1.POJAM FUNKCIJA I KARAKTERISTIKA KPKP je grana pozitivnog prava čiji su osnovni cilj i svrha postojanja obavljanje zaštitne funkcije. Ta se zaštita ostvaruje propisivanjem određenih društveno opasnih ponašanja kao krivičnih dijela i propisivanjem krivičnih sankcija za ta djela, kao i uslova za njihovu primjenu prema učiniocima krivičnih dijela Drugim riječima, cilj krivičnog prava jeste suzbijanje kriminaliteta, odnosno što efikasnija zaštita najznačajnijih dobara i vrijednosti od ponašanja koja ih povređuju ili ugrožavaju. Krivično pravo je zakonsko pravo, tj. pravo koje je zasnovano na zakonu. Za razliku od drugih grana prava koje sadrže i druge pravne norme, jedini pravni akt kojim se može propisati krivičnopravna norma je zakon. Međutim, nije dovoljno samo propisati zakonske norme, već se one moraju i primjenjivati, što znači da se prema učiniocima krivičnih dijela primjenjuju krivične sankcije. Krivično pravo proglašava određena ljudska ponašanja krivičnim djelima istovremeno predviđajući za njih kaznu, odnosno neku drugu krivičnu sankciju. Cilj krivičnog prava jeste da djeluje na ponašanje čovjeka. Društvo putem KP očekuje da će se članovi društva uzdržati od vršenja ponašanja koja su proglašena krivičnim djelima, što znači da nije primarni cilj KP primjena kazne i krivičnih sankcija, već se naprotiv zansiva na pretpostavci da većina građana neće činiti krivična djela.U objektivnom smislu KP predstavlja sistem zakonskih normi koje su dio pozitivnog prava. Sistem zakonskih normi, koje čine krivično zakonodavtsvo, regulišu dvije cjeline na koje se krivično pravo može podijeliti, a to su optši i posebni dio. Opšti dio sadrži odredbe relevantne za sve ili većinu krivičnih dijela, dok posebni dio KP sadrži zakonske norme kojima se predviđaju pojedina krivična djela, odnosno kojima se određena ponašanja proglašavaju krivičnim djelima.U subjektivnom smislu krivično pravo je pravo na kažnjavanje. Ono je isključivo pravo države. Njegovo ostvarivanje zasniva se na državnoj prinudi i ono nije neograničeno. Društvo, pored krivičnog prava i krivičnih sankcija, ima niz drugih sredstava za zaštitu od društveno opasnih ponašanja, koja se dijele na represivna i preventivna. Represivna imaju za cilj primjenu sankcije za već učinjeno krivično djelo i okrenuta su prošlosti, dok se drugima nastoji spriječiti društveno opasno ponašanje prije nego što je učinjeno, tj. okrenuta su ka budućnosti. Ova podjela je relativnog karaktera, jer i represivna sredstva za krajni cilj imaju prevenciju, pa je represija u funkciji prevencije.Krivično pravo je fragmentarnog karatkera, što znači da ono ne štiti sve društvene vrijednosti već samo najvrednija dobra i ne štiti od svih ponašanja već samo od najopasnijih ponašanja.

2. IZVORI KP (pojam, vrste, značaj) Izvori KP se mogu dijelti po razlitčitim kriterijima, a najvažnije su dvije podjele. Prva je ona koje izvore dijeli na: međunarodne i nacionalne, a druga na neposredne i posredne. Međunarodni izvoriMeđunarodni ugovori su po pravilu posredni izvori KP. Ustav predviđa da međunarodni ugovori koji su ratifikovani i objavljeni prestavljaju dio unutrašnjeg pravnog poretka. To znači da međunarodno pravo važi samo u onoj mjeri u kojoj ga naša zemlja prihvati kao dio svog pravnog sistema. Obaveze iz ratifikovanih međunarodnih akata koje se odnose na to da se određena ponašanja prdvide kao krivična djela i sankcionišu, ispunjavaju se tako što se to čini izmjenama ili dopunama nacionalnog krivičnog zakonodavstva. Međunarodna akta nisu u dovoljnoj mjeri precizna, niti sadrže propisanu sankciju da bi se

1

mogla neposredno primjenjivati. Od bilateralnih međudržavnih ugovora najznačajniji su oni koji obuhvataju odredbe o ekstradiciji krivca i međunarodnoj pomoći u krivičnim stvarima između pojedinih država.Nacionalni izvori Ustav kao najviši pravni akt sadrži dvije vrste odredbi od značaja za KP. Prve su one koje krivičnopravne principe podižu na rang ustavnopravnih principa ( načela zakonitosti, legaliteta idr) Druge su one odredbe koje predstavljaju osnov propisivanja određenih KD (nezakonito lišenje slobode, povreda tajnosti pisama i dr)Zakon je jedini glavni neposredni izvor našeg KP. KZ je autoritativan pravni akt donijet od najvišeg predstavničkog tijela u zemlji kojim se reguliše određena oblast KP-a a koji je donijet kao jedna zakonska cjelina. KZ ima dva dijela: opšti i posebni dio. Opšti sadrži pravila koja se primjenjuju za sva KD i na sve učinioce tih djela a posebni sadrži odredbe o pojedinim KD i kaznama za svako od njih. Neka krivična djela nisu predviđena u posebnom djelu KZ-a, već se nalaze u drugim zakonima koji se odnose na različite oblasti pravnog regulisanja koji su usko povezani sa tom materijom, npr. Zakon o nedozvoljenom prometu i držanju droga i drugih opojnih sredstava, Zakon o oružju i municiji i dr.Podzakonski propisi, imaju niži rang od zakona i oni ne mogu propisivati krivična djela, ali mogu biti dopunski izvori kada zakon upućuje na njih. To je slučaj kod tzv. blanketnih krivičnih djela. Kod zakonskog opisa ovih krivičnih djela koriste se formulacije «nepropisno», «protivpravno», «neovlašteno» i sl. Takva krivična djela su npr. nedozvoljena trgovina, nezakonit lov, nedozvoljen prekid trudnoće. U ovakvim slučajevima ne može se samo iz krivičnog zakona saznati šta je krivično djelo, već se to može zaključiti iz sadržine različitih podzakonskih propisa koji regulišu te oblasti. Prema tome, podzakonski porpisi su posredni i sporedni, odnosno dopusnki izvor krivičnog pravaSudska praksa u kontinentalnom pravnom sistemu ne prestavlja izvor prava u formalnom smislu ali u suštini ima veliki značaj za KP. Bez obzira na veliku preciznost krivičnopravnih normi KZ ne može u toj mjeri biti savršen da sudskoj praksi ne ostavlja prostor koji se kreće u granicama tumačenja a koji donekle znači i stvaranje prava. U ovom pogledu naročit značaj imaju odluke viših, vrhovnih sudova i pravna shvatanja zauzeta u njima. Iako nisu obavezne u smislu izvora prava, one vrše veliki uticaj na shvatanja nižih sudova.Teorija KP, ne prestavlja izvor KP-a, međutim sudovi u obazloženju svojih odluka u većoj ili manjoj mjeri imaju u vidu shvatanja koja se zastupaju u teoriji KP-a. Uticaj nauke je daleko veći prilikom stvaranja KZ-a ali i prilikom pravilnog tumačenja njegove primjene.Običaj i običajno pravo ne predstavljaju izvor krivičnog prava, mada je u ranjem periodu predstavljalo izvor prava. Usvajanjem načela zakonitosti, običajno pravo je prestalo da bude izvor krivičnog prava, ali u primjeni nekih krivičnopravnih normi potrebno je voditi računa i o postojećim običajima. Sadržina nekih pojmova koji se koriste prilikom propisivanja rijetkih krivičnih djela može se bliže odrediti samo ako se uzmu u bzir običaji u određenoj sredini.

2

3.VREMENSKO VAŽENJE KZ-a?KZ stupa na snagu onog dana kada je to njime izričito propisano, a najčešće osmog dana od njegovog objavljivanja. Međutim, kada je riječ o kompletnom krivičnom zakoniku, ovaj period je znatno duži nego kod drugih zakona. Razlog za to je prije svega potreba da se građani upoznaju sa novim KZ-om, da se sa novim i složenim rješenjima upoznaju i sami pravosudni organi, kao i da se stvore uslovi za primjenu novih rješenja. Prilikom stupanja na snagu novog zakona jedno od najvažnijih pitanja je koji će se zakon primjeniti ako je KD učinjeno u vrijeme važenja starog zakona a za vrijeme suđenja važi novi zakon. Prema KZ RS (član 4. stav 1.) važi pravilo da se na učinioca krivičnog djela primjenjuje zakon koji je važio u vrijeme izvršenja krivičnog djela, što je posljedica dosljedne primjene i poštovanja načela zakonitosti. Međutim, predviđen je jedan važan izuzetak od tog opšteg pravila (član 4.stav 2. KZ RS). Riječ je o obaveznoj retroaktivnoj primjeni zakona koji je blaži za učinioca. Ukoliko je novi zakon stroži za izvršioca on se ni u kom slučaju ne može primjeniti retroaktivno. Ukoliko se zakon nakon izvršenja krivičnog djela izmjeni jednom ili više puta primjeniće se onaj koji je blaži za učinioca. Kada se ocjenjuje koji je zakon blaži, vrši se detaljna analiza i uzimaju u obzir sve okolnosti i zakonska rješenja oba zakona. Prema teoriji krivičnog prava od dva zakona koji se porede blaži je onak koji :- određeno ponašanje ne predviđa kao krivično djelo- za određeno ponašanje isključuje krivičnu odgovornost- isključuje kažnjivost- koji propisuje manji iznos kazne ili blažu vrstu kazne- koji propisuje mogućnost oslobođenja od kazne- po kome se može izreći uslovna osuda ili se kazna umanjiti ispod zakonskog minimumaBlaži zakon se može primjeniti do pravosnažnosti presude ali i poslije donošenja pravosnažne presude ako je u postupku po nekom pravnom lijeku ponovo došlo do glavne rasprave, odnosno ako se o stvari ponovo meritorno odlučuje. U nekim posebnim vanrednim situacijama donose se strožiji zakoni sa ograničenim vremenskim trajanjem. Na učinioca krivičnog djela koje je predviđeno zakonom sa određenim vremenskim trajanjem primjenjuje se taj zakon, bez obzira na to kada mu se sudi, ako tim zakonom nije drugačije određeno.

4.PROSTORNO VAŽENJE KZ-a (teritorijalni, personalni, realni, univerzalni princip, posebni uslovi za gonjenje)?Pravila o prostornom važenju krivičnog zakonodavstva rješavaju pitanje čije će se krivično zakonodavstvo u konkretnom slučaju primjeniti. Svaka država teži tome da primjeni svoje krivično zakonodavsvo u slučaju kada je krivično djelo izvršeno na teritoriji određene zemlje, kada je krivično djelo učinio njen državljanin i kada je KD učinjeno protiv njenih interesa ili protiv njenog državljanina. U KP izgrađena su i opšte prihvaćena četri principa koji rješavaju pitanja prostornog važenja KZ-a i obezbjeđuju suđenje i kažnjavanje učinioca KD-a ma gdje ista izvršio. Ovi pricipi su: teritorijalni, personalni, realni i univerzalni. Teritorijali princip je osnovni princip prostornog važenja KZ i prema njemu krivično zakonodavstvo se primjenjuje na sva krivična djela koja su učinjena na teritoriji države nezavisno od državljanstva učinioca. Teritorijalni princip je proširen principom zastave broda i principom registracije aviona. To znači da zakonodavstvo RS važi i za svakog ko

3

učini krivično djelo na domaćem brodu, bez obzira na to gdje se brod nalazio u vrijeme izvršenja djela (KZ RS čl. 119.st.2.), kao i za svakog ko učini KD u domaćem civilnom vazduhopolovu dok je u letu, ili u domaćem vojnom vazduhoplovu, bez obzira gdje se vazduhoplov nalazio u vrijeme izvršenja djela (KZ RS čl. 119. st.3.). Posebni uslovi za gonjenje: Naše krivično pravo predviđa mogućnost da se krivično gonjenje stranca koji je učinio KD na teritoriji RS, pod uslovom uzajamnosti ustupi stranoj državi (KZ RS čl. 123. st.5). U slučaju kada je KD učinjeno na teritoriji RS, a u stranoj državi je pokrenut ili dovršen krivični postupak, gonjenje u RS preduzeće se samo po odobrenju glavnog republičkog tužioca. Izuzetak od ovog principa predviđa međunarodno javno pravo, a odnosi se na lica koja uživaju potpun diplomatski imunitet za koja važi njihovo nacionalno zakonodavstvo.Prema personalnom principu nacionalni KZ važi za državljanine koji u inostranstvu učine bilo koje KD, to je tzv aktivni personalni princip a primjenjuje se da državljani nebi izbjegli krivičnu odgovornost vraćajući se u zemlju jer nemogu biti ekstradirani. Prema realnom (ili zaštitnom) principu KZ jedne države primjenjuje se na svakoga ko učini KD na njenu štetu ili štetu njenih građana. Postoje dvije vrste realnog principa: primarni i supsidijarni realni princip.Primarni realni princip predviđa da domaći KZ važi za svakoga ( državljanina ili stranca) ko u inostranstvu učini KD protiv ustavnog uređenja ili bezbjednosti zemlje U slučajevima izvršenja ovih krivičnih djela važi princip apsolutne primjene domaćeg prava. Naše krivično pravo biće primjenjeno i onda kada je učinilac u inostranstvu osuđen i kaznu izdržao. Strano krivično pravo u ovim slučajevima nema nikakav značaj, a strana sudska presuda ima značaj samo utoliko što će se kazna koja je izdržana u inostranstvu uračunati u kaznu koju izrekne domaći sud.Supsidijarni realni princip određuje da domaći KZ važi i za stranca koji u inostranstvu učini prema našoj zemlji neko drugo krivično djelo, a ne samo ona na koja se primjenjuje primarni (bezuslovni) realni princip. Ono važi i za stranca koji učini bilo koje KD protiv državljanina RS. U oba slučaja potrebno je da se stranac zatekne na teritoriji naše zemlje ili joj bude ekstradiran.Univerzalni princip predviđa važenje domaćeg KZ-a i za stranca koji prema stranoj državi ili strancu učini KD za koje se prema domaćem KZ-u može izreći zatvor u trajanju od 5 god. ili teža kazna. Uslov je da stranac ne bude ekstradiran. Svaka država određuje kriterijume i uslove za primjenu svog KZ-a.Kod nas je osnovni princip teritorijalni.

5.OPŠTI POJAM KD-a I OSNOVNI ELEMENTI (različita shvatanja ovog pojma)?Pojam Kd-a ima više teorijski a manje zakonodavni i praktični značaj. S teorijskog aspekta određivanje pojma KD-a ima višestruki pravni, društveni i politički značaj. Pravni značaj je u tome što se na taj način postavlja opšti zakonski osnov za određivanje pojedinih KD-a. Društveni značaj je u tome što se kroz opšti pojam KD određuju uslovi kada se jedno ljudsko ponašanje smatra zabranjivim i kažnjivim.Kriminalno-politčki značaj određivanja opšteg pojma KD-a je u njegovom razgraničenju od ostalih oblika nedozvoljenih i kažnjivih ponašanja npr prestupi i prekršaji. U KZ se manje pridaje značaj određivanju opšteg pojma KD-a. Naš zakonik određuje ovaj pojam i on glasi „KD je ono djelo koje je zakonom predviđeno kao KD, koje je protivpravno i koje je skrivljeno“. Kao što se vidi iz zakonskog teksta opšti pojam KD-a obuhvata četri elementa i to:1. djelo, 2. predviđenost u zakonu 3. protivpravnost i 4. krivicu.

4

Prvi element KD-a je i najvažniji a to je da je djelo čovjeka a sastoji se iz radnje i posljedice između kjih postoji uzročna veza. Da bi postojalo Kd mora prvo postojati djelo ( radnja) čovjeka. Drugi element je protivpravnost, ono ukazuje na nedozvoljenost određenog ponašanja, na suprotnost nekom pravnom propisu. Postoji protivpravnost u formalnom i u materijalnom smislu. U formalnom to je kršenje neke pravne norme koja sadrži neku zapovjest ili zabranu a u materijalnom bi protivpravnost značila štetnost nekog ponašanja. Treći element je određenost u zakonu što znači da KD mora biti određeno u zakonu tj da su propisana sva njegova obilježja. Svi navedeni elementi su pojma KD-a su objektivnog karaktera, sa ovim objektivnim novi KZ dodaje i četvrti subjetivni element a to je skrivljenost djela. Ovo ukazuje da je KD skrivljeno učinjeno djelo. Ako se pojam KD-a shvata i u njegovu definiciju unosi i subjektivni element onda se dolazi do objektivno-subjektivnog shvatanja pojma KD-a.

6.RADNJA KAO ELEMENAT U OPŠTEM POJMU KD-a (pojam, vrste, radnja izvršenja)?Radnja je osnovno obilježje KD-a. Predstavlja voljno ponašanje čovjeka kojim se ostvaruje KD. Ponašanje koje nije voljno ne smatra se radnjom u krivičnopravnom smislu. Da bi određeno ponašanje dobilo karatkter radnje u krivičnopravnom smislu ono mora i da se manifestuje u spoljnom svijetu. a to znači da odluke ili namjere da se izvrši neko KD ne predstavljaju radnju, sve dok ne pređu u ostvarenje. tj. dok se ne ispolje u vanjskom svijetu. Radnjom se ostvaruje učestvovanje bilo kroz radnju izvršenja ili kroz saučesničku radnju. Preduzimanje radnje KD mora biti voljno, jer u protivnom nema radnje krivičnog djela, ako je ona preduzeta pod uticajem apsolutne sile. Radnje nema pri gubitku svijesti, što podrazumjeva potpuni gubitak svijesti kao ni u slučajevima refleksnih pokreta koji su posljedica spoljnih nadražaja. Radnja izvršenja KD može se preduzeti činjenjem ili nečinjenjem tako se i KD-jela mogu podjeliti na KD činjenja (komisivni delikti) i KD nečinjenja ili propuštanja (omisivni delikti). KD nečinjenja se dijele na prava KD nečinjenja i neprava KD nečinjenja. Prava krivična djela nečinjena mogu se izvršiti samo nečinjenjam i njihova radnja izvršenja je u krivičnom zakonu određena kao nečinjenje, odnosno kao propuštanje određene dužnosti (neodazivanje vojnom pozivu, neprijavljivanje krivičnog djela i učinioca.) Neprava su ona koja su u krivičnom zakonu određena kao krivična djela činjenja, ali se izuzetno ta djela mogu izvršiti i propuštanjem određene dužnosti, odnosno nečinjenjem. Npr. ubistvo je redovno delikt činjenja, ali se izuzetno mogu izvršiti nečinjenjem i propuštanjem određene dužnosti. Npr. kada majka propušta da po svojoj dužnosti nahrani novorođenu bebu koja u nedostatku hrane umire, propuštanjem svoje dužnosti (nečinjenjem) majka lišava života svoje dijete. Da bi jedno krivično djelo činjenja izuzetno bilo izvršeno nečinjenjem, uvijek je potrebno utvrditi u kojim slučajevima za izvšioca postoji dužnost na činjenje, kao i koji su osnovi te dužnosti. Dužnost na činjenje može da proizilazi iz zakonskog propisa, nekog pravnog posla (ugovora ili radnog odnosa) i iz nekog prethodnog činjena kojim je stvorena obaveza na činjenje ili kojim je stvorena opasnost za drugo lice (ljekar koji je započeo operaciju mora je i završiti. S obzirom na doprinos u ostvarenju KD-a radnja KD-a se može pojaviti kao: a) radnja izvršenja, b) radnja podstrekavanja, c) radnja pomaganja i d) radnja organizovanja. Radnja izvršenja je je ona radnja kojom se prouzrokuje (proizvodi) poslijedica i ostvaruje KD, i obično je sadržana u opisu KD-a. Može da bude izričito

5

određena kada je u zakonu navedena djelatnost iz koje se radnja sastoji (npr. kod KD krađe radnja se sastoji u oduzimanju tuđe pokretne stvari) a može biti i uopšteno određena zajedno sa posljedicom , tj. kao prouzrokovanje posljedice (npr. kod ubistva– lišenje drugog života označava zajedno i radnju i posljedicu KD). Postoje KD koja imaju više radnji izvršenja i tada postoje dvije situacije. Prva je da su dvije ili više radnji određene kumulativno – moraju biti sve izvršene da bi postojalo KD (npr. kod KD izlaganja opasnosti, potrebne su dve radnje: dovođenje drugog u opasnost za život i njegovo ostavljanje u toj opasnosti). Druga situacija je kada su radnje alternativno određene tako da je za nastajanje KD-a dovoljno da je samo jedna od njih izvršena (npr kod KD zloupotreba položaja, radnje su iskorištavanje, prekoračenje, neizvršenje sl. radnje, a dovoljno je da je izvršena samo jedna). Lice koje ostvaruje radnju je izvršioca ako učestvuje više lica oni su saizvršioci.

7.POSLJEDICE KD-a?Poslijedica je proizvedena promjena u spoljnom svijetu koja nastaje kao rezultat dejstva radnje KD-a. Lice koje pogađa posljedica naziva se pasivnim subjektom, što može biti i pravno lice. Kod mnogih KD pasivni subjekt je istovremeno i objekt radnje KD, ali kaod drugih KD to nije slučaj, bitno je da je riječ o licu na čiju štetu se KD vrši. Iako radnja KD uvijek prouzrokuje neku vrstu posljedice, te posljedice nisu uvijek neophodne za postojanje KD. Samo kod KD-a kod kojih zakon izričito zahtijeva nastupanje određene posljedice ona je neophodna za njegovo nastupanje. Ovdje se može govoriti o posljedici u užem smislu. Kod shvatanja posljedice u širem smislu polazi se od toga da svako KD ima posljedicu koja se ogleda u negativnom smislu na pravno zaštićenom objektu, kod ovakvih KD ne treba utvrđivati posljedicu, bitno je da je radnja izvršena jer dovršenje radnje znači izvršenje KD-a. To su formalna ili djelatnosna KD. (npr davanje lažnog iskaza, neprijavljivanje KD). Kod drugih KD njihov zakonski opis sadrži i posljedicu koja se u svakom konkretnom slučaju mora utvrđivati. To su materijalna ili posljedična KD (npr ubistva, krađe, falsifikati). Razlikovanje KD na posljedična i djelatnosna značajno je za razgraničenje dovršenog KD sa pokušajem, za utrvđivanje mjesta i vremena izvršenja KD i za rješavanje nekih drugih pitanja. Izvršenjem KD dobro je povrijeđeno ili ugroženo. Povreda se može manifestovati u uništenju dobra ili njegovom većem ili manjem oštećenju ili činjenju neupotrebljivim, tačnije izazivanju neke promjene da to dobro nije u onom stanju u kojem je bilo prije izvršenja KD-a. Posljedica KD-a u vidu ugrožavanja sastoji se u izazivanju opasnosti u pravno zaštićeno dobro, u stvaranju mogućnosti da to dobro bude povrijeđeno. Ta opasnost može biti manja ili veća ili dalja ili bliža, pa se posljedica ugrožavanja diferencira na konkretnu i apstraktnu opasnost. Konkretna postoji ako je neko dobro došlo u opasnost a do povrede nije došlo a apstraktna ako je samo nastala mogućnost da neko dobro dođe u opasnost, ali do toga nije došlo.

8. POJAM BIĆA KD (elementi KD-a)?Da bi postojalo bilo koje krivično djelo moraju biti ostvarena bitna obilježja zakonskog opisa krivičnog djela, činjenično stanje mora odgovarati zakonoskom opisu, tj, mora biti ostvareno biće KD-a. Biće KD-a označava skup svih zakonskih ili posebnih elemenata određenog KD-a. Ono što razlikuje pojedina KD to su njihovi posebni elementi, čija ukupnost čini njihovo biće. Svako KD ima svoje posebne elemente po kojima se ono

6

razlikuje od drugih KD. Posebni elementi su uvijek određeni zakonom. Neki posebni elementi se pojavljuju kod svih KD-a, iako sa različitim sadržinama, a uz njih se kod pojedinih djela pojavljuju i drugi elementi.. U tom smislu može se govoriti o obaveznim i mogućim posebnim elementima, Obavezni posebni elementi su: radnja KD-a, posljedica, subjekt i objekt KD-a. Kao mogući posebni elementi javljaju se: način, sredstvo, vrijeme, mjesto izvršenja KD-a, lični odnosi i lične okolnosti izvršioca, posebna namjera i objektivni uslovi inkriminacije. Biće KD-a predstavlja most između opšteg i posebnog dijela krivičnog prava. Bez ostvarenosti svih elemenata bića KD-a nema ni ostvarenosti opšteg elementa predviđenoti u zakonu tj nema KD-a ukoliko se neko činjenično stanje ne može podvesti pod zakonski opis nekog krivičnog djela. Obilježja bića KD-a mogu biti objektivna (spoljna) i subjektivna (unutrašnja). U objektivna spadaju: radnja izvršenja, posljedica, predmet radnje, sredstvo, način izvršenja, mjesto i vrijeme izvršenja i lična svojstva. Objektivna obilježja mogu biti deskriptivna kada se odnose na činjenice koje se mogu opaziti čulima i normativna kada njihov pojam zavisi od određenih normi ili proizilaze iz određenih vrednovanja. U subjektivna obilježja spadaju prije svega umišljaj i nehat a kod pojedinih KD i namjera i pobuda. Uobičajena je podjela obilježja (elemenata) bića KD-a na osnovna i dopunska. Skup osnovnih obilježja čini osnovni oblik nekog krivičnog djela. Dopunska obilježja su kvalifikatorne i privilegujuće okolnosti. Propisujući kvalifikatorne okolnosti zakonodavac propisju teže oblike nekog krivičnog djela i za njega propisuje strožu kaznu (npr. propisano je da je ubistvo ako je izvršeno na podmukao način predstavlja teži oblik ubistva). Kod privilegujućih okolnosti zakon propisuje lakše oblike i predviđa blažu kaznu u odnosu na osnovni oblik (npr. kod KD prevare umjesto namjere pribavljanja protivrpavne imovinske koristi kod učinioca postoji samo namjera da drugog ošteti).

