lađa br 4 (26)

4/20

12

DAR ČITATELJIMA!Interaktivni CD s radnim listovima svih brojeva Lađe objavljenih 2012. godine

Sretan Božić i blagoslovljena 2013. godina!

Uredništvo

Časopis za promicanje religioznog odgoja

i vrjednota kršćanske kulture

Lađa42012.

• IS

SN 1

84

6-2

05

7 •

UD

K 3

7.0

17

.93

:27

-47

:27

:00

8 •

Go

din

a 7

, b

r.4

(26

), p

rosi

nac

20

12

.

¤

Zagrebačka nadbiskupijaNadbiskupski duhovni stol

Ured za vjeronauk

u školi

¤


Ured za vjeronauk

u školi

CYAN MAGENTA YELLOW BLACK

radni listovi4


Ured za vjeronauk

u školi

¤

„... toplo preporučam časopis Lađa svima onima kojima je namijenjen: vjeroučiteljima u školi, katehetama u župnim zajednicama, odgojiteljima u predškolskim ustanovama, studentima naših teoloških i katehetskih visokih učilišta, te i drugim prosvjetnim djelatnicima.”

Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački

časopis Lađa: • sadržajno je raznovrstan

• donosi stručne tekstove, metodičke upute/prijedloge za vjeronaučni rad, dobre primjere iz prakse, radne listove s mnoštvom konkretnih ideja

• tematski je usmjeren na važne i aktualne teme

• pridonosi kvalitetnijemu religijsko-pedagoško-katehetskom promišljanju i djelovanju, osobito vjeroučitelja u osnovnim i srednjim školama

Lada_02_korice.indd 4 29.5.2007 14:14:08

Vjera

Sadržaj

uredništvo

nakladnik

LađaČasopis za promicanje religioznog odgoja i vrjednota kršćanske kulture

Izdavač: Nadbiskupski duhovni stolUred za vjeronauk u školiKaptol 31, pp 553 10001 Zagreb

Za izdavača: s. Valentina Mandarić

Glavna urednica: Ružica Razum

Uredništvo:Jadranka Garmaz, Nikola Kuzmičić, s. Valentina Mandarić, Ružica Razum

Lektura:Josip Sinjeri

Adresa uredništva:LađaUred za vjeronauk u školiKaptol 31, pp 553, 10 001 ZagrebTelefon: 01/4894 817e-mail: [email protected] [email protected]://www.glas-koncila.hr/ladjaČasopis izlazi četiri puta godišnje.Cijena pojedinačnog broja: 40 knCijena godišnje pretplate: 160 kn Inozemstvo: cijena pojedinačnog broja: 10 EuraInozemstvo: godišnja pretplata: 40 EuraPretplata se izvršuje kod Nakladnika:Tel.: 01/4874-326, fax: 4874-328 E-mail: [email protected] http://www.glas-koncila.hrUplate za Hrvatsku:Žiro-račun: 2360000-1101212419Uplate za inozemstvo:Devizi račun: Zagrebačka banka IBAN HR5123600001101212419ISSN: 1846-2057UDK 37.017.93:27-47:27:008

Nakladnik: Glas KoncilaKaptol 8, pp 21610001 Zagreb www.glas-koncila.hr/ladja/ [email protected]

Za nakladnika: Stjepan Pogačić

Grafičko oblikovanje: Blaženka Matić

Suradnik u pripremi: Siniša Kolar

Fotografije: Fotoarhiv Glasa Koncila

Priprava za tisak: Glas Koncila, Zagreb

Tisak: Grafika Markulin, Lukavec

Naklada 1700 primjeraka

Riječ urednice

Članci 02 Božo Lujić Biblijska vjera kao temelj i snaga života15 Anto Barišić Vjera, kerigma, dogma 27 Slavko Slišković Crkva – institucionalizirana vjera

Metodičke upute/preporuke

36 Petar Smontara Vjera i zdravlje42 Anja Badrov Sakramenti50 Antun Greganić Kraljevo pismo54 Jelica Đuzel Smisao darivanja djece o slavlju

sv. Nikole i Božića

Iz različitih motrišta57 Iva Noršić Otvorite vrata vjere 59 Nikola Kuzmičić Premještanje brda61 Ante Vranković Raj bez Boga?

Čitaonica za velike i male

64 Jasna Šego Oj ti, dušo...

74 Nada Babić Badnja večer

Ja ovako mislim

86 Sanja Plevko Napasti časti, vlasti i novca - oslobodi

nas, Gospodine!

Radni listovi93 Radni list 1 Porta fidei96 Radni list 2 Apostolsko vjerovanje100 Radni list 3 Vjera i biblijske biljke102 Radni list 4 Znanost i vjera

Aktualno105 Gordana Buljan Flander Blagdani

109 Marija Pepelko Hrabri ljudi u vrtlogu rata

Najave/vijesti

Preporučujemo115 Jasna Šego Književnost i duhovnost

Dodatak117 Ana Thea Filipović Bibliografija


1riječ urednice

Namjesto riječi urednice

Papa Benedikt XVI. je Apostolskim pi-smom naslovljenim »Porta Fidei« i objavljenim 11. listopada 2011. go-dine posvetio liturgijsku godinu

2012. – 2013. pronicanju otajstva vjere. Cr-kva Godinu vjere broji od 11. listopada 2012. godine – tj. od 50. godišnjice otvaranja II. va-tikanskog koncila do 24. studenog naredne godine, kada pada blagdan Krista Kralja.

Umjesto uobičajene riječi urednice, dono-simo dio spomenutog pisma.

***Godina vjere bit će također dobra prilika

da osnažimo svjedočanstvo ljubavi. Sveti Pa-vao podsjeća: »A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveća je među njima ljubav« (1 Kor 13, 13). Još snažnijim riječima – koje kršćanima trajno dozivaju u svijest nji-hove obaveze – apostol Jakov kaže: »Što ko-risti, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djela nema? Može li ga vjera spasiti? Ako su koji brat ili sestra goli i bez hrane svagdanje pa im tkogod od vas rekne: ›Hajdete u miru, grijte se i sitite‹, a ne dadnete im što je po-trebno za tijelo, koja korist? Tako i vjera: ako nema djela, mrtva je u sebi. Inače, mogao bi tko reći: ›Ti imaš vjeru, a ja imam djela. Pokaži mi svoju vjeru bez djela, a ja ću tebi djelima pokazati svoju vjeru‹« (Jak 2, 14-18).

Vjera bez ljubavi ne donosi ploda a ljubav bez vjere bio bi osjećaj prepušten na milost i nemilost sumnji. Vjera i ljubav se uzajamno zahtijevaju, tako da prva omogućuje drugoj da ostvari svoj put. Mnogo je kršćana koji, naime, posvećuju svoj život s ljubavlju onima koji su sami, potisnuti na rub društva ili isklju-čeni kao onima kojima prvima trebamo po-svetiti svoju pozornost i kojima najprije tre-bamo priteći u pomoć, jer se upravo u njima odražava lice samog Krista. Zahvaljujući vjeri

možemo u onima koji traže našu ljubav pre-poznati lice Gospodina uskrsloga: »Zaista, ka-žem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!« (Mt 25, 40). Te su njegove riječi opomena koju ne smijemo zaboraviti i trajni poziv da mu uz-vratimo onu ljubav kojom se on brine za nas. Vjera je ta koja omogućuje prepoznati Krista i njegova je ljubav to što nas potiče da mu pomognemo svaki put kada ga susretnemo u svojem bližnjem na svom životnom putu. Potpomognuti vjerom, gledamo s nadom u naše zauzimanje u svijetu, iščekujući »nova nebesa i zemlju novu, gdje pravednost pre-biva« (2 Pt 3, 13; usp. Otk 21, 1).

Pred kraj svoga života, apostol Pavao traži od učenika Timoteja da »teži vjeri« (usp. 2 Tim 2, 22) istom onom postojanošću kojom je to činio kada je bio mlad (usp. 2 Tim 3, 15). Do-živimo taj poziv kao da je upućen svakom od nas, kako se nitko ne bi ulijenio u vjeri. Ona nam je vjerna suputnica na životnom putu koja omogućuje, uvijek iznova, zamijećivati čudesa koja Bog čini za nas. (...)

Neka »riječ Gospodnja trči i proslavlja se« (2 Sol 3, 1): neka ova Godina vjere učini sve čvršćim odnos s Kristom Gospodinom, jer je samo u njemu naša budućnost izvjesna i samo u njemu imamo jamstvo istinske i traj-ne ljubavi. Riječ apostola Petra bacaju po-sljednju zraku svjetla na vjeru: »Zbog toga se radujte, makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja: da prokuša-nost vaše vjere - dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša - stekne hvalu, slavu i čast o Objavljenju Isusa Krista. Njega vi ljubite iako ga ne vidjeste; u njega, iako ga još ne gledate, vjerujete te klikćete od radosti neizrecive i proslavljene što postigoste svrhu svoje vjere: spasenje duša« (1 Pt 1, 6-9).


