kultura, etika i voĐenje organizacije -...
TRANSCRIPT
-
Ostoja uki
KULTURA, ETIKA I
VOENJE ORGANIZACIJE
*HRESTOMATIJA*
udno je kako je malo potrebno da budemo sreni, a jo udnije
kako esto nam ba to malo nedostaje .
(Ivo Andri)
Svim mojim prijateljima palim u otadbinskom ratu.
-
FAKULTET ZA POSLOVNI INENJERING I MENADMENT BANJALUKA
2006
Dr Ostoja uki KULTURA, ETIKA I VOENJE ORGANIZACIJE
Hrestomatija UDBENIK ZA STUDENTE MENADMENTA
Recenzenti
Bogomir uki Lazo Risti
Struni saradnici: Mr Ilija Dombi
Ljubomir Zuber, spec.
Izdava FAKULTET ZA POSLOVNI INENJERING
I MENADMENT BANJALUKA
Za izdavaa Ljubia Mladenovi, direktor Fakulteta za PIM
Urednik
Prof. dr Dragoljub Krneta
Dizajn korica i raunarska priprema Jelena Mladenovi
tampa
GRAFID D.O.O. BANJA LUKA
Za tampariju:
Brane Ivankovi
Tira: 300 Prvo izdanje
Banja Luka, 2006
Objavljivanje ovog univerzitetskog udbenika za upotrebu odobrio je Senat Fakulteta za poslovni inenjering i menadment u Banja Luci odlukom broj 444/05
od 17. 09. 2005. godine ISBN...
Zabranjeno fotokopiranje, pretampavanje i drugi oblici umnoavanja ove knjige.
Sva prava zadrava izdava.
-
SADRAJ PREDGOVOR ...................................................................................... 1 O PRIREIVAU ................................................................................ 8 Sreten Petrovi ...................................................................................... 9 POJAM KULTURE I CIVILIZACIJE - ISTORIJAT POJMOVA ...... 9 Milan Turjaanin ................................................................................. 15 ZAPAD ISTOK: jedna paralela ....................................................... 15
Zapad ............................................................................................... 15 Objektivnost .................................................................................... 16 Ekstravertiranost ............................................................................. 16 Racionalnost .................................................................................... 16 Scijentizam ...................................................................................... 17 Pragmatizam ................................................................................... 17 Progres ............................................................................................ 18 Ideologinost ................................................................................... 18 Religija ............................................................................................ 18 Otuenje od prirode ........................................................................ 20 Istok ................................................................................................. 20
Dragan Kokovi .................................................................................. 23 MATERIJALNA I DUHOVNA KULTURA ..................................... 23 Dragan Kokovi .................................................................................. 25 GLOBALNA I LOKALNA KULTURA ............................................ 25 ELITNA I MASOVNA KULTURA................................................... 30 Dragan Suboti, Jovica Lazi.............................................................. 32 KORPORATIVNA KULTURA I KORPORATIVNI IDENTITET .. 32
a) Korporativna kultura ................................................................... 32 b) Kako se stvaraju korporativne kulture? ...................................... 33 c) Zahtevi od znaaja za menadment korporativne kulture? ......... 34
POSLOVNA ETIKA I CIVILIZACIJSKI KULTUROLOKI MODELI U SVETU ........................................................................... 36 METODOLOKI OKVIRI POSLOVNE ETIKE .............................. 39 Milena Dragievi-ei, Branimir Stojkovi .................................... 41 MENADMENT U KULTURI .......................................................... 41
KULTURNE POTREBE ................................................................ 47 PREDUZETNITVO U KULTURI ............................................... 52 SPONZORSTVO U KULTURI ..................................................... 57
Dragan Suboti, Jovica Lazi ............................................................. 67 OSNOVNE RAZLIKE U POSLOVNIM MANIRIMA ..................... 67
-
KADA KONTAKTIRATE SA... ........................................................ 67 E T I K A ................................................................................. 72 Milenko A.Perovi .............................................................................. 72 POJAM ETIKE .................................................................................. 72 Milenko A. Aimovi ......................................................................... 76 MODERNI POJAM MORALA ......................................................... 76 Dragan Suboti, Jovica Lazi.............................................................. 80 TEMELJNI PRINCIPI ........................................................................ 80 Vuko Pavievi ................................................................................... 88 PROBLEMI I PRAVCI DEFINISANJA POJMOVA DOBRA I ZLA ............................................................................................................. 88
VELIKI MISLIOCI O ETICI I MORALU ..................................... 94 TEMELJNA OBELEJA U POSLOVNOJ ETICI ........................ 96 POSLOVNA TAJNA, POSLOVNI MORAL, POSLOVNI OBIAJI I ETIKA POSLOVANJA ............................................... 97
Riard T. Di Dord ............................................................................ 98 KORPORACIJE I MORAL ................................................................ 98
MORALNI STATUS KORPORACIJA I FORMALNIH ORGANIZACIJA. ........................................................................ 103 Organizacijsko shvatanje korporacija ........................................... 104 Shvatanje korporacije kao moralne osobe .................................... 106 Shvatanje korporacije kao moralnog delatnika ............................. 107 Pojam korporacije: deoniari naspram moralnih akcionara .......... 113 Moralna odgovornost unutar korporacije ...................................... 117 Moral i drutvena provera ............................................................. 128 Korporacijski kodeks .................................................................... 137 Korporacijska kultura i moralna firma .......................................... 141
Brajan G. Norton ............................................................................... 143 ETIKA OVEKOVE OKOLINE I PRAVA BUDUIH NARATAJA ................................................................................... 143
Parfitov paradoks ......................................................................... 146 Karakter problema u vezi sa ovekovom okolinom...................... 151
Jovan Babi ....................................................................................... 153 DILEME POSLOVNOG MORALA ................................................ 153 Ostoja uki ..................................................................................... 167 POSLOVNI BONTON ..................................................................... 167
Pozdravljanje i upoznavanje, oslovljavanje i tituliranje ............... 171 Savremeno komuniciranje............................................................. 176 Telefoniranje ................................................................................. 177 Mobilna telefonija ......................................................................... 179 Telefaks ......................................................................................... 180
-
Raunar u funkciji komuniciranja ................................................. 181 Poslovna korespondencija ............................................................. 182 Elektronska pota .......................................................................... 187 Odijevanje ..................................................................................... 189 Ponaanje za stolom ...................................................................... 196 Pokloni .......................................................................................... 199 Smrtni sluaj ................................................................................. 202 Pravila za bolju poslovnu saradnju ............................................... 204
ETIKI POSLOVNI KODEKSI ...................................................... 206 Osnovne karakteristike etikog kodeksa ....................................... 206 Evropski kodeks profesionalnog ponaanja u pablik rilejens praksi " Lisabonski kodeks " ................................................................... 207 Kriterijumi i norme za profesionalne kvalifikacije strunjaka koje obavezuje ovaj kodeks .................................................................. 207 Meunarodni kodeks u praski znai unapreenja prodaje ............ 214 Meunarodni kodeks u praksi unapreenja prodaje ..................... 215 Podruje primene Kodeksa ........................................................... 216 Tumaenje ..................................................................................... 217 Deficinije ....................................................................................... 217 Osnovni principi ............................................................................ 219 Opta pravila ................................................................................. 220 Uslovi ponude ............................................................................... 220 Prezentacija ................................................................................... 221 Izvrenje promocije ....................................................................... 221 Zatita privatnog ivota ................................................................. 222 Bezbednost .................................................................................... 222 Deca i omladina ............................................................................ 223 Odnosi sa zaposlenima kod drugih ............................................... 223 Posebna pravila ............................................................................. 224 Prezentacija ponude " posrednicima " .......................................... 225 Posebne obaveze " inicijatora " ..................................................... 226 Posebne obaveze " posrednika " ................................................... 227 Lojalna konkurencija..................................................................... 228 Odgovornost .................................................................................. 229 Primena ......................................................................................... 230 Etiki kodeks lider brokera evropske unije A.C.I. ..................... 231 Poslovi zaklueni po netrinoj ceni ............................................. 232 Trgovina izvan radnog vremena ................................................... 232 Ogranieni nalozi .......................................................................... 232 Trgovina za sopstveni raun ......................................................... 233 Audio snimanje ............................................................................. 234
-
Zabave, pokloni i kocka ................................................................ 235 tetne supstance (ukljuujui droge i alkohole) ........................... 235 Poverljivost ................................................................................... 236 Trgovinske procedure ................................................................... 237 vrstina kotizacije......................................................................... 237 Zakljuenje posla .......................................................................... 239 Objavljivanje imena od strane brokera ......................................... 240 Instrukcije za plaanje / saldiranje ................................................ 241 Postupci provere posla .................................................................. 242 Usmene provere ............................................................................ 242 Konfirmacije ( pismene ili usmene ) ............................................. 243 Prevara .......................................................................................... 244 Pranje novca .................................................................................. 245 Uslovi i dokumentacija ................................................................. 245 Reavanje razlika .......................................................................... 246 Provizija ........................................................................................ 246 Trina terminologija .................................................................... 246
