poštarina p laćen a u gotovom

LIJEČNIČKI VJESNIKS A D R Ž A J :

Opći p re g led : S tr.Prof. d r. H e s s L e o : O la ž n o j 1 p ra v o j s t e n o k a r d l j l 371

Originalija :Dr. Č a v k a V la d im ir : O k o rn e a ln o m 1 k o n ju n k tlv a ln o m e re fle k su ,

kao i n jih o v o m m je re n ju p o m o ću m o je g a k o rn e o re fle k s o - m e t r a 372

K azuistika :D r. A n t u n o v l ć - M i k a č l ć S m llja n a : O p rv o m s lu ć a ju W e il-o v e

D o le s ti na na še m P r im o r ju 372Dr. V o d eh n a l Jo s ip : D v a r ije tk a g in e k o lo š k a s lu č a ja (F ib ro m a

p e n d u lu m m a j. d e x .) 380D r . L a z l ć E m il i ja : O v a r iu m to rq u a tu m la t. d 381

Za p ra k su :D r . S m o k v i n a M ila n : V rije d n o s t c ilja n ih s n im a k a i p r o s i ja - ,

v a n ja k o d d u o d e n a in ih u l k u s a 382

o i r .D r . Č a j k o v a c S im e : V a žn o s t n e sp e cifičn e p o d ra ž a jn e te ra p ije

u d e r m a t o l o g i j i 385P r im . d r . F l o r s c h ü t z : P ro c t it is u lc e ro s a c h r o n i c a 388Iz p r a k s e :D r. V u č e t i ć N ik o la : P e rito n it is k o d s k r le t a 390D r . F r a n k O to : O p ć a te ra p ija a r t r it ič n ih i s ro d n ih b o le s ti izvan.

k u p a l i š t a 392

T erapeu tske b ilješke :D r. M a j c e n J o s ip : O li je č e n ju p o tk o lje n lč n o g č i r a 395

F eljton :P rim . d r . T h i e r r y J a n k o : 25 g o d in a S a lv a rs a n a E h r lic h 606 . . 395

R efera ti. — S ku p n i re fe ra t iz rentgenolog ije (doc. dr. K a d rn k a ) . — R a d skup štin a i sekc ija Z b ora liječnika . — K n jiževnost. — D r. M a r o -

š e v i ć J o s ip : P ro f. d r . F ra n jo D u rs t . — R azne vijesti.

O p S ir n a is traž iv an ja su d o k aza la da se P rogynon na la z i u b ilj- kam a i svim a živo tin jam a* B iljke i ž ivo tin je s a d rža va le su Progynon v eć na sam om p o četku b io loškog razvitka zem lje .

PROGYNONse p okazao kao b io lošk i d je lu ju ć a s u p s ta n c a i tije lu s vo j­stven i horm on, te je p o tp u n o ne šk o d ljiv i vrlo ja k o g d je lo ­v an ja kod s m etn ja fiz io lo šk o g s tv ara n ja fo lik u la rn o g horm ona.

P R O G Y N O N - D R A Ž E J IM A z n a tn o se po p ra ve ili p o tp u n o o ts tra n e k lim a k te rič n e te g o b e . O vam o s p ad a ju i o b o lje n ja zg lobova ko ja se po ja v lju ju u k lim a kte riju , s ta n o v ità o b o lje ­n ja kože i besan ica .P R O G Y N O N B O L E O S U M u p o tre b lja v a se kod te š k ih s lu č a ­je v a ko ji ne re ag ira ju na u o b ič a je n o l i je č e n je P ro g yn o n -d ra že - jim a . Kod s ta n o vitih s lu č a je v a te š k e s e k u n d a rn e i p rim arne a m e n o re je tre b a n a jp rije dava ti P rogynon B o leo su m za iz ­g ra d n ju p ro life ra tiv n e fa ze , a te k on d a u p o tre b iti P ro lu to n da se s lu zn ic a u te ru s a d o v ed e u s ek re to rn u fazu .

' ' O R I G I N A L N A P A K O V A N J A

15 dražeja oo 1000 i..j. (200 m. j.) 30 draŽeja po 1000 i. j. (200 m. j.) 60 dražeja po 1000 i. j. (2 0 0 m. j.)

Progynon B oleosum

Kutija s 5 ampula po 50.000 i. j. ( 10.000 m. j.) Kutija s 1 ampulom po 250 .000 i. j. ( 50.000 m. j.) Kutija s 1 ampulom po 500 .000 i. j. (100.000 m. j.)

S C H E R I N G - K A H L B A U M A. G. , B E R L I N

V L A S N IK I I Z D A V A Č : ZBOR LIJEČNIKA HRVATSKE, SLAVONIJE I MEĐUMURJA. OFICIJELNI ORGAN JUGOSLAVENSKOG O T O -N E U R O - OFTALMOLOŠKOG DRUŠTVA, DRUŠTVA JUGOSLAVENSKIH PSIHIJATARA I NEUROLOGA, SLOBODNE ORGANIZACIJE LIJEČNIKA U DAL­MACIJI, JUGOSLAVENSKOG DRUŠTVA ZA OPERATIVNU MEDICINU, SEKCIJA ZAGREB I DUBROVAČKOG LIJEČNIČKOG UDRUŽENJA

Uzsaradnju pretstavnlka pojedinih medicinskih struka uređuje R E D A K C I O N I O D B O R : Prof. Dr. Ivan Hugo B o t te r i , Dr. Mile B udak , Prot. Dr. Eduard M ilo s la v lć Doc. Dr. Stjepan V id a k o v lć , Dr. Ante V u le t lć . — Odgovorni urednik: Dr. Ante V u le t ić . — Adresa uredništva: Z a g re b , Jelačlćev trg 10a/IV

Članarina za g. 1935.: Din 180'—, za bolničke i zavodske liječnike bez prakse Din 100’—. Pretplata za nečlanove Din 200'—, polugodišnje Din 100'—. Pojedini broj Din 25'—

GOD. 57 ZAGREB, septembar 1935 BROJ 9

Prednost Imadu p e r o r a l n e me t o de

O R A L-TETR A G N O S TG o to v a m ješavina za jednokratno uzimanje. L ag an a priprem a, velika d ijagnostička sigurnost.

O rig. om ot sa jednom dogom.

JO D -TETRAG NOST-SUPSTANC Aza jednokratno davanje

O rig. om ot sa 4 g.

za frakcionirane metode po Sandströmu. Nissenu itd.

JOD -TETRAGNOST- AMPULEza i n t r a v e n o z n u upotrebu

E . MERCK - DARMSTADTZastupstvo za Jugoslaviju

Z a g r e b , M ošinskoga 14.

EE M E R C K

Najbolje sredstvo protiv kašlja, bronhitida, plućne tuberkuloze i kataralnih bolesti disala.Sadržaje pravi kreozot bukovog drveta u novoj kombinaciji, koju lako podnosi

najosjetljiviji bolesnik.Uputa: Z a o d r a s l e : 2—3 žlice dnevno (jutrom i večerom). Z a d j e c u : Prema

dobi 2—3 žlice dnevno. Cisto ili u toplom čaju.Uz d osad an je v e l ik e b o ce n a laze se sa d a u prom etu i m a le (V2) boce.

D o b i v a s e u s v i m l j e k a r n a m a .

Literaturu i pokusnu bocu šalje:

„ I S I S “ u O djeljenje Sirop F a i l , I t a l i a al. 18-21.

L A B O R A T O R I U M P . F A M E L , 2 0 - 2 2 , R U E des O R T E A U X , PARIS.

LAKO TOPIVI LAKTOKREOZOTOV PREPARAT

LIJEČNIČKI VJESNIKGOD. 57 ZAGREB, septembar 1935 BROJ 9

OPĆI PREGLED

O lažnoj i pravoj stenokardiji.Prof. dr. Leo H e s s , W i e n -

Razlikovati pravu stenokard iju od lažne zada tak je, koji nam često pravi velike poteškoće, a čiju važnost ne t rebam pobliže prikazivati ; u drugim smo slučaje­vima, naprotiv, u stanju, da se lako odlučimo, uz ima­jući obzir na stanovi te anamnes t ičke i kl iničke podatke. Prije nego se upust imo u pojedinost i našeg predmeta, pot rebno je definirati, što mi razumi jevamo pod pravom i lažnom stenokard ijom. Pre dbježno govorimo samo onda o pravoj stenokardij i , ako se mogu naći j ače ana ­tomske promjene na aorti, na konorarnim žilama i na srčanom mišiću. Promjene na aorti su sklerotične ili češće sifilitične pri rode; na koronarnim žilama radi se0 sklerozi ili endoarteri t isu. P re m a svojem iskustvu mislim, da posl jednj ih godin a igra vanredno važnu ulogu t rombotično ili embol ično začepl jenje ovih žila, koje se u funkc iona lnom smislu smatraju kao endar- terije. Što se t iče emboličnog začepljenja, to ovo može da potječe od upal jenih naslaga na s rčanim zaliscima, od t r om busa u plućnim venama, od t rombusa u desnom atriju ili dapače u velikim venama uz otvoreni foramen ovale. Na s rčanom mišiću radi se o omekšanju (malacija) i aneurysmi part iale cordis. Sve su ove činjenice već dugo pozna te i bilo ih je po trebno spomenut i , da se o lakša razumijevanje za novije nalaze. Ovdje mislim na ono, što su ustanovili G r u b e r i W i e s n e r : oba su autora mogli ustanoviti miomalaci ju s rčanog mišića ondje, gd je se je najtočnij im mik roskopskim istraživa­njem odgovarajuć ih koronarn ih razgranaka mogla d o ­kazati po tpun a intak tnos t ovih žilica. Iz ovih činjenica slijedi, da i funkc iona lno začepl jenje intaktnih koronar ­nih žila može radi ishemije teško oštetiti srčani mišić1 štaviše razorit i ga. Do sada naši izvodi nijesu pre­koračili područ je ana tomskih činjenica, pa neka mi se dopusti , da na ovom mjestu spomenem jednu hipotezu. Funkcionalno zatvaranje jedne intaktne konorarne žile imade deletarne pos ljedice za srčani mišić samo onda, ako je potrajalo stanovi to vrijeme, ali bi moglo biti moguće i to, da bu de kod kratkot ra jnog spas t ičkog suženja već koronarnog ogranka znatno ograničen re- f lektornim putem ili štaviše prekinut , prije nego je bilo vremena da se razviju promjene u tkivu, koje se dadu histološki dokazati . To bi po našem mišljenju dolazilo u obzir u ovim slučajevima, gdje nastupi nenadana smrt nakon momen tano g bola u srčanom predjelu, a ana tomskim ist raživanjem se ne da opaziti iza toga ni- kakova naroč i ta promjena. T ak o b ismo došli do toga, da negi ramo razl ikovanje između prave i lažne steno- kardije.

Š prak t ičnog gledišta je p rema tome potrebno ove dvije razl ikovati i radi toga prognost ički i terapeutski diferencirati. Moram s obz i rom na kratko vri jeme da odustanem od objašn j ivanja veom a interesantnih elek- trokardiografskih rezultata, koji se nažalost uvijek ne mogu izvesti ni iz vanjskih razloga. Kao svjedoci ste-

- Predavao u Zboru liječn ika 11 lipn ja 1935.

nokard ičnog napada ja kod bolesn ičkog kreveta imamo na raspolaganju često dos ta objekt ivnih kriterija. Misl im na ubrzanje pulza, eventualno njegovu nepravilnost , koja većinom ima ominozno značenje, povišenje tlaka, na koji se nastavl ja kod dugot ra jnog paroksizma padanje t laka; ri jetko postoji od poče tka padan je tlaka. Zna tno povišenje t laka uz naročito brzo opadanje — doduše s imptom ozbiljne, iako ne letalne prognoze — pr ipada pravoj s tenokardij i , dok se kod lažnih opaža samo nezna tno i pr ivremeno povišenje tlaka. Kao daljnji ob jek­tivni kriterij p ravog s tenokard ičnog na pa da ja spominjem povišenje temperature, trvenje u srčanom predjelu, leu- kocitozu, ubrzanu sedimentac iju eritrocita, nezna tno i pr ivremeno izlučivanje šećera u mokraći i hiperg like- miju. Mnogo je teže prosuđivanje, ako moramo pot ra ­žiti bolesn ika izvan napada ja , budući da onda ne mora biti nikakovih objekt ivnih oznaka i upućeni smo na pripovi jedanje bolesn ika i njegove okoline. Pr ije nego pređeni s objekt ivnih simptoma, mogao bih ukratko spomenuti važan kriterij, naime, hiperalgi ju u područ ju srca. Nju možemo ispitati iglom uz kont rolu kao i osjećanje bola na pri t isak u me đur eb rne prostore, ko d ležanja na lijevoj strani, kod pri slan janja stetoskopa. Sve ove spomenute bolne senzacije — ovamo sp a d a i mastodini ja — kao i hiperalget ične zone kod ispiti­vanja s iglom — jesu pojave lažne, a ne prave s teno- kardije.

Boli kod onih forma angine pectoris, koje su ve­zane uz napore, koji nastaju kod brzog hoda, kod uspona, kod hoda proti vjetru, kod dizanja nekog te­reta, t raže impera t ivno mali odmor, posli je kojega se onda može izvesti neka radnja nesmetano ili sa n a p o ­rom volje. Supro tno od ovoga stanja kod pravih ste- nokardičara, kod neurot ičara nema ovog b lagotvornog djelovanja kratkih odmora, oni usporuju doduše, i spu­njeni s t rahom, svoje korake, ali ne sist iraju posve svoj hod. Oni pr ipovi jedaju o nekom neodr eđenom osjetu oko srca ili o nekoj bolnoj nevoljkosti , ali ne tuže se na ovaj tipični i za pravu stenokardi ju karakteri st ični osjećaj pri t iska iza s te rnuma ili u predjelu srcu. Za pravu ocjenu bolova izazvanih g ibanjem kod prave s tenokar - dije, moramo se nadal je toga sjetiti, da i kod brojnih organskih s rčanih gr i ješaka kretanje ili napor izazivaju neugod ne senzacije oko srca. Kod insufici jentnog srča­nog mišića može kod gibanja, i to često kod na jma­njega, nastupit i ne samo poteškoća kod diranja i ne­voljkost, nego može nastati t ako đer i neki osjećaj bolne napetost i u prs ima i stovremeno sa kretanjem. Ali tu stoji uvijek poteškoća sa d isan jem na prvom mjestu, dok je kod stenokard ije domina ntna bol, kod prave s tenokardi je, p rema st rogom naziranju engleske i bečke škole, poteškoća kod d isanja ne igra tu uopće n ikakove uloge. Kod kardi ja lne slabosti može doći do m om en­tane nesposobnost i za rad i tako do prisi lnog odmora, ali tu je pres tanak kretan ja dikt i ran teškoćom disanja,

372

a ne bolom. T r e b a također upozoriti , da se kod s teno- kardije poslije t akovog pr isi lnog intervala može nasta­viti sa poslom, kao što je već spomenuto, bez po teš ­koća ili sa naporom volje, dok mišićna s labost srca pretstavlja nesavladivu zapreku mogućnos ti rada. Već je prije spomenuto, da bol kod pravih s tenokardičara dolazi u vezi sa započet im poslom. Neurot ičari se, na­protiv, tuže na bolne osjećaje tek neko vri jeme kasnije, često tek sli jedeći dan. Pozna to je, da je trajanje bola kod prave angine pector is kratko, samo kod noćnih napada ja i kod tz. s tatus anginosusa , kojega se sa pra ­vom toliko boje, prot rahi rano , dok neurotičari pričaju o neugodnim bolnim os jećaj ima u prsima, koje su imali čitav dan. Kontrast za tu nj ihovu dugu bol je inače dobro opće stanje, dok kod organskih s tenokardi ja , u ranije def iniranom smislu, prije ili kasnije nas tupa is­crpljenje. Napadaji prave s tenokardi je slični su jedan drugom po put fotografije, kao na pr. maničke i melan­količne faze c irkularnog ludila. Neurotični srčani na ­padaji naprot iv iznenađuju uvijek novim var i jantama (neobične iradijaci je na pr. u noge, koje kod prave s tenokardi je jedva n eka da mogu doći, g lasno jecanje i podrigivanje, grčevit plač, mnogo suza itd.). Možda je vr ijedno spomenuti i činjenicu, da nitroglicerin, uziman perl ingvalno, neobično često pomaže pravom s tenokar - dičaru, no ne neurotičaru.

Stenokardični je napada j po našem mišl jenju isto kao i akutni plućni edem: vegetat ivna kriza. Kad on prođe nastupi opet dob ro osjećanje i mnogi bolesnici

d apa če uzimaju svoju bolest i suviše olako i odbijaju, da se čuvaju. Neurot ičari t rebaju jedno izvjesno vrije­me, da se oporave, posli je nap ada ja još ostaje neka bolna osjetljivost, neki osjećaj težine u nog ama ili ru­kama, bojazan od kretanja, od ležanja na lijevoj strani, napokon već spo menuta segmentarna hiperalgezija. To su pojave, koje u nama bu de sumnju, da je po srijedi neuro t ičan

Mnogi stenokardi t ičar i imaju kod napada ja bljedilo i mirnoću lica, kao u maske, koja ima crte poznatog h ipokra tskog lica; drugi opet od vel ikog s t raha ostav­ljaju svoj ležaj i nastoje da svladaju bol i strah sa čvrsto st isnutim ru ka m a na prs ima i u zgrčenom po­ložaju. Neurot ičar je nemiran ili za vri jeme bola za­uzme neki naroči t položaj, na pr. koso leži na leđima ili u hor izontalnom položaju.

Što se tiče vremenskog momenta , to se pravi na­padaj i ponavl ja ju uvijek u određene sate dana, u rano jutro, usred probave, neposredno posli je Iijeganja u krevet. Nervozni napada ji dolaze nepravi lno i mijenjaju bez ikakovog razloga sat svoga nastupa.

Svi nas ovi znakovi za raspoznavanje ostavljaju po tpuno na cjedilu, kad su po srijedi a take bezbolne angine pectoris. Pre laze ove vrlo česte noćne steno­kardi je u perakutn i plućni edem, neobično je teško raspoznavati . Objašn jen je toga problema, kao i odnose, kol iko s tenokard i je toliko i p lućnog edema prema ve­ge tat ivnom nervnom sistemu, moram zadržati za jednu drugu priliku.

O R I G I N A L I J A

Iz kr. univerz. o čn e k lin ike u Z agrebu , upravnik prof. dr. A. B otteri i iz kr. un iverz. n eu ro lo šk o -p sih ija tr ijsk e klinike,upravnik prof. dr. R. L opašić.

O kornealnom i konjunktivalnome refleksu, kao i o njihovom mjerenju pom oću m ojega korneorefleksometra.

Dr. Vladimir Č a v k a , klinički asistent, Zagreb.

1.

D osad ašn ja istraživan ja o o sje tlj iv o sti rožn ice i o k orn eokonjunk tiva ln om e reflek su .

Prije nego pređem na izlaganje nove metode mje­renja kornea lnoga i konjunkt iva lnoga refleksa, kao i na njihovo značenje u kl iničkome smislu, htio bih se osvrnuti na do sa da šn ja istraživanja, vršena u području osjetljivosti rožnice i korneokonjunkt iva lnoga refleksa.

Na rožn ic i su vršena isp itivan ja u sm islu n jezine o s je tlji­vosti prema dotica ju , p ritisku , bo lu i tem peraturi. Tako je E u l e n b u r g isp itivao p ritisak pomoću svoga barestesiometra, dok je F u c h s istraživao osjećaj tem perature pomoću sonde — koja je b ila hlađena i l i grijana, te je našao, da rožnica ima specifičan osjećaj za top linu. O sjet za p ritisak isp itivao je F r e y pomoću kose raz lič ite debljine. Prenoseći pritisak — vršen na rožnicu — ujedno i na vagu — u sm islu percip irane osjet­ljiv o s ti, mogao ga je da izm je ri sa utezima pritiska kose vrše- nog na rožnicu. Osjet za hladnoću našao je samo na rubu ro ­žnice, dok se je spojn ica očne jabučice pokazala vrlo o s je tlji­vom na hladnoću.

Po Nagel u osjet za bo l uopće ne posto ji na rožnici, kao i na spojn ici, dok osjet za tem peraturu, t j. za top lo kao i za hladno, mogao je da ustanovi u svo jim pokusima prim jeću­ju ć i — da osjet za top lo posto ji kao nehladno (c it. po W ilb rand - Saengeru). Tako su F r e y i S t r u g h o l d našli, da rožnica i spojnica nikada ne osjećaju podražaj top line kao top linu, nego top linu osjećaju kao bo l i palenje, gd je se može i graduelna raz lika ustanoviti. Ujedno su ustanovili, da je na hladnoću na j­o s je tljiv iji na rožn ic i lim bus. U svojem istraživan ju S t e i n je međutim ustanovio, da rožnica započinje reagira ti na top linu kod 30° C, te je našao u svojim pokusima, da rožnica može os je titi i raz lič ite stupnjeve top line između 33 i 36° C.

T a k tiln i senz ib ilite t rožnice is traž iva li su razni au to ri; tako je M a r x isp itivao pomoću F r e y - o v e metode, tj. sa kosom

različ ite teb ljine, os je tljivos t rožnice na 33 mjesta. On je našao, da je rožnica os je tljiva i na d laku od 75 mg jakosti pritiska. Nadalje je ustanovio, da o s je tljiv o s t od centruma rožnice pre­ma pe rife riji opada i to za ca 60% iz razloga, što u centrumu rožnice imade više živaca. Zatim je p re traž ivao bolesnike ope­rirane radi mrene, te je opazio, da je os je tljivos t jako snižena il i da je sasvim iščezla u go rn jo j po lo v ic i rožnice i da se nor­malna os je tljivost vraća tek 146 dana po operaciji, iako još i godinama u nekim slučajevim a može rožnica da ostane hipe- stetična.

