

opirati. Dobro je kazao Isus Krist Savlu, koji je htio uniπtiti

KrπÊansku crkvu i oteti se Kristovom utjecaju: “Teπko ti se

protiv ostana praÊati!” »ovjek moæe izdræati u borbi protiv

zla i nepravde, ali pred istinom i pravdom mora poloæiti

oruæje.

— Gospodine kapetane, sve je to lijepo. Blago vama. Ali

kaæite mi, imam li iz Honolulua dobru vezu za Fidæijske

otoke? Rado bih prihvatio vaπu ponudu, ali moram iz Ho-

nolulua produæiti dalje.

— Da, jedan sat nakon naπeg uplovljavanja u pristaniπte

polazi brod za Fidæi. Kapetan je moj prijatelj, ali otkad su

moji u toj Crkvi, postao je hladan prema meni. Znate, on

voli piti, ali inaËe je vrlo ugodan Ëovjek. Upoznat Êu vas s

njim i tako Êete imati nekog poznatog na tom dalekom

103

putu. Sad me ispriËajte, duænost me zove. Dovienja u Ho-

noluluu!

Gospodin Juπnik je zatvorio oËi jer mu se neπto mu-

tilo. “©to Êe to joπ biti?” mislio je u sebi. “Zar ni ovdje,

usred Tihog oceana, neÊu naÊi mjesto gdje se mogu skloniti

pred tim naukom i u miru uæivati dobra ovoga svijeta?

Fidæi je moja nada. Mnogo sam Ëuo o tim lijepim otocima,

gdje su joπ prije nekoliko desetljeÊa ljudi bili kanibali, a

sad je tamo pravi raj. Zanima me kako su se ti divljaci

mogli tako brzo promijeniti i kultivirati. Daj, Boæe, da ova

tri dana putovanja prou πto bræe. Ne osjeÊam se dobro u

blizini Ëovjeka koji moæe svaki Ëas ponovno govoriti o

svojoj obraÊenoj obitelji. Sklonit Êu se u kabinu da me ne

bi naπao.”

U daljini su se ukazale neke crne toËke. To je bilo Ha-

vajsko otoËje. Joπ nekoliko sati nestrpljivog Ëekanja i brod

je uplovio u pristaniπte.

Na izlazu mu je priπao kapetan Green, pozdravio se s

njim i ljubazno kazao:

— Predajte svoje stvari nosaËima i poite sa mnom.

Vidite, onaj veliki brod s dva dimnjaka krenut Êe za koji sat

u Fidæi. Poæurite da vas upoznam s kapetanom i osiguram

vam kabinu.

Krenuli su prema brodu. Nije proπlo deset minuta, a

naπ bjegunac pred istinom sjedio je u svojoj kabini, zado-

voljan πto je tako sretno umaknuo poznanstvu s obitelji

kapetana Greena. “Dakle, gospodin Wright, moj novi kape-

tan, mrzi nauk o Kristovom dolasku? ZnaËi, naπao sam isto-

miπljenika koji Êe me πtititi na ovom putovanju. Danas sam

preumoran, a i kapetan je zaposlen. Ali kroz koji dan Êu ga

potraæiti da malo razgovaramo kako bih naπao novu snagu

za daljnju borbu protiv ove napasti.” S tim mislima je usko-

ro zaspao.

Tek treÊega dana putovanja sastao se s kapetanom, i to

u Ëitaonici.

BIJEG OKO ZEMLJE


— Dobar dan, gospodine kapetane. Drago mi je πto

mogu malo biti s vama. ©to ste se tako zadubili u Ëitanje da

me i ne Ëujete?

Kapetan ga je tek tada pogledao, ustao i ljubazno otpo-

zdravio.

— Kapetan Green me zamolio da vam pravim druπtvo

na putovanju. Vrlo rado ako mi dopusti sluæba. Poimo

malo gore na palubu, tamo je sad krasno. Ondje Êemo raz-

govarati.

Na palubi su naπli mirno mjesto. Kad su se smjestili u

leæaljkama, kapetan je zamolio gospodina Juπnika da mu

priËa o svojemu æivotu.

— Slovenac koji je stigao Ëak do Honolulua i putuje na

Fidæijske otoke, zacijelo je πtoπta iskusio. Dakle, priËajte.

— Gospodine kapetane, πto da vam priËam. U mojemu

æivotu su vaæna dva razdoblja: jedno dok sam imao dobrog

prijatelja i drugo otkad sam ga izgubio. Prvo razdoblje vas

neÊe mnogo zanimati. To je bio æivot svakog prosjeËnog

Ëovjeka. Ali drugo razdoblje, koje ne traje niti godinu dana,

nadilazi cijeli moj dotadaπnji æivot. Zbog toga sam ovdje.

I poËeo je priËati πto je sve iskusio otkad je njegov

prijatelj priπao Crkvi koja vjeruje da Êe Isus Krist uskoro

doÊi i otkad mu je poslao u kuÊu jednog od najboljih pro-

povjednika.

— Sad, eto, bjeæim na Fidæijske otoke nadajuÊi se da Êu

bar tamo naÊi mira svojoj progonjenoj duπi.

Kapetan ga je pozorno sluπao. Nekoliko trenutaka su

πutjeli, a onda Êe kapetan:

— Dragi prijatelju, vjerujte da cijelim srcem suosjeÊam

s vama i da vas razumijem kao nitko drugi. Kad ste otkrivali

svoje doæivljaje, kao da ste priËali moje iskustvo. U Vancou-

veru imam staru majku. Ona mi je najdraæe biÊe na svijetu.

Za nju sam bio spreman sve uËiniti. Neizmjerno me voljela.

Æivjela je samo za mene i sanjala samo o meni. Ali jednoga

dana naπla je u parku na klupi Ëasopis Znaci vremena.

105

Sadræaj toga lista tako ju je zainteresirao da je od urednika

zatraæila dodatna objaπnjenja. Danas je najaktivnija Ëlanica

Crkve od koje vi bjeæite. Vidite, ne mogu podnijeti da moja

mama ne misli viπe samo o meni. Zato mrzim njezin nauk

i prkosim joj odajuÊi se piÊu i kartanju. Ali u duπi nisam

protivan. Taj nauk je, sâm po sebi, najbolje πto postoji na

svijetu. Vi putujete na Fidæijske otoke da biste se sklonili od

te Crkve. ZnaËi da niste joπ niπta Ëuli o velikoj promjeni tih

otoËana. Znam za njih joπ dok su bili ljudoæderi. Danas su

veÊim dijelom adventisti i najbolji ljudi na svijetu. Njihova

sela su Ëista, a svaki njihov dom je mali raj. Imaju svoje

πkole, πalju djecu na viπe πkole u Ameriku i pomaæu okol-

nim otocima. Na Salomonskim otocima svake subote je 4000

otoËana na adventistiËkom bogosluæju. I na Novim Hebri-

dima je oËit napredak. Na otoku Aoba ima 300 obraÊenika,

na Papui je 16 mjesnih crkava s 1.147 vjernika. Na Fidæij-

skim, Tonga, Samoa, Cookovim i drugim otocima ima viπe

od 3000 bivπih divljaka koji Ëekaju Kristov dolazak.

Dugo sam boravio u Juænoj Americi, na visokim Anda-

ma. Tamo æive Inka Indijanci. Prije nekoliko desetljeÊa taj

narod je bio propao u piÊu i nemoralu, a danas su primjer

svim Europljanima. Viπe od 10.000 Inka Indijanaca Ëeka

danas Krista i æive strogo po naËelima Svetoga pisma. Ni

najveÊa progonstva nisu ih mogla odvratiti od tog nauka.