članci 2

Božo Lujić

Biblijska vjera kao temelj i snaga života

Biblija zacijelo nije niti znanstve-ni priručnik, niti pravni zakonik, a niti svekoliki moralni savjetnik, nego prvotno i jedino knjiga vje-

re, koja je nastala u konkretnom životu ka-kav jest i govori o životu kakav bi trebao biti, te daje snagu i potiče da se ide u tom smjeru. Biblijski likovi i biblijski događaji te-melje se na vjeri pojedinaca ili pak na vjeri naroda, koji je u teškim povijesnim okolno-stima probijao puteve kroz opasnosti i iza-zove praktične nevjere. Smjelo bi se načel-no tvrditi da je cjelokupna biblijska poruka izrasla iz vjere i da je bila upućena ponaj-prije onima koji vjeruju.

Treba, ipak, na početku ukazati na važ-nu činjenicu koja je posvuda prisutna u bi-blijskim knjigama: starozavjetni čovjek ne može biti ateist u današnjem smislu rije-či, jer je ljudima tih vremena bio nezami-sliv svijet bez Boga ili pak bez više bogova. Stoga se u starozavjetnim spisima ne vodi borba između vjerovanja i nevjerovanja u Boga, nego između vjerovanja u jednoga

objavljenoga Boga i bogova koji se kao ido-li uvijek iznova pojavljuju u pojedinim po-vijesnim razdobljima i predstavljaju izazov kako za pojedince tako i za cijeli izraelski narod. Kao posljedica te činjenice jest po-stojanje u starozavjetnoj poruci protezanje poput crvene niti borbe za monoteizam, za Boga koji se objavljuje prvenstveno Mojsiju i izraelskom narodu kao JHVH.

Ta je borba toliko aktualna i zahtjevna da predstavlja vidljivu ili skrivenu okosni-cu svih starozavjetnih događaja, povijesnih uspona i padova, osobnih sudbina i trage-dija velikih biblijskih likova. Zauzimanje za vjeru u jednoga Boga bilo je istodobno i za-uzimanje za dostojanstvo čovjeka i naroda, jer je njihovo dostojanstvo imalo svoje sre-dište u vjeri u tajanstvenoga, nevidljivoga, nedohvatljivoga, transcendentnoga Boga, koji se u Izaijinoj terminologiji objavljuje kao tri puta svet (qādôš), što će reći apsolut-no drukčiji kako u egzistenciji tako i u dje-lovanju i ponašanju te kao slava (kābôd) ili imanentnost u povijesnom događanju.


članci 3

O autoru:Prof. dr. sc. Božo LujićKatolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

1 Usp. Anto POPOVIĆ, hr'AT – Torah Pentateuh – Petoknjižje. Uvod u knjige Petoknjižja i u pitanja nastanka Pentateu-ha, Zagreb, 2012., 77 – 78. Taj autor i kronologiju otaca prema Knjizi Postanka: »Prema kronologiji Knjige Postan-ka, Abraham je rođen 1946 godina poslije stvaranja svijeta (anno mundi), a svoj zavičaj napustio je i krenuo pre-ma Kanaanu 2021 godinu poslije stvaranja svijeta (anno mundi, usp. Post 12,4b).«

Isto tako treba imati na umu da vjera u biblijskom smislu nije puko teoretsko »ispo-vijedanje«, nego konkretno i stvarno življe-nje, utemeljeno upravo na toj vjeri. Vjera s gledišta Biblije nije ni stanje, a niti čisto po-stojanje, nego je vjera uvijek odnos između čovjeka pojedinca ili naroda kao kolektivite-ta s jedne strane i Boga kao vertikale živo-ta s druge. U tom smislu vjera nije statična, nego dinamična stvarnost, nije apstraktna, nego osobna, nije površna, nego dubinska, nije zatvorena, nego otvorena prema dru-gome i prema apsolutno Drugome. Vjera iz biblijske perspektive predstavlja temelj ži-vota i pokret, ona učvršćuje i dinamizira, po-miče granice života i usmjerava život napri-jed prema budućnosti. Pogledat ćemo kako se to što je ovdje načelno rečeno susreće u nekim likovima i događajima u biblijskoj po-

ruci te kako je vjera oblikovala život i izvodi-la ljude iz svakovrsnih nevolja života.

Abraham – prauzor vjereSve tri religije knjige, židovstvo, kršćan-

stvo i islam, drže Abrahama praocem vjere, čovjeka koji svojim životom pokazuje ono najbolje od vjere, koja bez dvojbe određu-je Abrahamov život u cjelini. Abraham je u vrijeme racionalizma držan apstraktnim, nepovijesnim likom, književnom fikcijom koja, istina, nosi određenu poruku, ali koji nikada nije povijesno postojao. No novija istraživanja pomaknula su njihalo spozna-je prema povijesnoj opstojnosti Abrahama i prihvaćanju biblijskog opisa Abrahamova lika kao realno postojećega.1

Tomu je svakako pridonijelo racionalno utemeljeno shvaćanje da Abraham teško


članci 4

može biti proizvod pobožnog židovstva, jer puno toga u njegovu liku odudara od poznatoga ortodoksnog židovstva. Iz bi-blijskoga opisa Abrahamova lika izbija nje-gova neobična značajka – Abrahamova stranost:2 Abraham nije bio Izraelac, nego čovjek koji je potjecao iz Mezopotamije. Na Gospodinovu se riječ zaputio u nepoznatu zemlju i konačno se nastanio u Kanaanu,

gdje se osjećao u potpunosti kao stranac, nemajući ni domovine, ni zemlje ni potom-stva (usp. Post 24, 1 ss.). Ta činjenica nei-zostavno uključuje određene posljedice u poimanju toga važnoga biblijskog lika i u interpretaciji važnosti njegove uloge za ka-snija pokoljenja.3

Prije svega, Abraham nije poznavao ni Gospodina (JHVH), jer se on tek kasnije objavio Mojsiju na brdu Sionu. Njegov se Bog naziva »Bog Abrahamov«, on je više osobni, obiteljski, plemenski Bog nego Bog naroda. U potonjemu povijesnom razvoju on postaje Bog izraelskog naroda, ali po-stupno raste svijest i o Bogu drugih naroda

(Am 1, 3 – 2, 16). Ipak, Abraham stoji na po-četku vjere u Boga koji vodi, spašava, otvara nove mogućnosti prostora i vremena. Tomu nepoznatom Bogu Abraham u potpunosti vjeruje toliko da bez ostatka prihvaća nje-govu riječ i kreće u neizvjesnost.4

Isto tako treba uzeti u obzir da Abraham nije bio svećenik, niti je obavljao obredne čine koje su vršili svećenici u Izraelu. Iako nije bio u tom smislu svećenik, Abraham posjeduje druga obilježja koja ga postav-ljaju kao prauzor istinske vjere u Boga. Nai-me biblijska poruka stalno poziva narod na izgradnju povjerenja: da kao što Bog uvi-jek iznova pokazuje povjerenje u svoj na-rod, tako bi i narod ali i svi pojedinci u nje-mu trebali imati neograničeno povjerenje u Boga. Tim zahtjevom je izražen neobično važan dvostruki odnos vjere koji nije vezan samo za čovjeka nego i za sama Boga: Božje povjerenje u narod i s druge strane povjere-nje naroda u Boga.

Bog ima povjerenje u Abrahama u nje-govu izboru i pozivu da će Abraham prihva-titi Božju ponudu i krenuti putem obećanja. S druge strane Abraham svojim životom na konkretan način pokazuje označeni dvo-struki odnos vjere: Abraham vjeruje Bogu »na riječ« i kreće u nepoznato, raskidaju-ći sve odnose koji ga vežu bilo za tlo, bilo za zavičaj, bilo za srodstvo. Na tragu ta-kva Abrahamova stava teolog K.-J. Kus-chel ovako opisuje Abrahamovu vjeru, koja se konkretizira u njegovim postupcima: »Abrahamska teologija Postanka je u biti narativna antropologija vjere. Ona pripovi-jeda što ljudi čine kad stvarno zaista vjeru-ju. Oni – kroz sve sumnje, svu skepsu, sve oklijevanje – imaju povjerenje u riječ, obe-ćanje, pristanak Božji.«5 Nije posrijedi neki čisti, apstraktni i izolirani oblik vjere zatvo-ren obredno u hram i obredne čine, nego

2 Karl-Josef KUSCHEL, Spor oko Abrahama. Što Židove, kršćane i muslimane dijeli – a što ih ujedinjuje, Sarajevo, 2000., 40 – 58.