M a r i n o s c i je isp itivao rožnice sa kon jskim dlakama 5 cm dugim, a debelim od 25 — 500 [- . I on je našao sni­ženu os je tljivost rožnice po operac iji mrene i to najjače na mjestu reza, dok je kod glaukom a opazio, da je os je tljivost rožnice ovisna o tlaku, t j. što je veći tlak, to je i senzibilitet rožnice m anji.

O s je tljivos t rožnice pretraživao je nadalje Vo g e l s a n g , pomoću svoje vrem ensko-reakcione metode. U tu je svrhu dra­žio rožn icu sa gumenom kuglom od 7 mm prom jera, koja je bila pričvršćena na laganom permanentnom magnetu, ko ji se je mogao na štapiću u indukcionom svitku tamo ovamo kretati. Sve je ovo b ilo spojeno sa galvanom etrom , dok se je drugi spoj nalazio u ruci pokusne osobe. S tim e je omogućeno tačno m jerenje vremena, koje je pro teklo između draženja rožnice i konzekutivnoga m otorskoga pokreta ruke. Ove vremenske raz­like u reakc iji pokreta ruke nakon draženja rožnice sa gume­nom kuglom , om ogućile su uvid u os je tljivo s t rožnice. V o g e l ­s a n g je istraživao jedan slučaj herpetičnog keratitisa i našao na bolesnome oku smanjenu os je tljivos t rožnice, tj. vremenska je reakcija b ila sporija negoli na drugome, zdravom e oku. U jedno je na ovaj način b ila pretraživana i spojnica očne ja­bučice, te je Vogelsang našao, da je kornea ln i centrum za je­danput i po o s je tljiv iji, nego li m jesta na spo jn ic i očne jabučice udaljena 0 5 cm od lim busa rožnice.

Kod trahom skih bolesnika isp itivao je os je tljivos t rožnice po Frey-ovo j metodi Z i t t i ng , O l s o n i S e d a n , te je Z i t ­t i n g našao, da što trahom duže traje, da s tim e i osjetljivost rožnice sve više pada, a najjače u oko lin i panusa. T o su isto

373

O l s o n i S e đa n m ogli u svojim sluča jevim a konstatovati. S a m o i l o v i F r e i m a n opazili su, da je os je tljivos t rožn i­ce smanjena kod radnika, k o ji su izvrgnu ti stalnom padanju metalne prašine u oči. I ta se je smanjena os je tljivos t rožnice sa godinam a sve više pojačavala. Ova dvo jica autora m isle, da je ta smanjena os je tljivos t rožnice posljedica neprestanoga dra- ženja živčanih elemenata rožnice, poradi čega dolazi i do ošte­ćenja senzib iln ih živaca rožnice. Analogno istu pojavu smanje­ne os je tljivos ti rožnice našao je F u im o r i kod že ljezn ičara zbog utjecaja ugljena na senzib ilne živce rožnice, kao i Io te kod duhanskih radnika. U nekim je slučajevim a m akulo-ane- stetične lepre konstatovao P a v l o v , da je os je tljivos t rožnice sasvim iščezla, dok je l o h n smanjen senzib ilite t rožnice opa­zio i kod slučajeva kseroze spojn ice i rožnice, kao i kod sluča­jeva s keratom alacijom .

Sva ova spomenuta is t raživanja o senzibil i tetu rož­nice spada ju u područ je d irektnog ispit ivanja osjetlji­vosti rožnice, dok kornealni i konjunkt ivalni refleks pretstavijaju dugačak put, kojega je obilježio B e h r sa aferentnim i eferentnim putem. Prem a tome aferentni put sač injava ju : rožnica, n. ophtha lmicus-gangl ion Gas- s e r i - radix t r igeminusa , substant ia gelat inosa „Rolandi“- fasciculus centr. bu lbotha lamicus- nuc leus medianus thalami optici, dok se u eferentnom putu nalaze: glo­bus pall idus, ansa lenticularis, nucleus ruber, commis- sura post., fasciculus long, post., te nervus facialis. Iz ovoga je jasno vidljivo, koliko š i roko područ je cent ra l­noga nervnoga s i stema obuhvaća kornealni i konju n­ktivalni refleks, koji nastaju, kako je poznato, poradi podražaja rožnice, ev. spojnice bulbusa , a završavaju sa reflektoričnim zatvaranjem vjeđa, zapravo kontrak­cijom orbikularnog mišića vjeđa.

Snižen ili po tpuno iščezao kornealni refleks n a ­đen je do sada kod tabesa dorsal isa, mult iple skleroze, siringomielije, tumora zadnje jame lubanje, apscesa mozga, hemiplegije, te obol jenja t r igeminusa i fascicu- larnoga puta ( B e h r ) . T ak o đ e r je i D u r a n t i P u g - l i s i našao smanjen kornealni refleks kod tumora ma ­loga mozga, dok je M a r i n a g a isto to opazio kod neuritisa očnoga živca.

Osim patoloških procesa u područ ju centralnoga živčanoga sistema, kornealni refleks pokaz ivat će raz­noliku jačinu i kod obol jenja rožnice, kako je to p o ­znato. Z bog toga se podraža jni impuls, vršen na rož­nici, neće moći uredno prenositi dalje, ako su zbog različitih pa toloških procesa zahvaćeni senzibilni živci rožnice.

I spitivanje kornealnoga, kao i konjunkt iva lnoga refleksa vršeno je dos ada pomoću jednoga komadića vate. T ime se je tek pribl ižno moglo odredit i oslabl je- nje ili povišenje dot ičnih refleksa, i nije se dalo upo- trebiti u ši rem značenju u di jagnost ičke svrhe. Meni je naime već kod običnoga ispit ivanja korneo-konjun- ktivalnoga refleksa sa vatom upalo u oči, da bi se te kontrakcije gornje vjeđe razl iči toga intenziteta u po­jedinim sluča jevima mogle tačno izmjeriti pomoću apa ­rata. Radi toga sam i konstruirao svoj korneo- ref lekso- metar, s koj im se na lagan način omogućuje mjerenje reflektorične kontrakci je gornje vjeđe, koja nas tupa kod draženja rožnice ili spojnice očne jabučice, tj. kao ter- minalni k rak u živčanome sklopu korneo-konjunkt ival - noga refleksa.

II.

O korneoreflek som etru i upotreb i n jegovo j pri m jerenju k orn ea ln oga i k onju nktiva lnoga reflek sa .

Osnova , koja mi je služila kod izrade mojega kor- neo-refleksometra, sastojala se u sl i j edećemu: na doticaj rožnice ili spojnice sa malim i uskim kist ićem — do ­lazi do kontrakci je gornje vjeđe i udarca prema dolje; jakost se udarca prenosi na jednu malu polugu, koja stoji u spoju sa utezima i mil imetarskom skalom.

U slici br. 1 vidlj iv je cijeli korneoref leksometar , kojega duž ina iznosi 11‘4 cm. Na prednjem donjem

dijelu nalazi se mali kistić sa 5 tankih vlasi, a promjer pojedine vlasi ne iznosi više od 0 1 mm. Ovaj se mali kistić stavljen u prednj i dio metalne cijevi, te se po-

Slika bro j 1. Korneorefleksom etar snim ljen s prednje strane. (Nešto smanjen od svoje prirodne veličine.)

moću maloga vijka, koji se nalazi na donjem dijelu metalne cijevi, može pričvrstiti. Iznad ove metalne ci­jevi, koja na prednjem dijelu imade kistić, nalazi se metalni štapić promjera oko 2 5 mm, koji se na p r ed ­njem dijelu završava u obliku pelote. Dužina ove p e ­lote iznosi 5 mm, deblj ina 1.5 mm, a širina 2'5 mm.

Slika bro j 2. Na stražnjoj stijenci crne ku tije v id i se autom at­sko pero sa zupčanom metalnom pločicom .

Gornji metalni štapić, koji završava u obliku pelote, na svojem prednjem dijelu imade pr ičvršćen metalni kotačić na vijak, p romjera 8 mm, koji služi za izba- lanciranje težišta gornjega metalnoga š tap ića sa n jego­vim krakom u obliku poluge, koja se nalazi na st raž­njem dijelu korneoref leksometra, tj. u crno obojad isa- noj maloj kutiji. Iz ove kutije na donjoj strani izlazi krak poluge i završava se u obliku kukice, koja služi za vješanje utega. Na prednjo j strani kutije nalazi se mil imetarska, kao i ska la u noniusima, te kaza lo na 0 milimetarsko-noniusove skale.

U potreba k orn eoreflek som etra .

Kod mjerenja kornea lnoga ili konjunkt iva lnoga re­fleksa pot rebno je, da se sasvim lagano pribl ižuje p re d­nji dio korneoref leksometra i spi t ivanome oku. Zatim se sa malim kistićem samo površno dotakne rožnica

ili spojnica i u istom trenutku — nakon površnog do­ticaja rožnice ili spojnice — očne jabuč ice — dolazi do udarca gornje vjeđe na pelotu korneoref leksomet ra. Taj udarac gornje vjeđe na pelotu, u isti je čas reg is ­triran već i na mil imetarskoj skali — kod izvjesnoga opterećenja u gramima. U većini je s lučajeva pot rebno prvotno opteretiti sa 10 grama. Ako li je međut im kor- nealni ili konjunkt ivalni refleks slabiji ili jači od cjelo­kupne skale mjerenja sa 1 0 grama, onda se može preći na lakše ili teže op te rećenje s utezima.

Slika bro j 3. P rikazuje upotrebu korneorefleksom etra.

Podražaj na rožnici ili spojnici t reba da se vrši samo sa površnim kontak tom kistića, a n ikako t iskanjem ili guran jem kistića prema oku. Samo s laganim d o ­ticajem rožnice ili spojnice bit će omogućeno uhvatiti udarac gornje vjeđe na pelotu. U prot ivnom slučaju i kod najmanjega pokuša ja guranja ili t i skanja s kisti- ćem — onemogućuje se hva tanje udarca gornje vjeđe na pelotu s razloga, što bolesnik učini kontrakci ju gorn je vjeđe, prije nego je mogla biti zahvaćena sa pelotom. Ujedno će tako sa vrlo površn im dot icajem kistića rožnice i spojnice biti svi podražaj i po tpuno jednaki. Kod plašlj ivih i h ipersenz ibi lnih bo lesn ika po­t rebno je bo lesnike pre thodno umirit i i predočit i im, da se radi samo o potpuno nedužnom preg ledu i ispi­t ivanju refleksa, kako bi se i s te st rane moglo izvršiti pravilno mjerenje sa korneoref leksometrom.

Za razumi jevanje tabe le br. 1 po trebno je istaknuti , da kod označivanja kornea lnoga i konjunkt iva lnoga refleksa prvi broj označava opterećenje u gramima (na pr. 5, 10. 15 grama), dok drugi broj označava visinu u mi limetr ima na skali, tj. koliko je dotični uteg bio podignut u visinu kod mjerenja kornea lnoga i kon junk­tivalnoga refleksa nakon podraža ja rožnice ili spo jnice s malim kistićem. Kako je iz tabele br. 1 vidljivo u svemu je bilo pret raženo 30 normalnih slučajeva, 15 muških i 15 ženskih, te ni u jednom e slučaju nije bilo patološkoga nalaza na očima, osim laganih refrakcionih anomali ja, koje nijesu mogle imati uč inka na povišenje ili sniženje kornea lnoga i konjunktiva lnoga refleksa. Kornealni refleks mjerio sam kod sviju slučajeva u cent rumu ili donjoj polovici rožnice, dok sam kod konjunkt iva lnoga refleksa podražaj sa kistićem činio u tempora lnom dijelu spojnice očne jabučice, po prilici 3— 4 mm od l imbusa rožnice. Kod pretraženih 15 muš­kih slučajeva kornealni refleks kretao se između 1 0 — 2 do 1 0 — 4, te je kornealni refleks u 1 1 slučajeva bio na oba oka isti, dok je u 4 slučaja bio različan,

gdje razl ika nije bila veća od 1 mm kod istoga opte­rećenja u gramima na oba oka. U sedam slučajeva kornealni refleks iznosio je na oba oka 1 0 — 3, u 4

Tabela br. 1Pretraženi s lučajevi sa norm aln im nalazom na očima.

M uški slučajevi.

Red

. br

oj

I m e Go­dine

Kornealn i refleks K on junktiva ln irefleks

D. L. D. L.

1 Z. M. 20 1 0 -3 1 0 -3 1 0 -1 1 0 -1

2 N. Č. 21 1 0 -3 1 0 -3 10— 1 10-0.5

3 j . B. 25 1 0 -4 1 0 -4 1 0 -5 1 0 -5

4 N. M. 22 1 0 -2 1 0 -2 5 - 2 5 - 2

5 M. S. 20 1 0 -3 1 0 -3 .5 1 0 -0 .5 10-0 .5

6 J. N. 34 1 0 -2 1 0 -2 10— 1 10-0.5

7 E. M. 10 1 0 -3 1 0 -3 1 0 -4 1 0 -3

8 T . M. 40 1 0 -4 1 0 -4 1 0 -4 1 0 -4

9 J. J- 42 1 0 -3 1 0 -3 1 0 -1 1 0 -2

10 J. R. 40 1 0 -2 1 0 -2 1 0 -1 10-0 .5

11 F. M. 41 1 0 -3 1 0 -3 1 0 -0 .5 10-0 .5

12 J. P. 53 1 0 -4 1 0 -3 1 0 -2 10-0 .5

13 I. V. 53 1 0 -4 1 0 -3 1 0 -2 10 -1

14 F. V. 59 1 0 -3 1 0 -2 1 0 -2 5 - 1

15 J. G. 57 1 0 -2 .5 1 0 -3 .5 5 - 2 5 - 2

Ženski s lučajevi

Red

. br

oj

I m e Go­dine

Kornealni refleks Kon junktiva ln irefleks

D. L. D. L.

16 I. G. 10 1 0 -3 1 0 -3 5 - 2 5 - 2

17 A. A. 13 1 0 -4 1 0 -4 1 0 -3 10 -1

18 A. R. 29 1 0 -3 1 0 -3 1 0 -1 5 - 2

19 A. M. 24 10—4 1 0 -2 1 0 -3 1 0 -1

20 D. M. 26 1 0 -3 1 0 -3 1 0 -1 10-1

21 0 . P. 21 1 0 -2 10—2 10—2 1 0 -1

22 A. M. 35 1 0 -3 1 0 -3 1 0 -4 1 0 -4

23 M. D. 35 1 0 -4 1 0 -4 1 0 -1 1 0 -1

24 L j. P. 33 1 0 -4 10—4 1 0 -3 1 0 -3

25 A. I. 41 10—4 1 0 -4 1 0 -3 1 0 -3

26 A. P. 39 1 0 -3 1 0 - 4 1 0 -1 10-1-5

27 A. I. 41 1 0 -5 1 0 -5 1 0 -5 1 0 -5

28 M. V. 41 5 - 4 5 - 4 5 - 1 5 - 1

29 A. L. 55 1 0 -2 1 0 -1 1 0 -2 5 -1

30 M. S. 60 1 0 -3 1 0 -4 1 0 -2 1 0 -2 1

slučaja 10— 3'5, i 10—4, dok se je u preostala 4 slu­čaja kretao između 10— 2 do 10— 2'5. Konjunktivalni refleks kod ovih muških s lučajeva kretao se između 5 — 1 do 10— 5, te je u 7 s lučajeva obos trano bio jednak, a u ostal im različit. U 1 2 muških slučajeva bio

375

je manji konjunkt ivalni refleks od kornealnoga , u dva slučaja bio je konjunkt ivalni nešto jači, a u jednome su slučaju kornealni i konjunkt ivalni refleksi bili isti. Kod 15 ženskih slučajeva u 11 je bio kornealni refleks isti na oba oka, dok je u 4 slučaja bio različit. Isti se je k re tao između 5— 4 do 10— 5, te je u 13 sluča­jeva bio 10— 3 do 10— 4 i po u jednome slučaju 5— 4 i 10— 5. Konjunktivalni refleks u 13 sluča jeva iznosio je 1 0 — 1 do 1 0 — 5, uvaživši pri tome lijevi konjunkt i ­valni refleks kod br. 18 i 29, gdje je iznosio 5— 2 i 5— 1. Os im toga u 2 s luča ja bio je zabil ježen na oba oka sa 5— 2 i 5— 1. U 13 s lučajeva bio je konjunkt i­valni refleks slabiji od kornea lnoga , u jednom e je bio veći, a u jednome slučaju isti.

T ab e l a br. 2

5— 1do

5 - 25 - 4

10-0-5do

1 0 -11 0 -2 1 0 -3 1 0 -4 1 0 -5

Kornealni refleks na očima

0 1 1 12 26 18 2

K on junkti­valni refleks na očima

11 0 25 8 7 5 4

Iz tabe le br. 2 moguće je ustanovit i , da je korne­alni refleks na 56 očiju mogao biti izmjeren sa 10— 2 do 1 0 — 4, što bi se moglo uzeti kao normalna jakost kornealnoga refleksa. Kod konjunkt iva lnoga refleksa vidimo, da je na 25 očiju bio izmjeren sa 10— 0'5 do 10— 1, dok iznad 10— 1 broj znatno opada. Nadal je je upadljivo, da je konjunkt ivalni refleks na 1 1 očiju bio smanjen kod normalnih slučajeva i bio izmjeren sa 5— 1 do 5— 2. Pr em a tome u 44 normalnih očiju bio je zabil ježen konjunkt ivalni refleks sa 5 — 1 do 1 0 — 2 , a na 16 očiju sa 10— 3 do 10— 5. Z asada je teško reći, u kojim se gran icama kreće normaln i konjunkti ­valni refleks, ali bi se pr ibl ižno moglo odrediti , da se nalazi između 5— 1 do 10— 2. Preostal i mali broj očiju sa nađenim kornealnim refleksom iznad 1 0 — 2 , mogle bi pretstavljati gornje granične vri jednost i u uporedbi sa doista povišenim kornealnim i konjunkt iva ln im re­fleksom. Zatim se još mora napomenut i , da je korne­alni refleks na 48 očiju bio jači od konjunkt ivalnoga, na 7 očiju isti i na 5 očiju slabiji od konjunkt ivalno­ga refleksa. Iz ovoga slijedi, da je normalni kornealni refleks u većini s luča jeva jači od konjunkt iva lnoga re­fleksa.

Ako se pregledavaju dobiveni rezultati u tabeli br. 3, onda vidimo, da je kornealni refleks bio povišen u slučajevima sa dakriocist i t isom, chorioret ini t isom, leu- komom rožnice te naročito u slučaju sa iridocikli t isom uz postojanje i seku n d a rn o g glaukoma. Za prva tri spo­menuta slučaja nije se mogao naći uzrok povišenju kornealnoga refleksa, dok u zadnjem slučaju, uz even­tualnu preosjet l j ivost senzibi lnih živaca kornealnih — mnogo je dopr ini jela tako zna tnome povišenju korne­alnoga refleksa neurogen a komponenta . Isti se bolesnik nalazio u nape tom e živčanome stanju, što se je prije i kod pregleda očiju moglo ustanoviti . Zna tno sniženje kornealnoga refleksa pokazao je slučaj br. 4 sa her- petičnom kerat i t idom na d. oku, gdje je iznosio 5 — 3, dok je na zdravome iznosio 10— 2. Nadalje slučaj br. 18 sa kroničnim g laukom om na oba oka pokazao je oslabljenje kornea lnoga refleksa, koji je iznosio desno 5—2, a lijevo 5 — 3. Konjunkt ivalni refleks pri raznim upalama rožnice u 6 s lučajeva na 1 1 očiju kretao se je 5— 1 do 5— 3, što pret stavl ja najniže vrijednosti normalnoga konjunkt . refleksa. To se je isto moglo

opaziti kod iridociklitisa, endoftalmit isa — te kronič­noga g laukoma.

Lagane razl ike kornea lnoga refleksa između zdra­voga i bo lesnoga oka, gdje se je razl ika kretala u vi­sini od 1 mm prem a gore ili dolje kod istoga op te re -

Tabela br. 3.Pretraženi s lučajevi sa raznim bolestim a oč iju .

"o.0

dIme

0)' 5

D ijagnozaKornealni

refleks

Kon jun­k tiva ln irefleks Opaska

CDX o D. L. D. L..

