GOTFRID VILHELM LAJBNIC izvod iz dela (Monadologija)TEZE FILOZOFIJE ILI TEZE NAPISANE U ?AST PRINCA EUGENA 1714.1.Monade, o kojima ?emo ovdje govoriti, jesu jednostavne supstancije, koje su sadr?ane u sastavljenim. Jednostavne, to ?e re?i bez dijelova.2. A jednostavne supstancije moraju postojati, postoje slo?ene; jer slo?enost nije ni?ta drugo nego skup i agregat jednostavnoga.3. Dakle, tamo, gdje nema dijelova, nema ni prote?nosti, ni obUka, ni mogu?e djeljivosti. A te su monade pravi atomi prirode, jednom rije?ju, elementi stvari.4. Zato nema bojazni od bilo kakvog rastvaranja, i nema nikakvog shvatljivog na?ina, po kojem bi neka jednostavna supstancija mogla prirodno propasti.5. ?isti na?in nema u njoj ni?ega, po ?emu bi jednostavna supstancija mogla prirodno po?eti, budu?i da ona ne mo?e biti na?injena sastavljanjem.6. Tako se mo?e re?i, da monade ne mogu po?eti ni svr?iti, to jest, da odjednom one mogu po?eti samo stvaranjem (creation), a svr?iti samo uni?tenjem (annihilation); dok ono, ?to je sastavljeno, nastaje iz dijelova, a raspada se u dijelove.7. Isto tako nema na?ina da se objasni, kako bi jednu monadu u njenoj unutra?njosti mogao pobuditi ili promijeniti neki drugi stvor (cieature), jer se u nju ne mo?e ni?ta prenijeti, niti se mo?e zamisliti u njoj ikakvo unutra?nje kretanje, koje bi bilo izvana izazvano, upravljano, uve?ano ili umanjeno, kako je to mogu?e u sastavljenima, gdje postoje promjene me?u dijelovima. Monade nikako nemaju prozora, kroz koje bi ne?to u njih moglo u?i lli iz njih iza?i. Akcidenti se ne mogu odvojiti od supstancije niti lebdjeti izvan njih, kao ?to su to nekad ?inili osjetilni oblici skolastike. Stoga ni supstancija ni akcident ne mogu izvana u?i u monadu.8. Me?utim, monade treba da imaju neke kvalitete, ina?e to i ne bi bila bi?a. Kad se jednostavne supstancije ne bi nikako razlikovale po svojim svojstvima, ne bi bilo nikakvog na?ina da se opazi ikakva promjena u stvarima, jer ono, ?to je u sastavljenom, mo?e potjecati samo od jednostavnih sastavnih dijelova (ingredients), i ukoliko monade ne bi imale svojstva, ne bi se razlikovale jedna od druge, jer se nikako ne razlikuju po kvantitetu: i prema tome, pretpostaviv?i ispunjen prostor, svako mjesto dobilo bi u kretanju uvijek samo jednaku vrijednost, kakvu je imalo, i stanje stvari ne bi se razlikovalo jedno od drugoga.9. Svaka monada, dakle, mora nu?no biti razli?ita od svake druge. Jer ne postoje nikad u prirodi dva biea, koja bi bila potpuno jednaka, i gdje ne bi bilo mogu?e na?i unutra?nju ili na unutra?njem odre?enju zasnovanu razliku.10. Ja smatram da je tako ude?eno, da je svako stvoreno bi?e subjekt promjene, pa prema tome i stvorena monada i, ?to vi?e, da je ta promjena u svakom postojana.11. Iz ovoga, ?to smo upravo rekli, proizlazi, da sve prirodne promjene monada dolaze od nekog unutra?njeg principa, jer nikakav vanjski uzrok ne bi mogao utjecati na unutra?njost monade.12. No isto je tako potrebno, da osim principa promjenljivosti postoje stvarne posebne promjene u svakoj monadi, a to su one, koje cine specifi?nu razli?itost i ?aroliku mnogovrsnost me?u jednostavnim supstancijama.13. Ta posebnost mora obuhvatiti mno?tvo u jedinstvu ili u jednostavnom. Jer svaka se prirodna promjena stvara poste-peno, ne?to se mijenja, a ne?to ostaje; prema tome mora u jednostavnoj supstanciji postojati mno?tvo pokreta i odnosa. iako u njoj nikako nema dijelova.14. Prolazno stanje, koje obuhva?a i predstavlja mno?tvo u jedinstvu i u jednostavnoj supstanciji, nije ni?ta drugo nego ono, ?to se zove percepcijom, ?to treba, kao ?to ?e se kasnije vidjeti, razlikovati od apercepcije ili svijesti. Kartezijanci su tu jako pogrije?i, ?to su smatrali, da su sve nesvijesne percepcije ni?ta. Zbog te su zablude oni tako?er povjerovali, da su jedino duhovi monade, i da nikako ne postoje du?e ?ivotinja i druge entelehije. Stoga su naprosto zamijenili dugu nesvjesticu