9.NEZNATNA DRUŠTVENA OPASNOST (zanemarljivo opasno djelo)?Naše zakonodavstvo predviđa institut neznatne društvene opasnosti kao opšti osnov koji isključuje postojanje KD. Cilj instituta neznatne društvene opasnosti jeste da isključi primjenu krivičnog prava u odnosu na slučajeve u kojima su ispunjena sva obilježja nekog KD, ali se radi o tako beznačajnom djleu da primjena krivičnih sankcija očigledno nema svrhe. Osnovna pretpostavka za primjenu instituta neznatne društvene opasnosti jeste da su ostvarena sva bitlja obilježja bića KD u konkretnom slučaju. Za isključenje postojanja KD po ovom osnovu odredba člana 7.stava2. KZ-a RS zahtijeva kumulativno ostvarivanje dva uslova: da je djelo malog značajua i da su posljedice neznatne ili odsutne. Djelo je malog značaja ako na to ukazuju njegova priroda, težina, okolnosti pod kojima je učinjeno i ako je nizak stepen krivice učinioca. Prilikom procjene da li je ispunjen uslov da li je djelo malog značaja naročito je sporno koja to KD s ozbirom na opšti stepen društvene opasnosti i njihovu težinu nikada u konkretnom slučaju ne mogu biti djelo malog značaja. Tu granicu nije utvrdila ni teorija ni praksa, ali je jasno da što je propisana kazna viša to su manje šanse da djelo bude malog značaja. Tako npr. KD ubistva i razbojništva isl. za koja su propisana teže kazne, nikada se nomu smatrati djelima malog značaja. Zbog toga što zakonodavac nije odredio granicu za primjenu ovog instituta krije se realna opasnost slabljenja načela zakonitosti i prodora arbitrarnosti, jer se dozvoljava da sud ili nadležni tužilac vrši široku primjenu ovog instituta i na slučajeve koji to ne zaslužuju.

7

10. NUŽNA ODBRANA (pojam, elementi, prekoračenje, krivično pravni značaj). vidi KZ?Nužna odbrana je osnov koji isključuje postojanje krivičnog djela, tj. djelo učinjeno u nužnoj odbrani nije KD. Prema zakonskoj definiciji nužna odbrana je odbrana koja je nophodno potrebna da se od svog dobra ili od dobra durgog odbije istovremeni ili neposredno predstojeći protivpravni napad. (Čl. 11.st.2 KZ-a RS). Tu je u sukobu pravno sa nepravom. Nužna odbrana ima dva elementa napad i odbranu, pa se i uslovi za nužnu odbranu posebno vezuju za ove dve komponente.Uslovi napada su da je napad: 1. ponašanje čovjeka- Napad preduzima čovjek i on se sastoji u činjenju a samo izuzetno u nečinjenu. 2. uperen protiv nekog pravom zaštićenog dobra- Napad mora biti uperen na bilo koje pravom zaštićeno dobro (ne postoji ograničenje u pogledu vrste i značaja dobara). 3. Protivpravan- što znači da je protivan normama pravnog sistema procjenjujući to objektivno, a ne sa aspekta napadača. Iz ovog uslova proizilazi da nije dozvoljena nužna odbrana na nužnu odbranu. Međutim, dozvoljena je nužna odbrana u odnosu na one radnje koje predstavljaju prekoračenje nužne odbrane. (Npr. A ošamari B sa namjerom da to učini još jedanput, a B potegne pištolj da ubije A. U tom slučaju postoji protivpravni napad lica B, tako da je lice A ovlašteno da se brani, da odbija napad). Napad je protivpravan i onda kada ga je napadnuti izazvao (npr. ljubavnik udate žene ima pravo da se brani od prevarenog muža koji hoće da ga ubije). Međutim, nužna odbrana u slučaju izazvanog napada ipak podliježe ograničenjima. Ona je isključena onda kada je napad namjerno isporvociran da bi se zloupotrebilo pravo na nužnu odbranu, tj. kada postoji namjera onog koji provocira napad da iskoristi situaciju nužne odbrane radi povrede nekog napadačevog dobra. 4. Isovremen- istovremenost postoji sve dok napad traje, a to znači sve dok ne prestane, kao i onda kada napad neposredno predstoji. Uslov istovremenosti ispuwen je i u slučaju preduzimanja određenih zanštitnih mjera koje se aktiviraju tek u momentu napada (npr. puštanje električne struje u žičanu ogradu), s tim da tu vrlo često dolazi do situacije prekoračenja granica nužne odbrane. 5. Stvaran- napad mora stvarno postojati, a u suprotnom je riječ o putativnoj nužnoj odbrani kada se situacija rješava kroz institut stvarne zablude. Putativna nužna odbrana postoji kada npr. u slučaju kada neka osoba u nekim posebnim uslovima (mrak, magla, strah, itd.) pogrešno pomisli da je napadnuta od osoba koje su samo htjele da se s njom našale, pa u takvoj uobraženoj odbrani povrijedi ili ubije nekog od napadača.Uslovi odbrane su da je 1. kroz radnju odbrane ostvareno biće nekog krivičnog djela-ukoliko bi napadnuti uspio da odbije napad, a da pri tome ne povrijedi nikakvo napadačevo dobro, odnosno da ne osvari elemente bića nekog KD, onda nema ni svrhe primjenjivati insistut nužne odbrane.2. Upravljena prema nekom napadačevom dobru- Ukoliko bi se napad odbijao povredom dobra trećeg lica moglo bi se raditi o krajnjoj nužde ali ne o nužnoj odbrani. 3. Neophodno potrebna za odbijanje napada- Neophodno potrebna je ona odbrana kojom bi se s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja mogao efikasno odbiti napad uz najmanju povredu napadačevog dobra.Ovo je najsporniji uslov kod nužne odbrane. Teorija i praksa su postavile nekoliko orjentacionih kriterijuma za ocjenu da li je ovaj uslov ispunjen (intezitet napada i upotrebljenih sredstava, načini i sredstva koja su napadnutom stajala na raspolaganju za odbijanje napada i dr.). Od posebnog značaja je pitanje srazmjere između vrijednosti napadačevog dobra i dobra koje se brani. Uslov koji

8

zahtjeva da je odbrana neophodno potrebna nije ispunjen u slučaju kada dođe do veće, očiglednije nesrazmjere ovih dobara, tj. kada dođe do provrede znatno vrijednijeg dobra napadača. Mogućnost da se napad izbjegne bjekstvom ne isključuje uslov da je odbrana bila neophodno potrebna. Međutim, treba razlikovati bjekstvo i izvjegavanje koje ne znači i ponižavanje, odnosno povredu dostojanstva napadnutog. Sporno je ptianje da li kod odbrane, pored ovih uslova mora postojati i subjektivni elemenat, koji se sastoji u svijesti i volji napadnutog da odbija napad.Prekoračenje (eksces) granica nužne odbrane postoji onda kada su ostvareni svi uslovi odbrane i napada, osim onog koji zahtjeva da je odbrana bilo neophodno potrebna. To je tzv. intezivno prekoračenje, intezivni eksces, za razliku od ekstenzivnog ekscesa koji naša sudska praksa ne prihvada, a koji postoji onda kada napad prestane. Razlika između dejstva ekstenzivnog i intezivnog ekscesa je u tome što samo intezivni eksces može biti osnov za ublažavanje ili oslobađanje od kazne, a kod ekstenzivnog ekscesa ne samo da nema nužne odbrane, nego ne postoji ni njeno prekoračenje.. U slučaju prekoračenja nužne odbrane postoji krivično djelo i krivična odgovornost. To znači da prvobitni napadač ima pravo na nužnu odbranu u odnosu na krivično djelo koje se vrši u prekoračenju nužne odbrane. Prekoračenje granica nužne odbrane predstavlja fakultativni osnov za ublažavanje kazne. Pod dodatnim uslovima, kada je prekoračenje izvršeno usljed jake prepasti ili razdraženosti izazvane napadom, prekoračenje granica nućne odbrane može voditi oslobođenju od kazne, tj. predstavlja fakultativni osnov za oslobođenje od kazne.

11. KRAJNJA NUŽDA (pojam, elementi, prekoračenje, krivičnopravni značaj) vidi KZ?Krajnja nužda sključuje postojanje protivpravnosti, tj. predstavlja opšti osnov za isključenje postojanja krivičnog djela. Prema zakonskoj definiciji krajnja nužda postoji kada je djelo učinjeno radi toga da učinilac otkloni od svog dobra ili od dobra drugog istovremenu neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pri tom učinjeno zlo nije veće od zla koje je prijetilo (Čl. 12. st.2). Za razliku od nužne odbrane, ovdje se radi o sukobu prava sa pravom. Elementi krajnje nužde su opasnost i otklanjanje opasnosti. Uslovi za postojanje krajnje nužde vezuju se ili za jedan ili za drugi elemenat, i moraju svi biti kumulativno ispunjeni.Opasnost je stanje u kome je neko dobro ugroženo i prema okolnostima konkretnog slučaja postoji neposredna mogućnost da ono bude povređeno. Ona može biti izazvana ne samo ljudskom radnjom, nego i na bilo koji drugi način, kao što je npr. djelovanje prirodnih nepogoda, napada životinja i sl. Uslovi opasnosti su: 1. da se njome ugrožava bilo koje pravom zaštićeno dobro- Zakon nije ograničio dobra koja se mogu štitit, iako su to po prirodi stvari najvažnija dobra kao što su život, tjelesni integritet, imovina. Mogu se štiti kako svoja tako i tuđa dobra. 2. da je neskrivljena – Na krajnju nuždu se ne može pozivati neko ko je bilo sa umišljajem bilo iz nehata izazvao opasnost. U tom slučaju KD postoji. No, izazivanje opasnosti iz nehata predstavlja fakultativni osnov za ublažavanje kazne (čl. 12.st. 3 KZ-a RS), 3. da je istovremena- Istovremenost postoji dok traje opasnost, kao i onda kada ona neposredno predstoji. i 4. da je stvarna- Opasnost mora stvarno postojati. Kao kod nužne odbrane i ovdje može doći do situacije kada postoji putativna krajnja nužda što se rješava u okviru instituta stvarne zablude.

9

Uslovi otklanjanja opasnosti su: 1. da se ona na drugi način nije mogla otkloniti osim vršenja radnje kojom su ostvareni svi elementi nekog krivičnog djela- Kod otklanjanja opasnosti treba učiniti sve što je moguće da ne dođe do povrede tuđeg dobra. Za razliku od nužne odbrane, lice koje je u opasnosti mora se od nje spasavati i bjekstvom. Ako je nužno da dođe do povrede tuđeg dobra, onda se ono mora u što većoj mjeri štedjeti, tj. moraju se primjeniti ona sredstva i načini otklanjanja opasnoti koji u najmanjoj mogućoj mjeri u konkretnoj situaciji pogađaju to dobro. 2. da učinjeno zlo nije veće od onoga koje je prijetilo- Učinjeno zlo mora biti manje od onoga koje prijetilo, a najviše što zakon prihvata jeste da je ono isto. Kod ovog uslova potrebna je kompleksna procjena konkretne situacije, gjde se prije svega polazi od hijerarhije pravom zaštićenih dobara čija se vrijednost upoređuje.Kao i kod nužne odbrane, sporno je da li treba da bude ostvaren i subjektivni elemenat, tj. da li je lice svjesno opasnosti i da li je voljno otklanja.Prekoračenje (eksces) granica krajnje nužde- Prekoračenje koje je zakonski relevanto postoji onda kada je opasnost otklonjena povredom dobra veće vrijednosti od vrijednosti dobra od koga se otklanja opasnost. Prekoračenje će postojati i onda kada se sa ciljem otklanjanja opasnosti moglo povrijediti dobro manje vrijednosti ili je povreda određenog dobra mogla biti manjeg intenziteta. U tom slučaju KD postoji, ali zakon predviđa fakultativni osnov za ublažavanje kazne, a ukoliko je prekoračenje učinjeno pod osobito olakšavajućim okolnostima učinilac se može osloboditi od kazne. Institut krajnje nužde ne može se primjenjivati u situacijama u kojima je učinilac bio dužan da se izloži opasnosti. Radi se o vršenju određenih profesija koje su skopčane sa određenim rizicima (policajci, vatrogasci, piloti, rudari i sl.). Oni su dužni da žrtvuju svoja dobra ako se nađu u opasnosti, ali ova dužnost nije apsolutne prirode. Tako ova lica nisu dužna da se izlažu opasnosti onda kada je prema okolnostima konkretnog slučaja sasvim izvjesno da će doći do njihove smrti.

12.PRIPREMNE RADNJE (pojam, kažnjavanje)?Jedno KD se može pripremati na vrlo različite načine. Riječ je o radnjama koje mogu biti u daljoj ili bližoj vezi sa radnjom izvršenja. Pripremanje samo po svojoj prirodi podrazumjeva postojanje umišljaja. Ne može se nehatno pripremati neko KD. Umišljaj učinioca je ono što ugrožava objekt krivičnopravne zaštite, a ne sama radnja koja je preduzeta. Za kažnjivost umišljajnog pripremanja izvršenja KD potrebno je da je to izričito predviđeno u posebnom djelu, što se može učiniti na dva načina: 1. propisivanjem pripremanja kao posebnog KD i 2. propisivanjem kažnjavanja pripremanja kao faze u ostvarivanju nekog KD. Prvu vrstu kažnjivih pripremnih radnji predstavljaju one pripremne radnje koje su određene kao posebno KD. Formalno gledajući, tu se i ne radi o pripremnim radnjama, zakon ih je podigao na rang radnje izvršenja. Međutim, kada se radi o drugoj vrsti pripremnih radnji , ili pripremnim radnjama u užem smislu,poseban problem predstavlja kako odrediti u čemu se one sastoje, kao i kako u konkretnom slučaju postaviti granicu između radnje izvršenja i pripremne radnje. To je učnjeno tako što su pripremne radnje svrstane u četiri grupe : 1.nabavljanje ili osposobljavanje sredstava za izvršenje KD. 2. otklanjanje prepreka za izvršenje KD. 3. dogovaranje, planiranje ili organizovanje sa drugima izvršenja KD i 4. druge radnje kojima se stvaraju uslovi za neposredno izvršenje KD a koje ne predstavljaju radnju izvršenja. Problemi u praksi se javljaju kod ostalih pripremni radnji iz četvrte kategorije. Tu je značajno da

10

zakonska definicija vezuje pripremne radnje za neposredno izvršenje KD, tj. pripremne radnje ne mogu biti one radnje koje su udaljene od radnje izvršenja.

13. POKUŠAJ KD-a (pojam, vrste, kažnjavanje)?Pokušaj KD je nepotpuno ostvarenje bića KD. Tu nedostaje neki od predviđenih elemenata bića KD, a to je po pravilu posljedica. Kod pokušaja KD koja u svom biću nemaju posledicu nedostaje dio radnje izvršenja, tj. radnja izvršenja je započeta ali nije dovršena. Postojanje pokušaja KD znači da učinilac sa umišljajem preduzima radnju izvršenja djelimično ili u cijelini, započinje radnju izvršenja ali posljedica izostaje.Pri tome mogu se razlikovati dvije situacije i dvije vrste pokušaja. U prvoj se radi o nesvršenomm pokušaju, kada je učinilac preduzeo samo dio radnje izvršenja, on radnju izvršenja nije dovršio, pa samim tim nije ni prouzrokovao posljedicu. U drugoj situaciji, kada postoji svršeni pokušaj, učinilac preduzima kompletnu radnju izvršenja, ali iz različitih razloga posljedica ne nastupa. Pokušaj može postojati od momenta kada je izvršilac započeo radnju izvršenja, pa sve do momenta nastupanja posljedice. Nastupanje posljedice isključuje pokušaj. Međutim, izostanak posljedice ne znači uvijek i postojanje pokušaja KD. Kod pravih KD nečinjena pokušaj ne može postojati, kao i kod KD kod kojih je radnja pokušaja inkriminisana kao svršeno KD. Ne može postojati svršeni pikušaj KD koja u svom zakonskom opisu ne sadrže posljedicu. To su sva KD čija se posljedica sastoji u apstraktnoj opasnosti, ali i neka dr. KD za čije se dovršenje ne traži nastupanje određene posljedice (djelatnosna KD), koja se smatraju dovršenim preduzimanjem radnje izvršenja u cjelini (npr. KD silovanja). Konstitutivni elemnat pokušaja jeste umišljaj.Pored podjele na svršeni i nesvršeni pokušaj, postoji i tzv. kvalifikovani pokušaj. Kvalifikovani pokušaj, tj. teža vrsta pokušaja postoji onda kada je kroz pokušaj nekog težeg KD dovršeno neko lakše KD. U tom slučaju uzima se da postoji samo pokušaj težeg KD (a ne sticaj) ali okolnost da je kroz pokušaj dovršeno neko lakše KD treba tretirati kao otežavajuću okolnost prilikom odmjeravanja kazne. Kažnjavanje za pokušaj: Kod kažnjavanja za pokušaj treba razlikovati dva pitanja: kod kojih KD je pokušaj kažnjiv i kojom kaznom se kažnjava pokušaj. U pogledu prvog pitanja rješenje u našem krvičnom pravu određuje krug KD kod kojih je pokušaj kažnjiv vezivanjem za propisanu kaznu. To znači da je kažnjavanje za pokušaj opravdano kod težih KD, a to su ona KD za koja se može izreći kazna zatvaora u trajanju od tri godine ili teža kazna. (čl.12.st.1. KZ-a RS). Pri tome nije od značaja da li je 3 god. zatvora donja ili gornja granica raspona propisane kazne kod nekog KD, ili je u okviru propisanog raspona. Izuzetno, pokušaj može biti kažnjiv i kod lakših KD, a uslov za to jeste da je kod takvog KD izričito propisano da će se učinilac kazniti i za pokušaj. Pokušaj KD se kažnjava istom kaznom koja je propisana za dovršeno KD, ali se kazna može i ublažiti. Pokušaj je fakultativni osnov za ublažavanje kazne.

14. DOBROVOLJNI ODUSTANAK (pojam, vrste, uticaj na kažnjavanje)?Dobrovoljni odustanak od izvršenja KD-a postoji kada u toku vršenja djela učinilac odustane od dovršenja započetog KD-a Odustanak je dobrovoljan ako je učinilac bio svjestan da djelo može da dovrši ali je svojom voljom odustao od dovršenja. Nije bitno za postojanje dobrovoljnog odustanka iz kojih je pobuda učinilac odustao. Nije bitno ni to da li je sam odlučio na odustajanje ili je neko uticao na njega. Bitno je da je objektivno

11

djelo bilo moguće izvršiti i da je svjestan te mogućnosti. Ovaj institut će se primjeniti kada učinilac nije mogao da dovrši KD a za tu nemogućnost nije znao npr kada izvršilac provali vrata banke i onda odustane od toga djela a sa tim alatom nije ni mogao otvoriti sef. Ukoliko je izvršilac odustao od dovršenja KD-a zbog teškoća na koje je naišao prilikom izvršenja KD-a ili je smatrao da takve okolnosti postoje npr nije umio ili mogao ili mu se učinilo da neko naiđe u tom slučaju neće postojati dobrovoljni odustanak. Svako odustajanje od izvršenja KD-a ne mora znači i definitivno napuštanje, stoga privremeni prekid izvršenja ne spada u dobrovoljni odustanak, samo konačna odluka da se KD nikada ne dovrši prestavlja dobrovoljni odustanak. Učinilac može odustati od izvršenja KD-a i u stadijumu tzv nesvršenog i svršenog pokušaja. Ako je učinilac odlučio da odustane a nalazi se u stadijumu nesvršenog pokušaja (radnja još nije dovršena) dovoljno je samo da prekine radnju. U stadijumu svršenog pokušaja (radnja je svršena ali posljedica nije nastupila) onda je potrebno da učinilac spriječi nastupanje posljedice (bacio žrtvu u vodu a onda je spasio iz iste). Neće postojati dobrovoljni odustanak ako učinilac nije uspio da spriječi posljedicu. Po našem KZ-u sud učinioca koji je dobrovoljno odustao može da kazni propisanom kaznom, da blaže kazni ili da oslobodi od iste.

15. VRIJEME I MJESTO IZVRŠENJA KD-a? Određivanje mjesta izvršenja KD-a važno je sa gledišta KP iz više razloga. Prvo prema mjestu izvršenja utvrđuje se prostorno važenje KZ-a, drugo prema mjestu izvršenja određuje se nadležnost suda i treće mjesto izvršenja može biti obilježje nekih drugih KD npr pustošenje šume i sl. Ako je radnja izvršena na jednom a posljedica nastupila na drugom mjestu to su tzv distancna KD. Za određivanje mjesta izvršenja distancnih KD postoje tri teorije: teorija djelatnosti, teorija posljedice i teorija jedinstva. Prema teoriji djelatnosti uzima se za mjesto izvršenja KD-a ono mjesto gdje je učinilac preuzeo odnosno propustio činjenje bez obzira gdje je posljedica nastupila. Po teoriji posljedice uzima se da je mjesto izvršenja gdje je posljedica nastupila. Po teoriji jedinstva uzima se kako mjesto gdje je učinilac preduzeo činjenje odnosno propustio činjenje tako i mjesto gdje je posljedica nastupila. Prema našem KZ-u uzima se teorija jedinstva. Određivanje vremena izvršenja KD-a je važno iz sljedećih razloga: a) koji je KZ važio u vrijeme izvršenja, b) da li je u vrijeme izvršenja KD učinilac bio uračunljiv, neuračunljiv ili bitno smanjeno uračunljiv, c) da li je kod učinioca u vrijeme izvršenja postojao umišljaj ili nehat d) da li je bio punoljetan ili ne e) da li je nastupila zastarjelost krivičnog gonjenja f) vrijeme izvršenja može da bude obilježje nekih drugih KD npr kod KD u vrijeme ratnog stanja, za vrijeme zabrana, ograničenja (lova i sl). Kao i kod određivanja mjesta izvršenja razlikuju se tri teorije: djelatnosti, posljedice i jedinstva. Naš KZ prihvata teoriju djelatnosti KD je izvršeno u vrijeme kada je izvršilac radio ili bio dužan da radi bez obzira kada je posljedica nastupila.

16. POJAM I VRSTE STICAJA KRIVIČNIH DJELASticaj KD postoji onda kada jedan učinilac jednom radnjom (idealni sticaj) ili sa više radnji (realni sticaj) učini više KD za koja mu se istovremeno sudi. Idealni sticaj podrazumjeva da je učinilac peduzimanjem jedne radnje učinio više KD, za koja mu se istovrmeno sudi. Kod realnog sitcaja on je sa više radnji, bez obzira na njihov vremenski razmak, učinio više KD za koja mu se istovremeno sudi i onda kada za ranije učinjena

12

KD iz bilo kojih razloga nije došlo do suđenja. Ako su učinjena ista ili istovrsna KD radi se o homogenom sticaju, a ako se radi o različitim KD, onda je u pitanju heterogeni sticaj. I i dealni i realni sticaj mogu biti bilo homogeni, bilo heterogeni. Smisao i svrha posotjanja sticaja kao opšteg instituta jeste ustanovljavanje posebnih pravila koja važe za odmjeravanje kazne za KD učinjena u sticaju. U određenim slučajevima, iako je preduzeto više radnji, ili su ostvarena biće više KD, sticaja ipak nema, jer postoji ili prirodno jedinstvo djela (npr. provalnik iz jednog stana oduzme više pokretnih stvari, tu postoji jedno djelo, a ne onoliko KD koliko je stvari oduzeto), ili je sticaj samo prividan, pa se uzima da postoji samo jedno KD. Od pravog sticaja treba razlikovati prividni sticaj, koji takođe može biti idealni i realni u zavisnosti od toga da li je preduzeta jedna ili više radnji.Prividni idealni sticaj postoji onda kada jednom radnjom bude ostvareno biće više KD ali se, i pored toga, smatra da je učinjeno samo jedno KD. Prividni idealni sticaj postoji u sledećim slučajevima: 1. specijaliteta, 2. supsidijariteta i 3. konsupcije. U slučaju specijaliteta neko KD se pojavljuje samo kao poseban oblik nekog drugog, opšteg KD i postoji samo to drugo posebno KD (npr. kada neko prisvoji novac koji mu je povjeren uslužbi ili na radu postoji samo pronevjera, a ne i utaja). Zakonski opis bića jednog KD u potpunosti obuhvata i biće drugog KD, s tim što sadrži najmanje još jedno dodatno obilježje. U drugom slučaju, biće jednog KD je supsidijarno u odnosu na drugo, te se primjenjuje samo ako ne dođe do primjene primarnog bića. Supsidijaritet može biti formalni (tj. kada zakon iziričito upućuje na primjenu bića nekod KD samo kada nisu ostvareni uslovi za primjenu nekog drugog KD), a može biti i materijalni kada to proizilazi iz same prirode i odnosa bića određenih KD. U načelu radi se o tome da ostvarenje bića jednog KD predstavlja intenzivniju povredu istog zaštitnog objekta u odnosu na djelo koje je supsidijarno. Odnos supsidijariteta posoti u između pokušanog i svršenog KD, kao i između krivičnih djela ugoržavanja i povrede. U slučaju konumpcije biće jednog KD redovno u potpunosti obuhvata biće nekog drugog KD (pod uslovom da se ne radi o specijalitetu).

17. URAČUNLJIVOST ODNOSNO NEURAČUNLJIVOST (POJAM NEURAČUNLJIVOSTI, METODE UTVRĐIVANJA, ZAKONSKO ODREĐENJE NEURAČUNLJIVOSTI, ELEMENTI I NJIHOVO ZNAČENJE)Uračunljivost je psihičko stanje koje postoji kod učinioca u vrijeme izvršenja krivičnog djela.U opštem značenju, uračunljivost je normalno stanje duševnog zdravlja čovjeka pri čemu se psihičke funkcije normalno odvijaju, zbog čega zakonodavac polazi od pretpostavke da je takvo stanje prisutno kod najvećeg broja ljudi, što vodi pretpostavci da je svaki učinilac krivičnog djela duševno zdrav a samim tim i uračunljiv. Uračunljivost se uvijek utvrđuje prema stanju koje je postojalo u vrijeme izvršenja krivičnog djela.Utvrđivanje uračunljivosti u konkretnim slučajevima vrši sud, preko vještaka-psihijatra.Oni ne utvrđuju uračunljivost već samo daju sudu nalaz i mišljenje o utvrđenim činjenicama relevantnim za ocjenu uračunljivosti učinioca, koju donosi sud. U krivičnom zakonodavstvu uračunljivost se određuje negativno, ne određuje se ko je uračunljiv, već ko je neuračunljiv.Uslove za postojanje neuračunljivosti određuje krivični zakon.

13

Prilikom utvrđivanja neuračunljivosti, koriste se tri metode:a) biološka metoda-neuračunljivost se utvrđuje na osnovu postojanja određenih nenormalnih psihičkih stanja kod učinioca, kao što su duševne bolesti, duševna poremećenost ili duševna zaostalostb) psihološka metoda-neuračunljivost se određuje na osnovu postojanja određenih poremećaja osnovnih psihičkih funkcija(svijesti i volje) koje treba da su postojali kod učinioca u vrijeme izvršenja krivičnog djelac) biološko-psihološka metoda koja kombinuje biološku i psihološku metodu-za postojanje neuračunljivosti nije dovoljno samo neko od određenih abnormalnih psihičkih stanja ili postojanje samo poremećaja osnovnih psihičkih funkcija, već je nužno da postoji i jedno i drugo.

Po krivičnom zakonu postoje biološki i psihološki osnovi za postojanje neuračunljivosti.Biološki osnovi za postojanje neuračunljivosti su duševne bolesti,privremene duševne poremećenosti, zaostao duševni razvoj. Psihološki osnovi neuračunljivosti su poremećaji u sferi rasuđivanja i sferi odlučivanja. Ako se kod počinioca utvrdi postojanje neuračunljivosti, takav učinilac nije kriv za učinjeno krivično djelo i ne može mu se izreći kazna za to djelo.