1 A. 0 . 53 Conj. chron. o. u. 10-6 10-6 10-2 10-3 M. Basedowi

2 K.H . 19 D acryocystitis ehr. o. u. 10-8 10-8 10-3 10-3

3 S.J. 15 K era titis ecz. o. dex. 10-3 10-1 10-2 5-2

4 I. Š. 30 K era titis herp. o. dex. 5-3 10-2 5-1 5-2

5 A .F. 24 K era titis punct. o. s. 10-3 10-2 5-2 5-2

6 M.M. 53 Ulcus serpens, o. dex. 10-1 10-2 5-2 5-3

7 A. K. 16 Keratitis parench. o. u. 10-2 10-1 5-3 5-2

8 J. M. 48 K era titis prof, o. s. 10-2 10-2 5-2 5-2

9 M .K . 19 Leucoma adh. o. s. 10-6 10-6 10-3 10-3

10 R.R. 26 Leucoma adh. o. s. 10-4 10-1 10-2 5-1 Cijela rožnica

obrazgotinjena

11 B .I. 32 Irido cyc litis ac. o. dex. 10-3 10-2 5-2 5-2

12 I. V. 32 Irido cyc litis ehr. o. s. 10-2 10-2 5-2 5-2

13 F. 0 . 85 Cataracta senil, o. u. 10-2 10-2 5-2 5-2

14 A.K. 32 Retin itis centr. o. dex. 10-3 10-3 5-1 5-1

15 O.A. 28 C horio re tin itis diss. o. d. 10-8 10-8 10-3 10-3

16 S. I. 32 E ndophtha lm i­tis o. s. 10-2 5-2 5-2 5-0-5 Stat. p. vuln.

perf corneae

17 A.N. 60 A bla tio retinae o. dex. 10-5 10-4 10-2 10-1

18 E.V. 69 G laucoma ehr. o. u. 5-2 5-3 5-0-5 5-1

19 F. Z. 37Iridocyc litis ,

glaucoma sec. o. u.

15-9 15-9 10-4 10-410 godina

postoji amaurosis o. u.

20 A.Đ . 21 Opacitates corp. v itre i o.u. 10-5 10-3 10-3 10-2

ćenja u gramima — zasada je još teško uzeti kao stvarnu razliku, koja bi nam govori la o povišenom ili sniženom kornea lnome refleksu. Za tačno određivanje ovih malih razl ika bit će po t reban oveći bolesnički materijal, da se to svest rano ispita i obradi .

Na temelju dosada vršenih ist raživanja bolesnih očiju u smislu određ ivanja kornea lnoga i konjunkt ival ­noga refleksa moglo bi se pomišl jat i da do jačeg os- labljenja kornealnog refleksa dolazi kod herpet ičnih kerat i t ida (što je već i prije bilo poznato) kron. g lau­koma i endoftalmit ida. Ujedno je upadl j ivo, da konjun­ktivalni refleks u većini s lučajeva kod raznih očnih obol jenja pokazuju najniže vrijednosti , us tanovl jene kod normalnih slučajeva i to od 5— 0 5 do 5 —3. To se je pokazalo u dvanaes t p ret raženih slučajeva.

376

Tabela b r 4.Pretraženi slučajevi sa bolesnim nalazom živčanog sistema.

ImeCDC a

DijagnozaKornealni

refleks

Konjun­ktiva ln irefleks Opaska

oo D. L. D. L.

1 I. Š. 48 Sclerosis m ult. 10-7 10-7 10-5 10-5

2 S.O. 33 Sclerosis m. 10-9 10-7 10-9 10-8

3 A. Š. 40 Sclerosis m. 10-7 10-7 10-4 10-4

4 Š.J. 22 Sclerosis m. 10-6 10-6 10-3 10-3

5 L j.L j. 32 Sclerosis m. 10-8 10-3 10-2 5-1

6 Z. P. 16 Epilepsia 10-5 10-6 10-0-5 —

7 Đ .K . 28 Epilepsia 10-8 10-8 10-5 10-2

8 M.V. 39 Epilepsia 10-6 10-6 10-3 10-3

9 V .M . 44 Encephalitis 10-5 10-2 10-3 5-2

10 P.R. 29 Encephalitis 15-7 15-7 10-6 10-6

11 M.Š. 27 Encephalitis 10-7 10-6 10-4 10-3

12 Z.Ž . 10 Encephalitis 10-5 10-5 5-1 5-1

13 T .M . 50 Tabes d. 10-4 10-4 10-3 10-3 A. R. +

14 C. T. 45 Tabes d. 10-5 10-5 10-2 10-1 A. R. +

15 H.I. 54 Tabes d. 10-8 10-8 10-4 10-4 A. R. +

16 I.K 31 Tabes d. 10-6 10-6 10-3 10-3 A. R. +

17 I. M. 38 Tabes d. 10-6 10-6 5-2 5-2 Atrophia n. optici o. u.

18 M .V . 39 Tabes d. 10-6 10-5 10-5 5-1 A. R. +

19 D.C. 39 Tabes d. 10-7 10-7 10-2 10-1 A. R. +

20 Š.N j. 48 Tabes d. 5-1 5-1 10-1 5-1 A. R. +

21 I.H . 46 Lues cerebri 10-7 10-7 10-4 10-3

22 M . 1. 38 Lues bas. cranii — 10-3 — 10-5 Pareza desnog facijalisa

23 I.V . 42 Parai, progr. 10-1 10-1 10-2 10-2

24 S.R. 40 Parai, progr. 10 6 10-4 10-1 5-1

25 H.M. 34 Neuritis pi. brach. 10-3 10-5 10-1 10-2

26 S .F . 35 Ich ia lg ia d. 10-3 10-3 10-2 10-2

27 P.T. 39 P o lyneuritis 10-2 5-1 10-2 5-2

28 F. I. 55 Atherom atosiscerebri 10-5 10-5 10-3 10-3

29 Q .M . 50 Haem orrhagiacer. 10-2 10-3 — —

30 K.J. 43 T um or cerebri 10-2 10-2 5-2 5-2

31 Š.M. 24 T um or cerebri 10-4 10-4 5-2 5-2

32 A .H . 43 Tum or cerebelli 10-7 10-7 10-7 10-7

33 Z.B. 24 Psychoneurosis 10-8 10-8 10-8 10-8

34 P.V. 32 Psychoneurosis 10-10 to-io 10-6 10-6

35 S. P. 36 Neurosisvasom otorica 10-6 10-6 10-1 10-1

U zadnjoj tabeli br. 4 izneseni su slučajevi sa bo lesnim nalazom na centralnom i per ifernom živča­nom sistemu, na ko j ima je bio mjeren kornealni i konjunktivaln i refleks. T ako je bilo pretraženo 5 slu­

čajeva mult iple skleroze; u 4 slučaja kornealni , kao i konjunkt ivalni refleks bio je izrazito po jačan čak i do 10— 9. U pe tome slučaju mult iple skleroze desni kor­nealni refleks bio je pojačan od 1 0 — 8 , dok su lijevi kornealni , kao i konjunkt ivalni refleksi bili normalni. Kod epilepsi je u 3 preg ledana slučaja bili su kornealni refleksi pojačani, dok se to kod konjunkt ivalnih refle­ksa nije ispoljilo. Četiri s lučaja encefal i t isa imali su povišene kornealne reflekse, kao i sedam slučajeva tabesa d., dok su se konjunkt ivalni refleksi kretali u većini s luča jeva u gornj im graničnim vri jednostima. U jednome slučaju tabesa d. bili su kornealni refleksi sniženi do 5— 1 , dok su konjunkt ivalni bili različiti, ali u normaln im gran icama ili bili nešto pojačani. Kod obol jenja peri fe rnoga živčanog sistema, zatim kod tu­mora cerebri u dos ad a pret raženim slučajevima, kor­nealni kao i konjunkt ivalni refleksi kretali su se u normalnim granicama. Naroč i to pojačanje ovih refleksa pokazuju 2 slučaja psihoneuroze, te i j edan slučaj tu­mora maloga mozga. U j ednom slučaju krvarenja mozga kornealni refleks bio je normalan, dok je konjunktivalni sasvim manjkao. U drugome slučaju a te romatoze mozga kornealni i konjunktivaln i refleksi kretali su se u gor­njem gran ičnim vr ijednost ima.

U svemu je bilo pre traženo 35 neuro lošk ih sluča­jeva. Svakako gornji broj pretstavl ja još nedovoljan bolesnički materijal , iz koga bi se mogli povući sigurni zaključci o jakosti ko rnea lno ga i konjunkt ivalnoga re­fleksa; ali je ipak bar donekle vidljivo, u kojim se gran icama jakosti kreću spomenut i refleksi kod dosada pret raženih slučajeva obol jenja cent ra lnoga i perifernoga ž ivčanog sistema. Moja je namjera, da prošir im istra­živanje jakost i kornea lnoga i konjunktivalnoga refleksa na što veći broj očnih i neuro lošk ih bolesnika, s čime će biti omogućeno da se tačno us tanove jakosti korneo- konjunktiva ln ih refleksa kod pojedin ih bolesti.

Na temelju dosada izvršenih ispit ivanja korneo- konjunktiva ln ih refleksa kod 30 normaln ih slučaja, 20 očnih bo lesnika i 35 neuro lošk ih bolesn ika slobodan sam da svoja opažanja unesem u sli jedeći zaključak:

1) U 30 pretraženih normalnih s lučajeva mogao sam ustanoviti , da se normalne vri jednost i za kornealni refleks kreću između 1 0 — 2 do 1 0 — 4, dok se konjuk- tivalni nalaze između 5 — 1 do 1 0 — 2 .

2) Normalni kornealni refleks jači je od normal­noga konjunkt iva lnoga refleksa u velikoj većini dosada ispitanih slučajeva.

3) Kod dosad ispi tanik očnih bolesn ika našao sam izrazito oslabl jen kornealni refleks kod herpet. kerati- tisa, endoftalmit isa (nas ta log iza perforat ivne ozljede rožnice), i hron. g laukoma. Konjunktivalni refleks u 12 pretraženih očnih bo lesnika pokaz ivao je najniže nor­malne vrijednosti , dok je u ostal im s lučajevima bio normalan ili nešto malo povišen.

4) Neurološk i slučajevi pokazali su povišen kor­nealni refleks kod mult iple skleroze, epilepsije, ence­falitisa, t abesa d., luesa mozga, tumora maloga mozga, te kod ps ihoneuroze i neuroze vazomotorične. U slu­čajevima neuri t isa brachial. , ishialgi je i polineuritisa kornealni refleksi bili su normalni . Samo u jednome slučaju tabesa d. bio je kornealni refleks na oba oka jako oslabljen.

5) Konjuktivalni refleks nađen je izrazito povišen kod mult iple skleroze, luesa mozga, tumora maloga mozga, i u 2 slučaja tabesa d. i encefalitisa, dok je kod drugih slučajeva bio normalan ili nešto oslabljen. U jednom e slučaju hemoragije mozga konj. refleks je sasvim manjkao.

6 ) Najjače povišen korneo-konjunkt ivalni refleks našao sam do sada kod s lučajeva mult iple skleroze i kod psihoneuroze.

377

M ojem mnogo poštovanom šefu g. pro f. dr. A. B o tte riju najljepše se zahvalju jem na svakom savjetu prigodom izrade ove moje radnje, kao i na otstupljenom bolesničkom m aterija lu. Ujedno mi je dužnost da se zahvalim i g. prof. dr. R. Lopašiću, upravniku neurološke k lin ike , ko ji m i je u svakoj p rilic i pre­puštao istraživan ja na neurološkim bolesnicim a.

Zusammenfassung.Dr. V l a d i m i r Č a v k a , Universitä tsaugenklin ik, Zagreb: Ü b e r di e M e s s u n g d e s K o r n e a 1- u n d K o n j u n k t i v a l r e - f l e x e s m i t H i l f e e i n e s n e u e n K o r n e o r e f l e x o m e t e r s .

Der Verfasser dieser A rbe it hat einen Apparat zur Messung des Hornhautreflexes konstru ieren lassen, m it welchem die Stärke des oberen Liedschlages nach oberfläch licher Reizung der Hornhaut oder der Bulbusschle im haut, gemessen w ird . Es wurden nach dieser Methode insgesam t 30 normale, 20 oku- listische und 35 neurologische Fälle geprüft.

Bei gesunden Augen wurden die W erte von 10—2 bis 10—4 fü r den H ornhautreflex und 5— 1 bis 10—2 fü r den Ko- n junktiva lre flex gefunden. D ie erste Zahl bedeutet die Belastung in Grammen, die zweite Zahl die Höhe in M illim e te rn nähm lich wie hoch das betreffende G ew icht beim Hornhant, bzgw. beim Kon junktiva lre flex in die Höhe gehoben w ird .

Bei den ophthalm olog ischen Fällen konnte man eine be­trächtliche E rn iedrigung des Hornhaut — sowohl als auch des Konjunktivalreflexes konstatieren und zw ar bei herpetischer Hornhautentzündung, chronischem G laukom und Endophthal­

m itis . D ie neurologischen Fälle zeigen höhere W erte des Horn­haut und des Kon junktiva lre flexes bei Fällen von Sclerosis m u ltip l. ; w e iterh in konnte man in Fällen von Tabes dorsalis, Lues cerebri, A therom atosis cerebri, T um or cerebelli eine aus­geprägte Verstärkung sowohl des Hornhaut als auch des Ko­njunktiva lre flexes nachweisen. In einem Falle von G eh irnb lu­tung fehlte beiderseits der K on junktiva lre flex, wahrend der Horn­hautreflex norm al war. D ie Fälle m it peripheren Nerventzün­dungen zeigten norm ale W erte bei der Prüfung der obengennan- ten Reflexe.

L iteratura.1. F r e y - S t r u g h o l d : Das Verhalten der Horn und B in ­

dehaut gegen W ärm ereize. Ref. Dt. Z lb tt. J. 1927. — 2. M a r x : D ie E m pfind lichke it der menschl. Hornhaut. H irze l — Verlag.1925. Leipzig. — 3. M a r i n o s c i : Sulla sensib ilità de lla corneae a llo stato norm ale e patologico. Ref. D t. Z lb tt. 1931. — 5. P a ­v l o v : D ie H ornhautem pfind lichkeit bei Leprösen. Ref. Dtsch. Z lb tt. 1932. — 5. S p i e g e l - S o m m e r : O phthalm o oto neuro­logie. 1931 J. — 6. S t e i n : Welche E m pfindungsqualitä ten Ver­m itte lt Hornhaut u. s. w. K l. W och. Jg. 14. 1925. — 7. S a m o ­i l o v und F r e i m a n : Untersuchung der E m pfind lichke it der Hornhaut. Ref. Dt. Z lb tt. 1926. — 8. S c h i e c k - B r ü c k n e r : Auge und Nervensystem. J. 1931. — 9. V o g e l s a n g : Exp. Untersuchungen über H ornhautsensib ilitä t u. s. w . Z. f. Augen- he ilk. Bd. 65, J. 1928. — 10. V o g e l s a n g : Vergleichende Untersuch, über die S ens ib ilitä t von B indehaut und Hornhaut. K l. M . B l. Bd. 80. J. 1928. — 11. W i l b r a n d - S a e n g e r : D ie Neurologie des Auges. J. 1922.

KAZU ISTI KA

Iz H ig ijen sk o g zavod a , Sp lit. Dir. dr. Josip Škarić.

O prvom slučaju W eil-ove bolesti na našem Primorju.Dr. Smi l jana A n t u n o v i ć - M i k a č i ć , v. d. šefa bakte riološko-ep idemiološkog odjeljenja.

Higijenski zavod u Zagrebu (di rektor dr. B. Borčić) pokrenuo je ove godine pitanje Wei l-ove bolesti u na ­šim pr imorsk im krajevima, jer se iz epidemioloških razloga moglo držati, da je taj teren osobi to povol jan za širenje b o l e s t i - Čini se, da se slutnja ispunila, jer čim je svraćena pozornos t na tu bolest, odm ah je nađen jedan slučaj, o kome hoću ovdje da referiram.

G odine 1886 opisao je W e i l tip ičnu s liku ikterične za­razne bolesti, ko ja je po njem u dob ila ime, premda je b ila već ranije poznata, naročito među vo jn ic im a, i premda su je Fran­cuzi ( L a n c e r a u x 1882 g., L a n d o u z y 1883 g. i M a t h ie u 1886 g.) već p rije njega tačno op isa li. U novem bru 1914 god. pronašli su Japanci I n a d a i I d o specifičnog uzročnika u jetri zamorca inoku liranog k rv lju bo lesnika, op isa li ga god. 1914 u japanskoj, a god. 1915 u evropskoj lite ra tu r i i nazvali ga S p i r o c h a e t a i c t e r o h a e m o r r h a g i a e . Istodobno su i neovisno od n jih H ü b e n e r i R e u t e r , te U h l e n - h u t h i F r o m m e usp je li da prenesu bolest na zamorca i ova poslednja dvo jica nazvali su uzročnika S p i r o c h a e t a i c t e r o g e n e s .

K l i n i č k a s l i k a klasične W eil-ove bo lesti i l i ik tero - hemoragične spirohetoze dobro je poznata, pa ću je op isati samo u g lavn im potezima.

Nakon inkubac ije od 6— 10 dana naglo se po ja v lju je obo­ljenje s tresavicom , v isokom tem peraturom i feb riln im herpesom, praćeno malaksalošću, upalom očnih veznica i katkada hemo- ragijama. Jetra i slezena su povećana, bubrezi su oštećeni, što se očitu je pojavom bjelančevine u urinu . Veoma su napadni bolovi u m usku la turi ( lis to v i noge). Puls uv ijek odgovara tem­peraturi. T a j stad ij tra je nekoliko dana, zatim tem peratura na­glo pada i p o ja v lju je se ikterus, često top lijega crvenkastoga tona. B roj e ritroc ita i k rvn ih p ločica pada, hem oglobin se sma­njuje, a koagu lac ija k rv i b iva usporena. U krvno j s lic i prevla­dava leukocitoza i po linukleoza čak do nastupa m ije loc ita ; sa- držina mokraćevine u krv i, eventualno i u likvoru , jest povećana. Napadna je o lig u rija , katkada potpuna anurija. Na koži se često javlja eritem . S tolica je obično tvrda, no može da dođe i do proljeva, katkada krvavih . S im ptom i tra ju duže i l i kraće vrijem e, zatim se stanje lagano popravlja , tem peratura pada, mokraće- vina se u k rv i smanjuje, a u urinu povećava. A li to stanje ne traje dugo, je r se za neko vrijem e tem peratura opet naglo popne,

V id i L. V. br. 6, 1935, str. 278

obično poprim i rem itira juć i t ip i drž i se po tjedan dana i više. Ikterus, ko ji je već počeo iščezavati, ponovno postaje jasn iji. Kad je taj nadadaj završen, bolest prelazi u če tv rti stad ij, u rekonvalescenciju, koja protječe lagano. Ikterus se pom alo gubi bo lesnik je iznuren, tem perature su subfebrilne. Nakon bo lesti često se ja v lja alopecija, s lična s ifilit ičn o j.

P e t t i t k las ific ira ovo oboljen je u više vrsta:1) Težak tip .2) B lag latentan tip .3) Produžen m eningealni, nervni i p lućn i tip.4) A bortivan tip .S d ife renc ija lno -d ijagnostičkog sta ja lišta na jin teresantn iji

je ovaj posljedn ji tip , ko ji najlakše zavede dijagnostičara na k riv put.

Veoma važan tip W e il-ove bolesti jest bolest bez ikterusa. Prema P e t t i t - u ona nastaje analogno obo ljen ju i sm rti za­morca, ko ji je b io in jic iran slabo v iru len tnom kultu rom sp iro - heta i kod kojega se ne po jav lju je ikterus. Kod toga tipa mogu da prevladavaju b ilo m eningealne pojave s jak im prom jenam a u likvoru , sa splenom egalijom i hepatalg ijom , b ilo m ija lg ične po­jave s tip ičn im bo lov im a u m uskulaturi. W e il-ova se bo lest u praksi obično ja v lja u više i l i manje abortivno j fo rm i. Da bi se t i slučajevi obuhvatili, treba kod svakog katara lnog ikterusa d ife renc ija lno-d ijagnostičk i uzeti u obz ir i W e ill-o vu bo les t i za n jom traga ti labo ra to rijsk im pregledima.

G e o g r a f s k i je W e il-ova bo lest veoma proširena, ja v lja se sporadično i l i u m anjim epidem ijam a u svim evropskim zemljama. N aročito je česta u Japanu i u K in i, gd je se po jav­lju je u form i teških ep idem ija među radnic im a na plantažam ariže. U Evrop i su ve like epidem ije, koje su b ile česte za v r i­jem e rata i koje su b ile u vezi s tadanjim načinom živo ta po frontovim a, nakon rata uglavnom nestale. Ipak se u posljedn je vrijem e ja v lja više pojedinačnih slučajeva iz raznih zem alja, no to je v je ro ja tno zato, je r se bolest danas k lin ič k i i labo ra to ­rijs k i tačn ije d ijagnostic ira. Realni b ro je v i o proširenosti i m orb id ite tu ne mogu se dati, je r u većin i država za tu bolest ne postoji obavezno p rija v ljiva n je . Kod nas se p rija v lju je po zakonu o zaraznim bo lestim a od 1930 godine.

