krščanstvo – putovanje od činjenica do izmišljotina

Kranstvo putovanje od injenica

do izmiljotina

Hazreti Mirza Tahir Ahmad

Kranstvo putovanje od injenica do izmiljotinaBosanski prijevodChristianity: A Journey from Facts to FictionBosnian translation

Hazreti Mirza Tahir Ahmad

Prijevod / Translation: Fahrija AvdiPregled teksta / Text review:Wasim Ahmad

Prvo izdanje / First editionJanuary 2014 ISLAM INTERNATIONAL PUBLICATION LIMITED Prvi put objavljeno u Velikoj Britaniji 1994.

Izdava / Published by:Verlag der IslamGenfer str. 11, 60437 Frankfurt am Main, Germany

ISBN: 978-3-932244-88-9

Ovu knjigu moete dobiti na sljedeoj adresi:Available from the following:

Mesdid Baitul-IslamAhmadija muslimanski dematTuzlanska 1b, 71000 Sarajevo, Bosna i HercegovinaTel/Fax.: 00387-33-612612www.ahmadija.ba, www.alislam.orge-mail: [email protected]

Nijedan dio ove knjige ne moe biti ponovno nainjen u bilo kojoj formi bez prethodne dozvole izdavaa, osim za navode kratkih dijelova u kritici.

SADRAJ

O autoru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ixPredgovor sadanjem izdanju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . xiBiljeka izdavaa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . xv

Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .1 1. Sinovski odnos Isaa (Isusa Krista) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .6 Naune osnove roditeljstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .7Je li doslovno Boiji sin mogu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .9Dvospolnost (Hermafroditizam) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .10Partenogenetika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .10ta su uda? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .11Isus Boiji sin? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .13

2. Grijeh i iskupljenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .18 Iskupljenje ovjeanstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .18Grijeh Adema i Have (Adama i Eve) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .19Ljudsko stradanje se nastavlja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .22Naslijeeni grijeh . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .24Prenoenje grijeha . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .26Kazna se i dalje odmjerava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .28Pravda i oprost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .34Nije mogue iskupljenje kroz Isaa (Isusa) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .38Nerado rtvovanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .39Ko je bio rtvovan? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .42Dilema Isaa (Isusa) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .44Je li Bog Otac takoer patio? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .46Kazna Vatre . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .47rtvovanje i duhovno blaenstvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .48Znaenje smrti u odnosu na Isaa (Isusa Krista) . . . . . . . . . . . . . . . . .49Ograniena patnja za bezgraninog sina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .50ta je iskupljenje promijenilo? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .52

3. Uloga Svetog duha . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .53 Uloga Svetog duha i stvaranje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .54Zagonetka ili paradoks . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .56

4. Raspee . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .59 Znak Junuza . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .61Isaovo (Isusovo) obeanje Kui Israila . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .62Dogaaji raspea. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .64

5. Oivljavanje ili uskrsnue? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .73 Zajedljiv (uvredljiv) jezik protiv svetih ljudi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .82Uzdizanje (uspinjanje) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .87ta se dogodilo Isaovom (Isusovom) tijelu? . . . . . . . . . . . . . . . . . . .88Stajalite Ahmadi muslimana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .91Sluajevi preivljavanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .93

6. Trojstvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .95 Meusoban odnos unutar Trojstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .96Razliita stanja ili aspekti jedne jedine osobe . . . . . . . . . . . . . . . . . .97Razliite osobe dijele besmrtnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .98Razliite osobe sa oito drugaijim karakteristikama . . . . . . . . . . 102Razliite osobe sa identinim i jednakim karakterima . . . . . . . . . 106

7. Evolucija kranstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109 Prvi sljedbenici Isaa (Isusa) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109Uloga svetog Pavla . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112Stvarnost Isaa (Isusa) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113Neprekidnost religije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115Vrhunac religijskog razvoja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117

8. Kranstvo danas . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119 Kranstvo i kolonijalizam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120Ponovni dolazak Isaa (Isusa Krista) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123Obeani Mesija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 128

Zakljuak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135

Dodatak I . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141

Dodatak II . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 143

O AUTORU

Hazreti Mirza Tahir Ahmad, r.h. (19282003), Boiji ovjek, razgovijetan glas ovog doba, veliki govornik, doboko znanstveni uenjak neobine inteligencije, plodan i svestran pisac, revnostan student uporednih religija kojeg je voljelo i predano slijedilo kao svog Imama duhovnog poglavara, nekoliko miliona Ahmadi muslimana irom svijeta. On je bio etvrti nasljednik hazreti Mirze Ghulam Ahmada (Obeanog Mesije i Mehdija, a.s.) za koju uzvienu slubu je, kao Halifatul Mesih bio izabran 1982.Poslije proglaenja anti-Ahmadija uredbe 26. aprila 1984. od strane generala Zia ul Haka on je morao napustiti svoju voljenu zemlju Pakistan, i iseliti se u Englesku gdje je osnovao Muslimansku televiziju Ahmadija (MTA) koja prenosi programe 24 sata dnevno na sve etiri strane svijeta. Pored toga to je bio vjerski voa, bio je homeopata lijenik svjetske slave, visoko nadaren poeta i sportista.kolovao se u Kadianu, Indija, i kasnije na Vladinom koledu, Lahore, Pakistan; nakon to je s odlikovanjem zavrio fakultet Damija Ahmadija u Rabvi, Pakistan, stekao je poasnu diplomu iz arapskog sa Pundabi univerziteta, Lahore. Od 1955. do 1957, studirao je na koli orijentalnih i afrikih studija, Univerziteta u Londonu.Imao je od Boga nadahnuto i vrlo duboko vjersko znanje o asnom Kuranu kojeg je preveo na urdu jezik. Takoer je djelimino ponovno pregledao i dodao neka objanjenja,

IX

biljeke engleskom prijevodu asnog Kurana od hazreti maulvi Sher Alija, r.a. Objava, razum, znanje i istina je njegovo najvee djelo.Iako nije imao formalnog obrazovanja iz filozofije i nauke, posjedovao je filozofski sklon um i s velikom otroumnou i lahkoom se dotakao najteih i najmutnijih teoloko-filozofskih pitanja i njegov intelektualni pristup uvijek je bio razuman i nauni. Za nestrunjaka, on je imao iznenaujue duboko znanje o nauci, pogotovu ivotnoj nauci koja ga je najvie privlaila i takoer je imao duboko znanje o ljudskoj psihologiji. Bio je analitikog uma visoke inteligencije intelekt koji je svijetlio briljantnou, u stanju da s lahkoom rijei najzamrenije probleme, ostavljajui svoje sluaoce i itaoce oarane.

X

PREDGOVOR SADANJEM IZDANJU

Knjiga Kranstvo putovanje od injenica do izmiljotina od hazreti Mirze Tahir Ahmada (19282003), Halifatul Mesih IV, prvo je objavljena u VB 1994, izdava: Islam International Publication Limited, i sada je ovo ponovno izdanje.Knjiga je kritiki prikaz temeljnih stubova kranstva, ili ako to stavimo u modernu filozofsku terminologiju ovdje slobodno upotrijebljenu to je razgradnja mita kranstva. Ovaj kritiki prikaz ili razgradnja bazirana je na snanim, besprijekornim i nepogreivim loginim dokazima da rastavi ovaj mit tako da njegovo cijelo tkanje bude raspredeno na samo manje od dvije stotine stranica. Na samom poetku autor u svom predgovoru kae: Ja sam odabrao da se latim ovog predmeta samo sa logine take gledita. Vjerujem da je to jedina podloga, zajednika svima, koja se moe upotrijebiti za plodonosan konstruktivan dijalog. Inae, bilo koja diskusija na bazi onoga to pojedinane knjige predstavljaju, skupa sa svojim raznim interpretacijama, vodilo bi zapletu suprotnosti iz kojih bi se bilo teko oteti. Kad autor upotrebljava biblijsku, naunu i historijsku evidenciju u kontekstu svog izlaganja, on to koristi samo da razvije svoje logine argumente koji su njegova glavna uporita. Kako je logika njegova jaka strana, nee se nai ni jedan nepristran italac, kranin ili nekranin, koji je u stanju oprijeti se njegovoj logici. Meutim, kad autor odbacuje mit kranstva on Boe sauvaj ne misli da bude neuljudan prema Isau (Isusu), a.s., ili da

XI

opovrgne kranstvo shvaeno kao istinska uenja i primjere Isaa (Isusa Krista), a.s. On kae: Moram istai, meutim, da ja nemam namjeru ni na koji nain biti neuljudan prema kranima ili osobi Isaa (Isusa), a.s. Temeljni princip moje vjere kao muslimana jeste da vjerujem u istinitost Isaa (Isusa), a.s., i da ga prihvatim kao posebnog i potovanog Boijeg Vjerovjesnika, a.s., koji je imao jedinstven poloaj meu poslanicima Israila. Moj cilj nije da stvorim raskol izmeu krana i Isaa (Isusa Krista), a.s. Naprotiv, ja elim da pomognem kranima da dou blie stvarnosti Isaa (Isusa), a.s., i udalje se od mita stvorenog oko njega. Kranski mit, prema autoru, doveo je do moralnog propadanja krana i pomogao u unapreivanju zapadnog imperijalizma. On je, takoer, bio zapreka u napretku znanja, pogotovu naunog koji je bio mogu samo kad su odbili da slijede ovaj mit, sa nesretnim posljedicama okretanja mnogih kranskih uenjaka, naunika i drugih intelektualaca u ateizam zapravo on je (ovaj mit) Evropu preokrenuo u rasplodno tlo ateizma.Stavljajui ustranu ovaj mit i okreui se injenicama, nalazimo da je Isa (Isus), a.s., bio ovjek, i nita vie nego ovjek, i veliki Boiji poslanik. Njegova stvarna veliina lei u injenici da je pretekao i pobijedio sile mraka koje su se bile urotile da ga nadvladaju, premda je bio ljudsko bie i nita vie do ljudsko bie. Ta pobjeda Isaa (Isusa), a.s., jeste neto to s ponosom trebaju dijeliti sva djeca Adema, a.s. On je svojim primjerom pouavao ljude ustrajnosti nasuprot izuzetne patnje i bola; ne predati se nego ostati vrst uprkos izuzetnoj kunji bilo je najplemenitije dostignue Isaa (Isusa), a.s. Njegov ivot patnje i bola (ne njegova zamiljena smrt na kriu koju je podnosio tri dana i tri noi u Dehennemu) jeste to to je iskupilo ljude. On nije dobrovoljno prihvatio smrt; on je smrt pobijedio.Ja vjerujem da ovu knjigu treba proitati od korica do korica. Glavna tema knjige kritiki pogled kranskih naela kao to

XII

su: boanstvo Isaa (Isusa), a.s., njegovo uzdizanje i sputanje itd. obuhvaeno je u prvih est poglavlja. Sedmo poglavlje prati historiju evolucije kranstva. Zadnje poglavlje Kranstvo danas vano je samo za sebe i ne smije se preskoiti. Njegove dvije teme su: (1) Odnos kranstva i Zapada i (2) predskazanje o drugom dolasku Isaa (Isusa), a.s., koje se ispunilo dolaskom Obeanog Mesije, hazreti Mirze Ghulam Ahmada, a.s. Analizirajui odnos kranstva i Zapada, autor pravi vrlo vano opaanje i kae: Iz naprijed navedenog bi trebalo biti oito da je kranstvo o kojem mi govorimo vrlo daleko od kranstva Isaa (Isusa Krista), a.s. Razmiljati o zapadnoj kulturi kao kranstvu je oita greka. Pripisati Isau (Isusu), a.s., sadanju formu kranstva, u njegovim raznim sferama, zaista je uvreda prema njemu. Naravno, u svakom pravilu ima izuzetaka... Tako postoji mali broj pojedinanih ostrva nade i ivota u kranskom svijetu gdje krani istinito prakticiraju iskrenost, ljubav i rtvovanje. Postoje ostrva nade oko kojih bjesne okeani nemorala koji polahko i postepeno izjedaju i na koncu prisvajaju sve vie uglova ovih ostrva. Da kranski svijet nije bio ukraen takvim sjajnim primjerima kranstva prakticiranog u duhu Isaa (Isusa Krista), a.s., koliko god malo i rijetko, potpuni mrak bi obavio zapadni horizont. Bez kranstva nema svjetla u zapadnoj civilizaciji, ali jao, to svjetlo takoer brzo blijedi.Neophodno je za kranski svijet da se vrati stvarnosti Isaa (Isusa Krista), a.s., i da se izlijei od svog rastavljenog identiteta i uroenog licemjerstva. U kratkom prikazu teme dolaska prvog Mesije Isaa (Isusa Krista), a.s. i njegovog drugog dolaska u osobi hazreti Mirze Ghulam Ahmada, a.s., autor kae: Ovdje je sluaj Mesije koji je bio historijska injenica, a ne proizvod izmiljotine, i ovdje je ponovo sluaj Mesije iji je ponovni dolazak toliko stvaran kao to je bio njegov prvi dolazak kao od Boga odreenog voe. Potpuno je na ljudima ovog doba da izaberu da ive trajno u

XIII

svijetu bajki i izmiljotina... ili da prihvate teke stvarnosti ovog ivota. Mi, kao muslimani, vjerujemo u Isaa (Isusa Krista), a.s., duboko volimo i imamo najvee potovanje prema ovom plemenitom Allahovom poslaniku. I kao Ahmadi muslimani mi vjerujemo u njegov drugi dolazak koji se ispunio u osobi hazreti Mirze Ghulam Ahmada, a.s., Obeanog Mesije i Mehdija. I mi pozivamo cijeli svijet Isau (Isusu), a.s., Allahovom poslaniku. Mi pozivamo cijeli svijet asnom poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., posljednjem i najveem Allahovom poslaniku, o ijem je dolasku Isa (Isus), a.s., lino predskazao, kao i drugi poslanici. I mi pozivamo cijeli svijet hazreti Mirzi Ghulam Ahmadu, a.s., Obeanom Mesiji i Mehdiju koji je bio istinski sluga asnog Poslanika, s.a.v.s., koji je bio uzdignut od Allaha po ugledu na Isaa (Isusa), a.s., i koji je od Allaha poslan da dovri misiju asnog Poslanika, s.a.v.s. misiju oivljavanja islama i njegove konane pobjede nad svim drugim vjerama.

