komparativna pravna historija - pomoćni materijal za pripremu ispita.pdf

8/20/2019 Komparativna pravna historija - Pomoćni materijal za pripremu ispita.pdf

1/54

KOMPARATIVNA PRAVNA HISTORIJA

WWW.STUDOMAT.BA

1

STARA MESOPOTAMIJA

Historijski kontekst

Najstarije pravo na svijetu o kojem imamo pisane izvore.

Država prošla kroz tri faze. Prva faza, 3000 p. n. e. nastanak sumerskih gradova-ržava.

Druga faza, nastanak i širenje teritorijalnih ržava.

Treda faza, nastala multikulturna carstva kao što su Babilonija, Asirija, Mitani i Hati.

Hammurabi (1792- 1750. p. n. e. ) osnovao ržavu koja se protezala o Perzijskog zaliva o obalaLibana. U njoj su živjeli različiti naroi sa vlastitim kulturama i kultovima.

Početkom prvog milenija Mesopotamija ošla po ominaciju Asirije.

U 7. vijeku p. n. e. uspotavlja se hegemonija Babilonije (neobabilonski period).

539. p. n. e. Mesopotamija po vlašdu Perzije.

U 4. vijeku p. n. e. Mesopotamiju osvaja Aleksandar Veliki.

Organizacija vlasti

Stanovnici se ientifikovali kao pojeinci zajenica u kojima su živjeli.

Vlast u zajenicama pripaala savjetima uglenih muškaraca.

Vedi graovi su bili poijeljeni na istrikte, koji su bili manje zajenice unutar graova.

U velikim gradovima postojale su korporacije koje su regulisale trgovinu.

3000. p. n. e. dolazi do izgradnje odbrambenih zidova oko naselja.

Pojavljuje se nova klasa vojnih komandanata.

Postojali su religijski autoriteti, glavni sveštenik i zastupnici.

Nekada su kraljevi vršili i religijsku funkciju.

Državna ideologija

Ustanova kraljevstva bila poržana i obrazložena religijskom ieologijom.

Vlaari temeljili svoja suverena prava na božanskoj akciji i intervenciji u političkoj historiji.

Poanici vjerovali a su vlaari izabrani o strane božanstva.

Stvarni vladar bog Asur, dok je smrtni vladar samo njegov zastupnik.

Pozicija vlaara ograničena sa va faktora: religijom (kontrolnu funkciju vršili sveštenici) iržavnom organizacijom (skupština kao brana vlaareve samovolje).

Sudovi i sudski postupak

Najstarija ustanova za suđenje bila je skupština građana. Svi stanovnici se sastajali u blizni gradske kapije i izricali presudu.

2000. p. n. e. sudske funkcije preuzimaju manje grupe (3-6 osoba).

U sučaju kaa je prijetila msrtna kazna, vrhovni suija bio je vladar.

Dokazna srestva bila su pisani okumenti, usmene izjave pradene zakletvom i oralije.

Uobičajena oralija bila je bacanje u rijeku.

Nije bilo policije, pa je pobjenička strana provoila susku presuu.

Strankama nije bilo ozvoljeno a se žale višem autoritetu.


2/54


WWW.STUDOMAT.BA

2

Mogude je bilo imati novo suđenje u slučaju otkrivanja novih okaza ili počinjene materijalnegreške u prvostepenom suđenju.

Izvori

Pravni zbornici koji su pisani klinastim pismom na različitim jezicima-

Zakoni Ur-Nammu (40 propisa. Bave se pitanjima vlasništva i poroice.) -

Zakoni Lipit Ištara (50 propisa. Sumerski jezik. Bave se zaštitom imovine.) -

Zakoni ešnune (60 propisa. Akaski jezik. Štite interese više klase, poroicu i pravopojedinaca.)

-

Zakoni Hamurabija (Broje 282 člana. Akaski jezik. Nakompletnija slika mesopotamskogprava. Tiču se pravne proceura, zemljišta, imovine, vojske, poroice, povree ličnosti,poslovanja i trgovine. Instituti posebnog interesa su imovina, trgovina, žena, jeca i brak.Propisi ovog zakona mogu se svrstati u 11 grupa.)

Mišarum eikti, tj. pisani nalozi vlaara o pojeinim pitanjima.

Javni i privatni dokumenti.

Koncept prava i pravde

Pravda i istina bili su dio religije i mita.

Šamaš, božanstvo sunca, bio je najbliže povezan sa pravom.

Kittum (istina) izvorno znači ''nešto čvrsto ustanoviti''. Izvor kittuma bio je božanski, a šamaš jebio prvi nebeski autoritet u tome.

Mešarum (prava) zvorno znači ''biti u reu'' i onosi se na proces u kome su zakoni pravični.

Kombinacija riječi kittum mešarum označava obar poreal svake stvari, njenu subinu, tj.pravdu.

Vlaari su ljusko ruštvo u skla sa božanskim konceptom prave ovoili pomodu mišarum

edikta. Vladar nije bio izvor prava, nego njegov zastupnik.

Primjena zakona bila je vođena pravnim zbornicima, koji su bili sekularni, tj. najveddim ijelomsu se ticali svjetovnih onosa kao što su imovina, trgovina, zemljište, zanat, naknaa it. Posjedovali zavidan stepen pravne tehnike, te se dijele na uvod, glavni dio i epilog.

Lični status

Postojale 3 različite klase: -

awilum (obični građani) -

muškenum (neka vrsta vojne i civilne zavisne osobe) -

wardum (robovi)

Stanovnici pojeinih graova imali posebne privilegije, te su bili izuzeti o vojne službe, javnihraova i pladanja poreza.

Stranci su bili sa ograničenim pravima.

Sumerske žene učetvovale u rau skupštine i imale veda prava o žena u starom babilonskomperiodu.

U oba Hammurabija, žene su imale pravo vlasništva. Mogle su ga sticati i raspolagati njime.

Robovi su mogli biti vlasništvo palate ili pojedinca, i smatrani su imovinom.


3/54


WWW.STUDOMAT.BA

3

Pojedinci su dobili pravo da imaju orboce oko 2000. p. n. e.

Odnosi robova i robovlasnika bili su podvrgnuti pravnom regulisanju.

Postojali su traicionalni, užnički, omadi i inostrani robovi.

Robovski status nastajao je zarobljavanje, otmicom, rođenjem o roitelja robova, paanjem udug, prodajom djece u ropstvo i kao posljedica kazne.

Robovi su bili premet pravnog saobradaja i imali su posebne znakove robovskog statusa. Život roba bio je zaštiden.

Kazna za bjekstvo roba ili pomaganje odbjeglom robu bila je smrtna.

Ropstvo je prestajalo manumisijom, koja je imala efekte nakon smrti gospodara.

Dužničko ropstvo je prestajalo vradanjem uga ili nakon perioa o 3 goine.

Imovinsko pravo

Cilinrični pečat i kuurru kamenje potvrđuju a je privatno vlasništvo bilo pravno zaštideno.

Međuzavisnost stanovništva zbog sistema navonjavanja ohrabrivala je saranju kao i priznanjepojeinačnih svojinskih prava.

Postoje ugovori koji ovjekovječuju proaju zemlje. Oni opisuju granice zemljišta koje je premetkupoprodaje, navode imena prodavaca i kupaca, kupovnu cijenu, imena svjedoka i datum

transakcije.

Nekim vrstama imovine (polje, vodnjak, kuda vojnika, ribara ili ržavnog korisnika) bilo jeograničeno raspolaganje.

Zakupac je pladao 1/3 prihoda zakupodavcu.

Nepreviive okolnosti (suša ili oluja) oslobađale su zakupca ogovornosti.

Propisana je naoknaa štete vlasniku imovine koju bi mu počinila lica koja neovlašteno uđu natu imovinu.

Brojni zakoni su bili previđeni a štite interese robovlasnika.

Propisane stroge kazne za one koji ne vrate odbjeglog roba.

Propisana naknaa robovlasniku za štetu koju bi rugi nanijeli njegovom robu.

Porodično pravo

Otac je bio glava poroice. Obično je imao jeno ženu.

U pogledu sklapanja braka, otac mlae sklapaoje sporazum o braku s amlaoženjom, a nakontoga slijedile su formalnosti i ceremonije.

Mlaoženja je avao va posebna poklona, biblum (arovi za svabenu svečanost) i terhatum(novac koji se daje ocu mlade).

Dva termina koja se tiču miraza/ara, šeriktum (io bračne imovine) i nuunnum (ženina bračnaimovina u cjelini, arovi njene poroice i arovi muža).

Miraz tretiran kao imovina čiji je vlasnik žena za svog života. Njena jeca su nasljeđivala tuimovinu.

Značajna zaštita u pogleu vojnika čiji bi brak u slučaju zarobljeništva bio očuvan.

Muškarac je imao samo jenu ženu u oređeno vrijeme, ali je bilo i izuzetaka.

Muž je mogao inicirati razvo prostim eklarisanjem namjere a to učini.

Djeca su ostajala s aocem ako je razvod bio opravdan.

Muž je bio užan platiti naknau ravzeenoj supruzi ako je razvo bio bez opravane osnove.

Usvojena jeca su imala jenaka prava kao i biološka jeca.


4/54


WWW.STUDOMAT.BA

4

Šegrtovanje je bilo tretirano kao usvajanje.

Djeca koja nisu poštovala roitelje bila su surovo kažnjavana.

Nasljedno pravo

Koristili pravne poslove ''među živima'' a osiguraju prenos vlasništva na imovinom.

Postojalo je i zakonsko nasljeđivanje.

Nasljednici su dobivali jednake dijelove imovine ostavioca.

Sinovi su obivali vedi nasljeni io.

Sin koji treba svadbeni dar dobivao je dodatni dio.

Dopušteno je a se a oatno naslijeđe ''voljenom sinu''.

Otac je sina mogao isključiti iz naslijeđa, ako je va puta počinio veliki prekršaj).

Uovica je imala pravo oživotnog boravka u kudi umrlog muža. Njena jeca naslijeđivala sumiraz jednako.

Kderka je naslijeđivala ili miraz ili io očeve ostavštine.

Dijete koje je roila robinja, naslijeđivalo je jenako kao i ostala jeca ako ih je otac priznao zaživota.

Krivično pravo

Namjerno ubistvo i zavjera a se počini namjerno ubistvo kažnjavani su smrdu.

Ubistvo iz nehata kažnjavano je blaže.

U slučaju krađe lopov je morao a plati vostruku ili trostruku vrijenost ukraenog premeta.

Za krađu vrijenosti iz hrama ili palate slijeila je smrtna kazna.

Lokalna zajenica je morala platiti naknau ako se u slučaju krađe počinjene na njenomteritoriju nije pronašao počinilac ili ako je napanuti umro tokom razbojništva.

Maloljetnici i robovi nisu mogli proavati stvari koje nisu njihovo vlasništvo.

Postojali propisi koji imaju za cilj a obeshrabre proaju na crnom tržištu i prevare. Smrtna kazna slijeila je muškarcu koji siluje uatu ženu ili ženu koja je po ugovorom o braku.

Incest kažnjavan smrdu ili progonstvom.

Ženina nevjera (ne i muževa) smatrana je kao preljuba.

Preljuba je reovno kažnjavana smrdu.