Podaci o W e i!-ovo j bo lesti u našim kra jev im a veoma su oskudni. D o e r i R u s s spom in ju u svo jo j radn ji od 1914god. o tok V i s (naziva ju ga ta lijansk im nazivom Lissa) ali ne daju tačn ijih podataka. N i priva tn im isp itivan jem nisam u tom pogledu došla do iscrpn ijih rezulata. B it će, da se rad iloo ko jo j ep idem iji u vo jsci i l i u kasarni. Kako u ono

doba nije b io poznat uzročnik, n ije jasno, je li to doista b ila specifična spirohetoza il i drugi kakav ob lik ikteričnog oboljenja. Za vrijem e rata zauzele su ep idem ije W e il-ove bo lesti ve like razm jere na. zapadnom frontu , no b ilo ih je i drugdje i god. 1916 imao je P. S i s t o u bo ln ic i u Udinama 700 slučajeva sa Soče. B ilo je v je ro ja tno i među našim ljud im a na Soči slu­čajeva te bo lesti, a li ne znam, je li o tome što public irano. Na istočnom su se fron tu ja v lja li samo pojedinačni slučajevi. W i e n e r je opisao abortivne slučajeve iz A lban ije , nešto raz­lič ite od k lin ičk i tip ične W eil-ove bolesti, je r n ije n ikada b ilo recidiva, a bubrezi nisu b ili atakirani. Iako su b ila isključena sva druga oboljenja, la bo ra to rijsk i se n ije tragalo za specifič­nim uzročnikom . Iste je godine A r z t prom atrao 50 bolesnika kao dio epidem ije od 150—200 slučajeva, sum njive na W eil-ovu bolest, među austrijsk im i n jem ačkim vo jn ic im a i srpskim za­rob ljen ic im a u južno j M akedon iji i A lban iji. Među n jim a on raz liku je slučajeve ikterusa lake prirode, teške slučajeve s tem ­peraturom i egzantemom i jedan slučaj temperature s egzante- mom, a li bez ikterusa. Labo ra to rijsk im su pregledim a b ila is k lju ­čena sva srodna oboljen ja , no i traganje za spirohetom nije dalo rezultata i svi pokušaji, da se in fic ira zamorče, osta li su negativni. M eđutim epidem ija je za vrijem e opažanja b ila već pri kraju, a n ijedan slučaj n ije stigao na prom atran je u početku bolesti. Bolest su do b iva li bolesnici, ko ji su svoj posao pri g radn ji v rš ili u vodi, te trupe provijanta i posluga. Iz c ije log se prikaza dobiva utisak, da se sigurno rad ilo o abortivn im slu­čajevim a W eil-ove bo lesti, premda su labora torijske pretrage ostale negativne.

Iz naše je l i terature poznat j edino slučaj prof. A n t i č a ; kod njega je u kl iničkoj slici p revladava la angina i smetnje u grlu. Mnogi su autori ustanovili , da su ove smetnje česta popra tna pojava Weil-ove bolesti. Antićev je slučaj bio laboratori jski utvrđen pozit ivnim pokusom na zamorčetu.

Naš bolesnik, što smo ga našli u Splitu, spa da u pojedinačne slučajeve, a buduči da je to prvi slučaj u našim primorskim krajevima, koji je serološki s igurno utvrđen, smatrala sam uputnim, da ga objavim. Kako se prema dijagnozi dra Mate D u j m o v i č a , p rivatnog l i ječnika u Splitu, sumnja lo na Wei! -ovu bolest, uzeta je 15 maja o. g. krv bolesn ika i učinjene su kulture po Baerman-Zuelzer-u. Osim toga inj icirana je zamor- cima intraperi tonealno krv i sed iment mokraće. Serum bolesnika bio je pos lan na aglutinaciju u laboratorij prof. P e t t i t-u u Pas teurovom Institutu u Parizu, gdje gdj ica E r b e r pravi aglut inaci je za cijelu Francusku . Mi nismo mogli da prav imo aglut inaci ju sami, jer ni smo imali po trebne kul ture spiroheta. U Par izu je reakcija dala pozitivan rezultat preko 1 : 500.000, dok su kul ­ture i pokusi na zamorc ima ostali negativni.

K l i n i č k i t o k b o l e s t i ko ju smo prom atra li zajedno sa dr. Du jm ovićem bio je ovaj :

Spomenuti je 14 aprila obo lio nenadanim neraspoloženjem i povratio je d io hrane. Vrućica od 39—40° tra ja la je t r i dana, a onda je us lijed ila rem isija , te je tr i dana bio bez vrućice. Im ao je veznice očiju upaljene i smetalo mu je sv ije tlo . Ikterus se po javio peti dan oboljen ja. U početku je bo lesti zapažao, da malo m okri, a kasnije opet mnogo više. Sedmi dan us lijed io je rec id iv (p rv i), vrućica se opet digla preko 39°. Od tog je dana pod dnevnom kontro lom liječn ika . O b jektivn i nalaz b io je ova j:

Bolesnik F. L. iz Splita, 67 godina, visok, dobro razvijen i uhranjen, samo malaksao. Jaka vrućica, koža i v id ljiv e sluznice ikterične, osušeni herpes feb rilis . Na plućim a bazalno, osobito na desnoj strani, b ronh itičke pojave. A ritm ija srca, koja išče­zava treći il i četvrti dan, pošto je uzimao Digalen. Inače srce normalno, puls odgovara v is in i temperature. Tokom cije le bo­lesti n ije se moglo ustanoviti povećanje n i je tre ni slezene. U m okraći 21 aprila albumen pozitivan. U sedimentu h ija lin i c i­lin d r i i po ko ji g ranu liran i c ilindar, te nešto eritrocita . T a j je nalaz u m okraći trajno pozitivan sve do kraja rekonvalescencije, kad još ima u tragovim a albumena, a u sedim entu još po ko ji eritroc it. U robilinogen je bio uv ijek negativan u mokraći, a 8 juna j'e b io pozitivan i u rob ilin i u rob ilinogen u izmetinama. Sadržina m okraćevine u m okraći bila je 6 juna 13,3 gr po litr i. 15 maja je bro j leukocita u 1 ccm krv i bio 5112, a d iferenci­ja lno bro jan je dalo je ovu s liku :

eozinofiln i 1 0 %neutro fil. mlade form e l '5 %neutro fil. štapićasti 19’5%neutrofil. segmentirani 46'0%lim fo c it i 28,5%prelazne form e 3-5%

U da ljn jem toku bo lesti je rec id iv , ko ji se ja v io sedmi dan, s jakom vrućicom , tra jao šest dana. Ikterus je postepeno popuštao, a da n ije sasvim iščeznuo, te je boja cije loga tijela i sklera ostala sub ikterična. Za vrijem e rec id iva n ije zapaženo pojačanje ikterusa.

Iza ovog recid iva s lijed i opet rem is ija od 20 dana, paci­je n t je bez temperature i osjeća se p rilično dobro, te već hoće da se digne. Tada je nastupio drugi recid iv, ko ji je trajao 6 dana i b io praćen jakom vrućicom . Nakon tog recidiva pacijent je bio 8 dana bez vrućice, a iza toga ostale su subfebrilne tem perature sve do 13 juna. Bolova u m uskulaturi, egzantema i p ro ljeva n ije imao. Za c ije lo vrijem e bolesti i rekonvalescen­cije, koja je tra ja la sve do druge po lovice juna, postojala je sub jektivno jed ino pospanost i malaksalost.

Terapeutski je dobivao in jekc ije insu lina 10 jed in . i Os- mona 33% , a per os grožđani s lador i D igalen. Terapeutski serum, što smo ga do b ili od prof. P e t t i t a iz Pariza stigao je kasno, kad je bo lesnik b io već u rekonvalescenciji.

Od tipičnih s imptoma Wei love bolesti nisu u na­šem slučaju postojal i bolovi u muskulatur i , povećana jetra i slezena, egzantem i leukocitoza. Tipičan je bio nagli pad tempera ture u predikter ičnoj fazi bolesti , za­tim pojava ikterusa neposredno nakon tog pada, znatno oštećeni bubrezi , dva recidiva, te dugot ra jna malaksa­lost u rekonvalescencij i . U epidemiologij i toga slučaja t reba spomenut i , d a je bolesn ik bio sel jak i da je po­sl jednjih 1 0 dana prije bolest i zal i jevao svoje polje iz j ednoga buna ra žive vode i bazena (u Spinutu), punje­nog vodom iz vodovoda . U neposrednoj blizini svoje kuće imao je psa, te konjsku štalu i konobu. Sve je bilo krcato parcovima, koji su mu zalazili i u stan i on ih je često tamanio, obično ubi jao nogom, možda i bez obuće. Započela sam pretraživati parcove na spi- rohete i imala sam pozitivnih rezultata. T a su ispiti­vanja još u toku, kao i ispi t ivanja odnosn e vode pre­ma H i n d i e-u.

Za stud ij m o r f o l o g i j e sp iroh e teW eilove bolesti, (koji smo m ogli obav iti dobrotom Pasteurovog Instituta, ko ji je na­šem zavodu ustupio soj Verdun) na jpodesnija je mikroskopska metoda rasvjete tam nog po lja („D unke lfe ldbe leuchtung“ ). Po- smatrana ovom m otodom spiroheta isprva izgleda kao da je sastavljena iz zrnaca (Spir. nodosa Hübener i Reiter), a istom se kasnije razabiru zavo ji. K ra jev i su jo j tip ično zavinuti poput slova c („K le ide rbü ge lfo rm “ ) i završavaju karakterističn im ode- b ljan jim a. M a r t i n i P e t t i t drže, da se na krajevim a nalaze flage li, ko ji se ne vide u tamnom polju , već samo u specijalno bojadisanom preparatu, dok M . Z u e l z e r to pobija. Spiroheta je duga prosječno 6 —15 m ikrona, a li u ku ltu ri se nadu i znatno duže form e. Š iroka je 0,20—0,25 m ikrona. U ku ltu ri se veoma ž ivo g ib lje i brzo m ijen ja m jesto. K od te se tehnike pretrage valja čuvati zablude, da se ne uzmu za spirohete t. zv. faux sp irilles , B lu tkörperchenfilam ente, t j. tvorevine, koje nastaju kod hem olize eritroc ita i naliče donekle na spirohete, no kao m rtve tvorevine nisu aktivno pokretne, nego samo titra ju na m jestu us lijed B row novog g ibanja. — Hoćemo li spirohetu bo jad isa ti, treba da je razmaz što tan ji, a stakalce savršeno čisto. U praksi je dovo ljna brza metoda po Ruge-Mühlensu: obično pola sata bo jadisanja po G iem si, a pri kra ju treba ugri- ja ti, dok se ne digne para. Kod ovog načina bojadisanja spi­rohete osta ju nešto b lijede, a li se lijepo razabiru. One se vrlo dobro bo jadišu običnom il i m od ific iranom metodom Fontana- Tribondeau, koja se inače upotreb ljava za bojadisanje spirohete s ifilisa .

K u l t i v i r a n j e spirohete W eilove bolesti veoma je jedno­stavno. Obično se upotreb ljava podloga po Ungermannu, tj. obična voda sa serumom kunića u om jeru od 1 : 5 do 1 : 10. T reba paziti, da voda ne bude pretvrda, je r prevelika sadržina raznih soli sprečava rast. Podloga ne sm ije b iti kisela, već neutralna i l i slabo alka lična (pH 7,0—7,8). Kultu re treba držati u tam i i na tem peraturi od 26—30°. U h l e n h u t h i F r o m m e (1930) drže ih na tem peraturi od 37°.

Podloga po U h l e n h u t h u slična je gore navedenoj: na 2'5 ccm obične vode doda se 0,2 ccm seruma kunića i inakti- v ira se 1 sat na 58—60°. No kako in ak tiv ira n je donekle slabi h ran ljivu sposobnost seruma, bo lje je ra d iti s aktivn im , negri- jan im podlogama, odnosno a k tiv ira ti ih što kraće vremena i ne do previsoke temperature. Po sličnom princ ipu goje B a e r - m a n n i M. Z u e l z e r spirohete d irektno iz k rv i bolesnika. Oni upo treb lju ju običnu vodu sa serumom kunića u omjeru 1 : 10, s tav lja ju 3 ccm ove podloge u epruvetu i dodaju po 0,2 ccm krv i bolesnika. Podloga treba da je što svježija, jer ako je stara, uspjeh izostaje. Naravski treba uv ijek nasaditi oveći b ro j epruveta. Uputno je, da se površina podloge prelije slo­jem parafinskog ulja. Kulture treba često presađivati, otprilike

379

svakih 14 dana. M aksim um je rasta u ku ltu ri nakon 10— 12 dana. U starim se kulturam a p o ja v lju ju degeneracije, t j. umno­žavaju se granula, a spirohete nestaju. Spirohete iz ku ltu re slabo su rezistentne i brzo ug iba ju pri sušenju na sunčanom svije tlu i l i u k ise lo j sredin i, na pr. u urinu kisele reakcije . Brzo ih ub ija ju i razni kem ijsk i agensi, k o ji dolaze i u organizmu čovjeka, na pr. žuč, otop ina kuhin jske soli, s lobodna solna k i­selina u želucu; ovo posljednje govori p ro tiv širenja bolesti oralnim putem. A li su veom a otporne p ro tiv studeni. Dobro uspijevaju u vlažnim po ljim a i u vodi. U starim se kulturam a gubi viru lencija , no može se um jetno po vra titi pasažama na ž ivo tin ji.

Spirohete iz krv i bolesnika mogu se izd vo jiti na dva na­čina: d irektnom kulturom i pomoću in fekcije zamoraca. U jed­nom i u drugom slučaju krv ne sm ije dugo sta ja ti, da spiro­hete ne uginu, nego je treba ob rad iti što p rije , po mogućnosti neposredno nakon punkcije. N a jp o vo ljn iji su rezultati, ako se krv izvadi p rije pojave ikterusa.

Obično se krv uzima prv ih 5—8, na jkasnije 10 dana, dok kasnije izgledi za uspjeh padaju. Za vrijem e rec id iva nađu se spirohete u k rv i samo iznim no, pa zato i u našem slučaju, ko ji je stigao do nas mjesec dana nakon početka bolesti, nisu ku l­ture mogle b iti pozitivne.

Ako nemamo podloge sa serumom kunića, može se kušati kultura na taj način, da se 1 do 2 ccm krv i bolesnika direktno ulije u epruvetu sa sterilnom običnom vodom.

Pokus na ž iv o tin ji vrš i se na nekoliko m ladih zamoraca težine 150—200 g, ko jim a se in jic ira krv bolesnika. K rv se de- fib rin ira u boci sa staklenim perlama i svakom se zamorcu in jic ira in traperitonealno 2—3 ccm, a nekojim a osim toga još 1—2 ccm in trakard ia lno i l i u je tra . M jesto defibrin irane krvi može se uzeti i krvn i koagulum, ko ji ostaje od krvi, uzete za ag lu tinaciju , te se rastare u kašu i in jic ira širokom kanilom . U kasnijim se s tad ijim a bolesti može kušati in jic ira ti centrifugat urina, a u m eningealnim slučajevim a likvo r. Uspjeh inoku lacije ovisi o v iru len c iji i o ko lič in i in jic iranog m aterija la i, kako smo spomenuli, o s tad iju bolesti. U našem slučaju rezu lta t inoku la­cije, kulture i prom atranja u tamnom po lju urina, ispao je u više navrata negativan.

Ako je in fekc ija uspjela, ž ivo tin ja obo li od ikterohem ora- gične spirohetoze. Već se 4 i l i 5 dan, iznimno i kasnije, čak i za 30—40 dana, po jav i jaka in jekcija skleraln ih sudova, ž ivo ti­nje prestaju da jedu, sklere i koža postaju ikterične, naročito na ušima, šapama i izvanjim sluznicama. Bolest obično završa­va smrću. Kod sekcije je karakteristično ikte rično oboljen je potkožnoga tk iva i hem oragije u svim organima, naročito u plućim a. M ikroskopsk i se spirohete mogu v id je ti u je tri, bu­brezima, nadbubrežnoj ž lijezd i i u peritonealnom eksudatu, gdje se mogu dokazati punkcijom i za života. U tk iv im a se sp iro ­hete nalaze ekstracelu larno. Nalaz k rv i i mokraće odgovara na­lazu kod bolesna čovjeka. Tem peratura u početku raste, ka­snije naglo pada, a svršetak je h ipo te rm ija i adinam ija. Ikterus obično tra je jedan dan, a onda nastupa smrt. Katkada se ja v ­lja ju izvanje hem oragije na nozdrvama, anusu i vu lv i. Ako ž i­votin ja i ne ugine, za pozitivnu je diiagnozu dovo ljno da se ustanovi jasan ikterus na sklerama. Ako je p rv i pokus ostao negativan, preporučuje se in jic ira ti iste zamorce v iru len tn im kulturam a spiroheta, da se ustanovi n jihov eventualni im unite t pri prvom pokusu.

A g l u t i n a c i j a je na jteži način labo ra to rijske dijagnoze W eilove bo lesti. Specifični se ag lu tin in i ja v lja ju kod bolesnika već u drugo j sedmici bo lesti, a zadržavaju se u krv i veoma dugo. P o s t m u s ih je našao još nakon dv ije godine, a F a i r ­l e y (1934) čak i nakon više od 12 godina. Reakcija se izvodi tako, da se u epruvetama pomiješa 1 ccm rastućih razrjeđenja (1 :10 , 1 :20 itd .) seruma bolesnika i I ccm žive kulture sp iro ­heta, stare 6—8 dana i što bu jn ije . Nalaz se čita, pošto se epruvete ostave 2 —4 sata u mraku na tem peraturi sobe. Ako je ag lu tinacija dovo ljno jaka, vide se pahuljice već prostim okom, dok inače treba pre traživa ti m ikroskopski pomoću ras­vjete tam nog po lja . T ita r znade b iti veom a v isok i katkada se penje i na 1 :100.000. U epruvetam a s jač im razrjeđenjem se­ruma ja v lja se fenomen b a k t e r i o l i z e , tj. spirohete su ras­pale i degenerirane il i čak sasma rastvorene, pa ih nestaje. Prema P e t t i t u č in i se, da i norm alan serum zdravog čovjeka može katkada im ati litič k u sposobnost. O bzirom na ve liku va­

rijab iln os t tipova M. Z u e l z e r traži, da se ag lu tinacija pravi sa što većim bro jem heterogenih sojeva spiroheta, te ih ona uzima 30—35.

Premda je ag lu tinacija veoma fina i os je tljiva reakcija, njezino č itan je i razlikovanje poz itivn ih reakcija od sum njiv ih i nespecifičnih n ije n ipošto lako, te je potrebna sigurna kon­tro la . Zato mi zasada sve sum njive serume upućujem o na ag lu­tina c iju u la bo ra to rij prof. P e t t i t a u Pasteurovom Ins titu tu u Parizu gđ ic i E r b e r.

Od drugih seroloških reakcija spomenut ćemo r e a k c i j u a d h e z i j e prema B r o w n u , koja se lakše čita i brže izvodiod aglutinacije . Do nje se došlo opažanjem raznih autora (L a -v e r a n , R i e c k e n b e r g , K r i t c h e w s k i ) , da u prisutnosti im unog seruma spirohete, kao i tripanosom e, često adherira ju uz krvne pločice i l i bakterije i skup lja ju se oko n jih u većim množinama. B r o w n i D a v i š u p o trije b ili su 1927 god. ovu po javu za d ife rencijac iju spirohete W eilove bo lesti i ustanovili su, da je ona specifična, os je tljiva i da tra je dugo nakon ozdrav­ljenja. Reakcija se izvodi tako, da se spreme tr i komponente:

a) Serum bolesnika uzet na dan pokusa. Za reakciju se spreme razna razređenja seruma. Ako serum n ije sasma svjež, doda mu se svježega seruma zamorca razredenog fiz io loškom otopinom u om jeru 1 :5 .

b) Ku ltu ra spirohete W eilove bo lesti na podlozi od 3 ccm destilirane vode, 0,5 ccm Lem co-bujona i 0,25 ccm seruma ku­nića. Kultu ra treba da je stara 6 dana.

c) Suspenzija bacila ko li u fiz io loško j otopin i.Ove se t r i komponente pom iješaju, ostave da stoje pola sata

na 37° i zatim se m ikroskopski kon tro lira ju u tamnom po lju . Ako je reakcija negativna, spirohete slobodno p liva ju , ako je pozitivna, čvrsto su povezane s bakterijam a.

Ako se ubuduće uznastoji, da se na vri jeme upo­tr i jebe sve ove savFemene laborator ijske metode, s igurno je, da ni na našem pr imor ju ovaj slučaj neće ostati usamljen, već će se pronaći veći broj obol jenja k la ­s ičnog t ipa Weila , a naroči to abort ivnih slučajeva, kao i u drugim zemljama.

E p id e m io l o g i ja . Već su s tarija zapažanja dovod ila vodu i parcove u vezu sW e ilovom bolesti. Č injenica je , da su pretežito stradali mesari, stočari, kuhari i kanalski radn ic i, t j. svi oni, ko ji su do laz ili u do ticaj s parcovim a. P rv i je M i y a - j i m a 1915 g. u bubregu M icro tus montebellus našao spirohetu sličnu sp iroheti W eilove bolesti. Iza toga se našlo 40% . p r iv id ­no sasvim zdravih, parcova zaraženih s tom spirohetom . U em ulz iji su je tre i bubrega nađene spirohete u tamnom polju , ako su b ile v rlo obilne, kao i u pokusu na zamorcu, akoje sp i­roheta b ila viru lentna. Kasn ije se na tome rad ilo u raznim kra­jevim a svijeta, pa su skoro svuda do b ili pozitivne rezultate u ve likom procentu :BerlinLondonLorientW ienMoskvaNew YorkKyushu

UhlenhuthBalfourM artin , PettitTakakiS in jushinaW adsforthIdo, Ito , Hoki, Wani

1926 god. 1925 god. 1917 god. 1925 god. 1929 god. 1922 god. 1917 god.

15’0% poz. 2 2 '6 % poz. 12 5% poz. 37’5% poz.

8 '0 % poz. 21’9% poz. 40'2% poz.

