1. MASONERIJA

1.1. Što znači biti Mason?

Ovo pitanje nije iznenađujuće. Iako su Masoni (“slobodni zidari”) pripadnici najvećeg i najstarijeg bratstva na svijetu, iako mnogi među njima imaju očeve, djedove ili rođake koji su također bili Masoni, mnogo je ljudi koji i dalje nisu sasvim sigurni što znači biti Mason.

Odgovor je jednostavan. Mason pripadnik je bratstva poznatog kao Masonstvo (ili «slobodno zidarstvo»). Bratstvo predstavlja skupinu muškaraca (baš kao što sestrinstvo predstavlja grupu žena) koji su se udružili zato što:

Postoji nešto što oni žele učiniti u svijetu  Postoji nešto što oni žele učiniti "u sebi samima"  Uživaju u društvu onih osoba koje vole i poštuju.

1.2. Što je Masonstvo?

Masonstvo je najstarije bratstvo na svijetu. Nitko ne zna koliko je ono točno staro, jer su njegovi istinski počeci izgubljeni u vremenu. Vjerojatno da je nastalo od gildi (zanatskih udruženja) kamenorezaca koji su u Srednjem vijeku gradili zamkove i katedrale. Moguće je da su na njih uticali vitezovi Templari, skupina kršćanskih ratnika-monaha koja je nastala 1118. godine da bi štitila hodočasnike na njihovom putu kroz Svetu zemlju.

Masonstvo je postala formalna organizacija 1717. godine, kada je formirana prva Velika loža. Velika loža predstavlja administrativno tijelo koje upravlja Masonstvom na određenom zemljopisnom području.

Lokalna organizacija Masona zove se loža. Lože postoje u mnogim gradovima, a u velikim gradovima obično ih ima više.

1.3. Što je loža?

Riječ "loža" (engleski lodge) označava grupu Masona koji se sastaju u nekom zdanju ili sobi, kao i zgradu u kojoj se sreću. Masonske građevine se također ponekad nazivaju "hramovi" pošto mnogi od onih simbola pomoću kojih se Masoni podučavaju potiču od gradnje Hrama kralja Solomona u Svetoj zemlji.

1

Izraz "loža" potiče od zdanja koja su kamenoresci pravili pored katedrala za vrijeme njihove izgradnje. Zimi, kada bi se gradnja morala obustavljati, oni su živjeli u ovim ložama i obrađivali kamen za gradnju.

U loži postoje vojnici, od kojih je najvažniji Uvaženi Starješina koji sjedi na Istoku. "Uvaženi" je izraz kojim se izražava poštovanje. On se naziva Starješinom što predstavlja neku vrstu arhaizma. U drugim, kasnije nastalim organizacijama, jednostavno bismo ga zvali "predsjednikom". Prvi i Drugi Nadzornik su prvi i drugi potpredsjednici.

U svakoj loži postoji oltar na kojem se nalazi "Knjiga Svetog zakona". U europskim zemljama, kao i u SAD i Kanadi, to je skoro uvijek Biblija.

Što se događa u loži?

Postoji nešto što oni žele da učine u svijetu  Postoji nešto što oni žele da učine "u sebi samima"  Uživaju u društvu onih osoba koje vole i poštuju.

Loža je središte ovakvih djelatnosti.

1.4. Masonstvo čini nešto u samim Masonima

"Razvijaj se ili umri" je veliki zakon prirode. Većina ljudi osjeća potrebu da se, kao pojedinci, stalno razvijaju. Oni osjećaju da nisu toliko časni ili toliko plemeniti ili toliko suosjećajni ili toliko sposobni da vole ili toliko vrijedni povjerenja ili tako dobro obaviješteni - koliko bi trebali biti. Masonstvo stalno i uvijek podsjeća svoje članove na važnost ovih osobina i obrazovanja. Čovjek ima potrebu da se udruži sa drugim ljudima od poštenja i časti, koji vjeruju u stvari kao što su čast, suosjećanje, ljubav, povjerenje, znanje. Na izvjestan način, Masonstvo je grupa za pomoć čovjeku koji se trudi donositi ispravne odluke. Lakše je pridržavati se ovih vrlina kada znate da ih oni koji vas okružuju također smatraju važnim i da vam se neće smijati. To je glavni razlog što Masoni uživaju u međusobnom druženju.