Izbjegavanje vojne službe i zloupotreba ovlaštenja o strane oficira kažnjavana smrdu.

Smrtna kazna bila je previđena i za nodnu provalu ili neovlašten prolaz preko posjea.

Smrtna kazna bila je previđena za onoga ko nepažnjom prouzrokuje pa zgrae.

Kazne za ometanje prave i krivu optužbu varirale su o bičevanja, brijanja polovine glave,novčane kazne pa o smrtne kazne.

Egzekucije, sakadenje, novčane kazne i progonstvo bile su najčeše krivične sankcije.

Međunarodno pravo

Oržavali važne političke i ekonomske onose sa susjenim regionima.

Prolazili kroz faze mira i saradnje, ali i sukoba i ratova.

Onosi između ržava su se uspostavljali putem ugovora.

Pri zaključivanju su se koristila imena božanstva oba kraljevstva koja sklapaju ugovor i prizivanjeprokletstva na one koji prekrše ugovor.


5/54


WWW.STUDOMAT.BA

5

Ugovorima se kraljevi obavezuju na lojalnost jedni drugima.

Ugovori garantuju sloboan prolaz trgovcima i njihovoj robi, oređuje način rješavanjatrgovačkih sporova, zaštitu izaslanika it.

Politički onosi među ržavama su često bili poržani ženibenim vezama između vlaajudihkuda.

STARI EGIPAT


Država trajala preko tri hiljae goina.

Podjela na tri perioda (period Starog kraljevstva, period Srednjeg kraljevstva, period Novog

kraljevstva)

U periou Starog kraljevstva uspostavlja se ržavna vlast, vlaar se smatra reinkarnacijombožanstva, a njegova riječ prestavlja zakon.

U periou Novog kraljevstc faraonova riječ se više nije mogla smatrati za zakon. Faraon i sampostaje podvrgnut apstraktnom zakonu.

Između perioa javljaju se međuperioi.

Organizacija vlasti

Na vrhu piramie vlasti nalazio se faraon koji je imao mod na svim aspektima života u zemlji.

Faraon je bio izvor svih naredbi koje su izvršavali poređeni službenici.

Glavne funkcije administracije bile su prikupljanje poreza, organizovanje javnih poslova,

oržavanje javnog rea i mira i zaštita granica.

Nakon vlaara, najviši službenik bio je vezir.

Vezir je bio u svakodnevnom kontaktu sa vlaarom, informišudi ga o ržavnim poslovima. Vezir je imao titulu prorok Maata, tj. sveštenika koji može a govori u ime božice Istine i Prave.

Vezir je imao važnu ulogu u suđenju.

Narene važne funkcije bile su ministar raova, ministar finansija, nadzornik ambara itd.

Država poijeljena na pokrajine ili opštine koje su se nazivale nome.

Tenencija povedanja vlaarske vlasti na pokrajinama.

Nomama su upravljali guverneri postavljeni od strane vladara.

Državna ideologija

Egipdani su vjerovali a je njihov vlaar nosilac božanske službe – vladanja.

Za vlaara se vjerovalo a prestavlja otjelovljenje božanstva Horusa, a o četvrte inastije a jesin boga Sunca – Re.

Faraonova riječ bila zakon.

Faraon je ipak bio povrgnut višem autoritetu koji je uspotavio stvaralac na početku svijeta.

U pogleu statusa vlaara postoje vije teze, a je on inkarnacija božanstva na zemlji i a je onnosilac božanske funkcije – vlaanja, te a nakon smrti postaje božanstvo.

Egipatski vlaar je u očima svojih poanika imao božansku funkciju vlaanja.

Faraonu su pripisivano božanski autoriteti: autoritativna zapovije, percepcija, prava.


6/54


WWW.STUDOMAT.BA

6

Atribut prava bio je najvažniji atribut faraona.

Vlast je viđena kao božanska, a religija je činila temelj njenog legitimiteta.

Vlaar je bio prvosveštenik i bio je okružen brojnim ceremonijama.

Postojao paraoks, jer je s jene strane stajala ogma o vlaaru kao nosiocu božanske funkcije,a na rugoj strani praksa elegiranja velikih pravnih ovlaštenja veziru i višim funkcionerima.

Sveti tektovi objavljenih relgija aju večinom negativan portret egipatskih vlaara. Titula faraon u muslimanskoj tradicija primila negativne konotacije, dok se na Bliskom istoku

koristi za označavanje tiranina.


Ved u ranoj historiji Stari Egipdani su imali suove.

Nema mnogo podataka kako su izgledali sudovi i sudsku postupak u doba Starog i Srednjeg

kraljevstva.

Vlaari Starog kraljevstva su formirali šest velikih suova i angažovali Trieset velikih ljui asluže kao arbitri.

U vrijeme Srednjeg kraljevstva upravitelji pokrajina su djelovali kao sudije. Postojala je pravna ustanova poznata kao Desetorica sa juga.

U Novom kraljevstvu slika sudstva je mnogo jasnija.

Faraon je imao značajnu susku vlast.

Veziri (jedan na jugu i jedan na sjeveru) bili su glavni sudski funkcioneri.

Kaa su veziri suili pre njima se na čeiri prostirke nalazilo četreset stvari. Četreset stvarioznačava četreset svitaka propisa, ok se u novije vrijeme razvija teza a je to prestavljaločetreset instrumenata koji su služili za kažnjavanje.

Ako je ošlo o zavjere u faraonovom haremu ili pljačka faraonove grobnice suili su a hocsudovi.

Na lokalno nivou postojali su suovi koji su javno pre kolegijem suija rješavali sporove među

radnicima i stanovništvom. Pisari su imali pravnu funkciju i pred njima su polagane zakletve.

Sveštenici su bili uključeni u postupak u slučaju iracionalnog okaznog srestva proročanstva.

Suđenje je trajalo jean an, presue su zapisivane i na njih se pozivalo u sličnim slučajevima.

Nije bilo profesionalnih pravnika.

Dokazna srestva bile su izjave svjeoka, pisani okumenti, a o iracionalnih korišteno jeproročanstvo.

Izvori

Neostatak sačuvanih zakonskih tekstova.

Vlaar je božanstvo i kaa on govori kreira zakon. Nije bilo potrebe za kodifikacijom prava, kad je faraon bio živi izvor prava. Zbog toga su sačuvani samo ekreti i eikti faraona.

Staro egipatsko pravo saznajemo na osnovu natpisa na grobnicama, instrukcija, ugovora, sudskih

zapisa, priča i sl.

Iz perioda Novog kraljevstva postoje izvori:

-

Eikt faraona Horemhaba (Serija polotičkih propisausmjerenih protiv oređenihnezakonitosti, reorganizacije administracije i radi kontrolisanja potencijalnih zloupotreba.


7/54


WWW.STUDOMAT.BA

7

-

Novi dekret koji je izdao faraon Seti I (Govori o privilegijama oređenom hramu i krivičnimsankcijama za oštedenje ržavne imovine.)

-

Zakonik iz Hermopilisa (Zbirka i sažetak suskih slučajeva.)

Najviše sačuvanih izvora imamo iz oba kaa se faraonski poreak kretao silaznom linijom. Kocenpt prava i pravde

Shvatanje prava i pravde bilo dio religijskog pogleda na svijet.

Ključni koncept bio je ma'at, koji označava božicu prave koja prema egipatskoj Knjizi mrtvihprati Horusa pri oređivanju subine svakog pojeinca nakon smrti.

Srce svakog pojedinca stavlja se na vagu na čijem suprotnom tasu je nojevo pero. Ako je srceteže o pera, to označi a je otežalo o zlih jela. Ako je srce u balansu sa perom, znači a jepravenik zaštiden.

Riječ maa'at označava i princip poretka u svijetu, a prevoi se kao harmonija, istina, pravda,ispravnost, poredak i pravo.

Prorok ma'ata na zemlji bio je vezir.

Egipdani nisu imali riječ za pravo.

Njihova pravna tehnika bila je namijenjena rješavanju konkretnih situacija, ane izranji sistemakoji bi bio namijenjen rješavanju buudih ogađaja.

Lični status

Faraon je bio na vrhu pravne i ruštvene piramie.

Ispo faraona nalazila se grupa lica koji su se označavlai riječima pat, tj. aristokratija. Oni su biliglavni vlasnici zemlje.

Srenju klasu činili su trgovci, zanatlije i lokalni činovnici.

Značenje tredeg termina henmemet nije poznato.

Seljaci su radili na velikim imanjima koja su pripadala aristokratiji.

Za vrijeme Novog kraljevstva robovi su ovođeni kao ratni zarobljenici. Žene u starom egiptu uživale su status jenak statusu muškaraca.

Imovinsko pravo

Stari Egipat je ovisio o poljoprivrei, pa je pitanje nekretnina bilo o vitalnog interesa za ržavu.

Vladar je smatran pravnim vlasnikom cjelokupne zemlje.

Za vrijeme Novog kraljevstva, pojeinci koji su ržali zemlju bili su njeni vlasnici.

Država i brojni hramovi imali su u vlasništvu velika imanja kojima su upravljali.

Veziri su ržali registre proaje i oporezivanja nekretnina.

Veličina, lokacija, navonjavanje, prinosi i vlasnikovo zanimanje uticali su na visinu poreza.

Upravnici noma, suije i hramovi bili su oslobođeni pladanja poreza. Egipdani su priznavali: prironopravnu teoriju imovinskog prava, razlike između ususa i usus

fructusa, oživotno uživanje imanja, pravo korištenja tuđim vlasništvom.

Porodično pravo

Iniviualna poroica bila je veoma važna.

Vlaarske poroice i aristokrati povremeno su imali više žena.


8/54


WWW.STUDOMAT.BA

8

Samo su vlaarske poroice praktikovale brakove između očeva i kderi, te između brade isestara.

Mlaoženja je avao poklon ocu mlae, koji se nazivao šp.

Mlaa je u brak onosia tri vrste imovine: miraz, oređene lične stvari i srestva za izržavanjenje i njene djece.

Mužu je pripaalo pravo kontrole imovine tokom braka. Imovina stečena tokom braka se ijelila tako a je muž bio vlasnik vije tredine, a supruga jene

tredine.

Oboje su imali pravo da pokrenui razvod braka.

Ukoliko supruga nije bila kriva, muž je bio užan a joj vrati tri vrste imovine koje je onijela ubrak i a plada njeno izržavanje.

Nasljedno pravo

Ako Egipdanin umre bez oporuke, primjenjivala bi se pravila zakonskog nasljeđivanja.

Djeca ostavioca bi nasljeđivala jenake ijelove.

Zemljište je prelazilona nasljenike bez iobe. Ako nije bilo jece, imovinu su nasljeđivala brada i sestre ostavioca.

Ako nije bilo brade i sestara, imovinu su nasljeđivali njegovi roitelji.

Muž i supruga se nisu međusobno nasljeđivali.

Miraz bi nasljeđivala jeca žene koja je onijela miraz.

Najstariji sin je imao više i prava i obaveza nego njegova brada i sestre.

Egipdani su priznavali valjanost oporuke.

Testator je bio užan a ubilježi testament ko vezira a bi se on smatra važedim.

Testator je mogao isključiti jecu iz nasljestva putem testamenta.