V O E N J E O R G A N I Z A C I J E ........................................ 248 Sretko Kopi .................................................................................... 248 KARAKTERISTIKE UPRAVLJANJA ........................................... 248
KARAKTERISTIKE RUKOVOENJA ..................................... 254 arls Flauer ...................................................................................... 258 RUKOVOENJE I RUKOVODILAC ............................................. 258
MALI LEKSIKON RUKOVOENJA ......................................... 258 STILOVI RUKOVOENJA ........................................................ 260 INDIVIDUALNI STIL ................................................................. 260 AUTOKRATSKI STIL ................................................................. 260 ZATITNIKI STIL .................................................................... 261 KONSULTATIVNI STIL ............................................................. 261 PARTICIPATIVNI STIL .............................................................. 261 SITUACIONO RUKOVOENJE ................................................ 262 MENADERSKA MREA ......................................................... 262 RUKOVODILAC JE MOTIVATOR KOMUNIKATOR TRENER DELEGATOR ........................................................... 263 PREGOVARANJE KAO FUNKCIJA RUKOVOENJA .......... 263 POELJNE OSOBINE DIREKTORA ......................................... 265 NEPOELJNE OSOBINE DIREKTORA ................................... 266 TRI TAJNE USPENOG RUKOVOENJA .............................. 266 CILJEVI OD JEDNOG MINUTA ................................................ 267 POHVALE OD JEDNOG MINUTA ............................................ 267 PREKORI OD JEDNOG MINUTA ............................................. 268
-
SKICA ZA PROFIL USPENOG DIREKTORA MENADERA ....................................................................................................... 269 DA I NE U NAINU RADA DIREKTORA ............................... 272 STIL IDEALNOG MENADER (prema Adiesu) ...................... 273 STILOVI LOEG RUKOVOENJA (prema Adiesu) ............... 274 ARGUMENTI SU NAJGLASNIJI ............................................... 275 DA LI JE DIREKTOR USTAO NA "LEVU NOGU" ................. 275 NENI POL I MASNI VICEVI ................................................... 276 DIREKTOR LIDER I LIDERI OKO NJEGA .............................. 276 RUKOVODILAC KAO MOTIVATOR RADNIKA ................... 277 KAKO DA MOTIVIETE RADNIKA ZA RAD ........................ 278 DOBAR RUKOVODILAC MORA DA POKAE DRUGIMA DA IH CENI TAKO TO E SLUATI TA IMAJU DA KAU ... 279 TA DEMOTIVIE RADNIKE ................................................... 279 VAI ODGOVORI POKAZUJU DA LI DOBRO VODITE RADNIKE ..................................................................................... 280 PRINCIPI RUKOVOENJA ....................................................... 281 TA TREBA UVEK DA IMA NA UMU MENADER ............. 281 DA VAS PODSETIMO: ............................................................... 283 TEMELJ DEMOKRATSKOG KOMPROMISA SUPROSTAVLJANJE KOMPROMIS KONSENZUS. ........ 283 PAPIROLOGIJA .......................................................................... 283 SARADNICI I "SARADNICI" .................................................... 284 KO KOGA UJE, A KO KOGA SLUA? .................................. 285 ZLATNA PRAVILA ................................................................... 286
arls Flauer ....................................................................................... 288 P O R U K E ...................................................................................... 288 (preuzete iz literature) ....................................................................... 288 PROITAJTE PALJIVO PRIHVATITE ILI ZABORAVITE ... 288
VI STE NA POTEZU! .................................................................. 288 MISLI VELIKIH LJUDI .............................................................. 290 PORUKA PESMOM ZA POSLOVNE LJUDE ........................... 292 NARODNE POSLOVICE O RADU I STICANJU BOGASTVA ....................................................................................................... 294
Filip Kotler ........................................................................................ 296 DESET SMRTNIH GREHOVA U MARKETINGU ....................... 296
DESET ZAPOVESTI EFEKTIVNOG MARKETINGA ............. 304 Vladimir Cvetanovi ......................................................................... 306 OSNOVI RETORIKE I RUKOVOENJA ...................................... 306 arls Flauer ...................................................................................... 309 POSLOVNI RAZGOVOR ............................................................... 309
-
Ostoja uki ..................................................................................... 313 UMIJEE RATOVANJA ZA MENADERE ..................................... 313
UMIJEE RATOVANJA ZA MENADERE ............................. 313 OSNOVNI DUHOVNI ZAKONI USPJEHA............................... 319 OSNOVNI DUHOVNI ZAKONI USPJEHA............................... 319
TEME ZA IZVOENJE VJEBI: ................................................... 329 LITERATURA ZA REALIZACIJU VJEBI: ................................. 331 TEME ZA IZVOENJE VJEBI: ................................................... 333 LITERATURA ZA REALIZACIJU VJEBI: ...................................... 333
-
1
PREDGOVOR
U Hrestomatiji koju Vam predstavljam je izbor tekstova za
predmet "Kultura, etika i voenje organizacije" domaih i stranih
autora i obuhvata kljune teme koje su u ii interesovanja poslovnog
svijeta. Tematski sadraji se odnose na tri konzistentne cjeline u koje
spadaju kultura i etika ponaanja, rukovoenje organizacijom u
savremenim uslovima, komunikacisjki i civilizacijski tokovi i
dostignua, osnove retorike i rukovoenja, poslovni razgovori i
bonton u svakidanjim ivotnim i poslovnim situacijama.
Graa Hrestomatije sastavljena je iz mnogo dijelova preuzetih
iz razliitih poglavlja i cjelina pojedinih autora, ali na relativno
sistematski i hronoloki nain usvljetljivaju se pitanja, problemi,
izazvoi i dileme zahvaenji slobodnim izborom prireivaa. Ovako
pregledno i raznovrstno zastupljeni tekstovi garantiraju kvalitet i
uspjenost u realizaciji postavljenih ciljeva i zadataka obrazovanja na
visokokolskim ustanovama.
Prireiva tekstova je svjestan odgovornosti za obavljanje
sloenog posla koji zahtjeva poznavanje opte kulture, etikih normi,
pravila i kodeksa, filozofije poslovanja i civilizacijskih tekovina i
kretanja u istoriji ovjeanstva.
U prezentovanju tematskih sadraja pojavljuju se problemi i
tekoe koje se odnose na zahtjev da se studentima i drugim
zainteresovanim licima na selektivan, saet i kompetentan nain
predstave dometi iz kulture, moralno-etike norme i standardi,
upravljanje i rukovoenje savremenim poslovnim asocijacijama.
-
2
Teite pri izboru je posveeno definisanju kulture i
civilizacije, razlikama istone i zapadne kulture i civilizacije,
civilizacijskim kulturnim modelima u svijetu, podjeli kulture,
menadmentu u kulturi i kulturnim potrebama, zatim preduzetnitvu i
sponzorisanju u kulturi i kulturnim djelatnostima.
to se tie etike, precizirano je njeno mjesto u okviru praktine
filozofije i pojmovno odreenje etike i morala, potom problemi u
definisanju pojmova dobra i zla, kao i temeljna obiljeja i problemi u
poslovnoj etici.
Zastupljeni su srodni fenomeni vezani za moral i etiku i
stavovi velikih mislilaca o fenomenima moralnosti i etinosti.
Znaajno mjesto u Hrestomatiji zauzimaju zatita ovjekove
okoline sa etikog aspekta i dileme poslovnog morala.
Posebne cjeline odnose se na poslovni bonton i etike kodekse
u praksi.
Za voenje organizacije odabrani su tekstovi koji govore o
upravljanju i rukovoenju, zatim je ire elaborirana problematika o
rukovoenju i rukovodiocu. Naroitu panju zasluuju tekstovi koji se
odnose na umijee rukovoenja za menadere, osnovne duhovne
zakone uspjeha, jer se oni odnose na drevnu mudrost i filozofiju
Istoka, prvenstveno Kine i Indije. Razlike u rukovoenju, poslovni
razgovor i njihov tretman u menadmentu zavreuju poseban tretman
i vrednovanje.
Marketing je izuzetno znaajan u filozofiji poslovanja pa se njegove
karakteristike i dubinsko osmiljavanje izneseni u deset zapovijesti
koje se odnose na efektivni marketing i deset smrtnih grehova i
propusta u oblasti marketinga.
-
3
Vjebe e biti realizovane na asovima uz organizovanje i
rukovoenje profesora, te kreativan doiprinos studenata. Precizirane
su teme i dat je spisak literature za izvoenje vjebi.
U oblasti etike i morala evidentne su promjene i mnoga
nepovoljna kretanja, to namee potrebu za istraivanje i
(re)definisanje ovih fenomena u savremenom drutvu.
Sastavlja Hrestomatije voen svojim naunim interesovanjem
dublje je zahvatio aktuelnu grau iz etike, kulture i rukovoenja
organizacijom da bi se ponueni sadraji mogli iskoristiti za
eventualne dodiplomske i postdiplomske studije. Mora se istai, da su
fenomeni morala, kulture i rukovoenja vezani za svakodnevni ivot,
poslovanje i komuniciranje pa je njihova adekvatna primjena i
upotreba sastavni dio opte kulture i etikih naela karakteristinih za
civilizacijska dostignua i uspjenost poslovanja u modernom dobu.
Hrestomatija e moi da poslui autorima koji se budu
interesovali za tekstove eminentnih domaih i stranih autoriteta iz
oblasti poslovne kulture i etike, te rukovoenje u savremenim trinim
uslovima.
Aktuelni sadraji su garancija da se mogu otkloniti negativni
trendovi i neki oblici konzervativnih i neprimjerenih ponaanja i
navika koje smo nekritiki prihvatili iz nedavne prolosti.
Koristei dugogodinje iskustvo i pratei ostvarenja i
doprinose istonih i zapadnih kultura i civilizacija, sastavlja je
uvrstio i vlastite tekstove i komentare koji se odnose na poslovni
bonton, umijee ratovanja za menadere i osnovne duhovne zakone
uspjeha, ime je pribliio problematiku drevnih civilizacija i
prilagodio je naem vremenu. Zahvaljujem se gospodinu Ljubii
-
4
Mladenoviu, direktoru Fakulteta za poslovni inenjering i
menadment Banja Luka i prof.dr Dragoljubu Stojanovu, dekanu
PIM-a, koji su podrali ovaj projekat. Zahvalnost dugujem i
asistentima Ljubomiru Zuberu i Iliji Dombiu za strunu saradnju
prilikom izbora tekstova za ovu Hrestomatiju.
Autor
-
5
RECENZIJA
Prof.dr Bogomir uki
Hrestomatski tekstovi dr Ostoje ukia "Kultura, etika i
voenje organizacije" predstavljaju kompoziciju tema koje se odnose
na oblast savremenog inenjeringa i menadmenta. Problematika koja
je zastupljena u ovoj knjizi je u ii interesovanja poslovnog svijeta.
Data su temeljna odreenja kulture, etike i voenja organizacije
zastupljena kod domaih i stranih autora na optem planu, zatim u
poslovnim komunikacijama i odnosima.
U vremenu izazova i tranzicionih tokova savremenih drutava
karakteristini su preobraaji koji zahtijevaju redefinisanje pojmova u
kulturi i etici, zatim reforme i rekonstrukcije, te novo poimanje nauke
i upotrebe literature koja prati procese i promjene u postindustrijskim
drutvima.
Prof. uki je u odabranim tekstovima ponudio standarde i
kodekse koji se upotrebljavaju u svijetu i kod nas u oblasti etike,
kulture ponaanja i voenja ortganizacije, ijom se primjenom
omoguuje savremeno poslovanje i uspjeh u menaderskim
aktivnostima.
Ovim izborom aktuelnih tekstova obogaen je program i
sadraj rada kulture, etike poslovnog ponaanja i rukovoenja i nastao
je udbenik za sticanje novih znanja i navika iz ove oblasti. Ponuenje
su teme za izvoenje vjebi i navedena pregledna literatura za njihovu
realizaciju.
-
6
U cjelini i segmentima Hrestomatija je ispunila oekivanja i
predstavlja znaajan doprinos za filozofiju savremenog poslovanja.
Prof.dr Lazo Risti
Hrestomatija dr Ostoje ukia, "Kultura, etika i voenje
organizacije" pojavila se u vremenu kriza i izazova kada se u
savremenom drutvu pojavljuju odreeni dekadentni tokovi pa je
nuan siguran vodi kroz biznis i komuniciranje. Savremene tendecije
u poslovanju zahtijevaju izgrivanje novog vrijednosnog sistema i
usvajanje onih tradicionalnih reenja koja su se potvrdila u praksi
rukovoenja i upravljanja u dananjem svijetu.
Hrestomatska graa ove knjige obuhvatila je najkvalitetnija
pitanja, probleme i dileme koji se odnose na kulturu ponaanja, etiku
poslovanja i rukovoenje preduzeima.