1.5. Sastanci Masona

2

Za same članove postoje dva osnovna oblika sastajanja. Prvi je nešto što bi se moglo nazvati poslovnim sastankom. Za otvaranje i zatvaranje skupa, postoji ritual čija je svrha da ih podsjeti na one vrline za koje se očekuje da ih se pridržavaju. Potom se čitaju zapisnici; glasa se o prijemu (molbama ljudi koji se žele pridružiti bratstvu); planiraju se dobrotvorne djelatnosti i druge aktivnosti lože; razmjenjuju obavijesti o članovima (koji se nazivaju "Braćom" u većini bratstava) koja su bolesna ili im je potrebna neka druga pomoć. Drugi oblik sastajanja je kada neko pristupa bratstvu i onaj kada se dodjeljuju «stupnjevi.»

1.6. Što je to stupanj? Stupanj predstavlja položaj ili nivo članstva. Propisan je poseban ritual kojim član dobiva svoj položaj u članstvu. Postoje tri, zvana Učenik, Pomoćnik i Majstor Mason. Ova imena su proistekla iz starih zanatskih cehova. Kada bi u Srednjem vijeku neko počeo da uči zanat, recimo zlatarski ili drvodjeljski, prvo bi bio učenik. Kao učenik, bio je podučavan alatima i osnovama zanata. Kada bi dokazao svoju vještinu postajao bi Pomoćnik, a pošto bi iskazao izuzetnu sposobnost postajao bi Majstor zanata.

Stupnjevi su neka vrsta kazališne predstave u kojoj sudjeluje kandidat. U svakom stupnju se koriste simboli za podučavanje, kao što se to činilo u predstavama Srednjeg vijeka i kao što se to čini u mnogim kazališnim predstavama danas.

Masonski stupnjevi poučavaju velikim životnim lekcijama i važnosti časti i čvrstine karaktera, o tome da treba biti osoba u koju se drugi ljudi mogu pouzdati, o tome da svako posjeduje svoju duhovnu prirodu onako kao što posjeduje fizičku ili animalnu, o važnosti samokonotrole, o znanju da se voli i bude voljen, o znanju da se čuva tajna o onome što su vam drugi ispričali tako da vam se oni mogu «otvoriti» bez straha.  

1.7. Zašto je Masonstvo tako «tajanstevno?»

Ono ustvari uopće nije "tajanstveno" iako katkad uživa takvu reputaciju. Sasvim je sigurno da Masoni ne prave neku tajnu od toga da su pripadnici bratstva. Nose prstenje, dugmad za košulje i kravate sa masonskim znacima kao što su kut i šestar, najpoznatiji masonski znaci koji, posebno, podsjećaju na davne početke bratstva u kamenorezačkom zanatu. Masonske zgrade su, obično, sasvim jasno označene i često im se adrese mogu naći u telefonskom imeniku. Aktivnosti lože nisu tajna, naročito ne u manjim gradovima, a mnoge lože imaju i svoje

3

publikacije, kao i posebne adrese na Internetu, dostupne svima. Ali postoje neke masonske tajne i možemo ih podijeliti u dvije kategorije.

Prva je način na koji se čovjek može identificirati kao Mason. Razlozi zašto ovo čuvaju za sebe su očiti. Poznati su mnogi beskrupulozni pojedinci koji su se pokušali predstaviti kao Masoni u namjeri da dobiju pomoć pod lažnim izgovorom.

Drugu kategoriju je teže objasniti, jer je to ono što Masoni uobičajeno podrazumijevaju kada govore o "masonskim tajnama". To su tajne zato što se o njima doslovno ne može govoriti, ne mogu se iskazivati riječima. One izražavaju onu promjenu koja se u čovjeku zbiva kada uistinu prihvati odgovornost za vlastiti život i, u isto vrijeme, istinski odluči da je prava sreća u pomaganju drugima.

U svijetu su postojala mnoga tajna društva a osobito su bila u modi krajem XIX i početkom XX stoljeća. Bilo ih je doslovno na stotine i mnogi ljudi su pripadali ne samo jednom od njih. Mnoga su bila uobličena po ugledu na Masonstvo, i mnogo su držala do svojih tajni. Slobodno zidarstvo je među njima uživalo veliki ugled. Ali ako je Masonstvo tajno društvo, onda ono predstavlja najgore čuvanu tajnu na svijetu. 

1.8. Je li Masonstvo religija?

Ne.

Oni koriste ritual pri njihovim okupljanjima i pošto uvijek postoji oltar ili stol na kojem je Knjiga Svetog zakona otvorena dok se sastaje loža, neki ljudi su pobrkali Masonstvo sa religijom, ali ono to nije. To ne znači da religija ne igra važnu ulogu u Masonstvu. Ona igra izuzetno važnu ulogu. Osoba koja želi postati Mason mora vjerovati u Boga. Nijedan ateist ne može postati Mason. Sastanci se otvaraju molitvom, a Mason se podučava da se, prije nego što započne ikakav važan poduhvat, pomoli za božanski savjet i vodstvo. Ali to još uvijek ne čini Masonstvo "religijom".