Radije su junaËki umirali nego se vratili grjeπnom æivotu. I

sama vlada morala je priznati nadmoÊ utjecaja ove misije,

jer je ona postigla meu Indijancima ono πto nitko ni po-

mislio nije da se moæe postiÊi. Dragi prijatelju, to su Ëi-

njenice, i ja skidam πeπir pred njima. Borim se svim silama

da me taj nauk ne pobijedi, ali osjeÊam kako iz dana u dan

sve viπe pobjeuje. Jednom Êu morati poloæiti oruæje, a

moja mama Êe biti najsretnija æena. Oprostite, sluæba me

zove. Ako Bog dâ, opet Êemo se vidjeti.

Gospodin Juπnik ostao je duboko zamiπljen. “Da”, poËeo

je govoriti sa samim sobom. “Svi su se ujedinili protiv me-

BIJEG OKO ZEMLJE


ne. Kapetan Green je sigurno potajno nagovorio prijatelja

da mi πto bolje zasladi taj nauk. E neÊeπ! Bog Êe dati da na

Fidæiju naem brod koji Êe me prebaciti u Australiju, i to na

najjuæniju toËku, u Tasmaniju. Tamo imam prijatelja Slo-

venca, Ëovjek je mojeg kova. Kod njega Êu se skloniti. On

nikad nije bio sklon religiji. Tamo Êu naÊi æeljeni mir.”

Dani su brzo prolazili. Brod je uplovio u luku Lavuka,

onda u Suva. Tamo je Ëekao brod za Australiju. Gospodin

Juπnik nije rekao ni “zbogom” kapetanu Wrightu, veÊ je

poæurio prema brodu, platio i zatvorio se u kabinu. Tek kad

su bili daleko na puËini, otiπao je na palubu. Pao je mrak,

a na nebu se pojavile prve zvijezde. NoÊ je bila divna. Oko

ponoÊi je otiπao na poËinak. Probudio se tek oko deset sati

prijepodne. OsjeÊao se vrlo dobro, i to dobro raspoloæenje

smatrao je znakom da Êe odsad imati mira od nauka o

Kristovom dolasku. Pazio je da ni s kim ne zapoËne prisniji

razgovor, a najmanje s kapetanom, jer se osvjedoËio da ti

ljudi sve znaju pa bi se moglo dogoditi da i ovaj poËne

priËati o uspjesima tih ljudi ili o svojim roacima koji su

sretni u toj Crkvi.

Brod je proπao pokraj Novih Hebrida, Nove Kaledonije,

otokaa Norfolka i konaËno uplovio u pristaniπte Sydney,

glavni grad dræave New South Walesa. Naπeg putnika nije

vuklo da izie i razgleda grad iako je imao pola dana vreme-

na do polaska broda u Melbourne. Ostao je u Ëitaonici i

Ëitao neki ilustrirani Ëasopis. Nakon objeda je zaspao, tako

da nije znao kad je brod povukao sidro i otplovio. Probu-

dila ga je galama. Trgnuo se, ustao i otiπao na palubu. Vidio

je da ulaze u pristaniπte Melbourne. Nije se zadræao ni u

tom gradu, veÊ je odmah traæio brod koji Êe ga odvesti u

Hobart, na jug Tasmanije. Najzad je bio prevaljen i taj za-

obilazni put koji je vodio kroz Banks Street. Tamo se iskrcao

i odvezao u najbliæi hotel, uzeo sobu i smjestio svoje stvari.

Da ne bi sluËajno nastradao i kod svojega prijatelja PeriËni-

ka, telefonirao mu je.

107

Ne predstavivπi se, pitao ga je zna li sluËajno adresu

nekoga adventistiËkog krπÊanina.

— Idite u Argail Street 361. Tamo Êete naÊi gospodina

E. E. Ronfelta, starjeπinu AdventistiËke crkve cijele Tasma-

nije. Gospodine, ako vam je nezgodno iÊi tamo a zanimaju

vas rad i naËela ove misije, kaæite gdje vas mogu naÊi, pa

Êu doÊi k vama. Ili, ako vam je po volji, poÊi Êete sa mnom

i biti moj gost. Tu moæemo onda razgo...

Veza se prekinula, jer je gospodin Juπnik spustio slu-

πalicu. Odjurio je na recepciju, platio sobu, pozvao nosaËa

i odjurio natrag u pristaniπte. SreÊom je naπao brod koji se

spremao za koji sat krenuti upravo u Colombo, na otoku

Cejlonu, u Juænoj Indiji. Naredio je posluzi da mu donesu

hranu i piÊe u kabinu, jer nije æelio izlaziti sve do Colomba.

Putovanje je trajalo pet dana. Naπeg bjegunca nije zanimalo

vrijeme, putovanje danju ni mirne noÊi i krasno zvjezdano

nebo. Posljednjeg dana ipak je iziπao na palubu. Pokraj nje-

ga je leæala gospoa Ëetrdesetih godina. Iznenada ga je oslo-

vila:

— Gospodine Juπnik, sluËajno sam Ëula kako se zovete.

Dopustite da vas neπto upitam. SluËajno smo se naπli ovdje.

Bit Êemo cijeli dan zajedno. Ne znamo hoÊemo li se ikad

viπe vidjeti. Jednog dana Êemo umrijeti, a onda Êe doÊi

Boæji sud. Sad putujemo tako lijepo i mirno. A kako Êemo

iziÊi pred taj sud? Jesmo li spremni? Ne bih æeljela biti kriva

ako na tom sudu loπe proete. Ne znam πto je izmeu vas

i Boga, ali sudeÊi po vaπemu licu, po vaπim umornim i

neveselim oËima, niste pomireni s Bogom. ©to vas muËi?

Zar Bog nije uËinio neπto da vas pomiri sa sobom i uËini

vas sretnim? Zar vas On ne traæi? Ili se s vama dogaa kao

s mnogima koje Bog zove? Moæda i vi bjeæite od Boga?

IzvlaËite li se iz Njegovih ruku? Bit Êe da je tako. Kain je

bjeæao pred Bogom i nije naπao mira. I Ezav je prkosio

Bogu, pa je najzad tako pokvario svoje srce da viπe nije bio

sposoban za obraÊenje. Zato je zavrπio u oËaju. Juda Iπka-

BIJEG OKO ZEMLJE


riotski imao je zlatnu priliku, ali je volio novac i znate da

se najzad objesio. Berenika, supruga cara Agripe, sluπala je

propovijed apostola Pavla. Agripa se umalo obratio, ali ga

je Berenika zadræala jer je htjela joπ uæivati u slastima ovoga

svijeta. Naπla je smrt u cirkusu u Pompejima, kad je Vezuv

pokrio taj grad i Herkulanej. Vidite kako su zavrπili ti ljudi!

I apostol Pavao ispoËetka se protivio Bogu, Ëak je progonio

krπÊane da bi tako uπutkao glas istine u sebi. Ali najzad je

popustio i predao se Bogu. Postao je blagoslov tisuÊama

obraÊenika. Koga biste od tih ljudi, poπtovani prijatelju,

uzeli sebi za primjer? Moja je molitva da slijedite apostola

Pavla. Vidite, ja sam misionarka. Na Novim Hebridima iz-

gubila sam supruga. Sad se vraÊam u domovinu da bih

nauËila sve πto bolniËarka treba znati pa Êu se vratiti meu

divljake. Ærtvovat Êu svoj æivot za njihovo dobro. A πto Êete

vi uËiniti? Gdje Êe zavrπiti vaπ put? Kakav Êe biti vaπ kraj

ovdje na Zemlji?