doslovce sa smr?u, zbog ?ega su jo? upali u skolasti?ku predrasudu o postojanju potpuno bestjelesnih du?a, i ?ime su ?tovi?e utvrdili slabo upu?ene duhove u vjerovanju o smrtnotsti du?a.15. Djelovanje unutra?njeg principa, koje stvara promjenu ili prljelaz od jedne percepcije k drugoj, mo?e se nazvati po?udom; istina je, da po?uda ne mo?e uvijek dospjeti do ?itave predod?be kamo te?i, ali ona od nje uvijek ne?to posti?e i dospijeva k novim predod?bama.16. Mi isku?avamo na sebi samima postojanje mno?tva u jednostavnoj supstanciji, kad nalazimo, da i najmanja misao, koje smo svijesni, obuhva?a mnogovrsnost u svom objektu. Tako svi oni, koji su prlznali, da je du?a jednostavna supstancija, moraju priznati to mno?tvo u monadi, i Bayle nije trebao tu nalaziti nikakve naro?ite pote?ko?e, kako je on to u?inio u svom Rje?niku (u ?lanku Rorarius).17. Mora se uostalom priznati, da su percepcija i sve, ?to o njoj ovisi, neobja?njivi iz mehani?kih osnova, to jest iz (tjelesnih op. pr.) oblika i kretanja. Neka se pretpostavi, da postoji jedan stroj, ?ija je struktura tako ude?ena, da mo?e misUti, osje?ati i predo?ivati, mo?i ?e se, zadr?avaju?i iste odnose, zamisliti je tako povecanu, da bi se u nju moglo u?i kao u jedan mHn. Pretpostaviv?i to, na?i ?e se kod pregleda njene unutra?njosti samo dijelovi, koji jedni druge pokre?u, a nikada ne?to, ?to bi objasnilo osnovu jedne percepcije. Stoga nju treba tra?iti u jednostavnoj supstanciji, a ne u sastavljenom ili u stroju. Tako su percepcije i njihove promjene jedino, ?to se mo?e na?i u jednostavnoj supstanciji. I samo se u tome mogu sastojati sva unutra?nja djelovanja jednostavnih supstancija.18. Ime enetelehija moglo bi se dati svim jednostavnim supstancijama ili stvorenim monadama, jer one imaju u sebi stanoviti stupanj savr?enstva , i njihova potpuna samodostatnost ?ini ih izvorom njihovih unutra?njih djelovanja, i tako re?i, netjeIesnim automatima.19. Ako ho?emo nazvati du?om sve ono, ?emu u jednom vi?em smislu pripada sposobnost predo?ivanja i po?ude, onda bi sve jednostavne supstancije ili stvorene monade mogle biti nazvane du?ama; ali kako je ?uvstvo ne?to vi?e nego jednostavna percepcija, smatram, da op?e ime monada i entelehija dostaje jednostavnim supstancijama, koje ?e imati samo to, a da se du?ama zovu samo one, ?ija je percepcija razgovjetnija i pra?ena sje?anjem.20. Pa mi na sebi samima doznajemo za stanje, u kojem se ne sje?amo ni?ega i nemamo nikakve razgovijetne percepcije, recimo kad padnemo u nesvjesticu ili kad tvrdo zaspimo bez ikakva sna. U tom stanju du?a se ne razlikuje primjetno od jednostavne monade; ali kako to stanje nikako nije trajno i kako du?a izlazi s njim nakraj, ona je utoliko ne?to vi?e.21. Iz toga nikako ne proizlazi, da jednostavna supstancija, dok je u tom stanju, nema nikakve percepcije. To ne mo?e biti iz gore navedenih razloga jer ona ne bi mogla ni propasti kao ni postojati bez ikakve afekcije, koja nije ni?ta drugo nego njezina percepcija. A kad postoji veliko mno?tvo malih percepcija, gdje se ni?ta jasno ne raspoznaje, onda postoji omamIjenost, kao ?to, kad se nekoliko puta zaredom okre?emo na istu stranu, nastaje vrtoglavica, koja nas o?amuti i ne dopu?ta da i?ta jasno razlikujemo. Za jedno stanovito vrijeme smrt mo?e to stanje stvoriti kod ?ivotinja.22. A kako je sada?nje stanje jednostavne supstancije prirodno produ?enje njegova prethodnog stanja, to je i sadalnjost prema tome bremenita budu?no??u.23. A o?evidno je, da du?a, po?to se probudila iz nesvijesti, odmah opa?a percepcije u sebi samoj, koje mora da je u sebi ve? otprije imala, premda ih nije opa?ala; jer jedna percepcija mo?e prirodnim putem nastati samo po drugoj percepciji, kao ?to se kretanje mo?e prirodno proizvesti samo drugim rretanjem.24. Odatle se vidi, da bismo biIi uvijek u nesvijesti, kad ne bismo imali percepcije jednog vi?eg stupnja jasno?e, koje se i neku ruku isti?u nad obi?nim