Ponekad ljudi brkaju Masonstvo sa religijom zato što neke masonske građevine imaju naziv "hramovi". Ali to se čini u onom istom smislu u kojem se zdanja u kojima se nalaze sudovi ili fakulteti nazivaju "hramovima pravde" ili "hramovima obrazovanja". Masonstvo kao ni sudstvo ili obrazovanje nisu religije samo zato što se njihovi pripadnici okupljaju u "hramovima".

Masoni shvaćaju važnost religije u mnogo čemu na sličan način. Masonstvo potiče svakog Masona da bude aktivan u onoj religiji i crkvi koju je sam

4

odabrao. Masonstvo podučava da je bez religije čovjek sam i izgubljen i da bez religije nikada neće ostvariti svoje pune mogućnosti.

Ali Slobodno zidarstvo ne podučava ljude kojoj religiji treba pripadati niti načinu na koji će je poštovati. Ovo je pitanje pojedinca i Boga. On to mora rješavati na mjestu na kojem odaje poštovanje Bogu, ne u svom bratstvu. A Masonstvo je bratstvo, nije religija.

Što je masonska biblija?

Biblija je vrlo popularan dar među Masonima i često se poklanja Masonu kada stupi u ložu ili u nekim drugim posebnim prilikama. Masonska Biblija je knjiga koja se nimalo ne razlikuje od Biblije, sa posebnom stranom na početku na kojoj je zapisano ime osobe koja je dobiva i prilika u kojoj je darovana. Ponekad postoji poseban indeks koji pokazuje gdje se mogu pronaći oni dijelovi Biblije koji se citiraju u masonskom ritualu.

1.9. Ako Masonstvo nije religija, zašto koristi ritual?

Mnogi odmah pomisle na religiju kada god pomisle na ritual, ali ritual se koristi na svakom životnom području. On je u tolikoj mjeri dio nas da ga jednostavno ne primjećujemo. Ritual jednostavno znači da se neke stvari svaki put rade na manje-više isti način.

Skoro svi poslovni sastanci različitih vrsta počinju čitanjem zapisnika sa prethodnog sastanka, prvo se bave starim poslovima, potom prelaze na nove. To je ritual. Postoje i pisane upute kako se uspješno vodi poslovni sastanak. I to je knjiga rituala koja se koristi u svakodnevnom životu.

Postoje društveni rituali koji nam govore kako se susresti sa drugima (rukovanjem), kako se vodi razgovor (čekamo da netko završi pa tek onda mi govorimo)...Doslovno je na stotine sličnih primjera i svi oni predstavljaju rituale.

Masonstvo upotrebljava ritual pošto je to djelotvoran način da se poučavaju važne ideje i vrijednost, prije navedenih. I on ih podsjeća na to gdje su, kao što ritual poslovnog sastanka podsjeća ljude gdje su i što se od njih očekuje da čine.

Masonski ritual je vrlo bogat pošto je tako star.

5

Zašto Masonstvo koristi rituale?

Masonstvo simbole koristi iz istog razloga. Neki položaj "kutova i šestara" predstavlja najviše korišten i najpoznatiji simbol Masonstva. Na izvjestan način, ovaj simbol je vrsta zaštitnog znaka bratstva. Kada na zgradi vidite kut i šestar, znate da se tu okupljaju Masoni.

I, poput svakog simbola, on ima svoje značenje.

Kut simbolizira stvari na zemlji i također simbolizira čast, postojanost karaktera, istinoljubivost i druge načine na kojima bi se trebalo odnositi prema ovom svijetu i ljudima na njemu. Šestar simbolizira stvari duha, značaj dobro vođenog duhovnog života i, također, značaj samokonotrole i držanja samog sebe u granicama. Slovo "G" predstavlja geometriju, nauku za koju su stari narodi vjerovali da najbolje otkriva slavu Boga i Njegovih djela na nebu, a također predstavlja i Gospoda, koji mora biti u središtu svih njihovih misli i napora.

Značenje najvećeg broja drugih masonskih simbola je također očigledno. Na primjer, čekić ih podučava značaju samokontrole i samodiscipline. Pješčani sat ih uči da vrijeme stalno prolazi i da ne bi smjeli odlagati važne odluke.