18. BITNO SMANJENA URAČUNLJIVOST I ACTIONES LIBERAE IN CAUSA (POJAM, ZNAČAJ)Bitno smanjena uračunljivost učinioca postoji ako je kod njega u vrijeme izvršenja djela postojala duševna bolest, privremena duševna poremećenost i ako je zbog nekog od tih abnormalnih stanja mogućnost učinioca da shvati značaj svog djela ili da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena. Za razliku od neuračunljivosti, kod bitno smanjene uračunljivosti navedeni biološki osnovi su doveli do poremećaja psihičkih funkcija ali manjeg intenziteta, tako da je mogućnost rasuđivanja i odlučivanja bila bitno smanjena, ali ne i isključena. Postojanje bitno smanjene uračunljivosti kod učinioca krivičnog djela ne isključuje krivicu, već predstavlja osnov za ublažavanje kazne.Actiones liberae in causa postoji u krivičnom pravu kao skrivljena neuračunljivost. Skrivljena neuračunljivost je ona situacija kada učinilac sam sebe dovede u stanje privremene duševne poremećenosti, na primjer, upotrebom alkohola, korištenjem droga, usljed čega dođe u stanje neuračunljivosti, pa u takvom stanju učini krivično djelo.Pošto se krivica učinica utvrđuje prema stanju u vrijeme izvršenja krivičnog djela, u navedenom slučaju kod učinioca ne bi mogla da postoji krivica. Međutim, kako je učinilac sam sebe doveo u takvo stanje pri čemu je možda baš i htio da u takvom stanju učini krivično djelo, krivični zakon predviđa da se krivica učinioca u ovakvom slučaju utvrđuje prema vremenu neposredno prije dovođenja u takvo stanje ako je u vremenu stavljanja sebe u takvo stanje postupao sa umišljajem.

19.UMIŠLJAJ (POJAM, VRSTE, ELEMENTI)Umišljaj je svjesno i voljno ostvarenje krivičnog djela.Umišljaj karakterišu dva elementa i element svijesti i element volje. Naš krivični zakon predviđa dvije vrste umišljaja i to:1. direktni umišljaj postoji kada je učinilac bio svjestan svog djela i htio njegovo izvršenje. Da bi postojao direktni umišljaj neophodno je da kod učinioca postoji i svijest o djelu i htijenje djela

14

2. eventualni umišljaj ostoji kada je učinilac bio svjestan da usljed njegovog činjenja ili nečinjenja može nastupiti zabranjena posljedica, pa je pristao na njeno nastupanje. Za razliku od direktnog umišljaja, ovdje su elementi svijesti i volje slabije izraženi.I eventualni umišljaj se sastoji iz dva elementa a to su svijest o mogućnosti nastupanja posljedice i pristajanje na posljedicu.Ostali, posebni oblici umišljaja koje teorija poznaje koji mogu da se pojave u praksi su:

a) prethodni i naknadnib) predumišljaj i naknadni umišljajc) određeni i neodređeni

Krivični zakon ne pravi razliku u pogledu kažnjivosti između direktnog i eventualnog umišljaja, ali može da utiče na visinu kazne zavisno od slučaja i ocjene suda.

20. NEHAT (POJAM, VRSTE, ELEMENTI)Nehat je drugi i to lakši oblik vinosti, gdje je psihički odnos učinioca prema djelu izražen u prouzrokovanju posljedice koja se nije htjela. Osnovna karakteristika nehata je odsustvo voljnog elementa kod učinioca, tako da on niti hoće posljedicu niti pristaje na njeno nastupanje. Kod nehata može da postoji samo element svijesti, a može da nema ni svijesti te razlikujemo dva oblika nehata i to svjesni i nesvjesni nehat. Svjesni nehat postoji kada je učinilac bio svjestan da zabranjena posljedica može nastupiti, ali je olako držao da ona neće nastupiti ili da će je moći otkloniti. Svjesni nehat sadrži dva elementa:svijest o mogućnosti nastupanja posljedice i vjerovanje da ona ipak neće nastupiti. Kod nesvjesnog nehata učinilac ne samo da nije imao volju već kod njega nije postojala ni svijest o mogućnosti nastupanja posljedice. Njegova krivica sastoji se u tome što je on bio dužan i mogao da ima svijest da svojom radnjom može da prouzrokuje zabranjenu posljedicu. Ovaj nehat zove se nemar ili nepažnja. Kod krivičnih djela kod kojih je nehat kažnjiv izričito se navodi da će se za nehat učinilac kazniti. Propisana kazna za nehatno izvršenje krivičnog djela znatno je manja od kazne koja je propisana za to djelo kada je učinjeno sa umišljajem. Međutim, zakon ne pravi razliku da li je u pitanju svjesni ili nesvjesni nehat, pa ostaje sudu da visinu kazne odredi u svakom konkretnom slučaju.

21.STVARNA ZABLUDA (POJAM, VRSTE, KRIVIČNOPRAVNI ZNAČAJ)Stvarna zabluda je nedostatak svijesti ili pogrešna predstava o stvarnim okolnostima učinjenog krivičnog djela. Za postojanje stvarne zablude relevantne su dvije grupe okolnosti: prvu čine one koje su obilježja krivičnog djela(o radnji, o posljedici, o objektu) koje ulaze u biće krivičnog djela, a drugu one koje su van bića krivičnog djela, odnosno da su postojale činile bi djelo dozvoljenim.Stvarna zabluda u užem smislu vezuje se za vinost kao psihički odnos učinioca prema svom djelu, naprimjer pogrešna predstava da se krađom oduzima jedna tuđa stvar, a oduzima se druga. Stvarna zabluda u širem smislu je pogrešna predstava o okolnostima koje se nalaze van bića krivičnog djela, a od značaja su za njegovo postojanje, naprimjer kada je učinilac zna sva obilježja djela koja čini, ali misli da se nalazi u nužnoj odbrani.Stvarna zabluda može biti neotklonjiva i otklonjiva. Neotkonjiva stvarna zabluda postoji kada učinilac nije bio dužan i nije mogao da izbjegne zabludu u pogledu neke stvarne okolnosti koja bi, da je zaista postojala, činilo djelo dozvoljenim.

15

Otklonjiva stvarna zabluda je stvarna zabluda usljed nehata. U slučaju takve zablude postoji krivično djelo učinjeno iz nehata, ukoliko krivični zakon predviđa takvo nehatno djelo. Neotklonjiva stvarna zabluda u potpunosti isključuje vinost, a time i krivicu učinioca, dok otklonjiva stvarna zabluda isključuje umišljaj, ali ne i nehat ukoliko se za to krivično djelo kažnjava za nehat. Zabluda o objektu postoji kad učinilac pogrešno drži da djelo vrši prema jednom objektu, a vrši ga prema drugom, naprimjer učinilac u namjeri da liši života svog komšiju, liši života neko drugo lice. Zabluda o licu je poseban oblik zablude o predmetu i postoji kad se kao objekat djela pojavljuje ljudsko biće.

22. PRAVNA ZABLUDA (POJAM, KRIVČNOPRAVNI ZNAČAJ) Ne postoji jedinstven pojam ovog instituta. Pretežno je shvatanje pravne zablude kao pogrešne predtave o zabranjenosti djela. U vezi zablude o zabranjenosti djela treba razlikovati dvije situacije:pogrešnu svijest o određenosti djela u zakonu i pogrešnu svijest o protivpravnosti učinjenog djela uopšte. U prvom slučaju učinilac ne zna, nije svjestan da je to što čini propisano nekom krivičnopravnom odredbom kao krivično djelo (učinilac koji vanbračno živi sa maloljetnim licem). U drugu grupu spadaju pravne zablude koje se sastoje u pogrešnoj predstavi o protivpravnosti učinjenog djela. U ovom slučaju učinilac je svjestan da je ono što čini određeno zakonom kako krivično djelo, ali nije svjestan protivpravnosti djela, odnosno pogrešno smatra da je u konkretnom slučaju protivpravnost isključena, naprimjer učinilac je svjestan da je lišavanje slobode drugog lica krivično djelo, ali pogrešno drži da je u odnosu na njega kao službeno lice protivpravnost isključena, a ne radi se o situacijama kada je službeno lice stvarno ovlašteno da drugog liši slobode. Pravna zabluda se u većini evropskih krivičnih zakonodavstva, pod određenim uslovima, smatra osnovom koja isključuje krivicu. Novije teorije o krivici polaze od toga da se u slučaju neitklonjive pravne zablude učinilac ne može prekoriti za učinjeno djelo, da on ne može da se smatra krivim za djelo za koje nije mogao da zna da predstavlja krivično djelo, te da zato ne može postojati ni krivica (a time ni krivično djelo)

23. ODGOVORNOST ZA KRIVIČNA DJELA KVALIFIKOVANA TEŽOM POSLJEDICOMKod nekih krivičnih djela zakon predviđa postojanje težeg oblika djela, ako je pri izvršenju djela nastupila određena teža posljedica od one koja je obilježje tog krivičnog djela. Takva krivična djela nazivaju se krivična djela kvalifikovana težom posljedicom. Osnovno krivično djelo kod ovih djela može da bude učinjeno sa umišljajem (teška tjelesna povreda kvalifikovana smrću) ili iz nehata (teška djela protiv bezbjednosti saobraćaja). U odnosu na težinu posljedica zakon predviđa da je za odgovornost, odnosno kažnjavanje učinioca potrebno da se ona može pripisati nehatu učinioca. U vezi s tim može se postaviti pitanje šta će biti ako je u odnosu na težu posljedicu postojao umišljaj. U takvom slučaju ostvarenje teže posljedice predstavljalo bi novo krivično djelo učinjeno sa umišljajem koje bi konzumiralo ono osnovno, naprimjer kod krivičnog djela teške tjelesne povrede kvalifikovane smrću, umišljaj u odnosu na smrt značio bi postojanje krivičnog djela ubistva koje bi sa njom bilo u sticaju. Kod neki krivičnih djela zakon predviđa teži oblik krivičnog djela ako je djelo učinjeno pod posebnom okolnošću. Takva krivična djela nazivaju se krivična djela kvalifikovan posebnom okolnošću. Vinost kod ovih krivičnih djela mora da obuhvati i tu okolnost. Tako na primjer, kod krivičnog djela

16

teške krađe izvršene za vrijeme požara, koja je u stvari kvalifikovani oblik krivičnog djela obične krađe, učinilac će za ovo krivično djelo kvalifikovano posebnom okolnošću odgovarati samo ako je znao za požar u vrijeme kada je izvršio krađu, a ukoliko nije znao odgovaraće za običnu krađu, iako je istu izvršio za vrijeme požara.

24.ODGOVORNOST PRAVNIH LICA (OSNOVI ODGOVORNOSTI, GRANICE ODGOVORNOSTI, KRIVIČNE SANKCIJE ZA PRAVNA LICA)Jedno od najspornijih pitanja u krivičnom pravu je da li pravno lice može biti subjekt krivičnog djela i krivične odgovornosti. Međutim, tome na putu stoje neka osnovna načela krivičnog prava a to su prije svega načelo subjektivne i individualne krivične odgovornosti, načelo nula poena sine culpa, neprihvatljivost kolektivnog kažnjavnja i sl. Kada je riječ o teoriji postoje tri stava o krivičnoj odgovornosti pravnog lica. Prvi odbacuje kako krivičnu tako i svaku drugu odgovornost pravnog lica. Drugi odbacuje krivičnu odgovornost, ali prihvata kaznenu odgovornost za neke delikte, prije svega za prekršaje i privredne prestupe. Treći stav je da je i pored brojnih teškoća, krivična odgovornost pravnih lica ne samo moguća, već i potrebna i opravdana. Danas su i dalje u manjini zemlje čije zakonodavstvo predviđa krivičnu odgovornost pravnih lica u pravom smislu. Holandiji I u Švedskoj. U našem pravnom sistemu preovlađuje stav koji se zasniva na sudskoj praksi, da su privredni prestupi i prekršaji opravdali svoje postojanje u našem pravnom sistemu. Krivični zakon Republike Srpske je definisao odgovornost pravnih lica za krivična djela članovima 125 do 147.

25.POJAM I OBLICI SAUČESNIŠTVASaučesništvo znači učšće više lica u izvršenju određenog krivičnog djela. Nije svako učestvovanje saučesništvo u krivičnopravnom smislu. Lica čijim je djelovanjem došlo do izvršenja krivičnog djela nazivaju se saučesnici. Prema tome, pod saučesništvom se podrazumijeva učestvovanje više lica u ostvarenju jednog krivičnog djela, a pod saučesnikom svako lice koje je svojom radnjom učestvovlo u ostvarenju tog djela. Poststoje dvije teorije o pravnoj prirodi saučesništva. Prema jednoj principijelnoj teoriji saučesništva irelevantno je da li je u tom zajedničkom poduhvatu izvršilac uopšte nešto preduzeo. Čak se po ovoj teoriji ne pravi razlika između izvršioca i saučesnika. Izjednačavaju se svi oblici učešća u krivičnom djelu, tako što se svi smatraju izvršiocem. Tu važi pravilo koliko učesnika toliko krivičnih djela. Nasuprot ovom shvatanju, akscesorna teorija saučesništva zahtijeva da je izvršilac izvršio krivično djelo, odnosno da je preduzeo radnju koja ulazi u kriminalnu zonu. To nikako ne znači da saučesnici odgovaraju za radnju, odnosno djelo glavnog izvršioca. Ono je samo nužan uslov za postojanje saučesništva.Akscesorna teorija je prihvaćena ne samo kod nas već i uglavnom u savremenom evropskom krivičnom zakonodavstvu. Postoje četiri oblika saučesništva: izvršilaštvo odnosno saizvršilaštvo, podstrekavanje, pomaganje i organizovanje zločinačkog udruženja.

26. SAIZVRŠILAŠTVO (POJAM, ELEMENTI, KAŽNJAVANJE)Izvršilaštvo postoji kada samo jedno lice izvršava krivično djelo. Saizvršilaštvo postoji kada više lica učestvuje u izvršenju krivičnog djela ili preduzimaju pojedine djelatnosti koje ulaze u sastav radnje izvršenja. Bitna karakteristika saizvršilaštva je u tome što se svako od tih lica pojavljuje kao prouzrokovač posljedice, dok je samo krivično djelo

17

njihov zajednički akt. Lica koja učestvuju u izvršenju krivičnog djela mogu se smatrati saizvršiocima pod dva uslova:objektivnim i subjektivnim. Ova teorija smatra da je za postojanje saizvršilaštva neophodno da budu ostvareni i objektivni i subjektivni elementi. Ako nije djelimično preduzeta radnja izvršenja onda nema objektivnog elementa, a u slučaju nedostatka bilo kakvog oblika umišljaja, nema subjektivnog elementa, pošto ne može neko nastupati iz nehata a htjeti djelo kao svoje. Naše krivično zakonodavstvo uglavnom prihvata savremena teorijska shvatanja o saizvršilaštvu, predviđajući da „ako više lica učestvovanjem u radnji izvršenja sa umišljajem ili iz nehata zajednički izvrše krivično djelo ili ostvarujući zajedničku odluku drugom radnjom sa umišljajem bitno doprinese izvršenju krivičnog djela, svako od njih kazniće se kaznom propisanom za to djelo“.

27. PODSTREKAVANJE (pojam, vrste, kažnjavanje, neuspjelo podsterkavanje, kažnjavanje,)Podstrekavanje je u krivičnom zakonu Republike Srpske definisano čl.24 u kojem se kaže: -stav 1: ko drugog s umišljajem podstrekne da izvrši krivično djelo kazniće se kao da ga je sam učinio,-stav2: ko drugog sa umišljajem podstrekava da izvrši krivično djelo za koje je predviđena kazna 5 godina i teža, a krivično djelo ne bude pokušano kazniće se kao za pokušaj krivičnog djelaTeorija, zakonodavstvo i praksa razvile su jedinstveno shvatanje da je podstrekavanje stvaranje kod drugog odluke da izvrši određeno krivično djelo, ili učvršćivanje takve odluke. Pod stvaranjem odluke ili navođenjem smatra se uticanje na drugoga da donese odluku da izvrši krivično djelo. Lice koje vrši podststrekavanje naziva se podstrekač a lice koje se podstrekava naziva se podstreknuti. Radnja podstrekavanja mora biti usmjerena na to da kod podstrekuntog izazove ili donese odluku da izvrši radnju kojom će biti prouzrokovana posljedica. Radnje kojim se vrši podstrekavanje mogu biti različite, npr, nagovaranje, ubjeđivanje, prikazivanje koristi od izvršenog krivičnog djela, davanje poklona, molba, obećanje nagrada, zloupotreba položaja, prijetnja, prevara i svaka druga djelatnost kojom se može uticati na donošenje odluke da se izvrši krivično djelo. Podstrekavanje može biti neposredno i posredno zavisno od toga da li podstrekač direktno utiče ili to čini preko nekog drugog. Ako više lica vrši podstrekavanje oni se pojavljuju kao supodstrekači. Podstrekavanje može biti i samostalno krivično djelo npr.navođenje na samoubojstvo. U pogledu vinosti za podstrekavanje traži se umišljaj. Za uspjelo podstrekavanje podstrekač se kažnjava kaznom propisanom za to krivično djelo koje je učinjeno, za neuspjelo podstrekavanje podstrekač se kažnjava za ono krivično djelo koje po zakonu kažnjivo za pokušaj izvršenja krivičnog djela.

28. POMAGANJE (POJAM, VRSTE, KAŽNJAVANJE)Pomaganje se može definisati kao umišljajno doprinošenje, pružanje pomoći drugom licu da izvrši krivično djelo,koje se preduzima prije ili za vrijeme izvršenja krivičnog djela, a cilj mu je da izvšiocu stvori pogodnije uslove za izvršenje krivičnog djela ili olakša izvršenje. Pomaganje je oblik saučešništva u užem smislu kod koga se sa umišljajem doprinosi izvršenju krivičnog djela. Lice koje pomaže izvršenju krivičnog djela naziva se pomagač,a lice kome se pomaže pomognuti. Pomaganje se može izvršiti na različite

18

načine,odnosno različitim radnjama. U tom smislu pravi se razlika između fizičkog (materijalnog) i psihičkog (moralnog) pomaganja. Fizičko se sastoji u davanju sredstva za izvršenje krivičnog djela, a psihičko se može sastojati u davanju savjeta i upustava kako da se izvrši krivično djelo. Pomaganje može biti posredno i neposredno, zavisno od toga da li se pomaganje pruža direktno izvršiocu krivičnog djela ili drugom licu da ono pomogne izvršiocu. Pomaganje može biti uspjelo i neuspjelo zavisno od toga da li je krivično djelo izvršeno ili nije. Pomaganje se može izvršiti i nečinjenjem, ako je neko dužan da štiti objekat od krađe,znajući da se krađa priprema. Pomagač se kažnjava kaznom za to krivično djelo ili blažom kaznom što pokazuje da je pomaganje lakši oblik od saučesništva. Za neuspjelo pomaganje nije predviđena kazna.

29. KAZNA ZATVORA (Pojam, vrste, načini izricanja, mogućnost zamjene, maksimum, minimum, uslovni otpust)Kazna zatvora po našem krivičnom djelu je najteža vrsta kazni i ona je propisana kao jedina glavna kazna za najveći broj krivičnih djela.Kazna zatvora sastoji se u lišenju slobode osuđenog lica i oduzimanju njegove slobode kretanja u određenom vremenskom periodu,koji je određen presudom suda.U svim savremenim sistemima kazna lišenja slobode zauzima centralno mjesto.Kod najvećeg broja krivičnih djela predviđena je ova kazna i ima različite nazive(robijanje,zatočenje itd.).Većina zakonodavstava predviđa više vrsta kazni lišavanja slobode kao npr.strogi zatvor,zatvoreni i poluotvoreni,otvoreni sistem izdržavanja kazni. Kada je u pitanju kazneni raspon između minimuma i maksimuma postoje različita shvatanja od toga da treba ovaj raspon da bude širok do toga da treba malo ostavati prostora sudu za odmjeravanja kazne. Što se tiče alternativnih kazni lišenja slobode, zapaža se tendencija traganja za alternativnim rješenjima ne samo za ovu kaznu već za krivične sankcije uopšte. U tom smislu imamo uvođenja rada za javno dobro. U svijetu su poznate i druge sankcije kao alternative za izricanje kazne:nadoknada štete, poravnanje oštećenog i učinioca, kućni pritvor, upućivanje na obuku. Kazna zatvora po krivičnom zakonu Republike Srpske ne može biti kraća od trideset dana niti duža od dvadeset godina. Za najteže oblike krivičnog djela može se propisati kazna dugotrajnog zatvora koja se ne može izreći kao jedina glavna kazna u trajanju od dvadeseti pet do četrdeset pet godina (ne može se izreći mlađim od 21 godinu i trudnoj ženi čl.32 KZ RS). Kazna zatvora izriče se na pune godine i pune mjesece,a ako je do šest mjeseci može se izreći i na pune dane.Po zakonu o izvršenju krivičnih sankcija kazna zatvora se izvršava u zatvorima,poluotvorenim i otvorenim KPZ, na način predviđen navedenim zakonom. Uslovni otpust je krivično pravni institut koji predviđa da lice koje izdržava kaznu može biti otpušteno sa izdržavanja kazne pod određenim uslovima. Uslovni otpust suspenduje kaznu i u tom pogledu ima slično dejstvo kao i uslovna osuda s tim što se kod uslovne osude odlaže izvršenje kazne u cjelini, dok se kod otpusta, od preostale kazne˝ otpušta. I kod uslovne osude i kod uslovnog otpusta određuje se rok provjeravanja kušnje.

30. NOVČANA KAZNA (Pojam, vrste, način izricanja, minimum i maksimum, način izvršenja)Novčana kazna je kazna imovinskog karaktera. Imovinske kazne nastale su veoma rano u krivičnom zakonodavstvu u doba pretvaranja privatne osvete u kompezaciju i otkupninu. Naš krivični zakon predviđa samo novčanu kaznu kao jedinu vrstu imovinske kazne.

19

Ona može biti glavna i sporedna. Kao glavna izriče se samostalno a kao sporedna izriče se uz glavnu. Novčana kazna se može odrediti na dva načina:u dnevnim iznosima i u određenom fiksnom iznosu. Novčana kazna u dnevnim iznosima odmjerava se tako što se određuje broj dnevnih iznosa a zatim se utvrđuje kolika je vrijednost jednog dnevnog iznosa. Novčana kazna u dnevnim iznosima za pojedina krivična djela propisana je tako što se broj dnevnih novčanih iznosa određuje u propisanim okvirima prema propisanoj kazni zatvora za određeno krivično djelo (za krivična djela za koja se može izreći kazna zatvora do tri mjeseca do šezdeset dnevnih novčanih iznosa). Novčana kazna može da se izriče u fiksnom iznosu koji se utvrđuje u okvirima propisanih minimuma i maksimuma novčane kazne. Kad sud izrekne novčanu kaznu u presudi on određuje rok u kome je osuđeni dužan da plati novčanu kaznu. Rok ne može biti kraći od petnaest dana niti duži od šesti mjeseci od dana pravosnažnosti presude. Ako je osuđeni ne plati sud će kaznu zamijeniti kaznom zatvora računajući svaki dan po određenom iznosu. Novčana kazna može da bude zamijenjena radom u javnom interesu, a ako osuđeni umre novčana kazna se ne izvršava.Čl.35 KZ RS: Najniži iznos novčane kazne je 50 KM a najviši nemože biti veći od 50.000 KM a za krivična djela učinjena iz koristoljublja ne može biti veći od 1.000.000 KM.

31.OPŠTA PRAVILA ZA SUDSKO ODMJERAVANJE KAZNIPod odmjeravanjem kazne podrazumijeva se određivanje vrste i visine kazne koja se izriče učiniocu u konkretnom slučaju za učinjeno krivično djelo u okviru kazne propisane za to krivično djelo.Kod odmjeravanja kazne moraju se u obzir uzeti opšta pravila o odmjeravnju kazne kao i sve okolnosti kako bi se učiniocu izrekla kazna koja bi odgovarala težini učinjenog krivičnog djela,ličnosti učinioca, i sa kojom bi se mogla ostvariti najbolje svrha kažnjavanja.Prilikom odmjeravanja treba imati u vidu zakonsko i sudsko odmjeravanje, zavisno od toga da li je u zakonu tačno određena vrsta i visina kazne ili je to ostavljeno sudu da to učini.S obzirom na to razlikujemo:-sistem apsolutno određenih kazni (zakonodavac određuje vrstu i visinu kazne za pojedina krivična djela i sud je dužan da izrekne tu kaznu),-sistem apsolutno neodređenih kazni (zakonodavac ne određuje kaznu ni po vrsti ni po visini, prepušta sudu da po svom nahođenju odredi visinu i vrstu) -sistem relativno određenih kazni (zakonodavac određuje vrstu i njen minimalni i maksimalni iznos za svako krivično djelo dajući time granice u kojima sud može da se kreće prilikom izricanja kazne). Kod određivanja posebnog minimuma i maksimuma zakonodavac može da postupi tako što će odrediti samo jednu od ovih granica.Sudsko odmjeravanje kazne vrši sud u svakom konkretnom slučaju. Nakon što sud utvrdi da je određeno lice izvršilo neko krivično djelo sud pristupa odmjeravanju kazne. Kolika će uloga suda biti zavisi od sistema zakonskog odmjeravanja kazne. Imamo sistem relativnog određivanja kazne, gdje sud ima aktivnu ulogu u odmjeravanju kazne. U nekim zemljama primjenjuje se sistem administrativnog odmjeravanja kazne gdje sud ne određuje tačnu visinu kazne, već to čine organi nadležni za izvršenje. Zakon određuje da sud pri odmjeravanju kazne polazi od zakonom propisane kazne, vodi računa o potrebi ostvarivanja svrhe, uzima u obzir sve okolnosti otežavajuće i olakšavajuće.

20

32. UBLAŽAVANJE KAZNE (pojam, vrste, opšti i posebni osnovi )Pravilo je da se za učinjeno krivično djelo kazna odmjerava u granicama propisane kazne za određeno krivično djelo. Međutim radi individualizacije kazne krivično zakonodavstvo dopušta da se u nekim slučajevima kazna može odmjeriti ispod minumuma propisane,pa i da se propisana kazna zamijeni blažom vrstom kazne. Ovakovo odmjeravanje kazne naziva se ublažavanjem. Naš krivični zakon predviđa tri slučaja ublažavanja kazne

1.kada je to izričito zakonom propisano (prekoračenje krajnje nužde i nužne odbrane, kada je u pitanju pokušaj ili pomaganje),2.Kada je u pitanju slučaj gdje je moguće oslobođenje učinioca od kazne a sud ga nije oslobodio kazne.3.Ako se utvrdi da postoje naročito olakšavajuće okolnosti, koje ukazuju da se ublaženom kaznom može postići svrha kažnjavanja.