percepcijama. A to je stalno stanje jednostavnih monada.25. Tako vidimo, da je priroda dala i ?ivotinjama vi?e epcije brinu?i se, da ih opskrbi organima, koji skupljaju i?e traka svijetla i vi?e talasanja zraka, kako bi tim sjedinjenjem proizvele ve?e djelovanje. Ne?to sli?no postoji u mirisu, u okusu i privr?enosti i mo?da u mno?ini drugih sjetila, koja su nam nepoznata. Objasnit ?u uskoro, kako bivanja u du?i odra?avaju ono, ?to se doga?a u organima.2. Pam?enje pridonosi du?ama jednu vrstu pravilnog redoslijeda, koji je vrlo sli?an umu, ali koji treba od njega razlikovati. Tako vidimo, da ?ivotinje, imaju?i percepciju neke stvari, koja je na njih ucinila jak utisak, a o ?emu su sli?nU percepciju imale ve? prije, o?ekuju po svojem pam?enju ono, ?to je bilo u vezi s tom pro?lom percepcijom, i obuzete su sli?nim osje?ajima, kakve su imale tada. Na primjer: kad se psima poka?e ?tap, oni se sje?aju boli, koju im je on nekad prouzrokovao, zavijaju i bje?e.27. Jaka masta, koja ih te?i i pokrece, dolazi ili od veli?ine ili od mno?ine pro?lih percepcija. Jer ?esto jedan jedini sna?an utisak ili mnogo osrednjih ponovljenih percepcija stvore odjednom djelovanje jedne duge navike.28. Ljudi djeluju kao nerazumne ?ivotinje tako dugo, dok se redoslijed njihovih percepcija stvara samo po principu pam?enja, sli?no iskustvenim lije?nicima, koji posjeduju prostu praksu bez teorije. U tri ?etvrtine na?ih djelovanja mi smo samo takvi empiri?ari. Na primjer, kada tvrdimo, da ?e sutra opet biti dan, mi to zaklju?ujemo empirijski, jer je to tako uvijek dosada bio slu?aj. Samo astronomi to prosu?uju po razumu.29. Samo spoznaja nu?nih i vje?nih istina jest ono, ?to nas razlikuje od obi?nih ?ivotinja, i ona nam daje um i znanje, uzdi?u?i nas do spoznaje nas samih i Boga. I to je ono, ?to se u nama zove umna du?a ili duh.30. Pomo?u spoznaje nu?nih istina i njihovih apstrakcija uzdi?emo se napokon do refleksivnih akata, do mislio ja i razmatranja na?e unutra?njosti, i to tako, da razmi?ljaju?i o sebi samlma, dolazimo do pojmova bitka (etre), supstancije, jednostavnog ili sastavljenog, nematerijamog i Boga samoga, shva?aju?i da ono, ?to je u nama ograni?eno, u njemu je bez granica. I ti nam refleksivni akti dobavljaju glavne objekte na?eg umovanja.31. Na?a rasu?ivanja zasnivaju se na dva glavna principa: Prvo na principu proturje?nosti, po kojem neistinitim smatramo ono, ?to sadr?i proturje?nost, a istinitim ono, ?to je suprotstavljeno i protivno neistinitom.32. Drugo, na principu dovoljna razloga, po kojem zaklju?ujemo, da nijedna ?injenica nije prava i postoje?a, nijedna postavka istinita, ako ne postoji dovoljan razlog, za?to je to tako, a ne druga?ije, premda nam ti razlozi naj?e??e ne mogu biti potpuno poznati.33. Ima tako?er dvije vrste istina, istine uma (verites de raison) i istine iskustva (verites de fait), tetine uma su nu?ne. I njihova suprotnost je nemogu?a, istine iskustva su slu?ajne, i njihova suprotnost je mogu?a. Ukoliko je jedna istina nu?na, mo?e se pomo?u analize na?i njezina osnova (raison), ako se rastavi na jednostavne pojmove (idees) i istine, dok se ne do?e do praistina.34. Tako matemati?ari analizom svode svoje spekutetivne teorije i prakti?na pravila na definicije, aksiome i postulate.35. Postoje napokon jednostavni pojmovi, o kojima se ne mo?e dati definicija, kao i aksiomi i postulati, jednom rije?ju osnovni principi, kod kojih nije dokaz ni mogu? ni potreban, a to su identi?ni stavovi, ?ija suprotnost sadr?i izri?itu proturje?nost.36. No dovoljan razlog mora se nalaziti i u slu?ajnim ili iskustvenim istinama, to jest u nizu stvari, koje su rasprostranjene po svijetu stvorova, gdje bi rastvaranje na pojedina?ne razloge moglo i?i u pojedinost bez kraja zbog beskrajne raznovrsnosti prirodnih stvari i dijeljenja tjelesa u beskona?nost. Tako ima bezbroj sada?njih i pro?lih oblika i kretanja, koji ?ine tvorni uzrok mog sada?njeg pisanja, i