1.10. Znači, Masonstvo je obrazovanje?

Da. Na istinski način, obrazovanje je u središtu masonstva. Njegov značaj se ističe već dugo. Još u Srednjem vijeku, škole su se održavale u ložama kamenorezaca. A ovo obrazovanje nije bilo lako dostupno. Sve postojeće škole i učilišta su ljude spremale za karijeru u crkvi, ili za prava i medicinu. Kamenoresci nisu poticali iz aristokracije. Zato su morali u ložama naučiti neophodne vještine i znanja. Odatle potiče privrženost Slobodnog zidarstva obrazovanju.

A Masonstvo potpomaže stalno obrazovanje i intelektualno napredovanje svojih članova insistirajući da što se više uči o raznim stvarima, pomaže onima koji žele da ostanu mentalno zdravi i mladi.

6

1.11. Koji su uvjeti članstva?

Osoba koja se želi pridružiti Masonstvu mora biti muškarac (to je bratstvo) zdrav tijelom i duhom, koja vjeruje u Boga, da je dosegla onaj broj godina koji je propisalo Masonstvo u njegovoj zemlji i da je osoba od ugleda. (Treba razumjeti da zahtjev "zdrav tijelom i duhom" - koji potiče od kamenorezaca Srednjeg vijeka ne znači da fizički hendikepirane osobe ne mogu postati Masoni; mnogi jesu).

1.12. Kako se postaje Mason?

Može zvučati iznenađujuće kada se kaže da se nitko ne pita želi li da postane Mason. Ljudi čak mogu pomisliti da ih Masoni u njihovom gradu ne smatraju "dovoljno dobrim" da im se pridruže. Ali to se ne čini na taj način. Stotinama godina Masonima je zabranjeno da pitaju druge žele li se pridružiti članstvu. Masoni sa svojim prijateljima mogu razgovarati o tome, i objasniti im što to znači, ali ih nikako ne smiju nagovarati ili im predlagati da se učlane.

Kada čovjek odluči da želi postati Mason, on traži od Masona neku vrstu molbe. Popunjava je i daje je Masonu a on je odnosi lokalnoj loži. Starješina lože određuje odbor koji posjećuje toga čovjeka i njegovu obitelj, priča njemu i obitelji o Masonstvu, i odgovara na njihova pitanja. Odbor podnosi izvještaj loži i onda loža glasa o molbi. Ako je glasanje pozitivno, a obično jeste, loža obavještava čovjeka o datumu kada će biti prijem. Kada čovjek prođe kroz sva tri stupnja, postaje Majstor Mason i punopravni član bratstva.

7

2. MAFIJA

Mafija je započela na Siciliji u srednjem vijeku kako bi se zaštitila imanja dok vlasnici imanja nisu tu. Do 1800. mafija je postala kriminalna akcija i vršila je nasilja širom Sicilije. Članovi su se morali zaklinjati šifrom koja se nazivala «omerta.» To je zapravo bila skupina pravila, i ako bi neki član prekršio samo jedno pravilo, umro bi. Mafija je postala toliko jaka da su čak neki mafijaši postajali političari i imali su velikog utjecaja na policijske snage i povećali su pristup oružju. Talijanska vlada, vođena Benitom Mussolinijem je htjela kontrolirati mafiju, ali ona je ojačala poslije Drugog svjetskog rata. Zbog Mussolinij, mafija se premjestila u Sjedinjene Američke Države, te su tamo vodili mnogo kriminalnih akcija, osobito tijekom Prohibicije. Do 1930., popis njihovih kriminalnih djela se znatno proširio.

DEFINICIJA

Iz knjige «Interpol» Fentona Breslera:«Mafija je svaka grupa ljudi okupljena zbog zajedničkog cilja: ilegalnih aktivnosti čija je osnovna svrha stvaranje profita.» Italija, Španjolska i Njemačka su se žalile kako je definicija u knjizi izostavila zahtjeve organizirane strukture naređenja. Njemačka policija BKA je mafiju definirala kao:

«Svaka grupa ljudi koja svjesno i namjerno odlučuje sudjelovati u ilegalnim aktivnostima tijekom određenog perioda, dodjeljujući zadatke među članovima i često koristeći moderne sustave infrastrukture, sa osnovnim ciljem nagomilavanja stvarnog profita što je brže moguće.»