Ublažavanje može biti obavezno i fakultativno. Kod obaveznog zakon propisuje izričito uslove, tako da sud ima da utvrdi njihovo postojanje i ublaži kaznu. Kod fakultativnog zakon ne propisuje obavezene uslove već sudu daje široka ovlaštenja kod ublažavanja. Krivični zakon RS u čl.38 i 39 definiše ublažavanje i granice ublažavanja kazne,gdje se tačno precizira u kojim se granicama i za koje kaznu se može ublažiti kazna npr.ako je za krivčno djelo kao najmanja mjera kazne propisan zatvor od deset ili više godina kazna se može ublažiti do pet godina

33. OSLOBAĐANJE OD KAZNE (pojam, vrste, opšti i posebni osnovi )Sud može osloboditi učinioca krivičnog djela kad to samo zakon predviđa. U ovakvimm slučajevima sud oglašava učinioca krivim, ali ga oslobađa od kazne ne izriče mu nikakvu kaznu, presuda se smatra osuđujućom i osuda se upisuje u kaznenu evidenciju. U našem KP postoji više slučajeva kad se učinilac može osloboditi .Oni su predviđeni kako u opštem tako i u posebnom dijelu krivičnog zakona. U opštem dijelu ti slučajevi su prekoračenje nužne odbrane, krajnje nužde usljed razdraženosti pod naročito olakšavajućim okolnostima, nepodobnog pokušaja dobrovoljnog odustanka. U posebnom dijelu predviđeno je oslobađanje u slučaju povlačenja lažnog iskaza,vraćanja ukaradene stvari, prije nego je učinilac saznao za pokretanje krivičnog postupka, prijavljivanje zločinačkog udruženja. Osim navedenih slučajeva krivični zakon predviđa oslobađanje od kazne ukoliko je učinilac teško pogođen izvšenjem krivičnog djela (u saobraćajnoj nesreći poginu mu članovi porodice). KZ RS u čl.40 reguliše uslove za oslobođenje kazne i čl.41.poseban slučaj za oslobođenje od kazne.

34. ODMJERAVANJE KAZNE ZA KRIVIČNA DJELA U STICAJUSticaj krivičnog djela postoji onda kada učinilac sa jednom radnjom (idealni sticaj) ili sa više radnji (realni sticaj) učini više krivičnih djela za koja mu se istovremeno sudi. U takvim slučajevima sud donosi jednu presudu i u njoj izriče glavnu kaznu, jednu za sva učinjena krivična djela. Kako odrediti jedinstvenu kaznu za sva krivična djela postoje dva načina. Po prvom sud neposredno utvrđuje kaznu za sva krivična djela posmatrajući ih u njihovoj cjelokupnosti, dakle ne utvrđuje kaznu za svako posebeno posebno djelo. Po drugom načinu utvrđuje kaznu za svako pojedinačno djelo, pa onda na osnovu pojedinačnih kazni utvrđuje jedinstvenu kaznu za sva krivična djela. Ovo drugo rješenje podrazumijeva tri principa pomoću kojih se dolazi do jedinstvene kazne .

21

Prvi princip, princip apsorpcije podrazumijeva da najviša kazna apsorbuje manje kazne, princip važi i za kaznu dugotrajnog zatvora 45 god i za najdužu kaznu zatvora od 20 god.Drugi princip je princip asperacije koji podrazumijeva da se najviša pojedinačna kazna poveća ali tako da ne dostigne zbir svih pojedinačnih i ograničena je opštim maksimumom od 20 god. Treći princip je princip kumulacije ili sabiranja kazni i primjenjuje se kada je sud za krivična djela u sticaju odredio novčanu kaznu. Čl.42 KZ RS odredio je način odmjeravanja kazne za krivična djela u sticaju, kojim je definisano da će sud za više krivičnih djela za koja se sudi učiniocu utvrditi kaznu za svako krivično djelo i onda utvrditi jedinstvenu kaznu za sva krivična djela koja ne smije preći opšti maksimum od 20 god niti preći kaznu dugotrajnog zatvora. U stavu 3 kaže: ako se za krivično djelo u sticaju može izreći za svako krivično djelo kazna zatvora do tri godine, maksimalna ne može preći 8 godina, u stavu 4 kaže: ako je za krivično djelo u sticaju utvrdio samo novčane kazne jedinstvena ne smije preći zbir utvrđenih niti iznos od 50 000 KM odnosno milion KM ako je neko djelo izvršeno iz koristoljublja.

35. USLOVNA OSUDA (pojam, svrha, uslovi za izricanje, obaveze uz uslovnu osudu, vrijeme provjeravanja, opozivanje uslovne osude)Prema kontinentalnom shvatanju uslovna osuda sastoji se u odlaganju izvršenja izrečene kazne za određeno vrijeme i pod određenim uslovima. Učinilac se za to vrijeme ne smatra osuđivanim ako ispuni postavljene uvjete. Ovaj sistem podrazumijeva da se protiv učinioca vodi krivični postupak u kome mu se izriče vrsta i visina kazne ali se njeno izvršenje odgađa. Prema jednom od shvatanja koje se primjenjuje i kod nas uslovna osuda je mjera upozorenja. Uslovna osuda je samostalna krivična sankcija koja se sastoji u tome što sud utvrđuje kaznu za učinioca krivičnog djela i istovremeno je odlaže za vrijeme koje odredi sud a koje ne može biti kraće od jedne godine niti duže od pet godina,pod uslovom da ne učini novo krivično djelo. Za izricanje uslovne osude potrebno je da budu ispunjena dva uslova. Prvi je da je učiniocu krivičnog djela utvrđena kazna zatvora u trajanj do dvije godine. Utvrđena kazna je glavni i objektivini uslov za izricanje uslovne osude. Kazna se prethodno odmjerava po pravilima za odmjeravanje kazne. Ostali uslovi su subjektivnog karaktera i vezani su za ličnost učinioca. Drugi uslov je da vrijeme provjeravanja ne može biti kraće od 1 god niti duže od 5 godina. Osim obaveznog da ne učini novo krivično djelo sud može u uslovnoj osudi da odredi učiniocu i druge obaveze kao što su :nadoknada štete, vraćanje imovinske koristi koju je stekao,da izmiri alimentaciju itd.KZ RS u čl.46 do 52 definiše uslovnu osudu. Izrečena uslovna osuda se može opozvati.Sud će obavezno opozvati uslovnu osudu ako učinilac u vrijeme provjeravanja učini novo krivično djelo za koje se može izreći kazna zatvora dvije i više godina. Čl.48 st.1 KZ RS glasi:do opozivanja uslovne osude može doći ukoliko sud poslije izricanja uslovne osude sazna da je učunilac izvršio još neko krivično djelo ,što nije bilo poznato u vrijeme izricanja uslovne osude. Čl.49 KZ RS:uslovna osuda se može izreći zbog ne ispunjenja određenih obaveza od strane osuđenog čl.50 KZ RS .

36. SUDSKA OPOMENA (pojam,uslovi za izricanje)Sudska opomena je posebna krivična sankcija u sistemu sankcija. Prvi put u naše pravo uvedena je 1959 god. Sudska opomena je sankcija sa naglašenim specijalno–preventivnim dejstvom, prije svega okrenuta je primarnim delikventima, učiniocima najlakših krivičnih djela, izriče se rješenjem a ne presudom. Sudska opomena se može

22

izreći i za krivična djela u sticaju ako za svako od tih djela postoje uslovi za izricanje sudske opomene. Uz sudsku opomenu mogu se izreći i određene mjere bezbijednosti. Sudska opomena predstavlja specifičnu mjeru upozorenja koja se izriče punoljetnom i krivično odgovornom učiniocu. Po suštini ona predstavlja prijekor učiniocu krivičnog djela od strane društva i upozorenje da više ne vrši krivična djela jer će biti kažnjen. Čl. 54 KZ RS kaže: sudska opomena se može izreći za krivična djela za koja propisan zatvor do 1 godine ili novčana kazna i koja su učinjena pod takvim olakšavajućim okolnostima koja ih čine lakim. Sudska opomena se može izreći i za krivična djela za koja je propisana kazna od 3 godine ako je to predviđeno zakonom. Pri odlučivanju da li će izreći sudsku opomenu sud će voditi računa o svrsi sudske opomene, ličnosti učinioca, njegovom ranijem životu, ponašanju poslije izvršenog krivičnog djela i drugim okolnostima pod kojima je djelo učinjeno. Sudska opomena se ne može izreći vojnicima.

37. OBAVEZNO PSIHIJATARSKO LIJEČENJE (pojam,svrha,uslovi za izricanje)Ova mjera bezbjednosti može se primijeniti prema učiniocu krivičnog djela koji je u vrijeme izvršenja bio u stanju bitno smanjene uračunljivosti i koji je u vrijeme izvršenja krivičnog djela bio neurančunljiv. Za određivanje ove mjere moraju biti ispunjena dva uslova :postojanje ozbiljne opasnosti da će učinilac učiniti teže krivično djelo i da je za otklanjanje te opasnosti potrebno njegovo liječenje i čuvanje u zdravstvenoj ustanovi. Ova mjera bezbjednosti izriče se na neodređeno vrijeme,a o otpuštanju iz zdravstvene ustanove sud odlučuje rješenjem nakon posebnog postupka. Sud može izreći i mjeru obaveznog psihijatarskog liječenja na slobodi koja se izriče učiniocu koji je krivično djelo učinio u stanju neuračunjivosti a sud utvrdi da je opasan za okolinu i da je za otklanjanje opasnosti dovoljno njegovo liječenje na slobodi. ČL.58 KZ RS reguliše postupak obaveznog psihijatarskog liječenja.

38.OBAVEZNO LIJEČENJE OD ZAVISNOSTI (pojam,uslovi i svrha)Po ranijim zakonskim rješenjima liječenje narkomana i alkoholičara bila je jedna mjera bezbijednosti. Obzirom da su narkomani i alkoholičari dvije različite kategorije zakonodavac je razdvojio u dvije mjere obavezno liječenje narkomana i alkoholičara. Razlika je u tome što mjera liječenja alokoholičara traje dok postoji potreba za liječenjem dok liječenje narkomana ne može trajati duže od tri godine. Obavezno liječenje narkomana izvršava se u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi.Vrijeme koje učinilac provede na liječenju uračunava mu se u kaznu. Ova mjera se može izreći učiniocu koji je izvršio krivično djelo usljed zavisnosti od stalne upotrebe opojnih droga a kod kojeg postoji opasnost da će zbog stalne zavisnosti nastaviti sa vršenjem krivičnog djela. Obavezno liječenje alkoholičara izriče se učiniocu koji je krivično djelo izvršio usljed zavisnosti od stalne upotrebe alkohola i ako postoji opasnost da će nastaviti sa vršenjem krivičnog djela. Sud ovu mjeru može izreći samo punoljetnom učiniocu krivičnog djela. Ova mjera može biti izrečena i uz kaznu zatvora. Trajanje mjere zavisi od uspješnosti liječenja ali ne duže od izrečene kazne zatvora. ČL.59 KZ RS reguliše obavezno liječenje od zavisnosti. Prema učiniocu KD koji se ne podvrgne liječenju zavisnosti može se opozvati uslovna osuda ukoliko je mjera izrečena uz uslovnu osudu.

23

39.ZABRANA VRŠENJA POZIVA, DJELATNOSTI ILI DUŽNOSTI (pojam, uslovi )Mjera se sastoji u zabrani vršenja određene službe ,poziva,djelatnosti vezanih za raspolaganje, korištenje,upravljanje, ili rukovanje državnom ili drušštvenom imovinom i za čuvanje te imovine.Trajanje može biti od 1-10 god.Može se izreći uračunljivom(uz kaznu i uslovnu osudu) i neuračunjivom licu(uz mjeru bezbjednosti).Za izricanje ove mjere potrebna su tri uslova:

1.da je učinilac djela osuđen na kaznu, bez obzira da li je ona uslovna ili bezuslovna.2.da je učinilac radi izvršenja krivičnog djela zloupotrebio svoju službu, poziv, samostalnu djelatnost ili dužnost, odnosno rukovanja državnom i društvenom imovinom.3.da se osnovano može smatrati da će i dalje vršiti takva krivična djela ako bi nastavio sa takvim zanimanjem.

KZ RS u čl.60 reguliše mjeru zabrane poziva djelatnosti ili dužnosti. Sud može u skladu sa čl.34 stav 5 i u skladu sa čl.50 opozavati uvjetnu osudu i zamjenu kazne zatvora za rad u javnom intersu ukoliko je prekršio zabranu bavljenja pozivom ili dužnosti.

40.ZABRANA UPRAVLJANJA MOTORNIM VOZILOM (pojam, uslovi za izricanje)Cilj ove mjere jeste povećanje bezbjednosti u saobraćaju a sastoji se u zabrani upravljanja motornim vozilima određene kategorije i vrste. Ova mjera se može izreći učiniocu koji je učinio krivično djelo kojim se ugrožava javni saobraćaj a zakonom se može izreći obavezno izricanje mjere. Mjera se može izreći u trajanju od tri mjeseca do pet godina. Može se izreći i licu koji ima stranu vozačku dozvolu. Ovu mjeru sud će izreći ukoliko je težina krivičnog djela takva i okolnosti pod kojima je izvršeno,ili ranije kršenje saobraćajnih propisa pokazuju da on opasno upravlja motornim vozilom određene vrste ili kategorije. Prilikom izricanja sud je dužan da uzme u obzir da li je vozač po zanimanju vozač motornog vozila. Prema učiniocu krivičnog djela kojem je zabranjeno upravljanje motornim vozilom uz zamjenu za kaznu zatvora ili uslovnu osudu ukoliko prekrši mjeru zabrane upravljanja motronim vozilom može opozvati uslovna osuda ili zamjena kazne zatvora.

41.ODUZIMANJE PREDMETA (pojam i uslovi za izricanje)Ova mjera bezbjednosti sastoji se u oduzimanju predmeta od učinioca kojim je učinjeno krivično djelo,koji su bili namijenjeni za izvršenje krivičnih djela ili koji su nastali izvršenjem krivičnog djela. Uslov za primjenu ove mjere jeste da je predmet svojina učinioca. Svi ovi predmeti mogu se oduzeti i kad nisu svojina učinioca ako to zahtijevaju interesi bezbijednost, ili kad i dalje postoji opasnost da će biti upotrijebljeni za izvršenje krivičnog djela. Zakonom se može odrediti obavezno oduzimanje i uništenje predmeta. Ovo je mjera fakultativnog karaktera, a može se propisati i kao obavezna kod nekih krivičnih djela. npr.falisifikovanje novca. ČL.62 KZ RS reguliše uslove za primjenu mjere oduzimanja predmeta.

24

42.VASPITNE PREPORUKE (pojam, vrste i uslovi za izricanje )Vaspitne preporuke nisu krivične sankcije već posebna vrsta krivično pravnih mjera koje se primjenjuju prema maloljetnim učiniocima krivičnog djela. Primjenjuju se prema maloljetnicima koji su učinili krivično djelo za koja je propisana novčana kazna ili kazna zatovora do 5 god. Primjenjuju se bez pokretanja krivičnog postupka od strane tužioca da ne bi pokrenu krivični postupak. Njihova svrha je da se izbjegne pokretanje krivičnog postupka ili da se obustavi ako je pokrenut te da se primjene vaspitne preporuke i na taj način utiče na pravilan razvoj maloljetnika i na jačanje njegove odgovornosti.Vrste vaspitnih preporuka su :lično izvinjenje oštećenom,nadokonada štete oštećenom, redovno pohađanje škole,rad u korist humanitarnih organizacija, prihvatanje odgovarajućeg zaposlenja, smještaj u drugu porodicu ili ustanovu, liječenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi, posjećivanje vaspitnih obrazovnih i psiholoških savjetovališta. Pri izboru tužilac i sudija za maloljetnike uzeće u obzir sve ukupne interese maloljetnika i oštećenog. Vaspitne preporuke mogu trajati najduže jednu godinu i mogu se zamjeniti drugom ili ukinuti. Izbor i primjena preporuka vrši se u saradnji sa roditeljima, staraocima i centrima za socijalni rad. ČL65-67 KZ RS reguliše pojam vaspitnih preporuka.

43.POJAM, KARAKTERISTIKE I VRSTE VASPITNIH MJERAVaspitne mjere su zakonom određene mjere kojima se ostvaruje odbrana društva od kriminaliteta, putem zaštite i vaspitanja maloljetnika, koje izriče sud prema maloljetnom učiniocu krivičnog djela, a koje se sastoji u ograničavanju njegove slobode ili prava. Zakon o maloljetnicima predviđa tri vrste vaspitnih mjera: mjere upozorenja i usmjeravanja, vaspitne mjere pojačanog nadzora i zavodske vaspitne mjereU mjere upozorenja i usmjeravanja spadaju sudski ukor i posebne obaveze. Ove mjere se izriču prema maloljetnicima prema kojima nije potrebno poduzimati neke strožije mjere već je potrebno i dovoljno da se samo primjenom ovih mjera utiče na ličnost maloljetnika. Posebne obaveze su nova vrsta vaspitnih mjera u koje spadaju izvinjenje oštećenom, obeštećenje istog, zabrana napuštanja boravišta bez saglasnosti suda i posebnog odobrenja starateljstva. Vaspitne mjere pojačanog nadzora izriču se prema maloljetnicima prema kojima je za vaspitanje i razvoj potrebno poduzeti mjere uz odgovarajući nadzor i pomoć ali nije potrebno njihovo izdvajanje iz sredine u kojoj žive. U ove mjere spadaju: pojačan nadzor roditelja, usvojioca, pojačan nadzor u drugoj porodici, pojačan nadzor organa starateljstva i pojačan nadzot uz boravak u odgovarajućoj ustanovi. Zavodske vaspitne mjere izriču se prema onim maloljetnicima prema kojima treba poduzeti trajnije mjere vaspitanja,liječenja kao i njihovo potpuno izdvajanje iz sredine u kojoj su živjeli a sve u cilju pojačanog uticaja na maloljetnike.U ove mjere spadaju upućivanje u vaspitno popravnu ustanovu, upućivanje u vaspitno popravni dom i upućivanje u posebnu vrstu za liječenje i osposobljavanje.

44.MALOLJETNIČKI ZATVOR (pojam i uslovi za izricanje )Maloljetnički zatvor je jedina kazna koja se može primijeniti prema maloljetnicima i to samo prema starijim maloljetnicima. Izriče se samo prema učiniocima težeg krivičnog djela. Maloljetnički zatvor je posebna kazna lišenja slobode. Smatra se da je maloljetnički zatvor specifična krivična sankcija koja ima svoje karakteristike koje se ogledaju u sljedećem: maloljetnički zatvor je sankcija kojom se ostvaruju ciljevi

25

specijalne i generalne prevencije. Neophodan uslov za izricanje maloljetničkog zatvora su izvršeno krivično djelo i krivica ili krivična odgovornost učinioca. Pri odlučivanju da li će izreći ovu sankciju sud uzima u obzir subjektivne okolnosti koje se odnose na ličnost učinioca, duševnu razvijenost, sklonosti navike itd. Maloljetnički zatvor može se izreći samo starijem maloljetniku koji je učinio krivično djelo za koje je zakonom propisana kazna teža od 5 godina i to samo u slučajevima teških posljedica i visokog stepena krivične odgovornosti. KZ RS maloljetnički zatvor reguliše u čl.87 do 90. Maloljetnički zatvor ne može biti kraći od jedne godine i duži od deset godina, izriče se na pune godine i pola godine (čl.88). Za krivično djelo u sticaju sud maloljetniku izriče samo jednu vaspitnu mjeru ili samo kaznu maloljetničkog zatvora (čl.89).

45.PRIMJENA VASPITNIH MJERA I MALOLJETNIČKOG ZATVORA PREMA PUNOLJETNIM LICIMA ZA KD KOJA SU IZVRŠILI KAO MALOLJETNICIZa suđenje punoljetnom licu koje učinilo krivično djelo kao maloljetnik važe različita pravila, zavisno od toga da li je učinio krivično djelo kao stariji maloljetnik ili kao mlađi maloljetnik. Ako je krivično djelo izvršio kao mlađi maloljetnik njemu se ne može suditi ako je već navršio 21 godinu a ako nije može mu se izreći odgovarajuća vaspitna mjera (posebne obaveze, pojačan nadzor) i kazna maloljetničkog zatvora ako postoje uslovi za izricanje ove mjere. Izuzetno ako je navršio 21 godinu sud mu može izreći umjesto maloljetničkog zatvora uslovnu osudu ili kaznu zatvora. Mlađem punoljetnom licu kome je izrečena jedna od navedenih vaspitnih mjera za izvršeno krivično djelo ,mogu se uz ovo izreći i sve mjere bezbijednosti osim mjere zabrane vršenja poziva. Maloljetnik kome je izrečena kazna maloljetničkog zatvora smatra se osuđivanim licem i ova mu se okolnost, u slučaju izvršenja nekog novog krivičnog djela uzima kao otežavajuća. Osuda na kaznu maloljetničkog zatvora vodi se u kaznenoj evidenciji i briše se pet godina nakon izdržane zastarjele ili oproštene kazne.

46. PRIMJENA VASPITNIH MJERA PREMA MLAĐIM PUNOLJETNIM LICIMAPrema mlađim punoljetnim licima po pravilu se izriču kazne za izvršenje KD. Međutim zakonodavac predviđa i mogućnost izricanja neke od vaspitnih mjera prema ovoj kategoriji učinilaca KD. Mlađa punoljetna lica su lica koja su navršila osamnaest a nisu dvadest jednu godinu. Ako je mlađi punoljetnik učinio KD poslije punoljestva a u vrijeme suđenja nije navršio 21 sud mu za učinjeno KD može izreći posebnu obavezu, pojačan nadozor od strane organa starateljstva ili mjeru upućivanja u vaspitno popravni dom, ako se s obzirom na karakteristike njegove ličnosti i težinu KD može postići svrha kažnjavanja. Izricanje vaspitnih mjera nije obavezno već fakultativno. Mlađem punoljetniku kome je izrečena jedna od navedenih jera može se uz mjeru izreći mjera bezbijednosti osim mjere zabrane vršenja poziva.

47.ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI (pravna priroda ,osnov,način i zaštita oštećenog KZ)Ako je oštećenom u u krivičnom postupku dosuđen imovinsko pravni zahtjjev, sud će izreći oduzimanje imovinske koristi ukoliko ona prelazi dosuđeni imovinsko pravni zahtjev oštećenog. Oštećeni koji je u pogledu svog imovinskog zahtjeva upućen u parnicu može tražiti da se namiri iz iznosa oduzete vrijednosti, ako pokrene parnicu u roku od

26

šest mjeseci od dana pravsnažnosti presude. Oštećeni koji u krivičnom postupku nije podnio imovinsko pravni zahtjev može zahtijevati namirenje iz oduzete imovine ako je ako je radi utvrđivanja svog zahtjeva pokrenuo parnicu u roku od tri mjeseca od dana saznanja za presudu kojom se oduzima imovinska korist.

48.PRAVNE POSLJEDICE OSUDE (pojam ,značaj ,vrste,KZ)Prvane posljedice nisu krivične sankcije i ne predstavljaju neke druge mjere o kojima bi odlučivao sud. Nastupaju automaski po sili zakona. Pravne posljedice osude predviđene su u brojinim zakonima i samo se mogu propisati zakonom, po svojoj prirodi mogu pogoditi više učinioca nego sama sankcija. Njihov cilj je otklanjanje opasnih situacija koje mogu dovasti do izvršenja novog KD. Pravne posljedice mogu nastupiti samo ako je izrečena kazna zatvora najčešće u dužem trajanju,kada je i pravna polsjedica teža. Pravne posljedice svrstane su u dvije kategorije:

1.pravne polsjedice koje se odnose na prestanak ili gubitak određenih prava u koje spadaju

-prestanak vršenja određenih poslova ili funkcija u državnim organima-predstanak radnog odnosa ili prestanak vršenja određenog zvanja.-Gubitak čina, oduzimanje odlikovanja2.pravne posljedice koje se sastoje u zabrani sticanja određenih prava-zabrana vršenja određenih funkcija u državnim organima-zabrana sticanja određenog zvanja-zabrana sticanja određenih dozvola ili odobrenja koje se daju odlukom državnih organa.

Pravne posljedice nastupaju danom pravosnažnosti presude, traju najduže pet godina od izdržane oproštene ili zastarjele kazne ako zakonom nije predviđeno kraće trajanje. Brisanjem osude prestaju i pravne posljedice osude (KZ RS čl.97-99).

49. POJAM I VRSTE REHABILITACIJE(kz)Rehabilitacija podrezumijeva ponovno uspostavljanje ranijeg položaja osuđenog lica kao punopravnog građanina i stavljanja u zaborav njegove kriminalne prošlosti tj.daje mu se status neosuđiavnog lica. Istovremeno to znači i pravo osuđenog lica da prema njemu budu otkolonjene posljedice pravne osude kao i da sama osuda bude brisana iz kaznene evidencije. Rehabilitacija nije samo nagrada osuđenom licu već i specijalna prevencija prema učiniocu da više ne čini KD. Razlikujemo Zakonsku i sudsku rehabilitaciju. Zakonska nastaje po sili zakona kad se za to ispune uslovi predviđeni zakonom. Daje samo osuđenim licima koja nisu bila osuđivana. Da bi nastupila zakonska rehabilitacija potrebno je da prođe određeno vrijeme od izvršene zastrajele ili oproštene kazne. Sudska rehabilitacija se može dati i licu koje je više puta osuđivano,ali samo ako su ispunjeni uslovi iz krivičnog zakona RS čl.102. Priliko ocjene da li će dati rehabilitaciju sud će cijeniti da li je osuđeno lice svojim vladanjem zaslužilo rehabilitaciju,da li je nadoknadilo štetu koju je prouzrokovalo itd.Sudska Reh. Se ne može dat dok traju mjere bezbijednosti.čl.102 KZ RS.KZ RS U čl.100 do 102 reguliše pojam rehabilitacije.

50.POJAM I VRSTE ZASTRAJELOSTI(KZ)Zastarjelost je zakonski osnov za gašenje krivičnih sankcija usljed protoka određenog vremena poslije kojeg se ne može poduzeti gonjenje protiv učinioca KD ili poslije kojeg

27

se ne može izvršiti kazna ili neka druga krivična sankcija.ovo ima za posljedicu gubitak prava države i njenih oorgana na krivično gonjenje ili izvršenje krivičnih sankcija. Naše krivično pravo poznaje dvije vrste zastarjelosti.

-Zastrajelost krivičnog gonjenja koja teče od dana izvršenja kD a ukoliko je polsjedica KD nastupila kasnije zastarjelost teče od dana nastupanja posljedice. Dužina roka za zastra zavisi od težine KD .čl.111 KZ RS propisuje rokove zastre.a čl.112 tok i prekid zastare krivičnog gonjenja.