Ja sam u Splitu, u vezi s ovim prvim o tkriven im slučajem, počela isp itiva ti parcove na ik terohem oragičnu spirohetu. Dosad sam pre traž ila 9 parcova iz oko line pacijenta i to p reg ledava ju­ći kašu bubrega, mokraće i je tre u tamnom po lju , te in o k u li- ra juć i ih in traperitonealno zamorčiću i ku ltu ri. Rezultat pregle­danih pacova bio je s lijedeć i:

Br. VrstaVeličina

preko 200 mm

Veličina ispod

200 mm

Rezultattamnopolje

Bojadisanipreparat

iz zara­žene kuće

8

7 decu- manus 2 5 — —

1 rattus — 1 + +

iz druge okoline 1 1 rattus 1 — — —

Iz ovoga m alog b ro ja pregledanih parcova u S p litu je 11 1 % zaraženosti, što će se sigurno da ljn im radom povećati.

Kod parcova je spiroheta naročito česta u m okraći i bu­bregu. Parcovi, nosioci spirohete, ne pokazuju n ikakovih sim pto­ma bolesti. Prema raznim is traž ivan jim a virus parcova izgleda identičan s virusom čovjeka. Parcovski je v irus u Japanu vrlo aktivan, te je dovoljna mala ko lič ina 01 —0‘2 ccm da in fic ira zamorca, dok se u Evropi to ne dešava.

U Japanu se računa, da je om jer oboljen ja među ljud im a analogan onom među parcovima. Kao izvor zaraze najviše do-

380

lazi u obzir Epimys norvegicus (Mus decumanus) a manje Epimys rattus, koji je rjeđi. P rocena t pozitivnosti kod parcova ovisi, prem a S c h ü f t n e r - u , o starosti i veličini, tj. oni s ta­riji, veličine preko 200 mm, mnogo su češće pozitivni. Može se pretpostaviti , da parcovi, koji su kliconoše (rezervoari virusa), urinom izlučuju i virulentne spirohete, koje tako dolaze u vodu, gdje se mogu umnožiti, naročito ako je voda alkalična. M eđu­tim i bez obzira na parcove spiroheta je vrlo raširen organizam. Srodna vodena spiroheta je iskultivirana iz vodovodne vode Berlina, Moskve, Tokija, L ondona itd., te iz cijelog mnoštva ostalih voda. Otkad je zapaženo, da je ona svugdje proširena, nastalo je pitanje, nije li voda, u kojoj žive spirohete primarno kao saprofiti, glavni izvor infekcije, odakle se često zarazi čo­vjek i parcovi. Pitanje je još, da li se uvijek radi o istoj spiro- heti. M. Z u el z e r je uspjela da izmijeni nevirulentne sp i ro ­hete iz vode, tako da nakon dugih pasaža postanu serološki i imunobiološki identične sa spirohetom Weil-ove bolesti. P re - ostaje još uvijek pitanje zašto su ova oboljenja tako rijetka, kad je spiroheta tako raširena u vodi i u parcovima. Možda je sam o neznatan dio patogen za čovjeka.

Nije jasno pod kojim uvjetima vodena spiroheta postaje patogena, ali je sigurno važna količina infekcioznog materijala, pasaža kroz životinje (kako se to pokazalo kod laboratorijske infekcije), kao i individualna otpornost pojedinca.

Dok je Z u e l z e r za Sumatru riješila pitanje identičnosti spirohete, koja se nalazi u vodi, i one koja uzrokuje Weil-ovu bolest, U h l e n h u t h je mišljenja, da u našim prilikama to još nije dokazano, te razlikuje spirohetu pseudo-icterogenes. Međutim nalaz virulentnih spiroheta na svodu rudnika ugljena u Škotskoj ( B u c h a n a n ) dozvoljava tu pretpostavku i za evropske krajeve.

Pošto je u pojedinačnim slučajevima uspjelo, da se sp i­rohete iz vode učine virulentnim za zamorca, možemo p re tp o ­staviti, da se to dešava i u prirodi pod izvjesnim okolnostima. T a pre tpostavka može razjasniti e p i d e m i j e n a k o n k u ­p a n j a i bez posredovanja parcova. U zadnje se vri jeme često javljaju takove epidemije, obično u vezi s nehigijenskim ure­đajima za kupanje. P ozna ta je takova epidemija u Magdeburgu, koja je prestala , kad je kupalište zatvoreno. Za vri jeme rata izbijale su epidemije u mokrim i poplavljenim predjelima. P re ­ma H i n d l e-u mali je broj spiroheta u vodi, koje nikome ne škode.

Ali kad se uslijed mnoštva izmetina sp irohete veoma umnože (na takvoj podlozi H i n d l e izolira u laboratoriju spi­rohete iz vode) one postaju izvor pogibelji . Naravski da je to važno u abnormalnim ratnim prilikama i u zemlji, u kojoj nije higijena na visini.

N a č i n š i r e n j a z a r a z e . Izgleda, da se zaraza širi kožom i vidljivim sluznicama. Zapažene su čak i smrtne labo­ratorijske infekcije, kad je zarazni materijal nesre tn im slučajem dospio na sluznicu oka ili na lice. Japanci su mišljenja, da se zaraza širi iz vlažne zemlje, koja je alkalične reakcije, putem kože (kod radnika p lantaža riže, vlažnih rudnika ugljena). Inače kupanjem, padom u kanal, pranjem, u našem slučaju možda zalijevanjem ili vjerojatnije direktnom infekcijom preko parcova. Naravski da ranice na koži ili sluznici povećavaju mogućnost infekcije. Spominju se također slučajevi direktne zaraze iza ugriza parcova. Neki autori zastupaju mišljenje, da infekcija na­staje per os, gutanjem prljave vode pri kupanju. Pošto kod zdravog individua s lobodna HC1 i žuč uništavaju spirohete, to je prem a U h l e n h u t h - u vjerojatnije i u tim slučajevima da je infekcija nastala kožom ili sluznicom.

P r o f i l a k s a . Iako je direktna zaraza rijetka, uputno je dezinficirati urin bolesnika, krv pri eventualnom krvarenju, kao i sve ekskrete i sekrete.

U Japanu su radi čuvanja od bolesti polijevali rižina polja kalcijevim cijanamidom, što je dovelo do dobrih rezultata kao također i cijepljenje. Inače treba tamaniti parcove i paziti n a ­ročito na čistoću vode u kojoj se kupamo.

Srdačna hvala gosp. dr. Josipu Š k a r i ć u , direktoru Hi­gijenskog zavoda u Splitu, koji mi je ovaj rad omogućio. T a ­kođer gosp. dr. Veljku U r l i ć u , liječniku odjeljenja, koji mi je pri radu pomogao.

Na sabiranju li terature, pom aganju i stručnoj saradnji srdačna hvala Parasitološkom otsjeku Higijenskog zavoda u Zagrebu, koji je prvi pokazao in teres za proučavanje ove bo­lesti u našoj zemlji.

Zusammenfassung.Dr. S m i l j a n a A n t u n o v i ć - M i k a č i ć : U e b e r d e n

e r s t e n F a l l W e i l s c h e r E r k r a n k u n g i n u n s e r e m K ü s t e n l a n d .

Ausser einigen vereinzelten Fällen in unserem Staate, die hauptsächlich w ährend des Krieges beobachtet w urden und ausser einem Falle von Prof. A n t i ć in Beograd, wird zum ersten male ein Fall W eilscher Krankheit in unserem Küsten­lande beschrieben.

Die Agglutination ergab im Pasteur-Insti tu t in Paris einen Monat nach Beginn der Erkrankung positiven Ausfall. Die übri­gen Reaktionen w aren negativ. Im klinischen Bilde w aren ty­pisch: Herpes, Icterus, zwei Recidive, heftige Remission, Nieren­schädigung, lange Rekonvaleszenz, begleitet von hochgradiger Schwäche.

In der Epidemiologie dieses Falles spielen möglicherweise Ratten o de r aber auch das W asse r im Felde eine besondere Rolle, und es werden in d ieser Hinsicht an unserer Abteilung U ntersuchungen durchgeführt.

Es w erden die genauen Laboratorium sm ethoden angege­ben, die notw endig sind, um rechtzeit ig die D iagnose stellen und neue Fälle auffinden zu können, welche analog wie in anderen L ändern sicher bei uns vorhanden sind.

Es w erden angeführt: Färbung, Kultivierung, Tierversuch, Agglutination, Adhaesionsversuch. Es werden die zeitgemässen Ueberlegungen betreffend de r Epidemiologie de r Weilschen Erkrankung entwickelt.

L iteratura.D o e r u. R u s s : Die gutartigen kurzfristigen Fieber der

w armen Länder. Mense, T roppenkrankheiten, 2 Aufl., III, 1914. — A r z t : U eber eine Epidemie von Icterus infectiosus in Süd- Mazedonien und Albanien. W iener klinische W ochenschrift XXX 1917 No. 4, 6. — W i e n e r : Febris icterica albanica. Med. Kl. 1917 No. 20. — Prof. A n t i ć : Spirochetosis icterohaemorrha- gica. Srpski arhiv 1934 Sv. 4. — U h l e n h u t h u. F r o m m e : Weilsche Krankheit, Handbuch d. pathog. Mikroorganismen. Kolle Kraus Uhlenhuth 1930 Bd. VII, 1. — A u g u s t e P e t t i t : Contribution à l 'é tude des Spirochetidés 1928, 1929. — W. A. C o l l i e r : Die Methoden der Spirochätenforschung. Abderhal- des Handbuch der biolog. A rbeitsmethoden Abt. VIII, Teil 2, Heft 3. — K. T o d o r o v i ć : Akutne infektivne bolesti 1933. — O f f i c e I n t e r n a t i o n a l d ’ H y g i è n e p u b l i q u e . Ses­sion Extraordinaire d’Avril—Mai 1934. — E. H i n d i e : Lepto­spira in London W aters. Collected A ddressed And Laboratory Studies. School of Hygiene and Tropical Medicine 1924-25. — H. C. B r o w n : Serological Diagnosis of Weil’s D iesease in British Medical Journal, March 2, 1935. — R u g e - M ü h l e n s - Z u r V i e r t h : Krankheiten und Hygiene der w arm en Länder 1930. — R ü g e : Neuere Literatur über W eilsche Krankheit und Siebentagefieber Archiv f. Schiff, u. T rop . Hyg. 32 Bd. 1 9 2 8 .— B a e r m a n u. S m i t s , D iagnose, Klinik, Epidemio­logie d. W. Erk. Bakt. Orig. Bd. 105 1927-28. — E. Z i m m e r ­m a n n : Diagnostik, T h erap ie u. F ragen der Epidemiologie der W eilschen Krankheit, Beihefte zum Archiv f. Schiff, u. Trop. Hyg. Bd. 33.

B anovinska b oln ica , O gulin.

Dva rijetka ginekološka slučaja.Fibroma pendulum labii maj. dex.

Dr. Josip V o d e h n a l , šef k i rurškog odjel jenja banovinske bolnice u Ogulinu.

Prateći sveopću, a specijalno ki ruršku i stručnu g inekološku li teraturu nalazili smo vrlo ri jeko ovakove i sl ične slučajeve, pa stoga odluč ismo publicirat i ova dva ri j etka slučaja.

V e i t navodi 12 autora u svojoj ginekologij i sa opisom f ibroma vulve. Od tih 12 jest 9 f ibroma labii majoris, a 3 labii minor., od kojih je j e d a n sa du­gom petl jom multipli f ibrom.

381

Pravi f ibrom vulv. spomen ut je u literaturi god. 1902. Jedan slučaj adenof ibroma navodi se god. 1927.,

zatim 2 slučaja e lephantiasi s vulv. i to jedan g. 1928., a drugi god. 1931. Naš niže opisani slučaj jest iz g. 1934. Ovaj je slučaj rari tet u našoj kazuističkoj mapi.

Dne 26. IV. 1934. prim ljena u bo ln icu R. B. 21 god., neudata. O bite ljska anamneza bez osobitosti. Bolesnica n ije nikada, prema svom navodu b ila bolesna. U v ijek se osjećala zdravom . Menses prve u 14 god. vazda uredne — bez ikakv ih patoloških pojava. U svojo j petnaestoj godin i p r im ije tila je, da jo j se pravi na desnoj strani spo lov ila neki čvorić, ko ji je tijekom vremena postajao sve veći i p rodu ljivao se. Do zime ove godine nara­stao je do ve lič ine velike jabuke, a tada je, navodno, počeo naglo rasti i spuštati se među noge. T um or je n ije nikada bo- lio. Jedino kada se je prehlad ila osjećala je neke neodređene boli u desnoj preponi — a sada jo j smeta u hodu. Kod mo­krenja nema poteškoća. Sada kao odrasla d jevo jka i budućažena s tid i se toga i že li da jo j se to otstrani. Status praes.: Srednjeg uzrasta, prim jereno hranjena, b lijeda. Temp. 36'3° C. Puls norm alan 66. Pulm o, cor, abdomen bez osobitosti. Desno, na desni lab ium nasjeda tum or velič ine muške glave, mekan, a površina mu je od m nogobrojn ih papilom atoznih resa. T um or dosiže skoro do koljena. K lin ička dijagnoza: fib rom a pendulum . D ijagnoza je i h is to lošk i potvrđena. Inače spo lov ilo bez p ro­mjena — jed ino što je desni labium deform iran, je r ga samtum or produ lju je i vuče do lje . U rin bez osobitosti.

27. IV. operaci jom tumor otstranjen. Ekscizi ja fibro- matoznog klina petel jke u labiju — i p rovedena mala plastika, tako da je kor ig iran deformi tet des nog labija. Težina tumora iznosi 1700 gr. Postopera tivni tečaj pot­puno uredan i paci jent ica 9. V. zdrava otpuštena.

Ovarium torquatum lat. d.Dr. Emili ja L a z i ć , asistent banovinske bolnice u Ogulinu.

U literaturi se ne spominju često slučajevi torzije adneksa. Anatomski je najčešća jednos tavna torzija tube na mezosalpinksu (18 slučajeva), t ako da ovar ium ostaje zdrav. Međut im se u literaturi spominje i po tpuna s p o n ­tana amputac i ja bilo jedne, ili obiju zdravih tuba (3 slučaja). Ova spontana amputac i ja smat ra se posl je ­dicom torzije.

Rjeđi je slučaj torzije zdravog ovar iuma i tube zajedno ( 2 slučaja), a t akođer i zdravog adneksa, koji je u cijelosti torkviran ( 2 slučaja).

Ovom preg ledu u literaturi doda jemo naš jedan s lu­čaj: Z drav torkviran ovarium sam.

Dne 14. juna 1934. p rim ljena je u bo ln icu d jevo jčica od 14 godina, ko ja navodi, da je juće dobila jak napadaj bo li u trbuhu sa desne strane. Bolesnica pripovijeda, da te bo li osjeća već godinu dana većinom kao podm ukle bo li, no koje znadu kat­kada b it i dosta jake. Zadn jih par mjeseci se boli postepeno povećavaju i o tp rilike svakih 14 dana postanu tako jake, da mora ležati. Te b o li jo j obično tra ju 2—3 dana, a onda opet popuste. Sada je isto tako dob ila ja k napadaj, a li mnogo jači nego što je dosad bio, osim toga ima jaku g lavobo lju i m uč­ninu, dvaput je povraćala otkad ju je zabolje lo. S tolica je za­ostala jedan dan, inače je uredna. M enstruacije nema.

S t a t u s pr . P rim jereno razvijena, obične strukture i p r i­mjereno hranjena.

Tem p. 37‘2°C . Puls ubrzan (85). Srce i pluća bez osob i­tosti. Abdom en napet, na op ip o s je tljiv sa desne strane, osobito bolan u apendikalnom pred je lu ; postoji defense m uscula ire; pipa se tv rda rezistencija.

Album en, sacchar. negativan.M is li se na upalu s lijepog crijeva.

T h erap. Laparotom ia. Desni ovarium znatno povećan i torkviran za 360°. Učinjena ovariectom ia, appendectomia. L ije v i je ovarium u redu. T ok bolesti b io je bez ikakov ih kom plika­cija, te je bolesnica otpuštena iz boln ice zdrava dne 17. VI. 1934.

M akroskopski na laz: ovarium je ve lič ine kokošjeg jajeta, tvrd, na prerezu se v id i, da je staničje in filtr ira n o k rv lju te je crvenkasto-smeđe boje.

M ikroskopski na laz: Staničje je hem oragički in farsirano bez patoloških prom jena.

Obzirom na to, da je p roces torzije bio postojan i trajao godinu dana, p rema anamnezi , a sve ostalo bilo u redu, p rema nalazu kod la pa ro to mie , to se p r e tp o­stavlja kod ovog slučaja pojava progresivne torzije.

Ova se nezgoda može dogodi t i i na jmlađem dje­tetu, djevojci, udatoj ženi koja je rađala i koja nije

rađala. Sabral i smo sve dobi ovih slučajeva, te su ras ­tegnute između 10 mjeseci i 46 godina.

Simptomato logi ja je j ako neodređena , a d ijagnoza nije bila nikad učinjena. To je slika: appendici t i s acuta ili torsio cystis ovarii. Katkada su boli podmukle , a onda je slika: salpingit is ili gravidi tas extrauterina.

lako di jagnoza nije bila nikad učinjena, ipak se uvijek opera tivno interveniralo. Jake boli ne dolaze po jačini torzije, nego po veličini hemoragije.

Kao uvjeti torzije spominju se u literaturi t raume, menstruacija, t rudnoća, upa la sl i jepog crijeva, dužina tube, duž ina mezosalpinksa, duž ina petlje ovariuma.

Kao uzrok torzije postavl jena je teori ja per is tal t ike i antiperistal t ike — stanje s impatičnog ž ivčanog sus tava — pojava progresivne torzije, teorija, koja još nije dokazana .

Volumen torkviranog organa je znatno povećan, j e­dan od težih vagao je 420 gr. Sadrž ina je koagul i rana krv, te je organ omeđen per i tonealnom reakci jom, koja je stalna, no adhezi je se lako oslobode.

Pos tup ak je radikalan, te torkvi ran organ t reba uvijek otstraniti .

Smatramo svojom osobitom dužnosti, da se zahvalim o g. prof, dru Durstu na susre tljivosti i pruženoj dozvoli uporabe kn jižn ice univerzitetske k lin ike za g ineko log iju i p rim a ljs tvo u Zagrebu.

L iteratura.R i c a r d A .: Gyn. et Obst., 28, 33. — C o t t e : Gyn. et

Obst., 27, 33. — M i c h o n et T r i l l a t ; S a n t y : Gyn. et Obst. 27, 33. - G. G e 11 e : Gyn. et Obst. 19,1929. — M i c h o n et C o m t e : Gyn. et Obst. 14, 1926. — L. M i c h o n : Gyn. et Obst. 14,1926. — R o c h e t et P e y c e l o n : Gyn. et Obst. 14,1926. — L a r o y e n n e et C r e y s s e l : Gyn. et Obst. 14,1926.— P e r r i n : Gyn. et Obst. 9, 1924. — L a c o n t u r e et A r n o u l d : Gyn. et Obst. 9, 1924. — Henri R e y n è s : Gyn. et Obst. 9, 1924. — Louis M i c h o n : Gyn. et Obst. 21, 1930. — L. D e- v r a i g n e et M. L a c o m m e : Le M onde Medie. No. 786, 931. — Dr. J. S c h w a r z : Z tb t. J. Gyn. No. 49, 1922. — D r. F. N e u g e b a u e r : Ztbt. f. Gyn. 49, 922. — Dr. K. L a e n n u l e : Ztbt. f. Gyn. 11, 923, 436. — Dr. L. E. H a i m : Z tb t. f. Gyn. 25, 925, 1401. — A. L ö f f l e r : Z tb t. f. Gyn. No. 15, 1927. — H. L. D a r n e r : Z tb t. f. Gyn. 40, 1927. — Dr. S a i t z : Z tb t. f. Gyn. No. 4, 1931. — L ö h n b e r g : Z tb t. f. Gyn. No. 35, 1932. — D r. W. T h o m a s : Z tb t. f. Gyn. No. 25, 1902. — H. B a r t c k y : Ztbt. f. Gyn. No. 40, 1927. — D r. I. v. B i i b e n : Z tb t. f. Gyn. No. 38, 1928. — H. L e i s c h m e r : Z tb t. f. Gyn. No. 28, 1931.

ZA P R A K S U

Iz C entralnog ren tg en o lo šk o g in stitu ta (upravnik prof. dr. Laza P op ov ić) M ed icinskog fak u lteta u n iverziteta u Zagrebu.

Vrijednost ciljanih snimaka i prosijavanja kod duodenalnih ulkusa.Dr. Milan S m o k v i n a , Zagreb.

Rentgenska di jagnost ika obol jenja probavnog trakta stoji da na s na tolikoj visini, da joj više na tom po ­dručju ne može da konkuri ra ni jedna od priznatih kli­ničkih metoda. Koliko je svakom savjesnom liječniku i kirurgu i internisti po treban i važan tačan i stručan rentgenološki nalaz, kaže nam dnevno iskustvo.

Na tu našu metodu pregledanja stavljaju se d a ­nomice sve veći zahtjevi. Baš radi toga se je ona već u tolikoj mjeri usavršila, da može u dobrom dijelu želučano-cri jevnih obol jenja i bez pomoći kl iničkih me­toda sama postići potpuno tačne i i spravne di jagno­stičke rezultate. To dakako ne znači, da je ren tgeno- logu kl inika suvišna, štaviše, ona je i te kako pot rebna i važna, pa stoga t reba da sva naša nastojanja idu s kl inikom ruku o ruku.

U čemu je snaga rentgenološke metode pred dru­gim d ijagnost ičkim m e to d a m a ? Njena je snaga u tome, što prikazuje morfološke promjene st i jenke gas tro-in- t est inalnog trakta kod pojedinih obol jenja direktno i očigledno, te je doista autopsi ja in vivo, odnosno pa­tološka anatomija bez noža.