Egipdani su koristili i aopciju kao srestvo za stvaranje nasljenika.

Krivično pravo

Tipične kazne bile su prisilni ra, konfiskacija imovine, gubitak službe i gubitak ritualnog pokopa.

Vremenom su kazne postajale sve brutanije, naročito za vrijeme Novog kraljevstva.

Nejteže kazne bile su batinjanje, sakadenje, žigosanje, nabijanje na kolac.

Egipdani su koristili zarvore ili za ržanje optuženog ok čeka suđenje ili za izržavanje kazne.

Knjiga mrtvih nabraja sve što se smatralo neprihvatljivim ponašanjem: ubistvo, prevara, krađa,preljub, silovanje i zlostavljanje.

Za običnu kaznu počinioc je morao da vrati stvar, te da plati dvostruku ili rostruku vrijednost kaokaznu.

Kazna je bila strožia ako je ukraena stvar bila sveta ili pripaala ržavi.

Za krađu iz vlaarevog groba bila je zaprijedena smrtna kazna. Postoji malo dokaza koji govore o običnom ubistu.

Zavjera a se ubije vlaar kažnjavana je smrdu.

Iznevjeravanje suske funkcije kažnjavano je smrdu.

Silovanje je tretirano za zločin.

Sakupljači poreza krivi za iznuđivanje kažnjavani su prognanstvom u ualjena mjesta iliamputacijom noseva ili ušiju.

Zlostavljanje je kažnjavano batinjanjem ili prinunim raom.


9/54


WWW.STUDOMAT.BA

9

Za prekršaje su smatrani neovlašten ulazak na zemljište i uvrea.

Međunarodno pravo

Intenzivna trgovina sa susjeima zahtijevala razvijeno trgovačko pravo.

U vrijeme Ramzesa u Nubijije postojao egipatski sud.

Egipat često ratovao sa susjeima rai ratnog plijena.

U vrijeme Novo kraljevstva ratovi donose veliki broj ratnih zarobljenika.

U pokorenim zemljama se iskorištavaju ranici i iz njih se šalje tribut faraonima.

Mirovni sporazum sa Hetitima kao pravni okumenat prvenstvenog značaja.

Ramzes II zaključio međunaroni sporazum sa Hetitima i to je prvi međunaroni ugovor izmeđudvije suverene zemlje u historiji ljudske civilizacije.

Ugovor sarži princip nenapaanja, ržave su formirale savez i saglasile se a de ekstrairati

izbjeglice.

STARA JEVREJSKA DRŽAVA

Historijiski kontekst

Organizacija vlasti

Na čelu ržave bio je kralj.

Glavna funkcija bila je a štiti ržavzu o vanjskih neprijatelja.

Ustanova kraljevstva proistekla je iz ustanove sudija. Djeljenje prave bila je važna funkcija vlaara.

Zakonoavna vlast kralja bila je ograničena konceptom religijskog prava,jer je Bog zakonoavaca tumači prava vjerski učenjaci.

Kralj je smatran mudracem na prijestolju,a palata u kojoj je sudio nazivala se PALATA pravde.

Na kraljevsku poziciju olazilo se na jean o tri načina: izbor princa o strane ocakralja,nasljeđivanjem prijestolja,ržavnim uarom pobunjenog princa ili visokog službenika.

Faze u ceremoniji ustoličenja bile su: traganje i izbor kralja putemproročanstva,pomazanje,insceniranje ritualne bitke,dolazak kralja na mjesto investiture,rođenjeili usvajanje kralja o strane Jahvea,obedavanje vječne inastije kralju,prihvadanje o stranenaroda i gozba.

Odnosi kralja i podanika bazirani su na ugovoru. Centar ržave nalazio se u glavnom grau,kraljeva palata i hram.

U palati su se nalazili kraljevski službenici.

Važnu ulogu u ržavi imale su starješine.

Dolazi o izražaja tenencija centralizacije aministrcije i sustva.

Postoje upravitelji pokrajina koji se imenuju za kraljeve stvari na svom poručju.Bili su zauženiza javne radove i prikupljanje poreza.


10/54


WWW.STUDOMAT.BA

10

Državna ideologija

Pretave o ržavi oređene nomaskom prošlošdu,iskustvom u Egiptu i religijom.

Važio princip jeinstva religije i ržave.

Država je imala zaatak a oržava liturgijsku vezu s Bogom. Kultske funkcije vršili su kraljevi i one su uključivale ponošenje žrtava,kultske plesove,izgranju

hramova,pozivanje naroda na skupove i reorganizaciju kulta.

Ustanova kraljevstva je potvrđena o Boga,ali ona nema nikakvu svetost.

Kraljevstvo je ustanovljeno uz sagalasnost naroda.

Čovjek je stvoren prema Božijem liku.

Susredu se antimonarhijski sentimenti i proroci koji su na graskim vratima nekažnjeno govoriliprotiv kraljeva.

Sudovi sudski postupak

U premonarhiskom periou funkciju su vršile starješine graova i profesionalne suije. Graska kapija je služila kao sunica,a suđenja su bila javna.

Nakon suskih reformi suije postvlja kralj iz rea Levita,sveštenika i glava porodica.

Kralj je bio vrhovni sudija i sudio je sam.

U postegzilskom periodu perzijski imperator je dao pravo jevrejskom poglavaru Ezri da postavlja

sudije.

Kao okazi korišteni su svjeoci,isprave,materijalni olazi i prepostavke.

Korištena su i iracionalna okazna srestva,proročanstva i oralije.

U javnim slučajevima optuženi je ovođen na su i ržan je u pritvoru o izricanja presue.

U najtežim slučajevima kao okazi tražena su najmanje va svjeoka.

Izvori

Pravo je postojalo u pisanoj formi još o najranijih vremena.

Petoknjižje,pet prvih knjiga Starog zavjeta(Knjiga Postanka,Knjiga Izlaska,Levitski Zakonik,KnjigaBrojeva i Ponovljeni Zakon).Petoknjižje sarži zakonoavne koekse Starog zavjeta pa se jošnaziva Tora ili zakon.Postoje dvije značajne cjeline koje sarže svjetovne prave propise,KnjigaIzlaska i io Ponovljenog zakona.Propisi saržani u ovim knjigama prestavljaju:religijskepropise,kanaansko pravo,pravne precedente jevreskih sudova.

Mišna,koeks zakona koje je kompilirao rabin Jua Princ.Mišna je pojeljena u šest reova kojipretavljaju grane prava (o poljoprivrei,o religiskim praznicima,o poroičnom pravu,o

građanskom i krivičnom pravu,o užnostima u hramu,o propisima koji se tiču lica,stvari imjesta).Kometar Mišne naziva se Gemara.

Novi zavjet, sarži oaatne informacije o starom jevrejskom pravu kao i svitci sa mrtvog mora.


Pravo obuhvata religiske i svjetovne propise.


11/54


WWW.STUDOMAT.BA

11

Pravni zbornici razlikuju se o mezopotamskih i hetitskih zbornika koji sarže isljučivo svjetovnepropise.

Osnova jevrejskog ruštva bio je pojam seeq,što znači prava i pravenost.

Svaki član ruštva morao je a živi prema ovom načelu.

Propisi se primjenjuju nepristrasno.

Kralj nije iznad zakona. Oni koji slijee seeq na Božijem su putu.

Prosperitet zamelja i naroda vezan je za pravednost.

Lični status

Pripanici hebrejske zajenice činili su jenu klategoriju stanovništva.

Imali pravo sticanja imovine s ograničenjem vlasništva na zemljom.

Imali pravo a se međusobno žene.

Stranci i gosti su činili posebnu kategoriju stanovništva.Imali ograničeno pravo sticanja imovine inisu se mogli ženiti hebrejskim ženama.

Pored slobodnih ljudi postpjali su i robovi.

Ako je rob bio hebrej nakon sedam godina sticao bi slobodu,. Ako bi hebrej za jeno sa sobom is vojom poroicom prpao i svoje zemljište ona je subinu

svoje poroice vezao za subinu zemljišta.Bio bi u vlasništvu kupca sve o jubilarne peesetegodine.

Imovinsko pravo

Zemlja je smatrana temeljom egszistencije.

Štičeno je zaržavanje vlasništva na zemljom sroničkim grupama.

Država je imala pravo vlasništva na zemljom.

Jevrejski kraljevi su dijelili zemlju ratnicima.

Kraljevi su uveli porez na usjeve. Postojala se posebna proceura za proaju zemljišta.

Kupoprodajni ugovor je pisoa proavac u va primjerka, jean otvoren a rugi zašečaden.

Ugovore su ovjeravli svjedoci, a novac je vagan.

Vlasništvo na zemljom je bilo označeno međašima čije je uklanjanje bilo strogo zabranjeno.

Razlikovano je raspolaganje gradskim nekretninama od raspolaganja poljoprivrenim zemljišemipoljskim kudama.

Poljoprivreno zemljište je baština koja mora ostati u plemenu.

Obaveze su preuzimane na va načina, zavjetovanjem i obedanjem uz zakletvu.

Obedanje bez zakletve nije proizvoilo efekte.

Porodično pravo

Brak je bio vise savez vije poroice nego lični onos.

Poligamija je bila dozvoljena.

Postojale su četoro faze u zaključenju braka (sporazum vije poroice a de mlaa biti atamlaoženji,preaja mohara o strane mlaoženje,traženje mlae o stranemlaoženje,upotpunjenje braka).


12/54


WWW.STUDOMAT.BA

12

Muškarac je bio obavezan a se ženi oređenom ženom u slučaju ako zavee ne zaručenujevicu,ako je siluje ,te u slučaju obaveze a se oženi uovicom svog umrlog brata.

Miraz je igrao važnu ulogu ko jevreja.

Tokom braka miraz se mješao sa muževom imovinom,ali je žena zaržavala kotrolu na ličnimstvarima.

Razvo braka je bio jenostrani akt muža. Biblija ne spominje mogudnost a se žena svojojm izjavom razvee o muža.

Nasljedno pravo

Osnovna poroična cjelina bila je očeva kuda,tj. patrijarhalno omadinstvo.

Nakon smrti glave porodice sinovi i unuci su dijelili imovinu kockom.

Brada su mogla ogoiti pojelu naslijeđa i živjeti kao suvllasnici nasljeđenje imovine.

Ako u očevoj kudi nije bilo nasljenika,nasljestvo je pripaalo najbližem agnatskom sroniku(brat,stric,itd.).

Ako nije bilo sinova nasljeđivale su kderi.Pošto se njihov nasljeni io smatrao mirazom bile suobavezne da se udaju unutar klana.

Krivično pravo

Među krivičnim jelima bili su akti ubistva krađe i spolni prekršaji.

Namjerno ubistvo je dovodilo do stanja dugovanja krvi.

Prema ugovanju krvi,poroica ubijenog imala je pravo a ubije počinioca ubistva.

Poroica ubijenog mogla je ubijenog izmeđiu egzikucije krivca ili pladanje novcanekompenzacije.

Blaže kazne sljeile su za ubistvo iz nehata.

Počinioci ubistva iz nehata tražili su azil u hramu ili rugim graovima i njihov život bio bizaštiden ok se nalazi u utočištu.

Kazna za krađu bila je višestruka naknaa njene vrijenosti.