Amerikanci i Kanađani su smatrali kako je ova definicija izostavila zahtjev korištenja nasilja kako bi se dostigao cilj. Nova Interpolova definicija glasi:

8

«To je svaka grupa ljudi u udruženoj strukturi čiji je glavni cilj dokopati se novca kroz ilegalne aktivnosti i upotrebu korupcije, zastrašivanja, nasilja i ubojstva.»U knjizi «Organizirani zločin», Howard Abadinsky govori kako je mafija «dvije ili više osoba koje se udružuju da bi zbog novca činile različite zločine.»U Kaliforniji, mafija je «organizirani zločin, gdje se zbog neprekidno istog cilja i obveze, opskrbljuju ilegalne usluge ili se vrše zločini napada, ubojstva, krađe i slično.»

2.1. PROCES UČLANJIVANJA

Najvažniji dan u životu jednog mafijaša jest dan kada ga službeno primaju u Obitelj. Ceremonija se obično obavlja u podrumu nekog od članova. Za stolom sjede tri najvažnija člana: šef, zamjenik šefa i savjetnik. Novom članu se na početku obično kaže kako je to tajno društvo i da je samo jedan način ulaska i jedan način izlaska. Ulaziš na stopalima, a izlaziš u lijesu. «La cosa nostra» postaje važnija od svega, čak i od vlastite obitelji. Da mafija od novog člana zatraži da ubije svog brata, on bi morao biti spreman da to učini. Zatim ga pitaju, kojim bi prstom povukao okidač pištolja da ubije svog brata. Taj prstu mu razrežu tako da potekne krv, krv se stavi na sliku nekog sveca, i zapali se u rukama novog člana. Dok slika gori, boss govori: «Ako otkriješ tajne naših života, neka tvoja duša gori u paklu kao ovaj svetac.» Zatim novom članu svi čestitaju. Ponekad se svi drže za ruke, i stanu u krug, dok je novi član u sredini, te boss (na talijanskom) govori: «U čast našeg bratstva, razrješujem ovaj čvor.» I zatim se ruke razdvoje.

2.2. AKTIVNOSTI

Aktivnosti koje mafija može sadržati su: -ucjenjivanje-organizacija poroka (članovi se bogate na temelju organiziranja različitih ilegalnih aktivnosti: prostitucije, prodaje droge, kockanja...)-krađa (u nju mogu biti uključene sve vrste provala, krađa poslovnih dokumenata, sve do otimanja aviona...)-bande (grupa pojedinaca koji se okupljaju zbog iste ili slične prošlosti i za zajednički cilj: tako povećavaju utjecaj i ugled svoje bande.)

9

-terorizam (grupa pojedinaca koji se uključuje da bi organizirali ogromne kriminalne akcije: seriju ubojstava, otimanje javnih lica i političara...)

2.3. RAŠIRENOST MAFIJE

Prema istraživanjima stručnjaka za organizirane zločine, New York, Los Angeles, Dallas i Miami imaju status glavnih gradova u ilegalnim aktivnostima, uglavnom u pranju novca i drogi. Njima se pridružuju i Bangkok, Bejrut i Moskva.

Najpoznatije mafijaške organizacije za pranje novca, preprodavanje droge i oružja su: Karachi, Bangkok, Hong Kong, Osaka i Tokio u Aziji, Beirut i Ankara na istočnom Mediteranu, Moskva i Palermo u Europi, Lagos u Africi, te Medellin i Cali u Južnoj Americi.

Japanska Yakuza, unatoč operacijama na Havajima i u Kaliforniji, najviše se drži za lokalne baze operacija, građenih po uzoru na američki model. Položaj Osake i Tokia definirane su ogromnim utjecajem bogatog gospodarstva i Yakuzinim nevjerojatno unosnim gospodarskim transakcijama. Njihov «mali Cezar» je Yoshinori Watanabe koji je primljen u članstvo 1989., a danas je «glavni među glavnima» (eng.»boss of bosses»). Upravlja sa više od 105 organizacija i 750 bandi Yakuze. Njegova organizacija ima 22000 «vojnika», i samim time najveća je i najutjecajnija.

Međutim, staroj Ljubičastoj bandi (Purple Gang) i Korporaciji umorstava (Muder Incorporation) danas najviše sliči visoko-agresivna kineska mafija, zajedno sa Sicilijancima i njihovim ruskim partnerima.

To trojstvo (Sicilijanci, Kinezi i Rusi) se u posljednjih nekoliko godina otisnulo u inozemstvo, iz Bangkoka i Hong Konga, kako bi uspostavili svoje organizacije u Rotterdamu i Londonu, i svojim prisustvom odstranili ostale mafijaše koji su inače dominirali na tržištu heroina. Oni su kao Capone u talijanskog mafiji, sa više od 50000 «vojnika». Zovu se «The Sun Yee On.»