Da Allah uputi i blagoslovi sve.

Mirza Anas AhmadM. A. M. Litt. (OXON)

Wakilul IshaatRabva

Pakistan

XIV

BILJEKA IZDAVAA

Drago nam je da objavimo etvrto izdanje knjige Kranstvo putovanje od injenica do izmiljotina hazreti Mirze Tahir Ahmada, r.h., koja je prvi put objavljena 1994.Molimo vas da primite na znanje da su svi navodi iz Biblije, osim jednog na strani 125, uzeti iz hrvatskog prijevoda Biblije (Stvarnost, Zagreb, 1969).Iza imena Muhammeda, s.a.v.s., asnog poslanika islama, slijedi simbol s .a .v .s ., to je skraenica za Sallallahu Aleihi Vesellem (da Allahov mir i blagoslovi budu na njemu). Iza imena drugih poslanika slijedi simbol a .s ., to je skraenica za Aleihisselam/Aleihimusselam (neka je mir na njemu). Stvarni pozdravi openito nisu u cijelosti napisani ali se unato tome trebaju uzeti kao da su u svakom sluaju ponovljeni u cijelosti. Simbol r.a. upotrijebljen je uz ime ashaba asnog Poslanika, s.a.v.s., i ashaba Obeanog Mesije, a.s. Ovaj simbol znai Radiallahu anhu/anha/anhum (da Allah bude zadovoljan s njim/s njom/s njima). Simbol r.h. znai Rahimahullahu Taala (da Allahov blagoslov bude na njemu). Simbol a.t. znai Ajjadahullahu Taala (da mu Allah, Svemogui pomogne).U prepisivanju arapskih rijei mi smo slijedili sistem posvojen od Kraljevskog azijskog drutva (Royal Asiatic Society).Mi nismo prepisali arapske rijei koje su postale dio naeg jezika, naprimjer: islam, Mehdi, Kuran, Hidra, ramazan, hadis, ulema, ummet, sunnet, kafir itd.

XV

1KRANSTVO PUTOVANJE OD INJENICA DO IZMILJOTINA

UVOD

Linost Isaa (Isusa Krista), a.s., od ivotne je vanosti za suvremeni svijet. Njegova vanost nije ograniena samo na kranski svijet, nego se takoer proiruje i na druge glavne religije kao to su pogotovu judaizam i islam. Ako bi se ove snane religije ujedinile u zajednikom opem razumijevanju o prirodi linosti Isaa (Isusa), a.s., njegovom prvom kao i drugom obeanom dolasku, onda bi takvo razumijevanje vodilo rjeavanju mnogih problema s kojima se ovjeanstvo danas suoava. Naalost, ak i osnovne injenice o ivotu Isusa, o njegovom cilju, ideologiji i linosti potpuno su pogreno shvaene. U svom shvatanju ovih aspekata ove religije su tako otro u sukobu jedna s drugom da surovo nadmetanje meu njima postaje neizbjeno.Kad pogledamo na injenice raspea i razmislimo o tome ta se desilo i zato se desilo, kao i o iskupljenju i filozofiji koja se na to odnosi, nalazimo proturjene odgovore iz raznih ranijih izvora. Ja sam odabrao da ovo pitanje obradim samo sa logine take gledita. Vjerujem da je to jedino stajalite, zajedniko svima, koje se moe upotrijebiti za plodan konstruktivni dijalog. Inae, bilo kakva diskusija na osnovama onoga to pojedinane skripte predstavljaju, skupa sa svojim razliitim interpretacijama, vodila bi zamrenim dugakim raspravama iz kojih bi se bilo teko izvui.Ve je prolo dvije hiljade godina, pa ipak, bazirajui se samo na skripte, do sada nije postignuto nikakvo rjeenje koje bi bilo jednako prihvatljivo svima. Osnovni dio problema je to je upravo vjerodostojnost odreenih biblijskih tvrdnji vie sloena njihovim brojnim razliitim objanjenjima. Takoer, ogromne

2komplikacije se raaju iz postepenog rasta suprotstavljenih razumijevanja koja se vrte oko historijske linosti, Isaa (Isusa), a.s. Gledanje iz historijske perspektive openito tei da bude zamagljeno i prikriveno. Po svakom standardu, period od dva milenija nije obina prepreka u shvatanju tako dalekih dogaaja kao to su oni u vrijeme Isaa (Isusa), a.s. Ljudska logika i razum, potpomognuti dalje procvatom naunog znanja, nemaju ni vjere, ni boje, ni religije. Oni jednako pripadaju svim narodima i religijama. Logika, i samo logika, moe nam omoguiti osnove za saglasnost.Ja u nastojati ispitati ovaj problem sa raznih taki gledita. Prvo, dozvolite mi da ponem s kranstvom i da ga gledam kako ga krani vide i da ga onda kritiki analiziram pod lupom razuma. Moram istai, meutim, da ni na koji nain ne namjeravam poniziti krane ili linost Isaa (Isusa Krista), a.s. Za mene, kao muslimana, temeljni stub vjere je da vjerujem u istinitost Isaa (Isusa Krista), a.s., i da ga prihvatim kao posebnog i poaenog Boijeg vjerovjesnika koji je imao jedinstven poloaj meu poslanicima Israila. No, gdje istina zahtijeva, u savrenoj i potpunoj nepristrasnosti prema logici, zdravom razumu i ljudskom razumijevanju, ne moemo a da ponovno ne preispitamo svoje poglede na kranstvo. Moj cilj nije da stavim klin raskola izmeu kranstva i Isaa (Isusa Krista), a.s. Naprotiv, ja elim da pomognem kranima da se priblie stvarnosti Isaa (Isusa Krista), a.s., i da se udalje od mita stvorenog oko njega. Vrijeme moe iskriviti stvarnost u mitove i legende. Utjecaj takvih legendi samo slui da ovjeka udalji od stvarnosti ivota. Kao rezultat, vjera postaje izmiljena i nestvarna, dok istinska vjera ima svoje korijene u zbiljama i injenicama historije, i vrlo je stvarna i dovoljno mona da proizvede znaajne promjene u ljudskom drutvu.U nastojanju da razumijemo istinsku vjeru i uenja Isaa (Isusa), a.s., neophodno je da razluimo injenicu od izmiljotine i istinu


od mitova. Krajnji cilj ovoga je traganje za istinom. Nadam se da ete imati strpljenja sa mnom i razumjeti da nemam namjeru da povrijedim bilo ija vjerovanja ili osjeanja.Neophodan je kritiki pristup ovome, da svijet kranstva spasimo od nesretnog moralnog propadanja puta s kojeg je tako teko nai povratak. Prema mojim analizama suvremena omladina brzo gubi svoju vjeru u Boga. Bilo je vrijeme kad su se naunici poeli udaljavati od Boga zato to su mislili da jevrejsko-kransko razumijevanje prirode, kako je oslikano u Starom i Novom zavjetu, nije stvarno. Razumijevanje svijeta i nebeskih tijela, i onog to lei izvan, kako je tumaeno iz prouavanja Biblije, izgleda daleko od stvarnosti naunih otkria iznesenih na svjetlo dana na poetku renesanse. Prividna razlika izmeu njih nastavila je rasti kako je nauka napredovala i kako je ovjekovo razumijevanje prirode doivjelo revolucionarnu promjenu. Ovo je, pored ostalih faktora, meu znanstvenim frakcijama drutva uzrokovalo poetak smrtonosne naklonosti prema nevjerovanju u Boga. Kasnije, kako se obrazovanje irilo nadugo i nairoko, veliki univerziteti i sjedita stjecanja znanja preokrenuli su se u kolijevke ateizma. Dilema jevrejsko-kranskog razumijevanja svemira bila je da je tamo prevladala oprenost izmeu Boije Rijei i Boijeg djela. Argument protiv vjerovanja u Boga je zauzeo ovaj stav: ako je Bog Stvaralac svemira i svega to mu pripada, i ako je On Planer i Odravalac zakona prirode, kako su ih otkrili istraivaki ljudski umovi, kako onda On Sam moe biti potpuno nesvjestan ovih stvarnosti?Kad prouavamo biblijsko iznoenje o tome kako su nebo i Zemlja stvoreni i kako je ovjek uoblien od praine i kako je Hava (Eva) stvorena od Ademovog rebra itd. (dva primjera od mnotva zagonetnih netanosti izmeu rijei i djela Boijeg), ovjek je zapanjen i zauen nad oevidnim oprenostima izmeu nastanka ivota na Zemlji i biblijskog tumaenja kakvo je dato u Genezi.

4Takve nedosljednosti primorale su Crkvu da u to vrijeme zauzme okrutno stajalite kad je imala nespornu politiku vlast. Jedan poznati primjer je o sukobu izmeu Crkve i Galileja. Kad je Galilej (15641642) objavio svoje pronalaske o Sunevom sistemu, to je razbjesnilo Crkvu zato to su njegovi pronalasci bili protiv shvatanja Crkve o Sunevom sistemu. Pod stranim prijetnjama i prisilom on je morao javno opozvati svoja nauna otkria, inae bi umro muenjem. Unato tome, do kraja ivota je dran u kunom pritvoru. Tek poslije dugog razmiljanja koje je trajalo dvanaest godina, Crkva je 1992. po odluci odbora kojeg je imenovao Papa Don Paul II odluila da povue presudu donesenu protiv Galileja. Na poetku utjecaj ovih oprenosti nije prodro niti se uvukao u sve nivoe drutva i za neko vrijeme je ostao ogranien na uski krug intelektualaca. No, irenjem svjetla svjetovnog znanja, takozvano svjetlo vjerskih vjerovanja postepeno je nestalo u relativni mrak. U ranom periodu renesanse (15. stoljee) aktivnosti naunika openito su ostale ograniene unutar vlastitih prosvijetljenih krugova. iri kontakt izmeu njih i ope javnosti, emu smo svjedoci danas, nije bio utemeljen. Tako njihov ateizam nije mnogo utjecao na drutvo u cjelini. Meutim, kad je ope obrazovanje uinjeno dostupnim omladini naprednih nacija, stvari su se poele brzo mijenjati u pogrenom pravcu za religiju. Slijedilo je doba filozofije i racionalizma. Skupa sa naukama poele su se mnoiti nove drutvene i psiholoke filozofije, pogotovu u devetnaestom i dvadesetom stoljeu. Kako su se nove materijalistike filozofije pomijeale sa svjetovnim razvojem i milju, unitile su sami temelj religije, to jest vjerovanja u Boga.ovjekovo vjerovanje u Boga je uvijek upravljalo moralom i uvalo ga. Ako je ovo vjerovanje slabo i nepotpuno ili u njemu postoji neto pogreno, onda to do nekog stepena utjee na moralnost. Ako je, naprimjer, vjerovanje u Boga u sukobu sa