Kradljivac goveda plada peterostruku vrijenost a kraljivac ovaca četverostruku vrijenostukradene stvari.

Preljubom je smatrana polna veza uate ili zaručene zžene s bilo kojim rugim muškarcem.

Za muškarca je postojala mogudnost višeženstva.

Smrtna kazna slijedila je za preljubnicu i njenog ljubavnika.

Polni prekršaji bili su silovanje homoseksualnost i bestijalnost,i za njih je slijeila smrtna kazna.

Silovanje je smatrano za povreu vlasničkih prava oca ili muža.

Kazna za silovanje zavisila je o bračnog statusa žtrtve i postojanja ili nepostojanja saglasnosti sa

aktom. Silovanje ne zaručene jevojke imalo je za posljeicu a je silovatelj morao a se njome

oženi,plati bračni poklon i orekne se prava na razvo braka.

Međunarodno pravo

Odnosi bili regulisani pisanim ugovorima i običajima.

Cilj je bio oržavanje snaga modi među ržavama.


13/54


WWW.STUDOMAT.BA

13

Države bile zainteresovane za zaštitu trgovačkih interese,zaštitu poslanika u stranim ržavama ipovratak odbjeglih robova.

Kraljevi mogli pojeina sela prenjeti u vlasništvo susjenih ržava.

Paostojala razvijena međunarona trgovina,kralj Solomon kupovao je materijal iz Tira za svojegrđevinske projekte.

GRČKI SVIJET: KLASIČNA ATINA

Historijski Kontekst

Organizacija vlasti

Osnovi oblik političke organizacije bio je polis. Svi pripanici ovog poručja smatraju se pripanicima polisa.

Sreište polisa čini grasko naselje sa trgom, tvrđavom i hramom posvedenim božanstvu.

Polis je prvenstveno bio zajenica građana.

Nezavisnot plisa označava se pojmovima autarhija (privrena nezavisnost) i autonomija(politička neza isnost).

Postojali su različito uređeni polisi, o emokratske Atine o aristokratske Sparte.

emokratski organi vlasti (skupštine, vijeda), aristokratski organi vlasti (arhonti, stratezi) imagistrati (javni službenici).

Polis se zasniva na dva principa: politeia (skup organa koji osiguravaju funkcionisanje polisa) i

nomos ( zakon koji oređuje način konstituisanja i funkcionisanja polisa).

Savezi su nastajali na jean o četiri načina, ujeinjavanjem va polisa u jean, pripajanjemslabijeg polisa važnijem, savezom va ravnopravna polisa i stvaranjem saveza u kome jeanpolisa ima prevlast (hegemonija).

Pojavljuje se ieja emokratije i građanina.

Iz demokratskog ruštva bili su isključeni robovi, žene i stranci.

Državna ideologija

Polazi o apstraktnog koncepta ržave.

Nije mogude inentifikovati jenu vrsti ržavne ieologija.

Ieja vlaavine naroa (emokratija), nekolicine (oligarhija), oređene grupe (aristokracija) ilipojedinca (monarhija).

Najvažnije ieje shvatanja emokratije su vlast vedine, pristup javnim službama na temeljumerita, ravnopravnost u privatnoj sferi, pokoravanje vlastima i zakonima, pisanim ili nepisanim.


U 5. vijeku p.n.e. atinski građani mogli su se sporazumjeti a svoje privatne sporove prepustearbitru na rješavanje.


14/54


WWW.STUDOMAT.BA

14

U 4. vijeku p.n.e. javna arbitraža postala je obavezna u brojnim premetima.

Muški građani sa navršenih 55 goina bili su obavezni a jeluju kao arbitri.

Dokaz koji nije iznijet pred arbitrom, nije mogao biti iznijet pred sudom.

Prvi sudovi dema formirani su u 5. vijeku p.n.e.

Svako eset plemena koja su naseljavali Atinu biralo je četvoricu suija za suove eme pa su se

oni zvali Četresetorica. Atinjani su koristili dva termina u pogledu postupka.

Dike je označavao privatni spor.

Graphe je označavao javnopravni spor.

Tužiosima su na raspoloaganju bile i ruge tužbe,koje su se nekaa preklapale.

Postupak bi započinjao pozivom,ponošenjem tužbe i pladanjem takse.

Akose tuženi ne pojavi suija izriče presuu s usvajanjem tužbenog zahtjeva.

Vodeni sat mjerio je vrijeme dato govoriniku..

Stranke su se oslanjale na profesionalne govornike koji su služili kao pravni savjetnici.

Nakon završnih govora porotnici bi omah glasali.

Porota je uvedena u Atini tokom 5 vijeka p.n.e.

Porotnici su bili muškarci sa navršenih trieset goina i bili su pladeni za svioju funkciju. U 4 vijeku p.n.e bilo je uobičajno a 500 potonika sui u sporu.

Dokazna sredstva bili su svjedoci i pisani dokumenti.

Žalba višem suu nije posto jala.

Oni koji su proglašeni krivim pladali su oatnu globu ržavi.

Izvori

Najstariji izvori za saznanje starog prava nalaze se u pojeziji Homera i Hesioda.

Stari Grci svoje konflikte rješavali su borbom.

Drugi izvor predstavljaju zakonici i natpisi , kao što je Gortinski zakonik iz 6 vijeka p.n.e.On sarži

preko 500 reova teksta o različitim pravnim pitanjima. Tredi izvor su govori grčkih oratora iz 4 i 5 vijeka p.n.e.Važna su takođe jela filozofa.


Razumjevanje prava i pravde prošlo je kroz nekolikmo faza.

Religija nije imala velikog uticaja na najranije faze u grčkoj pravnoj historiji.

Grčko pravo je imalo potrebu za religijskom legitimacijom.

Njastariji termin za pravo bio je Dike.Dike je inače bilo ima kderke Zevsa.

Drugi termin je bio Themis i označava nešto nasuprot sili.Nazvano je po Zevsovoj sluškinjiTemidi.

U 7 vijeku javlja se ideja pisanog zakona i zakonodavca. Prve takve zakone dao je Zaleukus.

Spartanski zakonoavac Likurg zaranio je pisane zakone čime je omogudio njihovu promjenu ubuudnosti.

Atinski zakonodavci Drakon i Solon opredjelili su se za tradiciju pisanog prava.

Veoma oštre kazne bile su previđene za one koji bi pokušali a promjene vede zakone.

Drakon svoje zakone naziva Themos,što znači ono što je napisano ,zakon, naredba.

Vremenom olazi novi termin Nomos, što značiu običaj, način života.


15/54


WWW.STUDOMAT.BA

15

Nomos označava emokratsku efiniciju prava.

Krjem 5 vijeka u Atini olazi o ponovnog izavanja ranijih pisanih zakona na kamenim pločama.

Uvedena je kontorla nad procesom promjene prava.

Grčko pravo je na inirektan način utjecalo na Rimsko pravo.Toj je ostvareno outem ijelagrčkihfilozofa o pravu i pravdi.

Lični status

Punopravnim atinskim građaninom smatra se lice koje potiče o roitelja atinjana.

Građanstvo je bilo vezano za članstvo u lokalnim emama.

Momci sa navršenim 17 goina obivali su status građanina.

Građanski status avao je pojeincu pravo a glasa, vrši javnu službu, obavlja poslove nagraskom trgu, ima imovinu, učeestvuje u zakonoavnom procesu, sudskom postupku i dasklopi brak.

Građani su bili obavazni a služe vosjku i pladaju porez.

Stranci su imali staus stranca za pravom boravka i zvali su se Metik.

Vedina robova u atini bili su stranog porijekla i bili su tretirani kao imovina. Robovlasniku je bilo zabranjeno da ubije roba.

Robovlasnik je imao pravo a roba tjelesno kažnjava.

Robovi su imali ogrtaničen stepen iniviualne sloboe i ogovornosti.

Kada bi postali slobodni, robovi bi dobivali status Metika.

Imovinsko pravo

Pravna misao bila je relativno jednostavna.

Atinjani nisu poznavali tehnički termin za imovinsko pravo.

Vlasniku zemljišta pripaalo je sve ono što se na zemljištu nalazi.

Pravo je poznavalo i vlasništvo na ličnom imovinom. Razlikuje se vidljivva i nevidljiva imovina,te stečena i nasljeđena imovina.

Postoje ograničenja raspolaganja sa imovinom koja je nasljeđena.

Poznavano je i suvlasništvo.

Razlikovano je vlasništvo o posjea.

Pravo vlasništva se prenosilo putem poklona, proaje ili nasljeđivanja.

Pokedinac nije mogao raspolagati svojom imovinom putem testamenta.

Primjenjivan je zakonski nasljeni re ustanovljen tokom klasičnog perioa.

Postojale su tužbe za nasljeđe, za ug i za ličnu imovinu.

Porodično pravo

Fizički centar atinske poroice bilo je omadinstvo.

Glava porodice je bio otac.

Žene su iamla neka prava ai nisu mogle učestvovati u pravnim poslovima.

Žene su mogle imati lične stvari u vlasništvu i neke vrste nekretnina.

Nije bio opušten brak među bliskim sronicima.

Tražilo se minimum 17 goina za momka i 14 godina za djevojku.

Brak je bio sporazum između mlaoženje i oca mlae.


16/54


WWW.STUDOMAT.BA

16

Otac malde bi davao zetu miraz.

U slučaju razvoa zet je morao vratiti miraz.

Muž se mogao rastaati o supruge njenim slanjem poroici iz koje je potekla.

Supruga je morala da koristi formalnu proceduru da postigne razvod braka.

Ako bi otac umro ostavljajudi kderku kao nasljenika za nju je bio previđena posebna vrsta

braka. Suprug nije bio obavezan da bude vijeran supruzi, ali je supruga bila obavezna da bude vijerna

svome mužu.

Muškarcima je bilo opušteno a posjeduju prostitutke i a imaju konkubine.

Djeca su živjela po očevom kontrolom.

Ako otac umre javni službenih imenuje stratelja jeteta. Nasljedno pravo

Sinovi nasljeđiju ostavštinu oca na jenake ijelove.

U slučaju kderke jeinice brak je osiguravao kontinuitet omadinstva ostavioca.

Ukoliko ostavioc nije imao jece re nasljeđivanja bi bio sljeedi:brada i polubrada o istog

oca,sestre i polusestre o istog oca, rugi sronici po očevoj liniji, polubrada o iste majke,polusestre o iste majke i ostali sronici po majčinoj liniji.

Nasljedno pravo bilo je bazirano na principu perstripes.

Atinjani koji nisu imali bioloških sinova koristili su aopciju rai osiguranja nasljenika.

Testament bi se koristio da se adoptira nasljenik, a ne a se raspolaže imovinom.

Krivično pravo

Nije postojala posebna pravna grana koja bi ogovarala anašnjem krivičnom pravu.

Posstojali propisi koji su se bavili kaznama za ubistvo, krađu, polne prekršaje i povree.

Drakon je utemeljio atinske propise o ubistvu.

Namjerno ubistvo kažnjavano je smrdu i gubitkom imovine. Vjerovalo se a namjerno ubistvo prouzrokuje onečišdenje koje zahvata cijelu zajenicu.

Vijede staraca bilo je naležno za slučajeve namjernog ubistva.