3 Usp. Adalbert REBIĆ, Abraham naš otac u vjeri. Povijest, vjera i teologija, u: Bogoslovska smotra, 76 (2006.) 3, 513 – 529. Također: Stefano VIRGULIN, Abramo, u: Nuovo Dizionario di Teologia Biblica, Milano, 1991., 3 – 10.

4 Claus WESTERMANN, Genesis. Kapitel 12–36, Neukirchen – Vluyn, 1981., 212.5 Karl-Josef KUSCHEL, Spor oko Abrahama, 52.


6 Isto, 53.

životni, pomiješani, dubok iskustveni hod kroz izazove i nevolje života.

Abrahamovu vjeru karakterizira upravo ono biti na putu prema nepoznatom (Post 20, 13). Abraham na Božju riječ biva po-krenut prema nepoznatome, nesigurno-me, u izvjesnom smislu i opasnome, neče-mu što se ne da kontrolirati – u budućnost koja se temelji na Božjem obećanju. Tu či-njenicu spoznaje i gore spominjani autor K.-J. Kuschel te na vrlo dojmljiv način do-nosi opis Abrahamove vjere: »Abrahamova se vjera iskušava kroz dugo životno isku-stvo. I zato što je to tako, ova vjera u sebe uključuje posve različite primjese: komadić sumnje kao i komadić lukavstva, komadić tjeskobe kao i komadić hazarderske igre s njegovim Bogom, komadić šutljiva poslu-ha kao i komadić pametna cjenjkanja. Ova-mo pripadaju i ponizne žrtve ovomu Bogu kao i hrabri pregovori oko poštede neduž-nih ljudi. Jedan nezamjenljivi profil vjere: vjera kao proces kretanja na put usprkos svemu: usprkos pridržajima, usprkos svom

škripanju zubima, usprkos svakoj tjesko-bi.«6 Abrahamovo povjerenje u Boga goto-vo da se poistovjećuje sa sintagmom »biti na putu«, jer Abraham dobiva zadatak da iz poznatoga krene u nepoznato, za razli-ku od grčkoga junaka Odiseja, koji kreće na put iz poznatoga – iz vlastite kuće i obitelji i teži se vratiti u poznato – u vlastitu kuću i obitelj. Za razliku od njega, Bog izabire Abrahama za nešto novo, neviđeno, neiz-vjesno, obećavajuće.

Evo poznatoga teksta o Abrahamu i nje-govu pozivu s početka ciklusa pripovijesti o njemu, koji upravo govori o Božjem pozivu Abrahamu da napusti svoju zemlju, svoju širu obitelj, svoj zavičaj i da se zaputi u ne-poznato. »Jahve reče Abramu: ›Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očinskog, u krajeve koje ću ti pokazati. Velik ću narod od tebe učiniti, blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličati, i sam ćeš biti blagoslov. Blagoslivljat ću one koji te blagoslivljali budu, koji te budu kleli, njih ću proklinjati; sva plemena na zemlji to-bom će se blagoslivljati.‹« (Post 12, 1–3)

članci 5


članci 6

Božji poziv Abrahamu, vidljivo je iz nave-denoga teksta, obilježen je prvotno zahtje-vom Abrahamu za »izlaskom« iz svoje ze-mlje, iz svoga zavičaja i iz svoje šire obitelji te za pokretom u zemlju obećanja. Tek nakon toga slijedi blagoslov koji se konkretizira u brojnom potomstvu. Na kraju je dano Božje obećanje da će Abraham postati univerzal-nim blagoslovom za sve narode.7 Sve tri či-njenice – izlazak, hod prema zemlji obećanja i blagoslov – međusobno su povezane i slije-de jedna iz druge. Oslanjanje na Božju riječ znači pokret čak i u nepoznato i neizvjesno, što je ostavljeno u vidokrugu Božjega obe-ćanja zemlje. Tek nakon toga dolazi plod-nost, kao posljedica Božjega blagoslova.

Tekst i te kako podsjeća na Post 1, 28: »I blagoslovi ih Bog i reče im: ›Plodite se, i mno-

žite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!‹« S jedne strane važno je Božje obećanje Abra-hamu, s druge nije ništa manje važno Abra-hamovo pouzdanje u dano Božje obećanje, što ga u konačnici čini povijesnim nositeljem velikoga obećanja za budućnost.8

Uz navedeni tekst treba također čitati i Post 21, 1–20, gdje se govori o Božjem izne-nadnom posjetu Abrahamu i Sari i obeća-nju da će unatoč starosti dobiti sina. Tim taj tekst na dijalektički način prikazuje Boga u njegovu dijalektičkom djelovanju, s gotovo paradoksalnim posljedicama: za plodnost više nije preprjeka starost, a neplodnost Božjom intervencijom može postati plod-nošću. Drugim riječima: Bogu ništa nije ne-

7 Claus WESTERMANN, Genesis, 184. Taj autor ukazuje da obećanje dano Abrahamu ne znače i obećanje spasenja nego obećanje blagoslova. »Obećanje dano Abrahamu koje u proširujućim krugovima u sebi seže do ›obitelji kruga zemaljskoga‹ nije obećanje spasenja nego obećanje blagoslova.«

8 Usp. Anto POPOVIĆ, hr'AT – Torah Pentateuh – Petoknjižje. Uvod u knjige Petoknjižja i u pitanja nastanka Pentateu-ha, 80: »Poziv upućen Abrahamu sadrži obećanje zemlje, brojno potomstvo, Božju nazočnost i blagoslov za dru-ge narode (Post 12,1–3). Na taj način Božja obećanja ponovno daju čovjeku ono što je izgubio svojim grešnim ponašanjem, o čemu govore poglavlja prapovijesti (Post 3–11).«

Rembrandt, Abraham i tri anđela


članci 7

moguće, jer on to uvijek iznova svojim dje-lima pokazuje. Božji posjet rađa smijeh na licu Abrahama i Sare i rađa budućnost ne samo za ovu obitelj nego i znatno šire kao blagoslov za sve čovječanstvo. Iz toga čina se nedvojbeno razaznaje da Bogu nije ni-šta nemoguće, ili još jače izraženo: Bogu i nemoguće može postati mogućim, ma što god čovjek mislio o tom Božjem pothvatu.

Kad se ima pred očima obećanje i bla-goslov koji Bog daje Abrahamu, onda biva razumljivo da se Izrael uvijek iznova, čak i u kriznim vremenima, rado sjećao tog Bož-jega djela te je svoju egzistenciju shvaćao kao perspektivu iz Božjega milosrđa, a ne iz vlastite pravednosti ili vlastitoga zalaga-nja. Abrahamovi i Sarini potomci postat će zacijelo na temelju Božjeg obećanja veo-ma brojni. Sjećanje na Božje obećanje bilo je aktualno i ohrabrujuće u teškim i tragič-nim vremenima kroz koja se stoljećima pro-vlačila egzistencija Izraela. Obećanje je uvi-jek iznova doživljavalo u novim vremenima i na nove načine svoju aktualizaciju, budući da Izrael nije nipošto želio ni mogao zabo-raviti tu za njega veoma važnu priču.

Uz dano obećanje Abrahamu i Sari, Bog postaje također suradnik saveza (Post 15, 17 s.), u kojemu Abrahamu i njegovu po-tomstvu obećaje zemlju. Savez na koji se odnosi tekst (Post 15,17 s) ne znači ravno-pravno partnerstvo Boga i Abrahama, nego je utemeljeno na Božjem samoobvezivanju, kojim Bog sam sebe obvezuje na suradnju iz vlastite slobode i milosrđa, ne uvjetujući svoje suradništvo čovjekovim djelima. Bog sam, neuvjetovan bilo čime, daje Abraha-mu obećanje koje će trajati pokoljenjima. S druge strane takav Božji stav traži po sebi

uzajamno povjerenje. Abraham je primjer vjere koja u sebi sadrži Božje povjerenje u čovjeka, a s druge strane uključuje i čovje-kovo povjerenje u Boga. Abraham to zorno pokazuje, jer na Božju riječ raskida sve svo-je prirodne i krvne veze te kreće u »pustolo-vinu vjere«, u nepoznato (usp. Post 20, 13).

Ali Abrahamova vjera dobija svoju du-binu tek u pripovijesti o Abrahomovu žr-tvovanju Izaka (Post 22). Kao i u ulomku o izlasku iz svoga zavičaja i u tekstu Post 22 Abraham mora na Božju riječ ustati i krenu-ti na još teži put koji Bog stavlja pred njega: da Bogu prinese ono najdragocjenije i naj-draže što ima – svoga sina jedinca. Bez ob-zira kako u pojedinostima mogli tumačiti ovu pripovijest, ona, ipak, govori o tomu da

Vjera nije miran posjed. Ona je ne-prestano u rastu, razvijanju, dozri-jevanju, i to kroz razne kušnje, koje su često neshvatljive, bolne, dra-matske i potresaju cijelo naše biće, ruše sve naše planove, svaki ljudski oslon, sve stavljaju na kocku.