svjetovnim razumijevanjem prirode i diktatima zdravog razuma, onda polahko i stalno dalje propada kvalitet vjere ljudi u Boga uz odgovarajue negativno djelovanje na njihov moral. Drutvo je onda radi svih praktinih svrha preokrenuto u ateistiko, koliko god pojedinci moda ostali vjernici i vjerovali u Boga. Nije teko odrediti ovu stvar i ustanoviti kvalitet vjere u Boga nekog drutva. to je vjerovanje slabije ili nepotpunije, to njegov utjecaj na moralno vladanje ljudi postaje slabiji. Kad god se ova dva interesa sukobljavaju, vjerovanje u Boga e uzmaknuti nemoralnim porivima.Primjenom ovog kriterija na bilo koje religijsko drutvo bilo gdje u svijetu moemo uvijek izvui ispravne i pouzdane zakljuke. Stavljanjem takozvanih vjernika kranskog drutva na ispit moemo jednostavno pitati da li kranske vrijednosti preovladavaju u tom drutvu ili ne. Da li oni, naprimjer, postupaju prema svojim komijama onako kako Deset zapovijedi trae od njih? Da li oni u vrijeme nacionalnih kriza u situacijama rata itd. primjenjuju kranske principe prema svojim neprijateljima? Da li nevine rtve agresije i napada nude drugi obraz kad budu oamarene u jedan? Pitanje je koliko ovjekovo vladanje u ivotu prikazuje sliku njegovog vjerovanja. Ako ne prikazuje, ovo je upravo ono to smo smatrali argumentom da se vjerovanje u Boga sukobljava sa ljudskim porivima i zahtjevima. Ako je vjerovanje u Boga najjae i ljudski porivi i elje budu rtvovani na rtveniku tog vjerovanja, onda osoba moe uistinu rei da je to vjerovanje, kakva god je njegova priroda, barem pravo, iskreno i snano.Posmatranje svijeta kranstva kakvo je danas i primjenjivanje ovog testa na prosuivanje kvaliteta vjerovanja u Boga postaje vrlo jadno i razoaravajue iskustvo. Ono to se openito vidi je otvorena buna protiv vjerovanja u Boga i ponekad pasivno protivljenje koje nije prevedeno u otvoreno negiranje. Oprenost izmeu vjerovanja u Boga i praksi pojedinaca jeste to

6to ovjeku daje prividnost da je to religijsko drutvo vjernika, dok je istina posve drugaija. Isto vrijedi, u velikoj mjeri, i za druga religijska drutva. No, u svakom sluaju, nije uvijek isti uzrok koji proizvodi slian rezultat. Primjer svakog drutva treba obraivati na stvarnim vrijednostima tog drutva. Zato iskreno, nepristrano, staloeno i analitiko ispitivanje prirode ovih oprenosti izmeu vjerovanja ljudi i njihovih praksi stjee takvu vanost.Vano je rei kako je ponekad vjerovanje samo po sebi iskrivljeno i neprirodno. Naprimjer, neki dijelovi uenja Talmuda o dentiles (kranima) i hindu uenja o Manu samarti u vezi sa nedodirljivim su takva da za ova drutva postaje blagodat da ih ne praktikuju. Ponekad je vjerovanje u sebi dobro i bilo bi korisno ako bi se praktikovalo, ali ljudi postanu iskvareni i vjerovanje biva naputeno kao isuvie teko i zahtjevno da bi bilo uzeto ozbiljno.Vraajui se pitanju kranstva, mi iznosimo da se kranska vjerovanja u svojim temeljima sukobljavaju sa stvarnostima prirode i ne odgovaraju ljudskim oekivanjima baziranim na racionalnosti i zdravom razumu. S ovom perspektivom bilo je prirodno za krane da se postepeno udalje od toga, da svoja vjerovanja uzmu ozbiljno, i da dopuste da ova vjerovanja oblikuju njihove ivote.

1. SinovSki odnoS iSaa (iSuSa kriSta)

Odnos Otac sin izmeu Boga i Isaa (Isusa Krista), a.s., glavno je vjerovanje u kranstvu. Hajde da prvo pokuamo razumjeti doslovno znaenje rijei sin. Kad se koncentriemo na doslovno znaenje rijei sin prema rijei otac, poinju da se pojavljuju stvari koje nas prisiljavaju da ponovno ispitamo svoje miljenje o Isusovom sinovstvu. ta je sin? U toku perioda kad se nauka jo nije razvila i otkrila kako je dijete roeno, na ovo pitanje


se moglo odgovoriti samo povrno. Stari narod je mislio da je posve mogue za Boga da kroz ljudsko raanje ima sina. Ovo vjerovanje je prevladavalo u skoro svim paganskim drutvima u raznim dijelovima svijeta. Grka mitologija obiluje takvim priama i hindu mitologija uope ne zaostaje za tim, jer nikada zapravo ljudskim zakljuivanjem nije ozbiljno osporavano da takozvani bogovi imaju sinove i keri, koliko ele. No, sada se nauka razvila do stepena gdje je proces raanja ovjeka opisan detaljnije nego ikada prije. Ovo pitanje je postalo vrlo komplikovano i oni koji jo vjeruju da se doslovno Bogu mogu roditi sinovi i keri moraju rijeiti vrlo ozbiljne probleme i odgovoriti na neka vrlo teka pitanja.

naune osnove roditeljstva

Prije svega, dozvolite mi da vas podsjetim da majka i otac jednako uestvuju u donoenju djeteta. elije ljudskog bia sadre 46 hromozoma koji nose gene ili oznake karaktera ivota. Jajna elija majke posjeduje 23 hromozoma. Ovo je polovina od ukupno 46 hromozoma koji se nalaze kod svakog mukarca i ene. Kad je jaje ene spremno i na raspolaganju za oplodnju, druga polovina hromozoma koja nedostaje omoguena je spermom mukarca, koja ulazi i oploava je. Ovo je Boiji plan; inae, broj hromozoma bi se poeo umnoavati svakom generacijom. Kao rezultat ovog duplanja druga generacija bi imala 92 hromozoma; ljudi bi uskoro bili pretvoreni u gorostase i cijeli proces rasta bi pobjesnio. Bog je tako savreno planirao i izmislio fenomen preivljavanja vrsta da na plodnim stepenima obnovljivih elija hromozomi bivaju prepolovljeni u broju. Majino sjeme sadri 23 hromozoma, a tako i oeva sperma. Tako moemo razumno oekivati da polovina gena koji nose karakter djeteta bivaju osigurani od enskog, a polovina od mukog partnera. Ovo je znaenje doslovnog sina. Ne postoji druga definicija doslovnog

8sina koja se moe pripisati bilo kojem ljudskom roenju. Postoje razliitosti u metodologiji postupka, ali nema izuzetaka u ovim pravilima i principima koji su upravo objanjeni.Koncentriui panju na roenje Isaa (Isusa), a.s., hajde da izgradimo detaljan saetak o tome ta se moglo dogoditi u njegovom sluaju. Prva mogunost koja se nauno moe razmatrati je da je neoploeno Merjemino sjeme omoguilo 23 hromozoma, kao to majke sudjeluju u oblikovanju zametka. Kad je to tako, postavlja se pitanje o tome kako je ovo sjeme bilo oploeno i odakle je doao ostatak neophodnih hromozoma. Nemogue je pretpostavljati da su Isaove (Isusove) elije imale samo 23 hromozoma. Ni jedno ljudsko bie ne moe biti roeno ivo ak sa 45 hromozoma. ak i ako bude lieno jednog jedinog hromozoma od 46 neophodnih za stvaranje normalnih ljudskih bia, rezultat bi bio neto zbrkano, ako bi uope ita i bilo. Nauno postavljeno, Merjema sama nije mogla omoguiti 46 hromozoma; 23 je moralo doi odnekle drugo. Ako je Bog Otac, onda to predstavlja nekoliko mogunosti. Jedna je da je Bog takoer imao isti broj hromozoma koji ljudi imaju, u kom sluaju bi oni morali biti nekako preneseni u maternicu Merjeme. To je nevjerovatno i neprihvatljivo; ako Bog ima hromozome ljudskih bia, On vie ne ostaje Bog. Tako e posljedica vjerovanja u Isaa (Isusa), a.s., kao doslovnog sina Boijeg ak i boanstvo Oca staviti u pitanje.Druga mogunost je da je Bog stvorio dodatne hromozome kao natprirodno udo stvaranja. Drugim rijeima, oni ustvari nisu pripadali osobi Boga, nego su bili udesno stvoreni. Ovo bi nas samo po sebi odvelo odbacivanju Isaovog (Isusovog), a.s., odnosa prema Bogu kao odnosa djeteta prema ocu, i kao rezultat dovelo do opeprihvatljivog odnosa svemira prema Bogu, to jest odnosa svakog stvorenog bia prema svom Stvaraocu.


Je li mogu doslovan sin Boga?

Oito je, zato, da doslovni sinovski odnos s Bogom nije mogu zato to pravi sin mora imati pola hromozoma svog oca, a pola hromozoma svoje majke. Tako se pojavljuje drugi problem: sin e biti pola ovjek, a pola bog. No, oni koji vjeruju u doslovno sinovstvo tvrde i istiu da je Isa (Isus), a.s., bio savren ovjek i savren bog.Ako je postojalo pola od potrebnog broja hromozoma, onda nam nije ostao nikakav problem, poto svakako ni jedno dijete nee tako biti roeno. Pretpostavimo da se to dogodilo i da dijete bude samo pola ovjek. Da ne spominjemo dvadeset tri puna hromozoma koji nedostaju, ak i jedan nepotpun hromozom moe izazvati strane posljedice za dijete roeno sa takvim uroenim nedostatkom. Ono moe biti slijepo, bez udova, nijemo i gluho. Opasnosti koje prate takvu nezgodu su neograniene. Trebamo biti realni; nemogue je zamisliti da Bog posjeduje bilo koje hromozome, ljudske ili druge.Zato, kad smo iskljuili lini fiziki doprinos Boga, ako je Merjema rodila sina samo sa ljudskim genima koji nose karakter koje je imala njena maternica, kakav god da je ishod, on sigurno ne bi bio sin Boiji. U najboljem sluaju taj hir prirode moete opisati kao pola ovjeka i nita vie. Ako su produktivni organi Merjeme bili kao to su organi bilo koje druge ene i ipak je maternica nekako trebala biti oploena sama od sebe, najvie to moemo oekivati je stvaranje neega sa samo pola ljudskih karakteristika. Bilo bi gnusno to neto nazvati sin Boiji.Kako je onda Isa (Isus), a.s., roen? Mi razumijemo da je istraivanje o predmetu raanja same majke bez uea mukarca provedeno u mnogim naprednim zemljama svijeta. No, do sada je ljudsko znanje samo na nivou gdje nauno istraivanje jo nije napredovalo dotle da moe biti pokazana sigurna evidencija raanja od djevice kod ljudskih bia.

10

Meutim, sve vrste mogunosti ostaju otvorene.Na niim oblicima ivota nauno su dobro utvrena dva fenomena: dvospolnost i partenogeneza. Moe se razumjeti da takvo udno roenje Isaa (Isusa), a.s., od Merjeme pripada nekom slinom prirodnom, ali vrlo rijetkom fenomenu iju partenogenezu ovjek jo nije u potpunosti dokuio.Ovdje slijede kratki opisi fenomena dvospolnosti i parteno-geneze. itaoci zainteresovani za naunu obradu ovog predmeta, na bazi sadanjeg razumijevanja, mogu se pozvati na Dodatak II.

dvospolnost

Dvospolnost postoji kad su kod jedne enke prisutni organi oba spola i hromozomi pokazuju i muke i enske karakteristike svrstane uporedo. Laboratorijski testovi su otkrili takve sluajeve dvospolnog zeca, koji je na jednom stadiju posluio kao nekoliko enki i proizveo 250 mladunadi oba spola, dok je na drugom stadiju postao skotan u izolaciji i okotio sedam zdravih mladunadi oba spola. Kad je izvrena autopsija, pokazalo se da ima dva aktivna jajnika i dva neplodna muka jajeta dok je u stanju trudnoe. Nedavna prouavanja kau da je takav fenomen mogu, iako rijetko, takoer i kod ljudi.