Kazna za krađe zavisila je o vrijenosti ukraene stvari, mejsta izvršenje, i a li je pri krađikorištena sila.

Za običnu krađu počinilac je morao vratiti ukraenu stvar i platiti vostruku vijenost te stvari.

Za krađu uz primjenu sile pladala se kazna i ržavi.

Ozbiljna krađa iz hrama ili ržavne blagajne kažnjavala se smrdu.

Silovanje je kažnjavano novčanom kaznom.

Zvođenje je smatrano večim eliktom nego silovanje jer je poirazumjevalo mentalnu varku.

Staratelj žtrtve imao je pravo a ubije zavonika ili a ga muči ili a ga pritvori i traži novčanu

naknadu. Preljuuba uate žene smatrana je za nevaljalo ijelo ali nema okaza o vrstama sankcija za ovo

dijelo.

Muž je trbao a se razvee o preljubnice.

Preljubnici je bilo zabranjeno da nosi nakit i prisustvuje vjerskim ceremonijama.

Ženska prostitucija je bila pravno i ruštveno ozvoljeno.


17/54


WWW.STUDOMAT.BA

17

Međunarodno pravo

Polisi su bili organizovani kao samoovoljne političke jeinice.

Formali ugovori sklapali su se među polisima rai regulisanja postupka u slučaju spora međunjihovim građanima.

Ovi ugovori postajali su io pravnog sistema obje ržave potpisnice.

Ugovorima su sklapani savezi među grčkim ržavicama.

Ugovori o miru sklapani su sa stranim ržavama, kao što je Perzija.

BIZANTIJA


Nastala izgradnjom Konstantinopolisa 333. godine. Zasnivala se na ieji kontinuiteta Rimskog carstva, grčkog jezika i hrišdanstva.

Od 15. vijeka koristi se naziv Bizantija.

Na historijskoj sceni bila prisutna 11 vijekova.

Vrhunac modi u periou o 610. o 1025. goine.

Kraj carstva osvajanje Konstantinopolisa od strane Osmanlija 1453. godine.

Posljednji imperator bio Konstantin XI Paleolog (1448. – 1553.).

Organizacija vlasti

Apsolutna autokratija (neograničena vlaavina vlaara).

Vlaar najviša zakonoavna, izvršna i vojna vlast, te poglavar Crkve. Tokom historije titule se mijenjale (imperator, avgust, autokrat, bazileus).

Mod vlaara ograničena sa va faktora: obavezom a poštuje osnovne zakone rumskog naroa isviješdu a je suveren vlast primio o naroa, te a bi je neka mogao i vratiti narodu.

Lav III isavrijanac – ''careva užnost je a oržava stvari onako kako su postavljene u Svetompismu, aktima crkvenih sabora i rimskom pravu''.

Imperator je formalno biran o senata, vojske i naroa, prije nego što je bio krunisan.

Na voru je bio veliki broj službenika.

Magister officii je bio glavni službenik i poglavar civilne službe. Nazirao pošte, vojnu policiju,ceremonije i prijem stranih poslanika.

Quaestor sacri palatii, tj. kvestor posvedene palate bio je glavni službenik za pravdu.

Magister militum bio je službenik na čelu vojske. Drugi centralni organ bio je senat (sugkletos). Ako je vlaar bio slab, uloga senata je jačala i

obrnuto.

U 4 vijeku carstvo se ijelilo na četri prefekture

Prefekture su se dalje dijelile na dioceze i provincije

U pojeinim oblastima bili su stalno stacionirani vojni pukovi pa su se te oblasti počinjalenazivati teme

Temama su upravljali vojni komananti koji su obili civilna ovlaštenja


18/54


WWW.STUDOMAT.BA

18

Centralni aministrativni sistem postojao je sve o krstaškog osvajanja carigrada 1204

Kaa su selžuci osvojili znatne teoritorije carstva teme su smanjene i njima su upravljaliupravnici nazvani dukama

U vrijeme zadnje dinastije paleologa vladar je vladao sa administracijom od koje su ostali samo

zvučni naslovi

Očuvan je naziv teme koje su ate na upravu espotima. U takvom stanju carstvo je očekalosvoj kraj.

Državna ideologija

Legitimaciju ržavne vlasti osiguravalo je hrišdanstvo. Imerator je smatran za Božijeg namjesnika na zemlji.

U vrijeme paleologa vladari su prilikom krunisanja davali zakletvu.

Bizantski imerator bio je poglavar i ržave i crkve.Presjeavao je crkvenim saborima lično ilipreko predstavnika.

Carevi su vjerovali da su carstvo primili direktno od Boga.

Vjrovalo se da je imperator imao neporeni kontak s Bogom, izvorim svoje modi.

Pre valarima je svako morao a paa ničice, a svaka uvrea visočanstva kažnjavala se smrdu.


Sustvo nije bilo jasno iziferencirano o izvršne vlasti.

Car je bio vrhovni sudija i njemu je uvijek bilo mogude uputiti žalbu na presue nižih suova.

Pretorski prefekti imali su privilegije a se prtov njihovih oluka nije moglo ulagati žalba.

U 12 vijeku postojale su dvije vrste sudija, velike i male sudije.

Velike sudije bili su magistrati.Oni su presjeavali suovima i često nisu pooznavlai pravo.

Male suije bili su obrazovani pravnici i osim suijske službe nisu mogli vrštiti ruge funkcije..

U krivičnim stvarima (preljuba ili ubistvo) te privatnim stvarima (uvrea) jeino velike sudije sumogle da sude.

U provincijama i glavnim gravovima svake teme postojale su suije koji su presuđivali lokalne

sporove. Vede stvari su slate u Carigra pre vrhovni su.

Vrhovni sud je imalo 12 sudija.

Postojala je i specijalna jurisdikcija u slučajevima kaa su bili umješani sveštenici, senatori,vojnici ili trgovci.

Izvori


19/54


WWW.STUDOMAT.BA

19

Pravo je bilo kodifikovano.

Kodifikacije su glavni zivor za saznanje bizantskog prava.

Justinijanova koifikacija (coeks iuris civilis) iz 6 vijeka je najvažniji spomenik rimskog pravareviiranog i prilagođenog bizantskoj carevini.

Ekloga je pravni zbornik iz 726 godine, iz doba lava III isavrijanca. Ekloga ima 18 glava od kojihprvih 16 govori o građanskom pravu. Preposljenja govori o krivičnom pravu, a posljenja oratnom pravu.

Prohiron je zakonik koji je izdao impewrator Vailije I makedonac s ciljem da zamjeni

eklogu.Prohiron je imao 40 glava te je bio dvostruko obimniji od ekloge, koju je sljedio u pogledu

organizacije materije.

Basilike zbornik koji je izdao Lav VI Mudri .Ovo je najcjelovitiji spomenik bizantskog

zakonodavstva.Sastojao se od 60 knjiga.Obuhvatao je javno ,aministrativno, građansko,krivično pravo i suski postupak.


U 6 vijeku Justinijan je imao sekularizovanu predstavu o pravu.

Autoritet imperatora bio je dovolajn da da da zakon u njegovu snagu.

Bog je poržavao imperatora, a imperator je stalno tražio Božiju pomod.

Bog nije bio zakonodavac.

U eklogi dlazi do promjene shvatanja zakonodavca.Pravo izdavanja zakona pripada Bogu ,a

imperator samo djeluje kao njegov instrument.

U prohironu imperator postaje zakonodavni instrument Boga za razliku od Junstinijanovog

vremena kada je valdar bio jedini izvor prava.

Konstruiše se trijaa Bog-zakon-imperator i tako krede novo shvatanje prava i prave.

Ideja zakona postaje centralna u pogledu na svijet. Zakoni su Božanskog porijekla a Bog je zakonodavac.

Svi osim Boga su užni a se priržavaju zakona.

Griješnici i prekršitelji zakona osuđeni su na vječnu vatru, a kraljevstvo nebesko pripaa onimakoji se priržavaju zakona.

Apsolutno ili božansko pravo jer stovreno o Boga prjeneto je čovječanstu putem zakonodavca.

Kanonsko pravo spaa u kategoriju formulisanih prava i ono može biti premet propitivanja.

Striktni Božanski poreak se može ublažiti Božanskom modi oprosta.Taj princip činio je osnnovuza susko milosrđe.Taj princip osigurao je mogudnost a ljui oree šta se može oprostiti a štane,što je činilo suštinu suija.

Lični status

Prema eklogi postoje vije kategorije stanovništva, sloboni ljui i robovi.

Proces feualizacije ovešde o gubitka značenja kateegorije robova.đ

Previđa se nekoliko načina oslobađanja robova: javna izjava gospoara u crkvi ili pre 5prijatelje, pismo gospoara potpisano o više svjeoka ili oporuka.


20/54


WWW.STUDOMAT.BA

20

Rob je sticao slobou ako je išao u pogrebnoj povorci gospoara, ako ga gospoar oženi saslobodnom osobom, ako gospoar rži roba na obreu krštenja, te ako rob uz saglasnostgospoara postane sveštenik ili reovnik.

Oslobođenik je mogao ponovo postati rob.

Ko pobjegne neprijatelju a zatim se vrati bide oživotni rob.

Imovinsko pravo

Sve do 12 vijeka dominira privatna svojina, koja je mogla biti svojina slobodnih seljaka, svojina

veleposjenika i svojina graskog stanovništva.

Od 12 vijeka uvodi se sistem pronije i prevladava feudalna svojina.

Posje, zalog i služba bili su regulisani pravilima rimskog prava.

Ekloga previđa a zakup u pismenom ili usmeno obliku ne može trajati više o 29 goina.

Postoji ugoročni zakup koji može biti trajni ili povremeni.

U oblasti obligacionog prava ostaje na snazi rimsko pravo.

Ekloga govori i o kupoprojdajii i o kaparama. Regulišu se zajam i zalog.Zajmoavac preuzima jecu užnika te ih koristi za ropski ra.U takvom

slučaju zajmoavac gubi potraživanje i ne mora a plati naknau onome koga rži ili njegovimroditeljima.

Orijentacija ekloge je a rimsko pravo prožme hrišdanskim vjersko-moralnim učenjem.

Porodično pravo

Posebno se vii uticaj hršdanstva.

Doba za brak za muškarce je 15 goina a za žene 13 goina.

Brak se sklapa uz njihovu saglasnost i pristanak roditelja.

Zabranjeni stepeni srostva su povedani u onosu na rimski period. Brak je bio monogaman.

Rzvo je bio mogud, a razlozi za brak su bili ženina preljuba pokušaj ubistva jenog bračnogruga o rugog i oboljenje bračnog ruga o gube.

Nasljedno pravo

Postojala su va osnova za nasljeđivanje, zakon i ttestament.

Prema zakonskom nasljenom reu na nasljeđe su se pozivali sljeedim reom: jeca i unuci,otac majka je ili baka, brada i sestre, rugi blisli rođaci, supruga umrlog i ržavna blagajna.

Testament je mogao biti u pismenoj ili usmenoj formi. Pismeni testament je sastavljen u prisustvu i sa potpisaom 7 svjedoka.

Usmeni testament je sastavljan izjavom u prisustvu 7 svjedoka.

Putem testamenta imovinom nisu mogli raspolagati maloljetnici,uševni bolesnici i zatvorenici.

