lajbnic

Upload: citanjeknjiga1

Post on 14-Jan-2016

18 views

Category:

Documents


0 download

DESCRIPTION

Lajbnic -filozofija

TRANSCRIPT

  • 1646-1716

  • ta je razum za Dekarta?ta se nalazi u razumu, prema Dekartu?Kako Dekart definie supstanciju?Kako Spinoza definie supstanciju?ta je monada? Da li monada ima delove?ta je to entelehija? (seti se Aristotela)ta je atom?ta je res extensa?Moe li supstancija da bude res extensa? Moe li supstancija da bude corpusculum?

  • Supstancija

    Dekart i Spinoza su pod supstancijom shvatali neto sloeno, tj. celinu koja ima delove. Sloeno, meutim, nije postojano, budui da uvek postoji mogunost da se ono razloi na delove iz kojih se sastoji. Lajbnic obnavlja pitagorejsku filozofiju supstancija je jedno (bez delova) i atomistiku filozofiju supstancija je nedeljiva. "Monada nije nita drugo do jednostavna supstancija koja ulazi u sloene sastave, jednostavna to e rei bez delova". "Sloeni sastav nije nita drugo do skup ili agregatum jednostavnih (sadraja)". Poput dve filozofije koje ga inspiriu i Lajbnic pretpostavlja egzistenciju beskonanog mnotva jednostavnih nedeljivih bia. Drugim reima, Lajbnic je pluralista u najjaem smislu. On smatra da postoji beskonano mnogo supstancija.

  • "A gde nema delova, nema ni rasprostiranja, ni figure ni mogue deljivosti". Supstancija, prema tome, ne moe biti res extensa, jer svako telo ima delove. Iz toga sledi da ne moe biti ni corpusculum, jer svako telace ima veliinu (samim tim i delove), makar tu veliinu zamiljali kao infinitezimalnu (tj. beskonano malu).

    Stoga Lajbnic smatra da nema telesnih, materijalnih supstancija. Monade su, u stvari, isto spirutalni atomi, due, koje se ne nalaze u prostoru i ne zauzimaju prostor.

    Budui supstancija, svaka je monada samostalna, tj. u sebe potpuno zatvorena: monade "nikako nemaju prozora kroz koje bi neto u njih moglo ui ili iz njih izai". Svaka monada za sebe sainjava kompletni svet. Monada predstavlja, prema tome, neto u sebi dovreno/svreno, tj. entelehiju

    Dalje, iako ne postoji interakcija izmeu monada, iako nijedna monada ne trpi uticaje druge monada, svaka monada izraava itav univerzum. Svaka monada predstavlja saznajni odraz itavog univerzuma.

  • Slikovito predstavljene monade

  • Perceptio i appetitioMonade imaju mo opaanja, percepcije, i mo poude, apeticije, koja uslovljava prelaz od jedne percepcije (stanja monade) ka drugoj. U zavisnosti od kvaliteta percepcije, monade se razlikuju po stepenu ivotnosti, tj. znanja i moi. to je percepcija jasnija i razgovetnija (o distinkciji jasnog i razgovetnog vidi kod Dekarta), to je monada ivotnija, monija i vie zna. Monade se, meutim, ne razlikuju po predmetu koji opaaju.

    Zato se monade ne razlikuju po predmetu koji opaaju?Zato to svaka monada percipira itav univerzum u zavisnosti od svoje take gledita, ili drugaije reeno, u zavisnosti od kvaliteta svoje percepcije. ivotinje su, recimo, u stanju da opaaju univerzum samo pomou ula, tj. njihova percepcija svodi se na senzaciju. ovek pak, moe i da kontemplira univerzum, a to znai da moe da ga promatra pomou uma i da o njemu rezonuje pomou razuma.ta su istine uma? ta su istine iskustva?

  • Samo spoznaja nunih i venih istina jeste ono to nas razlikuje od obinih ivotinja i ona nam daje um i znanje, uzdiui nas do spoznaje nas samih i Boga. I to je ono to se u nama zove umna dua ili duh

    Lajbnic jo kae: Postoje takoe dve vrste istina, istine uma i istine iskustva. Istine su uma nune, i njihova je suprotnost nemogua; istine su iskustva sluajne, i njihova je suprotnost mogua.Istine uma zasnovane na principu protivrenosti.Istine iskustva zasnovane su na principu dovoljnog razloga.

    Princip protivrenosti- neistinitim smatramo ono to sadri protivrenostPrincip dovoljnog razloga-nijedna injenica nije prava i postojea, nijedna postavka istinita ako ne postoji dovoljan razlog zato je to tako, a ne drugaije, premda nam ti razlozi najee ne mogu potpuno biti poznati.

  • ta je Bog prema Lajbnicu?Sve monade poreane su, prema Lajbnicu, u jedan hijerarhijski sistem, koji se moe slikovito predstaviti u vidu piramide. "Vrh" te piramide pripada samom boanstvu. Ako sve percepcije mogu hijerarhijski da se urede prema kvalitetu, u emu bi se sastojao specifini kvalitet boanske percepcije u odnosu na percepciju svih ostalih monada?Poseban tip percepcije sainjava apercepcija. Apercepcija oznaava autopercepciju ili samoopaanje. Neke monada, a meu njih spadaju i ljudske due, sposobne da opaaju same sebe. Nasuprot apercepciji shvaenoj kao samosvest (svest o sebi), stoje tzv. male percepcije. Male percepciju su nesvesne percepcije, ili, kako se to danas kae, subliminalne percepcije percepcije ispod praga svesti. Sve monade imaju ove male percepcije. Tako je, na primer, biljka jedna monada koja ima samo male percepcije.Strogo gledano, monada, je isto to i aktivnost percepcije. Monada nije ono to percipira, neko x koje bi bilo nosilac percepcije. Monada je sama aktivnost percepcije.

  • Na vrhu piramide je sam Bog

  • Prestabilirana harmonija i problem odnosa due i telata su dua i telo prema Dekartu?Da li ima kauzalne interakcije izmeu due i tela?ta stvara na utisak o tome da izmeu njih ima kauzalne interakcije?ta su dua i telo prema Spinozi?Da li ima kauzalne interakcije izmeu due i tela?ta stvara na utisak o tome da izmeu njih ima kauzalne interakcije?Lajbnic kae da dua sledi svoje vlastite zakone (zakone svrhovitosti), a telo svoje (zakone kauzaliteta). Tela deluju kao da nema nikakvih dua, a due deluju kao da nema tela. Pored problema odnosa due i tela, Lajbnic mora da rei jo jedan problem. Znamo, naime da Lajbnic tvrdi da ne postoji uzajaman uticaj monada jedne na druge, tj. da ne postoji kauzalna interakcija izmeu monada. Meutim, ini se da su percepcije monada ipak harmonizovane, i ini se da zaista postoji neka koordinisanost u uzajamnom funkcionisanju monada. Supstancije, a isto se odnosi i na duu i telo, izgledaju kao da utiu jedno na drugu, zbog tzv. prestabilirane harmonije, ili unapred odreenog sklada. Prestabilirana harmonija predstavlja harmoniju koju je Bog uspostavio prilikom stvaranja sveta. On je, prilikom stvaranja monada, predodredio/predvideo svaku buduu percepciju svake monade. Zato se monadama ini kao da one deluju jedne na druge i kao da se njihove percepcije slau. U sutini, nema interackcije izmeu monada.