beskrajno mno?tvo malih sada?njih i pro?lih nagnu?a i sklonosti moje du?e, koji tvore svr?ni uzrok.37. A kako svaki od tih pojedina?nih momenata obuhva?a samo prethodne i jo? slu?ajnije, od kojih svaki, da bi bio zasnovan, tra?i sli?nu analizu, time se ne dolazi. daleko, i posljednji dovoljan razlog mora da je izvan niza i reda tih slu?ajnih momenata, koji se mogu produ?iti u beskona?nost.38. Stoga posljednji uzrok stvari treba biti u jednoj nu?noj supstanciji, u kojoj cjelokupna promjena ima osnovu kao u svom praizvoru, a to je ono, ?to nazivamo Bogom.39. Kako je ta supstancija dovoljan razlog ?itave te cjeline, koja je u svim svojim dijelovima povezana, to postoji samo jedan Bog i taj dostaje.40. Mo?e se tako?er zaklju?iti, da ta najvi?a, jedinstvena, univerzalna i nu?na supstancija, koja izvan sebe nema ni5ta, ?to bi bilo od nje nezavisno, i koja je jednostavan red mogu?eg bitka, mora biti bez granica i sadr?avati u sebi svu mogu?u stvarnost.41. Otuda proizlazi, da je Bog apsolutno savr?en, a to savrsen-stvo nije ni?ta drugo nego, to?no uzev?i, veli?ina pozitivnog realiteta, koja napu?ta granice ili ograni?enosti, ?to ih stvari imaju u sebi. A tamo, gdje nikako nema granica, to jest u Bogu, savr?enstvo je apsolutno beskona?no.42. Dalje iz toga proizlazi, da stvorenja imaju svoje relativno savr?enstvo zahvaljuju?i utjecaju Boga, ali svoje nesavr?enstvo imaju po svojoj vlastitoj prirodi, nesposobnoj da bude bez ograni?enosti. Jer u tome se razlikuju od Boga.43. Istina je tako?er, da Bog nije samo izvor postojanja (existences), nego i biti, (essences) kako stvarnih (reelles), tako i onoga, ?to je stvarno u mogu?nosti (reel dans Ia possibilite). Jer bo?anski je razum podru?je vje?nih istina i pojmova, koji iz njega proizlaze, tako da bez njega nema ni?ta stvarno u mogu?nosti, i ne samo ni?ta postoje?e, nego stovi?e i ni?ta mogu?e.44. Me?utim, ako postoji jedna stvarnost, u biti stvari ili u njihovim mogu?nostima, ili samo u vjecnim istinama, ta se stvarnost mora osnivati na ne?emu postojecem i zbiljskom i prema tome na postojanju nu?nog bi?a, u kojem bit sadr?i u sebi egzistenciju i kome, da bi bilo zbiljsko, dostaje ve? i to, da bude mogu?e.45. Tako sam Bog ili nu?no bi?e ima to prvenstvo, da treba da postoji, ve? time, ako je samo mogu?e. A kako nitko ne mo?e zaprije?iti mogu?nost onoga, ?to ne sadr?i u sebi nikakvih ograni?enosti, nikakve negacije, pa prema tome nikakve proturje?nosti, onda je samo to dostatno, da se a priori spozna egzistencija Boga. Mi smo nju dokazali i iz realnosti vje?nih istina. AIi dokazat ?emo je i a posteriori, jer postoje slu?ajna bi?a (etres contingents), koja svoj posljednji ili dovoljan razlog mogu imati samo u nu?nom bi?u, koje razlog svoje egzistencije ima u samome sebi.46. Me?utim, ne treba nikako zami?ljati, kako to neki ?ine, da su vje?ne istine, budu?i ovisne o Bogu, samovoljne i zavisne o njegovoj volji, kako su to vjerovali Descartes, a zatim Poiret. To vrijedi samo za slu?ajne istine, ?iji je princip podesnost (convenance) i izbor najboljega, dok nu?ne istine ovise jedino o bo?jem razumu i njegov su unutra?nji objekt.47. Tako je Bog prajedinstvo jednostavna iskonska supstancija, ?iji su proizvodi sve stvorene ili izvedene monade, koje nastaju, da se tako ka?e, od ?asa do ?asa neprekidnim isijavanjem bo?anstva, koje je u svojoj djelatnosti ograni?eno samo prijemljivo??u stvorenja, kojemu je u biti da bude ograni?eno.48. U Bogu je mo?, koja je izvor svega, zatim spoznaja, koja obuhva?a sav opseg pojmova, i napokon volja, koja mijenja i proizvodi po principu najboljega. A to su upravo ona svojstva u Bogu, koja u stvorenim monadama ?ine subjekt ili osnovu, sposobnosti predo?ivanja i te?nje (po?ude). AIi u Bogu su ti atributi apsolutno beskona?ni i savr?eni, dok su u stvorenim monadama ili u entelehijama (po prijevodu Hermoteusa Barbarusa: perfectihabiis) samo podra?avanja (imitations) to, koliko