Testamentno nasljeđivanje imalo je prenost pre zakonskim nasljeđivanjem.

Krivično pravo


21/54


WWW.STUDOMAT.BA

21

Uticaj hršdanstva u pogleu ograničenja smrtne kazne pojačanog korištenja tjelesnekazne,pojačanom zaštitom hrišdanskog učenja i hrišdanske crkve.

Smrtna kazna bila je previđena za zavjeru protiv cara i hiršdanske ržave, homoseksualizam,vračanje, umišljato ubistvo, potezanje maca sa msrtim ishoom i razbojništvo.

Smrta kazna izvršavana je mačem i vješanjem zavisno o vrste ijela. Za ijelo krađe u vojnom logoru, za vrijeme vojnog pohoa oskrnjivanje mrtvaca, krađe slobona

čovjeka, krivotvorenja novca, preljube, silovanja jevicee, zavođenja tuđe zaručnice, nehatnoubistvo bile su previđenje tjelesne kazne onosno sakadenje.

Crkva je bila štidena kažnjavanejm ijela zlostavljana sveštenika, osljepljenjem onoga koji kradeiz crkve sa oltara, osjedanjem nosa onome koji ima polni onos sa reovnicom.

Pri kažnjavanju uzimala se u obriz klasna pripanost.

Prouzrokovanja smrti vlastitom robu usljed batinanja nije se smatrala za ubistvo.

Ako je smrt roba nastupila zbog namjernog mučenja ili trovanja ona je gospoar ovogarao zaubistvo.

Međunarodno pravo

Bizantija je bila u borbama sa muslimanskom ržavom na istoku kojom je vlaala inastijaEmeevija.

To su bili periodi dugotrajnh ratova, gubitka teritorija ali i sklapanja primirja i mirovnih ugovora.

Ekloga govori o ratnom pravu, te a se o oficira i vojnika traži a imaju na umu Boga i molitve ida razumno vode bitku.,

Ratni plijen se ijeli tako a jena šestina ie u ržavnu blagajnu a ostalo se ijeli međuvojnicima.

Eklog ne govri o uslovima kaa je rat ozvoljen i načinu vođenja rata.

FRANAČKA

Organizacija vlasti

Rana srednjovjekovna monarhija

Kontinuitet razvoja ržavne organizacije o merovinškog o karolinškog perioa.

Tri reda institucija: centralna vlast, lokalna vlast i posredni organi.

Centrlnu vlast predstavlja monarh i njegov dvor.

Monarh je imao titulu kralj , od imena Karla Velikog, imperator.

Monarh je bio nosilac ržavne vlasti.Proglašavao zakone, onosio ekrete, bio komadant vojske,

proglašavao rat i mir, imenovao funkcionere, oređivao poreze i bio vrhovni suija. Postojao je vladarev dvor, koji je predstavljao vrstu pokretnog administrativnog centra.

Ključna ličnost vora bio je majorom.

Majordom je provbitno bio upravnik kraljevskih imanja, a kasnije šef vorskih funkcionera iodgajatelj prestolonasljednika.

Majordom je ukinut za vrijeme karolinga.

Lokalnu vlast predstavljele su gofovije.

Uprava grofovija bila je u rukama grofa.


22/54


WWW.STUDOMAT.BA

22

Sve ržavne funkcije bile su u njegovim rukama.

Centar grofovije pouarao se sa centrom crkvene oblasti, što je ukazivalo na bliskost političke ireligijske vlasti.

Posredni organi bili su vladarevi izaslanici i sabori.

Izaslanici su slati u provincije a vrše upravne, fiskalne i suske funkci je.

Sabori su bili vovrsni, opšti sabor sazivan je u proljede i krajnji sabor u jesen. Proljetni sabor nazivan je i ratni sabor.

Na jesenskim saborima učestvovao je manji broj učesnika.

Sabori su imali funkciju da usvoje odluke koje je priprenmio vladar sa svojim savjetnicima.

Državna ideologija

Oblikovala se po uticajem germanske traicije nasljeđa rimskog carstva i kršdanstva.

Vremenom je restala izbornost kraljeva, a osvajanje su kralju i njegovoj prodici donjela ogromno

bogatstvo.

Cijela ržavna teritorija se počela shvadati kao kraljevsko imanje. Vlaarima su se pripisivale nanaravne modi.Simbol toga bila je uga kosa u kraljeva.

Rimsko nasljeđe bilo je isprepleteno sa kršdanskim elementom.

Rimski papa je 754 Pipinu Malom dodijelio titulu rimskih patricija.

To je porazumjevalo obavezu franačkih vlaara a štite Rim.

Karlo Veliki sebe je smatrao nasljednikom starozavjetnih vladara.

Papi i svedenicima je prepuštao molitvu i milosrđe, a sebi neprikosnovenost u vlaanju.

Karlo Veliki je oržavao prijateljske odnose sa abasisjikim halifom Harunom er-Rešiom.Iatovremeno je bio u sukobu sa muslimanskim korovskim emiratom.

Međunarona politka se ne oređuje vjerom, nego interesima.


Prenos naležnosti s naronih skupština na funkcionere koje imenuje kralj.

U mnajim teritorijalnim jeinicama koje su avale stotinu vojnika ovijaju se najvedi broj suskihprocesa.

U suskom procesu je olučivao skup slobonih ljui a presjeavao je lokalni starješina.

Starješina bi samo usmjeravao postupak i objavljivao presudu koju su donosili dobri ljudi kaopoznavaoci prava.

Dobrih ljui je bilo obično seam.

Karlo Veliki suđenje aje u naležnost grofova.Uz njih se pojavljuje i seam skabina koji su

oživitno bili izabarani na tu funkciju, a suđenju prisustvuju svi sloboni građani. Ovakvo suđenje se ovijalo na tri goišnja skupa.

Na nivou ržave postojao je kraljevski su.

Kraljevskim suom presjeavao je kralj ili majorom, a su su činile suije koje su bileimenovane iz rea kneževa ili biskupa.

Teret okazivanja je paao na tuženog, a ne na tužioca.

Korištena su racionalna okazna srestva: priznanja, svjeoci i isprave.Korištena su i irecionalnasredstva: zakletve i ordalije.


23/54


WWW.STUDOMAT.BA

23

Oralije su bile ržanje usijanog željeza ili vrele voe, te ordalije krsta kada obje stranske stojepre respedem raširenih ruku.

Pravo na žalbu nije postojalo.

Nekaa se na presuu grofovskog sua moglo žaliti kralju.

Izvori

Koifikacije običajnog prava, kao što je saliski zakon. On je izan u vrijeme merovinčkog kraljaKlodovika.Ovi zakoni primjenjivani su po personalnom prinscipu odnosno samo za pripadnike

oređenih plemena.

Rimski zakoni barbara onosno zbornici pojenostavljenog rimskog prava koji su važili za rimskostanovništvo pojeinih barbarskih ržava na teritoriju franačke ržave važila su va ovakvazakona: rimski zakon Vizigota i rimski zakon Burgunda.

Zakonoavni akti franačkih vlaara kojima se potvrđuju ili ispravljaju raniji propisi običajnogprava.

Povjelje izate raznin pravnim i fizičkim licima kao što su crkve manastiri, graovi i pojenici.


Suverenitet je izvođen iz Božije volje.Pravo franačkih vlaara a onose zakone nije shvadenokao neograničeno potpuno samovoljno pravo.

Zakon je razumjevan kao naroni običaj koji kralj proglašava.

Pravo se prestavlja kao nešto traicionalno i uobičajno, a ne inovativno.

Pravo je personalno u smislu a svaki pojeinac ima pravo po kome živi i a ga to pravo slijeigdje god ide.

Lični status

Salijski zakon govori da je postojalo nekoliko kategorija stanovništva.

Postojali su sloboni ljui, oslobođenici, lii i robovi.

Razlike među kategorijama najbolje se vie u konpenzaciji u slučaju njihovog ubiostva iliranjavanja.

Među slobonim francima nije bilo razlike na temelju rođenja ali se u salijskom zakonu spominjuuglena i niža lica.

Iznos kompenzacije za franka bio je 200 solia, za muškarce i ženu pojenako.

Pozicija slobonih galorimljana bila je u početku pola vrijenosti slobonog franka.

Zakoni ne daju mnogo podataka o oslobođenicima i liima.

Kompenzacija za lida bila je ista kao i za rimljanina. Lii i oslobođenici imali su status između slobonog lica i roba.

Robovi su smatrani za imovinu gospoara, te je povrijeiti roba značilo nanjeti štetu imovinigospodara.

Kompenzacija za roba bila je između 15-25 solida.

Robovski status je nastajao zarobljavanjem, kupovinom, rođenjem, nemogudnošdu nepladanjakompenzacije ili uga i ženibom s tuđom robinjom.


24/54


WWW.STUDOMAT.BA

24

Imovinsko pravo

Zajedničko vlasništvo na zemljištem ustupa pre pojeinačnim.

Prema salijskom zakonu zemlju nasljeđuju samo sinovi, a ne i kderi.Ako njih nema ona brade ilisusjedi.

Krjem 6 vijeka ukia se pravo susjea za nasljeđivanje zemlje. Učvrščuje se privatna svojina.

Tokom 7 vijeka formiraju se krupni zemljoposjedi.

Centralna vlast slabi i ne može a osigurava re na lokalnom nivou.

Sitni i sloboni seljaci se stavljaju po zaštitu krupnih posjenika.

Sitni posjenici se stavljaju po zaštitu krupnih veleposjenika.

Zaštitnici postaju seniori a štitenici vazali.

Ovaj proces feualizacije zaokružuje se prenošenjem javne vlasti na seniore.

Seniori na svojim posjeima ubiru porez, oržavaju havni re, regrutaciju u vosju i suđenja.

Obrau zemlje u prvo vrijem vršili su robovi ,a nakon njih zavisni seljaci.

U 7 vijeku zemljoposjenici uočavaju a je ekonomičnije oženiti roba ati mu manji posje i

povjeriti obrau zemlje za izržavanje poroice. Javalja se nova kategorija kmetova koji su obavezni a gospoarima aju io prinosa i vrše rane

obaveze.

Feudalni poredak se postepeno učvrščuje.

Porodično pravo

Zakoni nam ne aju kompeltnu sliku franačke poroice.

Zakoni se uglavnom bave pitanjima koja nisu bila opštepoznata.

Poroica je bila mala i sastojala se o muža, žene, maloljetnih sinova, neuatih kderi, ostalihzavisnih lica lida i robova.

Oslanjali se na široke sroničke grupe u slučaju zaštite pojeinaca o napaa, pladanjakompenzacije itd.

Dalji sronici su nasljeđivali ako nije bilo bliskih sronika.

Brak se mogao skolopiti između slobonog čovjeka i žene.

Zakoni nisu oređivali minimum starosti za brak.

Rođaci mlaenaca su avali saglasnost za brak.

Zabranjeno srostvo je zabrana brak između strica i bratične, između tetke i nedaka sa bivšomženom brata ili majčinog brata.U nekim slučajevima bila je previđena smrtna kazna za onoga kose oženi ženom svoga oca.

Braku su prehoile zaruke i uručivanje poklona buudoj supruzi.