Partenogeneza

Partenogeneza je bespolni razvoj enske jajne elije u pojedinca, bez uea mukog posrednika. To je uoeno kod mnogih niih formi ivota kao to su biljne vai i ribe. Takoer, postoji evidencija da partenogeneza moe biti uspjena strategija meu guterovima koji ive u niskim i nepredvidivim kinim uvjetima. U laboratorijskim uvjetima miiji i zeiji zameci razvili su se partenogenezom do stepena ravnog polovini razvoja kroz trudnou, ali su onda imali pobaaj. U nedavnom prouavanju

11

KRANSTVO PUTOVANJE OD INJENICA DO IZMILJOTINA

naunici su pronali da ljudski zametak nekad moe biti aktiviran partenogenezom koristei kalcij ionophore kao katalizator. Takva istraivanja potkrepljuju vjerovatnou da su neki raniji gubici trudnoe kod ljudi moda ukljuivali partenogenetiko aktiviranje zametka.Prema posljednjem probnom istraivanju, meutim, pokazano je da je mogunost da djevica rodi nauno ostvarljiva. Izvjetaj u Prirodi genetike (Nature Genetics) iz oktobra 1995. diskutuje o neobinom sluaju trogodinjeg djeaka ije tijelo djelimino potjee od neoploenog jajeta. Istraivai su ispitivali slijed DNK cijelim putem X hromozoma u djeakovoj koi i krvi i otkrili da su X hromozomi u svim njegovim elijama bili istovjetni jedan s drugim i u cijelosti potekli od njegove majke. Slino tome, oba lana svakog od 22 druga para hromozoma u njegovoj krvi bili su istovjetni i potekli su u cijelosti od njegove majke.

ta su uda?

Sa iroko otvorenom mogunou da djevica rodi, preostaje da to nije posve nemogue i neprirodno. Gdje je onda potreba da istraujemo natprirodno objanjenje roenja Isaa (Isusa), a.s., ili da ak idemo preko toga do najdalje krajnosti vjerovanja u raanje doslovnog sina Boijeg kroz ljudsko raanje? Kad se razni fenomeni, kako je naprijed opisano, gledaju kao prirodna injenica, zato je teko vjerovati da je roenje Isaa (Isusa Krista), a.s., bio skriveni prirodni fenomen proizveden posebnim Boijim planom? Neto se dogodilo u Merjemi to je tom djetetu dalo udesno roenje, a da je ovjek nije dotakao. Ahmadija muslimansko vjerovanje je da se upravo to dogodilo. Na stav je vrst zato to ga ni jedan naunik ne moe odbaciti kao besmislen ili oprean naspram poznatih zakona prirode.uda se u islamu ne smatraju neprirodnim dogaajima, nego prirodnim fenomenima koji su skriveni od ljudskog znanja u

12

odreenom periodu vremena. U protivnom bila bi pokrenuta mnoga pitanja protiv Boije mudrosti. Ako je Bog Lino stvorio zakone prirode, On je morao imati neke odredbe i propise kojima bi, da ih ne kri, mogao postii eljeno rjeenje za neki problem. Nisu svi zakoni poznati ovjeku. Ima kategorija zakona koji rade kao da su u drugaijim vrstama i na odvojenim stepenima. Oni su ponekad poznati ovjeku samo na jednom stepenu i ovjek nije u stanju da prozre izvan toga. Kako vrijeme prolazi, ovjekovo znanje raste, a tako i pronicljivost ovjekovog vida i njegove sposobnosti da opaa takve zakone koji su do tada bili neshvaeni. Kako nauka napreduje, nova otkria bacaju vie svjetla na takve zakone koji izgleda rade u grupama. Tako e njihov rad i meusobno djelovanje s drugim zakonima biti bolje shvaeno.Te stvari, koje su u ranim vremenima izgledale kao uda, vie se ne smatraju takvim. uda su uda samo u odnosu na ovjekovo znanje u odreenom periodu vremena. Kad Bog pokae posebno djelovanje Svoje moi, izgleda kao da je prekren zakon. Ali to nije tako; zapravo je tamo ve postojao skriveni zakon i samo je kroz Boiju naredbu stupio na djelovanje. Ljudi tog vremena nisu mogli razumjeti taj zakon niti su imali ikakve kontrole nad tim. Naprimjer, prije nekoliko hiljada godina ovjeku nije bila poznata sila magnetizma. Da je to neko sluajno otkrio i izumio napravu kojom bi mogao uzdii stvari bez ikakvog vidljivog uzroka, onda bi on, na uenje svih, mogao uzviknuti: Pogledajte, dogodilo se udo! Danas se takvi trikovi smatraju svakidanjim i uobiajenim stvarima. ovjekovo znanje je ogranieno, dok je Boije neogranieno. Ako stupi na djelovanje zakon koji je izvan domena ovjekovog znanja, on izgleda kao udo. No, gledajui unazad na takve primjere s mudrou znanja steenog odonda, moemo odbaciti sva takva takozvana krenja zakona prirode da su samo prirodni fenomeni koje ljudi tog doba nisu u cijelosti

13


shvatili. Zato sam rekao da je za roenje Isaa (Isusa Krista), a.s., morao postojati prirodni fenomen odgovoran za roenje od jednog roditelja, koji je ovjeku tog vremena bio nepoznat; on ak ni danas u cijelosti nije poznat ovjeku. Ali nauka napreduje u tom pravcu i vie se shvaa. Zato moe doi vrijeme kad niko nee biti u stanju tvrditi da je roenje Isaa bilo neprirodno. Oni e se morati sloiti da je ono bilo prirodan ali rijedak sluaj, tako rijedak da se rijetko dogaa u ljudskom iskustvu.

Isus Boiji sin? Postoji mnogo drugih problema sa kranskim razumijevanjem Isaa (Isusa), a.s., njegove prirode i njegovog odnosa s Bogom. Iz daljeg kritikog i analitikog prouavanja ovog kranskog naela ono to se pojavljuje jeste da je tu Boiji sin koji posjeduje odlike savrenog ovjeka i takoer savrenog boga. Meutim, zapamtite da ak ni prema kranskom naelu Otac nije ba kao sin. Otac Bog je savren Bog, a ne savren ovjek, dok je sin i savren ovjek i savren bog. U tom sluaju ovo su dvije odvojene linosti sa razliitim karakteristikama.Treba da shvatite kako ove odlike nisu prenosive. U odreenim tvarima postoje odlike koje su prenosive. Naprimjer, voda moe postati snijeg i takoer para, bez izazivanja promjene u tvari ili sastavu vode. Ali razlike u karakteristikama Boga i Isaa (Isusa), a.s., gdje su odreene odlike dodane jednom od njih, nepomirljive su. Nije mogue za jednog od njih da prolazi kroz ovaj preobraaj a da ipak ostane bez razlikovanja od drugog. Problem je, zatim, i to ozbiljan problem, da li je Isa (Isus), a.s., bio savren bog kao i savren ovjek. Ako je istovremeno imao obje odlike, onda je sigurno bio drugaiji od Oca, koji nije bio ni savren niti ak nesavren ovjek. Koja je ovo vrsta odnosa bila? Je li sin bio vii od Oca? Ako ovaj dodatni karakter nije uinio sina viim, onda to mora biti nedostatak. U tom sluaju,

14

manjkav Boiji sin nije samo protiv ovih tvrdnji kranstva, nego je takoer protiv opeg razumijevanja Boga. Kako onda bilo ko moe shvatiti proturjeno naelo kranstva koje eli da vjerujemo da su Jedan u troje i Tri u jednom ista stvar, bez ikakve razlike? Ovo se samo moe dogoditi kad je sami temelj vjerovanja podignut ne na istinitoj osnovi, nego tek na pukoj izmiljotini.Jo jedan problem koji treba rijeiti je: ako je Isa (Isus), a.s., postao Boiji sin kao posljedica ovog roenja iz Merjemine maternice, kakav je onda bio njegov poloaj prije toga? Ako je trajno bio sin, i nije roen od Merjeme, zato je bilo neophodno da se rodi u ljudskoj formi? Ako je to bilo neophodno, onda ova odlika sina nije bila trajna; ona je samo postala dodana odlika nakon to je roen i nestala je kad je odbacio tijelo i vratio se nebu. Tako postoji mnogo komplikacija koje se raaju iz vjerovanja koje zdrav razum odbija. Ja vas pozivam da prihvatite daleko cjenjeniji i stvarniji scenarij scenarij vjerovanja da je roenje Isaa (Isusa), a.s., posebno stvaranje koje je Bog izazvao, koje je pokrenulo neke skrivene zakone prirode. Isa (Isus), a.s., bio je metaforiki sin Boiji, omiljen Bogu na poseban nain, ali u isto vrijeme ljudsko bie. Njegov poloaj sina bio je pridodan njegovom karakteru nekih tri stotine godina kasnije, da bi njegova legenda dalje ivjela; ovo emo diskutovati kasnije. ovjek se gnua ak da i povrno diskutuje o prirodi branog odnosa izmeu Boga Oca i Merjeme. Pa ipak, u nastojanju da razumijemo posredniku ulogu Merjeme izmeu Oca i sina, ovo je neizbjeno zlo. Moda je to isto pitanje koje je toliko muilo Niea te je na kraju dao oduka prikrivenom nezadovoljstvu u sljedeim rijeima:

Nije mnogo prolo nakon to se Zaratustra oslobodio arobnjaka, meutim, ponovo je vidio nekoga kako sjedi pored puta kuda je on iao: visok, crn ovjek s blijedim iscrpljenim

15


licem; ovaj ovjek ga je uveliko uznemirio. Joj, rekao je svom srcu, tamo sjedi preruena nevolja, izgleda da je sveenike vrste: ta oni ele u mom kraljevstvu? ... Ko god da ste vi, putnici, rekao je, pomozite onome ko je skrenuo s pravog puta, starom ovjeku koji ovdje moda bude na teti!Svijet je za mene ovdje neobian i zabaen, i ja ujem zavijanje divljih ivotinja, a onaj koji mi je mogao pruiti zatitu njega vie nema.Ja sam traio zadnjeg pobonog ovjeka, sveca ili pustinjaka, koji, sam u umi, jo nije uo nita o onom to cijeli svijet danas zna.ta cijeli svijet zna danas?, pitao je Zaratustra. Moda ovo: da stari Bog u kojeg je nekad cijeli svijet vjerovao vie ne ivi? Tako je to, odgovorio je stari ovjek, i ja sam sluio tog starog Boga do njegovog zadnjeg sahata.Sada sam, meutim, penzionisan iz slube, bez gazde, a ipak nisam slobodan, niti sam sretan ak i jedan sahat, osim u sjeanjima.Zato sam se popeo u ove planine, da na koncu jo jednom mogu proslaviti praznik, kako prilii starom popu i crkvenom ocu; jer znaj, ja sam zadnji pop! praznik pobonih sjeanja i boanskih slubi.Ali sad je sam on mrtav, najpoboniji od ljudi, taj svetac u umi koji je neprestano hvalio svog Boga pjevajui i mrmljajui.Kad sam naao njegovu kolibu, vie nisam naao njega, ali sam naao dva vuka u njoj kako zavijaju nad njegovom smru jer su ga

16

sve ivotinje voljele. Onda sam odjurio.Jesam li ja uzalud doao u ove ume i planine? Onda je moje srce odluilo da traim drugog, najpobonijeg, meu onima koji ne vjeruje u Boga da traim, Zaratustra!Tako je govorio stari ovjek i buljio prodornim oima u njega, koji je stajao pred njim; Zaratustra je, meutim, uzeo ruku starog popa i dugo vremena je gledao s divljenjem.Pazi, veleasni ovjee, onda je rekao, kako duga i krasna ruka, to je ruka onog ko uvijek dijeli blagoslove. No, sada ona vrsto dri onog kojeg ti trai, mene, Zaratustra.To sam ja, bezboni Zaratustra, isti onaj koji kae: ko je vie bezboan od mene i, da se mogu veseliti njegovom uenju?Tako je govorio Zaratustra i svojim pogledom prozreo misli i uzdranost starog popa. Na koncu je pop zapoeo:Onaj koji ga je najvie volio i posjedovao, on ga je sada takoer najvie izgubio.Vidite, zar ja sam sada nisam vie bezboan meu nama takoer? Ali ko se moe veseliti tome!Ti si njega sluio do zadnjeg, pitao je Zaratustra obzirno poslije dubokoumne utnje. Zna li ti kako je on umro? Je li istina ono to oni kau da ga je saaljenje uguilo?Da je vidio kako je ovjek visio na kriu i nije to mogao izdrati, da je ljubav za ovjeka postala njegov Dehennem i na koncu njegova smrt?Stari pop, meutim, nije odgovorio, ali je stidljivo pogledao ustranu sa bolnim i sumornim izrazom.