Autor je na optem i poslovnom planu odabrao ona tiva koja
najvjerodostojnije dokazuju koje se norme i standardi upotrebljavaju
u oblasti poslovanja inenjeringa i menadmenta sa aspekta etikog i
kulturnog ponaanja i rukovoenja u privredi i drutvenim
djelatnostima.
Ova Hrestomatija naroitu panju plijeni zastupljenou veeg
broja afirmisanih domaih i stranih autora, raznovrnou grae iz
pomenute problematike i aktuelnou sadraja koji su u njoj
zastupljeni.
-
7
Uvjeren sam da e ova Hrestomatija omoguiti sticanje
cjelovitih i sistematskih saznanja iz etike, kulture i voenja
organizacije pa je preporuujem za udbenik studentima Fakulteta za
poslovni inenjering i menadment i osobama koje su zainteresovane
za ovu problematiku.
-
8
O PRIREIVAU
Prireiva ove Hrestomatije, dr Ostoja uki, vanredni
profesor Etike i filozofije sa etikom Univerziteta u Banja Luci i
Kulture, etike i voenja organizacije na Fakultetu za poslovni
inenjering i menadment Banja Luka. Ranije je predavao Istoriju
filozofije I due vrijeme i od tada poseban interes je ispoljio za
filozofiju, knjievnost i umjetnost Istoka.
ef je katedre za urnalistiku.
Objavio je knjige: Filozofski temelji morala i prava 2002 god. i Sfingu
civilizacija 2006 god., zatim brojne radove u asopisima i zbornicima.
Glavna podruja interesovanja su mu istorija filozofije,
filozofija prava i religije, etika, kultura i civilizacija , teorija
vrijednosti i epistemologija.
-
9
Sreten Petrovi
POJAM KULTURE I CIVILIZACIJE - ISTORIJAT POJMOVA
Gotovo u svim enciklopedijskim prikazima istorije termina
"kultzra", ukazuje se na njegov latinski koren, bilo da se osnov vidi u
izrazu culutus u smislu gajenja, obrade polja, bilo u coloru kao
njegovanje, gajenje, obraivanje ili najzad, u cultura u smislu
obrade polja. Vremenom je termin cultura evoluirao i dobio
metaforiki smisao: od "kulture zemlje" prenosi se na "kulturu duha",
od obrade polja na obraivanje, kultivisanje duha. Metaforiki
smislovi izraza: animi culti, cultura animi, cultus litterarum svoje
poreklo vode od zanimljivih ukazivanja rimskog filozofa Cicerona u
njegovom delu Rasprave u Tuskulu. On je primetio da "kao to ne
donosi ploda svako polje koje je obraeno "isto tako "ne donose ploda
ni svi obrazovni duhovi"; dakle, kao to polje, ma koliko bilo plodno,
ne moe dati ploda bez obrade, tako ne moe ni duh bez nauke... A
obrada duha, to je filozofija (Cultura...animi philosophia est...).
U evoluciji "pojma" u srednjem veku susreemo se sa
religioznim znaenjem kulture kao "religijskog kulta". Od XVI veka
termin sve vie gubi znaenje "pasivnog" i fiksira se za aktivnosti
oveka. Teoretiar prirodnog prava Pufendorg je konaano odredio
stanje kulture kao neto razliito od prirodnog stanja oveka, da bi kod
Herdera termin dobio iskljuivo socijalno, istorijsko odreenje.
U ovoj evoluciji termina cultura, od pasivnog u aktivni smisao,
od obrade zemlje do obrade duha. Od erolokog do socijalnog
znaenja, zapaamo paralelan razvoj u onim evropskim jezicima i u
-
10
nauci onih zemalja u kojima je dinamika drutvenog kretanja bila
snanija, posebno u francuskom i engleskom jeziku, a zatim, neto
kasnije, i u njemakom. Kod Engleza u XVI veku termin "kultura"
oznaava religijski kult i in kultivisane zemlje, a od XVII veka izraz
se odnosi na razvoj duha, na profinjenost manira (the culture of the
mind, faculties, manners...).
U XVIII veku pojavljuje se i novi termin, civilizacija (u
Francuskoj "civilisation", u Engleskoj "civilization", u Nemakoj
"zivilisation" odnosno "kultur"). Tako e od ovog doba sva etiri
termina (etvrti:"culture") uspostavljati najrazliitije semantike
odnose. Preko njih ispoljie se itav niz suprotnih razlika, od
filozofskih i ideolokih, do politikih, to je bila posledica realnih
politikih i ideolokih prilika u odnosnim zemljama, kao posledica
niza suprotnosti meu ovim trima nacijama koje su sve do drugog
svetskog rata imale znaajnu ulogu na evropskoj politikoj i kulturnoj
sceni.
Od XVIII veka termin civilisation, iako u bliskom
semantikom srodstvu sa izrazom i pojmom "culture" dobija u
Francuskoj neto ue znaenje. Emil Benvenist kae:"od izvornog
varvarstva do uslova u kojima se ovek pojavljuje u drutvu otvara se
univerzalna gradacija, lagani proces vaspitanja i profinjenja, uopte
reeno, konstantan progres", to se imenuje civilizacijom, u smislu
"jedinstva i kontinuiteta". Civilizacija postaje vii stupanj u razvoju
oveka kao drutvenog bia, naime, onaj stupanj koji sledi posle faze
divljatva. Drutveni razlog koji je doveo do formiranja i, zatim,
daljeg preciziranja smisla termina civilizacija u XVIII veku nalazi se u
politikoj praksi kolonijalizma, koja e od toga doba postati realna
-
11
injenica u svetskim odnosima. Bilo je sada potrebno razviti
svojevrsnu filozofiju, tanije, ideologiju, koja e preciznije odrediti
status "divljih" naroda na koje se u procesu kolonizacije nailo u
Africi, Junoj Americi i Aziji. Odnos "civilizovanih" (evropskih) i
"divljih" sada se transformie u odnos "prosveenih" i
"neprosveenih", a narodi tzv. vie obrazovanosti i prosveenosti, koji
se nalaze u ulozi kolonizatora, moraju od sada imati i u kulturi
posebnu misiju: da preobraze, civilizaciju "divlje". Bilo je niz teorija o
tome kakva je razlika izmeu divljih i civilizovanih (naroda zapadne
kulture). Da li je to razlika samo u stepenu, samo istorijska razlika, iz
ega bi proizilazilo da bitnih razlika i nema, ili je pak ta razlika u
kvalitetu, tako da se svaki oblik misionarstva i prozelitetstva
iskljuuje, budui da "divlji" ostaju u bitnom smislu to to su oduvek
bili, na niem vrednosnom nivou.
Rasistike teorije verovale su da se "divlji narodi nikako ne
mogu obrazovati i dostii stupanj "civilizovanih". Humanistiko
prosvetiteljske teorije, naprotiv, uveravale su da izmeu divljih i
civilizovanih postoji razlika samo u stupnju, da je ona istorijske
prirode, a ne onotoloka i strukturalna. Iz toga perioda i poznajemo
ideju o evrocentruzmu i poimanju kulture i civilizacije, o suprotnosti
Zapada, i o njegovoj istorijskoj obavezi da pomogne neevropskim
narodima da se uzmognu podii do nivoa "civilizovanih". Zapad
simbolizira prosvetetiljstvo nasuprot mraku koji se vezuje za Jug i
Orijent. Emil Baro kae:"Koje ime dati Zapadu u njegovom odnosu
prema Orijentu: Zapad je civilizacija".
to se poimanja termina "kultura" i "civilizacija" u evropskoj
nauci tie, ono je evoluiralo i u zavisnosti od realnog politikog
-
12
odnosa snaga zemalja koje su se smatrale vodeim u ekonomskom,
politikom i kulturnom pogledu. Poimenice, re je o Francuskoj,
Engleskoj i Nemakoj. Elementi evrocentrizma i etnocentrizma
( egoizma i nacionalizma ), na ovaj ili onaj nain prisutni su, pre
svega, u teorijskim razradama autora u Nemakoj i Francuskoj.
Neki pisci teorijskih rasprava ( kao npr. Kina ) uveravali su da
je "Francuska ve dva veka predodreena da bude dominantan organ
civilizacije"; prema V. Igou francuski narod "je bio misionar
civilizacije u Evropi. Francuzi i Englezi su sve vie bili ponosni na
svoju civilizaciju, tanije na sam termin koji se u njihovim razradama
semantiki fiksirao za sferu obrazovanja i politike. Poev od XIX
veka termin culture poinje sve vie da se dovodi u vezu sa osobno
duhovnim svojstvima naroda (religije, umjetnosti, filozofije), tako da
se u Francuskoj i Engleskoj unekoliko potiskuje iz upotrebe. U istom
veku Nemci, upravo obrnuto, prihvataju sasvim suprotno vrednovanje
termina Kultur i Zivilisation. Posle poraza Pruske u Jeni 1806 god.
nemaki autori, na liniji nacionalnog patriotizma i partikularizma,
nastoje da odrede tzv. "nemaki duh" i karakter nacije u suprotnosti
prema ostalim oblicima kulture u svetu, iznosei upravo sfecifinost
misije germanskog naroda i njegovog duha, stavljajui teite na
orginalnu vrednost i neposrednu dominaciju nemake kulture (Kultur).
Norbert Elias je precizno omeio znaenje termina "Kultur" i
"Zivilisation", a zatim i njihovo specifino njemako znaenje.
Najpre, tim se pojmovima zapadno drutvo nasuprot tzv. iskonskim
ili "primitivnim" savremenim drutvenim eli da prikae kao
superiorno, bar poslednja tri veka. "Ovim pojmom zapadno drutvo
trai da oznai sve ono to ini njegovu osobenost, na koju je
-
13
ponosno: to je stanje njegove tehnike, nain njegovog ponaanja,
razvoj njegovog naunog saznanja ili njegovog Weltanschuunga". Ali,
i tu je Elias dosledan, izraz "civilizacija" ne znai isto kod razliitih
nacija u Evropi. Pre svega, postojki velika razlika izmeu engleskog i
francuskog korienja termina na jednoj, i njemake upotrebe termina
na drugoj strani. Dok Francuzima i Englezima
"civilizacija"znaisuperiornu instancu razvoja, ponos tih nacija u
napretku Zapada, "u njemakoj jezikoj upotrebi Zivilisation znai
neto korisno, kao i vrednost drugostepenog ranga, naime, pojam se
odnosi na spoljanju stranu oveka, obuhvata samo povrinski sloj
ljudske egzistencije. A re kojom se kod Nemaca interpretira njihov
sopstvo, ponos na vlastite uinke i osobenu prirodu, u prvom redu se
izraava terminom koji znai Kultur.
Dakle, dok se francuski i engleski pojam "civilizacija"
(civilisation, odnosno, Civilization) mogu odnositi na politike ili
privredne, religijske ili tehnike, moralne ili drutvene karakteristike,
njemaki pojam Kultur odnosi se pre svega na "duhovne, umetnike,
religijske efekte i on ima snanu tendeciju da izmeu fakata ove vrste,
na jednoj, i politikih, privrednih i drutvenih, na drugoj strani,
povue odsenu granicu".