članci 8

vjera ima i svoju nutarnju dimenziju, prema kojoj čovjek mora izići i iz sama sebe i stati pred Boga u potpunom predanju i povjere-nju te da Bog nije nipošto Satan, koji traži krv najdražih, nego Bog milosrđa i solidar-nosti, ljudski Bog, koji ni u kojem slučaju ne traži ono što se je kod okolnih naroda pri-nosilo idolima.

U tom smislu C. Tomić zalazeći ispod po-vršine vanjskih Abrahamovih djela, čita i odatle iznosi na vidjelo bitna obilježja vjere. On piše: »Vjera nije miran posjed. Ona je ne-prestano u rastu, razvijanju, dozrijevanju, i to kroz razne kušnje, koje su često neshvat-ljive, bolne, dramatske i potresaju cijelim našim bićem, ruše sve naše planove, sva-ki ljudski oslon, sve stavljaju na kocku. Za Abrahama je Božji poziv, kome se predaje u vjeri i nadi, bila teška kušnja, kušnja rastan-ka. Sve mora ostaviti, da bi u vjeri mogao

potpuno posjedovati Boga.«9 Zaključno se može reći da se iz događaja s Abrahamom iščitava važna spoznaja da je vjera oslanja-nje na Boga s jedne strane i hod u buduć-nost prema njegovim obećanjima, koja tu budućnost otvaraju, s druge.

Abraham – prauzor vjere u Poslanici Hebrejima

Prema Poslanici Hebrejima Bog je doista moćan ne samo u vođenju povijesti i poje-dinoga ljudskoga života, nego je on osobi-to moćan jer može i od mrtvih uskrisiti. U tomu dolazi do izražaja i najveća vjera, ali i najveća kušnja u koju je nekoć bio stavljen Abraham – može li Abraham prihvatiti Bož-ju riječ kojoj protuslovi nova Božja riječ: »U toj paradoksalnosti Božjega obećanja i Bož-jega zahtjeva stoji Abraham u kušnji vje-re. Zahvaljujući vjeri kao nadi protiv svake nade Abraham ponovno zadobiva obeća-nje ostvareno u sinu kao predslici eshato-loškoga uskrišenja. Ukoliko je njegova vje-ra toliko čvrsta da je nosi uvjerenje da Bog može čak i mrtve uskrisiti, onda se takva vjera doista može promatrati kao ›uvjere-nost u zbiljnosti kojih ne vidimo‹. Samo se u tom smislu može govoriti o vjeri kao o ›ne-kom imanju onoga čemu se nadamo‹.«10

Tako naime Poslanica Hebrejima (11, 1) definira vjeru: »A vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbilj-

9 Celestin TOMIĆ, Praoci Izraela, Zagreb, 1988., 98.10 Božo LUJIĆ, »Abraham unutar ›oblaka svjedoka‹ vjere (Heb 11,8–19)«, u: Bogoslovska smotra, 76 (2006.) 3, 733 –

754, ovdje 749.

Biblijska vjera se temelji ponajpri-je na potpunom pouzdanju u Boga, čije su mogućnosti s obzirom na čo-vjeka i njegov svijet doista neiscr-pne. U tom smislu vjera praktično dokida granice pojavnoga svijeta i primiče nas jednom posve drugo-mu i drukčijemu svijetu, u kojem vladaju druge zakonitosti – svijetu Božje vladavine.

Rembrandt, Abrahamova žrtva


11 Gerd SCHUNACK, Exegetische Beobachtungen zum Verständnis des Glaubens im Hebräerbrief. Eine kritische Anfrage, u: S Maser / E. Schlarb (ur.), Text und Geschichte. Facetten theologischen Arbeitens aus dem Freundes- und Schülerkreis. Dieter Lührmann zum 60. Geburtstag. Marburg, 1999., 208 – 232.

nosti kojih ne vidimo.« Vjera koja je ovdje prikazana predstavlja temelj egzistenci-je iz onoga što je obećano, ali i uvjerenje u onoga tko je obećanja dao, a to je sam Bog. »Zbiljnosti« predstavljaju »nevidljivi sadržaj Božjega obećanja u vremensko-povijesnoj egzistenciji«.11 U kontekstu navedene defi-nicije vjere Poslanica Hebrejima (11, 8) na-vodi upravo Abrahama kao prauzor istin-ske vjere. I ta poslanica ističe Abrahamovu spremnost na put u nepoznato i neizvjesno, koje samo utoliko postaje izvjesno ukoliko se Abraham oslanja na riječ obećanja. Vje-ru koju Abraham prakticira, poslanica es-hatologizira, jer proteže Božje obećanje na Abrahamov put u »nebeski Grad«. Završe-tak tog puta je u budućnosti.

Opis Abrahamove vjere u Heb 11, 8–19 daje do znanja da je Abraham unutar »obla-ka svjedoka« vjere upravo zato jer je prihva-tio vjeru kako ju je na određeni način defi-nirao pisac Poslanice Hebrejima, ističući da je »vjera već neko imanje onoga čemu se nadamo« te istodobno »uvjerenost u zbilj-nosti kojih ne vidimo«. A sve to autor Posla-

nice Hebrejima iščitava iz Abrahamova živo-ta i djela. A one su dvije važne sastavnice u definiciji vjere: vjera predstavlja utjelovlje-nje nade u ono buduće Božje djelovanje te istodobno uvjerenost u stvarnost koju sada ne vidimo. U tom okviru shvaćanja vjere možemo razumjeti i obilježja Abrahamove vjere, koja su opisno prisutna u biblijskim tekstovima.

Na osnovi te vjere Abraham je pozvan napustiti svoj kraj, svoj dom i krenuti u ne-poznato. Na osnovi te vjere Abraham je ži-vio u obećanoj zemlji kao stranac; na osno-vi te vjere Abraham je povjerovao u ono nemoguće i nevjerojatno – protiv svake nade. Konačno, na osnovi te vjere, Abra-ham je stavljen na najveću kušnju da žrtvu-je sina ,u kojemu mu je dana budućnost, ali isto tako i da vjeruje u Boga, koji može uskrisiti mrtve, zapravo, da vjeruje u Boga života. Abrahamova je vjera bila vjera kao već neko imanje onoga čemu se nadamo te istodobno čvrsta uvjerenost u zbiljnosti ko-jih ne vidimo. Zbog svega toga Abraham je uzor istinske vjere.

članci 9


članci 10

No ne bi se s druge strane smjelo zabora-viti i samoga Boga, koji u Heb 11, 8–19 ula-zi u odnose s Abrahamom i sa svoje stra-ne omogućava da Abraham postane ocem mnogih pokoljenja. Ostajući na tragu tih spoznaja, T. Söding, poznati njemački bibli-čar, opisuje Abrahamovu vjeru: »Tu vjeru, koja se stavlja pod ono očekivano, a koje će Bog dokazati eshatološkom stvarnosti, živi

Abraham na uzorit način: njegov izlazak iz Ura kaldejskoga, kao i njegov nomadski ži-vot u Kanaanu postaju izrazom vjere koja zna da sve što postoji samo u Bogu posto-ji i da stoga ništa na zemlji ne može biti za-dnja domovina niti najdublji razlog i najviša vrijednost; njegovo rađanje Izaka pokazuje njegovo duboko povjerenje da protiv sva-ke očevidnosti vjeruje u Boga budućnosti, njegovo žrtvovanje Izaka svjedoči njegovu paradoksalnu sigurnost da će Bog po smrti stvoriti život. U toj vjeri Abraham ne posta-je svjestan samo svoje životne stvarnosti: vlastitoga poziva na zajedništvo s Bogom, svoga života kao stranca na zemlji, vlastite smrtnosti i vlastite upućenosti na svoga sina Izaka. On također participira u Božjoj snazi: vjera je ono što mu daje ići onim putem koji mu je Bog pokazao; vjera daje Abrahamu da usmjeri svoje očekivanje života prema vječnome gradu; vjera mu omogućava da dobije snagu da rodi Izaka, vjera mu omo-gućava da ga ponovno primi iz njegove ruke kao svoje dijete.«12 Prema tom autoru

Abrahamova vjera nosi u sebi snagu živo-ta koji pobjeđuje i samu smrt, jer obećanje dano njemu prelazi granice smrti.