Prvi pokušaj i prikazivanja organa probavno g t rak ta na ekranu i rentgenskoj snimci pomoću kontrastnih sredstava, ( ime R i e d e r - o v o je vezano uz te pokušaje) , znači početak nove ere u rentgenološkoj di jagnostici . Da suviše ne dul j imo iznoseći opće pozna te stvari, prelazimo na našu temu.

Izdvojili smo duodenalni ulkus kao na jčešće o b o ­ljenje toga trakta s nakanom, da iznesemo naša opa­žanja i iskustva, te da i s taknemo neke činjenice, do kojih smo došli u nekol iko zadnj ih godina ispit ivajući taj predmet, a koje t reba da dop une i usavrše pri jašnje i usmene i p i smene objave izašle iz našeg Instituta.

Kao odlučne pristaše bečke rentgenološke škole smatrali smo, a smat ramo još i danas, da je p rosi ja ­vanje — di jaskopija prvi i najvažniji akt pri pregle- danju kont ras tnom kašom djelomično ili po tpuno i spu­njenog želuca i crijeva. Držeći se toga princ ipa usavršil i smo svoju tehniku preg ledavanja samim pros ijavanjem toliko, da smo, kako objavl jene statistike autoptički verificiranih slučajeva govore, postigli kod duodenalnog u lkusa rezultate od 95 do 9 6 % a jedne godine čak 9 9 % ispravnih dijagnoza. Snimke smo pravili tek izu-

383

zetno i to samo kod naročito interesantnih slučajeva, bilo iz didaktičk ih razloga, a ponajčešće da nam po­služe kao prilozi za publikacije. U di jagnos tičke pak svrhe nismo, do pred nekoliko godina, uopće snimali p romjene kod du odena ln og ulkusa, a ipak je naša stat ist ika s ta ­jala u redu s najbolj ima, koje su objavl jene u svjetskoj literaturi.

Strani su autori već od prvih poče taka polagali važnos t na snimke, pa od njih toliko očekivali, da su prosi javanje tako reći zanemarili . Da bi se usavrši lo snimanje, konst rui rane su mnogobro jne naprave i za seri jsko snimanje. Mi smo kod tih pokuša ja ostali po strani. T e k nakon učestal ih publ ikaci ja o vrijednosti tzv. „ciljalnih sn im a k a “, učinjenih na jednostavnim i p r ik ladnim aparat ima, koj ima se moglo bez teškoće uz pros i javanje d irektno priključit i snimanje snimke, (baš je to od važnosti , jer je samo na taj način moguće pojedine karakter is t ične promjene pravovremeno i sa s igurnošću fiksirati), počeli smo i sami sa snimanjem takovih snimaka . No ostali smo i nada lje vjerni svo­jemu pređašn jem vjerovanju, da je di jaskopija na jvaž­nija, a snimke tek neko pomagalo, odnosno t ra jna po­tvrda onoga, što se d i jaskopski utvrdi. Nadal i smo se ipak, da će nam u pojedinim s lučajevima dobra sn imka otkriti one, sasvim minimalne i fine, a ipak ka rak te ­ristične promjene, koje nije moguće uočiti samim pro­si javanjem, pogotovo kad se je na sve s trane stala obraćati pažnja na promjene s luzničkog relijefa. Ist ičemo već na ovom mjestu, da je za nas ispit ivanje relijefa sluznice i želuca i cr i j eva spada lo u integralnu pret ragu već u ono vrijeme, kad je drugima, koji o tome danas pišu brojne rasprave i debe le knjige i raščinjaju odavno poznate činjenice, bila to još velika tajna.

Kronični duodenalni ulkus, kao da leko na jčešće od svih ulceroznih procesa duodenuma, a jedno od najčešćih obol jenja probavnog a trakta, bilo je još pred 15 godina moguće rentgenološki utvrditi tek izuzetno sa po tpunom s igurnošću. Kroz dugi su se niz god in a re ­dala najrazl ičnija opažanja, koja su di jelom bazi ra la na indirektnim, a di jelom na netačno f iksiranim i krivo pro tumačenim di rektnim znacima, koji su imali biti karakterist ični za lokalne promjene sti jenke. Zas luga je A k e r l u n d o v a , da je u tu zbrku i t amu unio r ed a i svijetla. Njegova tačna opažanja i s igurno utvrđeni direktni rentgenološki znakovi lokalnih promjena na bu lbus u du o d e n u m a riješili su rentgenološki d i jagno­stički problem, te imaju još i danas apso lu tnu vrijednost. Indirektni znakovi su sasvim nesigurni , tako da se jedva vrijedi na njih osvrtati. Proučavanjem relijefa duodenalne sluznice, proš irena je di jagnost ika, što znači velik napredak. Opažan ja B e r g - o v a su uglavnom samo produkt zakl jučivanja na temelju p o ­znatih i priznatih rezultata F o r s e l l - o v i h , pa su odviše neznatna, da bi se smje la po vri jednost i i originalost i stavljati uporedo s A k e r l u n d o v i m a .

Sisica ( N i s c h e ) , usjekot ina (Defekt), ret rakci ja i prestenotički divertikl jesu po A k e r l e n d u direktni znaci za duodenalni ulkus. Svi se oni mogu i spravnom tehnikom pros ijavanja po tpuno s igurno pronaći i p ri ­kazati na kontrasnoj sjenci bulbusa. U čemu se sastoji ispravna t e h n i k a ? Bulbus t reba tačno prikazati , t reba ga kontrasnom kašom potpuno ispuniti , a to se pos ti ­zava samo pomno izvršenom bi manua lnom efleražom. Ima do duše slučajeva, da se bu lbu s puni kont rastom vrlo lako i gotovo od jed am pu t slabim pri t i skom na želudac, bilo dist inktorom, bilo rukom. Najčešće se ipak dešava, da t reba veoma savjesno i pažljivo, ne štedeći ruke, prit iskati i gnječiti želudac, da se kont rasna kaša progura kroz pi lorus pa napuni bulbus. Efleraža je l ična vještina, koja se post izava samo v ježbom i vre ­menom. Kojim se ona pokre t ima ruku najbolje provodi, zavisno je od više momenata. Glavni su pokreti uvijek

384

deće promjene : U prvom redu. t ipične kataralne pro­mjene sluznice, koje se očituju u odebljal im, prošire­nim, tvrdim i ukočenim, obično izvijuganim i nepravilno r aspoređenim sluzničkim borama. Te promjene potsje- ćaju na promjene sluznice želuca kod kroničnog ga­stritisa, samo što su one na sluznici duode num a mnogo nježnije i finije. Oko sa m og ulkusa, koji se manifestira u obl iku sisice, vrlo često nalazimo okrugao, svijetao prsten, koji uzrokuje otekla i n a bu brena sluznica po­put nekog nas ipa oko ulkusa. Ta j svijetli prsten obu­hvata sisicu po periferiji. N abor se vidi također i kod profilnih sisica, a očituje se kao b ikonk avna udubina na konturi s jenke bulbusa sa sisicom u sredini. Vrlo je čest nalaz koncentr ično, upravo zvjezdoliko uprav­ljenih sluzničkih bora prema sisici — ulkusu. Taj je znak karakter is t ičan naročito za ulcera, koja imaju ten­denci ju da brazgot inom zacijele, a uzrokuje ga centri­petalni poteg brazgot inastog tkiva ( E i s l e r , L e n k ) . Slično nalazimo kod velikih i dubokih kroničnih ulcera. Moguće je, a tvrdi to i F o r s e 11, da odebl jale boresluznice učine na konturi bu lbusa defekte — usjekotine.Ukoliko to biva, defekti su maleni, plitki i oštro kon-turirani.

P re m a nabro jen im di rektnim znacima, koje uzro­kuju same promjene s luzničkog relijefa, moguće je sa sigurnošću i bez Akerl u n d - o v i h d irektnih znakova prepoznat i duodenaln i ulkus. Oni se doduše sami ri­jetko kada viđaju i to samo kod malenih i svježihduodenaln ih ulcera. Baš radi t akovih i t reba snimaticil jane snimke, da se prošire d ijagnos t ičke mogućnosti , a stat is t ika popravi za koji procenat . Tr e b a da se spo­mene, da je velika važnost i vr i jednost cil janih snimaka i u tome, da nam posluže pri komparaci j i nalaza, kada se pregledavanje ponovi, da se ustanovi kako se i ukome pravcu duodenalni ulkus mijenja, a eventualnoda se utvrde ulcera, koja se tokom bolesti razviju na drugom mjestu.

Kao pri log našem izlaganju navodimo nekolikosasvim karakter is t ičnih s luča jeva :

isti i u istom smjeru, a tek su detalji tih pokreta kod svakog pregledača individualni . Mnogo je puta pot rebno položiti bolesnika na desnu stranu, pa pregled u tom položaju obaviti . Preg ledavanje u položaju na leđima ili na t rbuhu rijetko je kad od potrebe. Strplj ivom pre tragom moguće je svaki bu lbus pa i kod najjačih stenoza, do te mjere napunit i , da se promjene na nje­mu prikažu, dok i brojne snimke bez sistema učinjene uz pomoć svih mogućih kompresor i ja i skupih naprava, neće dovesti do cilja. Rukavicom zašt ićene ruke naj­bolji su di st inktor i najbolj i kompresori j .

Simptom sisice bilo spr i jeda (en face), bilo u pro­filu, vidi se mnogo češće, nego što tvrdi A k e r l u n d . Mi smo ga na našem materijalu pronalazil i već kod prosi javanja u nekih 8 0 % slučajeva. Razlog će biti slijedeći. Prosi java jući u smjeru pos tero-ante riornom vide se dobro profilne sisice, koje leže na maloj i na velikoj krivini bu lbasa te veće sisice en face, dakle one, koje leže na prednjoj ili stražnjoj stijenci, dok se u tom smjeru mogu da sakri ju i da previde malene en face sisice, jer ih prekriva sloj kont rasne kaše, a eventualno i odebljal i sluznički nabori. Stoga prosi javamo redovno i u kosim pravcima. Prednj i desni kosi položaj važan je, da se prikaže u cijeloj svojoj dužini i formi bulbus, koji već normalno ne leži sasvim frontalno, nego Iako pom aknut u sagi talnom smjeru. Osobi to je važno pre­gledati u lijevom kosom položaju, jer se u tom polo­žaju projicira s jenka bulbusa, tako da mu desnu kon­turu tvori prednja, a lijevu konturu st ražnja stijenka. Sada će se pređašn je en face sisice, koje su ležale na prednjoj , odn osno stražnoj stijenci, prikazati kao pro­filne na rubu sjenke bulbusa. Katkad je pot rebno b o ­lesnika toliko okrenuti , da on stoji frontalno, a sjenka se bu lb us a izbaci iza sjenke želuca.

Često je potrebno, da bi se pr ikazala sisica, izvo­diti čas jaču, čas slabi ju tzv. „doz iranu kompresi ju b u l b u s a “. Ponekad će se sisica, a naročito profilna, pokazati tek ako lakom masažom bulbusa kontras t akt ivno i gotovo silom uguramo u krater ulkusa. Taj se pojav često viđa i kod želučanih čireva.

Drugi direktni znaci i defekt i retrakcija i pre- stenotički divertikl, dadu se uvijek prikazati , samo treba bu lbus dobro ispuniti , štaviše ti se znaci gotovo bolje i jasni je vide kod prosi javanja, nego na snimci, jer nam ne uspi jeva uvijek snimiti baš u momentu, kad je bu lbus kontrastom najbol je ispunjen. Katkad je pot rebno spriječiti p renaglo izlijevanje kontrasne kaše iz bu lbusa pri t iskom na silazni otsječak duodenu ma. To se na j­bolje čini lijevom rukom, dok desna sama provodi efle- ražu kont rasta iz želuca. Tol iko o direktnim znacima.

Od indirektnih znakova vrijedi j edino spomenut i tačku bola na pritisak, ako se ona stalno projicira na bu lbus duodeni . Bez drugih direktnih znakova, dakako da je taj indi rektni bez vrijednosti .

Koji na p redak ima da očekujemo od ciljanih sni ­m a k a ? Cil jana snimka, ako je tehnički i spravno uči­njena, može da prikaže sve direktne znakove. Naročito se na njoj, dozirajući kompresi ju, mogu lijepo pr i ka ­zati sisice, pa i one najmanje. Uvjet je, da se one na više sn imaka nađu uvijek na istom mjestu. Snimka treba da tačno prikaže relijef sluznice. Sluzničke bore du odenum a su obično tako nježne i fine, da se p r o ­stim okom na ekranu jedva mogu vidjeti. Na snimci nasupro t one se očituju poput svijetlih pruga, kontu- riranih tamnim rubovima. Svijetla pruga odgovara tje­menu, odnosno grebenu sluzničkog nabora, a tamne pruge između njih uzrokuje zadržana kont rasna kaša, koja je zašla u brazde i j a ruge između sluzničkih na­bora. Važno je dakako, da se kompres i jom istisne iz bu lb usa sav suvišni kontrast .

Kod duod enaln og u lkusa vide se na sluznici slije-

1) Dr. S. A. R. na laz: Kod prosijavan ja nalazi se tipična deform acija bulbusa. Duboki defekt na ve liko j k riv in i i na bazi obaju recesusa uz p ilorus. R etrakcija male kriv ine . Oba rece- suša proširena u sm islu prestenotičkog d ive rtik la . Dugoljasta sisica na sastavu vra tova d ive rtik la i abora lnog stegnutog d ije la bulbusa. (SI. 1). R. d ijagnoza: Ulcus duodeni. Op. nalaz: U lkus stražnje stijenke duodenuma.

2) K. P. R. na laz: Kod prosijavan ja tip ična deformacija bulbusa. D uboki c irku la rn i defekt i proširen i recesus velike kri­vine. Retrakcija maie krivine, a na n jez ino j sredini malena sisica spojena sa sjenkom bulbusa uskim vratom . Prema s is ic i tendi­ra ju odeblja le sluzničke bore, što se v id i tek na c iljan o j snimci. (SI. 2). R. D ijagnoza : U lcus duodeni curvaturae m inoris .

3. H. R. R. na laz: Kod prosijavan ja v id ljiv a tip ična defor­m acija bulbusa. D ubok cirku laran defekt sa strane ob iju krivina. Na sredini bulbusa, b liže m aloj kriv in i, poput graška ve lika si­sica. Na c iljano j snim ci vide se još odeblja le , koncentrično prema s is ic i poslagane sluzničke bore. (SI. 3). R. dijagnoza: Ulcus duodeni apud curvat. m inor.

Op. nalaz: Ulcus stražnje stijenke duodenuma, penetrira u pankreas.

4) B. I. R. nalaz: Kod prosijavanja tip ična deformacija bulbusa u fo rm i lis ta djeteline. Dubok, a uzak defekt sa strane ob iju kriv ina . Na snim ci u lijevom predn jem kosom položaju v id i se ve lika sisica stražnje stijenke. (SI. 4). R. dijagnoza: Ulcus duodeni parie tis posterioris.

Op. na laz; U lkus stražnje stijenke b liže m alo j k riv in i.5) J. M. R. nalaz: Kod p ros ijavan ja tip ična deformacija

bulbusa, č ija sjenka izgleda rastrgana u tr i oveće nepravilne krpice. D ubok defekt ob iju kriv ina . Nedaleko pilorusa, na mje­stu gdje se dna defekata p rib ližu ju , v id i se oveća sisica, koja leži na predn jo j stijenk i. Na c iljan o j snim ci se v rlo lijep o vidi sv ije tao prsten oko sisice te koncentrično oko nje poslagane, p rilično odeblja le , sluzničke bore. (SI. 5). R. d ijagnoza: Ulcus duodeni parietis anterioris.

Op. nalaz: Ulcus prednje stijenke duodenuma.6. K. L. R. na laz: Kod pros ijavan ja tip ična deformacija

bulbusa. Dubok defekt ve like i p litak defekt male kriv ine . Bliže m aloj k r iv in i v id i se malena sisica. Na c iljano j snim ci u lije-

385

vom prednjem kosom položaju v id i se malena sisica na pred­njoj stijenci sa karakteris tičn im b ikonkavnim defektom, ko ji odgovara c irku larnom sluzničkom naboru — nasipu oko ulkusa (SI. 6). R. d ijagnoza: Ulcus duodeni parie tis ant. ad curvat. minor.

Op. na laz: U lkus prednje stijenke uz malu kriv inu .7) P. L. R. na laz: Kod prosijavan ja nalaze se samo m i­

nimalne promjene na konturi bulbusa, koje nisu izgledale n i­malo tip ične za duodenalni ulkus. Na c iljano j snim ci v id i se jasno, nedaleko pilorusa, malena sisica sa uskim , sv ije tlim prstenom oko nje. Prema sisici bro jne rad ija rno upravljene sluzničke bore. (SI. 7). R. d ijagnoza: Ulcus duodeni.

U prvih šest s lučajeva uspjelo nam. je rentgensku dijagnozu postaviti već na temelju samo g prosi javanja. Ciljane su snimke uglavnom potvrdi le i pr ikaza le pro­mjene, utvrđene kod prosi javanja, a tek se na pojedi ­nima moglo ustanovit i p romjene s luzničkoga relijefa, koje su također govori le za duodenalni ulkus. U za­dnjem od citiranih s lučajeva n ismo mogli samim pro­sijavanjem doći do i spravne dijagnoze. Nalaz je bio sasvim neznatan i nimalo tipičan. T e k nam je cil jana snimka otkri la na bu lbusu i malenu sisicu i ostale karakterist ične promjene sluzničkoga relijefa.

U svom referatu o gorn jem predmetu namjerno sam i stakao važnos t same tehnike pregledanja. Ističem ponovno, da je d i jagnos t ika baš duo de na ln og u lkusa zavisna poglavi to od vješt ine i lične spretnosti pregle- dača, koja se ne da zamijeniti niti na jskupl jom apa ra ­turom niti stot inama, na nezgodan način i u nepravo vrijeme, učinjenih snimaka.

Zusammenfassung.Dr. M. S m o k v i n a : Ü b e r d e n W e r t d e r g e z i e l t e n A u f n a h m e n u n d d e r D u r c h l e u c h t u n g b e i U l c u s

d u o d e n i .

In der A rbe it w ird hervorgehoben, dass bei der röntgeno­logischen D iagnostik des Duodenalulkus die Durchleuchtung das W ich tigs te ist.

D ie jahrelange Erfahrung am Ins titu t beweist, dass man nur m it der Durhleuchtung in 95 bis sogar 99% der Fälle zur richtigen Diagnose kommen kann, was autoptisch durch die operierten Fälle bestätigt wurde.

In den letzten Jahren bediente man sich auch der gezie l­ten D uodena l-A ufnahm en, w e il durch die charakteristischen Veränderungen des Schleimhautreliefs, die bei der Durchleuch­tung nicht erkennbar sind, ohne oder bei nur schwach ange­deuteten Akerlundschen Symptomen das U lkusle iden diagno­s tiz ie rt werden kann.

Das Symptom der Nische w ird durch die gezielten A u f­nahmen v ie l deutlicher und sicherer dargestellt als bei der Durchleuchtung.

Von den Schleimhautveränderungen kommen in Betracht: Der ring förm ige Schle im hautw ulst um das U lkus und sternför­m ig vom Rande des U lkus ausgehende Schleim hautfa lten.

Verf. is t der M einung, dass durch die Kom bination der Durchleuchtung und der gezielten Aufnahme der obige Prozent­satz, der zu den besten in der L ite ra tu r angeführten gehört, noch erhöht werden kann.

D ie beigefügten Aufnahmen von 7 Fällen zeigen deutlich die typischen Veränderungen am Bulbus duodeni, sow ohl die Akerlundschen Symptome, als auch die erwähnten Schle im ­hautveränderungen.

Važnost nespecifične podražajne terapije u dermatologiji.Dr. Šime Č a j k o v a c, Zagreb.

Svatko, tko se bavi l i ječenjem kožnih bolesti, znade, da se neke dermatoze loka lnom terapi jom liječe lakše, druge teže, a da se u izvjesnom broju slučajeva ni­kakvom, pa ni dugotrajnom, vrlo savjesno provedenom lokalnom terapi jom, ne može postići gd jekad ni na jma­nji uspjeh : kl inička se sl ika ne miče s mjesta, a u koliko se možda nešto i popravi , to stalni recidivi i progredi jenci ja govore za nedovol jnu terapiju. Isto je tako poznato, da ćemo ka tkad uz mnogo indiferentni ju i po vremenu kraću terapiju obol jenja — kao ekceme, urtikariju, renitentni seropozit ivi tet kasnih luesa ili se - ronegativi tet malignoga luesa — potpuno izliječiti, po- segnemo li za kojim nespecif ičnim podražajem, koji pogađa čitav organizam odjednom, kao što su na pr. promjena dijete, p romjena klime, sunčanje, kupanje, venepunkci ja, injekcije proteina, a rsen itd. itd,

Pro mjene na nekim unutarnj im organima, na koje kod nekih dermatoza manje ili više redovno nailazimo, čine, da koža pred isponi ra za ovo ili ono oboljenje. Vidimo dakle, da postoji veća ili manja ovisnost kože od pa to loškoana tomsk oga ili funkc ionalnog stanja dru ­gih nekih organa, resp. či tavoga organizma. Prema tome je etiologija takvih dermatoza u disfunkciji različitih, po djelovanju oslabljenih, organa. T akv e su dermatoze samo projekci ja anomal i ja unutarnj ih organa uvjetova­nih baš t in jenom dispozici jom (ili — po S p i e t h o f f u — skupom pogrešn ih parci jalnih konst i tuci ja različitih or­gana), a mogu biti izazvane različitim egzogenim ili endogenim faktorima, na koje organizam u toku života naiđe. T o su razlozi, radi kojih se ne može utjecanjem samo na jedan faktor promijenit i konsti tucija čitavoga organizma, koja bi dove la do izlječenja dermatoze. Bu­dući da još nije moguće današn jom metodikom naći one male promjene na različitim o rga nim a od kojih zavisi konst ituci ja organizma, to u velikom broju slu­

čajeva ne možemo samo loka lnom terapi jom postići po tpun o izlječenje.