Razlika izmeu civilizacija i kulture u njemakoj teoriji je, u
osnovi razlika izmeu 1) sfere tehnike, orua, politiko-pravne
nadgradnje, ili tzv.sfere drutvenog bia, materijalne kulture, i 2) sfere
isto duhovnih oblika, umetnosti, religije, morala, filozofije, jezika, ili
tzv. "vie sfere kulture", "ideacijske" ili "vrednosne kulture". Ova
razlika kod Nemaca oduvek se izvodila na osnovu omiljenog dualizma
spoljanjih i unutranjih inilaca, materijalnih i duhovnih faktora,
-
14
ulnog i idealnog sloja, otnikog i otnolokog poretka, empirijskog i
vrednosnog stava. To je bio i razlog zbog ega nemako kultur nije
moglo sadravati elemente univerzalnosti ve nacionalnosti, budui da
je svaka "kultura" a priori odreena kao neponovljiva i
netransparentna: kao autohtona ona je vanvremenska, za nju vai ideja
progresa; "kultura" ima ontoloki status, "civilizacija" ontiki i
prolazni.
Na osnovu nemakog poimanja termina, kooperacija meu
narodima mogua je samo na tzv. civilizacijskoj ravni, u smislu
transfera tehnologije, razmene na planu materijalnih dobara,
empirijskih vrednosti, u sferi za koju uslovno, vai ideja "progresa"
kao spoljanja i nebitna strana drutvenog organizma; bitna i vena,
postaje "kultura". Dakle, u svakom narodu zapaamo osobne sisteme
kultura, oni se tradicijski prenose i ouvavaju, njihovo je poreklo u
matrici duha toga naroda. Nemaki nacionalizam, utoliko i faizam, iz
ovih razloga nije mogao ni raunati sa Hegelovom idejom o
postojanju "jedinstvenog svetskog duha" svih naroda (civilizacijskog
duha), ve je poao od ideje o egzistenciji viih i niih kulturnih rasa,
autentinih i neautentinih. Ovi drugi nikako ne mogu "prosvetiti" i
preobraziti u visokokulturne. Genocid nad odreenim narodima u
drugom svetskom ratu posledica je takve teorije.
Dosledno tome Elias zakljuuje: dok "civilizacija doputa da
se nacionalne razlike naroda do izvesnog stepena mogu eliminisati, jer
ovaj pojam akcentira ono to je svim ljudima zajedniko" dotle
"nemaki pojam Kultur, naprotiv, potencira nacionalne razlike,
osobenost grupa". Razlog za isticanje ove crte Kultur, dakle i potrebe
da se nemaka kultura shvati u partikulistikom smislu, treba po
-
15
Eliasu i Benetonu traiti u drutveno istorijskoj sudbini nemakog
naroda "koji je u poreenju sa zapadnim narodima tek izuzetno kasno
doao do politikog ujedinjenja i ustanovljavanja granica". Dakle, iz
straha za svoju samobitnost, Nemci su morali bar u sferi u kojoj su u
to doba bili, doista, superiorni, traiti oslonac za izolacionizam.
Milan Turjaanin
ZAPAD ISTOK: jedna paralela
Istok i Zapad razdvajaju fundamentalne razlike. Te razlike su
prisutne svim aspektima materijalnog i duhovnog ivota. Na to su
ukazali brojni autoriteti. O tome svjedoi dananje nastojanje njihove
sinteze.
Zapad
Istaknimo na samom poetku neka od osnovnih i zajednikih
obiljeja zapadnjakog duha i zapadno-evropske kulture: objektivnost,
ekstravertiranost, gospodarenja, scijentizam, racionalnost,
pragmatizam, analitinost, vjere u ovjekovu savrenost i progres,
prisutnost ideolokog faktora, konceptualnost, ematinost, otuenje
od prirode, laicizacija itd.
-
16
Objektivnost Konstatuje se kako na Zapadu imamo manju "objektivnost"
asketski stav naunika koji ljepotu i univerzalnost odbacuje zarad
jednog manje ili vie idealnog cilja. Usmjerenje na jedan cilj i jednu
ideju ili stvar ide ak po cijenu da se izgubi svaki trag unutranjeg
ivota. Materijalistika filozofska utemeljenost rezultira vjerom u
savrenstvo i raznim oblicima postvarenja.
Ekstravertiranost
Ekstraverzija je stil Zapada. Interoverzija se na Zapadu smatra
abnormalnom, morbidnom ili ak nedoputenom. Frojd je identifikuje
sa autoritarnim duhovnim stanjem. On prema njoj zauzima isto tako
negativan stav kao i nacionalistika ideologija moderne Njemake,
koja introverziju smatra ogreenjem o osjeanja zajednice. Zato je
sasvim razumljivo zato ljudska dua zapadnjaka pati od osjeanja
manje vrijednosti. Zapadno shvatanje o "duhu" za razliku od onoga
kako se ova rije upotrebljava na Istoku, izgubilo je metafiziko
znaenje. Na Zapadu je spoljani ovjek toliko stupio u prvi plan, da
se otuio od svog unutranjeg bia.
Racionalnost
Intelekt je tipino zapadnjaki mentalitet. Obraanje razumu je
karakteristino za Zapad, ak na tetu osjeanja. Radoznali
zapadnjaki duh mora ivljenje i osjeanje da podvrgne nizu analiza.
-
17
Opte nastojanje da se stvarnost shvati racionalno (i nauno), datira
jo od doktrine Logosa, od kraja srednjeg vijeka pa do Dekarta.
Dekart je jasno razdvojio osjeanja i misli (rascjep linosti) na intelekt
cogito misaono bie i iracionalno). Frojdov bi zakljuak bio da su
um i nagon u zapadnoj civilizaciji bili u vjenom sukobu. Djelatnost
uma bile su savrene, a nagoni neto niski, ivotinjsko u ovjeku,
neto dostojno prezrenja.
Scijentizam
Ve je Bekon, na samim poecima moderne epohe, utemeljio
znanja kao mo. Toliko moemo koliko znamo (Tantum possimus
quantum scius). Nauno nastrojeni Zapad primjenjuje svoju
inteligenciju u pronalaenju svih njegovih naprava da bi tako podigao
ivotni standard i sebe potedio nepotrebnog truda. Uostalom, to je
potvrdila dananja civilizacija koja je tehnika.
Pragmatizam
Odlika evropskog kulturnog kruga je pragmatizam. Zapadnjaci
nastoje pobijediti i sebi podrediti prirodu. Iluzornost povezivanja
ovakvog stava za slobodom, izraena je u raznim oblicima pseudo
djelatnosti, potinjenosti ovjeka tehnici i reprodukovanju novih
oblika ovjekovog otuenja.
-
18
Progres
Vjera u ovjekovu savrenost i progres je jo u mesijanskoj
tradiciji Zapada od proroka do hrianstva, renesanse i prosvjetiteljske
misli.
Ideologinost
Imanentno svojstvo zapadnjakog miljenja je njegovo
praktino produenje ili prisutnost ideolokih faktora. Tendecija
ostvarenja slike, elje i ideala, namjesto pasivnog reprodukovanja,
nezainteresovanog posmatranja "istih sutina" daje ovom miljenju
ideoloko i angaovano znaenje. Ta crta metodoloke i teorijske
usklaenosti (racionalno-praktino-utilitarno) povlai se u evropskoj
kulturi jo od antiko-grke orijentacije odvijanja i suprostavljanja
ovih naspram religije.
Religija
Na podruju religije, za cijelu evropsku kulturnu misao,
karakteristino je njeno odreivanje prema religiji. To je i pitanje
filozofije (odvajanje od metodologije). Zapad je u svom religioznom
stavu ekstravertiran. Dobar hrianin je preduzimljiv poslovan ovjek,
dobar vojnik, odlian u svakom pozivu. Savjetodavna dobra esto se
shvataju kao specijalna nagrada za hriansko dranje. Nadalje, na
-
19
Zapadu je dolo do naglaene institucionalizacije i organizacije na
planu religije, putem kojih se religija namee, plasira ili brani. Zapad
posjeduje jednu instituciju Crkvu, koja psihi ovjeka prua
mogunost izraavanja putem dogmi i rituala. Najzad, valja podsjetiti
na stalni konflikt izmeu nauke i religije, koju neki nazivaju jo
jednom boleu Zapada. Uprkos svemu, moe se zakljuiti da je
zapadni ovjek hrianski, bez obzira kojoj vjeroispovjesti pripada. Za
njega je ovjek iznutra sasvim mali, skoro jedno nita. Ovome
Kirkegard dodaje, da je "ovjek pred Bogom uvijek u grijehu"
-
20
Otuenje od prirode
Za veinu zapadnjaka karakteristina je sklonost otuenju od
prirode. Oni smatraju da ovjek i priroda nemaju nieg zajednikog,
izuzev nekih poeljnih odlika i da priroda postoji samo da bi je ovjek
iskoritavao.
Istok
Zajednika obiljeja istonjaka (nezapadne) kulture jesu:
introvertni mentalitet (unutranji ivot), duhovnost, meditativnost,
iracionalizam, intuitivni tip miljenja, emotivnost, bliskost s prirodom,
nepostojanje sukoba nauke i religije, itd.
Istok poiva na psihikoj realnosti, tj. na psihi kao jedinom i
glavnom uslovu egzistencije. ini se da je istonjako saznanje prije
jedna psiholoka pojava nego rezultat filozofskog miljenja. Rije je o
jednom tipino introvertiranom stanovitu (naspram ekstravertiranom
stanovitu Zapada). Na Istoku je duh kosmiki princip, esencija
postojanja uopte. Istonjakom duhu ne pada teko da sebi zamisli
svijest bez Ja. Svijest se smatra sposobnom da prevazie Ja stanje. U
tom viem stanju Ja ak potpuno nestaje. Tamo se ne sumnja u
egzistenciju duhovnih stanja koja prelaze granice svijesti. Za Indijca je
svijest samo privid.
Hinduistika duhovnost je bitno razliita od zapadnjake. Kod
Hindusa, povratak duhu znai uzdignuti se nad dobro i nad zlo. Iako
sve tei odreenom drutvenom skladu, religiozni Indus malo mari za
-
21
drutvo ( jer drutvo mu je ipak samo privid ). Njemu je jedino do
povratka istom duhu brahmana. Moral se na izvjestan nain nalazi u
shvatanju inkarnacije. Ali, to nije moral za sve ljude kao na Zapadu.
Rije je o obavezama koje namee svaka kasta a svaka kasta ima
svoje drukije obaveze.
Kinezi ne smatraju svijet sasvim vrstom stvranou. Njegovu
ljepotu i njegov red smatraju estetskim vrijednostima koje treba voljeti
i u njima uivati. U Kini ovjek je samo dio prirodne sredine u kojoj
ivi. To je poznata neposrednost i spontanost istonjakog ivota.
Kinez nastoji postii sklad s prirodom.