su savr?ene pojedine monade.49. Stvorenje (creature) djeluje prema van, ukoliko je savr?enije, a trpi od drugoga, ukoliko je nesavr?eno. Monadi se pripisuje djelovanje (action), ukoliko ima razgovijetne percepcije (perceptions distinctes) a trpljenje (passion), ukoliko ima nejasne (confuses).50. Jedno je stvorenje savr?enije od drugoga, ukoliko se na njemu nalazi ne?to, ?to a priori mo?e biti uzrok onoga, ?to se doga?a u drugom, i stoga se ka?e, da djeluje na to drugo.51. No me?u jednostavnim supstancijama postoji samo ideami utjecaj jedne monade na drugu, koji svoju djelotvornost mo?e imati samo intervencijom Boga, kod ?ega svaka monada s pravom mo?e zahtijevati, da se Bog, upravljaju?i drugima ve? otpo?etka stvari, i na nju osvrne. Jer kako jedna stvorena monada ne mo?e fizi?ki utjecati na unutra?njost druge, to onda jedino na taj na?in mo?e postojati ovisnost jedne o drugoj.52. Otuda dolazi do uzajamnog djelovanja i trpljenja me?u stvorenjima. Jer Bog, uspore?uju?i dvije jednostavne supstancije, u svakoj nalazi razloga, koji je prisiljavaju da se prilagodi drugoj, pa prema tome ono, ?to nam se s jednog gledi?ta ?ini aktivno, s drugog je pasivno: aktivno, ako ono, ?to se u njemu razgovijetno spoznaje, jest razlog doga?anja u drugomu, a pasivno, ako se razlog doga?anja u njemu nalazi u onome, ?to se u drugome razgovijetno spoznaje.53. Kako, dakle, u predod?bama Boga ima jedna beskona?nost mogu?ih svjetova, a od njih mo?e postojati samo jedan, mora da postoji dovoljan razlog tog bo?jeg izbora, koji ga prema jednom odre?uje vi?e nego prema drugom.54. A taj se razlog mo?e nalaziti samo u primjerenosti ili u stupnjevima savr?enstva, koje ti svjetovi posjeduju, i svaki prema svom ve?em iii manjem savr?enstvu ima pravo da te?i za egzistencijom.55. To je uzrok za postojanje najboljeg svijeta, koji je Bog u svojoj mudrosti mogao spoznati, koji je svojom dobrotom izabrao i svojom mo?i stvorio.56. Ta unutra?nja povezanost ili to podudaranje svih stvore-nih stvari sa svakom pojedinom, i svake pojedine sa svim ostalima ?ini, da svaka jednostavna supstancija sadr?i u sebi odnose, koji su izraz svih ostalih, i da se prema tome svaka pojedina (monada) pojavljuje kao ?ivo vje?no ogledalo ?itavog univerzuma.57. I kao ?to jedan te isti grad, promatran s razli?itih strana, izgleda sasvim druga?ije i kao da je umnogostru?en, tako se mo?e dogoditi, da se zbog beskona?nog mno?tva jednostavnih supstancija ?ini, kao da ima isto toliko razli?itih svjetova, koji su ipak sarno jedan jedini svijet, gledan s razli?itih gledi?ta svake monade.58. A to je sredstvo, da se s najve?im mogu?im redom dobije najve?a raznovrsnost, to jest, to je na?in, da se postigne toliko savrsenstva, koliko je to mogu?e.59. Tako je to samo hipoteza (usu?ujem se re?i dokazana), koja uzvisuje, kako to dolikuje, veli?inu Boga; to je priznao i sam da je pomo?u za?e?a ta ?ivotinja bila samo disponirana za jednu veliku transformaciju, da bi postala ?ivotinja druge vrste. Ne?to sli?na vidi se i izvan ra?anja, kao kod preobrazbe crva u mu?ice i gusjenica u leptire. Bayle, kad je u svom Rje?niku (?lanak Rorarius) na to primijetio, kako je gotovo povjerovao, da sam Bogu previ?e dodao i vi?e nego je to mogu?e. AIi on nije naveo nikakva razloga, za?to bi ta univerzalna harmonija (harmonie universelle), koja ?ini, da svaka supstancija po svojim svestranim odnosima to?no izra?ava sve ostale, trebala biti nemogu?a.60. Iz ovoga, ?to sam ve? rekao, vide se, uostalom, apriorni razlozi, za?to tok stvari mo?e biti samo taj i nikakav druga?iji: jer Bog kod raspore?ivanja cjeline gleda na svaki njezin dio, a posebno na svaku monadu, ?iju prirodu, sposobnu za predo?ivanje, ni?ta ne mo?e ograni?iti tako, da bi predo?ivala samo jedan dio stvari; premda je istina, da je to predo?ivanje ?itavog univerzuma u pojedinostima nejasno i da mo?e biti jasno samo u jednom malom dijelu stvari, to jest u onim stva-rima, koje