17


Pusti me da odem, rekao je Zaratustra poslije dugog razmiljanja, u toku kojeg je nastavio da bulji pravo u oko starog ovjeka.Pusti ga da ode, on je gotov. I premda te krasi to govori samo dobro o ovom mrtvom bogu, pa ipak ti dobro zna kao i ja ko je on bio; i da je slijedio neobine puteve.Meu nama, rekao je stari pop postajui radostan, ili, ako mogu rei, reeno ispod oka (jer je bio slijep u jedno oko), u boanskim stvarima ja sam prosvjetljeniji od samog Zaratustre i moda sasvim budem.Moja ljubav mu je sluila dugo godina, moja volja se pokoravala njegovoj volji. Dobar sluga, meutim, zna sve, i mnoge stvari, takoer, koje njegov gazda skriva od sebe.On je bio skriveni bog, pun tajnovitosti. Istina, on je ak doao od sina, ne kroz bilo koja druga nego tajna i indirektna sredstva. Na vratima vjere u njega stoji blud.Ko god mu oda poast kao bogu ljubavi ne misli dovoljno visoko o samoj ljubavi. Zar nije ovaj bog takoer elio da mu bude sueno? Ali zaljubljenik voli vie od nagrade i kazne.Kad je bio mlad, ovaj bog sa istoka bio je tvrd i osvetoljubiv, i sam je izgradio Dehennem za zadovoljstvo svojih ljubimaca.Ali je poslije dugog vremena ostario i smekao i postao blag i saaljiv vie kao djed nego kao otac, vie kao stara nena koja posre.Onda je sjeo, zgren u svoj oak odaka, srdei se nad svojim slabim nogama, umoran od svijeta, umoran od elja, i jednog dana bio uguen kroz svoje pretjerano saaljenje.

18

2. GriJeh i iSkuPlJenJe

Sada se okreemo drugom vrlo vanom dijelu kranske vjere. Ja, meutim, moram razjasniti da svi krani ne vjeruju sasvim u ono to slijedi. ak su se neke crkvene voe udaljile od krutog dogmatinog stava Crkve. Iako je to tako, filozofija grijeha i iskupljenja temeljni je princip ortodoksne kranske vjere. Prvi sastavni dio kranskog razumijevanja grijeha i iskupljenja jeste da je Bog pravedan i provodi prirodnu pravdu. On ne oprata grijehe bez iznuivanja odmazde, jer bi to bilo protiv diktata apsolutne pravde. Ovaj osobiti Boiji atribut iznuuje ovu kransku verziju iskupljenja.Drugi sastavni dio je da je ovjek grean zato to su Adem i Hava (Adam i Eva) poinili grijeh. Kao rezultat njihovi potomci su poeli nasljeivati grijeh, poto je to bilo utisnuto u njihove gene i od tada sva djeca Ademova raaju se kao grenici. Trei sastavni dio ovog naela je da grena osoba ne moe okajati za grijehe druge osobe: samo bezgrena osoba to moe. Na osnovu ovoga postaje oito zbog ega, prema kranskom razumijevanju, ni jedan Boiji poslanik, koliko god dobar ili blizu savrenstva moda bio, nije mogao oistiti ovjeanstvo od grijeha ili nije bio u stanju da ih oslobodi grijeha i njegovih posljedica. Kao sin Adema, ovjek nije mogao izbjei ovaj dio uroenog grijeha s kojim je bio roen.Ovo je jednostavni kratki pregled cijelog naela. Ovdje je rjeenje koje su iznijeli kranski teolozi.

iskupljenje ovjeanstva

Da rijei prividno nerjeiv problem, Bog je zamislio jedan dosjetljiv plan. Nije jasno da li se savjetovao sa Svojim sinom; jesu li obojica istovremeno izmislili ovaj plan, ili je to ak bila potpuno ideja sina i onda prihvaena od Boga Oca. Odlike ovog

19


plana su razotkrivene u vrijeme Isaa (Isusa), a.s., kako slijedi: prije dvije hiljade godina Boiji sin, koji je doslovno dijelio vjenost s Njim, bio je roen od ljudske majke. Kao Boiji sin on je u sebi spojio savrene crte ljudskog bia kao i crte Boga Oca. Zatim nam je reeno da je pobona i kreposna ena po imenu Merjem bila odabrana da bude majka Boijeg sina. Ona je zanijela Isusa u partnerstvu s Bogom. U tom pogledu Isa (Isus), a.s., kao doslovni Boiji sin, bio je roen bez grijeha, a ipak je nekako zadrao svoj ljudski karakter i bie. Tako je sebe dobrovoljno ponudio da preuzme teret cijelog grijeha onih ljudi koji budu vjerovali u njega i prihvate ga kao svog spasioca. Oni tvrde da je ovim domiljatim izumom Bog izbjegao ugroavanje Svog vjenog atributa apsolutne pravednosti.Zapamtite da prema ovom postupku ovjek nee proi nekanjeno, koliko god bio grean. Bog e ipak biti u stanju da iznudi odmazdu od grenog bez ugroavanja Svog smisla za pravdu. Jedina razlika izmeu ovog i prethodnog poloaja, koji je bio odgovoran za ovu dramatinu promjenu, jeste injenica da e Isa (Isus), a.s., biti taj koji e biti kanjen, a ne greni sinovi i keri Adema. rtva Isaa (Isusa), a.s., na kraju e biti sredstvo u iskupljenju za sinove djece Ademove. Koliko god moda ova logika izgledala strana i udna, ovo je upravo ono to je javno izjavljeno da se dogodilo. Isa (Isus), a.s., dobrovoljno je ponudio sebe i za posljedicu bio kanjen za grijehe koje nikada nije poinio. Grijeh adema i have

Hajde da sada od poetka ponovo ispitamo priu o Ademu. Ni jedan jedini korak u navedenom naelu ne moe biti prihvaen ljudskom savjeu ili logikom.Prvo, imamo pretpostavku da su Adem i Hava poinili grijeh, i da su zato njihovi potomci postali genetski i trajno zatrovani

20

grijehom. Nasuprot tome, nauka genetike otkriva da ljudske misli i postupci, bilo dobri ili loi, ak i ako se ustrajno slijede tokom cijelog ivota neke osobe, ne mogu biti preneseni i uneseni u genetski sistem ljudskog razmnoavanja. Raspon ivota je isuvie kratak period da bi igrao bilo kakvu ulogu u stvaranju tako temeljitih promjena. ak ni poroci ljudi, generacije za generacijom, ili dobra djela ne mogu biti preneseni na potomke kao genetske odlike. Moda treba nekoliko miliona godina za urezivanje ljudskih gena s novim odlikama.ak i ako bi ovjek krajnje besmislenim i neprihvatljivim domaajem svoje mate mogao zamisliti takvo udno doga-anje, takoer bi se istom logikom moralo prihvatiti suprotno. Ovo bi znailo, ako se grena osoba pokaje i na kraju se pokae istom, onda takav postupak takoer treba biti zabiljeen u genetskom sistemu djelotvorno ponitavajui posljedicu prethodnog grijeha. Nauno, ovo se moda nee dogoditi, ali je sigurno daleko vie logike u ovoj uravnoteenoj slici nego zamiljati da samo sklonost ka grijehu moe biti stavljena u gene, a ne naklonost za injenje dobra.Drugo, nastojanjem da rijeimo problem Adema predlaui da je grijeh genetski prenesen na budue generacije Adema, sve to se postie potpuno je razaranje samog temelja na kojem je bazirano kransko naelo grijeha i iskupljenja. Ako je Bog apsolutno pravedan, gdje je onda smisao pravde u trajnom osuivanju cijelog potomstva Adema i Have zbog ovog prolaz-nog grijeha koji su oni poinili i pokajali se? Ovo je, na koncu, bio grijeh zbog kojeg su sami oni bili teko kanjeni i izbaeni iz Raja u takvoj sramoti. Kakav bi to bio nain pravde za Boga, koji, nakon to je kaznio Adema i Havu za njihove line grijehe, nije zadovoljio Svoju elju za osvetom i osudio je cijelu ljudsku rasu na bespomono ponienje da se raaju kao grenici? Koju su priliku djeca Adema imala da izbjegnu grijeh? Ako roditelji naprave greku, zato da njihova nevina djeca trajno pate zbog te greke?

21


Kad je tako, kakav izopaeni smisao za pravdu Bog tvrdi da ima i uiva, ako kanjava ljude za koje je odreeno da postupaju greno, koliko god mrzili grijeh? Grijeh je uinjen sastavnim dijelom njihovog ustrojstva. Za dijete Adema vie nema nikakve prilike da ostane nevino. Ako je grijeh prijestup, onda logika zahtijeva da to treba biti prijestup Stvaraoca, a ne grijeh stvorenja. Koja bi pravda, u tom sluaju, zahtijevala kaznu nevinog za prijestup poinioca?Kako je drugaiji proglas asnog Kurana od kranskog razumijevanja grijeha i njegovih posljedica, gdje asni Kuran kae:

Nijedna natovarena (dua) nee nositi teret druge. (35:19)

Bog ne optereuje nijednu duu vie od njene moi. (2:287)

U poreenju sa kranskim konceptom grijeha i iskupljenja ovi proglasi asnog Kurana su muzika za duu.Hajde da se sada vratimo biblijskom iznoenju onoga to se zapravo dogodilo u vrijeme grijeha Adema i Have i posljedicama koje su uslijedile kao kazna. Prema Genezi Bog je samo djelimino primio njihovo izvinjenje i odmjerena im je trajna kazna, propisana kako slijedi:

A eni ree: Trudnoi tvojoj muke u umnoiti, u mukama djecu e raati. udnja e te muu tjerati, a on e gospodariti nad tobom.A ovjeku (Adamu) ree: Jer si posluao

22

glas svoje ene te jeo sa stabla s kojeg sam ti zabranio jesti, rekavi: S njega da nisi jeo! evo: Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom e se od nje hraniti svega vijeka svog! Raat e ti s trnjem i korovom, a hranit e se poljskim rastinjem. U znoju lica svoga kruh e jesti dokle se u zemlju ne vrati: ta iz zemlje uzet si bio prah si, u prah e se i vratiti. (Geneza, 3:16-19)

ovjeanstvo je postojalo prije nego to su Adem i Hava roeni. Zapadni naunici su sami otkrili ostatke mnogih prethistorijskih ljudi i oznaili ih raznim osobnim nazivima. Neandertalac ovjek je moda najpoznatiji od njih. Neandertalci su ivjeli prije 100.000 do 40.000 godina, veinom u oblastima Evrope, Bliskog istoka i centralne Azije. Otkriveni su ostaci potpuno razvijenih ljudskih bia, koji su lutali Zemljom oko 29.000 godina prije nego to je poznato za Adema i Havu da su poeli svoj kratkotrajni boravak u Dennetu. U to vrijeme ljudska bia fiziki su bila ba kao mi i ivjeli su u Evropi, Africi i Aziji, i kasnije su se u toku ledenog doba takoer rairili do Amerike. Zatim u Australiji vjerodostojna kulturna historija Aboridina vodi trag unazad 40.000 godina.U poreenju sa ovim relativno skorim vremenima, otkriven je kostur ene iz Hedara u Etiopiji koji je star 2,9 miliona godina. Prema biblijskoj hronologiji, Adem i Hava ivjeli su prije oko est hiljada godina. Moda u uenju pogledamo unazad nad pisanom historijom ljudskih bia, ili Homo sapiensa, kako su nazvani u naunom jeziku.

ljudska patnja se nastavlja

Nakon itanja biblijskog iznoenja o tome kako su Adem

23


i Hava bili kanjeni, ne moemo a da ne razmiljamo da li su bol i poroajni trudovi bili nepoznati enama do poetka ere Adema i Have. Teko da bi nali naunika koji bi vjerovao u takve izmiljotine. Zatim imamo obilje neosporivih svjedoenja da su dugo vremena prije Adema i Have ljudi nastanili sve kontinente svijeta, ak i udaljena ostrva Pacifika i uvijek su teko radili da preive. Zato, rei da su Adem i Hava bili prvi koji su poinili grijeh i da im je zbog toga kao kazna odreeno bolno raanje, prouavanjem ivota dokazano je potpuno pogrenim. ak i ivotinje, koje su mnogo nieg ivotnog reda, raaju u bolu. Ako pogledate kravu kako raa tele, njena patnja izgleda slina bolu ene. Znamo da su mnoge takve ivotinje nastanjivale Zemlju milionima godina prije Adema i Have.Zaraivati svoja sredstva za ivot tekim radom je uobiajeno za ovjeka, ali uope nije njegova osobitost. ene takoer naporno rade za svoju zaradu i sredstva za ivot. Prije toga, svaka iva vrsta je zaraivala svoja sredstva za ivot kroz teak rad. Ova injenica je kljuni pokreta u evoluciji ivota. Borba za opstanak je moda upravo prva prepoznatljiva oznaka ivota koja ga razdvaja od svijeta neivog. To je prirodni fenomen, koji ni u kom sluaju nema nita s grijehom.Zatim, ako je ovo kazna propisana kao posljedica grijeha Adema i Have, onda se pitamo ta e se dogoditi poslije izbavljenja. Ako je Isa (Isus), a.s., iskupio grijehe grenih ljudskih bia, je li kazna propisana za grijeh Adema i Have ukinuta poslije raspea? Jesu li ene koje su vjerovale u Isaa (Isusa Krista), a.s., kao Boijeg sina prestale imati bolan porod? Jesu li mukarci vjernici poeli zaraivati svoja sredstva za ivot bez tekog rada? Je li se sklonost grijehu prestala prenositi na budue generacije i jesu li se tek onda poela raati nevina djeca? Ako je odgovor na sva ova pitanja da, onda bi tu naravno bilo neko opravdanje u ozbiljnom razmatranju kranske filozofije o grijehu i iskupljenju. Ali jao, odgovor na sva ova pitanja je ne, ne i ne. Ako izgleda