Kada se radi o suptilnijem ili sloenijem iskustvu, poput
"vidjerunog pupoljka u rano jutro, kapi rose na njemu, dok je zrak jo
prohladan, a sunce se die i ptica pjeva", to je iskustvo koje je u nekim
kulturama primoralo da doe do svijesti ( npr. u Japanu ), dok u
savremenoj kulturi Zapada to isto iskustvo obino nee dospjeti do
svijesti, jer nije dovoljno "vano" ili "znaajno" da bude zapaeno.
Dakle, hoe li ili nee sutina stvorena iskustva stii do svijesti, ovisi
o stupnju do kojega se takva iskustva njeguju u datoj kulturi.
Usmjeravanje putem najvie svijesti, i sposobnost kontrole ak i
nesvjesnih procesa, stvar je joge. Radi se o identititetu s nesvjesnim,
to je istonjaki ekvivalent zapadnog idola objektivnosti gdje se
gubi svaki trag unutranjeg ivota. Naime, na Istoku je unutranji
ovjek uvijek imao toliku mo nad spoljnim ovjekom da svijet
nikada nije imao mogunost da ovoga otrgne od njegovih unutranjih
korijena.
Najzad, karakteristino je ze Istok nepostojanje konflikta
izmeu religije i nauke. Nijedna nauka nije zasnovana na strasti za
-
22
injenice, i nijedna religija samo na vjeri. Postoji religiozna spoznaja i
spoznavajua religija. Na Istoku, ovjek je Bog koji spasava samog
sebe. Bogovi tibetanskog budizma spadaju u duhom stvorene
projekcije, a ipak egzistiraju.
-
23
Dragan Kokovi
MATERIJALNA I DUHOVNA KULTURA
Razdvajanje materijalne i duhovne kulture izaziva velike
nedoumice i zahteva preciznije odreenje. Kao putokazi u tom
pogledu mogu posluiti stanovita o "sve kulture" koja su veoma esta
u savremenim istraivanjima kulture.
Kao to je ve naznaeno, teorijski se uvek mogu uoiti dva
osnovna modela kulture ( dve kulture ): "velika" i "mala", voena i
podreena, nauna i humanistika, tradicionalna i moderna, elitna i
narodna, itd.
Pod materijalnom kulturom podrazumevamo sve proizvode
ovekove materijalne proizvodnje, koji zadovoljavaju ljudske potrebe,
tj. potrebe njegove biofizike egzistencije ( hrana, obua, stan, orua
rada, proizvodna sredstva, itd. ). Ove potrebe su bioloki primarne, jer
bez njihovog zadovoljavanja ovek ne moe da opstane kao jedinka.
Tvorevine duhovne kulture, koje se najee smatraju kulturom
u uem smislu rei, jesu raznovrsni oblici i vidovi ovekove drutvene
svesti i duhovnog stvaralatva, kojima zadovoljava svoje duhovne
potrebe. Tu su jezik, nauka, umetnost i religija, zatim vrednosti koje
usmeravaju ljudsko ponaanje, kao i razna pravila i norme kojima se
regulie drutveni ivot. Pri tom treba imati u vidu da je kultura ne
samo deo drutva, nego je i drutveno uslovljena. Materijalna i
duhovna kultura imaju zajedniki temelj u ljudskom radu, koji se
javlja kao osnovni izbor stvaranja drutvenih vrednosti, kako
-
24
materijalnih, tako i duhovnih. Zbog toga je pogreno razdvajati
proizvodnju materijalnih i duhovnih dobara kao dve potpuno razliite
i odvojene sfere drutvene aktivnosti. Shvatanje koje u pojam "
kulture " ukljuuje samo proizvodnju duhovnih dobara i vrednosti
jednostrano je.
Tako, na primer, neki istraivai dele duhovnu kulturu na dve
sfere: a) duhovni kvalitet oveka i njegovu delatnost na ostvarivanju
tih kvaliteta; i b) duhovne vrednosti koje se esto posmatraju kao
samostalni entitet u obliku naunih teorija, umetnikih proizvoda,
normi itd. Ovakvo odvajanje i zatvaranje vrednosti i duhovnosti
neprihvatljivo je u dananjoj kulturologiji i teoriji kulture.
Kultura obuhvata i jednu i drugu oblast ljudskog stvaralatva
koje se meusobno oslanjaju jedna na drugu, pri emu je proizvodnja
materijalnih dobara u krajnoj liniji odluujua. Ako je kultura jednog
drutva pre svega celokupnost materijalnih i duhovnih tekovina
stvorenih u toku njegove istorije ili asimiliranih od drugih naroda,
onda je ljudski rad glavni izvor razvoja kulturnih dobara. Kultura je u
svojoj osnovi stvaralaki radni proces, kojim ljudi proizvode
materijalna i duhovna dobra da bi zadovoljili svoje fizike i duhovne
potrebe; imajuu osnov u ljudskom radu, ona je bitno stvaralaka po
svom karakteru. Ovako definisana sadrina sociolokog pojma kulture
pokazuje da razlikovanje materijalne i duhovne kulture- razlikovanje
koje je nekad u drutvenim naukama bilo veoma raireno nema
posebni teorijski znaaj. Razlikovanje tih dvaju kulturnih podruja
ima, u najboljem sluaju, analitiki znaaj, isti kakav ima i
razlikovanje materijalne i duhovne proizvodnje.
-
25
Strogo i kruto razdvajanje materijalne i duhovne kulture kroje
jo jednu opasnost: ono moe da vodi razlikovanju "vie" i "nie"
kulture. Takvo razlikovanje je nauno neosnovano , jer je kultura
nedeljiva; ona je jedinstvena pojava, poto predstavlja celinu
materijalnog i duhovnog i kao takva sastavni je deo sveukupnog
zbivanja, bez obzira na drutveno podruje na kome se to zbivanje
deava. Podela kulturu na "viu" i "niu" moe se, sa sociolokog
stanovita, kritikovana iz dva razloga. Prvo, to razlikovanje je
posledica nadmenosti snobovske elite, koja postoji u svakom, naroito
razvijenom drutvu ( tzv. elitna kultura ). Na drugoj strani, postoji
"kultura za mase" ( masovna kultura ), koja je u velikoj meri
komercijalozovana i povezana sa "industrijom dokolice i razbibrige ".
Ona je produkt industrijskog drutva i stalno rastue masovne
proizvodnje. Za nju je karakteristino da se prenosi putem sredstava
masovnih komunikacija, a komercijalni zakoni trita javljaju se kao
njen glavni regulator.
Dragan Kokovi
GLOBALNA I LOKALNA KULTURA
Globalizacija je saznanje za odreene institucije i organizacije
treba da imaju meunarodnu a ne lokalnu perpektivu. U osnovi to je
vra integracija zemalja i naroda sveta do koje se dolazi ogromnim
smanjivanjem trokova transporta i komunikacija , kao i ruenjem
-
26
vetakih barijera za protok robe, kapitala, znanja i ( u manjoj meri )
ljudi preko granica.
Savremenu globalizaciju danas nazivaju "kosmopolitskom
demokratijom" (Gidens), "drugom modernom" koja zahteva javnu
raspravu "transnacionalnih pitanja". Za neke istraivae globalizacija
predstavlja " intenzifikaciju meunarodne razmjene" i uspostavljanje
nadnacionalnog zajednikog trita, dok drugi istiu njen znaaj u
irenju "internacionalne kulture".
Procesi globalizacije u kulturi trebalo bi da oznaavaju
masovni i jednosmerni tok proizvoda kulture iz centra prema
periferiji, bez obzira da li se kultura dobrovoljno prima ili je rezultat
nametanja ( "kulturnog imperijalizma" ). Ovi spoljani uticaji
potkopavaju i ak rue specifian sistem nacionalnog ( regionalnog )
identiteta i stvaralatva. Globalizacija na podruju kulture esto se
naziva i "kulturnom sinhronizacijom" ( C.Hamelnik ). Ovaj pojam
treba da ukae da nije na delu kulturni imperijalizam ve sadraj za
koje se potroa kulture zalae.
Globalizacija nije to i teorije modernizacije. Globalizam
nastaje kao rezultat moderne koja je reakcija na srednjovekovni svet.
Globalizam se, takoe, ne moe svesti na kolonijalizam ili projekat
vesternizacije.
Modernizacija, ukratko, ne znai nuno pozapadnjaenje.
Nezapadna drutva mogu da se modernizuju, i modernizuju se a da ne
naputaju svoje sopstvene kulture i ne usvajaju masovno zapadne
vrijednosti, institucije i praksu. Ovo drugo, zaista, moe da bude
nemogue: bilo koje prepreke blede pred onim to se naziva
pozapadnjaenje. Bilo bi, kao to Brodel primeuje, skoro detinjasto
-
27
misliti da e modernizacija ili "trijumf civilizacije u jednini" dovesti
do kraja mnotva istorijskih kultura vekovima otelovljenih u velikim
svetskim civilizacijama. Umesto toga, modernizacija jaa te kulture i
smanjuje mo zapada. Svet, na fundamentalan nain, postaje
modernija i manje zapadna ( S.Hatington,Sukob civilizacija ).
Postoje stanovita koja identifikuju globalizaciju i
internacionalizaciju kulture, to je pogreno. U kulturi globalizacija
podrazumijeva internacionalizaciju javnog mnjenja pomou sve veih
mogunosti sluanja i gledanja stranih televizija i radio programa,
uopte irenje internacionalne kulture. Za razliku od
transnacionalizacije i internacionalizacije, globalizaciji pripada
posebno mesto i znaenje. Globalizacija je "nastojanje komunikacije
irom sveta i inteziviranje odnosa za razmene koji nadilaze
regionalnost sveta. Iz toga slede konfliktna stanja irom sveta, kao to
su problem okoline, konflikti u vezi sa ljudskim pravima, te
konfrotacija bogatstva i siromatva, za iju razradu dalekoseno jo
nedostaju prikladni postupci.
Globalizacija nije to i "kosmopolitizacija". Procesi
globalizacije i kosmopolitizacije imaju odreene zajednike
karakteristike, ali i meusobne razlike. Njihove zajednike
pretpostavke bi se mogle izloiti na sledei nain:
Kosmopolitizam i globalizam nastaju kao rezultat moderne
koja je reakcija na srednjovekovni svet. Moderna je znaila
svojevrsnu desakralizaciju tog sveta.
-
28
I kosmopolitizam i globalizam vide ljudska bia kao izolovane
individue koje gube meusobne veze i ive u svetu bez smisla
i svrhe "u mehaniki determinisanom univerzumu".
Kosmopolitizam tretira ljudski razum kao autonoman, a
globalizam kao instrumentalan, kao orue koje slui da bi se
ostvarili odreeni ciljevi.
U procesima globalizacije gubi se razlika javnog i privatnog.
Sve postaje javno, sve je komercijalizovano i kupljeno na
tritu. Svaki aspekt postaje javno regulisan i
institucionalizovan.