-Zastarjelost izvršenja kazni ili druge krivične sankcije nastaje protekom određenog roka od dana pravosnažnosti presude. Sastoji se u tome što se poslije roka, odnosno proteka određenog vremena izrečena sankcija ili kazna ne može izvršiti.ČL.113,114,115 KZ RS regulišu rokove zastare izvršenja kazne, sporedne kazne i mjere bezbijednosti, tok i prekid zastare izvršenja kazne.

51.AMNESTIJA I POMILOVANJE (POJAM I USLOVI)Amnestija je akt zakonodavnog organa kojim se u formi zakona ,poimenično neodređenom krugu lica obuhvaćenim aktom amnestije daje oslobođenje od krivičnog gonjnenja.,potpuno ili djelimično oslobađa od izvršenja kazne, zamjena izrečene kazne blažom kaznom rehabilitacija ili ukidanje pravne posljedice osude. Amnestija se daje samo za učinjena KD ne i buduća. Može se odnosti na određena KD ili na određene kazne bez obzira na KD. Pošto je amnestija akt zakonodavnog organa ,zakonom se izričito može odrediti vrijeme do kojeg se amnestijom obuhvataju učinjena KD .Pomilovanje za razliku od amnestije je pojedinačni pravni akt kojim se konkretno poimenično odnosi na određeno lice,kojimse mijenja dejstvo sudske odluke u pogledu izrečene krivične sankcije ili pak sprečava donošenje te odluke u slučaju da do krivičnog gonjenja nije ni došlo. Pomilovanjem se može dati djelimično oslobođenje od izvršenja kazne ili potpuno, oslobođenje od krivičnoig gonjenja.zamjena izrečene kazne, rehabilitacija, određivanje kraćeg trajanje pravne posljedice,ukidanje ili kraće trajanje mjera bezbijednosti. Pomilovanje predstavlja akt milosti koji nije ograničen nekim matrijalnim pravnim uslovima,pokreće se na molbu osuđenog lica.ilio po s lužbenoj dužnosti. Pomilovanje daje presjednik Republike na osnovu mišljenja suda koji je izrekao prvostepenu presudu. Davanje pomilovanja ne dira u prava trećih lica koja se zasnivaju na osudi lica. Zakon o pomilovanju određuje fiksni rok provjeravanja u trajanju od tri godine.

52. UBISTVO (clan 148 KZ RS)Pod običnim ubistvom podrazumijeva se protivpravno,umišljajno lišavanje života drugog lica koje nije praćeno dodatnim, posebnim okolnostima koje, kada postoje, mijenjaju težinu i oblik ovog djela stvarajući tako neki od posebnih oblika kvalifikovanog ili privilegovanog ubistva. Član 148. KZRS kaže:“(1) Ko drugog liši života, kazniće se zatvorom najmanje pet godina. a u stavu 2. Ako je djelo iz stava 1. ovog člana učinjeno pod osobito olakšavajućim okolnostima, učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do osam godina.“Obično ubistvo ima karakter opšteg krivičnog djela i supsidijarno je u odnosu na teže ili lakše oblike, tj.obično ubistvo postoji samo onda ukoliko u konkretnom slučaju ne postoje obilježja nekog drugog oblika ovog krivičnog djela. Radnja izvršenja je određena posredno na taj način što je opisana posljedica – lišavanje života čime su obuhvaćene sve radnje koje mogu proizvesti navedenu posljedicu (tzv. pojedinačne

28

radnje). Radi se uglavnom o aktivnim radnjama (činjenju), ali se ubistvo može izvršiti i nečinjenjem, tj. propuštanjem radnje koje je lice obavezno činiti da bi spriječilo nastupanje smrti, npr. neizvršenje roditeljske dužnosti hranjenja i staranja o djetetu. Posljedica djela je smrt drugog lica. Momenat nastupanja smrti irelevantan za primjenu ove inkriminacije. Bitno je jedino utvrditi postojanje uzročne veze između ova dva elementa krivičnog djela. Objekat ovog krivičnog djela je živ čovjek, odnosno živo ljudsko biće od rođenja pa do smrti. Subjektivnu stranu djela čini umišljaj, direktni ili eventualni. O kojoj vrsti umišljaja se radi procjenjuje sud, uzimajući u obzir sve objektivne i subjektivne okolnosti konkretnog slučaja. Ubistvo pod osobito olašavajućim okolnostima se može primijeniti na slučajeve umišljajnog ubistva koji su izvršeni na zahtjev, molbu ili pristanak pasivnog subjekta, na ubistvo izvršeno iz samilosti ili iz milosrđa prema pasivnom subjektu.

53.TEŠKA UBISTVA(clan 149 KZ RS)Teško ubistvo je umišljajno lišenje života drugog, izvršeno pod posebno otežvajućim okolnostima koje su predviđene zakonom, a koje u toj mjeri utiću na stepen opasnosti učinioca i djela da zakonodavac za ovaj delikt predviđa najtežu kaznu ili najtežu mjeru kazne.Član 149. KZRS kaže:“Zatvorom najmanje deset godina ili kaznom dugotrajnog zatvora kazniće se:

1) ko drugog liši život na naročito svirep ili krajnje podmukao način,2) ko drugog liši života iz koristoljublja, radi izvršenja ili prikrivanja drugog krivičnog djela, iz bezobzirne osvete ili iz drugih naročito niskih pobuda,3) ko drugog liši život pri bezobzirnom nasilničkom ponašanju,4) ko drugog liši život i pri tom umišljajno dovede u opasnost život još nekog lica,5) ko umišljajno liši života dva ili više lica, a ne radi se o ubistvu na mah, ubistvu djeteta pri porođaju ili ubistvu učinjenom pod osobito olakšavajućim okolnostima (član 148. stav 2.),6) ko liši života dijete, maloljetno lice ili žensko lice za koje zna da je bremenito,7) ko liši života sudiju ili javnog tužioca u vezi sa vršenjem njihove sudijske ili tužilačke dužnosti, ili ko liši života službeno ili vojno lice pri vršenju poslova bezbjednosti ili dužnosti čuvanja javnog reda, hvatanja učinioca krivičnog djela ili čuvanja lica lišenog slobode.

U stavu 2 se kaže: “Kazna iz stava 1. ovog člana primijeniće se i kad je lišenje života izvršeno organizovano ili po narudžbi.“Ubistvo na naročito svirep način je takav oblik kvalifikovanog ubistva koji se može primijeniti samo na slučajeve u kojima je svirep način izvršenja djela poprimio takav intenzitet koji je naročit. Subjektivnu stranu djela čini umišljaj. Objektivna komponenta svireposti ogleda se u težini prouzrokovanih muka žrtve, a subejktivna u neosjetljivosti učinioca prema tim mukama ili u osjećanju zadovoljstva u mukama žrtve. Ubistvo na krajnje podmukao način je takvo lišavanje života druge osobe koje se vrši na prevaran ili potajan način, pri čemu učinilac pokazuje posebnu prepredenost, lukavost i gdje zloupotrebljava povjerenje žrtve ili koristi njenu bespomoćnost. Kao tipični slučajevi ovog ubistva u literaturi se najčešće navode iznenadno ubistvo, ubistvo na spavanju i ubistvo trovanjem. Suštinu ubistva iz koristoljublja predstvlja činjenica da je umišljajno lišenje života druge osobe motivisano koristoljubivim pobudama izvršioca.

29

Korist kao motiv ubistva može se sastojati u povećanju imovine, tj. ostvarenju neke dobiti (npr. dobijanje imovine na osnovu naslijeđa, ugovora o izdržavanju i sl.) kao i u očuvanju postojećeg imovinskog stanja od štete ili gubitka, odnosno kada je ubistvo izvršeno radi oslobađanja izvršioca od bilo koje imovinske obaveze prema ubijenom kao što je plaćanje duga, izbjegavanje plaćanja izdržavanja, i sl. Djelo postoji i kada učinilac samo pretpostavlja da može doći do ostvarenja imovinske koristi (npr. ubistvo lica sa kojim je učinilac bio u takvim faktičkim odnosima da je očekivao da njemu pripadne nasljedstvo). Subjektivnu stranu djela čini umišljaj (direktni). Osnovni motiv izvršioca djela ubistva radi izvršenja ili prikrivanja drugog krivičnog djela jeste da lišavanjem života pasivnog subjekta omogući izvršenje nekog drugog krivičnog djela ili da prikrije neko drugo krivično djelo. Priroda i težina drugog krivičnog djela čijem izvršenju se teži, odnosno koje se želi prikriti, zakonom nije određena, te se ova inkriminacija primjenjuje nezavisno od toga da li je u pitanju teže ili lakše krivično djelo. Pri tome je irelevantno da li je krivično djelo koje se ubistvom želi prikriti, odnosno čije izvršenje se želi omogućiti, zaista i izvršeno. Ilustrativni primjer ubistva radi izvršenja druigog krivičnog djela jeste ubistvo čuvara robne kuće da bi se izršila krađa iz te robne kuće. Za pravilnu ocjenu izvršenja djela ubistva iz bezobzirne osvete odlučno da je ubistvo koje se izvrši iz osvetoljubivih pobuda počinjeno prema tkavom licu i pod takvim okolnostima da se postupci učinioca pojavljuju kao očigledno bezobzirni. Subjektivno stranu djela čini direktni umišljaj jer učinilac postupa sa namjerom da se osveti pasivnom subjektu zbog zla koje mu je nanešeno. Kod ubistva iz drugih naročito niskih pobuda je riječ o krajnje negativnim pobudama koje ponašanje učinioca čine nečovječnim, nečasnim i nedostojnim čovjeeka, a njega beskrakternom i beskrupuloznom ličnošću. (npr. ubistvo radi ostvarenja neke koristi koja nije materijalne prirode, ubistvo iz mržnje, zlobe, zavisti, pakosti, nacionalne mržnje, seksualnih pobuda, zlonamjernosti, netrpeljivosti, ubistvo bračnog druga radi zasnivanja druge bračne zajednice, ubistvo djeteta da bi se izvršilac oslobodio roditeljske dužnosti i sl.). Osnovna karakteristika ubistva pri bezobzirom nasilničkom ponašanju je nasilničko ponašanje učinioca pri njegovom izvršenju tj. specifičan odnos prema djelu i žrtvi sa aspekta objektivnih elemenata – huligansko ponašanje, a sa aspekta motiva i subjektivnog odnosa izvršioca prema žrtvi i djelu - umišljajno ubistvo bez povoda ili zbog beznačajnog povoda.Ubistvo kojim se umišljajno dovodi u opasnost život još nekih licaradi je takav način lišavanja života jednog lica kojim se istovremeno dovodi u životnu opasnost još neko lice, a on po pravilu postoji u situaciji kad učinilac upotrebi sredstvo izvršenja nad kojim nema kontrolu u trenutku njegovog djelovanja ili čije je svojstvo takvo da, usljed određenog načina upotrebe, dovodi u opasnost živote više lica. Takav način će postojati ako se upotrijebi npr. automatsko oružje, bomba, plastična mina ili satni mehanizam na mjestu gdje postoji objektivna mogućnost da poginu i druga lica, npr. na radnom mjestu, u restoranu, službenim kolima, vagonu ili prostoriji u kojoj treba da se održi neki skup i sl. Ubistvo više lica predstavlja sticaj krivičnog djela ubistva, idealni ili realni, koji je zakonodavac, zbog težine prouizrokovane posljedice, kvalifikovao kao teško ubistvo. Ovaj oblik teškog ubistva postoji u slučaju kada jedno lice izvrši više umišljajnih ubistava, pod uslovom da se ne radi o privilegovanim ubistvima i da nije izrečena presuda ni za jedno od izvršenih ubistava. Pokušaj ovog krivičnog djela će postojati u slučaju kada je jedno lice lišeno života, a djelatnost učinioca i njegov umišljaj su bili usmjereni na lišavanje života više lica, kao i u slučaju ako je započeto lišavanje života više lica, ali ni kod

30

jednog nije nastupila smrt. Vremenski razmak između ubistava nije relevantan za postojanje ovog djela, ali se eventualno može uzeti u obzir pri odmjeravanju kazne. Nije nužno da je učinilac kod svih djela svojstvo izvršioca, dovoljno je da je bio saučesnik, odnosno da ima status subjekta djela. Prema zakonskoj formulaciji djela ubistvo sudije ili javnog tužioca, službenog ili vojnog lica postoji u slučaju kada se liši života sudija ili javni tužilac u vezi sa vršenjem njihove sudijske ili tužilačke dužnosti, ili kada se liši života službeno ili vojno lice pri vršenju poslova bezbjednosti ili dužnosti čuvanja javnog reda, hvatanja učinioca krivičnog djela ili čuvanja lica lišenog slobode. Da bi se mogla primjeniti ova inkriminacija neophodno je da lišavanje života navedenih lica bude izvršeno pri vršenju zakonom određenih poslova. Kao vrijeme vršenja tih poslova smatra se ne samo ono vrijeme dok traje konkretna akcija koja je preduzeta u okviru poslova bezbjednosti ili dužnosti čuvanja javnog reda, hvatanja učinioca krivičnog djela ili čuvanja lica lišenog slobode, već i vrijeme dok se ta akcija priprema. Subjektivnu stranu djela čini umišljaj, direktni ili eventualni. Kada je umišljajno lišenje života drugog lica izvršeno organizovano ili po narudžbi radi se o takvom obliku ubistva za čije izvršenje je nophodno sudjelovanje više lica, odnosno koje po svojoj definiciji pretpostavlja udio i doprinos više lica da bi se djelo uopšte moglo ostvariti. S obzirom da učestvovanje više lica u izvršenju ovog delikta proizilazi iz zakonske formulacije djela, možemo reći da se radi o nužnom saizvršilaštvu; svaki učesnik ima status izvršioca djela i svako se kažnjava kao izvršilac djela neovisno od toga ko je od njih preduzeo neposrednu radnju izvršenja ubistva. Jednako odgovara i onaj koji je stvorio plan za ubistvo kao i onaj ko je pasivnog subjekta neposredno lišio života.Ubistvo po narudžbi je specifičan oblik organizovanog ubistva jer u njegovom izvršenju učestvuje najmanje dva lica; naručilac ubistva i neposredni izvršilac ubistva. Ovdje ne postoji nužno saizvršilaštvo, jer svako odgovara za svoj udio u izvršenju djela, tj. naručilac kao podstrekač, a neposredni izvršilac kao učinilac krivičnog djela teškog ubistva.

54. PRIVILEGOVANA UBISTVA (pojam I vrste)150 Privilegovano ubistvo se razlikuje od kvalifikovanog oblika ubistva, jer se temelji na činjenici da se počinitelj u vrijeme činjenja djela nalazi u posebnoj psihičkoj fazi, odnosno privilegovani oblik ubistva postoji kada je djelo učinjeno pod osobito olakšavajućim okolnostima. Ubistvo na mah – čini ga onaj ko drugog liši slobode namah doveden bez svoje krivice u jaku razdražanost napadom ili teškim vrijeđanjem od strane ubijenog. Znači krivičnopravnu prirodu suštinski determiniše međusobni konfliktni odnos između učinioca I žrtve. Propisana je kazna od 1 do 10 godina.čl.150Ubistvo iz nehata – čini ga onaj ko drugog liši slobode iz nehata, odnosno ovo KD postoji u slučaju kada je učinilac bio svjestan da svojim činjenjem ili nečinjenjem može prouzrokovati smrt drugog lica ali je olako držao da posledica neće nastupiti. Za ovaj delikt predviđena je kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina.čl.152Ubistvo djeteta pri porođaju se u suštini svodi na umišljajno lišenje života djeteta od strane majke.Ubistvo dijeteta pri porodajuClan 151.

31

Majka koja liši života svoje dijete za vrijeme porodaja ili neposredno posle porodaja, pod uticajem stanja koje je izazvano porodajem, kaznice se zatvorom od šest mjeseci do pet godina.član 153.(1) Ko navede drugog na samoubistvo ili mu pomogne u izvršenju samoubistva, pa ovo bude izvršeno, kaznice sezatvorom od šest mjeseci do pet godina.Protivpravni prekid trudnoceClan 154.(1) Ko protivno propisima o prekidu trudnoce trudnoj ženi sa njenim pristankom izvrši prekid trudnoce, zapocne da vrši prekid trudnoce ili joj pomogne da prekine trudnocu, kaznice se zatvorom od tri mjeseca do tri godine. 55.TEŠKA TJELESNA POVREDATeška tjelesna povreda se odnosi na teške povrede tjelesnog integriteta, odnosno na teško narušavanje zdravlja drugog lica.Član 156 KZRS kaže: stav 1. Ko drugog teško tjelesno povrijedi ili mu zdravlje teško naruši, kazniće se zatvorom od šest mjeseci do pet godina.stav 2. Ko drugog tjelesno povrijedi ili mu zdravlje naruši tako teško da je usljed toga doveden u opasnost život povrijeđenog ili je uništen ili trajno i u znatnoj mjeri oslabljen koji važan dio njegovog tijela ili koji važan organ, ili je prouzrokovana trajna nesposobnost za rad povrijeđenog, ili trajno i teško narušenje njegovog zdravlja ili unakaženost, kazniće se zatvorom od jedne do osam godina.(stav.3) Ako je usljed djela iz st. 1. i 2. ovog člana nastupila smrt povrijeđenog lica, učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do dvanaest godina.(stav 4) Ko djelo iz st. 1. i 2. ovog člana učini nehatno, kazniće se zatvorom do tri godine.(stav 5) Ko djelo iz st. 1, 2. i 3. ovog člana učini na mah, doveden bez svoje krivice u jaku razdraženost napadom, teškim zlostavljanjem ili teškim vrijeđanjem od strane povrijeđenog, kazniće se za djelo iz st. 1. i 2. zatvorom do tri godine, a za djelo iz stava 3. zatvorom od šest mjeseci do pet godina. Obična teška tjelesna povreda je takva povreda kojom je tijelo teško povrijeđeno ili zdravlje teško narušeno, ali nije došlo do konkretne opasnosti po život povrijeđenog; tjelesna povreda kojom je uništen ili u znatnoj mjeri oslabljen dio tijela ili organ koji se ne smatraju važnim, ili je oslabljen važan dio tijela ili važan organ ali ne u znatnoj mjeri; tjelesna povreda kojom je prouzrokovana privremena nesposobnost za rad koji je povrijeđeni obavljao u vrijeme povređivanja ili trajna nesposobnost za rad ali ne za one djelatnosti kojim se povrijeđeni profesionalno bavi; tjelesna povreda kojom je prouzrokovano trajno narušenje zdravlja koje nije teško ili je prouzrokovano teško narušenje zdravlja koje se ne smatra trajnim i tjelesna povreda kojom su izazvane promjene na vidljivim djelovima tjela koje se ne bi mogle podvesti pod pojam unakaženosti. Subjektivnu stranu djela čini umišljaj, direktni ili eventualni. Osobito tešku tjelesnu povredu možemo definisati kao takvu tjelesnu povredu kojom je tjelesni integritet ili zdravlje drugog lica povrijeđeno odnosno narušeno tako teško da je usljed toga doveden u opasnost život povrijeđenog ili je trajno i u znatnoj mjeri oslabljen koji važan dio njegovog tijela ili koji važan organ, odnosno kojom je prouzrokovana trajna nesposobnost za rad povrijeđenog ili trajno i teško narušenje zdravlja ili unakaženost.

32

Subjektivnu stranu djela čini umišljaj, direktni ili eventualni..Osobito teška tjelesna povreda kojom je doveden u opasnost život povrijeđenog postoji kada je tjelesnom povredom prouzrokovana konkretna opasnost po život povrijeđenog. Smatra se da ona postoji u slučajevima kada je težina povrede takvog karaktera da se svakog trenutka mogla očekivati smrt povrijeđenog, ali je ona izbjegnuta zahvaljujući blagovremenoj i efikasnoj intervenciji ili otpornosti samog organizma.Za kvalifikaciju osobito teške tjelesne povrede kojom je uništen ili trajno i u znatnoj mjeri oslabljen važan dio tijela ili važan organ neophodno je da se radi o važnom dijelu tijela, odnosno o važnom organu. Bez značaja je činjenica da je taj dio tijela ili organ prije nanošenja tjelesne povrede bio oštećen ili oslabljen jer se utvrđuje značaj koji taj dio tijela ili organ ima uopšte za organizam. Pod uništenjem nekog važnog dijela tijela ili organa podrazumijeva se njihovo potpuno trajno onesposobljavanje, amputacijom ili dovođenjem u takvo stanje da više ne mogu vršiti svoju funkciju. Smatra se da je važan dio tijela ili važan organ oslabljen u slučaju kada poslije nanijete povrede on više nema upotrebljivost, izdržljivost ili jačinu funkcije kakvu je imao prije povrede, odnosno kada je smanjena sposobnost za njegovo normalno funkcionisanje. Kod Osobito teške tjelesne povrede kojom je prouzrokovana trajna nesposobnost za rad nesposobnost za rad može biti apsolutna i relativna, zavisno od toga da li je prouzrokovana nesposobnost za bilo koji rad ili je u pitanju tzv. profesionalna nesposobnost, tj. nesposobnost za rad koji je povrijeđenom u času povređivanja služio kao izvor sredstava za život. Za zasnivanje ove kvalifikacije djela dovoljno je da je tjelesnom povredom prouzrokovana trajna nesposobnost za onaj rad koji je povrijeđeni obavljao prije povrede i koji mu je služio kao izvor prihoda. Osobito teška tjelesna povreda kojom je prouzrokovano trajno i teško narušenje zdravlja postoji u slučaju kada je tjelesnom povredom prouzrokovano trajno i teško narušenje zdravlja oštećenog. Da bi narušenje zdravlja predstavljalo kvalifikatornu okolnost u smislu ovog djela ono mora biti teško i trajno. Smatra se da teško narušenje zdravlja postoji u slučaju teških oboljenja koja u većoj mjeri slabe organske ili psihičke funkcije, što ne znači da se mora raditi o oboljenju opasnom po život. Trajnim se smatra ono narušenje zdravlja za koje se, sa stanovišta medicinske nauke, ne može predvidjeti da li će i kada povrijeđeni ozdraviti, što uklučuje i pretpostavku o neizlječivosti uopšte.Kod osobito teške tjelesne povrede kojom je prouzrokovana unkaženost unakaženost postoji kada je usljed povrede došlo do trajne i vidljive promjene na simetriji tijela tako da to kod drugih izaziva neprijatne utiske i sažaljenje. Unakaženost postoji i onda kada je povreda kojom se znatnije narušava estetski izgled , nanijeta na onom dijelu tijela koji postaje vidljiv npr. samo pri intimnim odnosima ljudi, nezavisno od njihove starosne dobi. Subjektivni osjećaj povrijeđenog o unakaženosti je irelevantan za primjenu ove kvalifikacije djela. Najteži oblik teške tjelesne povrede jeste teška tjelesna povreda kvalifikovana smrću, za koju je predviđena kazna zatvora od jedne do dvanaest godina i ovaj oblik djela postoji u slučaju kada usljed obične teške tjelesne povrede ili osobite teške tjelesne povrede nastupi smrt povrieđenog lica. Neophodno je da smrt povrijeđenog bude isključivo prouzrokovana onom radnjom učinioca koja je preduzeta sa umišljajem da se povrijeđenom nanese teška tjelesna povred. Teška tjelesna povreda iz nehata postoji ukoliko je obična teška tjelesna povreda ili osobito teška tjelesna povreda učinjena nehatno (svjesni ili nesvjesni nehat). Teška tjelesna povreda na mah je lakši oblik djela koji postoji u slučaju kad je obična teška tjelesna povreda, osobito teška

33

tjelesna povreda ili teška tjelesna povreda kvalifikovana smrću izvršenom na mah, od strane učinioca koji je bez svoje krivice doveden u stanje jake razdraženosti napadom, teškim zlostavljanjem ili teškim vrijeđanjem od strane pasivnog subjekta.

56. POVREDA RAVNOPRAVNOSTI GRAĐANA (clan 162 KZ RS)Prema st. 1. čl. 162. krivično djelo se sastoji u uskraćivanju ili ograničavanju prava građana utvrđenih ustavom, zakonom ili drugim propisom ili ratifikovanim međunarodnim ugovorom, na osnovu razlike u nacionalnosti, rasi, vjeroispovjesti, političkom ili drugom ubjeđenju, etničkoj pripadnosti, polu ili polnoj usmjrenosti, rođenju ili socijalnom porijeklu, jeziku, obrazovanju ili društvenom položaju, kao i u davanju građanima povlastica ili pogodnosti na toj osnovi.S obzirom na radnju izvršenja odnosno način izvršenja djelo se može pojaviti u dva oblika:

a) kao uskraćivanje ili ograničavanje građana ilib) davanje građanima povlastica ili pogodnosti, dakle kao diskriminisanje ili kao

favorizovanje građana.Uskraćivanje je potpuno, a ograničavanje djelimično onemogućavanje ostvarivanja prava građana koja im pripadaju. Djelo može biti izvršeno na različite načine, kao što su: odbijanje da se prizna neko pravo koje građaninu po zakonu pripada, neblagovremeno odlučivanje o zahtjevu za priznavanje određenog prava, onemogućavanje da građanin preduzme određenu procesnu radnju ili da ostvari svoje pravo ili da ga ostvari samo djelimično; povlašćivanje (favorizovanje) građana u davanju raznih dozvola za vršenje određenih djelatnosti ličnim radom, davanje pogodnosti pri zasnivanju radnog odnosa, stipendije ili stručnog usavršavanja, napredovanja, dodjeljivanja priznanja, nagrada i dr. Djelo se može izvršiti i prema grupi građana . Iz karaktera djela proizilazi da se ono može vršiti kako činjenjem tako i propuštanjem određenog činjenja (komisivno-omisivni delikt).Prema zakonu izvršilac djela u načelu može biti svako lice, ali iz prirode djela proizilazi da to mogu biti samo ona lica koja su u mogućnosti ili položaju da odlučuju o pravima građana ili o njihovim povlasticama ili pogodnostima, kao što su službena, odgovorna, vojna i neka druga lica. Pasivni subjekt djelaje domaći državljanin.Djelo je dovršeno kada je građaninu neko pravo uskraćeno ili je ograničeno njihovom korišćenju, odnosno kada su mu date povlastice ili pogodnosti, sve na navedenim osnovama. U tome se istovremeno sastoji i posljedica djela, tj. u povredi ili ograničenju prava građana ili povredi njihovog pravnog interesa. Pokušaj djela je moguć i on postoji kada je poduzeta neka od radnji u navedenom pravcu, ali do ostvarenja posljedice nije došlo. Djelo je umišljajni delikt.. Poseban oblik ovog djela postoji ako se vrši proganjanje lica ili organizacija zbog njihovog zalaganja za ravnopravnost ljudi, sa istom kaznom kao i za djelo. Teži oblik djela postoji ako je djelo izvršilo službeno lice zloupotrebom službenog položaja ili ovlašćenja i kazniće se sa kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

57. PODMIĆIVANJE PRI IZBORU I GLASANJU čl.189Krivično djelo obuhvata davanje i primanje nagrade, poklona ili kakve druge imovinske ili neimovinske koristi ili njihovo obećanje tj. aktivno i pasivno podmićivanje. Djelo obuhvata aktivno podmićivanje koje se sastoji u nuđenju, davanju ili obećanju nagrade, poklona ili kakve druge imovinske ili neimovinske koristi biraču u cilju njegovog navođenja da glasa za ili protiv određenog predloga, da uopšte ne glasa ili da glasa u

34

određenom smislu i pasivno podmićivanje koje vrši lice sa pravom glasa koje za sebe ili drugoga zahtijeva, primi poklon ili obećanje poklona, ili kakve druge koristi da bi glasao za ili protiv određenog predloga, da uopšte ne bi glasao ili da bi glasao u određenom smislu. Radnja djela kod aktivnog podmičivanja se sastoji u nuđenju, davanju ili obećanju nagrade ili poklona ili kakve druge koristi, dok se kod pasivnog podmićivanja sastoji u njihovom zahtijevanju ili primanju. Podmićivanje se vrši u namjeri vršenja ili nevršenja biračkog prava, odnosno glasanja ili ne glasanja u određenom smislu. Kriminalna zona djela obuhvata navedene djelatnosti već u fazi nuđenja, obećavanja, zahtijevanja, pa će postojati dovršeno djelo, a ne pokušaj, čim su preduzete takve radnje, iako nije došlo do predaje ili primanja poklona ili ostvarivanja druge imovinske ili neimovinske koristi. Predmet djela u oba slučaja je nagrada, poklon ili druga imovinska ili neimovinska korist, što znači da pored predmeta koji imaju materijalnu vrijednost, to može biti i neka druga korist, kao što je npr. zaposlenje, obezbjeđenje povoljnog kredita, poslovnog prostora. Subjektivnu stranu djela čini umišljaj, a kod aktivnog podmićivanja i namjera za pridobijanje lica sa biračkim pravom. Kazna za oba oblika djela je novčana kazna ili zatvor do tri godine. 58. SILOVANJE čl.193Prema zakonu možemo razlikovati nekoliko oblika krivičnog djela silovanja:

- osnovni- teži- lakši oblik.