24

da se nita nije promijenilo od raspea, i u kranskom i u nekranskom svijetu, kakvo je onda znaenje iskupljenja?ak i poslije Isaa (Isusa), a.s., osjeaj ope pravde i dalje nalae ljudskim biima irom svijeta, ako neka osoba ini grijeh, kazna za taj grijeh treba biti data jedino toj osobi i nikome drugom. Svi mukarci i ene moraju sami snositi posljedice svojih grijeha. Djeca se uvijek raaju nevina. Ako ovo nije istina, onda je Boiji atribut pravde naputen.Mi kao muslimani vjerujemo da su sve Boije knjige bazirane na vjenoj istini i niko ne moe iznijeti nikakve tvrdnje suprotno tome. Kad naiemo na nedosljednosti i oprenosti u bilo kojoj takozvanoj od Boga objavljenoj knjizi, na postupak nije potpuno poricanje i odbijanje, nego oprezno i saosjeajno ispitivanje. Veinu tvrdnji Starog i Novog zavjeta, za koje uviamo da se ne slau s istinom prirode, mi nastojimo uskladiti itanjem nekog skrivenog znaenja ili metaforike poruke, ili odbijemo dio teksta kao djelo ljudskih ruku umjesto Boijeg. Dok je samo kranstvo bilo istinito, ono nije moglo sadravati bilo kakve iskrivljenosti, neprihvatljive injenice ili vjerovanja koja su la naspram prirode. Zato mi nismo poeli sa tekstualnim ispitivanjem, nego sa samim temeljnim naelima koja su tokom stoljea ope suglasnosti miljenja postala neosporni sastavni dijelovi kranske filozofije. Osnovno meu njima je kransko razumijevanje grijeha i iskupljenja. Ja bih mnogo prije vjerovao da je neko negdje u toku historije kranstva pogreno razumio stvari i nastojao da ih interpretira u svjetlu svog znanja i zbog toga zaveo naredne generacije.

naslijeeni grijeh

Hajde da radi argumenta pretpostavimo da su Adem i Hava doslovno poinili grijeh kako je opisano u Starom zavjetu i bili propisno kanjeni. Kako pria ide, kazna nije bila odmjerena

25


samo njima, nego njihovom cijelom potomstvu. Kad je jedanput ta kazna bila propisana i provedena, zato je uope bilo potrebe za nekom drugom kaznom? Kad je grijeh jedanput kanjen, to je zavreno. Kad je presuda jednom donesena, niko nema pravo da neprestano sve vie dodaje kazni. U sluaju Adema i Have nije samo to to su bili otro ukoreni i vie nego kanjeni za grijeh koji su poinili, nego je takoer i priroda kazne koja je prenesena na njihovo potomstvo po sebi vrlo upitna. O tome smo dovoljno rekli. Ono na to nastojimo ukazati daleko je podlije krenje apsolutne pravde. Da budemo neprekidno kanjavani zbog grijeha svojih predaka jedna je stvar, ali da budemo primorani nastaviti grijeiti zbog greaka svojih predaka jednostavno je gnusno. Hajde da se latimo teke stvarnosti ljudskog iskustva i nastojimo razumjeti kransku filozofiju prijestupa i kazne u odnosu na nae svakodnevno iskustvo. Hajde da pretpostavimo da je protiv prijestupnika donesena kazna koja je vrlo prestroga i gruba u srazmjeri sa poinjenim prijestupom. To, naravno, moe voditi tome da svaki razuman ovjek glasno i otro osudi tako visoko nesrazmjernu kaznu. U pogledu ovoga uviamo da je vrlo teko vjerovati kako je kazna data Ademu za njegov grijeh dola od pravednog Boga. To nije samo sluaj nesrazmjerne kazne. To je kazna koja je, prema kranskom razumijevanju Boijeg postupanja, preivjela ivotno doba Adema i Have i bila prenesena na dugi niz generacija njihovih potomaka, jer je patnja potomaka zbog kazne njihovih roditelja zapravo produetak krenja pravde preko njenih krajnjih granica. Ali mi o tome uope ne govorimo. Ako bismo imali nesreu da vidimo da bilo koji suvremeni sudija donese presudu koja ini obavezujuom djecu, unuad, praunuad itd. prijestupnika da zakonom budu prisiljeni initi grijeh i prijestupe i da u skladu s tim trajno budu kanjeni, kakva bi bila reakcija suvremenog drutva koje je kroz civilizaciju steklo openiti osjeaj pravde?

26

Ovdje moramo podsjetiti itaoca da je ovaj koncept naslijeenog grijeha samo Pavlovo pogreno interpretiranje. Ono se ne moe pravedno pripisati uenjima Starog zavjeta. U mnogim knjigama Starog zavjeta postoji obilje dokaza o suprotnom.U petom stoljeu je Augustin, biskup od Hippoa, bio upleten u suoavanje sa pelagian pokretom, u vezi sa nesuglasicama o prirodi stradanja Adema i Have. On je proglasio da je pelagian pokret krivovjernih zato to misle da je Ademov grijeh utjecao samo na njega, a ne na ljudsku rasu kao cjelinu, te da je svaki pojedinac roen slobodan od grijeha i u stanju da koliko moe ivi bezgrenim ivotom, i da je ak bilo osoba koje su uspjele u tome.Oni koji su bili u pravu obiljeeni su kao krivovjernici. Dan je bio igosan kao no, a no kao dan. Krivovjerstvo je (nazvano) istina, a istina krivovjerstvo.

Prenoenje grijeha

Hajde da sada ponovo ispitamo predmet kako Bog ne oprata grenim bez kanjavanja zato to je to protiv Njegovog osjeaja pravde. Osoba je prestravljena kad shvati da su krani stoljee za stoljeem vjerovali u neto to je zasigurno izvan dometa ljudskog intelekta i opreno ljudskoj savjesti. Kako uope Bog moe oprostiti grenoj osobi, samo zato to se nevina osoba doborovoljno ponudila da preuzme kaznu umjesto nje? U momentu kad Bog tako ini, On kri same temeljne principe pravde. Grena osoba mora patiti zbog svojih grijeha. Ukratko, ako bi kazna bila prenesena na nekoga drugog, rodilo bi se mnotvo zamrenih ljudskih problema.Kranski teolozi dokazuju da takvo prenoenje kazne ne kri nijedan princip pravde, zato to je nevina osoba dobrovoljno prihvatila kaznu druge osobe. ta biste vi rekli u sluaju dunika, oni pitaju, koji je preoptereen dugovima i nema mogunosti

27


da plati, i neki bogobojazni dobrotvor odlui da ga oslobodi tereta plaanjem cijelog duga u njegovo ime? Na odgovor je da bismo mi zaista glasno pohvalili takav postupak ogromne velikodunosti, ljubaznosti i rtve. No, kakva bi bila reakcija osobe koja nas suoi s pitanjem ako dug koji treba otplatiti iznosi trilione funti, a istupi dobrotvor koji izvadi fening iz svog depa i zahtijeva da sve to dunik duguje treba biti poniteno zbog ljubaznosti dobrotvora to je ponudio fening kao zamjenu za taj dug. Ono to mi imamo u sluaju Isaovog (Isusovog) nuenja sebe da bude kanjen za grijehe cijelog ovjeanstva, daleko je vie nesrazmjerno. Zatim, tu nije samo jedan dunik ili svi dunici jedne generacije, nego govorimo o bilionima roenih i neroenih pronevjeritelja kojih e biti do smaka svijeta.Ali to nije sve. Misliti o prijestupu kroz primjer dunika koji duguje novac nekome drugom predstavlja najnaivniju definiciju grijeha na koju sam ikada naiao. Ovaj scenarij koji je predstavljen zasluuje da mu posvetimo malo veu panju prije nego to se okrenemo nekim drugim aspektima prijestupa i kazne.Hajde da razmotrimo sluaj dunika nazvanog A, koji duguje stotinu hiljada funti osobi B. Ako bogati dobrotvor, u punom vladanju svojim ulima, ozbiljno i velikoduno eli da oslobodi dunika njegovog tereta, uobiajeni zakon bi zahtijevao od njega da plati osobi B sav iznos koji mu osoba A duguje. No, pretpostavimo da ovaj dobrotvor istupi sa molbom da osoba A bude razrijeena svoje odgovornosti plaanja osobi B i da on lino bude malo izbatinjan ili zatvoren barem tri dana i noi namjesto osobe A. Ako se to zaista dogodi u stvarnom ivotu, bio bi veliki uitak gledati prestraena lica zapanjenog sudije i zbunjenog sirotog davaoca zajma B. No, dobrotvor jo treba da dovri svoju molbu za milost. On bi se dalje pogaao: O moj Gospodaru, to nije sve to ja elim zauzvrat za svoju rtvu. Ja traim da svi dunici cijelog kraljevstva koji ive danas ili e biti roeni do kraja vremena budu razrijeeni svojih dugova u

28

zamjenu za moju patnju od tri dana i tri noi. Na ovom mjestu ovjekov um se pomuti.Kako bi eljeli predloiti Bogu, pravednom Bogu, da onima kojima su pokradeni plodovi njihovog rada ili ivotne uteevine, budu bar do nekog stepena nadoknaeni. No, izgleda da je kranski Bog daleko ljubazniji i milostiviji prema prijestupniku nego prema nevinom koji pati od strane prijestupnika. To je zaista neobian osjeaj pravde koji dovodi do oprosta kradljivcima, otimaima, zlostavljaima djece, muiteljima nevinih i poiniteljima svih vrsta divljih prijestupa protiv ovjenosti, pod uvjetom da u svojim smrtnim momentima vjeruju u Isaa (Isusa), a.s. ta rei o neprocjenjivom dugu koji duguju rtvama svojih muenja? Izgleda da je nekoliko momenata Isaa (Isusa), a.s., u Paklu dovoljno da ih oisti od njihove podle krivnje tokom cijelog njihovog ivota, koja se prenosi iz generacije u generaciju.

kazna se i dalje odmjerava

Hajde da sada razmotrimo drugaiju, ozbiljniju kategoriju prijestupa za ije posljedice ljudska priroda jednostavno ne moe prihvatiti da su prenosive. Naprimjer, neko nemilosrdno zlostavlja dijete i ak ga siluje i ubije. Ljudska osjeajnost bi nesumnjivo bila uznemirena do nepodnoljivog stepena. Pretpostavimo da takva osoba nastavi izazivati slinu i veu patnju svuda oko sebe, a da nikada ne bude uhvaena i privedena pravdi. Nakon to je ivio ivot prijestupa nekanjeno od strane ljudi, pribliava mu se smrt, ali on odluuje da izmakne jo veoj kazni Sudnjeg dana i odjednom donosi odluku da na kraju vjeruje u Isaa (Isusa), a.s., kao svog spasioca. Hoe li se svi njegovi grijesi odjednom istopiti da nita ne ostane i hoe li mu biti doputeno da se uulja u drugi svijet slobodan od grijeha kao novoroena beba? Moda takav koji odgodi vjerovanje u Isaa (Isusa), a.s., do vremena svoje smrti dokazuje da je mnogo mudriji od onog ko

29


to uini ranije u ivotu. Za ovog drugog uvijek ostaje opasnost injenja grijeha nakon vjerovanja i da padne rtvom ejtanovih planova i ulagivanja. Zato ne ekati dok vam se smrt ne priblii, dajui time ejtanu malo prilike i vremena da vas lii vae vjere u Isaa (Isusa)? Slobodan ivot prijestupa i zadovoljstva ovdje na Zemlji i ponovno raanje u vjeno stanje iskupljenja zaista nije mala pogodba.Je li ovo mudrost pravde koju krani pripisuju Bogu? Takav osjeaj pravde ili Sam takav Bog je potpuno neprihvatljiv ljudskoj savjesti, koju je Sam On stvorio, a da nije u stanju razluiti pravo od krivog.Gledajui na isto pitanje u svjetlu ljudskog iskustva i ljudskog razumijevanja, ovjek ima svako pravo da porekne takvu filozofiju, da kae kako je beznaajna i bez temelja. Ona nema nikakve stvarnosti ili sadraja. Ljudsko iskustvo nas ui da je uvijek iskljuivo pravo onih koji pate od strane drugih, da oproste ili ne. Ponekad vlasti, da bi proslavile dan nacionalne radosti ili iz drugih razloga, proglase pomilovanje prijestupnicima bez razlike. No, to samo po sebi ne opravdava postupak opratanja onima koji su poinili neku nenadoknadivu tetu i izazvali trajnu patnju svojim nevinim sugraanima. Treba da zapamtite: ako ovaj postupak vlade da oprata bez razlike, moe bilo kojim mjerilom biti opravdan, i ako kranski teolozi ovo ne smatraju krenjem smisla pravde, zato onda oni ne pokau istu uljudnost prema Bogu i prepuste Mu pravo oprosta kako i kad On eli? Nakon svega, On je Vrhovni Vladar, Stvaralac i Gospodar svega. Ako On oprosti bilo kome za bilo koji prijestup koji je poinjen protiv drugih ljudi, ovaj Vrhovni Gospodar ima neogranienu mo da tako velikoduno nadoknadi povrijeenim da budu savreno zadovoljni Njegovom odlukom. Kad je to tako, gdje je potreba za rtvovanjem Svog nevinog sina? Ovo po sebi ini izrugivanje pravde. Mi smo roeni s ulima usklaenim sa Boijim atributima.