Gospodin Juπnik gledao ju je zapanjen. Ustao je, ispri-

Ëao se rekavπi da mu nije dobro i siπao u svoju kabinu.

Sruπio se na krevet i æelio umrijeti. Popio je tabletu za

spavanje i spavao do Colomba.

Kad je siπao s broda, iznenada mu je priπla ona misio-

narka, pruæila mu ruku i rekla:

— Ovdje, blizu Garden Avenuea, nalazi se naπa misio-

narska ambulanta. Vi izgledate bolesni. Poite sa mnom da

se nekoliko dana dobro odmorite i razvedrite. Ovako ne

moæete nastaviti putovanje. Æivci su vam oronuli. Posluπajte

me, bit Êete mi jednom zahvalni. Sigurno znate kako æivi

narod u Indiji, ali naπoj je misiji uspjelo osloboditi mnoge

uroenike poroËnog i bezboænog æivota i organizirati ih u

viπe mjesnih crkava. Uzmite vremena, posjetite neke crkve,

razgovarajte s obraÊenicima i uvjerit Êete se kako su ti ljudi

sad sretni. To Êe biti dobar lijek za vaπu duπu.

Ali gospodin Juπnik se okrenuo i bez rijeËi ostavio mi-

sionarku. Pozvao je nosaËa i naredio da ponese njegove

109

stvari na brod koji je trebao otploviti u Capetown, u Juænoj

Africi. Brzo su naπli brod. Gospodin Juπnik se smjestio u

kabinu i legao. “Samo dalje, dalje, πto dalje od tih ljudi. Zar

je moguÊe da je gospodin Maxwell imao pravo rekavπi da

je vijest o Kristovom dolasku rasprostranjena po svoj Zem-

lji, meu svim narodima i jezicima? Zar nema nijednog kuta

gdje ta vijest nije doprla? Zar sam osuen da me taj nauk

prati oko cijele Zemlje i ne da mi viπe mjesta ni vremena

da se smirim? Moæda na najjuænijem kraju Afrike? Nemo-

guÊe da je adventistiËki nauk stigao i onamo!”

U njegovoj glavi raale su se takve misli i uznemiravale

ga. Nije se mogao odmoriti. Odavno se veÊ spustila noÊ,

bezbroj zvijezda pratilo je brod na njegovom putu kroz

neizmjerne prostore Indijskog oceana. TreÊeg dana stigli su

na otok Mauricius, u pristaniπte Port Loisa. Tek πto su pri-

stali, na brod je doπao neki mladiÊ, uroenik, s punom

torbom ispod ruke. Nudio je putnicima neke Ëasopise. Go-

spodin Juπnik mu je priπao æeleÊi proËitati neπto o najnovi-

jim dogaajima u svijetu. NemajuÊi sitnog novca, pruæio je

mladiÊu dolar i dao mu znak da zadræi ostatak. Sretan, mla-

diÊ mu je ponudio Ëitavu kolekciju raznih Ëasopisa na en-

gleskom, francuskom i uroeniËkom jeziku. Kad je uπao u

kabinu, kao da ga je grom udario kad je izvadio Ëasopise i

vidio da je to literatura koje se toliko plaπio. Tu su Signs of

the Times, Les Signes de Temps i drugi na malezijskom

jeziku. Brzo je otvorio prozorËiÊ i sve bacio u more. “Dakle”,

uzdahnuo je sav utuËen “i ovamo je stigla vijest o znacima

Kristovog dolaska! Kako je to moguÊe? ©to Êu joπ doæivjeti?

©to Êe biti u Capetownu, hoÊu li i tamo naÊi te ljude?”

Sad mu je putovanje sasvim zagorËeno. Obiπao je goto-

vo cijelu zemaljsku kuglu, bez prestanka je jurio nadajuÊi

se da Êe naÊi mjesto gdje Êe biti siguran od adventistiËkog

nauka, a dosad nigdje mira, nigdje spokoja. Nakon dva da-

na stigli su na afriËku obalu, uπli u zaljev Delagoa i pristali

u luci Lourenco Marques. Za dva sata plovidba je nastav-

BIJEG OKO ZEMLJE


ljena prema jugu. BuduÊi da je brod stajao na viπe mjesta,

stigli su u Cape Town tek nakon dva dana. Cape Town ili

Kaapstadt je glavni grad JuænoafriËke Republike. Gospodin

Juπnik je namjeravao ostati dan-dva u gradu i malo se od-

moriti. SteËena iskustva ispunila su ga sumnjom da bi i u

Kaapstadtu mogao naiÊi na ljude koji Ëekaju Krista. Ali sad

se pomirio sa sudbinom i viπe je nije izbjegavao. Stvari je

ostavio u hotelu blizu pristaniπta i otiπao proπetati. Bolio ga

je zub pa je potraæio zubara i zamolio da mu pomogne.

Zubar se baπ spremao nekamo otiÊi, ali kad je vidio stranca

kojemu je potrebna pomoÊ, odmah ga je primio. Bol je

popustila. Vani je zapuhao jak vjetar pa je zubar preporu-

Ëio pacijentu da ostane u ordinaciji dok bol potpuno ne

proe.

— Gospodine doktore — rekao je naπ pacijent — vi ste

nekamo poπli, a ja sam vas svojim dolaskom u tome sprije-

Ëio. Oprostite, vrlo mi je æao.

— Ne, ne, dragi gospodine, moja je duænost pomoÊi

bolesnima. Naprotiv, vrlo mi je drago πto nisam otiπao, jer

ne bih imao tu radost da vam pomognem. Vaæno je da vas

viπe ne boli i da moæete zadovoljni nastaviti putovanje.

Kad ga je naπ putnik pitao koliko je duæan, zubar je

kazao:

— Danas je subota. Kao krπÊanin koji svetkuje taj dan,

danas Ëinim poslove milosra i dobroËinstva. Po primjeru

Kristovom duæan sam lijeËiti i subotom. NeÊu vam niπta

naplatiti, a πto dadete dragovoljno, iÊi Êe za naπu lijeËniËku

misiju meu naznaboπcima, za one sirote ljude koji nemaju

novca da plate lijeËnika. Jeste li zadovoljni time?

— Dakle, i vi ste jedan od tih ljudi. Da sam to osjetio

prije, sigurno me zub ne bi zabolio i ne bih doπao k vama.

Dakle, i ovdje u Cape Townu postoji AdventistiËka crkva.

Kaæite mi, gospodine doktore, jeste li i vi tako zadovoljni i

sretni u svojoj vjeri kao i svi drugi na koje sam dosad nai-

πao?

111

— Naravno. U naπemu druπtvu svatko je sretan samo

ako je preporoen. Kad bih vam priËao o svojemu æivotu i

o tome kako sam postao vjernik ove Crkve, bila bi to duga

priËa. Prebrodio sam teπke dane, i da nisam naπao ovaj put,

viπe ne bih bio meu æivima. Sad nemam drugih æelja nego

ostati vjeran Kristu do same smrti i sluæiti onima koji su u

nevolji. Vidite, svaki tjedan besplatno radim za sirotinju.