10

Prema istraživanjima policije u Hong Kongu, vlasnici su ogromne mreže noćnih klubova, javnih kuća, organizacija za krivotvorenje novca, uključeni su u prodaju droge...

Kolumbijske kartele imaju svoje sjedište u Barceloni i Madridu, i nisu ništa manje utjecajni, u smislu ekspanzije. Zahvaljujući njima, kokain je postao najpoznatiji narkotički fenomen u Europi, a crack, praktički nepoznat prije pet godina, sada se prodaje na ulicama Pariza, Rima i Berlina. Najpoznatiji članovi i vođe ove organizacije Gilberto Rodriguez Orejuela, koji je poznatiji pod pseudonimom «igrač šaha.» On je ubio bossa najpoznatije mafijaške južnoameričke organizacije u Medellinu, Pabla Escobara. Njegova godišnja zarada je 4 bilijuna dolara, i to sve na osnovu prodaje kokaina. Milijune je uložio u banke u Rusiji, Europi i SAD-u.

2.4. HIJERARHIJA

Boss ili Don– glava obiteljiUnderboss– drugi po utjecaju

Consigliere – savjetnikCaporegima (Capo) – kapetan

Vojnici – oni nameću disciplinu svim članovima, čak i kroz upotrebu zastrašivanja, napada i ubojstava

Partneri – vrše korupciju nad političarima, policajcima, i nad svima onima koji ne smiju postojati jer nemaju talijanskih korijena i slično

2.5. JEZIK MAFIJE

Jezik mafijaša (eng.mobspeak) se razvio iz velike potrebe za tajanstvenošću njihove organizacije. Može se zapravo reći da je jezik veća tajna nego sama mafija! Anti-socijalna priroda mafijaša je savršena podloga i za «anti-jezik», koji je prema A.K.Hallidayu razvijen iz određenog «anti-društva», a ono karakterizira opiranje društvu koje postoji. U članku napisanom 1976.godine Halliday kaže da u ovakvim društvima ovaj tip jezika formira zbog ogromnog truda uloženog u izbacivanje autsajdera iz društva, zbog raznih

11

razloga. Jedan od glavnih razloga tajnog jezika mafije jest taj što mafija očigledno želi sakriti svoje ilegalne aktivnosti. Dokaze za ovu tvrdnju Halliday izlaže kroz postojanje takozvanih «elizabetanskih licemjernih lopova», koji su koristili takav oblik komunikacije: mogli su međusobno slobodno pričali, bez straha da će se izdati. Tako i mafija, koja je obično prva na popisu organizacija čiji se razgovori moraju snimati, mora imati svoj jezik.

Mafijaši neprekidno pokušavaju sakriti svoje aktivnosti od vlasti. Jedan od načina da se to postigne jest i razvijanje vlastitog, tajnog jezika. Na primjer, postoji više od 20 mafijaških izraza koji zamjenjuju glagol «ubiti.» Ako netko ne poštuje Obitelj, članovi bi mogli malo «poraditi» na njemu, «izbrisati ga», «zalediti», «zapaliti», «ošišati...»

Da bi se tajni jezik mafije uopće shvatio, potrebno je najprije shvatiti u kojem kontekstu se on koristi. Jedan od glavnih poslova mafije jest osigurati zaštitu od ljudi s kojima posluju. Oni moraju biti sigurni da njihovim klijentima nitko neće smetati. Oni moraju biti sigurni da ih njihovi klijenti neće odati, ali i oni štite njih. Međutim, ako oni dadnu klijentima zaštitu, klijenti odmah postaju njihovo vlasništvo. Mafija pod svoje vlasništvo obično stavlja barove, restorane, noćne klubove...Čim postanu «vlasnici» nekog restorana, primjerice, oni jednostavno uđu u njega, te rade što im se prohtije, bez namjere da išta od naručenog plate. Pravi vlasnici restorana se ne smiju žaliti, naravno, članovi Obitelji se za to pobrinu jednostavnom akcijom zastrašivanja.

U knjizi «Wise guy» (eng. mudri čovjek), u kojoj je predstavljen stvarni život mafijaša, Nicholas Pilleggi govori o odnosu mafijaša i vlasnika objekata koje je mafija već zapravo proglasila «svojima.» Koliko god vlasnik restorana pokušao biti ljubazan sa bossom, ili bilo kojim drugim članom bande, taj bi ga odmah verbalno napao, i to na tajnom jeziku mafije, u kojeg je uključeno i mnogo psovki.