Isus – vjera da je moguće i ono nemoguće

Postoji dosta tekstova u evanđeljima koji govore o vjeri kao životnoj snazi što podi-že i nosi život. Prigodom ozdravljenja bo-lesnih Isus svoje djelo popraćuje riječima: »Idi, tvoja te je vjera spasila!« Time izriče da je vjera kao pouzdanje u Boga bila pretpo-stavka izlječenja bolesnih ljudi (Lk 7, 50; 8, 48). Na drugim mjestima Isus upozorava svoje učenike da bez vjere ne mogu učini-ti ništa, a da bi s vjerom mogli i brda pre-mještati: »Zaista, kažem vam, ako imadne-te vjere koliko je zrno gorušičino te reknete ovoj gori: ›Premjesti se odavde onamo!‹, premjestit će se i ništa vam ne će biti ne-moguće.« (Mt 17, 20) Luka tu istu misao for-mulira malo drukčije: »Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: ›Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!‹ I on bi vas poslušao.« (Lk 17, 6) Obje izreke ukazuju da Isus pridaje vjeri moć koja čini mogućim i ostvaruje i ono što inače izgleda posve nemogućim. Vjera dakle prekoračuje postavljene granice i vuče naprijed.

Možda je najznačajnija izjava o svemoći vjere na razini načelnosti koju Isus daje pri-godom izlječenja padavičara izjavom: »Sve je moguće onomu koji vjeruje!« (Mk 9, 23) U tom kontekstu vjera je povezana u sinta-gmu s grčkim glagolom du,namai, što znači moći. Iz toga bi se smijelo zaključiti kako je vjera također i moć koja i ono što je, zapra-vo, na prvi pogled nemoguće čini mogućim i ostvarivim.

U Mk 9, 14–29 donesen je opis izlječenja padavičara, kojega Isusovi učenici nisu mo-gli ozdraviti. Taj događaj izvješće evanđe-lja značajno dramatizira. Spram te dječako-ve bolesti Isusovi učenici su nemoćni i ta se njihova nemoć očituje pred narodom i knji-ževnicima. Iz te činjenice proizlazi kako bo-

12 Thomas SÖDING, Die Antwort des Glaubens. Das Vorbild Abrahams nach Hebr 11, u: IKZ Communio 24 (1995.), 394 – 408, ovdje 403 – 404.

Vjerovati i prihvaćati da je pobjeda na kraju, ipak, na strani pravde, a ne nepravde, da će u konačnici biti jače dobro od zla i da će na kraju svih krajeva pobijediti ljubav, a ne mržnja, te da će zadnju riječ imati život, a ne smrt – sve to nije nima-lo lako, ali je uistinu blagoslov za onoga tko se odluči ići tim putem života.

dodatak 117117

Ana Hodak – Ana Thea Filipović

Bibliografija teorijski relevantnih katehetskih i religijskopedagoških članaka i priloga

u časopisu Lađa (2006. – 2012.)

Panorama znanstvenih i stručnih radova iz područja religijske pedagogije i katehetike koji se objavljuju na hrvatskom jeziku u posljednjih je dvadesetak godina znatno oboga-ćena. Kako bi se dostojno vrjednovalo sve ono što je već napisano, potrebno je stvoriti in-strumentarije lakšeg snalaženja u mnoštvu publikacija i njihovih tema. Jedan od njih su svakako bibliografije. Ovdje donosimo popis svih teorijski značajnijih radova i priloga iz područja religijske pedagogije i katehetike (često s transdisciplinarnim pogledima), koji su objavljeni u časopisu Lađa u nekoliko proteklih godina od početka njegova izlaženja, a u dvadeset i pet dosada objavljenih brojeva. Struktura bibliografije je sljedeća:

– na početku se nalazi popis objavljenih autorskih članaka, koji se navode kronološkim redom i u obliku potpunih bibliografskih jedinica;

– početak svakoga novog broja časopisa označen je podebljanim slovima;– autorsko i predmetno kazalo donose odgovarajuće brojeve pod kojima su navedeni

članci u prethodnom popisu;– u predmetnom kazalu neki pojmovi grupirani su tako da se u uvučenom retku nalaze

potpojmovi koji se odnose na specifične aspekte glavnog pojma.

I. PoPIs članaka Po brojevIma I godIštIma

1. r. raZUm, HNOS i vjeronauk, 1 (2006.), 1, 6 – 13. 2. J. GARMAZ, Metode i oblici rada u vjeronauku prema HNOS-u, 1 (2006.), 1, 14 – 23. 3. V. MANDARIĆ, Vrjednovanje je više od ocjenjivanja, 1 (2006.), 1, 24 – 37. 4. d. tokIĆ, Božićni izvještaji prema matejevu evanđelju, 1 (2006.), 2, 2 – 11. 5. I. ŠAŠKO, Božić u jaslicama i pokraj njih, 1 (2006.), 2, 12 – 21. 6. V. SITARIĆ, Božić u riječi i pjesmi, 1 (2006.), 2, 22 – 27. 7. n. gašPar, Vazmeno otajstvo, 2 (2007.), 1, 2 – 13. 8. J. ŠEGO, Problematika trpljenja i patnje u filozofiji, religiji i umjetnosti riječi, 2 (2007.),

1, 14 – 25. 9. M. SVIRAC, Običaji: od Cvjetnice do Uskrsa, 2 (2007.), 1, 26 – 33.

10. M. MARTINJAK, Otajstvo Uskrsa opjevano u uskrsnim pjesmama, 2 (2007.), 1, 34 – 37. 11. J. NESTIĆ, Vazmeno otajstvo u likovnoj umjetnosti, 2 (2007.), 1, 38 – 45. 12. Ž. TANJIĆ, Uskrsnuće ili reinkarnacija, 2 (2007.), 1, 46 – 49. 13. M. STEINER, Uskrsni simboli, 2 (2007.), 1, 50 – 53. 14. I. šarčevIĆ, Religija, kultura, dijalog, 2 (2007.), 2, 2 – 9. 15. F. PAJER, Religije i odgoj za dijalog i za mir, 2 (2007.), 2, 10 – 25. 16. S. SLIŠKOVIĆ, Povijest kao učiteljica života, 2 (2007.), 2, 26 – 33. 17. I. ŠTENGL, Različitost: bogatstvo i opterećenje, 2 (2007.), 2, 34 – 41. 18. C. bIssolI, Biblija u školi, 2 (2007.), 3, 2 – 15.

118 dodatak 118

19. M. CIFRAK, Biblija i povijest njenih učinaka, 2 (2007.), 3, 16 – 29. 20. D. ŠIMUNDŽA, Biblija u hrvatskoj književnosti, 2 (2007.), 3, 30 – 39. 21. D. LABAŠ, Film kao katehetsko sredstvo, 2 (2007.), 3, 40 – 43. 22. m. vIdovIĆ, Razvoj je novo ime za mir, 2 (2007.), 4, 2 – 13. 23. M. ZOVKIĆ, Odgoj za mir u monoteističkim religijama, 2 (2007.), 4, 14 – 27. 24. G. ČRPIĆ – D. MRAVUNAC, Rat i mir u perspektivi socijalnog nauka Crkve, 2 (2007.), 4,

28 – 34. 25. V. BILIĆ, Odgoj za mir, 2 (2007.), 4, 35 – 48. 26. V. RAKIĆ, Kako do mira, 2 (2007.), 4, 49 – 53. 27. m. šPeHar, Kršćanski odnos prema osobama koje pate, 3 (2008.), 1, 2 – 13. 28. V. MANDARIĆ, Mandat ljubavi za rad s osobama s teškoćama u razvoju, 3 (2008.), 1,

14 – 25. 29. V. RAKIĆ, Odgoj i obrazovanje učenika s posebnim obrazovnim potrebama, 3 (2008.),

1, 26 – 35. 30. I. ZLODI, Vjera u životu osoba s invaliditetom, 3 (2008.), 1, 36 – 43. 31. j. baloban, Vjeroučitelj – promicatelj duhovne odgojno-obrazovne sastavnice,

3 (2008.), 2, 2 – 8. 32. N. HRVATIĆ, Pedagoške kompetencije (vjero)učitelja, 3 (2008.), 2, 9 – 17. 33. R. RAZUM, Obrazovanje učitelja i nastavnika, 3 (2008.), 2, 18 – 33. 34. G. FRIEDRICH, Mjesto vjeroučitelja u suvremenoj školi, 3 (2008.), 2, 34 – 40. 35. I. PETROVIĆ, Otvorenim vratima učionice do kvalitetne nastave, 3 (2008.), 2, 41 – 45. 36. t. matUlIĆ, Izazovi govora o vrijednosti u obrazovno odgojnom sustavu, 3