Osnovni oblik djela čini onaj ko drugoga prinudi na obljubu ili neku drugu polnu radnju upotrebom sile ili prijetnjom da će neposredno napasti na život ili tijelo tog ili njemu bliskog lica.Izvršilac djela može biti lice muškog ili ženskog pola. Pasivni subjekat, odnosno žrtva djela, može biti punoljetna osoba, ženskog ili muškog pola.Radnja izvršenja krivičnog djela silovanja sastoji se od prinude i obljube, odnosno neke druge polne radnje. Prinuda se sastoji u upotrebi sile ili prijetnje da će se neposredno napasti na život ili tijelo tog ili njemu bliskog lica. Sila ili prijetnja moraju biti takvog intenziteta da su podobni da slome otpor pasivnog subjekta. Pod obljubom se podrazumijeva prirodno sjedinjavanje polnih organa lica različitog pola. Obljuba je dovršena momentom spajanja polnih organa tj. početkom prodiranja muškog polonog organa u ženski polni organ. Jednostavan dodir polnih organa nije dovoljan da bi se krivično djelo silovanja smatralo dovršenim. Krivično djelo silovanja je dovršeno kada su ostvarena oba akta koja čine radnju izvršenja, tj. kada je upotrebljena prinuda i ostvarena obljuba, odnosno neka druga polna radnja. Kod druge polne radnje krivično djelo silovanja je dovršeno početkom prodiranja drugih dijelova tijela ili predmeta u tjelesne otvore žrtve, pod uslovom da se to vrši u cilju zadovoljavanja polnog nagona. Pokušaj krivičnog djela silovanja postoji već u momentu kada je prema pasivnom subjektu upotrebljena sila ili prijetnja usmjerena na ostvarivanje obljube ili druge polne radnje,a sam čin obljube ili druge polne radnje nije realizovan.Subjektivnu stranu djela čini umišljaj, i to direktni umišljaj. Za osnovni oblik djela predviđena je kazna zatvora od jedne do deset godina. Kvalifikovani oblici krivičnog djela silovanja postoje:

a. ako je silovanje izvršeno prema maloljetnom licu,b. ako je izvršeno na naročito svirep ili naročito ponižavajući način,

35

c. ako je usljed djela nastupla teška tjelesna povreda, teško narušenje zdravlja ili trudnoća silovanog ženskog lica.

Za navedene oblike je predviđena kazna zatvora od tri do petnaest godina. Pod maloljetnim licem treba podrazumijevati lice uzrasta od 14 do 18 godina. Naročito svirep ili naročito ponižavajući način postoji kada je prilikom izvršenja krivičnog djela silovanja došlo do poniženja žrtve koje znatno prelazi onaj stepen poniženja koji je svojstven svakom silovanju, bilo zbog ponašanja samog izvršioca, bilo zbog drugih okolnosti pod kojima je djelo izvršeno. Objektivna komponenta svireposti sastoji se u nanošenju žrtvi patnji, straha i mučnog stanja koje nadilazi uobičajeni način izvršenja ovog djela, a subjektivna komponenta se ogleda u svijesti izvršioca da žrtvi nanosi upravo takve patnje ili u svijesti o mogućnosti nanošenja takvih patnji i htijenja, odnosno pristajanju na njihovo nanošenje. Takav način izvršenja djela postoji npr. u slučaju gašenja cigarete na tijelu žrtve. Krivično djelo silovanja dobija kvalifikovani oblik ako je istom prilikom izvršeno više djela od strane više lica. Pod pojmom više lica treba podrazumijevati najmanje dvije osobe ili više njih. Kvalifikovani oblik silovanja postoji u slučaju kada je usljed osnovnog oblika djela nastupila teška tjelesna povreda, teško narušenje zdravlja ili trudnoća silovanog ženskog lica. Najteži oblik krivičnog djela silovanja postoji u slučaju kad je usljed osnovnog oblika djela ili usljed nekog od prethodno navedenih kvalifikovanih oblika nastupila smrt lica prema kojem je djelo izvršeno. Poseban oblik silovanja je tzv. polna ucjena. Osnovni element koji razlikuje ovaj oblik silovanja od osnovnog oblika jeste način na koji se pasivni subjekat prinuđavana obljubu ili neku drugu polnu radnju. Prijetnja u smislu ovog krivičnog djela mora biti ozbiljna, odnosno mora biti takvog karaktera da kod lica kojem je upućena stvori ubjeđenje da će biti izvršena. Prijetnja se može manifestovati kao otkrivanje nečega što bi škodilo časti ili ugledu pasivnog subjekta ili njemu bliskog lica, ili kao prijetnja nekim drugim teškim zlom. Pod prijetnjom nekim drugim teškim zlom podrazumiejva se i prijetnja usmjerena na život ili tijelo pasivnog subjekta ili njemu bliskog lica, pod uslovom da se ta prijetnja odnosi na blisku ili daljnju budućnost, kao i iznošenje lažnih, klevetničkih činjenica.

59. POLNO NASILJE NAD DJETETOM (čl. 195 KZ RS)Osnovnim oblikom krivičnog djela inkriminiše se vršenje obljube ili druge polne radnje sa djetetom. Suštinu ove inkriminacije predstavlja apsolutna zabrana bilo kakvih polnih radnji sa djetetom, neovisno od toga što su one dobrovoljne ili čak i inicirane od strane djeteta. Izvršilac djela može biti i muško i žensko lice, a pasivni subjekat je dijete muškog ili ženskog pola. Radnja izvršenja je određena alternativno, kao vršenje obljube ili neke druge polne radnje. Pod pojmom obljube podrazumijeva se normalno spajanje muških i ženskih polnih organa, a pod nekom drugom polnom radnjom podrazumijeva se i svaka druga radnja koja služi zloupotrebljavanju seksualnog nagona izvršioca. Subjektivnu stranu djela čini umišljaj koji mora da obuhvati i svijest izvršioca u pogledu uzrasta pasivnog subjekta. Ukoliko izvršilac djela nije bio svjestan činjenice da je pasivni subjekat lice ispod četrnaest godina, postojaće stvarna zabluda. Za osnovni oblik djela predviđena je kazna zatvora od jedne do osam godina. Kvalifikovani oblica djela. Zakonodavac je predvidio nekoliko kvalifikovanih oblika ovog djela. Prvi teži oblik djela postoji u slučaju kada je izvršena nasilna obljuba ili neka druga polna radnja sa djetetom ili sa nemoćnim lice. Kvalifikatorne okolnosti djela su određene alternativno

36

i tiču se načina izvršenja djela i svojstva pasivnog subjekta. Za ovaj oblik krivičnog djela predviđena je kazna zatvora od tri do petnaest godine.Drugi teži oblik djela postoji ako je djelo izvršio nastavnik, vaspitač, staralac, usvojilac, ljekar, vjerski službenik ili drugo lice zloupotrebom svog položaja prema djetetu koje mu je povjereno na učenje, vaspitanje, čuvanje ili staranje. U pitanju je poseban oblik krivičnog djela obljube zloupotrebom položaja koji je iz pravnotehničkih razloga određen kao teži oblik krivičnog djela polno nasilje nad djetetom jer je izvršeno prema licu mlađem od 14 godine. Predviđena kazna zatvora je od pet do petnaest godina. Poseban, kvalifikovani oblik djela postoji ukoliko je djelo izvršeno uz postojanje slijedećih okolnosti:

1. ako je krivično djelo izvršeno na naročito svirep ili naročito ponižavajući način;2. ako je istom prilikom izvršeno više djela od strane više lica;3. ako postoji velika nesrazmjera u zrelosti i uzrastu između učinioca i žrtve;4. ako je usljed djela nastupila teška tjelesna povreda, teško oštećenje zdravlja ili

trudnoća silovanog ženskog lica.Predviđena kazna za ovaj kvalifikovani oblik djela jeste kazna zatvora najmanje pet godina. Najteži oblik krivičnog djela postoji ukoliko je usljed djela nastupla smrt djeteta. S obzirom da se radi o krivičnom djelu kvalifikovanom težom posljedicom, krivična odgovornost učinioca postoji ukoliko je teža posljedica bila obuhvaćena nehatom učinioca. S obzirom da se radi o izuzetno teškom krivičnom djelu, zakonodavac je predvidio kaznu zatvora u najmanjem trajanju deset godina ili kaznu dugotrajnog zatvora.

60. TRGOVINA LJUDIMA RADI VRŠENJA PROSTITUCIJE (čl. 198 KZ RS) Pravni osnov ovog krivičnog djela predstavljaju međunarodne konvencije koje apsolutno zabranjuju trgovinu ljudima, a pogotovo trgovinu ženama i djecom kao i međunarodne konvencije i rezolucije. Osnovni oblik djela postoji kada se radi zarade navodi, podstiče ili namamljuje drugo lice na pružanje seksualnih usluga ili na drugi način omogući njegova predaja drugome radi pružanja seksualnih usluga, ili na bilo koji način učestvuje u organizovanju ili vođenju pružanja seksualnih usluga. Pod navođenjem, podsticajem ili namamljivanjem drugog lica na pružanje seksualnih usluga treba podrazumijevati sve one radnje kojima se drugo lice podstiče na pružanje seksualnih usluga, odnosno radnje kojima se kod drugog lica stvara ili učvršćuje odluka da se bavi pružanjem seksualnih usluga. Pod omogućavanjem predaje pasivnog subjekta drugome radi pružanja seksualnih usluga trebalo bi podrazumijevati stvaranje uslova za vršenje seksualnih radnji, dovođenjem pasivnog subjekta na određeno mjesto, posredovanje između tih lica i sl. Prema zakonskoj formulaciji djelo čini i onaj ko na bilo koji način učestvuje u organizovanju ili vođenju pružanja seksualnih usluga. Bitan elemenat krivičnog djela jeste da se navedene radnje izvršenja preduzimaju radi vlastite zarade. Irelevantno je da li je u pitanju neko prethodno ili naknadno davanje, da li se sastoji u novcu ili nekom drugom davanju i od koga potiče. Izvršilac djela može biti biti svako lice a pasivni subjekat je punoljetno lice muškog ili ženskog pola. Činjenica da se pasivni subjekat tj. lice koje se prinuđava, navodi ili podvodi, već ranije bavilo prostitucijom ne isključuje postojanje djela. Pod seksualnim uslugama u smislu ovog krivičnog djela treba podrazumijevati sve radnje koje su usmjerene na zadovoljavanje poslnog nagona, tj. obljubu i svaku drugu polnu radnju kojom se može postići zadovoljenje polnog nagona.

37

Krivična odgovornost izršioca će postojati ukoliko je postupao umišljajno, tj. ako je bio svjestan svih obilježja krivičnog djela. Za ovaj oblik djela predviđena je kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina.Djelo ima nekoliko težih oblika. Prvi oblik postoji u slučaju kada učinilac, radi zarade, silom ili prijetnjom upotrebe sile ili nanošenja značajne štete, drugoga prinudi ili prevarom navede na pružanje seksualnih usluga. Bitna karakteristika ovog oblika djela, koja ga i razlikuje od osnovnog oblika, jeste korištenje sile ili prijetnje upotrebe sile ili nanošenje značajne štete da bi drugoga prinudio na pružanje seksualnih usluga, odnosno korištenje prevare kako bi drugoga naveo na pružanje seksualnih usluga. Drugi teži oblik postoji u slučaju kada izvršilac radi zarade, na način naveden u prethodnom stavu, koristeći tešku situaciju proisteklu iz boravka nekog lica u stranoj zemlji, prinudi ili navede to lice na pružanje seksualnih usluga, ili radi njegovog navođenja na to profesionalno angažuje drugo lice. Osnovni elemenat ovog djela predstavlja iskorištavanje teške situacije proistekle iz boravka nekog lica u stranoj zemlji, iz čega logično proizilazi zaključak da je pasivni subjekat lice kojem je naša država strana zemlja, dakle, to je strani državljanin koji ima prebivalište na teritoriji naše države. Za navedene oblike djela zakonodavac je predvidio kaznu zatvora od 1 do 5 godina.Najteži oblik krivičnog djela obuhvata sve naprijed navedene oblike djela koji su učinjeni prema djetetu ili maloljetniku. Za ovaj oblik djela predviđena je kazna zatvora od 2 do 12 godina.

61. NASILJE U PORODICI ILI PORODIČNOJ ZAJEDNICI ČL.208 KZCilj ove inkriminacije jeste da sankcioniše i spriječi porodično nasilje koje se najčešće ispoljava kao nasilje u braku, nasilje prema članovima zajedničkog domaćinstva i nasilje prema djeci. Osnovni oblik djela postoji u slučaju kada izvršilac, primjenom nasilja, drskim ili bezobzirnim ponašanjem ugrožava spokojstvo, tjelesni integritet ili duševno zdravlje člana svoje porodice ili porodične zajednice. Pod nasiljem treba podrazumijevati sve oblike fizičkog, psihičkog, emocionalnog, duhovnog i ekonomskog nasilja, koji dovode do ugrožavanja spokojstva, tjelesnog integriteta ili duševnog zdravlja pasivnog subjekta. Radnja izvršenja osnovnog oblika djela određena je posljedicom (tzv. posljedična radnja) tako da će ovaj oblika djela postojati nezavisno od konkretnog oblika ispoljavanja nasilja pod uslovom da je time ugroženo spokojstvo, tjelesni integritet ili duševno zdravlje člana porodice ili porodične zajednice. Najčešće se radi o upotrebi fizičke sile koja se manifestuje kao udaranje, guranje, šamaranje, čupanje za kosu. Radnja izvršenja se može sastojati i u vršenju psihičkog, emocionalnog, ekonomskog ili duhovnog nasilja kojim se ugrožava spokojstvo, tjelesni integritet ili duševno zdravlje člana porodiceSubjektivnu stranu djela čini umišljaj. Za ovaj oblik djela predviđena je novčana kazna ili zatvor do 2 godine. Prvi teži oblik postoji u slučaju kada je prilikom izvršenja osnovnog djela izvršilac koristio oružje, opasno oruđe ili drugo sredstvo podobno da tijelo teško povrijedi ili zdravlje naruši. Pod oružjem se podrazumiejvaju razne vrste vatrenog ili hladnog oružja.Drugi teži oblik djela postoji u slučaju kada je usljed naprijed navedenih djela nastupila teška tjelesna povreda ili teško narušenje zdravlja ili su ona učinjena prema maloljetnom licu. Krivična odgovornost učinioca procjenjuje se prema pravilima za odgovornost za krivična djela kvalifikovana težom posljedicom. Za ovaj oblik djela zakonodavac je predvidio kaznu zatvora od 1 do 5 godina. Kvalifikovani oblik djela postoji i u slučaju kada je usljed djela iz prethodnih

38

stavova nastupila smrt pasivnog subjekta. Irelevantno je da li je smrtna posljedica nastupila kao rezultat djelovanja izvršioca ili je nastala usljed aktivnosti samog pasivnog subjekta. Propisana kazna je zatvor od 2 do 12 godina.Specifičan oblik krivičnog djela nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici regulisan je u stavu 5. člana 208 KZRS kojim se predviđa da će se onaj ko liši života člana porodice ili porodične zajednice kojeg je prethodno zlostavljao, kazniti zatvorom najmanje 10 godina.

62. NEOVLAŠTENA PROIZVODNJA I STAVLJANJE U PROMET OPOJNIH DROGA čl.224Osnovni oblik krivičnog djela obuhvata neovlašćenu proizvodnju, preradu, prodaju ili nuđenje na prodaju, kupovinu radi prodaje, držanje ili prenošenje, posredovanje u prodaji ili kupovini, svaki drugi način kojim se neovlašćeno stavljaju u promet supstance ili preparati koji su proglašeni za opojne droge. Radnja izvršenja je određena alternativno i obuhvata različite djelatnosti vezane za neovlaštenu proizvodnju i promet supstanci ili preparata koji su proglašeni za opojne droge. Prvu grupu činile bi one djelatnosti koje se tiču proizvodnje opojnih droga a u zakonskom opisu djela označene su kao proizvodnja i prerada opojnih droga. Pod proizvodnjom se podrazumijeva stvaranje opojne droge. Prerada obuhvata svaku onu radnju, osim proizvodnje, koja omogućava da se dobije opojna droga, kao što je npr. prečišćavanje droge, dobijanje jedne droge iz druge, dodavanje drugih sastojaka, poboljšavanje kvaliteta droge. Drugu grupu predstavljaju one djelatnosti kojima se vrši stavljanje droge u promet, a to su prodaja, nuđenje na prodaju i svaki drugi način neovlašćenog stavljanja u promet opojne droge. Prodaja podrazumijeva da je postignut sporazum između kupca i prodavca o cijeni i robi, pri čemu nije neophodno da je roba predata kupcu. Pod drugim načinom stavljanja u promet opojne droge najčešće se podrazumijevaju slučajevi razmjene droge za druge takve proizvode ili za robu druge vrste, predaja opojnih droga na upotrebu drugom licu s tim da ih kasnije vrati u istoj vrsti i količini,poklon određene količine ovih supstancija radi kasnijeg pridobijanja kupaca i sl. Treću grupu djelatnosti predstavljaju one djelatnosti kojima se neovlašteno omogućava stavljanje u promet opojnih droga. To su prije svega kupovina opojne droge radi prodaje, držanje ili prenošenje opojne droge radi prodaje, posredovanje u prodaji ili kupovini opojne droge. Predmet krivičnog djela su supstance ili preparati koji su proglašeni za opojne droge. Izvršilac djela može biti svako lice. Subjektivnu stranu djela čini umišljaj, direktni ili eventualni, koji u konkretnom slučaju pored osnovnih elemenata djela mora obuhvatiti i druga bitna obilježja inkriminacije, tj. neovlašćeno postupanje i svojstvo predmeta djela. Za osnovni oblik djela predviđena je kazna zatvora od jedne do deset godina. Kvalifikovani (teži) oblici djela postoje u slučaju kada je djelo izvršeno od strane više lica ili je učinilac djela organizovao mrežu preprodavaca ili posrednika ili je za izvršenje djela iskoristio dijete ili maloljetnika. Pod pojmom više lica podrazumijevaju se i samo dva lica. Drugi kvalifikovani oblik postoji u slučaju kada je učinilac ovog djela organizovao mrežu preprodavaca ili posrednika. Pod mrežom se podrazumijeva postojanje većeg broja lica, raspoređenih na raznim mjestima, preko kojih učinilac prodaje opojne droge ili koja posreduju u kupovini ili prodaji opojne droge. Teži oblik djela postoji i ukoliko je učinilac iskoristio dijete ili maloljetnika. Sankcija predviđena za kvalifikovane oblike ove inkriminacije jeste kazna zatvora u trajanju od tri do petnaest godina.

39

63. OMOGUĆAVANJE UŽIVANJA OPOJNIH DROGA čl.225Osnovni oblik djela vrši onaj ko navodi drugoga na uživanje opojne droge ili mu daje opojnu drogu da je uživa ili drugo lice ili stavi na raspolaganje prostorije radi uživanja droge ili na drugi način omogućuje drugom da uživa opojnu drogu. Radnja izvršenja određena je alternativno tako da se djelo može izvršiti navođenjem drugog na uživanje opojne droge davanjem drugom opojne droge da je uživa on ili drugo lice, stavljanjem na raspolganje prostorije radi uživanja opojne droge ili omogućavanjem drugom da uživa opojnu drogu na drugi način. Radnja izvršenja osnovnog oblika krivičnog djela može se realizovati i kroz davanje opojne droge drugom licu da je uživa ono ili neko treće lice. Davanje podrazumijeva jedino i isključivo davanje droge bez ikakve nadoknade, odnosno besplatno davanje. Najčešće se takvo davanje droge vrši iz tzv. narkomanske solidarnosti.Pod drugim licem podrazumijevaju se sva lica, neovisno od međusobnog odnosa između njih i učinioca djela. Krivičnim djelom inkriminisano je i stavljanje na raspolaganje prostorija radi uživanja opojne droge. Za postojanje djela je dovoljno da je izvršeno stavljanje prostorije na raspolaganje nezavisno od tog da li su one zaista i korištene u navedenu svrhu. Irelevantno je da li su prostorije koje su stavljene na raspolaganje drugom radi uživanja droge vlasništvo učinioca djela ili ne, kao i činjenica da li je ono izvršeno besplatno ii uz određenu nadoknadu. Posljedica djela je ugrožavanje, odnosno stvaranje apstraktne opasnosti po zdravlje ljudi. Izvršilac djela može biti svako lice, a subjektivnu stranu djela čini umišljaj. Za osnovni oblik djela predviđena je kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina. Kvalifikovani oblik djela postoji ako je krivično djelo izvršeno prema djetetu, maloljetniku, duševno poremećenom licu ili prema više lica, ili je izazvalo naročito teške posljedice. Za kvalifikovane oblike djela predviđen je zatvor od 1 do 10 godina. Kao i kod krivičnog djela neovlašćena proizvodnja i promet opojnih droga, zakonodavac je poredvidio obavezno izricanje mjere bezbjednosti oduzimanje predmeta, odnosno obavezno oduzimanje opojne droge. 64.POVREDA OSNOVNIH PRAVA RADNIKA (čl.226 KZ)Zaštitni objekat ovog KD-a jesu prava radnika , osnosno prava koja se tiču zasnivanja ili prestanka radnog odnosa, plata, naknada, radnog vremena, godišnjig odmora, posebno zaštite na radu žena, omladine , invalida, prekovremenog rada i noćnog rada. Prema navedenom objekat zaštite ovog KD-a nisu sva prava koja pripadaju radniku već samo ona koja su navedena u zakonskom opisu. Radnja izvršenja ovog KD-a označena je kao svjesno ne pridržavanje zakona i drugih propisa, kolektivnih ugovora o zasnivanju, prestanku radnog odnosa. Ovo KD-o može se izvršiti kako pogrešnom primjenom zakonskih akata tako i propuštanjem dužnosti primjene ovih akata. Svjesno ne pridržavanje ovog zakona koje nije imalo za posledicu povredu, uskraćivanje ili ograničenost ovih prava ne predstavlja KD-o, radi se o pokušju koji nije kažnjiv. Djelo postoji ukoliko je radnik onemogućen da iskoristi neko od svojih prava (godišnji odmor ). Izvršilac djela, može biti svako lice koje je u mogućnosti da odlučuje o pravima radnika. Sankcije su novčana kazna ili kazna zatvora do jedne godine. Subjektivnu stranu djela čini umišljaj. Za ovo KD zakonodavac je predvidio novčanu kaznu ili kaznu zatvora do jedne godine.