su po svom odnosu prema svakoj od monada ili najbli?e ili najve?e; ina?e bi svaka monada bila bo?anstvo. Ograni?enost monada nije u broju predo?ivanih predmefa, ve? u posebnom na?inu (modification) spoznavanja predmeta. Sve monade nejasno polaze k spoznaji beskonacnoga, cjeline, ali su ograni?ene i razlikuju se po stupnju jasno?e u svom predocivanju.61. Slo?ene se monade u tome sla?u s najjednostavnijima. Kako je sve, ?to ?ini svu materiju gustom (sjedinjenom), ispunjeno, i kako u ispunjenom prostoru svako kretanje izvr?ava neke u?inke na udaljena tijela, razmjerno s tom udaljeno??u tako, da na svako tijelo ne utje?u samo ona tijela, koja ga dodiruju, i suosje?aju na neki na?in sa svim, ?to do njih dolazi, ve? se posredstvom njih povezuju tako?er s onim prvima, po kojima su ova aficirana: slijedi da se ta me?usobna povezanost rasprostire na bilo koju daljinu. Prema tome svako tijelo sudjeluje u svemu, ?to se u svemiru doga?a toliko, da bi onaj koji sve vidi mogao u svakome ?itati, ?to se svagdje de?ava, kao i ?to se de?avalo i ?to ?e se desiti, opa?aju?i u sada?njosti ono, ?to je udaljeno kako po vremenu, tako i po mjestu;. Ali u samoj sebi mo?e jedna du?a ?itati samo ono, ?to razgovijetno predocuje. Ona ne mo?e odjednom otkriti sva svoja pravila, jer ona idu u beskona?nost.62. Iako, dakle, svaka stvorena monada predo?uje ?itav svemir, ona razgovjetnije predo?uje tijelo, koje joj je h?no aficirano i kojeg je ona entelehija: a kako to tljelo, po povezanosti ?itave materije u ispunjenom prostoru, izra?ava sav svemir, to du?a, predo?uju?i svoje vlastito tijelo, predocuje i ?itav svemir.63. Tijelo jedne monade, ?ija je ona entelehija ili du?a, tvori s entelehijom ono, ?to se mo?e nazvati ?ivim bi?em, a s du?om ono, ?to se zove ?ivotinja. Tijelo jednog ?ivog bi?a ili ?ivotinje jest, dakle, uvijek organsko, jer kako je svaka monada na svoj na?in ogledalo ?itavog svemira, a svemir po jednom savr?enom redu ure?en, treba da postoji isto tako i red u predo?ivanju, to jest u predod?bama du?e, pa prema tome i u tijelu, pomo?u kojeg du?a predo?uje svemir.64. Tako je svako organsko tijelo ?ivog bi?a jedna vrsta bo?anskog stroja ili prirodni automat, koji beskona?no prema?uje sve umjetne automate. Jer stroj na?injen spretno??u ?ovjeka nije stroj u svakom od njegovih dijelova. Zub jednog kota?a od mjedi, na primjer, ima dijelove ili pojedine komade, koji su nam samo ne?to umjetno i nemaju ni?ta vi?e, ?to bi ozna?avalo stroj s obzirom na upotrebu, za koju je kota? bio odre?en. AIi strojevi prirpde, to jest ?iva tijela, jesu strojevi jo? i u svojim najmanjim dijelovima do u beskona?nost. U tome se razlikuje priroda od vje?tine, to jest bo?ansko od na?eg umje?a65. Stvoritelj prirode mogao je provesti tu bo?ansku i beskona?nu ?udesnu vje?tinu, jer svaka ?estica materije nije samo djeljiva u beskona?nost, kako su to ve? stari spoznali, ve? je stvarno svaki dio bez kraja podijeljen na dijelove , od kojih svaki ima vlastito kretanje: ina?e bi bilo nemogu?e, da svaki dio materije mo?e izraziti svemir. Stvorenje (creature) djeluje prema van, ukoliko je savr?enije, a trpi od drugoga, ukoliko je nesavr?eno. Monadi se pripisuje djelovanje (action), ukoliko ima razgovijetne percepcije (perceptions dlstinctes) a trpljenje (passion), ukoliko ima nejasne (confuses).66. Odatle se vidi, da i u najmanjem djeli?u materije postoji jedan svijet stvorenja, ?ivih bi?a, ?ivotinja, entelehija i du?a.68. I premda zemlja i zrak, koji se nalaze izme?u biljaka u vrtu, ili voda, koja se nalazi izme?u riba u ribnjaku, nisu ni biljka ni riba, ipak ih oni u ?ebi sadr?e, ali naj?e??e nama neprimjetljivom fino?om.69. Nema, dakle, u svijetu ni?eg neobra?enog, neplodnog, mrtvog, i nered, zbrka postoje jedino u pojavi, po prilici tako, kao kad bi nam se, iz daljine promatrano, u ribnjaku pojavilo pra?akanje i vrtlo?no kretanje riba, a da same ribe ne bismo razlikovali.70. Otuda se vidi, da