30

On tako proglaava u Bibliji:

I ree Bog: Nainimo ovjeka na svoju sliku, sebi slina...

(Geneza, 1:26)

O istoj temi On kae u asnom Kuranu:

Zato, vi usmjerite svoju panju (slijedite) prema vjeri, okreui se uvijek (prema Allahu). Ovo je Allahova priroda po kojoj je stvorio ovjeka. (30:31)

Ovo naelo, zajedniko i kranima i muslimanima, zahtijeva da ljudska savjest bude najbolje ogledalo koje odraava Boije postupanje u datoj situaciji. Kod nas je stvar svakodnevnog iskustva da mnogo puta opratamo bez i najmanjeg krenja smisla pravde. Ako je protiv nas lino nainjena pogreka, onda u pogledu tog prijestupa moemo ii do bilo koje mjere u oprostu. Ako dijete povrijedi svoje roditelje to je neposluno, ili izazove tetu nekim dragocjenim kunim predmetima, ili im zarauje runo ime, on je poinio grijeh protiv njih. Njegovi roditelji mu mogu oprostiti a da ih savjest ne grize ili da ih optuuje kako su prekrili smisao pravde. No, ako njihovo dijete uniti imetak drugog komije ili povrijedi dijete druge osobe, kako oni mogu odluiti da oproste djetetu za izazivanje patnje drugima? To bi se smatralo postupkom nepravde ak i prema njihovoj vlastitoj savjesti.Prijestup i kazna imaju isti odnos kao i uzrok i posljedica, i moraju do nekog stepena biti razmjerni. O ovom aspektu odnosa izmeu prijestupa i kazne ve je donekle diskutovano

31


u vezi s pogrenim finansijskim postupanjem jednog ovjeka naspram drugog. Isti argument vrijedi s veom otrinom za druge prijestupe kao to su povrede, sakaenje ili ubijanje nevinih stanovnika ili ugroavanje njihove asti na bilo koji nain. to je vea teina prijestupa, oekuje se otrija priroda i duina kazne. Ako Bog moe oprostiti svima i svakom, kao to ja vjerujem da On i jedino On moe, onda pitanje iskupljenja u zamjenu za kaznu nevine osobe uope ne dolazi u obzir. Ako je, meutim, to pitanje prenoenja neije krivine kazne na drugu nevinu osobu koja se odluila za takvu mjeru, onda bi zasigurno pravda zahtijevala da ova kazna mora biti prenesena u cijelosti na drugu osobu bez umanjenja ili ublaavanja do bilo kojeg stepena. Meutim, mi smo o tome ve dovoljno rekli.Da li krani vjeruju da je Bog Otac primijenio ovaj diktat pravde u sluaju Isaa (Isusa), a.s., sina? Ako jeste, to bi znailo da je sva kazna koja je trebala biti data svim prijestupnicima kranskog svijeta roenim u vrijeme Isaa (Isusa), a.s., ili ak kasnije do Sudnjeg dana bila skupljena, koncentrisana i dovedena do takvog stepena paklene jaine, da je patnja Isaa (Isusa), a.s., samo tri dana i tri noi, izjednaena s muenjem sve kazne koju su naprijed spomenuti grenici zaradili ili e zaraditi do tog zadnjeg dana. Ako je to tako, nijedan kranin nikada ne treba biti kanjen na Zemlji od bilo koje kranske vlade. Inae e se to svoditi na teku nepravdu. Sve to sudovi zakona trebaju raditi nakon to postignu odluku o krivnji, jeste da trae od kranina prijestupnika da se moli Isusu sinu da ga spasi. I stvar treba odmah ostaviti i zatvoriti. To bi jednostavno bio sluaj knjigovodstvenog prijenosa krivinog obrauna zloinca na obraun Isaa (Isusa), a.s. Radi primjera, hajde da stavimo u precizniji fokus Ameriku i pod povealom posmatramo stanje prijestupa tamo. Prijestupi ulinih napada i ubistava toliko su rasprostranjeni da ih je teko izbrojati. Jedanput sam, sjeam se, u Njujorku, upalio

32

radiostanicu koja je u cijelosti bila posveena izvjetavanju o velikim prijestupima. To je bilo vrlo zastraujue i toliko bolno iskustvo da to nisam mogao sluati vie od pola sata. Skoro svakih pet minuta poinjeno je i prijavljeno novo ubistvo u Americi, ponekad sa stranim izvjetajem onih koji su zapravo bili oevici samog toka ubistva. Naa namjera nije da predstavljamo detaljnu sliku prijestupa u Americi, nego je stvar ope svijesti da je danas Amerika meu prvima na listi zemalja gdje su razuzdane sve vrste prijestupa, pogotovu u veim gradovima kao to su ikago, Njujork i Vaington. U Njujorku su ulini napadi uobiajena dogaanja kao i sakaenja nevinih stanovnika koji se usude da se tome suprotstave. Ovo svakodnevno dogaanje stvara krajnje neugodnu sliku nakaenja i ubijanja za nisku korist.Ostavljajui za trenutak ustranu rastui trend kriminala irom svijeta, u sluaju Amerike ne moemo a da ne razmiljamo o odnosu izmeu kranskog koncepta grijeha i iskupljenja, i prekraja poinjenih svakodnevno. Koliko god su moda daleko od kranskih vrijednosti u svojoj praksi, bar toliko im moe biti pripisano da vjeruju u kransko naelo grijeha i iskupljenja kao i u Isusa kao svog spasioca ali, od koje koristi? Veina kriminalaca u Americi su, naravno, takozvani krani, premda ni muslimani ni drugi nisu izuzetak. Hoe li svima, samo zbog toga to svi takvi kriminalci, to pripadaju kranstvu i vjeruju u pripovijedano dobrovoljno rtvovanje Isaa (Isusa), a.s., radi grenika koji su vjerovali biti oproteno od Boga? Ako hoe, na koji nain? Konano, prilino veliki procenat meu njima moe biti uhvaen i kanjen zakonom drave, no ipak e ogroman broj ostati ili na slobodi ili moda biti kanjen samo za dio prekraja koje su poinili tokom mnogo godina.ta kranstvo moe ponuditi onima koji su kanjeni zakonom ili ta e obeati onima koji ostanu na slobodi ovdje na Zemlji? Hoe li i jedni i drugi biti kanjeni do razliitih stepena ili e biti kanjeni odreda?

33


Druga dilema koja se odnosi na iskup prijestupnika zbog njegovog vjerovanja u Isaa (Isusa), a.s., raa se iz manje jasne i neodreene situacije. Ako, naprimjer, kranin poini prijestup protiv nevine rtve koja nije kranin, bit e mu, naravno, oproteno zbog blagoslova njegove vjere u Isusa. Kazna za ovaj prijestup onda e biti prenesena na raun Isaa (Isusa), a.s., umjesto na njegov. Ali od koje e koristi ili tete biti iskaz sirote nevine rtve koja nije kranin? Siroti Isa (Isus), a.s., i sirota rtva kanjeni su za prijestup koji nisu poinili. Naa ula budu zbunjena ako pokuamo zamisliti strahotu svih prijestupa koje su ljudi ikada poinili od pojave kranstva do vremena kad sunce postojanja bude zalazilo nad ljudskim ivotom. Jesu li svi ovi prijestupi preneseni na raun Isaa (Isusa), a.s.? Je li za sve ove grijehe dat obraun u kratkom vremenu od tri dana i tri noi koliko se pretpostavlja da je Isa (Isus), a.s., patio? Jo se nastavljamo uditi kako moe ogromno more prijestupnika tako estoko zagoranih smrtnim otrovom grijeha biti zaslaeno i potpuno oieno od posljedica njihovih prijestupa, tek samo postupkom njihovog vjerovanja u Isaa (Isusa), a.s. Ponovo, nae se misli vraaju u daleku prolost kad su siroti Adem i Hava tako naivno poinili svoj prvi prijestup, samo zato to su bili vrlo lukavo nasamareni i zavedeni od ejtana. Zato njihov grijeh, takoer, nije bio sapran? Zar oni nisu vjerovali u Boga? Zar je bilo malo djelo dobrote imati vjeru u Boga i Oca, i je li uza sve to bila njihova greka to im nikada nije reeno o sinu koji vjeno ivi s Bogom Ocem? Zato se Boiji sin nije saalio na njih i molio Boga Oca da umjesto njih kazni njega za njihove prijestupe? Kako bismo eljeli da se to dogodilo, jer bi bilo mnogo lake biti kanjen samo za taj jedan jedini momenat spoticanja na strani Adema i Have. Cijela pria ovjeanstva sigurno bi bila ponovo napisana u knjizi sudbine. Bila bi stvorena rajska zemlja i Adem i Hava ne bi bili zauvijek prognani iz Raja, skupa sa neizmjernim brojem svojih nesretnih

34

potomaka. Sam Isa (Isus), a.s., bio bi protjeran iz Raja samo za tri dana i tri noi i to bi bilo to. Naalost, niti je Bog Otac mislio o ovome niti Isus. Pogledajte kako je sveta i draga stvarnost Isaa (Isusa), a.s., naalost, preokrenuta u udni i nevjerovatni mit.