40

65. KRAĐA I TEŠKA KRAĐA (čl.231 KZ RS)KRAĐA je krivično djelo koje se definiše kao oduzimanje tuđe pokretne stvari u namjeri da se njenim prisvajanjem pribavi sebi ili drugom protivpravna imovinska korist. U zavisnosti od okolnosti vezanih za izvršenje djela, krađa može biti: obična, teška i laka (sitna). Običnu krađu čini ko tuđu pokretnu stvar oduzme u namjeri da njenim prisvajanjem sebi ili drugome pribavi protivpravnu imovinsku korist. Radnja izvršenja krivičnog djela sastoji se u oduzimanju tuđe pokretne stvari. Predmet krivičnog djela krađe može biti samo pokretna stvar. Pod pokretnim stvarima podrazumijeju se oni predmeti koji se mogu pomjeriti sa jednog mjesta na drugo. Kao pokretna stvar smatra se i svaka proizvedena ili sakupljena energija za davanje svjetlosti, toplote ili kretanja, telefonski impulsi, kao i registrovani podatak koji je razultat elektronske obrade podataka. Predmet krađe mogu biti i i s p r a v e pomoću kojih se može realizovati neka imovinska korist. Stvar sama po sebi ne mora imati neku imovinsku vrijednost, ali mora biti takva da se njenim prisvajanjem može postići imovinska korist (npr. potvrda garderobe o ostavljenim stvarima, blanko barirani ček na donosioca, štedna knjižica i sl.). Stvar koja je predmet krađe treba da je tuđa. Objekat zaštite kod ovog djela je imovina, materijalizovana kroz određene pokretne stvari, a ne pravo vlasništva. Predmet krađe može biti i stvar koja je u susvojini izvršioca krađe i drugih lica, ukoliko se ne oduzima idealni suvlasnički dio već cijela stvar. Krivično djelo krađe je umišljajni delikt. Pored umišljaja potrebna je i namjera da se prisvajanjem ukradene stvari za sebe ili drugoga pribavi protivpravna imovinska korist. Propisana kazna je novčana kazna ili zatvor do 3 godine. Predviđen je lakši oblik krađe (bivša sitna krađa) koji postoji ako vrijednost ukradenih stvari ne prelazi iznos od 200 KM i kada kod učinioca ne postoji namjera za pribavljanje veće imovinske koristi, odnosno ako je učinilac išao za tim da pribavi malu imovinsku korist. Namjera učinioca kao drugi kumulativni uslov treba da je upravljena na pribavljanje manje imovinske koristi.Propisana kazna je novčana kazna ili zatvor do 1 godine (ista kazna kao ranije za sitnu krađu).TEŠKA KRAĐA Teška krađa je kvalifikovani oblik krađe koji postoji kada se obična krađa vrši pod posebnim okolnostima koje običnoj krađi daju teži vid. Te okolnosti mogu da se odnose na način izvršenja, vrijeme izvršenja, posebnu opasnost učinioca i vrijednost ukradenih stvari. U zavisnosti od vrste navedenih okolnosti zakon navodi slijedeće oblike teške krađe:

1. Provalna krađa ili krađa izvršena obijanjem ili provaljivanjem ili drugim savlađivanjem većih prepreka da se dođe do stvari iz zatvorenih prostora. (zatvorene zgrade, sobe, kase, ormari). Krađa treba da se vrši obijanjem ili provaljivanjem zatvorenih prostorija. Kod obijanja se radi o uklanjanju prepreke u vidu naprava za zatvaranje (brava, katanaca i sl.), dok se kod provaljivanja radi o uklanjanju prepreka drugog karaktera,odnosno o ulaženju u zatvoreni prostor na drugi način. To može biti i nasilnim uklanjanjem prepreka i njihovom povredom (razbijanjem prozorskog stakla, pravljanjem otvora na zidu, krovu i sl.) ali ono obuhvata i druge (neuobičajene) načine ulaženja u zatvoreni prostor, kao što su: preskakanje preko ograde (prema sudskoj praksi visoke ne manje od 2 metra), uvlačenje kroz otvoreni prostor, uvlačenjem kroz druge otvore (npr. dimnjake), izvlačenje predmeta kroz postojeće otvore bez ulaženja u zatvoreni prostor, pomoću posebnih naprava (kuka, štapova, konopaca i sl.) ali se neće raditi o provalnoj krađi ako je stvar bila na dohvat ruke i učinilac je kroz postojeći otvor

41

bez posebnih napora stvar dohvatio, upotreba lažnog ključa ili pravog ključa do kog se došlo na neovlašćeni način i dr. Kod krađe izvršene na naročito opasan ili naročito drzak način se radi o obliku teške krađe koja po stepenu stvorene opasnosti i ispoljene drskosti ili razika koje učinilac unosi u izvršenju djela znatno prelazi učiniočevu bezobzirnost i drskost koja se redovno ispoljava pri vršenju krađe. Krađa je izvršena na naročito opasan način ako je izvršena takvom radnjom ili sredstvom usljed čega je nastala ili je mogla nastati opasnost za ljude ili imovinu.Naročito drska krađa je ona krađa koja po intenzitetu upornosti, odlučnosti i bezobzironosti vidno prevazilazi ove subjektivne momente koji su inače prisutni po vršenju krađa. Kod krađe od strane naoružanog lica uslov je da učinilac nije upotrebio oružje, u protivnom radiće se o razbojništvu ili razbojničkoj krađi (uperio oružje da bi stvar oduzeo ili zadržao) ili o sticaju ove teške krađe sa nekim od djela protiv života i tijela. Ako više lica učestvuje u krađi, dovoljno je da samo jedan od njih ima oružje ili opasno oruđe, a da ostali za to znaju. Kod krađe izvršene od strane više lica koja su se udružila za vršenje krađa pojam više lica podrazumijeva najmanje dva lica. Uslov je da su se učinioci udružili za vršenje krađa, a to će postojati kada postoji prethodni dogovor o izvršenju više krađa, odnosno najmanje dvije krađe. Neophodno je da su lica učestvovala u izvršenju krađe, a ne samo da su se dogovorila za vršenje ovih krađa. Kod krađe izvršene iskorišćavanjem stanja prouzrokovanog požarom, poplavom, zemljotresom ili sličnom nesrećom učinilac za vrijeme stanja nastalog požarom, poplavom, zemljotresom, bombardovanjem ili sličnom nesrećom, koristi tešku situaciju i opštu paniku kada je pažnja kod ljudi oslabljena da bi izvršio krađu. Pri tome nije od značaja da li se krađa vrši na prostoru zahvaćenom nesrećom ili prema licu koje je time neposredno pogođeno. Bitno je da se krađa vrši korišćenjem situacije nastale nesrećom. Krađa izvršena iskorišćavanjem nemoći ili nekog drugog teškog stanja nekog lica će biti ako se krađa vrši npr. prema starom ili iznemoglom licu, nepokretnom bolesniku, ili se za krađu koristi npr. smrtni slučaj. Suštinsko obilježje ovog djela je da se pasivni subjekt nalazi u stanju nemoći odnosno nevolji koju je učinilac koristio za izvršenje krađe. Krađa stvari čija vrijednost prelazi iznos od 10.000 KM ili od 50.000 KM ili stvari od posebnog istorijskog, naučnog ili kulturnog značaja je kvalifikovani vrijednošću oduzetih stvri odnosno navedenim značajem ukradenih stvari. Ukoliko je krađa izvršena uz postojanje više kvalifikovanih okolnosti (npr. provaljivanje, opasan način, vrijednost) radiće se o prividnom idealnom sticaju u vidu alternativiteta, pa će učinilac odgovarati samo za jednu krađu i to po onoj kvalifikaciji koja je dominantna.Subjektivnu stranu svih oblika teške krađe čini umišljaj. Izvršilac djela može biti svako lice. Propisana kazna za teške krađe obijanjem ili provaljivanjem ili drugim savlađivanjem većih prepreka da se dođe do stvari iz zatvorenih zgrada, soba, kasa, ormara, blagajni ili drugih zatvorenih prostora, teške kradje na naročito opasan ili naročito drzak način,teške kradje od strane lica koje je pri sebi imalo kakvo oružje ili opasno sredstvo radi napada ili odbrane,teške kradje od strane više lica koja su se udružila za vršenje krađa,teške kradje iskorišćavanjem stanja prouzrokovanog požarom, poplavom, zemljotresom ili sličnom nesrećom, iskorišćavanjem nemoći ili drugog teškog stanja nekog lica je zatvor od 1 do 8 godina, za krađu kada vrijednost ukradene stvari prelazi iznos od 10.000 KM od 1 do 10 godina, a ako je ukradena stvar od posebnog istorijskog, naučnog ili kulturnog značaja, ili vrijednost ukradene stvari prelazi iznos od 50.000 KM od 3 do 15 godina.

42

66. RAZBOJNIŠTVO (čl.233 KZ RS)Razbojništvo postoji kada se upotrebom sile protiv nekog lica ili prijetnjom da će se neposredno napasti na život ili tijelo oduzme tuđa pokretna stvar u namjeri da se njenim prisvajanjem pribavi sebi ili drugom protivpravna imovinska korist.Sila i prijetnja treba da su uperene protiv lica. To je po pravilu lice koje je pritežalac stvari koja je predmet krađe, ali to može biti i neko drugo lice, što može predstavljati i posredu prinudu na lice koje je držalac stvari.Sila ili prijetnja se preduzimaju radi savlađivanja ili spriječavanja otpora, npr. udracem prvo onesvijestiti lice pa ga poslije pokrade; ili kada pri oduzimanju stvari, vlasnik stvari pruži otpor, a učinilac silom savlada taj otpor i stvar oduzme (istovremenost prinude i oduzimanja). Razbojiništvo je dovršeno kada je dovršeno oduzimanje stvari. Pokušaj postoji kada je započeto sa upotrebom sile ili prijetnje, odnosno kada su one dovršene, a stvar nije oduzeta.U pogledu vinosti potreba je umišljaj koji obuhvata svijest da se primjenjuje sila ili prijetnja sa ciljem oduzimanja tuđe stvari u namjeri pribavljanja protivpravne imovinske koristi. Propisana kazna je zatvor od 1 do 12 godina Teži oblik djela postoji ako je pri izvršenju razbojništva nekom licu umišljajno nanesena teška tjelesna povreda ili je djelo učinjeno od strane više lica ili je upotrijebljeno kakvo oružje ili opasno sredstvo, ili ako vrijednost oduzetih stvri prelazi iznos od 50.000 KM. Propisana kazna za djelo. je zatvor od 5 do 15 godinaNajteži oblik djela postoji ako je pri izvršenju djela razbojništva neko lice umišljajno lišeno života. Ako je lišenje života izvršeno nehatom, postojaće sticaj između razbojništva i nehatnog ubistva, što je dosta zanimljivo s obzirom da postoji samo jedno djelo kada je ubistvo učinjeno umišljajno. Propisana kazna za djelo je zatvor najmanje 10 godina ili kazna dugotrajnog zatvora.RAZBOJNIČKA KRAĐA (čl.234 KZ RS)- Razbojnička krađa postoji kada učinilac koji je zatečen na djelu krađe upotrijebi silu protiv nekog lica ili prijetnju da će neposredno napasti na život ili tijelo a u namjeri da ukradenu stvar zadrži. Subjektivnu stranu djela čini umišljaj koji je identičan kao i kod krađe i obuhvata namjeru za prisvajanje, uz svijest i volju da se upotrijebi prinuda u cilju zadržavanja stvari. Prijetnja mora biti kvalifikovana , prijeti se neposrednim napadom na život ili tijelo. Propisana kazna je zatvor od 1 do 12 godina. Teži oblik djela postoji ako je pri izvršenju razbojničke krađe nekom licu umišljajno nanesena teška tjelesna povreda ili je djelo učinjeno od strane više lica ili je upotrijebljeno kakvo oružje ili opasno sredstvo, ili ako vrijednost oduzetih stvari prelazi iznos od 50.000 KM. Propisana kazna je zatvor od 5 do 15 godina. Najteži oblik djela postoji ako je pri izvršenju djela razbojničke krađe neko lice umišljajno lišeno života. Propisana kazna za djelo je zatvor najmanje 10 godina ili kazna dugotrajnog zatvora.

67. PREVARA član 239. KZ RS Krivično djelo prevare ima više oblika: obična, laka, teška i osobito teška prevara.Osnovni oblik djela postoji kada neko u namjeri da sebi ili drugom pribavi kakvu protivpravnu imovinsku korist lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica dovede u zabludu ili održava u zabludi neko lice i time ga navede da ovaj na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini.Radnja izvršenja se sastoji u lažnom prikazivanju ili prikrivanju činjenica. Pod lažnim prikazivanjem se podrazumijevaju tvrđenja o postojanju nekih činjenica koje ne postoje, odnosno prikazivanju činjenica drugačijim od onih koje stvarno postoje; ono što postoji prikazuje se neistinito. Prikrivanje činjenica

43

postoji kada učinilac neko lice obmanjuje o nepostojanju postojećih činjenica ili prećutkuje njihovo postojanje odnosno njihovu sadržinu, ako je postojala obaveza za saopštavanje tih činjenica. Prikrivanje je moguće izvršiti i nečinjenjem.Lažno prikazivanje ili prikrivanje preduzima se radi toga da bi se lice dovelo u zabludu ili održavalo u zabludi i na taj način navelo da nešto učini ili ne učini na štetu svoje ili tuđe imovine.Dovođenje i održavanje u zabludi treba da je preduzeto u namjeri pribavljanja protivpravne imovinske koristi, za sebe ili drugoga.Posljedica djela je štetno postupanje sa svojom ili tuđom imovinom. Pasivno lice je zavedeno i obmanuto i postupa štetno na sopstveni račun a da toga nije ni svjesno. Oblici tih postupaka mogu biti različiti: kupovina loše robe, prodaja robe ispod njene prave vrijednosti; plaćanje nepostojećeg duga; poklanjanje stvari; plaćanje neizvršenog posla ili posla koji ne može biti izvršen i sl.Djelo je dovršeno preduzimanjem radnji na štetu svoje ili tuđe imovine, pri čemu nije neophodno da je učinilac pribavio protivpravnu imovinsku korist.Subjektivnu stranu djela čini direktni umišljaj. Treba da postoji i navedena namjera pribavljanja protivpravne imovinske koristi. Propisana kazna je zatvor do 3 godine. Lakši oblici prevare postoje kada pribavljena imovinska korist ne prelazi 200 KM i kada je učinilac išao za tim da pribavi malu imovinsku korist ili da prouzrokuje malu štetu, odnosno kada je prevara učinjena u namjeri da se drugi ošteti. Za ove oblike prevare propisana je novčana kazna ili zatvor do 1 godine. Teži oblici djela postoje ako pribavljena imovinska korist ili prouzrokovana šteta prelazi 10.000 KM, sa propisanom kaznom zatvora od 6 mjeseci do 5 godina, odnosno kada taj iznos prelazi 50.000 KM, kada je propisana kazna zatvora od 1 do 10 godina.

68. PRANJE NOVCA čl.280 KZ RS Pojam pranja novca podrazumijeva one djelatnosti koje su usmjerene na legalizaciju novca koji je stečen kriminalnim djelatnostima. To su takve djelatnosti kojima se novac ili druge imovinske koristi koje su dobijene krivičnim djelima ili nekim drugim nezakonitim djelima, pretvaraju u «čist» novac, tj. novac koji se može upotrebiti i koristiti kao legalan prihod u bankovnim, trgovačkim, kupoprodajnim, investicijskim, poduzetničkim i drugim poslovima ili načinima ulaganja. Pranjem novca se prikriva i izvršeno krivično djelo i imovinska korist koja je njime ostvrena. Novac je «opran» u trenutku kad njegova transakcija dobije zeleno svjetlo i novac uđe u finansijski sistem države kao zakonit. Postupak pranja novca odvija se u tri faze. Prva faza je stavljanje i sastoji se od fizičkog ulaska gotovog novca kriminalnog porijekla u finansijski sistem putem bankarskih pologa, novčanih naloga ili elektronskim transferom. Druga faza je polaganje pod kojim se podrazumijeva niz složenih finansijskih transakcija kojima se prikriva pravo porijeklo novca. Treća faza u procesu pranja novca je integracija kojom se «prljavi novac» ugrađuje u «čiste fondove» i ničim više ne razlikuje od zakonito stečenog novca. Pranje novca je sastavni dio organizovanog kriminaliteta. Osnovni oblik djela vrši onaj ko novac ili imovinu za koje zna da su pribavljeni krivičnim djelom primi, zamijeni, drži, s njim raspolaže, upotrebi ga u privrednom poslovanju ili ga na drugi način prikrije ili pokuša prikriti. Objekat radnje izvršenja je novac ili imovina za koju učinilac zna da su pribavljeni krivičnim djelom.Učinilac djela može biti bilo koje lice. Subjektivnu stranu djela čini umišljaj, koji mora obuhvatiti i

44

znanje činjenice da je u pitanju tzv. «prljavi» novac. Za ovaj oblik djela predviđena je kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina. Pokušaj djela je kažnjiv.Teži oblici djela. Zakonodavac je predvidio nekoliko težih oblika ovog djela koji se međusobno razlikuju po kvalifikatornim okolnostima i kazni koja je predviđena. Tako je predviđena kazna zatvora od jedne do 8 godina ukoliko je izvršilac osnovnog oblika djela istovremeno i izvršilac ili saučesnik u krivičnom djelu kojim je pribavljen novac ili imovinska korist koja je objekat radnje izvršenja osnovnog oblika djela.Velika vrijednost postoji ako vrijednost prelazi iznos od 50.000 KM. Najteži oblik krivičnog djela pranja novca postoji ukoliko su prethodno navedena djela izvršena od strane više lica koja su se udružila za vršenje takvih djela. Lakši oblik djela postoji ako je pri izvršenju djela učinilac postupao nehatno u odnosu na okolnost da su novac ili imovinska korist pribavljeni krivičnim djelom. Za ovaj oblik djela predviđena je kazna zatvora do 3 godine. Posebnom odredbom zakona predviđeno je da će se novac i imovina iz prethodnih stavova oduzeti.

69. UTAJA POREZA I DOPRINOSA čl-287 KZ RSOvim krivičnim djelom inkriminisano je izbjegavanje plaćanja poreza ili doprinosa zdravstvenog ili penzijskog osiguranja koji su propisani zakonodavstvom RS. Osnovni oblik djela vrši onaj ko izbjegne plaćanje poreza propisanih poreskim zakonodavstvom RS ili doprinosa zdravstvenog ili penzijskog osiguranja propisanih u RS ne dajući tražene podatke ili dajući lažne podatke o svom stečenom oporezivom prihodu ili o drugim činjenicama koje su od uticaja na utvrđivanje ovakvih obaveza, a iznos obaveze čije se plaćanje izbjegava prelazi 10.000 KM. Objekat krivičnopravne zaštite su obaveze koje se odnose na plaćanje poreza ili doprinosa zdravstvenog ili penzijskog osiguranja. Djelo je blanketnog karaktera, jer sadrži blanketnu dispoziciju koja upućuje na primjenu drugih propisa.Radnja izvršenja je izbjegavanje plaćanja poreza ili doprinosa, a način izvršenja radnje određen je alternativno: kao nedavanje traženih podataka ili kao davanje lažnih podataka o svom stečenom oporezivom prihodu ili o drugim činjenicama koje su od uticaja na utvrđivanje navedenih obaveza. Drugi način radnje izvršenja jeste davanje lažnih podataka o stečenom oporezivom prihodu ili o drugim činjenicama koje su od uticaja na utvrđivanje poreskih obaveza ili obaveza plaćanja doprinosa zdravstvenog ili penzijskog osiguranja. Da bi utaja poreza ili doprinosa predstavljala krivično djelo, iznos obaveze čije se plaćanje izbjegava mora da pređe 10.000 KM (objektivni uslov inkriminacije). Ukoliko taj iznos ne prelazi 10.000 KM neće postojati ovo krivično djelo već prekršaj.Izvršilac djela može biti lice koje je prema pomenutim propisima obavezno na određena davanja, tj. na plaćanje poreza ili doprinosa zdravstvenog ili penzijskog osiguranja. Izvršilac djela može biti lice koje je prema pomenutim propisima obavezno na određena davanja, tj. na plaćanje poreza i doprinosa zdravstvenog ili penzijskog osiguranja. Subjektivnu stranu djela čini umišljaj, koji ne mora da obuhvata i objektivni uslov inkriminacije. Za osnovni oblik djela predviđena je novčana kazna ili kazna zatvora do 3 godine. Teži oblici djela postoje ukoliko iznos obaveze čije se plaćanje izbjegava prelazi 50.000 KM, odnosno 150.000 KM. U prvom slučaju predviđena je kazna zatvora od 1 do 10 godina, a u drugom slučaju kazna zatvora od 3 do 15 godina.

45

70. DIVERZIJA čl.302 KZ RSKrivično djelo diverzije sadrži samo KZ RS. Krivično djelo čini ko u namjeri ugrožavanja ustavnog uređenja ili bezbjednosti RS rušenjem, paljenjem ili na drugi način uništi ili ošteti industrijski, poljoprivredni objekat, saobraćajno sredstvo, uređaj ili postrojenje, uređaj sistema veze, uređaj javne upotrebe za vodu, toplotu, gas ili energiju, branu, skladište, zgradu ili kakav drugi objekat koji ima veći značaj za bezbjednost ili snabdijevanje građana ili za privredu ili funkcionisanje javnih službi. Radnja izvršenja djela je uništavanje ili oštećenje navedenih objekata koje može da se vrši, kako rušenjem ili paljenjem, tako i svakom drugom radnjom koja može dovesti do uništenja ili oštećenja objekata koji imaju veći značaj za privredu ili za bezbjednost ili snabdijevanje građana, odnosno za privredu ili funkcionisanje javnih službi. Djelo je dovršeno uništenjem ili oštećenjem navedenih objekata. Djelo spada u umišljajne delikte (direktni umišljaj). Subjektivna strana djela obuhvata i namjeru ugrožavanja ustavnog uređenja ili bezbjednosti RS. Umišljaj uključuje svijest o značaju objekta djela. Moguć je i pokušaj djela koji je kažnjiv, a po čl. 310. kažnjive su i pripremne radnje. Propisana kazna je zatvor od 3 do 15 godina, za kvalifikovane oblike najmanje 10, a ako je pri izvršenju djela učinilac umišljajno lišio života jedno ili više lica, najmanje 10 godina ili kazna dugotrajnog zatvora.

71. ŠPIJUNAŽA čl. 304 KZ RSOsnovni oblik ovog djela sastoji se u saopštavanju, predaji ili činjenju dostupnim stranoj državi, stranoj organizaciji ili licu koje im služi, tajnih vojnih, ekonomskih ili službenih podataka ili dokumenata. Propisana kazna za osnovni oblik djela je kazna zatvora od 3 do 15 godinaPosebni oblici obuhvataju:

a) stvaranje obavještajne službe u RS za stranu državu ili organizaciju ili rukovođenje tom službom,

b) stupanje u stranu obavještajnu službu, prikupljanje za tu službu podataka ili pomaganje njenog rada na drugi način,

v) pribavljanje tajnih podataka ili dokumenata u namjeri njihovog saopštavanja ili predaje stranoj državi, stranoj organizaciji ili licu koje im služi.

Radnja izvršenja određena je alternativno i sastoji se u saopštavanju, predaji ili činjenju dostupnim tajnih podataka ili dokumenata. Saopštavanje je dostavljanje sadržine tajnih podataka ili dokumenata, što može biti učinjeno usmeno, pismeno, neposredno ili posredno, korišćenjem sredstava komunikacije. Pod predajom se podrazumjeva dostavljanje dokumenata sa povjerljivom sadržinom (različiti planovi, skice, akta i dr.) navedenim adresatima. Činjenje dostupnim povjerljivih podataka obuhvata svaku drugu djelatnost kojom se omogućava upozoravanje sa sadržinom povjerljivih podataka.Objekat radnje krivičnog djela špijunaže predstavljaju državni, vojni ili službeni podaci ili dokumenti koji predstavljaju državnu, vojnu ili službenu tajnu.Da bi saopštenje ili predaja navedenih podataka predstavljala krivično dijelo špijunaže, neophodno je da se oni predaju stranoj državi, stranoj organizaciji ili licu koje im služi. Posebni oblici krivičnog djela špijunaže su:

a) Stvaranje obavještajne službe u našoj zemlji i rukovođenje tom službom. Bez značaja je ovo djelo da li ova služba treba da radi na štetu naše zemlje ili je

46

stvorena da iz naše zemlje ili u našoj zemlji špijunira. Predviđena je kazna zatvora od 5 do 15 godina

b) Stupanje u stranu obaviještajnu službu, prikupljanje podataka za nju ili pomaganje njenog rada na drugi način. Predviđena je kazna zatvora od 1 do 10 godina

c) Pribavljanje tajnih podataka ili dokumenata u namjeri njihovog saopštavanja. Predviđena je kazna zatvora od 1 do 8 godina

Izvršilac djela u svim njegovim oblicima može biti svako lice. Teži oblik djela postoji ako su su usljed djela nastupile teške posljedice za bezbjednost, ekonomsku ili vojnu moć zemlje. Za teži oblik djela propisana je kazna zatvora najmanje 5 godina.

72. SABOTAŽA čl.303 KZ RSKrivično djelo sabotaže čini onaj ko u namjeri ugrožavanja ustavnog uređenja ili bezbjednosti RS na prikriven, podmukao ili drugi sličan način u vršenju svoje službene dužnosti ili radne obaveze, prouzrokuje znatnu štetu za državni organ ili pravno lice u kojem radi ili za drugi državni organ ili pravno lice. Iz prirode samog djela proizilazi da se radnja ovog djela najčešće sastoji u nesavjesnom ili aljkavom vršenju svoje službene ili radne dužnosti, u njenom nevršenju ili u oštećenju sredstava za rad. Za postojanje djela potrebno je da se radnja izvršenja preduzima u vršenju službene ili radne obaveze učinioca djela, što pored ostalog, potencijalne učinioce krivičnog djela svodi samo na određeni krug lica. Posljedica djela se sastoji u prouzrokovanju znatne štete za državni organ ili pravno lice u kojima učinilac radi ili za neki drugi državni organ ili pravno lice.Djelo može biti učinjeno kako u državnim organima tako i u preduzećima ili nekim drugim pravnim licima.U pogledu vinosti potreban je direktni umišljaj. Subjektivna strana djela obuhvata i namjeru ugrožavanja ustavnog uređenja ili bezbjednosti RS, po čemu se sabotaža i razlikuje od nekih opštih krivičnih djela koja su joj slična, kao što su nesavjesno poslovanje u privredi i nesavjestan rad u službi. Izvršilac djela može biti samo ono lice koje vrši radne ili službene obaveze u državnom organu ili organizaciji. Djelo je dovršeno sa nastupanjem navedene štete. Pokušaj će postojati ako je radnja poduzeta ali je šteta izostala. Prema čl. 311. kažnjivo je i pripremanje krivičnog djela. Propisana kazna je zatvor od 2 do 15 godina, a za kvalifikovane oblike najmanje 10, a ako je pri izvršenju djela učinilac umišljajno lišio života jedno ili više lica, najmanje 10 godina ili kazna dugotrajnog zatvora.