(2008.), 3, 2 – 17. 37. D. VICAN, Društveno-kulturne i obrazovno-odgojne vrijednosti suvremenog nacional-

nog kurikuluma, 3 (2008.), 3, 18 – 27. 38. V. RAKIĆ, Vrijednosti u obrazovanju, 3 (2008.), 3, 28 – 35. 39. S. PLEVKO, Stjecanje socijalnih vještina, 3 (2008.), 3, 36 – 43. 40. d. tePert, Pavlov život, 3 (2008.), 4, 2 – 10. 41. I. RAGUŽ, Susret sa sv. Pavlom, 3 (2008.), 4, 11 – 19. 42. I. BODROŽIĆ, S mačem u ruci, 3 (2008.), 4, 20 – 31. 43. V. TROPPER, Apostol Pavao – prijatelj ili neprijatelj žena, 3 (2008.), 4, 32 – 40. 44. S. PLEVKO, Pismo ili SMS, 3 (2008.), 4, 46 – 56. 45. v. jUrIĆ, Kurikulum – nacionalni, školski, nastavni, 4 (2009.), 1, 2 – 12. 46. R. RAZUM, Vjeronauk u nacionalnome okvirnom kurikulumu, 4 (2009.), 1, 13 – 26. 47. Z. TRENTI, Pedagogija učenja u hermeneutičkom obzoru, 4 (2009.), 1, 27 – 37. 48. I. LUKENDA, »Ja sam emo!«, 4 (2009.), 1, 42 – 46. 49. Ž. tanjIĆ, Rastopljeni identitet, 4 (2009.), 2, 2 – 8. 50. Z. JELASKA, Nastanak osobnoga jezičnoga identiteta, 4 (2009.), 2, 9 – 20. 51. Z. JELASKA, Društveni jezični identitet kao dio hrvatske kulture, 4 (2009.), 2, 21 – 29. 52. M. SZENTMÁRTONI, Izgradnja identiteta mladih u današnjem društvu, 4 (2009.), 2,

30 – 39. 53. M. JOVANOVIĆ, Važnost obitelji u izgradnji osobnog identiteta, 4 (2009.), 2, 42 – 44. 54. I. HERCEG, Apostolat izleta, 4 (2009.), 2, 48 – 53. 55. t. IvančIĆ, Mudrost – temelj odgoja i obrazovanja, 4 (2009.), 3, 2 – 15. 56. D. VICAN – M. KARAMATIĆ BRČIĆ – D. LUKETIĆ, Znanje – društveno-kulturna vrijed-

nost, 4 (2009.), 3, 16 – 30. 57. B. STANIĆ, Retorika i znanje – na Škarićevu tragu, 4 (2009.), 3, 31 – 45. 58. S. PLEVKO, Vještine učenja, 4 (2009.), 3, 46 – 53. 59. š. marasovIĆ, Solidarnost u kršćanskome socijalnom nauku, 4 (2009.), 4, 2 – 15.

dodatak 119119

60. N. VUKOJA, Elementi duhovne i franjevačke dimenzije solidarnosti, 4 (2009.), 4, 16 – 27.

61. V. RELJAC, Solidarnost sa stigmatiziranima u društvu, 4 (2009.), 4, 28 – 37. 62. N. LONČARIĆ JELAČIĆ, Socijalna solidarnost u odgojno-obrazovnom procesu suklad-

no NOK-u, 4 (2009.), 4, 38 – 47. 63. S. PLEVKO, Umijeće neverbalne komunikacije. Čitati između redova, 4 (2009.), 4, 50 –

61. 64. B. KRALJEVIĆ MIKULANDRA, Kako pomoći djeci? Duhovnost i glazba, 4 (2009.), 4, 62

– 67. 65. n. malovIĆ, Odgovoran odgoj za odgovornost, 5 (2010), 1, 2 – 10. 66. V. GRUDEN, Odgovornost, 5 (2010), 1, 11 – 18. 67. V. MANDARIĆ, (Ne),odgovornost medija u odrastanju djece i mladih, 5 (2010), 1, 19 –

34. 68. b. lUjIĆ, Bog rata ili Bog nenasilja? Biblijski pogled na ne/nasilje, 5 (2010), 2, 2 – 14. 69. G. BULJAN FLANDER, Zašto je ljubav važna? Nasilna ponašanja mladih, 5 (2010), 2,

15 – 30. 70. G. ČRPIĆ, Crtice o nasilju u društvu, 5 (2010), 2, 31 – 47. 71. A. BRAJŠA ŽGANEC, Agresivno ponašanje i nasilje u školi, 5 (2010), 2, 48 – 57. 72. S. PLEVKO, Suživot s drugima. Vještina društvenog opstanka, 5 (2010), 2, 58 – 66. 73. F. PodgoreleC, Dijalog. Potreba, struktura, narav i njegove oznake, 5 (2010),

3, 2 – 13. 74. Z. MILIŠA, Razgovor u obitelji i/ili medijska manipulacija, 5 (2010), 3, 14 – 25. 75. R. RAZUM, Dijalog sa suvremenim čovjekom. Religijskopedagoški i katehetski pogled,

5 (2010), 3, 26 – 40. 76. S. PLEVKO, Pravila razgovora/komunikacije, 5 (2010), 3, 41 – 51. 77. P. SMONTARA, Pedagoška komunikacija, 5 (2010), 3, 53 – 57. 78. d. rUnje, Neki biblijski primjeri praštanja, 5 (2010), 4, 2 – 7. 79. A. TAMARUT, Bogoliki u praštanju, 5 (2010), 4, 8 – 17. 80. M. NIKIĆ, Psihologija opraštanja, 5 (2010), 4, 18 – 25. 81. S. PLEVKO, Verbalna inteligencija i jezične igre, 5 (2010), 4, 26 – 38. 82. I. štengl, Kazna i nagrada kao mjere odgoja i socijalizacije, 6 (2011.), 1, 2 – 15. 83. V. RAKIĆ, Odgojne mjere u školi, 6 (2011.), 1, 16 – 27. 84. R. RAZUM, Kriza autoriteta, 6 (2011.), 1, 28 – 37. 85. S. PLEVKO, Radosni budite, 6 (2011.), 1, 38 – 44. 86. j. valkovIĆ, Volonterstvo: navještaj nove kulture, 6 (2011.), 2, 2 – 12. 87. V. RELJAC, Volonterstvo: arena uzajamnog altruizma, 6 (2011.), 2, 13 – 21. 88. J. TOMIĆ, Biti volonter na Hrabrom telefonu, 6 (2011.), 2, 22 – 30. 89. v. mandarIĆ, Vjeronaučna nastava iz organizacijsko-pravne i statističke per-

spektive, 6 (2011.), 3, 2 – 14. 90. R. RAZUM, Vjeronauk nakon 20 godina: prioriteti i zadatci, 6 (2011.), 3, 15 – 28. 91. N. KUZMIČIĆ, Učinismo što smo bili dužni učiniti, 6 (2011.), 3, 29 – 38. 92. P. BELJAN, Intelektualni razvoj djeteta u srednjem i kasnom djetinjstvu, 6 (2011.), 3,

39 – 47. 93. m. PeHar, Biti svet kao Bog, 6 (2011.), 4, 2 – 10. 94. P. NOSIĆ, Tradicija slavljenja kulta sv. Lucije u hrvatskom narodu, 6 (2011.), 4, 11 – 18. 95. A. ZARADIJA KIŠ – I. SABOTIČ, Sveti Martin – svetac dijeljenja, 6 (2011.), 4, 19 – 26. 96. I. GAGIĆ KIČINBAČI, O svetosti slikom, 6 (2011.), 4, 27 – 31. 97. a. ĆUbelIĆ, Misterij zla i patnje – prastaro pitanje, 7 (2012), 1, 2 – 12. 98. I. DUGANDŽIĆ, Ljudska patnja u svjetlu vjere, 7 (2012), 1, 13 – 24.

120 dodatak 120

99. N. GAŠPAR, Čovjek koji trpi i homo patiens, 7 (2012), 1, 25 – 35. 100. d. PetrovIĆ šteFaneC – j. šteFaneC, Šport – »odgajatelj« mladih u Crkvi, 7

(2012), 2, 2 – 14 101. P. SMONTARA, Adolescencija: izazovi i zapreke iz perspektive socijalnog razvoja, 7

(2012.), 2, 15 – 22 102. R. LIBRIĆ, Mladi – izazov Crkvi i društvu, 7 (2012.), 2, 23 – 35. 103. I. ragUŽ, O kontemplativnoj dokolici, 7 (2012.), 3, 2 – 12. 104. D. TOLVAJČIĆ, Dokolica kao povlašteno vrijeme bivanja čovjekom. Kratki pogled u Ari-

stotelovu, Augustinovu i Tominu misao o dokolici, 7 (2012.), 3, 13 – 23.