Članovi mafije moraju biti sigurni da ih ljudi s kojima posluju neće odati. Veoma su grubi sa ljudima koje smatraju «problemima.» Jedini način da se «problem» riješi jest «poraditi na njemu» (tj.ubiti ga), ili ga toliko zastrašiti, prebiti ili nešto treće, da bi spriječili daljnje «prijestupe.»

12

Stil odijevanja, govora i ponašanja mafijaša je zapravo prvi korak u «zastrašivanju» ostalih. Rijetko se dogodi da netko tko nakon razgovora s mafijašem nastavi sa svojim prijestupima, ili akcijama koje se ne sviđaju Obitelji. Njihova uporaba tajnog jezika je prvo i osnovno sredstvo koje će iskoristiti kako bi u ljudi izazvali strahopoštovanje. Riječima ih toliko mogu preplašiti da je nasilje u mnogo slučajeva-bespotrebno. Mafijaši su, dakle, svoj jezik iskoristili kao sredstvo zastrašivanja. Mafijaši upotrebljavaju mnogo suvišnih, istih riječi u jednoj rečenici. Na snimkama FBI-a, po jedna psovka se upotrijebi 6-7 puta u istoj rečenici. Time žele dati neki svoj «jedinstveni smisao» rečenici, neki osjećaj «ekstremnosti», «ozbiljnosti»...

«Šutnja je zlato» je jedna od poslovica koje mafijaši najviše poštuju. To je ono što ih najviše štiti. Ako članovi Obitelji ni o čemu ne govore, nitko neće ni za što ni znati. Omerta, mafijaški zavjet šutnje, se jednostavno mora poštovati. Mnogo je primjera takve šutnje, osobito na saslušanjima mafijaša. 1961.godine, na jednom od saslušanja, Frank Rosenthal, poznatiji kao «Lefty», u krugu svoje Obitelji, je na svako pitanje tužitelja odgovarao sa: «Žao mi je, s punim poštovanjem odbijam odgovoriti na ovo pitanje, jer uistinu smatram da bi me odgovor mogao odati.» Pozvao se na 5.amandman 37 puta.

U telefonskom razgovoru između uhićenog člana Sollyja deLaurentisa i njegovog bossa, boss ga neprekidno upozorava da mu se ne obraća sa «šefe» na nesigurnoj telefonskoj liniji, koja bi mogla biti (odnosno, koja jest) snimljena od strane FBI-a. Tijekom razgovora koristili su svoj tajni jezik.

Članovi mafije su razvili svoj jezik na taj način da ga baš nitko ne može dekodirati. Vjerojatno je najzanimljivija u njihovom jeziku upotreba šifri. To čini njihov jezik «anti-jezikom», kao što je rekao Halliway. Ono što je nužno u tom jeziku jest da nitko iz njihovog razgovora ne može shvatiti što zapravo oni planiraju. Često riječima dodaju čudne prefikse i sufikse ili izmišljaju riječi. FBI-u je teško dekodirati ovaj jezik. Postoji snimak telefonskog razgovora između dvojice mafijaša. Inače, jedno od pravila mafijaša je da preko telefona ni o čemu ne smiju pričati, osim, naravno, ako neće koristiti tajni jezik i ako tema nije jako, jako bitna. U jednom snimljenom telefonskom razgovoru, FBI je zabilježio i rečenice poput: «U redu, ako ti meni posudiš svoj šampon, ja bih

13

mogao doći u golf-klub i popiti te pseće pilule.» Skoro nemoguće za dekodirati. Ipak, nakon svih prikupljenih dokaza, ustanovljeno je kako je riječ o sklapanju posla koji uključuje drogu, i to između Henryja Hilla i njegovog «prijatelja u Pittsburghu.» U samo vrijeme snimanja, nitko u FBI-u nije mogao ni pretpostavljati što određene šifre znače. Mafija je upućena u znanje vlasti, i poznaje zakon. Zato su njihove šifre i tajne riječi dobro osmišljene. Hill je, npr., u nastavku razgovora samo upotrebljavao riječi poput «karton», «opal», «čarobnjak», «kamen», «jedan za dva»...kako bi se zaštitio od tužbe. Zapravo njihov jezik je izraz njihovog stila. Mafija stvara vlastiti jezik za vlastiti svijet.