"Globalizam regulie mehanizam proizvoaa i potroaa na
tritu; te regulacije se ne dotiu stimulisanja razvoja istinske
linosti ili istinskog drutva, ve se bave zatitom trita i
korporacija od individualnog uplitanja u njihove aktivnosti. I
globalizam i kosmopolitizam uproavaju i osiromauju
shvatanje humanizma jer se usmjeravaju samo na njegove
spoljane manifestacije.
Institucije postaju sve savrenije. Nametanje autoriteta
institucionalnih reenja u takvim sluajevima jo vie
optereuje, ak i onesposobljava ljudske odnose.
Razvoj se ne moe shvatiti samo i jednostavno kao irenje
teritorijalnih okvira drutvenog ivota. Polarizacijom u smeru
globalizacije i individualizacije gube na znaaju meustrukture i
nivoi, a jaaju elementi globalne, univerzalne kulture koji svoje
"sedite" imaju u svetskim metropolama; ujedno se rastae nekadanja
-
29
parohijalna (regionalna, nacionalna) homogenost i poveava se
unutranja diferencijacija. Umesto nekadanjih manjih i zatvorenih
teritorijalnih i kulturnih sistema koji su koegzistirali jedan pored
drugog, globalizacija inicira nove procese. Stepen i dinamika
kulturnog povezivanja vie ne zavisi od prostorne blizine, ve ih vie
odreuje lokacija i dostupnost u odnosu prema svjetskim,
metropolskim "aritima".
Vidljiva je ekspanzija jednosmerne komunikacije to dovodi
do nejednake uloge pojedinih kultura, do dominacije jednih i
podreivanja drugih. S druge strane, vidljivo je pribliavanje centra i
periferije upravo zahvaljujui globalizaciji.
-
30
ELITNA I MASOVNA KULTURA
Jedna od najee pominjanih i analiziranih dilema u
sociologiji kulture odnosila se na pitanje statusa elitne i masovne
kulture. Pojednostavljeno reeno, koplja su se lomila oko pitanja:
treba li kultura da pripada eliti ili da bude svojina masa?
Elitisti su tvrdili da kultura mora ostati kultura sa velikim
slovom K, rezervisana za elitu. Drugi su tvrdili da kultura treba da
postane svojina masa ukoliko eli da razvije sve svoje mogunosti.
Radikalno elitistiko shvatanje kulture smatra da ona uvek
treba da pripada manjini. Samo elita moe da stvara kulturu i da joj
nadahnjuje ivot. Mase nisu sposobne ni da stvaraju kulturu ni da je
uvaju. Elitisti se najee kritiki odnose prema masi, jer strahuju od
masa; one su izvor svih zala koje donosi moderna civilizacija. Zato se
krajnje pesimistiki gleda na perspektivu i uspon masa, strahuje se od
njihove pobune. Jezgro ove kritike je strah od propadanja
aristokratskog duha. Elitisti tvrde da postoje (i treba da postoje ) dva
razliita tipa kulture: "visoka" kultura za obrazovanu manjinu, elitu i
"niska" ( narodna ) kultura za neobrazovanu veinu naroda "mase".
Ova dva tipa kulture razliita su po sadrajima i meu njima nije
mogue nikakvo smisaono jedinstvo.
Zastupnici elistikog shvatanja kulture smatraju da je razvoj
"konfekcijske" masovne kulture ozbiljno upozorio na unifikaciju
kulture. Masovna kultura ( neki je nazivaju "popularnom kulturom",
"industrijskom kulturom","industrijom svesti", kiem ), nije samo
-
31
ispod nivoa, kako visoko tako i narodne kulture, nego se u osnovi
razlikuje od oba ova tipa kulture. Visoka i narodna kultura smatraju
elitisti upkos njohovoj razlici i nivou dva tipa prave kulture, dok je
masovna kultura negacija prave kulture, pseudokultura ( lana kultura
).
Nisu svi teoretiari masovne kulture njeni veliki i ogoreni
neprijatelji. Ona ima i svoje sledbenike, prijatelje i
"neutralne"analitiare koji je definiu pomou naina na koji se
proizvodi ( industrijska proizvodnja ) i naina na koji se iri ( mas-
mediji, masovni ukus, masovno trite ). Oni se otvoreno zalau za
proizvode masovne kulture.
Elitna kultura, koja je nekad predstavljala duhovni izvor, danas
nije vie sredite kulture.
1. Takvo stanje je uslovljeno dovrenjem procesa konstituisanja
nacija drava, u kojima je elitna kultura igrala znaajnu
ulogu. Drava i dalje finansira mnoge kulturne ustanove iz
predhodnog perioda, ali od njih ne oekuje nove podsticaje.
2. Elitna kultura gubi znaenje koje je imala u XIX veku i
nedemokratskim reimima kao dvorska ili slubena kultura. U
uslovima demokratizacije, glavni je zadatak kulturne politike
da zadovolji ukus masa ( izborne veine ). Njen glavni
saveznik postaje masovna kultura.
3. Trea i ujedno najsloenija uslovljenost proizilazi iz injenice
da se delovi moderne visoke kulture ( umetnost, nauka,
filozofija, obrazovanje ), danas posebne i meusobno slabo
povezane ustanove. Umetnost i kulturna batina praktino su
-
32
jedine ostale u domenu dravne kulturne politike i oznaavaju
kulturu u slubenom znaenju.
4. Danas je kulturna elita u zemljama u tranziciji podeljena na
"tradicionaliste" ili "folkoriste" i "moderniste" ili
"prozapadnjake". Jedni brane nacionalne vrednosti pred
naletom zapadnih vrednosti i masovne kulture, a drugi se
zalau za otvaranje prema Zapadu i prihvatanje masovne
kulture kao neeg to je neizbeno. Ta podela nema
inovacijski znaaj i uinak, nego samo produbljuje stari
razdor unutar elite.
5. Disfunkcije visoke kulture u veini zemalja u tranziciji
pojaavaju se uporedo sa padom ivotnog standarda i
kvaliteta ivota opteg privrednog i socijalnog stanja.
Dragan Suboti, Jovica Lazi
KORPORATIVNA KULTURA I KORPORATIVNI IDENTITET
a) Korporativna kultura
-
33
Kako se preciznije, definie korporativna kultura, kako ona
nastaje i koje su posledice po kompaniju?
Skoro svaki autor ima svoje miljenje i svoju definiciju, ali ako
se izvue najmanji zajedniki sadralac iz tih definicija dobija se
sledei opis korporativne kulture: Specifini sklop zajednikih
verovanja, stavova, pretpostavki i vrednosti u jednoj organizaciji, koji
boji nain na koji zaposleni u organizaciji deluju i meusobo reaguju,
snano utie na nain na koji se stvari u organizaciji obavljaju i
kreira posebni identitet organizacije. Gledano opte, korporativna
kultura je skup apstrakcije koje imaju jasno i jako realno dejstvo u
organizaciji.
b) Kako se stvaraju korporativne kulture?
Postoji vie faktora koji ih oblikuju. Neki od njih su vezani za
spoljane uslove, za okolinu kompanije, dok su drugi unutranji.
Spoljani uslovi koji oblikuju korporativnu kulturu su:
1. ekonomski sistem,
2. razvijenost trita,
3. socijalni i konkurentski trendovi,
4. tehnoloke inovacije ili
5. intervencije drave.
Unutranji uslovi su:
1. svrha,
-
34
2. strategija i tehnologija organizacije, i
3. krize i oblasti u kojoj kompanija djeluje.
Najvaniji faktor je: lina filozofija i ponaanje glavnih ljudi
kompanije: direktora ili vlasnika i menadera (stil rukovoenja,
karakterne osobine rukovodioca) kao i profil zaposlenih. Korporativna
kultura u organizaciji uvek ide odozdo na dole.
c) Zahtevi od znaaja za menadment korporativne kulture?
Korporativanom kulturom se mora planirano upravljati. To
upravljanje se naziva menadment korporativne kulture i predstavlja
proces razvoja ili uvrivanja odgovarajue kulture one koja
organizuje omoguava da ispuni svrhu.
Menadment korporativne kulture pre svega se bavi sledeim
stavovima:
primenom kulture, odnosno razvojem stavova, verovanja i
vrednosti koje e biti u skladu sa misijom i strategijom
organizacije. Cilj je da se ostvare promene u organizacionoj
klimi, nainu rukovoenja i ponaanja i da se tako podri
ostvarivanje ciljeva organizacije.
Pojaavanjem kulture tei se da se sauva i pojaa sve ono to
je dobro i efikasno u postojeoj korporativnoj kulturi.
-
35
Upravljanjem promenama bavi se omoguavanjem
korporativnoj kulturi da se prilagodi promenama u organizaciji
i da se zadobije prihvatanje promena sistema, procedura i
metoda rada od strane zaposlenih.
Razvojem privrenosti treba da se obezbedi privrenost i
posveenost lanova organizacije njenoj misiji, strategijama i
vrednostima.
Menadment korporativne kulture ima jo tri strateka cilja.
Dobro ih je pomenuti jer iz njih proizlaze i mnogi drugi naini
praktinog ispoljavanja kulture. Ti ciljevi su:
a) Razvoj "ideologije koja vodi menadment pri formulaciji i
primeni organizacionih strategija".
b) Kreiranje i odravanje pozitivne "organizacione klime " koja
predstavlja ponaanja koja se od zaposlenih oekuju u
ispoljavanju njihovog rada.
c) Promovisanje razumevanja i podrke vrednostima
karakteristinim za organizaciju.
Prvi korak ka korporativnoj kulturi: misija organizacije.
Jedan od prvih koraka u postavljanju korporativne kulture, ali i
ukupne organizacije kompanije, je odreenje njene misije (
Mission statement ). Misija kompanije predstavlja jasnu i kratku
izjavu o tome koji su ciljevi kompanije, koja je svrha njenog
postojanja i "ivotna" filozofija, ta organizacija eli da postigne i
na koji nain to eli ostvariti. Tu se radi o jednoj ili dve reenice
koji predstavljaju idejni okvir u kome se sve ostale stvari u
organizaciji oblikuju. Misija bi uvek trebalo da bude u pismenoj
-
36
formi, najee u dokumentu koji vodi standarde korporativne
kulture i poznata svim zaposlenima.
POSLOVNA ETIKA I CIVILIZACIJSKI KULTUROLOKI MODELI U SVETU
Za razumevanje poslovne etike, a pogotovo kulture poslovanja,
potrebno je razumevanje razliitih modela civilizacionog ponaanja, u
zavisnosti od optih kulturnih obrazaca, ali i etikih i verskih
osobenosti. Pri poslovnim kontaktima sa Amerikancima:
Amerikanci se po pravilu rukuju prilikom upoznavanja, ene
ree.
Izuzetno je vano da budete tani, ako kasnite na sastanak
smatrae vas vrlo neutivim.
Vizit karte se ne razmenjuju automatski na sastancima, nego
samo ako postoji razlog za kasnije kontakte, niko nee odbiti
vau vizit kartu, ali nemojte se uvrediti ako vam za uzvrat ne
nude svoju.