II. aUtorsko kaZalo

MARTINJAK, Miroslav: 10MATULIĆ, Tonči: 36MILIŠA, Zlatko: 74MRAVUNAC, Damir: 24NESTIĆ, Jasmina: 11NIKIĆ, Mijo: 80NOSIĆ, Plamenko: 94PAJER, Flavio: 15PEHAR, Marija: 93PETROVIĆ, Ivanka: 35PETROVIĆ ŠTEFANEC, Dubravka: 100PLEVKO, Sanja: 39, 44, 58, 63, 72,76, 81, 85PODGORELEC, Franjo: 73RAGUŽ, Ivica: 41, 103RAKIĆ, Vini: 26, 29, 38, 83RAZUM, Ružica: 1, 33, 46, 75, 84, 90RELJAC, Veronika: 61, 87RUNJE, Domagoj: 78SABOTIČ, Ines: 95SITARIĆ, Vinko: 6SLIŠKOVIĆ, Slavko: 16SMONTARA, Petar: 77, 101STANIĆ, Branimir: 57STEINER, Marijan: 13SVIRAC, Manda: 9SZENTMÁRTONI, Mihály: 52ŠARČEVIĆ, Ivan: 14ŠAŠKO, Ivan: 5ŠEGO, Jasna: 8ŠIMUNDŽA, Drago: 20ŠPEHAR, Milan: 27ŠTEFANEC, Josip: 100ŠTENGL, Ivan: 17, 82TAMARUT, Anton: 79

BALOBAN, Josip: 31BELJAN, Petra: 92BILIĆ, Vesna: 25BISSOLI, Cesare: 18BODROŽIĆ, Ivan: 42BRAJŠA ŽGANEC, Andreja: 71BULJAN FLANDER, Gordana: 69CIFRAK, Mario: 19ČRPIĆ, Gordan: 24, 70ĆUBELIĆ, Alojz: 97DUGANDŽIĆ, Ivan: 98FRIEDRICH, Goran: 34GAGIĆ KIČINBAČI, Ivana: 96GARMAZ, Jadranka: 2GAŠPAR, Nela: 7, 99GRUDEN, Vladimir: 66HERCEG, Igor: 54HRVATIĆ, Neven: 32IVANČIĆ, Tomislav: 55JELASKA, Zrinka: 50, 51JOVANOVIĆ, Martina: 53JURIĆ, Vladimir: 45KARAMATIĆ BRČIĆ, Matilda: 56KRALJEVIĆ MIKULANDRA, Bernardica: 64KUZMIČIĆ, Nikola: 91LABAŠ, Danijel: 21LIBRIĆ, Radovan: 102LONČARIĆ JELAČIĆ, Nevenka: 62LUJIĆ, Božo: 68LUKENDA, Iva: 48LUKETIĆ, Daliborka: 56MALOVIĆ, Nenad: 65MANDARIĆ, Valentina: 3, 28, 67, 89MARASOVIĆ, Špiro: 59

dodatak 121121

TANJIĆ, Željko: 12, 49TEPERT, Darko: 40TOKIĆ, Dario: 4TOLVAJČIĆ, Danijel: 104TOMIĆ, Jelena: 88TRENTI, Zelindo: 47TROPPER, Veronika: 43

III. Predmetno kaZalo

adolescencija, adolescenti: 69, 101argumentiranje: 76aristotel: 104atribut: 96autokritika: 75autoritet, autoritarnost: 82, 84beskućnici: 61beznađe: 97Biblija, Sveto pismo: 14, 18, 19, 20, 21,

22, 23, 68, 98 Biblija siromašnih: 19 Biblija u nastavi: 18 biblijska didaktika: 18 biblijski motivi: 20bog: 60, 97, 98, 99 bogolikost: 79 božja ljubav: 60 božja riječ: 42 božja svetost: 93 božje praštanje: 79bolesni: 27, 61božić: 4, 6, 22 božićne pjesme: 6 jaslice: 5mudraci: 4okićeni bor: 5 vol i magarac: 5briga za druge: 87Crkva: 16, 30, 86, 87, 90, 100 Crkva i rat: 24 crkvene strukture: 91Cvjetna nedjelja: 9 grančica: 9 voda: 9čovjek, ljudska osoba, osoba: 36, 47,

93, 99debata, diskusija: 76

VALKOVIĆ, Jerko: 86VICAN, Dijana: 37, 56VIDOVIĆ, Marinko: 22VUKOJA, Nikola: 60ZARADIJA KIŠ, Antonija: 95ZLODI, Ivica: 30ZOVKIĆ, Mato: 23

dijalog: 15, 46, 73, 75, 76 antinomijska struktura dijaloga:

73 dijalog Crkve i kulture: 75 dijalog kulture i religije: 14 dijalog u Crkvi: 75disciplina: 84djeca, djetinjstvo: 71, 83, 88, 92 zaštita prava djece i mladih: 83Djela apostolska: 40dobro: 97dokolica: 103, 104došašće: 6društvo: 34, 53, 100 društvene promjene: 37, 52 društvene vrijednosti: 62 društveno samoodržanje: 72državne ustanove: 89duhovnost, religiozno iskustvo: 30, 64dužnosti: 36, 52emo: 48emocije: 48empatija: 63etička načela: 52evanđelje: 5evangelizacija: 73film: 21filozofija: 8glazba: 64 aleluja: 10 exsultet: 10 melodija: 10 pjesme: 10 Psalmi: 10 pučke popijevke: 6govor: 81grijeh: 27, 78, 98

122 dodatak 122

grupa: 17hermeneutika: 47 hermeneutička pedagogija: 47Hnos (Hrvatski nacionalni obrazovni

standard): 1, 2, 3»Hrabri telefon«: 88hrana: 9identitet: 49, 52, 53, 101 identitet kršćanskog volontera:

87 identitet vjeroučitelja: 91 kriza identiteta: 49, 52, 53 virtualni identitet: 67igra: 58indukcija: 47intelektualni razvoj: 44, 92inteligencija: 81interdisciplinarnost: 46iskustvo: 47Isus, sin božji: 4, 7, 21, 41, 60, 68, 93, 98 Isusova smrt: 7 Isusovo rodoslovlje: 4 izviđačka metoda, izviđački pokret: 54jezik: 14, 44, 50, 51, 76 jezične igre: 81 jezični identitet: 50, 51 jezično iskustvo: 50josip (sveti),: 4 kateheta, vjeroučitelj: 30, 31, 32, 33, 34, 89, 90, 91katehetski biskupijski uredi: 89kateheza: 75 župna kateheza: 90katolički društveni nauk: 59kazna: 78, 82, 83, 85kmnl ( katolička malonogometna

liga),: 100Knjiga Postanka: 78književnost (hrvatska),: 20kompetencija: 32, 33, 45, 56,kompleksnost: 16komunikacija: 44, 74, 76, 77 komunikacija u razredu: 77 neverbalna komunikacija, never-

balne poruke: 63 prvi dojam: 63konfliktnost: 17konfrontiranje: 17kontemplacija: 103, 104

kontrola: 82kooperacija: 17korisnost: 16, 27kritičnost: 58kršćani, kršćanstvo: 12, 31 kršćanska zajednica: 28, 86kultura: 14, 46 kultura solidarnosti: 60 poganska kultura: 5 supkulture: 48 zapadna kultura: 12kurikulum (nacionalni, nastavni): 37, 45laganje: 63lik: 96ljubav: 59, 66, 79, 99mač riječi: 42mandat: 89manipulacija: 74Matejevo evanđelje: 4marija: 93mediji: 48, 51, 57, 67, 74mentalna retardacija: 29metode i oblici rada: 2milosrđe: 79 milosrdni samarijanac: 27mir: 22, 23, 24, 25, 26 Kuran o miru: 23 Sveto pismo o miru: 22, 23 učiteljstvo o miru: 22 unutarnji mir: 26mladi: 34, 83, 100, 102 pastoral mladih: 102 nacionalni susreti mladih: 102 Povjerenstvo za pastoral mladih

Zagrebačke nadbiskupije: 102 Ured Hbk-a za mlade: 102moral, moralnost: 52, 56moralna ambivalentnost: 59moralne vrijednosti: 36motivacija: 58, 85mržnja: 80mudrost: 55nacionalni katehetski ured Hbk-a: 89nadmoć: 63nagrada: 82, 85nasilje, buling: 26, 67, 68, 69, 70, 71, 72 uzroci nasilničkog ponašanja:

69, 70nastava: 1, 18

dodatak 123123

nastavnik, učitelj: 1, 32, 33, 35nastup: 76nenasilje: 68, 82nesigurnost: 63 nok (nacionalni okvirni kurikulum): 46, 62Novi zavjet: 68, 78, 98običaji: 9, 94obitelj: 53obrazovanje: 33, 38, 83, 84 obrazovanje vjeroučitelja: 33, 90 programi obrazovanja: 29ocjenjivanje, vrjednovanje: 3 odgoj, odgajatelj: 47, 74, 75, 82, 83, 84,

100 odgoj i obrazovanje: 25, 46, 55,

56, 65 odgoj za medije: 67 odgoj za mir: 23, 25, 26 odgojni permisivizam: 84 odgojno-obrazovna ustanova: 31 odgojno-obrazovni sustav: 1, 31,