Od svoje zarade dajem za πirenje evanelja u svijetu. To mi

je zakon, da svakog dana uËinim barem neko dobro djelo i

tako ublaæim bijedu u narodu. Tako smo spasili mnoge lju-

de od oËaja i izveli ih na bolji put. Danas su sretni i Ëine

drugim jadnicima ono πto smo uËinili njima. Tako je htio

Krist. A meni se Ëini da vas nije bolio samo zub, nego da

vas joπ neπto muËi. Trebali biste znati neπto viπe o ovom

pokretu. Bog vas je uputio k meni da bi vam preko mene

pruæio svoju oËinsku ruku, izlijeËio vam duπu i dao vam

mir. Mir, prijatelju, mir, ali vi ga ne æelite primiti. To bi bilo

isto kao kad vas boli zub i lijeËnik vam nudi da vam ga

izlijeËi, a vi odbijete pomoÊ.

— Istina je, gospodine doktore, Bog me veÊ dugo traæi.

»ini se da me mnogo voli, jer me vjerno prati. Ali zaπto me

hoÊe po svaku cijenu dovesti u vaπe druπtvo? Vidite, to ne

volim. Æelim biti slobodan, æelim Ga voljeti, ali ne u tom

druπtvu.

— Prijatelju, ako vas Bog traæi, dopustite Mu da vas

nae. A πto Êe On s vama uËiniti, u kakvo Êe vas druπtvo

dovesti, gdje æeli da budete i sluæite Mu, ostavite to Njemu.

On to najbolje zna. Nemojte Mu se protiviti. Bog nije Ëo-

vjek. Njemu ne moæete davati propise i uËiti Ga. On najbo-

lje zna πto radi i πto je dobro za vas i za svakog Ëovjeka.

Posluπajte Ga i bit Êete sretni.

— Vidjet Êu. Zub mi je u redu. Uzmite ovih deset dolara

buduÊi da je subota, i dajte ih za lijeËniËku misiju meu

neznaboπcima. A deset drugih dolara dajte svojoj ovdaπnjoj

Crkvi. I na svemu vam hvala. Zbogom!

BIJEG OKO ZEMLJE


Gospodin Juπnik se vratio u hotel. Popodne je malo

proπetao gradom, a naveËer otiπao rano na poËinak.

Kad se ujutro probudio i poπao doruËkovati, doznao je

da jedan brod polazi u devet sati izravno u Lisabon. Nare-

dio je posluzi da mu odnesu stvari na brod, platio je raËun

i otiπao. Sad se osjeÊao mnogo bolje. Mirniji je. Joπ juËer,

kad je dao onaj novac za dobrotvorne svrhe, kao da mu je

teπki kamen pao sa srca. »inilo mu se da bi bio zadovoljniji

kad bi i na ovom brodu naπao nekoga od tih neobiËnih

krπÊana. Osjetio je da u dubini srca ima neπto πto viπe ne

moæe æivjeti bez tih ljudi, kao da se tijekom ovih putovanja

splela neka nevidljiva veza izmeu njih i njega. Viπe ne

mogu jedni bez drugih.

OdluËio se vratiti u London, odakle je poπao na put

oko Zemlje. Morao se naÊi s gospodinom Maxwellom i is-

priËati mu πto je iskusio, odakle je sve bjeæao od njega i

njegovog nauka.

Sutradan su proπli otok Sv. Jelene, gdje je Napoleon bio

u zatoËeniπtvu. Priπao mu je neki putnik i predstavio se kao

E. D. Dick, tajnik AdventistiËke crkve za vanjsku misiju iz

Londona, i rekao:

— Oprostite πto vas uznemiravam. ProËitao sam vaπe

ime na popisu putnika i sjetio se da mi je gospodin Max-

well, naπ urednik u Stranboroughu kod Watforda, blizu Lon-

dona, priËao o vama. On vas je jednom prilikom posjetio,

govorio vam o naËelima naπe Crkve. Bili ste i na njegovom

predavanju u Watfordu. Kad vas je doπao drugi put posje-

titi, kazano mu je da ste otputovali u Ameriku. A sad vas ja

nalazim na morskoj puËini. To je zaista Ëudno. Kako Êe se

gospodin Maxwell iznenaditi kad mu napiπem da sam se

sastao s vama!

— Gospodine Dick, danas je i meni drago πto sam se

upoznao s prijateljem gospodina Maxwella. Sjednite malo

ovdje, da vam ispriËam svoje doæivljaje od onoga dana kad

sam napustio London.

113

Gospodin Dick je sjeo i naπ je putnik poËeo priËati. To

je bila duga priËa.

Kad se brod pribliæio obali zapadne Afrike, gospodin

Dick je priËao novom prijatelju o misionarskom radu svoje

Crkve u Africi. Kod otoËja Cape Verde iznio mu je zanim-

ljive pojedinosti o napretku misije na tim, ali i na Kanar-

skim, Maderskim i Azorskim otocima.

Nakon sedam dana plovidbe stigli su u Lisabon. Gospo-

din Dick je kazao da je odlukom velikog sabora u San Fran-

ciscu gospodin Maxwell premjeπten u Washington i da Êe

za koji dan sa svojom obitelji napustiti Englesku, pa je naπ

Slovenac odluËio nastaviti put zrakoplovom kako bi se joπ

jednom sastao s njim prije njegovog odlaska. SrdaËno se

oprostio sa svojim suputnikom i uputio se automobilom u

zraËnu luku. Stigao je u pravom trenutku, jer je zrakoplov

bio spreman za polazak u London. Ubrzo je nosio naπega

putnika iznad lijepog Portugala i ©panjolske, onda preko

Pirineja. Za pet sati stigli su u Bordeaux, a nakon Ëetiri sata

u Pariz. Let je bio ugodan. Gospodin Juπnik je prvi put na

svojemu putovanju oko Zemlje uæivao cijelim srcem gleda-

juÊi ljepotu prirode. Ali ni u zrakoplovu nije ostao bez

druπtva.

U Bordeauxu je uπao u zrakoplov neki Francuz i sjeo

pokraj njega. Ubrzo su poËeli razgovarati. Novi putnik pred-

stavio se kao dr. Nussbaum, lijeËnik iz Pariza i tajnik za

zdravstvenu reformu Juænoeuropskog odjela AdventistiËke

crkve, koja ima svoje sjediπte u Bernu, u ©vicarskoj. Naπ je

svjetski putnik zaboravio promatrati prirodu jer je s novim

poznanikom uπao u najdublji razgovor o vjerskim pitanji-

ma. Osobito se ugodno iznenadio Ëuvπi da se doktor oæenio

Beograankom kad je tijekom Prvog svjetskog rata sluæio

kao vojni lijeËnik u Niπu.

Tako su u ugodnom razgovoru prebrzo stigli u Pariz i

ondje su se rastali. Nakon jednosatne stanke zrakoplov je

nastavio let i oko devet sati naveËer stigli su u London.

BIJEG OKO ZEMLJE


Gospodin Juπnik se odvezao u sanatorij u Stanboroughu.

Ondje je dobio vrlo lijepu sobu. Umio se i presvukao i

otiπao telefonirati gospodinu Maxwellu. On nije prepoznao

glas gospodina Juπnika, ali kad mu se predstavio i kazao

svoje ime, gospodin Maxwell se tako iznenadio da je za-

boravio odgovoriti, veÊ je odmah potrËao u sanatorij i za-

kucao na vrata poznanikove sobe. Gospodin Juπnik je joπ

uvijek stajao kraj telefona i Ëudio se zaπto se gospodin Max-

well viπe ne javlja. Ali kad je otvorio vrata, zagrlio je go-

spodina Maxwella. To je bio osobit susret, neoËekivan i

pun ljubavi.