73. ZLOUPOTREBA SLUŽBENOG POLOŽAJA čl. 347. KZ Krivično djelo zloupotrebe službenog položaja obuhvata ona nezakonita postupanja službenih lica u vršenju službe koja se preduzimaju u namjeri pribavljanja za sebe ili drugoga neke koristi odnosno nanošenje štete drugome. Ovim krivičnim dijelom je inkriminisano neovlašćeno i nezakonito korišćenje službene pozicije i službenih ovlašćenja, korišćenje mogućnosti koje učiniocu omogućava službeni položaj da postupa na nedopušten način i suprotno interesima i ciljevima službe. Postoji nekoliko oblika ovog krivičnog djela: - zloupotreba službenog položaja radi ostvarivanja neimovinske koristi ili nanošenje štete drugome, zloupotreba službenog položaja radi pribavljanja materijalne koristi i njihovi teži oblici. Prvi ili osnovni oblik djela postoji kada službeno ili odgovorno lice, u namjeri da sebi ili drugome pribavi kakavu neimovinsku korist ili da drugom nanese kakvu štetu, iskoristi svoj položaj ili ovlašćenje, prekorači

47

granice svog ovlašćenja ili ne izvrši službenu dužnost. Prema radnji izvršenja, koja je određena alternativno, djelo se može pojaviti u tri oblika; iskorišćavanje službenog položaja ili ovlašćenja, prekoračenje granica službenog ovlašćenja i nevršenje službene dužnosti. Iskorišćavanje službenog položaja ili ovlašćenja postoji kada službeno lice preduzima radnje koje su formalno u granicama njegovog ovlašćenja, ali su one protivpravne u materijalnom smislu, jer su suprotne interesima i zadacima službe. Tipičan primjer ovakvih zloupotreba službenog položaja predstavljaju zloupotrebe u vezi sa tzv. diskrecionim ovlašćenjima, kada je službeno lice pri donošenju nekog akta ili rješavanju nekog slučaja ovlašćeno da između više rješenja bira ono koje je najcjelishodnije. Prekoračenje granica službenog položaja postoji kada službeno lice postupa izvan svojih ovlašćenja, izvan svoje stvarne nadležnosti. Učinilac djela prelazi granice svojih službenih ovlašćenja, jer preduzima službenu radnju koja je u nadležnosti drugog službenog lica (više ili niže instance) ili pak pripada sasvim drugoj službi (tzv. uzurpacije). Nevršenje službene dužnosti postoji kada službeno lice propušta da vrši svoju službenu dužnost, da preduzima službenu radnju koju je obavezan preduzeti ili kada tu radnju čini tako da se ne može postići cilj koji se njenim preduzimanjem treba ostvariti (formalno vršenje ali materijalno propuštanje vršenja službene družnsoti.).Šteta koju bi učinilac nanio drugome može biti kako materijalna tako i nematerijalna.Za postojanje djela nije neophodno da je data korist ostvrena, odnosno da je navedena poslejdica i nastala, jer je dovoljno da je učinilac zloupotrebio svoj položaj. Teži oblik ovog djela postoji ako je djelom iz stava prvog nanesena znatna šteta ili je došlo do teže povrede prava drugog, što može biti kako fizičko tako i pravno lice. Nanesena šteta može biti i nematerijalna. Ako je u pitanju materijalna odnosno imovinska šteta, ona će biti znatna ako imovinska šteta prelazi iznod od 15.000 KM. Zlouptreba službenog položaja radi pribavljanja materijalne koristi postoji kada je učinilac jednu od prethodno tri opisane radnje kod djela iz stava 1. preduzeo u namjeri pribavljanja imovinske koristi.Slubjektivnu stranu djela čini umišljaj. Izvršilac djela može biti samo službeno ili odgovorno lice.Krivično djelo je dovršeno samom zloupotrebom službenog položaja ili ovlašćenja, pa stoga nije neophodno da je pritivpravna imovinska korist pribavljena. Ukoliko je imovinska korist pribavljena, potrebno je da se radi o imovinskoj koristi do 10.000 KM, jer će se u protivnom raditi o krivičnom djelu, koji predstavlja teži oblik ovog vida zloupotrebe službenog položaja. Propisana kazna je zatvor od 6 mjeseci i do 5 godina. Teži oblik djela postoji ako je djelom iz stava trećeg pribavljena imovinska korist koja prelazi iznos od 10.000 KM, a najteži ako pribavljena imovinska korsit prelazi iznos do 50.000 KM. Za ovo djelo predviđena je kazna zatvora od jedne do osam, odnosno od 2 do 10 godina. Kada su u pitanju teži oblici ovog djela pokušaj je moguć i kažnjiv.

74. PRIMANJE MITA čl.351 KZ RS Prema zakonskoj formulaciji ovo djelo čini službeno ili odgovorno lice koje zahtijeva ili primi poklon ili kakvu drugu korist ili koje primi obećanje poklona ili kakve koristi da u okviru svog ovlaštenja izvrši radnju koju nebi smjelo izvršiti ili da ne izvrši radnju koju bi moralo ili moglo izvršiti ili da izvrši radnju koju bi moralo ili moglo izvršiti ili da izvrši radnju koju nebi smjelo izvršiti.(stav 1 1-8 god.)Radnja izvršenja kod ovog oblika primanja mita sastoji se u zahtjevanju ili primanju poklona, primanje kakve druge koristi, primanje obećanja poklona, te primanje obećanja

48

kakve druge koristi. Pasivno podmićivanje.Ovo KD je dovršeno samim zahtijevanjem ili primanjem mita ili njegovim obećanjem samo izvršenje ili ne izvršenje radnje od strane službenog ili odgovornog lica nije zakonsko obilježje ovog KD iz stoga za njegovo postojanje nije neophodno da je preduzeto nezakonito postupanje za koje je primljeno mito. Postojanje djela ne zavisi od visine odnosno vrijednosti mita te bez obzira da li se poklon ili druga korist zahtjeva za sebe ili drugoga u svakom slučaju treba utvrditi da li je lice i takvim poklonom bilo motivisano na preduzimanje službene radnje, odnosno da li između primljenog poklona i nezakonitog postupanja postoji uzročna veza. Nepravno pasivno podmićivanje postoji kada službeno lice zahtjeva ili primi mito ili obećanje mita da bi izvršilo službenu radnju koju bi i inače moralo ili moglo izvršiti, odnosno da ne bi izvršilo službenu radnju koju nebi ni smjelo izvršiti.(stav 2,1-5 god.). Naknadno pasivno podmićivanje postoji kada službeno ili odgovorno lice zahtjeva ili primi mito poslije izvršene ili ne izvršene službene radnje, a primanje mita je učinjeno u vezi sa tim radnjama (stav 3 kazna do 3 god.). Izvršilac djela u svim oblicima može biti samo službeno ili odgovorno lice. Subjektivnu stranu djela čini direktni umišljaj. Pokušaj navedenog djela nije moguć. 75. DAVANJE MITA čl. 352 KZ RS KD davanja mita postoji kada neko službenom ili odgovornom licu da, pokuša dati ili obeća poklon ili kakvu drugu korist da ono u okviru svog ovlaštenja izvrši radnju koju ne bi smjelo izvršiti ili da ne izvrši radnju koju bi moralo ili moglo izvršiti ili ko posreduje pri ovakvom podmićivanju službenog ili odgovornog lica (stav 1, kazna 6 mj.-5 god, stav 2 obećanje mita,noovčana kazna ili kazna zatvora do 3 god.). Radnja izvršenja kod ovog oblika djela je davanje ili obećanje mita koga treba tumačiti u smislu kako je određeno kod KD primanja mita. Djelo je dovršeno samim davanjem mita ili obećanjem davanja mita. Djelo postoji bez obzira da li je službeno lice prihvatilo mito ili nije, odnosno iako je ponudu odmah odbio. Izvršilac KD-a može biti svako lice. Subjektivnu stranu djela čini umišljaj.

76.NEPRIJAJAVLJIVANJE PRIPREMANJA KRIVIčNOG DJELA čl.361 Osnovni oblik djela vrši lice koje zna da se priprema izvršenje krivičnog djela za koje se po zakonu može izreći 5 godina zatvora ili teža kazna pa u vremenu kada je još bilo moguće spriječiti njegovo izvršenje to ne prijavi, a djelo bude pokušano ili izvršeno. Radnja izvršenja je propuštanje pravovremene prijave pripremanja krivičnog djela. U pitanju je pravi delikt nečinjenja (omisivni delikt) jer se može izvršiti samo nečinjenjem, tj. propuštanjem da se izvrši obaveza prijavljivanja pripremanja krivičnog djela.Smatra se da izvršilac djela ne mora znati tačnu visinu kazne koja je zaprijećena za krivično djelo koje se priprema. Dovoljno je da kod njega postoji svijest da se radi o težem krivičnom djelu, npr. silovanju, ubistvu, itd. Neprijavljivanje pripremanja krivičnog djela treba da je izvršeno u vremenu kada je još bilo moguće spriječiti njegovo izvršenje. Prijava se može podnijeti pismeno ili usmeno, neposredno ili posredno, nadležnom organu ili drugom organu koji ima zakonsku dužnost da prijavu podnese nadležnom organu. Smatra se da je prijava učinjena i onda kada je o pripremanju djela obaviješteno lice protiv kojeg se priprema izvršenje krivičnog djela. Krivično djelo postoji samo u slučaju ako je pripremano krivično djelo pokušano ili izvršeno. Subjektivnu stranu djela čini umišljaj koji obuhvata znanje o pripremnju težeg krivičnog djela. Nije dovoljno da kod učinioca

49

postoji samo sumnja da se priprema izvršenje takvog krivičnog djela ili da je učinilac na osnovu konkretnih okolnosti to mogao ili morao zaključiti. Izvršilac djela može biti svako lice, osim lica koje priprema izvršenje krivičnog djela. Za ovaj oblik djela propisana je novčana kazna ili zatvor do 1 godine. Teži oblik djela postoji ako nije prijavljeno pripremanje krivičnog djela za koje se po zakonu može izreći kazna dugotrajnog zatvora. Za postojanje ovog oblika nije neophodno da je pripremano krivično djelo pokušano ili izvršeno. Predviđena kazna je zatvor od 3 mjeseca do 3 godine. Dužnost prijavljivanja krivičnog djela i učinioca isključena je u odnosu na određene kategorije lica. Nema krivičnog djela ako djelo nije prijavilo lice kome je učinilac bračni drug, lice koje sa njim živi u trajnoj vanbračnoj zajednici, srodnik po krvi u prvoj liniji, brat ili sestra, usvojilac ili usvojenik, kao i bračni drug nekog od navedenih lica, odnosno lice koje sa nekim od njih živi u trajnoj vanbračnoj zajednici. Zakonodavac je predvidio ovaj osnov isključenja krivičnog djela samo u odnosu na osnovni oblik krivičnog djela. Kada je u pitanju teži oblik ovog djela, navedeni odnosi predstavljaju samo osnov za blaže kažnjavanje

77.NEPRIJAVLJIVANJE KD-a ILI UČINIOCA čl.362 KZ RSS obzirom na izvršioca krivičnog djela razlikujemo dva oblika djela.Prvi oblik djela vrši onaj ko zna da je neko lice učinilo krivično djelo za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora do 20 godina ili dugotrajni zatvor ili samo zna da je takvo djelo učinjeno pa to ne prijavi prije nego što su djelo, odnosno učinilac otkriveni.Radnja izvršenja je određena alternativno, kao neprijavljivanje učinioca djela i kao neprijavljivanje samog krivičnog djela. U pitanju je pravi omisivni delikt jer se može izvršiti samo nečinjenjem. Neprijavljivanje učinioca krivičnog djela predstavlja radnju izvršenja ovog delikta pod uslovom da izvršilac djela zna da je neko lice učinilo krivično djelo za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od 20 godina ili dugotrajni zatvor. Pod učiniocem djela treba podrazumijevati sva lica koja su učestvovala u izršenju djela, tj. izvršioca, saizvršioca, podstrekača, i pomagača. Ovaj oblik djela postojaće i onda kad je prijavljeno izvršenje krivičnog djela, ali nije prijavljen učinilac djela iako je bio poznat. Izvršilac djela može biti svako lice osim onog koje je učestvovalo u izvršenju krivičnog djela koje se ne prijavljuje. Subjektivnu stranu djela čini umišljaj koji obuhvata znanje o izvršenom djelu ili učiniocu. Za postojanje krivične odgovornosti izvršioca, nije dovoljno da postoji samo sumnja da je neko lice izvršilo krivično djelo, odnosno da je izvršeno krivično djelo. Traži se veći stepen izvjesnosti, tj. znanje nevedenih činjenica. Za ovaj oblik djela propisana je novčana kazna ili zatvor do 3 godine. Teži oblik djela postoji kad službeno lice svjesno propusti da prijavi krivično djelo za koje je saznalo u vršenju svoje dužnsti, ako se za to djelo po zakonu može izreći 5 godina zatvora ili teža kazna, a djelo se goni po službenoj dužnosti. Izvršilac djela može biti samo službeno lice. Radnja izvršenja je određena kao svjesno propuštanje da se prijavi krivično djelo za koje je izvršilac saznao u vršenju svoje službene dužnosti.Subjektivnu stranu djela čini umišljaj koji mora obuhvatiti svijest o svim okolnostima djela. Za ovaj oblik djela predviđena je kazna zatvora do 3 godine. Nema krivičnog djela ako djelo nije prijavilo lice kome je učinilac bračni drug, sestra, usvojilac ili usvojeni, kao i bračni drug nekog od navedenih lica, odnosno lice koje sa nekim od njih živi u trajnoj vanbračnoj zajednici, kao i branilac, ljekar ili vjerski ispovjednik učinioca.

50

78. FALSIFIKOVANJE ISPRAVE čl. 377 KZ RSFalsifikovanje isprave je KD-o kojim se sankcionišu različiti oblici ugrožavanja pravnog saobraćaja, odnosno sigurnosti pravnog saobraćaja. Javlja se u dva oblika i to: osnovni i teži oblik

- osnovni oblik KD-a vršio onaj ko napravi lažnu ispravu ili preinači pravu ispravu u namjeri da se takva upotrijebi kao prava ili ko takvu ispravu upotrijebi kao pravu ili je pribavi radi upotrebe (stav 1, kazna zatvora do 3 god.). Objekat krivično pravne zaštite ovog KD-a je isprava. Radnja izvršenja je određena alternativno i može se sastojati u pravljenju lažne isprave ili preinačavanju prave isprave u namjeri da se takva isprava upotrijebi kao prava. Izvršilac djela može biti svako lice. U pitanju je komisivni delikt jer se radnja izvršenja može izvršiti samo činjenjem.S obzirom na radnju izvršenja, možemo razlikovati tri oblika ovog djela.a) prvi oblik djela je pravljenje lažne isprave ili preinačenje prave isprave s namjerom njene upotrebe kao prave.b) Drugi oblik djela iz st.1. ovog člana je upotreba falsifikovane isprave, odnosno upotreba lažne ili preinačene isprave kao prave.c) Treći oblik djela iz stava 1. ovog člana postoji kada izvršilac pribavi lažnu ili preinačenu ispravu radi upotrebe.- teži oblik djela ( st.2) postoji kada učinilac napravi lažnu javnu ispravu, testament, mjenicu, ček, javnu ili službenu knjigu ili drugu knjigu koja se mora voditi po osnovu zakona, ili ko preinači takvu pravu ispravu ili ko takvu lažnu ili preinačenu ispravu stavi u opticaj, ili je drži radi toga da je upotrijebi ili je upotrijebi kao pravu. Kazna 3 mj.-5 god. Radnja izvršenja određena je alternativno, te se djelo može izvršiti pravljenjem lažne isprave koja je označena kao predmet ovog djela, preinačenjem takve prave isprave, stavljanje u opticaj takve lažne ili preinačene isprave, držanjem takve isprave radi upotrebe i upotrebom takve isprave kao prave. Izvršilac djela može biti svako lice. Subjektivnu stranu djela čini umišljaj. KD-o je dovršeno preduzimanjem radnje izvršenja.

79.ZLOČINAČKO UDRUŽENJE (pojam i karakteristike djela, oblici) (čl.383) Po svojoj pravnoj prirodi ovo djelo ima karakter posebnog samostalnog KD-a i nezavisno je od djela koje će iz njega proizaći. Osnovni oblik djela obuhvata organizovanje udruženja koje ima za cilj vršenje KD-a. Radnja izvršenja određena je kao organizovanje udruženja koje ima za cilj vršenje krivičnih djela. Pod pojmom organizovanja u smislu ovog KD-a treba podrazumijevati sve one djelatnosti kojima se neposredno stvara udruženje kao i one kojima se organizaciono učvrščuju kako bi mogli da ostvare zajedničke ciljeve. Za postojanje ovog KD-a neophodno je da se udruženje organizuje radi vršenja vršenja krivičnih djela za koje se može izreći kazna zatvora od 3 god. ili teža kazna. Izvršilac djela može biti svako lice koje se označava kao organizator udruženja. Subjektivnu stranu čini umišljaj koji treba da obuhvati svijest da se organizuje udruženje koje ima za cilj vršenje određenih krivičnih dijela. KD-o je svršeno samim tim što je organizovano zločinačko udruženje. Ukoliko je KD izvršeno ili pokušano izvršiti organizator odgovara za KD u čijem je izvršenju učestvovalo. Za osnovni oblik djela je predviđena kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina. Drugi oblik djela vrši onaj ko postane član zločinačkog udruženja.(stav 2, kazna zatvora do 2 god.) Inkrimisano je samo pripadništvo takvom udruženju. Za postojanje djela dovoljno je samo članstvo u udruženju.

51

Izvršilac ovog oblika djela može biti svako lice koje dobrovoljno i savjesno postane član zločinačkog udruženja. Subjektivnu stranu djela čini umišljaj. Počinilac je onaj koji je izvršio KD-o koje je obuhvaćeno planom zločinačkog udruženja. Posebnom odredbom (stav 3) zakonodavac je predvidio obavezno oslobađanje od kazne za organizatora i pripadnika zločinačkog udruženja koji spriječi izvršenje KD-a ili ih pravovremeno prijavi ili otkrije organizaciju.

80. DOGOVOR ZA IZVRŠENJE KD-a (čl.384)Dogovor za izvršenje KD-a predstavlja dogovor dva ili više lica da zajednički učine jedno ili više određenih KD-a.Prema zakonskom opisu ovo djelo čini ko sa drugim dogovori izvršenje KD-a za koje se može izreći kazna zatvora od 3 god I teža kazna. Ovim krivičnim djelom inkrimisan je sporazum, dogovor dva ili više lica bez obzira da li je došlo do ostvarenja ili pokušaja ostvarenja dogovorenog krivičnog djela. Ako je nakon dogovora došlo do zajedničkog izvršenja ili pokušaja izvršenja krivičnog djela postoji samo krivično djelo čije je izvršenje dogovoreno. Ako je dogovor za izvršenje djela postojao ali je samo jedno izvršilo to djelo dok ostali nisu u tome učestvovali ni kao saučesnici onda će lice koje je izvršilo ili pokušalo izvršiti dogovoreno djelo odgovarati za to djelo, dok će lica koja su ostala samo na nivou dogovora i odgovarati samo za dogovor. Subjektivnu stranu djela čini umišljaj. Propisana kazna je novčana kazna ili kazna zatvora do 1 godine.(stav 1)

81.SAMOVLAŠĆE (čl.397)Samovlašće predstavlja takvo KD-o kojim se inkriminiše samovoljno ostvarivanje prava od strane građana. Time se obezbjeđuje krivično-pravna zaštita pravilnog funkcionisanja javnog poretka, koji bi u situaciji da građani sami mimo nadležnih organa ostvaruju svoja prava ili za prava koja smatraju da im pripadaju. Suština krivičnog djela predstavlja samovoljno pribavljanje nekog prava koje učionicu pripada ili za koje učionioc pretpostavlja da mu pripadaju mimo nadležnih organa. Djelo se javlja u dva oblika. Prvi oblik djela postoji kada učinilac samovoljno pribavlja neko svoje pravo ili za pravo koje smatra da mu pripada.(stav 1,kazna zatvora do 6 mj.ili teža. Radnja izvršenja određena je kao samovlasno pribavljanje nekog prava. Djelatnosti kojima se samovoljno pribavlja neko pravo su različite. Krivično je djelo samovlašća ukoliko je učinilac samovlasno pribavio pravo za koje je sudskom odlukom utvrđeno da mu ne pripadaju. Izvršilac djela može biti svako lice koje samovoljno pribavlja neko svoje pravo ili za pravo koje smatra da mu pripada. Subjektivnu stranu djela čini umišljaj. Za ovaj oblik djela predviđena je novčana kazna ili kazna zatvora. Teži oblik djela postoji ukoliko je učinilac prilikom ostvarivanja osnovnog oblika djela upotrijebio silu ili ozbiljnu prijetnju da će napasti na život ili tijelo ili je djelo izvršio u sastavu organizacione grupe (stav 2 kazna 6mj.-3 god.).Izvršilac djela može biti svako lice a za krivičnu odgovornost potreban je umišljaj. Za ovaj oblik predviđena je kazna zatvora. Pokušaj djela je kažnjiv. Poseban oblik djela postoji ukoliko je djelo iz stava 1 ili 2 ovog člana učinjeno za drugog.(stav 3). U pitanju je takav oblik inkriminacije kojim se zapravo proširuje zona kažnjivosti krivičnog djela samovlašće. Ovim oblikom djela predviđa se kažnjavanje i za onog ko vrši pribavljanje prava koja pripadaju nekom drugom za koja neko drugi smatra da mu pripadaju mimo nadležnih organa. Za ovaj oblik može se izreći novčana kazna ili kazna zatvora. Izvršilac

52

djela može biti svako lice koje vrši samovlašće za drugog. Subjektivnu stranu djela čini umišljaj.

82.IZAZIVANJE OPŠTE OPASNOSTI (čl.402)Po svojim osnovnim karakteristikama ono predstavlja opšte krivično djelo.S obzirom na radnju izvršenja i izvršioca djela možemo razlikovati dva oblika ovog djela. A zakonodavac je predvidio njihove lakše i teže oblike. Prvi oblik djela vrši onaj ko požarom, poplavom, eksplozijom, otrovom, gasom, radioaktivnim zračenjem, električnom ili drugom energijom, pucnjom iz vatrenog oružja ili opšte opasnim sredstvom izazove opasnost za život ljudi ili za imovinu većeg obima (stav 1, kazna zatvora 6 mj.-5god.). Izvršilac krivičnog djela može biti svako lice. Radnja izvršenja predstavlja preduzimanje opšte opasne radnje ili upotreba opšte opasnog sredstva kojim se stvara konkretna opasnost po život ljudi ili imovinu većeg obima. Da bi se radilo o ovom krivičnom djelu neophodno je utvrditi da je preduzetom radnjom izvršenja prouzrokovana realna i bliska mogućnost da dođe do povrede zaštićenog dobra. Da postoji mogućnost da jedno lice ili više lica bude lišeno života odnosno da bude uništena ili oštećena imovina većeg obima. Drugi oblik krivičnog djela postoji u slučaju kad službeno ili odgovorno lice ne postavi propisane uređaje za zaštitu od: požara, poplave, eksplozije, otrova, plinova i drugih opasnih sredstava, i time izazove opasnost za život ljudi i imovine većeg obima (stav 2,kazna zatvora ista kao u stavu 1) Izvršilac djela može biti službeno ili odgovorno lice. Radnja izvršenja je određena alternativno kao nepostavljanje propisanih uređaja. U pitanju je delikt ne činjenja. Posljedica djela je izazivanje konkretne opasnosti po život ljudi ili imovine većeg obima. Oba oblika krivičnog djela mogu biti izvršena i umišljajno i nehatno.Za umišljajno izvršenje djela predviđena je kazna zatvora.Za nehatno postoji lakši oblik djela i kazna je novčana ili zatvor (stav 4, kazna zatvora do 3 god ili nov.kazna). Zakonodavac je predvidio nekoliko težih oblika djela. Prvi oblik je ako je izvršeno djelo na mjestu sa većim brojem ljudi (stav 3,1-8 god.). U sljedećem obliku gdje je prouzrokovano još i povreda zaštićenog dobra. Predviđen je i teži oblik djela ukoliko je usljed navedenih djela nastupila i teška tjelesna povreda jednog ili više lica.(stav 5). Najteži oblik djela postoji ukoliko je uslijed djela predviđenih u stavu 1, 2, 3 i 4 ovog člana nastupila smrt jednog ili više lica (stav 6) Iz ovih težih oblika zakonodavac je predvidio kaznu zatvora.

83.UGROŽAVANJE JAVNOG SAOBRAČAJA (čl.410)Za razliku od ranijeg krivičnog zakonodavstva sad je ovom inkriminacijom obuhvaćeno samo ugrožavanje javnog saobraćaja na putevima. Ugrožavanje javnog saobraćaja na putevima postoji kad se učesnik u saobraćaju na putevima ne pridržava saobraćajnih propisa i time tako ugrozi javni saobraćaj, da dovede u opasnost život ljudi TTP ili imovinu većih razmjera.(preko 3000 km) (stav 1,6 mj.-5 god.). Radnja izvršenja ovog krivičnog djela sastoji se u nepridržavanju saobraćajnih propisa i obuhvata različite djelatnosti i ponašanja koja predstavljaju povredu tih propisa. Kao najtipičniji oblici ovog djela su vožnja brzinom koja nije prolagođena propisima i uslovima puta, nepropisno preticanje, zaobilaženje i mimoilaženje, nepravilno skretanje, vožnja u alkoholiziranom stanji isl. Svako nepridržavanje saobraćajnih propisa odnosno, svako ugrožavanje javnog saobraćaja ne predstavlja ovo krivično djelo. Za postojanje krivičnog djela mora biti ugrožen neko drugi. Ovo krivično djelo ne postoji ukoliko je učinilac ugrozio samo

53

vlastiti život i svoju imovinu. Objektivni uslovi inkriminacije kod ovog krivičnog djela predstavlja daljnu posledicu koja se sastoji u teškoj tjelesnoj povredi nekog lica ili imovinske štete preko 3000 KM. Izvršilac krivičnog djela je lice koje se pojavljuje kao učesnik u saobraćaju. Subjektivnu stranu osnovnog oblika ovog krivičnog djela čini umišljaj. Umišljaj postoji kad je izvršilac bio svjestan da se ne pridržava saobraćajnih propisa. Ukoliko se radi od 2 ili više učesnika koji se ne pridržavanjem saobraćajnih propisa ostvarili jedno te isto krivično djelo ugrožavanje javnog saobraćaja krivica jednog učesnika ne umanjuje niti isključuje krivicu drugog učesnika. Za ovaj oblik krivičnog djela propisana je kazna zatvora do 5 godina. Lakši oblik djela postoji ukoliko je ugrožavanje javnog saobraćaja učinjeno nehatno što je najčešći oblik vinosti kod ovog krivičnog djela.(stav 2, nov.kazna ili kazna zatvora do 3 god.). Teži oblik djela je iz prethodna dva stava nastupila smrt jednog ili više lica. Propisane su kazne zatvora do 12godina, za djelo iz stava1 i 1-8 godina za djelo iz stava 2(st. 3).

84.ZAGAĐIVANJE ŽIVOTNE SREDINE (čl.415)Kriminalno-politički cilj ove inkriminacije jeste zaštita osnovnog prava čovjeka na zdravu životnu sredinu. Radnja izvršenja je određena kao postupanje protivno propisima o zaštiti životne sredine kojom se zagađuje vazduh, zemljište i voda. Ovo KD može se izvršiti svakom onom radnjom koja može prouzrokovati posljedicu djela. Pri tome je i relevantno da li se to čini činjenjem ili ne činjenjem. Za primjenu ove inkriminacije neophodno je utvrditi da li je konkretno postupanje bilo protivno navedenim propisima. Posljedica djela određena je kao zagađivanje vazduha, vode i zemljišta na širem prostoru i u većoj mjeri. Izvršilac djela može biti svako lice. Djelo može biti izvršeno i umišljajno i nehatno. Za umišljajno izvršenja djela predviđena je novčana kazna ili kazna zatvora do 2 godine (Stav 1). Za nehatno izvršenje djela predviđena je novčana kazna ili kazna zatvora do jedne godine (stav 3). Drugi teži oblik djela postoji ukoliko je usljed osnovnog oblika došlo do oštećenja ili znatnog oštećenja šuma, biljaka i drugog rastenja na širem prostoru ili je životna sredina zagađena u toj mjeri da je ugroženo zdravlje ljudi i životinja. (stav 2, kazna zatvora 1-5 god.). Druga kvalifikatorna okolnost određena je kao nastupanje konkretne opasnosti po zdravlje ljudi i životinja. Traži se da je izvršenjem osnovnog oblika KD-a životna sredina zagađena u toj mjeri da je ugroženo zdravlje ljudi i životinja. Izvršilac djela može biti svako lice. Za umišljajno izvršenje ovog oblika djela kazna je zatvor od 1-5 godina a za nehatno izvršenje predviđena je novčana kazna ili zatvor od 6 mjeseci do 2 godine.

54