Sastanci uz doruak vrlo su popularni kod Amerikanaca ( koji
esto slue ko intimniji poslovni susreti ). Sastanci uz ruak (
12.30 14.00 ) takoe su vie pravilo nego izuzetak.
Razlike u odnosu na evropljane, kako u kulturi tako i u poslovnim
obiajima nisu tako naglaene. Francuski poslovni ljudi, vie nego iko
drugi u Evropi, nerado koriste engleski kao poslovni jezik. Rukovanje
je uobiajeno i pri susretu i na rastanku, bez obzira na to koliko se
-
37
dobro poznajete. Zagrljaji uz poljubac u oba obraza je est nain
pozdravljanja izmeu poslovnih partnera suprotnog pola. Meutim,
tapanje po leima ili bilo kom drugom delu tela smatra se tunim
manirom. Humor je retko zastupljen. Nemci oekuju izuzetno
formalno ponaanje kada je posao u pitanju. Obraenje imenom dolazi
u obzir samo ako je inicirano, a ene se oslovljaju sa " Frau " bez
obzira da li su udate ili ne. Poslovnim ljudima visokog ranga ponekad
se obraaju sa " Herr Doktor " iako zvanino nemaju tu kvantifikaciju.
Sastanci su obino ugovoreni dosta ranije i tanost je apsolutno u
prvom planu. Poslovni izlasci uglavnom se ne praktikuju dok traju
pregovori.
Holandski poslovni ljudi uglavnom su navikli da u poslu
koriste nekoliko jezika i teno govore engleski. Njihov pristup
poslu je neto oputeniji, nego to je to sluaj sa njihovim
nemakim susedama.
Italijani i panci u poslu manje insistiraju na formi i tanosti
na sastancima od njihovih severnih suseda. Za njih je
porodini ivot vrlo vaan i utivo se pitaju za porodicu pre
nego to pone razgovor o poslu. Teme o kojima sagovornici
imaju razliito miljenje mogu zaas postati predmet prepirke
ali to se smatra normalnim poslovnim ponaanjem. Nema
tabua koji vae za poslovne izlaske i razmena prigodnih
poklona sasvim je prihvatljiva.
Poslovni ljudi iz zemalja Istone Evrope i Rusije jo uvek se
prilagoavaju uobiajenim poslovnim manirima Zapada.
-
38
Navikli su na vrlo krute birokratske strukture, pri emu se od
pojednica ranije nije oekivalo da se eksponira suprotno od
prihvaene linije. Zato e ponekad moda biti nesigurni u
ponaanju kada su u inostranstvu, ili im nee biti lako da se
prilagode nekim ustaljenim obiajima. Dunost je domaina
da njihovu posetu uini uspenom, a to e moda
podrazumevati i poneki izlazak do kasno u no U ovim
zemljama puenje je vrlo esta pojava i ako ste nepua,
morate za nju imati razumevanja.
-
39
METODOLOKI OKVIRI POSLOVNE ETIKE
Poslovnu etiku odreujemo kao teorijsku i aplikativno-
razvojnu naunu disciplinu. Poslovna etika preuzima i koristi
ekonomsku metodologiju opte metodoloke principe koje
ekonomski metod preuzima iz opte teorije o drutvenim odnosima i
njenim metodama saznanja jestu: dijalektiki metod, sintetiki metod i
verifikacioni metod. Pored predmeta, poslovna etika im i osobne
metod koji s eu prvom redu oslanja na postulate opteg filozofsko-
sociolokog metoda, posebno metod prikuplanja i opisa injenica, kao
i metoda naunog objanjenja. Re je o korienju optenaunih i
posebnih metoda, pre svega onih koji su okrenuti istraivakim
tehnikama iz obasti ekonomskih nauka.
Zahvaljujui tome dolazimo do odreenja poslovne etike kao
samostalne naune discipline ija aplikativno-razvojna konkurencija
predstavlja njeno prepozntljivo obeleje u savremenom poslovnom
svetu.
Etika je skup pravila koje definiu dobro i loe ponaanje,
odnosno kako ponaanje pojedinca utie na druge ljude. To je
zapravo, skup prava i dunosti koje ljudi primenjuju pri donoenju
odluka. Pravila etike nam govore kako da se ponaamo.
Poslovna etika nije specijalan skup etikih pravila koja se
razlikuju od optih naela etike. Poslovna etika je upravo primena
osnovnih naela etike za poslovno ponaanje. Znaaj poslovne etike je
veliki. Javno mnjenje oekuje od biznisa da pokae visok nivo etikih
performansi i drutvene odgovornosti. Zatim tu je prevencija
-
40
nanoenja tete drutvu, koja ohrabruje preduzea i zaposlene u njima
da se ponaaju etiki. Prihvatanje etikog ponaanja preduslov je i
zaptite preduzea od zloupotreba neetikih raspoloenih radnika ili
neeteki usmerene konkurencije. Jednom reju, gde je etika tu su i
dostojanstvo zaposlenih, visok moral, visoka produktivnost,
profitabilnost i sl.
-
41
Milena Dragievi-ei, Branimir Stojkovi
MENADMENT U KULTURI
Kulturni menadment, menadment umetnosti ili odreene
umetnike delatnosti, u nas jo uvek nije uvaena nauna disciplina ni
vetina koja bi doprinosila kulturnoj i umetnikoj praksi. Njegova
puna afirtmacija na ovim prostorima tek predstoji.
Kulturni menadment, kao deo kulturologije, ali i savremenog
menadmenta, polazi od stanovita da je kultura sistem unutar koga se
sa svesnom ljudskom delatnou moe oblikovati, obrazovati,
ureivati , upravljati, usmeravati razvoj, rejiu, unutar kojeg se mogu
organizovati uslovi kulturnog i, posebno, umetnikog stvaralatva,
oblici njegovog plasmana i prijema u najiroj javnosti. Stoga
menadment u kulturi podrazumeva napor oveka da svesnom
delatnou uskladi, dovede u odreene odnose ljudske potrebe, rad i
stvaralatvo u oblasti kulture i umetnosti, radi to bogatijeg i
dinaminijeg kukturnog razvoja zajednice.
Predmet kulturnog menadmenta ( ili nauke o organizaciji
kulturnih delatnosti, kako se ova primenjena nauna disciplina ranije
zvala ) jeste prouavanje svih naina ( oblika, modela ) organizovanja
koji se javljaju u razliitim drutvima i u razliitim istorijskim
periodima, unutar kulturnih delatnosti u celini i u pojedinim oblastima
kulture ( pozorinoj delatnosti, kinematografiji, radio difuziji itd. ).
Kako cilj je menadmenta u kukturi i umetnosti pronalaenje
odgovarajuih organizacionih reenja ( modela ) , koji u najveoj meri
-
42
doprinose razvoju, to ova nauka ima dve osnovne dimenzije: a)
analitiko deskriptivnu ( opisivanje i istraivanje postojeih oblika i
metoda organizovanja ) i b ) projektno modelsku ( razvijanje i
ispitivanje novih, adekvatnijih i efikasnijih naina i modela
organizovanja ).
Ove dimenzije kulturnog menadmenta prepliu su i
dopunjavaju. Oigledno je da je opisivanje i analiza postojee situacije
preduslov projektovanja i razvijanja novih organizacionih modela, ali
i obrnuto, opisivanje postojeeg mora se vriti kroz modelska
uoptavanja.
Ciljevi i zadaci kulturnog i umetnikog menadmenta jesu:
Izgradnja sistema ( modela ) kulturnog ivota, koji polazi od
odreene kulturne politike; organizaciono oblikovanje sistema
unutar jedne dravne i drutvene zajednice;
Planiranje razvoja kulture, to podrazumeva odreivanje
ciljeva, prioriteta i metoda realizovanja predloene kulturne
politike, kao i istraivanje postojee kulturne situacije kao
osnove za razvoj planskih modela;
Izgradnja granskih sistema u kulturnim delatnostima (
uspostavljanje odnosa meu pojedinim isntitucijama radi
postizanja optimalnih rezultata ) na primer, sistema koje e
stvarati najpogodnije uslove za razvoj pozorine umentosti, u
kojem e se, jednostavno, pozocionirati razliite ustanove:
nacionalna, neprofitna, komercijalna i amaterska pozorita,
pozorini muzeji, agencije, pozorini asopisi, itd.;
-
43
Izrada modela pojedinih instititucija kulture, te upravljanje i
organizovanje rada u njima menadment ustanova ( filmskih
proizvodnih kua, pozorita, kulturnih centara );
Organizovanje procesa proizvodnje ( menadment projekta )
pojedinog umetnikog dela, unutar institicije kulture ili
nezavisno;
Organizovanje procesa distribucije ( difuzije ) kulture;
Menadment proizvoda;
Na optem planu: uspostavljanje oblika i modela meunarodne
kulturne saradnje.
Ovih osam zadataka menadmenta u kulturi i umetnosti
podrazumevanju razliit stepen obuenosti i kompetentnosti
menadera. Oni obuhvataju raspon zadataka koji se postavljaju
pred: ( 1 ) najvia dravna upravna tela ( ministarstva kulture i
njihove strune slube ), ( 2 ) naune institucije i istraivake
centre koji e davati osnovni organizacioni model razvoja
delovanja i ( 3 ) menadera u kulturi praktiara iji je zadatak da
umetnicima stvori uslove za realizovanje njihovih ideja, ali i
publici za doivljaj ve stvorenih umetnikih dela.
Delatnost menadera u kulturi obuhvata, dakle, stvaranje
uslova za kulturno stvaralatvo i proizvodnju kulturnih dobara (
ideja i vrednosti ), za njihovo oblikovanje u dela koja su dostupna
kulturnoj javnosti i za recepciju tih dela u kulturnoj javnosti. Stoga
su mogua brojna ua menaderska zanimanja:
-
44
Menader preduzetnik koji podstie stvaralatvo (
nastanak ideje, pisanje teksta, scenarija, kompozicije... );
Menader producent koji organizuje proizvodnju
umetnikih dela ( izdavaka delatnost, proizvodnja filma,
predstave... );
Menader prodaje koji organizuje difuziju dela i
posrednitvo ( organizovanje predstava, turneja, koncerata,
izlobi, prodaje knjiga i ploa... );
Marketing menader koji upravlja i podstie animacione
delatnosti ( informacija, propaganda, animacija u uem
smislu , kao i neposredni kontakt publike sa umetnikim
delom );
Menader programa revitalizacije kulturnih dobara,
njihobe zatite i prezentacije javnosti.
Naravno, pored manaderskih u kulturi postoje i brojne
naune, istraivake, administrativne i animacione profesije:
Administratori u kulturi ( oni formuliu kulturnu
politiku, ili oni koji vre evaluaciju, ocenu rada
ustanova kulture za potrebe javnog sektora ili brojnih
privatnih fondacija koje ele da subvencioniraju kulturu
);
Istraivai kulturnog razvoja ( planeri, sociolozi
kulture, kulturolozi...);
Animatori kulture ( specijalizovani za rad sa decom,
mladima, treim dobom; ili specifinim drutvenim
-
45
grupama, socijalno ugroenim, osobama sa posebnim
potrebama i sl. ).