— Dragi prijatelju — progovorio je gospodin Juπnik —

evo me opet kod vas. Proπla su gotovo dva mjeseca otkako

ste bili kod mene i otkako sam nestao iz Londona. Nakon

vaπeg predavanja bio sam potpuno uvjeren da je Sveto pi-

smo Boæja RijeË i da su njegova proroËanstva pouzdana.

OsjeÊao sam svu snagu biblijske istine. Srce se poËelo topiti

i popuπtati, ali razum je bio ohol i htio se uhvatiti ukoπtac

s Kristom. Htio je pokazati da moæe prkositi evanelju i

sprovesti svoju namjeru. Nudili ste mi mir u Kristu, a ja

sam trebao samo pruæiti ruku. Kako sam jednostavno mo-

gao doÊi do mira i spokojstva! A pobjegao sam od njega

kao zvijer od lovca.

Onda mu je priËao kamo se bio uputio, kako je puto-

vao i bjeæao stalno prema zapadu, dalje, neprestano dalje,

danju i noÊu, kako ga je Bog nalazio na svakom mjestu, u

najskrivenijem kutiÊu, kod bijelih, æutih i crnih ljudi, u vla-

ku, na brodu, u hotelu, u privatnim stanovima, u kabini i

na palubi broda, kod zubara i u zrakoplovu.

— Vidite, nisam se uspio skriti od Boga. On je svuda. To

πto ste mi ovdje govorili da se evanelje o Kristovom dola-

sku propovijeda po svoj Zemlji, meu svim narodima i je-

zicima, vidio sam svojim oËima. Da, Kristova RijeË danas je

doslovno ispunjena. Cijela je Zemlja u mreæi evanelja, svi

narodi Ëuju danas Boæji poziv. Nema kutiÊa gdje bi se Ëo-

115

vjek mogao skriti od te vijesti. Svuda po svijetu, gdje god

sam bio, zatekao sam vaπe misionare i misionarke. Kape-

tani brodova, zubari i obiËan puk u sluæbi su te vijesti. Na

bezbroj mjesta vidio sam æene i muπkarce kako prodaju i

dijele vaπu literaturu. Ona se nalazi u knjiænicama preko-

oceanskih brodova. Bezbrojni otoci Tihog oceana preobra-

æavaju se danas u svjetlosti boæanske istine. Da, gospodine

i prijatelju moj, propovijedanje evanelja o kraljevstvu po

cijelome svijetu, to je danas najveÊi znak na svijetu, jer on

dopire i osjeÊa se na svim kontinentima, na kopnu, moru,

u zraku, u svim narodima, u svakom gradu i selu, u svakoj

kuÊi i najzabitijem kutku. Kapetani velikih prekooceanskih

brodova priËali su mi prava Ëuda koja je prouzroËila ad-

ventna vijest meu kanibalima na otocima u Tihom ocea-

nu. Imao sam prigodu, kao rijetko tko na svijetu, nagledati

se tog najveÊeg Ëuda danaπnjice. Htio sam zatvoriti oËi pred

njim, ali njegove svijetle zrake prodirale su i kroz zatvorene

oËi. Upregnuo sam sve snage, neπtedimice troπio novac da

bih pobjegao nekamo gdje bih mogao dokazati da taj znak

nije univerzalan, da se evanelje o kraljevstvu ne propovijeda

po svoj Zemlji i meu svima narodima i jezicima, ali uzalud.

SjeÊam se rijeËi koje ste mi Ëitali iz Otkrivenja, ne znam

toËno iz kojega poglavlja, ali tamo piπe da Êe evanelje o

kraljevstvu rasvijetliti svu Zemlju. Vidio sam tu svjetlost

cijelim putem dok sam putovao oko svijeta. Tako je snaæna

da najzad nisam imao kamo pobjeÊi. Bila je tako jaka da me

dotjerala opet k vama. I sad, dragi i poπtovani prijatelju,

evo me. Kaæite mi sve πto trebam uËiniti da bih i ja bio

Boæje dijete i mogao posluæiti u tom divnom djelu. Spreman

sam na sve.

Ta je priËa gospodinu Maxwellu ojaËala vjeru i ulila mu

novu snagu za daljnji rad i nove ærtve u Boæjem djelu. Zagr-

lio je gospodina Juπnika i s nekoliko toplih rijeËi zahvalio

Bogu za Njegovo divno vodstvo. Zatim je joπ dugo razgo-

varao s njim i pouËavao ga πto treba Ëiniti.

BIJEG OKO ZEMLJE


Gospodin Juπnik je prihvatio sve toËke istine, a njegovo

iskustvo bilo je dovoljan dokaz da je zaista naπao Boga, da

se preporodio i naπao potpuni mir u Kristu. Dogovorili su

se, a s time se sloæio odbor ondaπnje mjesne AdventistiËke

crkve, da sljedeÊe subote prijepodne moæe biti krπten i sve-

Ëano primljen u Crkvu.

Ta subota bila je gospodinu Juπniku najljepπi dan u

æivotu. U crkvi su ga zamolili da pred okupljenima (a toga

dana dosta ih je doπlo iz Londona) iznese svoje doæivljaje s

puta oko svijeta. Taj dan bio je pravo narodno slavlje Crkve

u Stanboroughu, slavlje istine i njezine pobjede.

* * *

Nakon tri dana Marko je dotrËao k majstoru Janku, sav

zadihan, dræeÊi u ruci pismo.

— Dragi moj Janko, Ëuj novost. Vidi πto sam dobio iz

Londona! Znaπ, onaj naπ prijatelj iz mladih dana, zvali smo

ga Stano, onaj veseljak, Slovenac, koji je bio sa mnom u

Americi... O, Janko, taj naπ prijatelj mi je javio da se i on

obratio. U subotu je krπten i primljen u Crkvu. Njegova

iskustva o tome kako je primio istinu doista su jedinstvena,

veliko Ëudo. Pomisli, kad ga je, po mojoj æelji, posjetio

propovjednik i uvjerio ga da je adventistiËi nauk istinit,

Stano je pobjegao pred istinom, obiπao cijeli svijet, od is-

toka do zapada, i najzad se uvjerio da je adventna vijest

zaista stigla u sve zemlje, na sve otoke i u sve narode. Evo

πto on piπe.

Kad mu je proËitao pismo, majstor Janko je kazao:

— Kako je to divno zavrπilo! PoËetak je bio tako nezna-

tan, a eto πto se iz njega zbilo. Prije viπe godina doπao je u

naπ grad obiËan radnik traæiti sluæbu. Njegov primjer i vjer-

nost obratili su njegovog poslodavca. ObraÊenje je utjecalo

i na druge, pa sam se i ja napokon obratio. Onda si ti doπao

iz Amerike i obratio se, a nakon tebe gospodin PerukoviÊ,

117

pa onaj lijeËnik i mnogi drugi. Pisao si u London bratu

Maxwellu i molio ga da posjeti Stanu, i eto, sad je istina

ubrala i taj rod. Tako Bog od malih stvari Ëini velike. U

gradu se viπe ne pije kao prije, ne Ëujeπ viπe tako gadne

psovke po ulicama, mnogi ljudi æive danas urednim i mir-

nim æivotom. Mladeæ viπe ne viËe po ulicama i ne zadirkuje

prolaznike. Sad imamo pjevaËke zborove i organizirano do-

broËinstvo. Eto πto je Bog uËinio preko jednog obiËnog

Ëovjeka koji je æivio u istini, krπÊanskim æivotom. Tako se

Ëini Boæje djelo, tako Êe se ono i dovrπiti na Zemlji.