Poznato je, đa nam u nekim slučajevim a uspijeva, utjeca­njem već samo na jednu žlijezdu i l i organ, navesti kožu na to, da zadobije svoje norm alno lice. Ovakvom terap ijom smo da­kle izm ijen ili p rim arn i razlog dermatoze uzrokovane pato loško- anatomskom il i funkcionalnom prom jenom tog unutarn jeg orga­na. Potsjećam o ovdje na refrakterne d ijabetičke ekceme unu­ta rn jih strana bedara, d ijabetičke ba ianitide, vu lv itide i fu run - kuloze pa P o h l a n d - M a t z e n a u e r o v u d ism enoro ičku der- m atitidu, koje možemo iz lije č it i samo utjecajem na zavisne ž li­jezde, Navodim to samo zbog prim jera ovisnosti dermatoze i funkcije organa o unutarn jo j sekreciji, je r ovakav način lije če ­nja ne možemo u b ro jiti u nespecifičnu podražajnu terap iju , već u etio tropno liječenje.

Sve su to razlozi, koji su nagonil i na razmišl janje i t raženje metoda, koje bi — di rektno ili ind irektno — utjecale i s todobno na čitav niz organa i t ako promi je ­nile anomalnu reakciju organizma, a time i kože. T akv e nespecif ične metode, kod kojih nestaje velik broj de r ­matoza različite et iologije i kl iničke slike, ili koje b a ­rem kožu dovedu do takvoga stanja, da je mnogo lakše na nju utjecati lokalnom terapi jom, zovemo podraža j - nom terapijom, jer podražujemo pojedine stanice, tkiva i čitave organe (a d irektno ili indirektno i kožu) na drugači ju reakciju, koja nam je za terapiju po t rebna . Takvi podražaji posl i je nekog vremena gu be na svojoj aktivnosti , pa se zato t rebaju postepeno pojačavati , da se ne bi organizam na njih privikao; pošto smo pre­stali s podraživanj ima, često prestaje i post ignuto s ta­nje reakcije, i organizam se postepeno vraća na stanje, u kojemu se nalazio prije liječenja. Uspi jemo li dug o­trajnim podraž ivanj ima trajno promijenit i reakciju orga­nizma, govor imo o reaktivnoj terapiji (U ms t im mu ngs­therapie).

Promjen a reakcije organizma svodi se danas na djelovanje kvalitativno promi jen jenih bjelančevina, pa

386

zato podražajnu terapiju zovemo i proteinskom terapi ­jom, a jer bjelančevine u f izikalnokemijskom smislu pripada ju koloidima, nazvao ju je L u i t h l e n i kolo- idnom terapijom.

Najčešće se događa, da ne možemo postić i tra jnu reaktiv- nost organizma, već je reakcija kože samo prolazne naravi, tako da praktičk i reaktivna terap ija do lazi u obz ir v rlo r ije tko . No za vrijem e podražajne te rap ije dermatoza se je već to liko popravila i možda potpuno iščezla, da nas mnogo ne smeta, ako poslije toga organizam ponovno prijeđe na svoju staru re­akciju, je r se dermatoza ne će po jav iti, ako organizam ne po­gode i opet is ti oni fak to ri, ko ji su derm atozu p rije izazvali. Dogodi li se to ponovno, treba nastoja ti zadržati prom ijenjenu reaktivnost što duže, da se s vremenom stab iliz ira , je r ćemo samo na ta j način moći dermatozu tra jno otstran iti.

Kod neinfekcioznih i infekcioznih obol jenja služi­mo se nespecif ičnom podraža jnom terapijom, a kod infekcioznih možemo se osim toga poslužiti i specifič­nim podražaj ima, kao što su različite heterovakc ine i autovakcine, t r ichophytin, tuberkulin, mallein, luetin itd.

Nespecifični i specifični egzogeni ili endogeni po­dražaji , koje upot rebl javamo kao sreds tva za podražajnu i reakt ivnu terapiju, po svome su karak teru i kvali ta­t ivno i kvant itat ivno vrlo različiti, mnogo više negoli promjene, koje oni izvode na pojedinim organima. Da organi nakon kakve izvana provedene podražajne te­rapije izmjene svoju dotadašn ju reakciju, svodi se u prvom redu na njihovo bifazično svojstvo : u početku prevalira negativni — vagalni, a poslije pozitivni — simpat ikotoni m om enat (faza). Opt imalno apl ici rana ja ­kost podraža ja dovodi do vrlo male negat ivne faze (koja se klinički ne manifest ira ni na koji način), a poslije nje dolazi mnogo jača, kurat ivna faza. Pojačamo li podražaj , naglo se i nerazmjerno povećava nega tivna vagalna faza, koja tek nakon dugog vremena po s te pe ­no prelazi u vrlo jaku pozit ivnu fazu. No ako je po­dražaj bio prejak, ili ako smo prerano — još u nega ­tivnoj fazi — izveli novi podražaj , negat ivna faza to­liko poraste (a ponovnim podraža j ima se negat ivne faze mogu i sumirati) , da se organizam toliko ošteti, da do pozitivne faze uopće ne dođe. Pos l jedica je ta­kve terapije egzacerbaci ja i progredi jenc ija dermatoze. Z bog toga nije dopuš teno ponoviti podražaj , dok još nije nestala opća, žarišna i lokalna reakcija, a isto tako se ne preporučuje nakon jače žar išne ili općeni te re­akcije ponovni podražaj pojačati. Taj neka uvijek bude barem jednake jakosti , ako već ne manji.

Vidimo već iz toga kra tkog teore tskog razmatranja, od kolike je važnost i odabi ran je jakost i podražaja i odabi ranje vremena za njegovu ponovnu aplikaciju. Prejaki podražaji ili češći, no po jakost i manji, ali interpolirani u negativnoj fazi p rvoga podražaja, mogu dovesti do tako jake vagalne reakcije, koju organizam više ne može kompenzirat i . T akva se negat ivna faza manifest ira u obl iku anafi lakt ičkog ili anaf ilaktoidnog šoka.

U vidu te bifazne sposobnost i pojedinačnih stanica, tkiva i o rgana shvatlj iv nam je i A r n d t - S c h u l t z e - o v biološki zakon: male doze podražuju — velike paral i ­ziraju ob ra m bene snage organizma. T a akt ivna spo­sobnos t reakcije či tavoga organizma (omnicelularna re­akcija po S t a r k e n s t e i n - u , općeni ta aktivacija p r o ­toplazme po W e i c h a r d t - u ili elektivno djelovanje ergotropina po G r ö e r - u ) nastaje pod utjecajem ras- palih produkata bjelančevine. Za nas je od najveće važnosti , da osim reakcije organizma in toto (glavo­bolje, boli u zglobovima, supfebri lne tempera ture ( termo- t ropno djelovanje bje lančevina — „Hei lf ieber“), umor i snenost , bljuvanje, p romjene u krvnoj slici, promjena brzine taloženja eritrocita po Westerg reen-u itd.) do­lazi i do žari šne i (na mjestu injekcije) do lokalne reakcije. T a k o nas ta je od kroničke, refrakterne d e rm a ­toze akutna upala, a na nju terapeutski mnogo lakše

utječemo. Nespecifični podražaji aktiviraju oboljele „senz ibi i iz irane“ stanice mnogo više od onih stanica’ koje su netaknute, zdrave. No ne t reba to shvatiti, kao da mi podraža jnom terapi jom želimo uvijek postići ža­r išne reakcije! Nasuprot , kod akutni jih obol jenja treba ih i te kako izbjegavati . One nam govore, da smo upotrijebili podražaj , koji je da leko premaš io optimalni podražaj , koji bi post igao najjaču ak tivnost stanice ( „Schwel lenre iz therap ie“ po Z i m m e r - u ) . Takve jake žari šne reakcije dobro nam dođu samo rijetko kod nekih vrlo refrakternih dermatoza, jer samo na taj na­čin možemo tu ref rakternost otstraniti . No ne smijemo zaboravit i , da t ime s tavl jamo mnogo toga na kocku. Općeni ta reakci ja uvje tovana je kod ovakve terapije raspadanjem bjelančevina u obol jelom žarištu, pa mo­žemo dovesti do akkt ivaci je i one već smirene tuber­kulozne procese, koji se slučajno nalaze negdje u plu­ćima, pa možemo provocirat i aktivaciju. Vidimo iz toga, da je odabi ran je jakosti podraža ja od p re su dn e važnosti za uspjeh terapije. U gran icama vri jednosti A r n d t - S c h u l t z e - o v a zakona možemo se zato za odabi ranje jakosti podraža ja držati pravila, da je zdravo tkivo re­lativno neosjetl j ivo, a akutno obol jelo osjetljivije na podražaje od kronički oboljelog. Op t imum podraža ja je gd jekad vrlo usko ograničen pres labom i prejakom reakci jom tako, da su gd jekad i na i skusnog terapeuta stavljeni veliki zahtjevi s obz irom na procjenjivanje jakosti podražaja, što će ga aplicirati i s obzirom na podražl jivost dermatoze, koju liječi. Kod ponovnih apli­kacija je to lakše, j er se možemo ravnati po reakciji prije i zvedenog podražaja. Manje to dolazi u obzir kod relativno neosjet l j ivih dermatoza, kao što je psorijaza ili kronički ekcem, mnogo više, recimo, kod lupus ery- thematodesa .

Izbjegavajući i m in im alne žarišne i općenite reakcije izla- žemo se mogućnosti, da uopće nism o izve li n ikakav podražaj; takv im „podraž ivan jem “ nećemo sigurno postići nikakav uspjeh. Žarišna reakcija, iako ne mora b iti k lin ič k i v id ljiv a , ipak treba da se m anifestira b io loški, a da do toga dođe, treba ipak izvje­stan podražaj.

No ne odgovaraju samo obol jele stanice na po­dražaje različito od normalnih, zdravih stanica, već i među normaln im organima postoji razl ika u reakciji na iste podražaje i što se t iče brzine reakcije (izmjena nega tivne u pozit ivnu fazu) i što se tiče jakosti samih faza međusobno, pa se zato i javlja dje lomice vagotoni, djelomice s impatikotoni efekat. Nije s toga i spravno reći, da je djelovanje svih organa zavisno o dir igiranju ve­geta tivnog živčanog sistema, već o aktua lnom, momen- tanom stanju, u kojem se te stanice nalaze. Odgovor organizma na podražaj uvjetovan je tvarima uvedenim u krvni optok, koje djeluju direk tno na mjestu izvjesnog organa izazivajući reakciju, a za uspjeh terapi je je pot­puno svejedno, da li taj podražaj ide preko živčanog s is tema ili ne.

Prema tome je i razumljiv zakon o vrijednosti apl ici ranog podražaja, naime, da jednaki podražaji na različite o rgane ne proizvode jednol iku aktivaciju svih stanica organizma, već da se reakci ja organizma sastoji u tome, da one organe, koji pokazuju kakvu anomaliju u svome funkcioniranju, p rivedu normalnoj podražlji- vosti, normalnome životu. Po A r n d t - S c h u l l ze-ovu zakonu će dakle slabi i s rednje jaki podražaj i na nor­malna i h ipoergička tkiva i o rgane djelovati tako, da im funkciju pojača, a na organe s h ipererg ičkom funk­cijom, da im je oslabljuje. Isti dakle podražaj proizvodi dva supro tna djelovanja, što se vidi iz S c h il l i n g - o v a primjera, da općenito osvjet l jenje bukijevitn graničnim zrakama popravl ja i subacidi te t i hiperacidi te t želuca pribl ižavajući ih normalnim vri jednos tima solne kiseline. Samo u vidu ovakvoga tumačenja moguće je shvatiti vr i jednost podražajne terapije.

Rezimiramo li bit pod raža jne i reakt ivne terapije

387

možemo reći, da je smat ramo skupom terapeutičkih podražaja, koji vjerojatno nastaju c i jepanjem b jelanče­vina ili l ipoida i ut ječu na funkci je organa upravl jane preko vegetat ivnog živčanog sus tava u smislu vaga lno- simpatikotone reakcije, a dul j ina nega tivne i pozit ivne faze kao i j akos t reakci je ovisi o aktualnoj funkciji samog p og ođeno g organa. Važno je stoga, da oboljeli organi sa senzibi lizi ranim s tanicama ne budu paral izi­rani samo jakim podražaj ima, već da do istog uspjeha dođemo i slabim, resp. s rednje jakim podraža jima, koji se sumiraju, a da pri tome ponovni podražaj uvijek slijedi u pozitivnoj fazi prije apl ic i ranoga podražaja. To je i srž onoga, zbog čega se podraža jna i reakt ivna terapija s usp jehom upot reb ljava kod najrazličit i j ih b o ­lesti i infekcioznog (dubo ka t richophytia, erysipel, pyo- dermiae, fu runkuloza) i neinfekc ioznog karak te ra (pru­ritus, akne, folikulitide, ekcemi, ulcera cruris); pa i kod svih bolesti, kod kojih dolazi u organizmu do razvija­nja antitvari , kod kojih se dakle javlja klinički upala, može nespeci fička podraža jna terapija biti od koristi.

Prijeći ćemo sad na pojed ine podražaje, koj ima se u svrhu l iječenja služimo. Po svome kvalitetu i načinu aplikacije (peroralna, perkutana , intrakutana, intrave­nozna itd.), a i po kvantitetu, mogu aplicirani podražaji biti vrlo različiti. No svi imadu tu zajedničku osebinu, da ne djeluju samo lokalno već na čitav organizam odjednom. Od nespecif ičnih podraža ja spada ju ovamo:

P s i h o t e r a p i j a .P o d r a ž a j i , koji djeluju p r e k o č i t a v e p o ­

v r š i n e k o ž e , kao što su kl imat ičko liječenje (kom­binirano podraža j ima p lućnoga epitela), liječenje sun­čanim kupkama, osvjet l jenje buki jevim graničn im zra­kama (Theder ing-ove doze), kupanje u različitim h lad­nim ili toplim ev. mineralnim kupkama, kura koja pro­izvodi jako znojenje i si.

U n u t a r n j i m e h a n i č k i , k e m i č k i ili b i o ­l o š k i p o d r a ž a j i na organizam, kao što su dijeta, medikamenti s općeni tim fa rmakodinamskim d jelova­njem kao arsen, kalcij, sumpor , mravinja kiselina, ter- pentin, šećer, različite bjelančevine, venepunkci ja, infu­zija hiper toničkih o topina i si.

Djelovanje psiho terap ije kao sreds tva za nespec i­fičnu podraža jnu terapiju u dermatologij i još je daleko od ko načnog tumačenja. Spominjemo zato ovdje samo poznatu činjenicu, da se plitke i vu lgarne bradavice (a prije par godina uspjelo je N a e g e l i - j u to dokazati i za seboroičke bradavice) mogu sugest i jom potpuno otstraniti. Isto se tako tumače i različita, domaća, često puta i po tpuno indiferentna, sredstva za uspješno ot- stranjivanje bradavica. Baš kako je moguće na koži sugesti jom proizvesti opekline, urtike pa i duboke kožne gangrene, isto se tako mogu i liječiti ova i sl ična obo­ljenja kao: arteficijalne gangrene histeričnih osoba, neurotičke gangrene kože, trichoti l lomania, različiti pru- ritusi i urtikarija, a od novi jeg vremena ruski autori češće navode, da i l ichen ruber p lanus prolazi na samu psihoterapiju. Da je psihote rap ija kod različitih fobija jedino sredstvo liječenja, ne t reba posebno dokazivati .

Kod promjene kl ime igra važnu ulogu u smislu podražaja čitav kompleks različitih faktora, kao pro­mjena količine kisika, vlage, manjak prašine, manjak kućnih i kl imatičkih ale rgena u zraku, pri t isak zraka, pojačana mogućnos t percepci je sunčanih z raka itd. Svi ti najrazličitiji podražaj i djeluju u prvo vrijeme kao sumacija dugot rajnih podražaja, zbog čega se funkcije senzibiliziranih stanica kreću normali, pa tako gdjekad i bez lokalne terapije prolaze pr imarne i sekundarne promjene na koži, koje su se inače na lokalnu terapiju pokazale refrakternima. Naravno je, da postoji mo guć ­nost, da se dermatoza promjenom klime zbog istih tih razloga tek počinje javljati. Na žalost se organizam na

te male podraža je brzo navikne ( G r č e r o v a „ad ia - p ho r ia “), pa zato kl imatsko li ječenje s obz irom na t rajnost izlječenja ima u dermatoterapi j i vrlo malo iz­g leda u potpun uspjeh. Jedino se bolji uspjesi opažaju kod teških di jatet ičkih ekcema djece, prur iginoznih smetnja i neurodermi t ida . Da se dakle kl imatičko lije­čenje nije udomaći lo u dermatologij i , leži razlog u tome, što su ti slabi podražaj i za organizam nedo­voljni, a da bi — maka r i kroz dugo vri jeme paci jen­tove otsutnosti od kuće — doveli do reakt ivne terapije, pa zato eventua lno i pobol j šana dermatoza recidivira, čim se paci jent vrati u stari milje. Najveći će se po­dražaj postići p romjenom visoke plan inske klime u morsku klimu i obratno, jer se u prvom slučaju, osim jake promjene u pri t isku zraka, pojačava i mijena tvari, kupkama u slanoj vodi i si., a u drugom pak slučaju dolazi do reaktivacije stanica jakim podraža jem na haematopoetički si stem ( regenerac ija krvi). Terapeutski uspjesi su u jednom i d rugom slučaju isti. Od d e rm a­toza, za koje je poznato, da se relat ivno naj lakše liječe promjenom klime, jesu : kronički ekcemi, psorijaza, l ichen ruber planus, akne vulgaris, skrofuloderma i furunkuloza (pogotovu u l ječil išt ima sa sump ornim vre­lima).

Od mnogo je većeg efekta podraža jna terapija izvedena općeni t im osvjet l jenjem organizma ul tral jubi- čast im zrakama, buki jevim gran ičnim zrakama ili rent - genovim zrakama po T h e d e r i n g u i G a w a l o w s k o m e . Taj ak tino te rapeutsk i podražaj dovodi do različitih pro­mjena fizikalne i f izikalnokemijske naravi u samome epidermisu ; vjerojatno se tamo i s tvaraju neke tvari, koje dođu u krv i djeluju direktno ili p reko vege ta ­tivnog živčanog sustava na sve organe ( S c h i l l i n g govori o senzibil iziranju vege tat ivnoga s i stema nakon bukijevih graničnih zraka). Osim toga dolazi i do akt i ­vacije vitamina, a od važnosti je i an tianemički efekat nakon ultral jubičast ih (umjetnih ili sunčanih) z raka a i antiflogističko djelovanje buki jevih i rentgenovih zraka. Najviše uspjeha ultral jubičast im općeni t im osvjet l j enjem opaža se kod različit ih forma tuberkuloze kože, a osvje­t l jenjem rentgenovim i gran ičnim zrakama kod vitiliga, totalne alopecije areate, def luviuma capit is grave, p ru- ri tusa cum lichenificatione general isata, spontane gan­grene kože i j ake a rt ropat ičke psori jaze.

Jedno od daljnjih sredstava, koj ima se služimo u svrhu podraža jne terapije, j este dijeta. Stanje kože ovisno je o stanju či tavoga organizma, o prehrani , a pogotovu o stanju samih crijeva. Već je Bruno B l o c h pokazao na životinjama, da se nakon jednostrane, po­kvarene hrane ili p rehrane , kojoj su oduze te sve b a k ­terije, javljaju različiti pruriginozni ili krustozni egzan- temi, eksudac ije na koži, hiperkeratoze, i spadanje dlake itd. Veza između promjena na koži i s tanja resorpc ije sluznice želuca i crijeva poznata je svakome kod in- test inalne urtikarije: prolazi bez ikakve lokalne terapije, ako iz hrane izostavimo tvari, koje su je izazvale, kao: raci, jagode, svježe i kiselo — pogotovu nezrelo — voće, jaja, neke vrste mesa (svinjetina, konjet ina) itd.; kava, čaj a lkohol i nikotin pogoršava ju rozaceju; masna jela i svinjet ina izazivlju i pogoršava ju var iol i formnu aknu; šećer intertr iginozne dermati t ide kod d ijabet ičara; kod dijatet ičkih ekcema, nekih neurodermi t ida i ekcema, prur iginoznih afekcija i inveter i rane psori jaze gd jek ad se opaža znatno pobol jšanje, ako se naglo pri jeđe na vegetar ijansku dijetu.

No stroge vegetarijanske dijete kod većine dermatoza obično nisu potrebne, je r i tako r ije tko kad pom ognu, a paci­jenta i tje lesno oslabe.