Raznolikost menaderskih profesija u pozoritu svedoi
koliko o bogatstvu organizacionih modela pozorita,. Toliko i
o bogatstvu metoda i naina poslovanja. Od menadera
volontera koji predsedavaju svetima pozorinih institiucija do
marketing menadera koji najee upravljaju sektorom
unutar kojeg postoji jo mnotvo menadera za pojedine
marketinke funkcije: marketing analitiara, menadera
informativnog sistema, menadera kluba ljubitelja pozorita,
menadera za razvoj odnosa sa javnou ( PR ), menadera
promotivnih aktivnosti, menadera prodaje reklamnog
prostora, menadera blagajne, menadera za kolektivnu
prodaju karata, menadera telefonske prodaje karata,
menadera robne prodaje. Na ovoj listi, u stvari, pobrojani su
poslovi koje je nepohodno obaviti da bi jedna pozorina
predstava u potpunosti ostvarila svoj cilj uspeh pred punom
dvoranom. Ti poslovi su u najrazvijenim privredama, unutar
pozorita kao kulturne ustanove par excellence, zastupljeni kao
posebna zanimanja.
Menadment kao nauna disciplina nije nezavisan od
civilizacijskog i kulturnog konteksta u kojem je nastao,
odnosno unutar kojega se dalje razvijao. Tako je filozofija
amerikog menadmenta, za razliku od evropskog
menadmenta okrenutog prolosti i sadanjosti, usmerena ka
budunosti i karakteriu je sledee vrednosti: vitalnost,
-
46
mobilnost, neformalnost, obilje, kvantitet i organizacija.
Nasuprot njima, evropski menadment zasnovan je na
vrednostima poput mudrosti, stabilnosti, potovanja
konvencija, na prihvatanju nunosti, isticanju kvaliteta i
raznovrsnosti.
Ustalom, dva " oca " teorije menadmenta, Frederik Tejlor,
Amerikanac i Anri Fajol, Francuz, na najbolji nain pokazuju i
razlike i uticaje kulture na menadersku praksu. Tejlor akcenat
stavlja na produkciju, tj. na ekonominost, efikasnost i
produktivnost, a Fajol na dobru administrativnu organizaciju i
podelu rukovodeih zadataka.
No, najnoviji trend menadmenta menadmenst kvaliteta (
total quality management ) - nastaje u Japanu kao spoj japanske
tradicionalne kulture u kojoj je posveenost kompaniji potpuna i u
Filozofija menadmenta
Ameriki Evropski
Okrenut budunosti okrenut prolosti i sadanjosti
Karakteristike / vrednosti
vitalnost mudrost
mobilnost stabilnost
neformalnost potovanje konvencija
obilje sleenje nudu
kvantitet kvalitet
organizacija isticanje raznovrsnosti
-
47
kojoj je cilja svakog pojedinca podreen optem cilju kompanije, pa
se borba za vrhunski kvalitet vodi svuda i na svakom mestu: od portira
( prodavaca karata ) do direktora, a efektivnost poslovanja jeste
osnovni cilj.
Iako su u naoj kulturi znatno blie evropske vrednosti na
kojima se zasnivaju razliite, u evropi nastale, teorije menadmenta,
ne treba zaboraviti da ono to je pokrenulo industriju kulture jeste
amerika teorija menadmenta. Ona je, to nije nevano, uspeno
primenjena u Japanu, na sasvim razliitoj civilizacijskoj osnovi. To je
samo jedan razloga to amerikom menademtu treba pokloniti
odgovarajuu panju, sa punom sveu o granicama njegove primene
u drutvu kao to je nae, u kome se ni u ekonomiji, a jo manje u
kulturi, uspeh u radu i poslovanju po pravilu ne smatra bitnim, a
budunost se sagledava dalje od naredne sedmice. ( Planirati na dui
rok, izvesti premijeru upravo onog dana kada je to planom
predvieno, kod nasa se skoro granii sa udom, iako se radi tek o
predvianju dvomesene budunosti ).
KULTURNE POTREBE
Menadment u kulturi se, u teoriji i praksi, danas veoma esto
povezuje sa terminom kulturna potreba.
Svako ljudsko delovanje je posledica motivacije, odnosno
oseanja nunosti usmerenog ka otklanjanju ili ublaavanju
nedostatka ili poremeaja.
Pihologija kao nauka definie potrebu kao oseanje nunosti
da se deluje kako bi se uklonio neki doivljeni nedostatak. Dodue,
-
48
stvarno postojanje nekog nedostatka jo uvek ne znai da postoji i
adekvatna potreba i motivisanost za akciju, a to je posebno est sluaj
kada su u pitanju " nedostaci ", tj. latentne potrebe, iz oblasti kulture i
umetnosti. ak i kad svest o nezadovoljenoj kulturnoj potrebi postoji,
to jo uvek ne znai da osoba zna na koji e nain moi da stvarno
zadovolji svoju potrebu i svoja interesovanja. ( Tako se potreba za
lepim u svakodnevnici zadovoljava ki proizvodima, a potreba za
estetskim doivljajem - konfekcijskim " umetnikim " tvorevinama
poput amerikih komercijalnih filmova ili roto romana ).
ini se da je upravo koncept interesovanja primerniji analizi
kulturnih potreba od same teorije potreba ( hrejologije ), te je danas u
angloamerikoj terijskoj kulturolokoj literaturi daleko ee
korienje termina " kulturna interesovanja " od termina " kulturne
potrebe ". Interesovanja iamju sutinsku ulogu u razvoju kulturnih
potreba, kreativnog ponaanja, samoaktuelizacije. Teorija linosti
Abraham Maslova, koja polazi od ovekove potrebe za
samoaktuelizacijom , izuzetno je znaajna za menadment kulturnih
delatnosti jer oigledno ukazuje na raznovrsnost oblikovanja ove
potrebe i razliite puteve njenog zadovoljavanja. ( Sigurno je da e
svaki ovek na razliit nain teiti samoaktuealizaciji neko kroz
nauni, neko kroz umetniki rad, neko kroz odgajanje dece,
altruistiku delatnost, proizvodni ard itd., to e zavisiti od kulture,
drutvene situacije, porodinog vaspitanja, uopte sistema vrednosti
koji eovek prihvata odrastajui u jednoj kulturi s jedne, i od
individualno psiholokih karakteristika i sposobnosti linosti, s
druge strane ).
-
49
Linost nastoji da se potvrdi i osvari, pre svega,
zadovoljavanjem svojih linih potreba i interesovanja karakteristinih
samo za nju. Premda postoje tipski sklopovi, grozdovi interesovanja,
ipak se moe smatrati da obim, sadraj i dubina interesovanja u
velikoj meri definiu odreenu linost.
Vano je znati da su intersovanja bitan kohezivni inilac
drutvenih grupa, od publike, preko grupa koje ostvaruju aktivnosti u
slobodno vreme ili zadovoljavaju druga interesovanja u okviru
udruenja graana, od malih neformalnih grupa. S druge strane,
kulturni programi, manifestacije, festivali, repertoar i sl. Zasnivaju se
na istraenim ili pretpostavljenim interesovanjima i potrebama (
posebno tamo gde kultruni programi moraju da ostvaruju dohodak na
tritu i direktno zavise od interesovanja publike ).
Istraivanje i poznavanje kulturnih potreba jedan je od
osnovnih zadataka menadera kulture, prevashodno da bi mogao da
planira kulturne aktivnosti i programe ( zadovoljavati kulturne potrebe
), ali i zato da bi mogao da planira kulturni razvoj ( podsticati razvitak
novih kultrunih potreba ili iriti krug ljudi koji e biti podsticani
kulturnim aspiracijama i tenjama ).
Postoje mnoge tipologije i definicije kulturnih potreba i
interesovanja.
-
50
Pod kulturnim potrebama podrazumevamo, pre svega, one potreba
kojima se ovek ostvaruje kao bie razliito od svih ostalih ( najvei
broj fiziolokih potreba: hrana, san, itd. Karakterie sva bia bez
razlike ) i kao jedinstvena linost u svom drutvenom i kulturnom
okruenju. To su one potrebe pomou kojih ovek razvija svoju
linost tako da aktivno deluje, proizvodi, stvara nove materijalne i
duhovne vrednosti, uiva u postojeim, komunicira...
Ove kulturne potrebe su meuobno ravnopravne i
komplementarne. Navedene su prema dinamici nastanka i razvoja,
iako se taj redosled esto ne ostvaruje u potpunosti. Ponakad se razvija
tek nekoliko prvih potreba, u meri u kojoj omoguavaju normalan
ivot pojednica, zatim stagniraju ili gasnu, a da se nikada ne razviju u
istinske potrebe i interesovanja. To znai da linost nije na vreme , u
periodu razvoja, stekla kulturne navike. Kod drugih linosti, pak,
mogu se naglo razviti samo neke stvaralake potrebe, potiskujui
Vrste kultrunih potreba:
Potreba za jezikim izraavanjem i komunikacijom:
Potreba za saznavanjem, irenjem vidokruga;
Estetske potrebe u svakodnevnom ivotu;
Estetske ( umetnike ) potrebe: - potrebe za estetskim
-
51
razvoj drugih kultrunih potreba. esto e se upravo, po raznovrsnosti i
jaini kultrutnih potreba i interesovanja oznaenih kroz najrazliitije
aktivnosti, ljudi okupljati, druiti i meusobno uvaavati. Stoga
menadment u kulturi posebnu panju poklanja stvaranju uslova za
razvoj kulturnih potreba i sticanje kulturnih navika jo u najranijem
detinjstvu. Kako se kulturne potrebe razvijaju od roenja pa do kraja
ivota, a mogu biti oformljene, ukoliko postoje povoljni porodini i
drutveni odnosi, jo pre polaska u kolu, stvarae se odgovarajui
programi aktivnosto namenjeni deci predkolskog uzrasta, kolskoj
deci, tinejderima, akoj i seoskoj omladini, srednjoj generaciji i "
treem dobu ", penzionerima i licima preko ezdeset godina. Naravno,
poseban akcenat je upravo na programima za decu i omladinu, jer su
to periodi ivota u kojima se potrebe i interesovanja najlake razvijaju
i poinje formiranje linosti. ( Ve u prvoj godini ivota dete
uspostavlja kontakt sa drugima, a zatim razvija svoje saznanje
potrebe, istraujui i upoznajui svet oko sebe. U treoj ili etvrtoj
godini, dete pokuava da odredi ta je lepo, ta e obui, kako e
poredati igrake, koju e haljinicu odabrati za lutku, a da bi
zadovoljilo svoje estetske doivljajne potrebe, sa uivanjem e sluati
bajke i prie. Postepeno e nauiti da kroz igru zadovoljava svoje
stvaralake potrebe...).
Kvalitet