Da, znaci u svijetu vrlo jasno svjedoËe da Êe Krist brzo

doÊi. On je prije mnogo tisuÊa godina zapoËeo svoje djelo

meu ljudima i na Golgoti ga utvrdio svojom krvlju. Du-

hom svojim ga je raπirio po svoj Zemlji i sad je doπlo vrije-

me da se konaËno dovrπi. Svatko tko je primio tu istinu

iskusio je na sebi ono πto je kazao Isus: “... upoznat Êete

istinu, a istina Êe vas osloboditi” (Ivan 8,32), jer “... dakle,

ako vas Sin oslobodi, zaista Êete biti slobodni”. (Ivan 8,36)

Istina nas je oslobodila svakog grijeha i svakog neznabo-

æaËkog Ëina, svih obiËaja koji nisu Bogu po volji i za koje

je kazao u Pismu da su Mu mrski. Nama se danas dogaa

kao πto je pisao apostol Pavao svojemu suradniku Titu: “Baπ

se tim oËitova milost Boæja u svojoj spasiteljskoj snazi za

sve ljude, da nas odgaja da se odreËemo bezboænosti i svjet-

skih poæuda te æivimo umjereno, pravedno i poboæno u

ovom svijetu kao ljudi koji iπËekuju blaæeno ispunjenje na-

de, naime pojavu sjaja velikoga Boga, naπega Spasitelja, Isu-

sa Krista.”

ProroËanstvo se ispunilo, znaci Kristovog dolaska su

tu, evanelje o dolasku Kristovog kraljevstva propovijeda

se po svoj Zemlji. Da, Isus je mislio na ovo naπe vrijeme

kad je kazao: “... i tada Êe doÊi svrπetak... kad vidite sve to,

znajte da je blizu — na samim vratima!... Zaista, kaæem vam,

ovaj naraπtaj neÊe proÊi dok se sve to ne zbude.” (Matej

24,14.33.34)

BIJEG OKO ZEMLJE

119

BILJE©KA O PISCU

Albin MoËnik je roen 4. veljaËe 1888. u Trbovlju u

Sloveniji. Bio je jedno od jedanaestero djece u obitelji. Otac

ih je rano napustio i otputovao u Ameriku traæeÊi zaposle-

nje. Majka je ostala sama i brinula se o djeci, a od oca nije

dobivala nikakvu pomoÊ. Albin je veÊ u osnovnoj πkoli poËeo

puπiti. BuduÊi da nije imao novca za duhan, skupljao je

opuπke, a najviπe ih je bilo na smetliπtu mjesnoga sveÊe-

nika.

Nakon zavrπenog osnovnoπkolskog obrazovanja htio je

postati slikar. Uputio se pjeπice u Graz, no u tom se gradu

nije nigdje uspio zaposliti niti naÊi mjesto za svoje slikarsko

πkolovanje. Iz Austrije se uputio dalje u NjemaËku, sve do

Hamburga. O tome kako je protekao njegov mladenaËki

æivot napisao je:

“U Hamburgu sam se uspio zaposliti. Tako sam bio

æivotno osiguran za neko vrijeme. Pismima sam usposta-

vio vezu sa svojim ocem u Americi. On mi je æelio pomoÊi,

pa mi je poslao parobrodsku kartu za Ameriku, s napo-

menom da je plaÊena i hrana tijekom putovanja. S pla-

Êenom kartom u dæepu nastala je druga poteπkoÊa: mo-

rao sam pronaÊi brod koji Êe me primiti da otputujem k

ocu u Colorado.

Jednoga dana u hamburπkoj luci ugledao me stariji

sjedobradi Ëovjek, pogledao me duboko u oËi i rekao vrlo

ugodnim glasom: ‘MladiÊu moj, ti zasigurno Ëekaπ neki

prekooceanski parobrod ili traæiπ zaposlenje. Ali pusti to,

ne idi na more, i ovdje na kopnu ima posla za tebe.


Prepusti to Bogu! Ostani, jer od tebe moæe biti neπto

dobra!’ Nakon toga mi je pruæio ruku i zaæelio Boæji

blagoslov.

BuduÊi da u Hamburgu nije bilo nijednog broda za

Ameriku, put me nakon tog susreta odveo po najveÊoj

studeni na zapad, prema luci Bremerhafen. Najprije sam

stigao u grad Stade. Dobro se sjeÊam kako sam kao sedam-

naestogodiπnjak, 3. sijeËnja 1906. godine, napustio taj

grad i poπao pjeπice i slabo obuËen prema Bremerhafenu.

Onamo sam stigao 6. sijeËnja. Strahovita hladnoÊa, pra-

zna novËarka i glad natjerali su me da u tom gradu

zaboravim savjet starog gospodina. Nevolja me je odvela

pravo u luku, gdje sam se nadao naÊi brod za New York.

Ali ni ondje nije bilo takvog broda.

RazoËaran, gladan i prozebao zastao sam na nekom

mostu i promatrao rukavac rijeke Weser. Doπla mi je

pomisao da bi ipak najbolje bilo skoËiti u tu vodu i tako

uËiniti kraj svim æivotnim patnjama. Ali prije nego πto

sam mogao ostvariti svoju zamisao, dotaknula me je ne-

Ëija ruka. Preda mnom je stajao starac, odmjerio me i

upitao glasom punim srdaËne topline: ‘MladiÊu, o Ëemu

razmiπljaπ, kamo æeliπ?’

Kad sam mu iskreno rekao svoju namjeru, odgovo-

rio je: ‘Posluπaj me i nikad neÊeπ zaæaliti. Pogledaj tamo,

to ti je Schieferstrasse. Idi, potraæi kuÊu na broju 17 i

pokucaj. To su dobri i ljubazni ljudi. Oni Êe ti dati posla

i nikad neÊeπ zaæaliti πto si me posluπao.’ Posluπao sam

tog Ëovjeka, naπao kuÊu, pokucao, dobio posao i stan u

obitelji.

Kakva je promjena nastala u mojemu æivotu i u sr-

cu! Nakon duæeg pjeπaËenja i lutanja, gladovanja i smr-

zavanja sada sam, usred hladne zime, naπao topao dom

u koji sam bio primljen s puno paænje i ljubavi. Osim

toga, imao sam i stan i zaposlenje. Gazda je imao posto-

larsku radionicu i primio me za πegrta.

121

U poËetku sam se teπko snalazio. Mnogo toga nisam

razumio. Evo zaπto. U radionicu je doπla neka fina i

otmjena gospoa sa πeπirom na glavi i mojega je gazdu

oslovljavala s ‘brate’. Nakon toga je doπao neki gospodin

u fraku, s cilindrom na glavi. I taj je mojega gazdu na-

zivao bratom. Pomislio sam kako sam doπao u finu i

otmjenu kuÊu. Sigurno Êu jednog dana i ja postati takav

gospodin. A tada je za mene i moje razmiπljanje doπao

hladan tuπ. Uπla je ËistaËica ulice i, na moje Ëuenje,

mojega gazdu takoer nazivala ‘brate’. Bio sam uistinu

zbunjen. Nisam mogao razumjeti da neka obitelj moæe

imati tako raznolike roake.

Pravo iznenaenje Ëekalo me tek u petak. Popodne

smo lijepo poËistili i pospremili radionicu. A tad nam je

gazda rekao da u subotu ne radi i da je radionica za-

tvorena. Obitelji Schiefers i Banas bili su adventisti. Tako

sam kod njih upoznao i prihvatio pravu svetopisamsku

istinu o Boæjem danu odmora. U oæujku sam se veÊ krs-

tio, sretan kao nikad prije...”