svako ?ivo tijelo ima jednu glavnu entelehiju, koja kod ?ivotinje postaje du?om, ali ?lanci tog ?ivog tijela puni su drugih ?ivih bi?a, biljaka, ?ivotinjica, od kojih svaki ima jo? svoju entetehiju ili svoju glavnu du?u.71. AIi nikako ne treba zamisljati, kao ?to ?ine neki, koji su krivo shvatili moju misao, da svaka du?a posjeduje neku masu ili dio vtestite materije, s kojom je zauvijek povezana, i da su joj prema tome podredena druga ?iva bi?a, odre?ena da joj uvijek slu?e. Jer sva su tijela u Jednom vjecnom toku kao rijeke ciji dijelovi neprekjdno u njih ulaze i iz njih izlaze.72. Na taj na?in du?a mijenja tijelo samo malo pomalo, tako da ona nikada odjednom nije li?ena svih svojih organa, i ?esto se de?avaju metamorfoze u ?ivotinjama, ali nikada metempsihoze, i seljenja du?e. Isto tako nema potpuno odijeljenih du?a ni duhova (genies) bez tijela. Jedino Bog je od tijela potpuno rastavljen.73. Stoga, tako?er, nikada nema ra?anja, koje bi iz temelja bilo novo, niti potpune smrti u strogom smislu rije?i, koja bi se sastojala u izdvajanju du?e od tijela. A ono, ?to mi nazivamo ra?anjem, razvitak je i rastenje, kao ?to takozvana smrt jeste uvitak i umanjivanje.74. Filozofi su bili vrlo zbunjeni o porijeklu oblika, entelehija ili du?a; ali danas, kad se egzaktnim istra?ivanjima na biljkama, insektima i ?ivotinjama opazilo, da organska tijela prirode nisu nikada proizvod nekog nereda ili gnjiljenja, ve? da uvijek proizlaze iz sjemena, u kojima su bez sumnje ve? imala neku prethodnu preformaciju, zaklju?ilo se, da u njima ve? prije za?e?a ne bija?e samo tijelo, nego jo? i du?a u tom tijelu, jednom rije?ju ?itava ?ivotinja, i da je pomo?u za?e?a ta ?ivotinja bila samo disponirana za jednu veliku transformaciju, da bi postala ?ivotinja druge vrste. Ne?to sli?na vidi se i izvan ra?anja, kao kod preobrazbe crva u mu?ice i gusjenica u leptire.75. ?ivotinje, od kojih se neke posredstvom za?e?a izdi?u na najvi?i stupanj ?ivotinjskog roda, mogu se nazvati sjemenskim, a one me?u njima, koje ostaju u svojoj vrsti, to jest ve?ina, ra?aju se, pove?avaju i nestaju kao velike ?ivotinje, i samo je mali broj izabranih, koje prelaze na jednu vi?u pozornicu ?ivota.76. No to bi bila samo polovica istine: ve? sam gore zaklju?io da ako ?ivotinja nikada prirodnim putem ne nastaje, ona takvim putem i ne svr?ava; i ne samo da nema nikakvog ra?anja, nego ni potpunog uni?tenja, ni smrti shva?ene u doslovnom smislu. A ti zaklju?ci u?injeni a posteriori i izvedeni iz iskustva, potpuno se podudaraju s mojim gore a priori razvijenim principima.77. Mo?e se, dakle, re?i, da je ne samo du?a (vje?to ogledalo svijeta), ve? i sama ?ivotinja neuni?tiva, premda njezin stroj ?esto djelomi?no propada, i napu?ta ili uzima na sebe svoje organske omote.78. Ti su mi principi da li mogu?nost, da se objasni prirodna veza, ili bolje, suglasnost du?e i organskog tijela. Du?a slijedi svoje vlastite zakone, a tijelo tako?er svoje, i oni se sre?u zbog unaprijed ure?enog sklada (harmonie preetablie) me?u svim supstancijama, jer su sve one predo?ivanja jednog te istog univerzuma.79. Du?e djeluju po zakonima svr?nih uzroka, pomo?u po?uda, svrha i sredstava. Tijela djeluju po zakonima tvornih uzroka ili kretanja. A ta dva podru?ja, ono svr?nih uzroka i ovo tvornih uzroka, me?usobno su uskla?ena.80. Descartes je spoznao, da du?e ne mogu dati tijelima nikakve sile, jer postoji uvijek ista koli?ina sile u materiii. Me?utim, on je vjerovao da du?a mo?e mijenjati smjer tijela. Ali to je stoga, ?to se u njegovo vrijeme nije jo? poznavao prirodni zakon o o?uvanju totalnog usmjerenja, koji ve? sama materija u sebi nosi. Da je to bio opazio, on bi dospio do mog sistema prestabilirane harmonije.81. Po tom sistemu tijela djeluju, kao da (?to je nemogu?e) nema nikakvih du?a, a du?e djeluju, kao da nema tijela, a obadvoje djeluju tako, kao da jedno utje?e na drugo.82. ?to se ti?e duhova ili razumnih