Pravda i oprost

Kranska filozofija grijeha i kazne nije samo potpuno zbunjujua za jednostavni nepristrani ljudski intelekt, nego takoer raa mnoga druga pitanja koja se odnose na to a koja nisu nita manje zamrena. Filozofija odnosa izmeu pravde i oprosta, kako je zamiljeno kranskom filozofijom iskupljenja, nastoji objasniti zato Bog Lino nije mogao oprostiti. To je u cijelosti ovisno o pogrenom i svojevoljnom konceptu pravde, koji prihvata kao gotovu injenicu da pravda i oprost nikada ne mogu ii jedno uz drugo. Budui da je to tako, zato Novi zavjet toliko istie oprost kad se diskutuje o pitanju ljudskih odnosa? Ja nikada nisam proitao ni u jednoj Boijoj knjizi bilo koje svjetske religije uenje koje se vie naklanja jednoj strani i da s veim pretjerivanjem istie ulogu oprosta. Kakva udesna suprotnost sa tradicionalnim isticanjem pravde koje se nalazi u jevrejskim uenjima. Oko za oko, zub za zub. To je pravda ista, jednostavna i neumanjena. Kako je dramatian prijelaz od ovoga na kransko uenje da okrenu drugi obraz kad budu oamareni u jedan. Ko je dao ovo drugo uenje koje je protiv ranijih uenja Tevrata? Ostalo nam je da se pitamo je li prvo uenje Tevrata uenje od Boga Oca naspram potpuno suprotnog uenja Novog zavjeta, uenja od Isusa, Boijeg sina? Ako jeste, zato se Boiji sin toliko razlikovao od svoga Oca? Treba li takav sukob uzeti kao genetski nedostatak ili evolucionarnu promjenu, ili da je ovaj kranski stav o potpunom oprostu budui da je sasvim suprotan jevrejskom isticanju osvete, primjer promjene na strani Boga Oca? On se izgleda jako pokajao za ono to je pouio

35


Musaa i narod Knjige, i izgleda da je jako elio popraviti svoju vlastitu greku. Kao muslimani, mi opaamo ovu temeljitu promjenu u isticanju i ne vidimo nikakve oprenosti jer mi vjerujemo u Boga, koji u Sebi udruuje oba ova atributa pravde i oprosta bez bilo kakvog unutarnjeg sukoba izmeu ova dva atributa. Mi ovaj prijelaz od jevrejskih uenja na uenja Isaa (Isusa), a.s., shvatamo ne kao popravnu mjeru izvornih uenja, nego kao njihovu pogrenu primjenu od strane Jevreja. Prema naem vjerovanju, Bog je, ne samo pravedan nego takoer oprata, milostiv je i dobrotvoran. Ako On eli, On ne treba nikakvu pomo izvana da oprosti grenima. No, sa kranske take gledita, ovaj problem poprima ogromne razmjere. Izgleda da je Bog Tevrata bio Bog koji je znao samo pravdu i nije imao nikakvog osjeaja saaljenja ili milosti. Izgleda da On nije bio u stanju da oprosti, koliko god da je to elio uraditi. Gle, onda Mu je u pomo doao Boiji sin i izvukao Ga iz Njegove paklene dileme. Izgleda da je sin bio potpuno saaljiv naspram potpune osvetoljubivosti svog Oca. Nije samo oita besmislenost ove vizije sina to to uznemirava ljudsku savjest. Ovo, takoer, ponovo pokree pitanje o oprenosti u njihovim karakterima. Izgleda da Isa (Isus), a.s., nije istinski sin svog Oca. Moda ponovo genetska greka!Druga vana oblast ispitivanja je vladanje drugih religija svijeta prema grijehu i njegovim posljedicama. Kranstvo, naravno, nije jedina religija koja je objavljena religija. Brojano, nekrani su uveliko nadmaili krane. Hiljade godina poznate historije ovjeka, prije Isaa (Isusa), a.s., vidjele su da su roene mnoge religije i da su poprimile korijen u tlu razliitih naroda u raznim dijelovima svijeta. Da li ove religije ikada govore o filozofiji oprosta koja je bar izdaleka povezana s kranskim naelom iskupljenja? ta je njihov koncept Boga ili bogova ako su sada poeli vjerovati u mnoge? ta je njihov koncept o Boijem postupku prema grenom ovjeanstvu?

36

Meu zajednicama religija, najblii kranstvu je moda hinduizam u ovom pogledu, ali samo djelimino. Hindu takoer vjeruju u apsolutno pravednog Boga, iji osjeaj pravde zahtijeva da On nekako mora kazniti svakog poinioca grijeha. No, slinost se tu zavrava. Nije spomenuto niti je ak izdaleka ukazano na to da je Boiji sin na svoja ramena preuzeo cjelokupne posljedice grenika cijelog svijeta. Naprotiv, reeno nam je o beskrajnom lancu prijestupa i kazne u beskonanom broju ponovnih raanja (reinkarnacija) due u ivotinjskom tijelu. Iskupljenje je jedino mogue dostii nakon to je mnogo puta oivljena dua na sebe natovarila kaznu tano u skladu s ukupnim prijestupima koje je poinila tokom svih svojih sudbonosnih iskustava u oivljenim stanjima. Nekima to moda zvui zaista nadnaravno i udno, no sigurno u ovoj filozofiji postoji neka uroena pravda. U ovom miljenju postoji ravnotea i razmjer, to je u savrenom skladu s konceptom apsolutne pravde.Ostavljajui ustranu hinduizam i druge religije koje zagovaraju filozofiju reinkarnacije sa svim njenim zapletenostima uzroka i posljedica, koja je uloga oprosta na strani Boga u preostalim veim ili manjim religijama svijeta? Sve takve religije i preko biliona pristalica religija, kao to je hinduizam, izgledaju potpuno neupuene i neobavijetene o mitu iskupljenja. Ovo je zaista vrlo zbunjujue. Ko se obraao ljudima na drugim mjestima u historiji religija? Ako to nije bio Bog Otac kao u kranskom naelu, jesu li cijelo vjersko vodstvo svijeta, osim Isaa (Isusa), uenici samog avola? I gdje je bio Bog Otac? Zato On nije priskoio u pomo kad je ostatak ovjeanstva bio u Njegovo ime zaveden na krivi put od strane avola? Ili, jesu li oni ostatak ovjeanstva bili stvorenja drugog bia osim takozvanog Boga Oca? Zatim, zato je Bog prema njima postupao kao ouh i zato ih je prepustio okrutnoj vlasti avola?Hajde da sada obratimo panju na ovo pitanje s pogledom na openito ljudsko iskustvo. Moe se pokazati da su oprost

37


i pravda uravnoteeni i mogu postojati istodobno i da nisu uvijek proturjeni jedno drugom. Ponekad pravda zahtijeva da se mora dati oprost, a ponekad zahtijeva da se odbije davanje oprosta. Ako djetetu bude oproteno i bude ohrabreno da ini vie prekraja, onda se sam oprost granii sa prekrajem i protiv je osjeaja pravde. Ako prijestupniku bude oproteno, samo da bi poinio vie prekraja i stvorio patnju svuda oko sebe zato to mu je oproteno i to je ohrabren, to e takoer biti protiv naela pravde i bit e jednako postupku okrutnosti prema drugim nevinim stanovnicima. Postoji bezbroj zloinaca ove vrste koji su zatieni iskupljenjem Isaa (Isusa), a.s. To je po sebi opreno pravdi. Ali ako se dijete kaje, naprimjer, i ako je majka uvjerena da se isti prijestup nee ponoviti, onda bi bilo protivno osjeaju pravde kazniti dijete. Kad osoba koja se kaje pati, to je samo po sebi kazna koja u nekim sluajevima moe daleko nadmaiti kaznu nametnutu izvana. Ljudi sa ivom savjeu uvijek pate poslije injenja grijeha. Kao posljedica toga, nagomilani efekat grinje savjesti koji se ponavlja dostie taku gdje moe dovesti do toga da se Bog saali na Svog tako slabog roba, koji se esto spotie i koji se esto kaje. Ovo je pouka u odnosu pravde i oprosta, koju ljudi visokog intelekta i ak ljudi obinog razumijevanja podjednako izvlae iz openitog ljudskog iskustva. Krajnje je vrijeme za krane da se probude iz svog uspavanog stanja prihvatanja kranskog naela a da nikada ne dovedu u pitanje njegovu mudrost. Kad bi oni ponovo ispitali kransko naelo u svjetlu opeg osjeaja i razboritosti, mogli bi jo uvijek ostati dobri krani po praksi, ali drugaije i realnije vrste. Oni e onda jo vie i sa veom ljubavi i predanosti vjerovati u ljudsku stvarnost Isaa (Isusa), a.s., u poreenju sa Isusom koji ne postoji, osim u njihovoj mati i nije stvarniji od izmiljotine. Veliina Isaa (Isusa), a.s., ne lei u njegovoj legendi, nego u vrhunskoj rtvi Isaa (Isusa), a.s., ovjeka i vjerovjesnika. Njegova rtva daleko snanije dodiruje srce od mita njegove

38

smrti na kriu i njegovog oivljavanja iz smrti nakon to je proveo nekoliko uasnih sati u Paklu.

nije mogue za isaa (isusa) da daje iskupljenje

Na kraju, ali ne manje vano, postavlja se pitanje kako je Isa (Isus), a.s., mogao biti roen nevin kad je imao ljudsku majku. Ako je grijeh Adema i Have zatrovao cijelo potomstvo ovog nesretnog para, onda e, kao prirodna posljedica, sva muka i enska djeca morati naslijediti istu genetsku sklonost grijehu. Za enske je to moda vie prikladno jer je Hava bila ta koja je, kao posrednik ejtana, namamila Adema. Zato odgovornost za grijeh pada izravno na ramena Have umjesto Adema. U sluaju roenja Isaa (Isusa), a.s., oito je bila ki Have ta koja je dala glavni doprinos. Pitanje koje se silovito namee je da li je Isa (Isus), a.s., naslijedio bilo koji gen koji nosi hromozome njegove majke ili nije. Ako jeste, onda je bilo nemogue da izbjegne neminovno naslijeeni grijeh. Ako nije naslijedio nikakve hromozome od svoje majke ili od Boga Oca, onda e zaista njegovo roenje biti dvostruko udo. Samo neko udo moe dati sina koji ne pripada ni svom ocu niti svojoj majci. Ono to ostaje neshvatljivo je zato ovi hromozomi od Have nisu djetetu Isau (Isusu), a.s., prenijeli uroenu sklonost prema grijehu. Pretpostavimo da se to nekako dogodilo i da je Isa (Isus), a.s., imao tu nevinost potrebnu da nosi grijehe ljudi, samo pod uvjetom da vjeruju u njega. Onda e se roditi drugi problem: ta e se dogoditi, moda neko upita, potomcima Adema i Have koji su umrli prije pojave kranstva? Koliko biliona njih se ratrkalo irom svijeta, preko pet kontinenata, generacija za generacijom? Mora da su oni ivjeli i umrli bez nade ili ak i mogunosti da ikada uju o Isau (Isusu), a.s., svom spasitelju koji jo nije bio roen. Zapravo, izgledalo je sigurno da e cijelo ovjeanstvo izmeu Adema i Isaa (Isusa), a.s., biti zauvijek prokleto. Zato im nikada nije data ak ni najmanja prilika da im bude oproteno? Hoe li njima od

39


Isaa (Isusa), a.s., biti oproteno naknadno? Ako hoe, zato? ta e se dogoditi ljudima u drugim dijelovima svijeta, mnogo veim u poreenju sa malim ostrvom Judeje, gdje nikada nisu uli o kranstvu, ak ni u toku ivota Isaa (Isusa)? Oni nikada nisu vjerovali, niti su ikada mogli vjerovati u sinovstvo Isaa (Isusa), a.s. Hoe li njihovi grijesi proi nekanjeni ili e biti kanjeni? Ako oni prou nekanjeno, iz kojeg razloga? Ako budu kanjeni, opet po kojoj logici? Koju su priliku oni uope imali? Oni su bili potpuno bespomoni. Kako izopaen osjeaj apsolutne pravde!

nerado rtvovanje

Hajde da se sada okrenemo samom postupku raspea. Ovdje se suoavamo s drugom nerjeivom dilemom. Stalno nam se ponavlja da je Isa (Isus), a.s., dobrovoljno sebe ponudio Bogu Ocu i da je uinjen rtvenim janjetom radi grijeha cijelog ovjeanstva, pod uvjetom, naravno, da vjeruju u njega. No, kad se pribliilo vrijeme prihvatanja njegove elje i konano traak nade za greno ovjeanstvo poeo izgledati kao svitanje novog dana, kad se okrenemo Isau (Isusu), a.s., oekujui da vidimo njegovu radost, njegovu sreu i zanos u ovom momentu ljudske historije punom dogaanja, kako smo duboko razoarani i jasno otrijenjeni. Umjesto da vidimo Isaa (Isusa), a.s., kako nestrpljivo oekuje as klicanja, mi vidimo kako Isa (Isus), a.s., jeca i plae i preklinje Boga Oca da od njega otkloni gorku au smrti. On je otro prekorio jednog od svojih uenika kad ga je uhvatio da drijema poslije tako dugog sudbonosnog dana i patnje tokom tamne sumorne noi koja je za njega i za njegovog uitelja nagovjetavala zlo. Biblijsko iznoenje ovog dogaaja ovako glasi:

Tada Isus doe s njima u zaselak koji se zove Getsemani, te im ree: Sjednite tu dok ja odem onamo i pomolim se. Povede sa sobom

40

Petra i obojicu Zebedejevih sinova. Meutim ga spopade alost i tjeskoba. Tada im ree: alosna je dua moja do smrti. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom. Zatim ode malo dalje, pade niice te se pomoli: Oe moj! Ako je mogue, neka me mimoie ovaj kale! Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja! Tada se vrati uenicima, nae ih gdje spavaju te ree Petru: Tako, ne mogoste sa mnom probdjeti ni jednog sata? Bdijte i molite da ne padnete u napast! Duh je spreman, ali je tijelo slabo.Ponovo se udalji te uze moliti: Oe moj! Ako

krščanstvo – putovanje od činjenica do izmišljotina

Documents