Te 1906. godine, kad se krstio prvi Slovenac, Albin

MoËnik, u srpnju je odræana konferencija u Friedensauu.

Danas je tamo srediπte teoloπkog uËiliπta za njemaËko go-

vorno podruËje, s mnogim drugim zgradama, posebice za

starije osobe. Izgraeno je Ëitavo selo s poπtom, opÊinom

i grobljem. Svi stanovnici sela su adventisti, od upravitelja

do radnika. Ali prije stotinu godina nije bilo tako. Dajmo

ponovno rijeË Albinu MoËniku, neka nam priËa kako je

izgledala πkola u njegovo mladenaËko doba:

“U to doba u Friedensauu nije bilo nikakve druge

graevine, osim jedne stare vodenice na potoËiÊu Ilu. U

potkrovlju te vodenice dobili su studenti mjesto za spa-

vanje, a nastava se odræavala u jednostavnoj drvenoj

baraci. Meu sedmero upisanih polaznika πkole bila je i

jedna djevojka iz Hamburga.

BILJE©KA O PISCU


Na spomenutoj konferenciji bio sam nazoËan i ja.

Æelio sam doznati ima li zastupnika iz Austro-Ugarske

ili Ëak iz moje domovine Slovenije. Ali uzaludni su bili

svi moji upiti. Netko tko je pokazao malo viπe zanimanja

za moja pitanja prenio ih je predsjedniku Ugarskog mi-

sionskog polja. I tako sam se upoznao s tim predsjed-

nikom, bratom Hünergardtom. Na njegovu æelju ispriËao

sam mu ukratko svoj æivot i kako sam dospio u Frieden-

sau.

Kad je sve doznao, i da mi moj otac iz Amerike veÊ

poslao parobrodsku kartu kako bih doπao k njemu, treÊi

sam puta zaËuo rijeËi koje su me se duboko dojmile:

‘Mladi moj brate, ostani ovdje, jer od tebe moæe neπto

postati. »uo si kako braÊa iz Generalne konferencije i

misionari iz Afrike, Palestine, Brazila i drugih krajeva sa

suzama u oËima pozivaju mladiÊe da prihvate Isusov

poziv i da se prijave za πkolu, da bi æuta polja dobila

æeteoce!’

Tada je govorio o Boæjem djelu meu Juænim Slave-

nima. PriËao mi je o prvom krπtenju u Kumanovu, o

tamoπnjem jedinom biblijskom radniku, bratu Todoru.

Zatim je uzeo obje moje ruke, pogledao me u oËi i rekao

tihim glasom: ‘Mladi brate, πto namjeravaπ uËiniti? Tvoj

te zemaljski otac u Americi poziva, a i tvoj nebeski Otac

te zove. Isus je napustio Nebo da bi postao Spasitelj

grjeπnika. A ti? Vidi kako te je Boæja ruka Ëudesno vodila

i dovela ovamo. ©to Êeπ uËiniti?’

Morao sam odluËiti, jer mi je srce htjelo iskoËiti. Moja

ruka se spustila u ruku brata Hünergardta i tako je bio

utvren moj æivotni put. Vratio sam se u Bremerhafen

srediti svoje poslove, i u kolovozu sam doπao vlakom

ponovno u Friedensau, pun najljepπe nade. ©kola mi je

bila neπto veliko i uzviπeno. Kad sam usred noÊi stigao

i pred sobom ugledao πkolu, srce mi je zadrhtalo od uzbu-

enja. Kleknuo sam nasred puta i zahvalio Gospodinu

123

na Njegovoj velikoj milosti πto me je naπao dostojnog

pozvati u misionsku πkolu.

Nigdje viπe nije bilo svjetla. Nekako sam se uspeo u

potkrovlje πkole, napipao neka vrata i pokucao. Netko je

otvorio i kad je Ëuo da sam doπao u πkolu i da nemam

prenoÊiπta, probudio je joπ jednog brata. Njih dvojica su

spojili svoje postelje i tako sam prospavao svoju prvu noÊ

u πkoli. A ta su dvojica bila Maks Ludewig i Alfred Tho-

mas. To zajedniËko spavanje probudilo je meu nama

srdaËno prijateljstvo.

Predavanja naπih uËitelja i iskustva misionara koji

su nas posjeÊivali tako su me oduπevila da sam u slobod-

no vrijeme mislio samo na svoj narod i traæio naËine i

sredstva kako bih mu mogao objaviti ovu divnu istinu.

Prevodio sam vaæne stvari na slovenski jezik i o vlasti-

tom troπku tiskao traktat: ‘Ali je konec blizu?’ Svaki sam

novËiÊ upotrijebio za misionski rad.

Poslije je brat Hünergardt poslao u πkolu prvu Srp-

kinju, sestru Angelinu LaziÊ iz Mokrina u Banatu. Od

nje sam doznao za Êirilicu. Joπ istoga poslijepodneva, iduÊi

za plugom i skupljajuÊi krumpire, kad god sam dospio

do kraja svake brazde ili kad je plug malo zastao, ja sam

po zemlji pisao ta neobiËna slova. Kad smo uveËer zavrπili

posao i pokupili krumpir, vratio sam se, sav sretan, u

svoju sobu, jer sam znao Ëitati i pisati Êirilicu.

Upravitelj πkole, brat Otto Lipke, primio je nakon

nekoliko dana od brata Todora iz Velike Kikinde u Juæ-

noj Ugarskoj prvi srpski prijevod subotnjoπkolskih pou-

ka. Uz njih je dobio i molbu da, ako netko zna Ëitati to

pismo, umnoæi taj tekst i πto prije ga poπalje natrag kako

bi braÊa u Srbiji mogla imati udjela u blagoslovima pro-

uËavanja tih pouka. BuduÊi da je u meuvremenu vrtlar

izvijestio upravitelja πkole o Ëudnom skupljanju krum-

pira i o tome kako sam ja cijelog poslijepodneva u svakoj

moguÊoj prigodi pisao po zemlji Ëudna ÊiriliËna slova,

BILJE©KA O PISCU


pozvali su me upravitelju. On mi je dao srpski prijevod

pouka i upitao me znam li to Ëitati i pisati. ToËno sam

proËitao i napisao ÊiriliËnim slovima nekoliko reËenica.

Tako sam postao tiskar srpskih subotnjoπkolskih pouka i

ostalog gradiva za taj narod.

Da bih za svoj narod, Slovence, osigurao viπe radni-

ka, zainteresirao sam dvojicu uËenika za naπu zemlju,

nabavio gramatiku i uËio ih slovenski jezik. Jedan od

njih bio je brat Maks Ludewig, poslije predsjednik Sav-

skog udruæenja u Zagrebu, i brat Alfred Thomas, poslije

predsjednik Bugarskog misijskog polja. Obojica su se od-

luËili, s Boæjom pomoÊi, pripremiti za misionarski rad

meu Slovencima i svakako nauËiti slovenski jezik. Us-

koro smo naπli staru odbaËenu πkolsku ploËu, i tako je

potkrovlje postalo naπa uËionica i moja tiskara. Uvijek

smo bili zajedno. »esto bismo potraæili mirno mjesto u

πumi i ondje se molili za naπe buduÊe polje rada i za nas

same. Vrlo Ëesto smo sva trojica sagibali koljena pred

Darovateljem svega dobra, s vruÊom æeljom da nam On

podari sposobnosti i dade snagu.