du?a, premda smatram da se, kao ?to smo upravo rekli, u osnovi ista stvar odnosi na sva ?iva bi?a i ?ivotinje (naime, da ?ivotinja i du?a samo sa svijetom po?inju i samo s njime mogu svr?iti), ipak ima u razumnih ?ivotinja ta naro?itost, da njihove male sjemenske ?ivotinjice, dok su samo to, imaju jedino obi?ne ili osjetilne du?e, ali ?im su one, da tako ka?emo, odabrane, da stvarnim za?e?em stignu u ljudsku prirodu, njihove se osjetilne du?e izdi?u na stupanj razuma i u prednost duhova.83. Me?u ostalim razlikama, koje postoje izme?u obi?nih du?a i duhova, od kojih sam ve? neke nazna?io, ima jo? i ta, da du?e uop?e jesu ?iva ogledala ili slike svijeta stvorenja, ali da su duhovi jo? i slike samog bo?anstva, ili samog stvoritelja prirode, sposobni da spoznaju sistem svemira, i da ga djelomi?no podra?avaju u njegovim arhitektonsklm uzorcima, jer svaki je duh u svom krugu jedno malo bo?anstvo.84. Na taj su na?in duhovi sposobni da u?u u neku vrstu zajedni?tva s Bogom, i on je prema njima ne samo u takvom odnosu, kao izumitelj prema svojem stroju (kao ?to je to Bog u odnosu na druga stvorenja), nego jo? i u takvom, kao ?to je knez svojim podanicima, ili bolje, otac svojoj djeci.85. Iz toga je lako zaklju?itl, da zajednica svih duhova tvori grad bo?ji, to jest najsavr?eniju dr?avu, koja je mogu?a pod najsavr?enijim vladarom.86. Taj grad bo?ji, ta istinski univerzalna vladavina, moraku svijet u svijetu prirodnom, najuzvi?enije i najbo?anskije u bo?jim djelima, jest ono, u ?emu se istinski sastoji slava Boga, ona uopce ne bi bila postojala, kad duhovi ne bi spoznali i divili se njegovoj veli?ini i dobroti: tako se upravo u odnosu na taj bo?anski grad objavljuje njegova dobrota, dok se njegova mudrost i njegova mo? pokazuju svuda.87. Kao ?to smo gore utvrdili savr?enu harmoniju izme?u dva prirodna podru?ja, jednoga tvornih i drugoga svr?nih uzroka, treba da ovdje nazna?imo jo? i drugu harmoniju izme?u fizi?kog carstva prirode i moralnog carstva milosti, to jest, podudaranje izme?u Boga promatranog kao arhitekta mehani?ke zgrade svijeta i Boga kao vladara bo?anskog grada duhova.88. Zbog te harmonije stvari su vo?ene u milost samim putovima prirode, i ta bi zemaljska kugla, na primjer, prirodnim putem trebala biti uni?tena ili ponovo uspostavljena u istom ?asu, kad bi to zahtijevala vladavina duhova, za kaznu jednima i nagradu drugima.89. Mo?e se jo? re?i, da Bog kao arhitekt svijeta u svemu zadovoljava Boga kao zakonodavca, i da tako grijesi treba da snose svoju kaznu sami na sebi po redu prirode, na osnovi same mehani?ke strukture stvari, a isto tako dobra djelovanja posti?u svoje nagrade, s obzirom na tijela, mehani?kim putem, premda se to ne mo?e i ne treba odmah desiti.90. Napokon, pod tom savr?enom vladavinom nema ni jednog dobrog djelovanja bez nagrade, niti lo?eg bez kazne, i sve treba da ispadne na blagodat dobrih, to jest onih, koji nisu nezadovoljni u toj velikoj dr?avi; koji se, po?to su ispunili svoju du?nost, povjeravaju providnosti i koji kako treba ljube i nasljeduju stvoritelja svega dobra, zadovoljavaju?i se razmi?ljanjem o njegovim savr?enstvima s onom ?istom istinskom ljubavlju, koja omogu?uje da na?emo zadovolj-stvo u bla?enstvu onoga, koga se voli. Ta ljubav bodri mudre i ?estite osobe da u svemu rade ono, ?to se vjerojatno ili prethodno ?ini suglasnim s bo?jom voljom, a da se, me?utim, zadovoljavaju s onim, ?to od Boga njegovom tajnom, dosljednom i postojanom voljom dolazi, spoznav?i da bismo na?li, kad bismo rnogli dovoljno shvatiti red svemira, da on prema?uje sve ?elje najmudrijih, i da je nemogu?e u?initi ga boljim, nego ?to jest, ne samo za cjelinu, ve? i posebno za nas same, ako smo kako treba privr?eni tvorcu svega, ne samo kao arhitektu i tvornom uzroku na?eg bi?a, nego i kao na?em gospodaru i svr?nom uzroku, koji treba biti ?itav cilj najte?e volje i koji nas jedini mo?e usre?iti.(Iz djela G. W. Leibniz; La Monadologie