Poklon mladoj bi davao njen otac.

Uata žena je bila po pravnom kontrolom muža. Nakon muževe smrti žena je bila po kontrlom njegovih sronika,

Žena je imala pravo a posjeuje i nasljeđuje imovinu.

Veze po žensoj liniji ko franaka bile su mnogo jače nego ko rugih germanskih plemena.

Nasljedno pravo


25/54


WWW.STUDOMAT.BA

25

Salijski zakon propisuje a de se poroično zemljište nasčleđivati sljeedim reom: jeca i njihovipotomci, majka i otac, brada i sestre, očeve sestre, majčine sestre, očevi sronici, majčinisrodnici.

U oba merovinga žene nisu nasljeđivale zemlju.

Salijski zakon regluliše nepostojanje testamenta.Prema tome lic koje želi raspolagati imovinom

pred svjeocima i suijom baca grančicu u krilo lica s kojim nije u srodstvu i na koga prenosisvoju oređenu imovinu.Nakon goinu ana boravka u kudi lice je bilo obavezno a prekraljevskim suom baci grančicu u krilo onima kojima je ostavioc oreio nasljestvo.Ovimpostupkom naomještao se testament putem prenosa imovine na nasljenika putem prijatelja.

Krivično pravo

Salijaki zakon najvedim ijelom se bavi krivičnim pravom.

Široko se koristi sistem kompozicije ili otkupa.

Ako je riječ o ubistvu i teškim tjelesnim povredama otkup se naziva wergeld.

Ako se rai o rugim krivičniom jelima otkup se zove busse.

Smrtna kazna se rijetko koristi. Salijski zakon smrtnu kaznu previđa za grofa koji ne vrši ili prekorači ograničenja za kemta ili

lida koji otme slobonu ženu i za rroba kojii počini zločin za koji bi sloboan čovjek platio 45solida.

Rijetko korištenje smrtne kazne uslovio je uticaj roovskoplemsnskog uređenja koji naglašavaotkup i kršdansta koje naglašava ulogu pokajanja i popravljanja.

Kažnjava se i za pokušaj.Naprimjer, potezanje mača kao pokušaj povree.

Prikrivanje ubistva se smtra za posebno otežavajudu okolnost.Ovo govori o uticanju morala jer jekod franaka bilo shvatljivo ubistvo ali ne i prikrivanje ubistva.

Međunarodno pravo

U literaturi se ne govori o piscima koji su se bavili međunaronim pravom.

Izdvajaju se dva autora, Sv. Augustin i Isidor Seviljski.

Isior je smatrao a zameljsko pravo mora biti u saglasnosti sa Božijim pravom.

Isior je raspravljao o pitanjima kao što su zaposjeanje zemlje radi nastanjivanja prava kojaproizilaze iz građena zgraa i utvra, rat i njegova pravila, zarobljenici, primirje i mirovni ugovor,nepovredivost ambasadora, zabrana braka sa stancima itd.

ISLAMSKA DRŽAVA


Organizacija vlasti

Abasijski halifat bio centralistički uređena ržava.

Osnovni organi na centralnom nivou bili su halifa i veziri , a na pokrajinskom i lokalnom nivou

valije i amili.


26/54


WWW.STUDOMAT.BA

26

Halifa je bio politički šef ržave i vjerski poglavar muslimana.

Na poziciju halife dolazilo se izborom, imenovanjeom od predhodnika ili silom.

Vezir je bio glavni zastupnik odnosno ministar vladara.

Vezir je voio ržavnu kancelariju, olučivao o molbama koje se ponose valaru i vršio rugeposlove koje im vladar da povjeri.

Vali je bio namjesnik centralne vlasti u pokrajinama.Objedinjavao je civilnu i vojnu vlastimenovan je od strane vladara i njemu je direktno odgovoran.

Amil je naziv za rđavne službenike azličitog ranga i naležnosti postavljala ih je centralnavlast.Bio je zaužen za sakupljanje poreza kontrolu trgova, mjera ponašanja trgovaca i ostalihgrađanja tte čuvanja javnog morala.

Divani su obavljali kancelarijske poslove za različite nivoe vlasti.

Vezir je nadzirao centralni divan.

Državna ideologija

Postoji više termina koje označavaju vostvo vlasti i ržavu.

Imamet, riječ koju su pravnici koristili kaa govore o vostvu na onosu na hilafet. Meina, riječ koju su koristili filozofi raspravljajudi o iealnoj ržavi.

Koristila se i riječ vilaja, što znači autoritet.

Države u muslimanskoj historiji su se nazivale po imanu inastija

Iako su bazirane na islamu kao pogledu na svijet u svom nazivu nisu koristile atribut islamske.

Glavna funkcija ržave bila je u očuvanju vjere presuđivanje sporova, zaštita teritojeije,izvršavanje krivičnih sanksija, oržavanje rea i preuzimanje vojnih pohoa.

Bog je izvor suvereniteta i on aje vlast kome hode.

Galavni kriterij za ocjenjivanje ržave je njena pravenost.

Islamska ržava temeljila je svvoj legittimitet na sislamskom učenju.

Šerijat je bio razumjevan kao Božije pravo.

Šerijat je ržavi avao legitimitet, a ržavaj je imala zatak a promjenjuje šerijat. Vlaar nije imao neogrničenu mod izna njega je bio šerijat.


Funkcija je spaala u naležnost vladara a on ju je prenosio na imenovane sudije.

Suija je morao biti musliman, muškarac, znati šerijatski propis, imati obar karakter ipravedost.

Suija je bio samostalan u presuđivanju i bio je vezan za pravo.

Politička vlast se nije mogla mješati u suđenje.

Postojalo je više vrsta suija.

U doba Abasija kreirana je funskicja vrhovnog sudije, koji je bio sudija glavnog grada i iamo jeupravna ovlaštenja.

Postojao je vojni suija koji je rješavao sporove među vojnicima.

Suski postupak je počinjao tužbom.

Nije bilo službe javnog tužioca.

Teret okazivanja ležao je na tužiocu.

Dokazna sredstva su bila racionalna, priznanje i svjedoci.

Bilo je zabranjeno korištenje prinue,


27/54


WWW.STUDOMAT.BA

27

Svjeoci su morali biti muslimani punoljetni, oravene osobe i očevici jela.

Pored kadijskih sudova postojali su i sudovi za ispitivanje nepravde.

Ti suovi nisu koristili formalni postupak okazivanja i suili su na osnovu pravičnosti.

Izvori

-

Kur'an

-

Zbirke hadisa

-

Dijela muslimanskih pravnika

-

Registri šerijatskih suova -

Historijografsaka djela


Ključni islamski termin za pravo jeste Šerijat.

To je sistem normi objavljenih od Boga koji muslimani treba da slijede na ovom svijetu da bi

postigli spasenje. Šerijat obuhvata vjerske, moralne i pravne norme te nadilazi pojam pozitivnog prava.

Smatra se da je svaki narod koji je u historiji primio objavu i imao svoj Šerijat.

Šerijat je prema muslimanskom vjerovanju o Boga ato pravo.

Zakonodavac je Bog.

Poslanik je prenio, objasnio i primjerom pokazao primjenu tog prava.

U Kur'anu i sunetu Šerijat je at ili u obliku preciznih normi ili u obliku opštih normi.

Cjelina ljuskoh tumačenja šerijata uobličena u pravni sistem naziva se fikh.

Za razliku o šerijata koji je metak historijski i nepormjenjiv, fikh je historijski uslovljen ipromenjiv.

Jena o ključnih vrijenosti Šerijata jeste pravda.

Pravednost je traži o svakog pojeinc, a posebno o vlaara suije i svjeoka. Kur'an navodi da je kroz historiju Bog slao poslanike sa dokazima, objavljenim knjigama i

kriterijima ravnoteže a bi se uspostavila prava među ljuima.

Pravenost svjeočenja je obaveza svakom muslimanu.

U Kur'anu se također proglašava a je prava najbliža bogobojaznosti.

Lični status

Stanovništvo se pravno ijelilo prema kriteriju sloboe na slobone i robove, a prema kriterijuvjere na muslimane i nemuslimane.

Postojala je pravna jednakost svih muslimana. Pravna sposobnost se sticala rođenjem, a poslovna fizičkom zrelošdu, najkasnije sa navršenih 15

lunearnih godina.

Rasa boja i klasna pripanost nisu imali značaj za pravni položaj pojeinaca.

Ženi se priznavala pravna i poslovna sposobnost, ali ne i potpuna jednakost sa muškarcem.

Rob je bio smatran za lice te je posjedovao vjerska prava i obaveze.

Rob nije imao puna prava i njegova odgovornost je umanjena.

Robovi su imali pravo sklapanja braka sa robovima i slobodnim licima..


28/54


WWW.STUDOMAT.BA

28

Za ubistvo roba primjenjuje se kazna taliona čak i protiv slobonog čovjeka.

Robovski status je prestajao manumisijom.

Nemuslimani koji su bili poanici islamske ržave pravno su imali status ehlu-z-zimme.

Pravo na zaštitu imali su pripanici objavljenih religija, tj. ''ljudi Knjige''.

Zaštidenim nemuslimanima garantovana je nepovreivost života, časti, imovine i sloboda

religije. Obaveze zaštidenih nemuslimana bilie su lojalnost prema ržavi i pladanje poreza.

Osnovni porez bio je glavarina.

Krivično jelo koje bi počinio nemusliman nije utjecalo na njegov status pripanika zaštidenemanjine.

Postojali su i nemuslimani koji su privremeno sa dozvolom vlasti boravili na teritoriji islamske

ržave.

Imovinsko pravo

Stvari koje su premet pravnih poslova u šerijatskom pravu se nazivaju mal.

Ove stvari se dijele na pokretne, nepokretne, zamjenjive i nezamjenjive.

Posebnu vrstu imovine prestavlja zaužbina. Vlasništvo se razumi jeva kao potpuno i isljučivoraspolaganje sa stvarima ili njihovim koristim i razlikuju se od posjeda.

Postoji iniviualno i zajeničko vlasništvo.

Obligacije nastaju na osnovu ugovora neosnovanog obogadenja, nezvanog vršenja tuđih poslovai delikata.

U ugovoru u šerijatskom pravu su konsenzualni.

Zabranjeno je ugovaranje kamate. Šerijatko pravo smatra da uzurpacija povlači ogovornost za štetu koja se prouzrokuje.

Oštedenje tuđe imovine povlači obavezu naoknae imovine, ako je riječ o zamjenjivimstvarima.

Obaveze prestaju izvršenjem, oslobađanjem užnika o obaveze, poništenjem ugovora iliprijateljskom nagodbom.

Porodično pravo

Brak je osnov porodice.

Brak je ugovor građanskog prava koji se zaključuje između mladoženje i pravnog staratelja

mlae, onosno mlae prema učenju hanefijske škole. Bračni ugovor se sklapa ponuom i prihvatom pred dva svjedoka.

Ugovor uključuje i oređivanje visine bračnog ara.

Poligamija je bila ozvoljena iako je protežiran monogamni brak.

Sloboni musliman je mogao sklopiti brak sa četri žene istovremeno.

Zabranjeno sklapanje braka muškarca sa njegovim ženskim precima i potomcima.