U πkolu su dolazili misionari sa svih strana svijeta i

nama studentima priËali krasna iskustva s Bogom i lju-

dima. To je tako obuzimalo naπe misli i osjeÊaje da nismo

imali vremena za svjetske i ovozemaljske stvari. Osim

toga, u nama trojici pojavio se tada misionarski duh

koji se mogao umiriti samo radom. ©kola nas je dvije

godine Ëuvala od svakog svjetskog utjecaja. Dvije godine

svakodnevno sam uËio Boæju RijeË, sluπao iskustva i pro-

povijedi naπih prvih propovjednika i misionara. To se

viπe niËim nije moglo izbrisati iz srca i glave.

Nakon ponovne konferencije u srpnju 1908. godine

krenuli smo na put i posao. Obitelj Schillinger iz ©vicar-

ske i ja poπli smo u Zagreb, brat Maks Ludewig u Beograd,

a brat Alfred Thomas u Sarajevo. Za nas je time zapoËelo

novo razdoblje. ‘BraÊo!’ — rekao nam je na rastanku

125

brat Hünergardt, predsjednik Ugarskog misijskog polja —

‘poite na rad sa SvemoguÊim kao voom, s Kristovom

ljubavlju u srcu i rijeËima iz Knjige proroka Izaije 60,22

kao geslom: ‘Od najmanjega postat Êe tisuÊa, od neznat-

noga moÊan narod. Ja, Jahve, govorio sam; u pravo Êu

vrijeme izvrπiti.’ — I bilo je tako!...”

U svojem istraæivanju povijesti KrπÊanske adventistiËke

crkve u Juænih Slavena Neven KlaËmer piπe:

“Nakon zavrπenog studija, tijekom jednog sabora Uni-

je u Friedensauu donosi se zakljuËak da se MoËnika po-

πalje u Zagreb kao misionara zajedno s Robertom Schill-

ingerom, rukopoloæenim propovjednikom iz ©vicarske.

Bilo je to 1908. Ubrzo nakon Zagreba upuÊen je u Split

gdje je osnovao jezgru buduÊe crkve. Tamo je dræao za-

nimljiva predavanja zajedno s H. F. Schubertom, pozna-

tim pastorom i administratorom AdventistiËke crkve u

Europi. Stoga ga zajedno sa Schillingerom smatramo zaËet-

nikom AdventistiËke crkve u Hrvatskoj. Nakon Splita do-

biva premjeπtaj u Beograd, gdje na mjestu misionara za-

mjenjuje protjeranog pastora Maxa Ludewiga koji je mo-

rao prijeÊi u Hrvatsku zbog progona. Zajedno djeluju na

podruËju Srbije, Srijema i Baranje. Ovdje je adventna

vijest naiπla na plodno tlo. Za vrijeme Prvog svjetskog

rata MoËnik je radio kao putujuÊi propovjednik na rela-

ciji Beograd—Novi Sad—Zagreb. Za to vrijeme pripremio

je prvu pjesmaricu na hrvatskom i srpskom jeziku. Go-

dine 1918. radi kao pastor u Zagrebu gdje sudjeluje u

organizaciji prve zagrebaËke crkve. SljedeÊih godina sve

do 1925. radi kao propovjednik beogradske mjesne cr-

kve; posebice se istiËe njegov rad na revitalizaciji Crkve

nakon ‘reformatorskog otpada’ 1921. godine. Na Unij-

skom saboru 1925. izabran je za prvog predsjednika novo-

osnovane Unije konferencija AdventistiËke crkve na pod-

ruËju Kraljevine Jugoslavije. Na ovoj duænosti ostaje do

BILJE©KA O PISCU


1930. kada na ovo mjesto dolazi pastor J. F. Huenergardt.

Albin MoËnik dobiva mjesto profesora u novoosnovanoj

teoloπkoj πkoli na PantovËaku u Zagrebu. Tu se istaknuo

kao voljeni profesor i veliki struËnjak za crkvenu povijest

i ostale teoloπke predmete. Godine 1935. vraÊa se u Beo-

grad gdje preuzima mjesto urednika adventistiËkih pub-

likacija za Ëitavu Jugoslaviju. Na ovome mjestu ostaje do

1940. U isto vrijeme obavlja duænost predsjednika Unije

za unutarnja pitanja uz glavnog predsjednika Jovana

Bauera.

Zbog naruπenog zdravlja, poËetkom Drugog svjetskog

rata vraÊa se u Sloveniju gdje veÊ kao umirovljenik po-

Ëinje djelo koje je zamislio joπ u Friedensauu 1908. godine.

Tijekom okupacije Slovenije radio je u teπkim i opasnim

prilikama. Literaturu na slovenskom jeziku pripremao

je u podrumu svojeg stana u Mariboru. Tu je prevodio

pouke iz Biblije na slovenski jezik i pripremao propovije-

di u obliku pisama koje je slao vjernicima πirom Slove-

nije i na taj naËin ih hrabrio i podupirao. Svoju æivotnu

sluæbu propovjednika Evanelja nastavio je u Sloveniji i

u godinama nakon rata sluæeÊi vjerno narodu iz kojeg

je proistekao.

Posebno se smatra zasluænim za formiranje Adven-

tistiËke crkve kao ustanove u Hrvatskoj, Sloveniji i Srbiji.

Jedan od njegovih suradnika, profesor Mirko GolubiÊ, na-

pisao je o njemu: ‘Albin MoËnik, propovjednik, historik,

filozof a ponajviπe pjesnik; Ëovjek privlaËne liËnosti, æiva

duha, bujne maπte i velikog oduπevljenja, koji unosi cijelo

svoje biÊe u rad na æivu i ugodnu ærtvu Bogu.’” (Neven

KlaËmer, AdventistiËki pregled, br. 1, 2003.)

Albin MoËnik jedna je od najsvjetlijih osoba u povijesti

adventistiËkog pokreta na podruËju bivπe Jugoslavije u 20.

stoljeÊu. Iako se s drugovima u πkoli toliko pripremao za

rad u svojoj domovini Sloveniji, u nju se doselio tek 1940.

127BILJE©KA O PISCU

godine, i to u Maribor, gdje je prije njegovog dolaska veÊ

bila organizirana prva mjesna crkva, 1910. godine.

Bio je vrlo darovit pisac i pjesnik. Napisao je Povijest

novozavjetne crkve i nekoliko drugih rado Ëitanih knjiga.

Godine 1917. prepjevao je i objavio prvu adventistiËku pjes-

maricu na tadaπnjem hrvatsko-srpskom jeziku, a mnoge od

tih pjesama i danas se rado pjevaju. Bio je prvi urednik

crkvenog Ëasopisa Glasnik. Godine 1925. bio je izabran za

predsjednika Unije crkvenih oblasti, a poslije je djelovao i

kao profesor u Teoloπkoj πkoli u Beogradu i u Zagrebu.

Umro je u Slovenj Gradcu 1972. godine.

Mihael VirtiË


KAZALO

Predgovor .......................................................................... 5

OËajnik ............................................................................... 7

Amerikanac ...................................................................... 15

NeobiËni bolesnik ........................................................... 30

Bezboæni lijeËnik ............................................................. 41

Ispovijed uËitelja Vlade ................................................... 53

U nedjelju popodne ........................................................ 63

Susret u Londonu ............................................................ 77

VeËernje predavanje ........................................................ 88

Bijeg oko Zemlje ............................................................. 97

Albin MoËnik (M. VirtiË) .............................................. 119

knji¾ni niz pisano je - svetlostistine.org filepredajem ti ih kao buket odabranog mirisnog...

Documents