Upotreba standardnih engleskih riječi je ograničena. Svi viši članovi Obitelji moraju biti spremni preseliti svoju obitelj u Italiju, tako da jezik i šifre moraju biti i pod snažnim utjecajem talijanskog. U mafijaškom rječniku, može se naći mnogo talijanskih riječi: consigliere (savjetnik), compare (blizak prijatelj), cosa nostra (naša stvar-mafija), babania (heroin...) Jezik je jedan od glavnih čimbenika što ih odvaja od ostalih. Gramatika u njihovom jeziku je jednostavno govoreći-užasna. Dokazi za to ne postoje u pisanju (jer je jedno od zlatnih pravila mafije: nikad ništa ne zapisivati), već u govoru, što je samo jedan dokaz neobrazovanosti članova, ali i pronicljivosti pri stvaranju jezika. Inače, većina mafijaša je završila samo prvih pet razreda osnovne škole. Međutim, u svjedočenju Henryja Hilla, svi prisutni su bili začuđeni njegovom pravilnom uporabom gramatičkih pravila. To se može objasniti činjenicom da je Hill u mafiju ušao sa otprilike 13 godina, kada je već bio koliko-toliko obrazovan.

Sve što mafija radi, ima utjecaj na njihov tajni jezik.

RJEČNIK

-administracija: sastoji se od šefa, šefovog zamjenika i savjetnika (consigliere)

-babania: naziv za heroin, pri sklapanju poslova-beef: neslaganje sa odlukom organizacije, obično se iznosi u

razgovorima sa najvišim članovima organizacije-veliki zarađivač: onaj koji osigurava ogromne, tj.najveće količine novca

za Obitelj

14

-boss: jedini on može davati naređenja o ubojstvu nekoga, on dobiva i raspoređuje zarađeni novac

-Capo di tutti capi: tisak obično daje ovaj naziv bossu najveće mafijaške organizacije, dakle, on je glavni među glavnima

-čišćenje: poduzimanje određenih mjera kako bi se izbjeglo slijeđenje-comare: ljubavnica mafijaškog bossa-komisija: sastoji se od bossova najpoznatijih mafijaških organizacija u

New Yorku (Gambino, Genovese, Lucchese, Colombo, Bonanno)-posada: grupa vojnika koja redovito izvršava naredbe bossa-ugovor: naziv za zadatak ubojstva-cosa nostra: «naša stvar», tj.mafija-prazno odijelo: naziv za nekoga tko se neprekidno pokušava uključiti u

mafiju, ali ne ispunjava uvjete-iznuđivač: osoba koja ucjenjuje ili ubije onoga koji se suprotstavlja

pravilima-prijatelj: osoba koja ima bliske odnose sa članom mafije, i koja ima

šanse da i sama postane član mafije-poklon: mito-vruća točka: mjesto koje lako mogu otkriti zakonske vlasti-zalediti: ubiti (jedan od 20 izraza za glagol «ubiti»)-vjenčati: spojiti dvije organizacije-Omerta: šifra šutnje i jedan od prvih zavjeta koje član polaže pri

učlanjivanju. Kršenje ovog pravila se kažnjava smrću.-štakor: član koji prekrši pravilo Omerte-biti daleko: biti u zatvoru-crna odora: naziv za suca na saslušanjima-caporegime: vršilac dužnosti, uglavnom postoji samo u njujorškoj mafiji-G: skraćenica od eng.government, dakle, vlada u bilo kojem obliku (FBI,

Odjel pravde...)-sok: posudba novca od lihvara-Mišić: posao ovog člana mafije je samo nasilje-novčić: novčanica od 500 dolara-outfit (eng.oprema): ime čikaške mafijaške organizacije

15

2.6. MAFIJA U SVIJETU

Na Siciliji se razvila Sicilijanska mafija, koja je 70-ih i 80-ih surađivala sa La Cosa Nostrom. U Italiji je najpopularnija Drangheta. Članovi Obitelji Dranghete moraju biti povezani krvnom vezom, čime se razlikuju od sicilijanske i američke mafije.

Mafija je također dosta raširena u Grčkoj i Rusiji. Sjedište grčke mafije bilo je (ili možda još jest) u Astoriji. Oni su ilegalno uvozili mašine za poker, iznajmljivali sobe za utrke konja, i za veoma unosne kockarske igre. Godinama su plaćali mafijaškoj obitelji Lucchese po 1000 $ mjesečno za korištenje njihovog prostora u svojim djelatnostima. U Sjedinjenim Američkim Državama postoji nekoliko etničkih tajnih organizacija, ali one nisu ni upola poznate kao talijanske. Ali, ipak, nijedna mafijaška organizacija nije toliko poznata kao La Cosa Nostra. Zapravo, većina tih organizacija plaća ogromne svote novca La Cosa Nostri za korištenje njihovog prostora.

ZLATNO PRAVILO

«Dvojica mogu čuvati tajnu, samo dok je jedan od njih mrtav.»

16

17