Brak je mogao prestati jenostranim otkazom o strane muža, razvoom braka nakon postupkapred kadijom , postupkom hul kojim se supruga oslobađala braka pladajudi novčanu


29/54


WWW.STUDOMAT.BA

29

kompenzaciju mužu, ostvarivanjem zakletve muža a nede imati bračne onose sa suprugomtokom četri mjeseca i proceurom međusobnog proklinjan ja supružnika.

Muž je bio užan a osigura srestva za život poroice te a plada izržavanje razveenojsupruzi tokom poslijebračnog čekanja i jeci ok ne ostignu punoljetstvo.

Nasljedno pravo

Šerijatsko pravo poznaje va osnova za nasljeđivanje: oporuku i zakonski nasljedni red.

Oporuka ima prednost pred zakonskim nasljeđivanjem.

Oporuka je ozvoljena o visine jene tredine ostavštine bez saglasnosti zakonskih nasljenika.

Oporuka se ne može vršiti u korist zakonskih nasljenika.

Zakonski nasljeni re oređen je najvedim dijelom tekstom Kur'ana.

Ovaj nasljeni re čine tri kategorije lica: ashabu-l-feraid (lica kojima pripada alikvotni dioostavštine preciziran tekstom Kur'ana), asaba (sronici po muškoj liniji), zevu-l- erham (srodniciostavioca po ženskoj liniji)

Krivično pravo

U šerijatskom krivičnom pravu postoje tri vrste krivičnih ijela: 1.

Krivična jela protiv života i tijela-ubistvo i ranjavanje.

Za ova djela važi princip taliona, te nasljenici ubijenog mogu a traže kažnjavanje počiniocaistom mjerom ili novčanom kompanzacijom. 2.

Krivična jela koja su spomenuta u Kur'anu i za koja su oređene fiksne kazne.

Ova djela se nazivaju hudud. Tu spadaju:

-

krađa, sankcioniše se osjecanjem esne ruke.

-

razbojništvo i ugrožavanje sigurnosti, za koje su previđene alternative između smrtne kazne,razapinjanja, odsjecanja ruku i nogu unakrsno ili progonstvo iz zemlje.-

izvanbračni polni onos, kazna o stotinu uaraca bičen za oba počinioca ako su nebračni,odnosno smrtna kazna ako se nalaze u braku.

- neosnovana optužba za izvanbračne polne onose, kazna o 80 uaraca bičem.

-

pijenje alkohola, kazna 80 uaraca bičem. -

istupanje iz vjere, smrtna kazna za muškarca i zatvor za ženu, ukoliko se ne pokaju.3.

Postoje i krivična jela i prekršaji koji nisu precizno efinisani ali prestavljau prekršajvjerskih i moralnim normi ili ugrožavaju javni poreak.

U pogleu krivične ogovornosti slijeilo je načelo iniviulane i subjektive ogovornosti.

Međunarodno pravo

Razvijena posebna grana koja je tretirala odnose muslimanskih i nemuslimanskih ržava u obarata i mira.

Zemlje podijeljene na tri vrste: islamska teritorija, prijateljske nemuslimasnke države,neprijateljske nemuslimanske ržave.

Rat je mogao nareiti samo poglavar islamske ržave .

Posto jala su posebna pravila koja su regulisala vođenje ratnih operacija.

Regulisano je i pitanje podjele ratnog plijena.


30/54


WWW.STUDOMAT.BA

30

Islamsko međunarono pravo razvijeno je u vrijeme kaa je islamska ržava bila modna i tipropisi oražavaju odnose modi u taašnjem svijetu.

ENGLESKA

DRZAVNA IDEOLOGIJA-ENGLESKA

-Ustavna monarhija, prerogative monarha ogranicene ustavom

-postoji nepisani ustav koji cini vise izvora: kraljevske

Prerogative, konvencije, Common law i zakone parlamenta

-Kraljevske prerogative(Royal Prerogatives)su cjelina ovlastenja,

privilegija i imuniteta koje Opste pravo priznaje Kruni. Neke

monarh vrsi uz savjet premijera ili kabineta, neke direktno vlada.

Ako monarh odluci da ih vrsi sam uslijedice ustavna kriza.

-Koncencije(Conventions)-djelovi obicaja nesudskih precedenata,odnose se na strukture vlade, i funkciju premijera

-Medju zakonima(Statutes) znacajni Zakon o uniji sa Skotskom

(The Act Of Union) 1707, Zakon o pravima(Bill of Rights) 1689,

Zakon o Nagodbi(The act of Settlement) 1700, Habeas Corpus

Act 1679, svi iz vremena nakon revolucije kad su uspostavljeni

novi odnosi izmedju monarha i parlamenta. Funkcije su sada:

„pravo a bue konsultovan, pravo a a savjet i pravo a opomene“

KONCEPT PRAVA I PRAVDE-ENGLESKA

-Razlicite teorije razlicitih autora o pravu i pravdi. Sir WilliamBlackstone iz 18st efinise pravo kao „pravo civilnog ponasanjapropisano od strane vrhovne vlasti u drzavi, naredjujuci sta je pravo

zabranjujuci sta je lose“. Karakteristican je imperativni element bezspominjanja sankcije sto kasnije postaje uobicajeno.

-Jeremy Bentham utemeljitelj utilitaristicke skole u VB definise pravo

kao naredbu suverena.

-Njegov ucenik John Austin u djelu Odredjenje podrucja i teorije prava


31/54


WWW.STUDOMAT.BA

31

kaze: Pozitivno pravo je jednostavno i striktno tako nazvano ili pravo

koje su odredili politicki superiorni nad politicki inferiornim... Pravo

je propis za vodjenje jednog razumnog bica od strane drugog koje

ima vecu moc nad njim.

-Edmund Burke-dva temelja pravu daju snagu: pravicnost i korisnost.

-John Stuart Mill korisnost ne shvaca samo kao individualni interes vecprincip koji je podvrgnut sreci. Povezuje koncept korisnosti sa konceptom

pravde koja je ime za drustvene koristi koje su sire i vaznije, posebno

mjesto ima jednakost. Historija drustvenog napretka je niz tranzicija gdje

obicaji i institucije smatrani za neophodnosti prelaze u nepravdu i tiraniju.

Tako je i sa razlikama robova i slobodnih ljudi, patricija i plebejaca,

aristokracijom boje, rase i spola...

SUDOVI I SUDSKI POSTUPAK-ENGLESKA

-U normanskoj E. nije bilo podjele vlasti. Kralj sa savjetom Curia Regis

vrsi zak,izvr,i sudsku funkc. Vremenom funkc.Curie Regis prebacene

novoobrazovanim tijelima, formirana 3 suda: 1. Visoki finansijski sud

(The court of Exchequer) prvi sud Opsteg prava, rjesava poreske sporove.

2. Sud obicajnih sporova(The Court of Common Pleas)-sporovi medju

podanicima bez kraljevog interesa. 3. Sud kraljevog stola(King's Bench)

-sporovi direktnog kraljevog interesa. Ovi nisu zamijenili sudove u

grofovijama i okruzima, ali se vise obraca kralj. Sudovima-smatrani

pravenijim. Zbog toga se razvoju kralj.suova protive baroni lišavaniprihoda od sudskih taksi i uticaja. Jurisdikcija Common Law sudova

ogranicena sistemom sudskih naloga-WRIT-postupak pred sudom Opst.

prava moze zapocetai samo ako postoji specifican sudski nalog izdat od

viseg funkcionera. Sudski nalog izdavan u ime kralja, upucen sudskom

funkcioneru da zapocne pravni postupak. Pogresan nalog=gubi se spor.Ogranicen br. naloga i povecanje slucajeva dovelo do primjene postojecih

naloga i na nove slucajeve. Crkveni sudovi(Ecclesiastical Courts) primjena

kanonskog prava, sude pociniocima religijskih prekrsaja-nevjera, incest...

Sukob kralj. i crkv. sudova. Crkveni sudovi imaju jurisdikciju nad brakom

i nasljedstvom do 19 st kad ta pitanja dolaze u nadleznost kralj,sudova.

U 13st-koncept pravicnosti, nastao Kancelarov sud(Court of Chancery)ima

jurisdikciju u sporovima gdje nije moguce rjesenje na osnovu Opsteg prava.

U 14st. Mirovne sudije(Justices of Peace)-vitezovi krstaskih ratova, progone

hapse i kaznjavaju one koji remete mir. 600 godina ocuvanje u rukama ovih

gradjana a ne profesionalnih sudija. Uspostavljen Sud zvjezdane palate

(The Court of Star Chamber)-nadleznost u krivicnim stvarima-djela zavjere,ometanja pravde. Koristio inkvizicioni postupak. Zakon o nagodbi 1700.

kreirao nezavisno sudstvo, jedino parlament moze smijeniti sudije. Reforma

izvrsena i kreiranjem Vrhovnog suda(Supreme court of Judicature) =Visoki

sud pravde(High court of Justice) i Apelacionog suda(The Court of Appeal).

Visoki sud=Kancelarov sud+Sud Kraljicinogstola+Sud obicnih sporova+

Finansijski sud i Oporuke+Razvod i Admiralitet.

Gornji dom tj Dom lordova dobio ulogu glavne apelac. instance E. i Walesa.


32/54


WWW.STUDOMAT.BA

32

Izvrsena fuzija Common Law i Equity. Visoki sud dobio pravo za primjenu

Opceg prava i Prava Pravicnosti. Stroge forme tuzbi ukinute, gradj. sporovi

pocinju opstim sudskim pozivom-GENERAL WRIT OF SUMMONS.

Ustanova porote ostala u sudovima Opsteg prava. U Kancelar. sudu ona izbor

stranaka. Prednost-usmena dokazna sredstva, prihvatanje pisanih (affidavit).

IZVORI PRAVA-ENGLESKA

1. Opste pravo Common Law je obicajno pravo, obuhvata 3 vrste obicaja:

a) obicaji zajednicki za cijelu drzavu i formiraju opste pravo u uzem smislu

b) posbni obicaji za stanovnike nekih okruga c) partikularni propisi koristeni

putem obicaja od strane pojedinih sudova opste nadleznosti. Svi obicaji se

saznaju putem odluke sudija koji su ziva prorocanstva, spremiste propisa.

Presude se primenjuju na nove slucajeve. Ranije presudjeni spor koji se citira

kao precedent je CASE IN POINT. Ovaj postupak obrazlozen teorijom

STARE DECISIS koja kaze „drzati se onoga sto je odluceno i ne pokretati onosto miruje“. Ovo unosi stabilnost i pravenost u pravni sistem, ali i cini apravo sporo reaguje na drustvenu promjenu. Presude i postupci koji im prethode

registrovani i cuvani u protokolima RECORDS. Publikovanje izvjestaja o sud.

odlukama od Edwarda II u Godisnjacima YEARBOOKS. Znacajne sudske

odluke za Opce pravo u zbirci ENGLISH REPORTS, obuhvataju 1220-1865.

2. Pravo pravicnosti equity se efinise kao: „popravljanje onoga gje je pravozbog svoje univerzalnosti eficitirano“. Oluke Kancelarovog sua u zbirkama: Chancery cases,Dickens,Vernon, Precedens in Chanc

komparativna pravna historija - pomoćni materijal za pripremu ispita.pdf

Documents