34, 36 stilovi odgoja: 74, 101odgovornost: 36, 65, 66 neodgovornost: 66 odgovornost odraslih: 84on-line ovisnost: 80opraštanje, praštanje: 78, 79, 80 novi početak: 78organizacija vremena: 58osobe s invaliditetom: 30 osobe s teškoćama u razvoju,

djeca s teškoćama u razvoju: 28, 30

pastoral osoba s teškoćama u ra-zvoju: 28

osveta: 78, 80otvorena vrata učionice: 35patnja, trpljenje: 8, 27, 97, 98, 99 patnja pravednika: 98 supatnja: 27pedagoške mjere: 83pismo: 44plan i program: 1planinarski križni put: 102početci hrvatske pismenosti: 20pomaganje: 27 javna pomoć: 62

ponašanje: 83, 85 agresivno ponašanje: 71 poremećaj u ponašanju: 64Posljednja večera: 7pranje nogu: 7povijest: 16pozornost: 63pravednost: 59pravila: 82prikaz: 96privrženost: 69projekt »Promeco«: 101promatrač: 72radost: 85razgovor: 76različitost: 17razred: 63, 77reinkarnacija: 12religija, religije: 8, 14, 15, 46, 98retorika: 57, 76, 81roditelji: 69, 71sakramenti: 90samoća: 44samokontrola: 82samoodgovornost: 66samoodređenje: 52samopoimanje: 85samopoštovanje: 72, 84samopouzdanje: 58, 72samovrednovanje: 3, 35savjest: 82simbol: 11, 13, 42siromasi: 27, 95sloboda: 65 slobodni rad: 2slušanje: 50, 76, 77sms: 44socijalizacija: 67, 83socijalnost: 44 socijalne vještine: 39 socijalne vrijednosti: 38 socijalni razvoj: 101 socioemocionalni razvoj: 101solidarnost: 59, 60, 61, 62, 86spasenje: 7sporazumijevanje: 50spoznaja: 55srdžba: 80stari zavjet: 98

124 dodatak 124

stereotipi: 63stigmatizacija: 61stres: 85stručni ispit: 89subjektivnost: 36svetac, sveci, svetost: 93, 96 sveti augustin: 104 sveta lucija, kult sv. lucije: 94 sveti Franjo: 5, 19, 60 sveti martin: 95 sveti Pavao: 19, 40, 41, 42, 43, 44 Pavlov nauk: 41 Pavlova misijska puto-

vanja: 40, 41 Pavlove poslanice: 44 sveti toma akvinski: 103, 104škola, suvremena škola: 15, 26, 32, 34,

36, 45, 52, 91 katolička škola: 52 školski kurikulum: 45 školsko okruženje: 71 školsko ozračje: 83šport: 100teolozi laici: 91tolerantnost, tolerancija: 25, 72tradicija: 47učenici: 3, 46 učenici s posebnim (obrazovnim)

potrebama: 26, 29 vjeroučenici: 89, 91učenje: 2, 56, 58 učenje socijalnih vještina: 39 Ugovori između Svete Stolice i Republike Hrvatske: 89

Ulične svjetiljke: 61umjetnost: 8, 11Uskrs: 10 blagoslov jela: 13 oganj, vatra: 9, 13 svijeća, svjetlo: 13 uskrsni simboli: 13 uskrsno jaje: 9, 13uskrsnuće: 7 vazmeno otajstvo: 7, 11uzor, uzori: 26, 34vijeće Hbk-a za katehizaciju: 89vjera: 14, 86, 93, 99 vjeronauk (konfesionalni), vjeronauč-na nastava: 1, 3, 15, 28, 46, 54, 64, 89,

90, 91vođa: 17volonter, volonterstvo: 59, 86, 87, 88 edukacija volontera: 87vrijednosti: 34, 36, 37, 38, 57, 65 kriza vrijednosti: 36zemlja: 9zlo: 97znanje, znanost: 34, 56, 57žena, žene: 19, 43, 49život: 12žrtva: 72župa: 91

Sadržaj

uredništvo

nakladnik

LađaČasopis za promicanje religioznog odgoja i vrjednota kršćanske kulture

Izdavač: Nadbiskupski duhovni stolUred za vjeronauk u školiKaptol 31, pp 553 10001 Zagreb

Za izdavača: s. Valentina Mandarić

Glavna urednica: Ružica Razum

Uredništvo:Jadranka Garmaz, Nikola Kuzmičić, s. Valentina Mandarić, Ružica Razum

Lektura:Josip Sinjeri

Adresa uredništva:LađaUred za vjeronauk u školiKaptol 31, pp 553, 10 001 ZagrebTelefon: 01/4894 817e-mail: [email protected] [email protected]://www.glas-koncila.hr/ladjaČasopis izlazi četiri puta godišnje.Cijena pojedinačnog broja: 40 knCijena godišnje pretplate: 160 kn Inozemstvo: cijena pojedinačnog broja: 10 EuraInozemstvo: godišnja pretplata: 40 EuraPretplata se izvršuje kod Nakladnika:Tel.: 01/4874-326, fax: 4874-328 E-mail: [email protected] http://www.glas-koncila.hrUplate za Hrvatsku:Žiro-račun: 2360000-1101212419Uplate za inozemstvo:Devizi račun: Zagrebačka banka IBAN HR5123600001101212419ISSN: 1846-2057UDK 37.017.93:27-47:27:008

Nakladnik: Glas KoncilaKaptol 8, pp 21610001 Zagreb www.glas-koncila.hr/ladja/ [email protected]

Za nakladnika: Stjepan Pogačić

Grafičko oblikovanje: Blaženka Matić

Suradnik u pripremi: Siniša Kolar

Fotografije: Fotoarhiv Glasa Koncila

Priprava za tisak: Glas Koncila, Zagreb

Tisak: Grafika Markulin, Lukavec

Naklada 1700 primjeraka

Riječ urednice

Članci 02 Božo Lujić Biblijska vjera kao temelj i snaga života15 Anto Barišić Vjera, kerigma, dogma 27 Slavko Slišković Crkva – institucionalizirana vjera

Metodičke upute/preporuke

36 Petar Smontara Vjera i zdravlje42 Anja Badrov Sakramenti50 Antun Greganić Kraljevo pismo54 Jelica Đuzel Smisao darivanja djece o slavlju

sv. Nikole i Božića

Iz različitih motrišta57 Iva Noršić Otvorite vrata vjere 59 Nikola Kuzmičić Premještanje brda61 Ante Vranković Raj bez Boga?

Čitaonica za velike i male

64 Jasna Šego Oj ti, dušo...

74 Nada Babić Badnja večer

Ja ovako mislim

86 Sanja Plevko Napasti časti, vlasti i novca - oslobodi

nas, Gospodine!

Radni listovi93 Radni list 1 Porta fidei96 Radni list 2 Apostolsko vjerovanje100 Radni list 3 Vjera i biblijske biljke102 Radni list 4 Znanost i vjera

Aktualno105 Gordana Buljan Flander Blagdani

109 Marija Pepelko Hrabri ljudi u vrtlogu rata

Najave/vijesti

Preporučujemo115 Jasna Šego Književnost i duhovnost

Dodatak117 Ana Thea Filipović Bibliografija

4/20

12

DAR ČITATELJIMA!Interaktivni CD s radnim listovima svih brojeva Lađe objavljenih 2012. godine

Sretan Božić i blagoslovljena 2013. godina!

Uredništvo

Časopis za promicanje religioznog odgoja

i vrjednota kršćanske kulture

Lađa42012.

• IS

SN 1

84

6-2

05

7 •

UD

K 3

7.0

17

.93

:27

-47

:27

:00

8 •

Go

din

a 7

, b

r.4

(26

), p

rosi

nac

20

12

.

¤


Ured za vjeronauk

u školi

¤


Ured za vjeronauk

u školi


radni listovi4


Ured za vjeronauk

u školi

¤

„... toplo preporučam časopis Lađa svima onima kojima je namijenjen: vjeroučiteljima u školi, katehetama u župnim zajednicama, odgojiteljima u predškolskim ustanovama, studentima naših teoloških i katehetskih visokih učilišta, te i drugim prosvjetnim djelatnicima.”

Kardinal Josip Bozanić, nadbiskup zagrebački

časopis Lađa: • sadržajno je raznovrstan

• donosi stručne tekstove, metodičke upute/prijedloge za vjeronaučni rad, dobre primjere iz prakse, radne listove s mnoštvom konkretnih ideja

• tematski je usmjeren na važne i aktualne teme

• pridonosi kvalitetnijemu religijsko-pedagoško-katehetskom promišljanju i djelovanju, osobito vjeroučitelja u osnovnim i srednjim školama

Lada_02_korice.indd 4 29.5.2007 14:14:08

Vjera

lađa br 4 (26)

Documents