Najviše se još uspjeha propis ivanjem dijete može vidjeti kod male djece i dojenčadi sa strofulusom, prur igom ili kakvim dijatet ičkim ekcemom (A. C z e r n y ) , kod kojih se jedino regul i ranjem količine i nač ina pre­

388

hrane mogu te dermatoze izliječiti. U takvim slučaje ­vima treba uvijek konzultirati pedijatra, koji će propi ­sati dijetu. No i kod odrasl ih pac ijena ta se gdjekad vide relativno vrlo dobr i uspjesi . S p i e t h o f f je na bazi empiri je izradio takav jelovnik: zabranio je svako jelo, koje dolazi iz vode kao ribe, rakove, školjke, za­tim svinjetinu i njene produk te u svakoj formi, kavu, kolač, od povrća kelj, pa zat im sva ostala kisela, pa­prena i s lana jela i sve konzerve.

No kako su takve prehrane ipak pres lab podraža j s obzi rom na dugotrajn iju prehranu, moramo priznati, da se bez loka lnog l i ječenja ne može njome mnogo postići. Gdjekad se može — u svrhu jačeg podraža ja — preporuči ti g ladovanje či tavog dana, ili uvođenje mli­ječnih dana, recimo, dva puta na nedjelju. Uspjeh di­jetetske terapije je u tome, što se njome organizmu oduzmu neke tvari, koje mu škode, pa se tako mnogo puta spri ječe recidivi.

Svojevremeno se je mnogo ču lo i č ita lo o tzv. L u i t h - l e n o v o j k ise lo j i a lka ličko j prehrani, naime da se alka ličkom prehranom (zelenje) sm anjuje podražljivost kože, a kiselom (zim ska hrana) povećava. Ta terap ija, baš kao i čista vegetari­janska il i krupno m ljevena (kod tzv. „Schro thkure“ ), i l i prehrana prijesnom hranom, obično više naškodi negoli ko ris ti. Nasu­p ro t tome, dobri se uspjesi postižu kod prehrane prom jenom kvalite ta i kvantiteta njenog sadržaja kuhin jske so li. Sto se tiče takve dijete, postoje danas dv ije struje. R e i n i n g i H o p f prip isu ju loše d je lovanje soli na trijevu ionu kuhin jske so li i zam jenjuju ga drug im ion im a (ka lij, ka lc ij, magnezij), a G e r

o n —S a u e r b r u c h — H e r r ma n n s d o r f r ov a d ije ta odu- z im lje hrani što više soli b ilo kojeg kationa, a istodobno po ­

većava sadržaj hrane na v itam in im a. R e i n i n g i H o p f daju intravenozno „ka tio n o rm “ i perora lno nt it ro “ -sol, da time što p rije is tje ra ju što veću ko lič inu natrijeva iona, kojega zamje­nju ju tim solim a i drže, da se po vo ljn i uspjesi imadu svesti na um iren je vegetativnog živčanog sustava, a nakon duže pro­vedene takve terapije, da dolazi do medikamentozne senzib ili- zacije stanica i tako do reaktivne terapije, pa tako do moguć­nosti potpunog izlječenja dermatoze da ljn jom lokalnom terapi­jom . Od mnogo je veće terapeutske vrijednosti, pogotovu za raz lič ite form e kožnih tuberkuloza, Ger s o n —Sa u e r b r u c h — H e r r m a n n s d o r f f e r o v a d i j e t a . Nazori su se autora u zadnje vrijem e nešto razišli, je r G e r s o n istodobno daje što manje bjelančevina a što više m asti; J e s s i o n e k i B o m m e r pomažu se još općenitim osvje tljen jem u ltra ljub ičas tim zraka­ma. B it d je lovan ja još n ije jedinstveno priznata, pa zato o tome nećemo g o vo riti. Samo još nekoliko riječ i o tzv. B ü r g e r — G r ü t z o v o j a lipo idno j resp. h ipo lip o id no j d ije ti kod psorijaze. T i au to ri svode e tio log iju psorijaze na g riješku m ijene masti u kož i; no efiorescencije se i kroz vrijem e dugo i najstrože provođene takve d ije te ipak i dalje ja v lja ju .

Da se v r lo lako kom bin ira prom jena d ije te s promjenom klim e, ne treba posebno naglašavati.

Najvažni ja p o d r a ž a jn o - r ea k t i v n a terapi ja jest pe- roralna i paren tera lna pro te inska terapija. Parenteralna proteinska terapi ja poznata je već od najstarij ih vre­mena, a činili su je i stari kineski liječnici štipanjem na mnogo mjesta, dok se nisu napravil i hematomi u veličini oraha. No tek početkom ovoga stol jeća počeli su se n jome više zanimati , o tkako je B i e r injicirao (1901) životinjsku, a tri godine kasni je W e i c h a r d t f izikalno i kemijski p romi jenjenu bjelančevinu.

(Svrše tak u sl i jedećem broju.)

Proctitis ulcerosa chronica.Dr. V. F l o r s c h ü tz , Za gr eb -

Debelo crijevo, a naročito pr oho dno crijevo ili rectum, često je sjedište teških patoloških procesa, spojenih sa bolima, napinjanjem (tenezam), sluzavim, krvavim i dugotrajnim prol jevima, koji se opiru svakom internom liječenju. Tečaj tih bolesti vrlo je dugotrajan, s vremenom se razvijaju na površini sluznice debe log crijeva čirevi, a u dubl j im slojevima nastaje brazgot i - navo tkivo, koje je često uzrok str ikturama. Dvije t re ­ćine tih s lučajeva su žene vrlo anemične i propale, koje se l iječe u praksi i u bolnicama dugo vremena pod di jagnozom kronične dizenterije, a ipak ta obol enja najčešće ne imadu nikakve veze niti sa amebama, a niti sa bac ilarnom dizenteri jom. B o a s je takve slu­čajeve opisao g. 1903 i nazvao ih c o l i t i s u l c e r o s a c h r o n i c a , a et iologija nj ihova je nepoznata. Pod kirurško liječenje dolazile bi takve bolesnice, kad bi znakovi str ikture crijeva postali glavni uzrok teškoća. Među takvim bolesnicima nađe se i l u e s , gdje je sekunda rna infekcija po tpuno izmijenila sliku luetične infekcije. T o su žene vrlo anemične i mršave, okol ina šupka je l jubičasto crvena, infiltrirana, više puta fistu- lozna, šupak je mlohav te ne zatvara dobro, jer sph i n­cter ani nije elastičan, već također opor, brazgotinast , a p rema unutra u pr oho dno crijevo nastavl ja se infil­tracija i ulceracija, tako da je cijelo prohodno crijevo pretvoreno u usku tvrdo infiltriranu vrlo bolnu cijev. Ti slučajevi, ako i jesu lues, nikad ne cijele na anti- luetično liječenje, već zahti jevaju radikalno kirurško liječenje.

I m e k a n i š a n k e r može iznimno dovest i do upale i strikture u prohodnom crijevu te zahtijevati ki rurško liječenje, ali to je vrlo rijetko. Dosada je sa s igurnom di jagnozom opisao samo slučaj J u l i u s b u r g e r .

- Predavao na sjednici jugoslav. k iru rškog društva u Zagrebu dne 19 juna 1935.

Često se kod žena kod upale p rohod nog crijeva krivi gonoreja kao uzrok bolesti. Sekret iz vagine curi p rema šupku, te inficira i p r oho dno crijevo. Karakte­rist ika gonoro ične infekcije p roh od nog crijeva jesu zna­kovi katara, dak le gnojni iscjedak, napinjanje (tenezni), ekcem ad anum, condylomata . U novije do ba ne pri- znavaju se navodi starije l i terature, da bi gonoreja u svom dal jn jem tečaju vodi la do dubl jih ulceracija i striktura. Takvi slučajevi ostaju bakteriološki neobjaš- njeni, jer je dokaz težak; zaht i jeva se kul tura gono- koka, a to je tehnički vrlo teško kraj raznol ike flore u proh odn om crijevu. Obično se di jagnoza gonoreje pravi per analogiam, ako postoji i gonore ja u spolnom ustroju.

Lakše od luesa i gonore je mogu se prepoznati s lučajevi t u b e r k u l o z e , jer su tuberkulozni čirevi na sluznici ob ično veliki sa podrovanim rubovima, sredina pokazuje tvrdu bjelkastu, sa malo granulaci ja pokritu površinu, a u njoj se vide mjest imice pozna ta žutkasta tuberkulozna zrnca. I ti slučajevi imadu tvrdo infiltri­ranu st i jenku proho dn og crijeva i tu postoje strikture, ali nas često karakter ist ične fistule šupka upućuju na pravu di jagnozu.

Kod naših bolesn ika t reba još misliti i na a k t i ­n o m i k o z u , koja je dodu še u l i teraturi vrlo rijetko opisana s lokalizacijom u prohodn om crijevu. Kod nas bi se ipak mogla češće naći, jer naši seljaci i seljaki- nje običava ju griskati zrnca iz klasa žita za vrijeme žetve. Akt inomikoza u proh odn om crijevu pravi iste znakove bolesti, kao i na drugim mjest ima, dakle kro­nične, dugotrajne, tvrde infiltracije sa malim apscesima i gnojnim fistulama. Spojno tkivo s tvara kao reakciju na infekt vrlo tvrdo brazgot inavo tkivo, koje ispunjava cijelo zdjelište (peri — et paraproc ti t i s actinomycotica), širi se ispod kože u okolini šupka , prelazi i na glu-

389

tealne dijelove, te i tu stvara t ipične, nama sa vrata poznate, akt inomikotične promjene. Aktinomikot ične glji­vice pod mikroskopom potvrdi t će dijagnozu.

Mi vidimo iz rečenoga, da razne infekcije: lues, tuberkuloza, gonoreja, akt inomikoza, am ebn a i baci larna dizenterija mogu proizvesti sl ične promjene na pro­hodnom crijevu. Ja bih danas svrat io pozornost samo na one slučajeve, gdje ni smo u stanju naći karakte r in­fekcije, dakle slične slučajeve, kako ih je opisao B o a s sa imenom c o l i t i s u l c e r o s a c h r o n i c a i koji, ako se patološki proces nalazi u proh odn om crijevu, nose ime p r o c t i t i s u l c e r o s a c h r o n i c a . T a m ­na et iologija tih slučajeva pokuša la se protumačit i ( S t r a u s ) time, da je p roh od no crijevo ekskretorni organ, u kojem se endogenim putem izlučuju škodlj ive tvari iz organizma i to izlučivanje je uzrok proktit ide. Ne mogu se upustit i u ispit ivanje ispravnost i te teorije, ali ipak se s njom pribl ižujemo posebnoj vrsti teške hemoragične ulcerozne kolitide, odnosno proktit ide, koja širem krugu li ječnika još nije dobro poznata; bolest, koja je rijetka, a slučajevi dolaze na operacioni stö pod d i j a g n o z o m c a r c i n o m a recti. Promjene u prohodnom crijevu su čudnovata proliferacija muscu- laris p ropriae mucosae i žlijezda, te stvaranje spojnog tkiva ( p r o c t i t i s c h r o n i c a p r o d u k t i v a) uz promjenlj ivu sliku kronički zapal jene sluznice. Taj pa­tološki proces dovodi i do strikture crijeva, koja je čas jača, čas slabija, već prema spazmu mišičja crijeva i punjenju žilja s krvlju, on daje kod višekratnog rekto- skopskog preg leda razne patološke slike, j edanpu t samo proctitis ulcerosa, d rugiput jaku stenozu, tako da se moramo čuditi, kako to, da prvi puta n ismo pronašli tu tešku stenozu. Ta j patološki proces dovodi s vre­menom i do prave st r ikture crijeva. Radi sličnosti pa­tološkog procesa sa endometr iozom uterusa i tuba i jer pogoršan je s imptoma pa da u menst rualni ciklus, nazivlje se taj proces u prohodnom crijevu h e t e r o - t o p n a e n d o m e t r i o z a p r o h o d n o g c r i j e v a ( e n d o m e t r i o s i s h e t e r o t o p i c a r e c t i ) . Hetero- topni endometr iozni procesi cr i jeva stoje također pod utjecajem ovari jalnih ho rmona i zato je kl inička slika stenoze i upale crijeva tih slučajeva u razno vri ieme razna, te se teškoće pogoršava ju za vri jeme mens tru- acije. T e su teškoće već pozna te i kod lakših s luča­jeva, kao „ r e c t a l g i e m e n s t r u e l l e “. F ü r s t i Š k o r p i l opisali su menst rua lna krvarenja iz p r oho dnog crijeva, a K o n j e t z n y dva slučaja sa teškom stenozom, koje je oper irao radi pogrešne di jagnoze carcinoma flexurae hepat icae, a mik rosko pska pre traga ustanovila je e n d o m e t r i o s i s r e c t i h e t e r o t o p i c a .

Endometr ioza debe log crijeva razvija se najčešće u područ ju pro ho dn og crijeva, te fleksurae s igmoideae. Iznimno je na đen a i u crvul jku (appendix) i donjem dijelu tankog crijeva. Ona najčešće prati patološke p r o ­mjene u spolnom organu, ali K o n j e t z n y navodi, da su spolni organi n jegovoga prvoga sluča ja bili „bez osobitih p ro m je n a “, dok je kod drugog bila prije g o ­dinu dana izvađena materica, ali ne navodi, radi čega? Mikroskopski pregled stenoze pro hod nog crijeva po­kazao je odebljanje muscular i s propr iae i mnogobro jne razne žl i jezde u obliku dugih cijevi i okrugle i elip- soidne prereze žljezdast ih cijevi. Osim toga su nađene i cistične degenerac i je žlijezda. Epitel tih žli jezda bio je razvit sa mo u je dnom sloju, mjest imice visoko ci­lindričan, mjest imice kubičan i plosnat . U većim se cistama na laze mjest imice sa eos inom crveno bojad isana zrnca i vel ike stanice, nakrcane sa smeđim p igmen­tom (hemosider in) . Oko žli jezda se vide na nekojim mjestima mnogi fibroblast i i okrugle stanice (Rundzel- len), dok je na drugim mjest ima samo spojno tkivo, koje oskudijeva stanicama. Na nekoj im mjest ima nala­zimo izljeve krvi, a u okolini žli jezda mnogo eosino-

filnih stanica, te obilno hemosiderinovih zrnaca. U ne­kojim je ž l i jezdama epitel uništen, u drugima je u krugu odlupljen. U submukozi se nalaze homogene zrnaste mase, krcate sa hemosider inom i velikim stanicama. Okol ina tih mjesta pokazuje znakove kronične zapale sa gust im eosinofi lnim stanicama u granulac ionom tkivu. Oko žli jezda imade mnogo elastičnih končića, koji su odebljani , isprepleteni i mjest imice nabubreni , te čine na mjestima, gdje ih mnogo imade, t amno bojad isane mrlje u preparatu. Inače se u submukozi vidi edem, jako napunjene krvne žile sa crvenim krvnim tjelešcima, i oskudnim eosinofilnim i neutrofi lnim leukocitima. Sluz­nica imade s krvlju prožetu stromu. Muscular is muc o­sae je mjest imice prožeta sku pinama limfocita. Subse - rosa pokazuje edematozno tkivo sa vrlo malo stanica. Izvan područ ja stenoze pokazao je mikroskopski p re ­para t sl iku teške hemoragične ulcerozne kolitide.

Ako proč i tamo anamnezu našeg slučaja, onda vi­dimo, da je bolesnica prije redovito menstruirala, ali sada godinu dana nema menstruacije, a l i n a d o n j e c r i j e v o č e š ć e j a k o k r v a r i . Bolesnica je imala i upalu jajnika na lijevoj strani, a kod operac ije smo našli na lijevoj strani cistično degener i ran ovarij. Ob a - zremo li se na anamnezu našega slučaja ( izostala men- struacija, ponovno krvarenje iz p ro ho dn og crijeva, pre- boljela adneksi t ida) , te na rezul tat p reg leda (kod irigo- skopi je jaki spazmi naročito u kraju colona descende ns i sigme, rektoskopski nalaz, koji j e da npu t pokazuje jaku hiperemiju, bulozni edem, egzulceraci ju i gnojnu sekreciju, d rugiput više malih tvrdih tumorčića, kod digitalne pre trage spoče tka nikakva, kasni je jaka ste- noza) imponi ra nam slučaj kao karcinom.

Mikroskopska dijagnoza p r o c t i t i s c h r o n i c a p r o d u c t i v a, pokazuje nam, da i naš slučaj imade mnogo dodirnih točaka sa ri jetkim e n d o m e t r i o s i s h e t e r o t o p i c a r e c t i u vezi sa p r o c t i t i s u l c e ­r o s a c h r o n i c a . Budući sa konzerva tivnim li ječenjem n ismo imali uspjeha, to smo se morali odlučit i na ki­rurški zahvat. Kako sam već rekao, bolesn ica je došla na operacioni stö pod krivom dijagnozom carc inoma recti, a tek nalaz, te preg led l iterature, nametnuo mi je misao, da bi se u ovom slučaju moglo raditi o endo- metriozi p roh od nog crijeva sa kroničnom prokt i t idom. Odlučio sam ponovno preda ti operacioni p repara t u patološki institut, te zamoliti , da se iznova pregleda na endometriozu.

G. J. 22 god. stara, po zvanju kuharica, p rim ljena u za­kladnu bo ln icu u Zagrebu na in terni od je l 28 I 1935. (P rij. br. 1003/35.) Imade bo li u rukam a i nogama te križ im a i vod i se sa dijagnozom : p o l y a r t h r i t i s a c u t a . Navod i, da g o ­d i n u d a n a n e m a p e r i j o d e , a l i d a z a t o č e s t o k r v a r i n a d o n j e c r i j e v o . Bolesnica je feb rilna do 39, sa prijepodnevnim rem is ijam a do 36'6, sto lica je krvava i s lu­zava, gnojna, amebà nema, bacila d izenterije nema, samo e ri­troc ita i leukocita. Rektoskopski nalaz pokazuje na zacrve- n je lo j sluznici više m alih tum orčića, ko ji su na dodir v r lo bo ln i. 27 II premještena na kir. od je l. Kod ponovne rektoskop ije v id i se jako zacrvenjela sluznica, bulozni edem, bro jna egzul- cerirana m jesta sa jakom gnojnom sekrecijom. D ijagnoza: p r o c t i t i s u l c e r o s a . D ob iva ir igac ije sa infusum Cam om i- lae i taninom , dva puta d izenterični serum, carbo anim alis, tana lb in i, in jekc ije m lijeka. Irigo skop ija pokazuje jake spazme debelog crijeva, naročito u kra ju colona descendens i sigme. Nakon toga liječen ja stanje se pobo ljša lo , tje lesna top lina je većinom oko 37T, a li znade ipak katkada doseći 382. 13 V prem ješta se ponovno na in tern i odjel. Tam o je b ila samo 10 dana, a onda je opet premještena na k iru ršk i odjel, je r da imade carcinom i stenozu. Premda m i je b ilo čudno, da i m i k iru rz i nism o nač in ili tu dijagnozu, odredim bolesnicu za ope­raciju, je r me je sama naročito m olila , da du lje ne zavlačim o njezinu muku. P rije operacije pregledam dig ita lno , te ova j puta nađem umjerenu s trik tu ru i p litk i ulcus u ve lič in i dvcdinaraša.

7 VI. Op. br. 482/35. Resectio recti abdom ino-vag ina lis. Appendectom ia. A dnexotom ia sin. Lum balna anestezija sa P er- cainom i Aether Ombrendanne narkoza. Rez od sim fize do pupka. U donjem trbuhu nađu se jake pe rim etritične adhezije, te m e- senteritis flexurae sigmoideae, tum or adnexorum chronicus sin u ve lič in i dječje šake. Desni ova rij u redu, tuba zalijepljena

390

N a intraperitonealnom dijelu rektum a nikakve izvanjske vidljive promjene niti se pipanjem može šta ustanoviti. Načini se liga- tura a. i v. haemorrhoidalis te mobilizira izdašno rectum, re se - cira lijevi adneksni tumor i appendix. Peritonizacija zdjelišta, a mobilizirana sigma stavi se pod peritonej, iza toga šav trbušne stijenke. Sada se u narkozi eterom načini Schuchart-ov rez i pre- reže stražnja stijenka vagine, ispreparira m. levator ani, povuče rektum na van, resecira i anastom ozira kraj uz kraj sa 2 cm dugim sfinkteričnim dijelom. Šav vagine i Schuchart-ovog reza, u koji se na jednom mjestu metne cijev od gume za drenažu zdjelišta.

P repara t operacije pokazuje 30 cm dugi dio rektuma. Donji dio pokazuje hipertrofičnu sluznicu i plitke, poprečno p o redane ulcerozne defekte.

Histološki pregled (Pat. anat. insti tut kr. univerziteta): Pro­hodno crijevo: Epiiel fali, svi slojevi gusto prožeti upa­ljenim stan icam a i to uglavnom plazma stanicama, limfocitima i eozinofilnim leukocitima. U infiltratu dubljih slojeva pojedine grupe dosta brojnih orijaških stanica, ali tipičnih specifičnih prom jena nema. U ovariju nekoliko cista sa spljoštenim epite- lom, u stromi mnogo Graaf-ovih folikla. Pato loško-anatom ska d ijagnoza: P r o c t i t i s c h r o n i c a p r o d u c t i v a . C y s t a e o v a r i i .

L iječenje u lc e r o z n e p ro k ti t id e je s t u prvom redu in terno . T e k a k o s e in tern im p u te m n e m o ž e d o ć i d o cilja, p re laz i l i je čen je u ruke kirurga. Prvu k o lo s to m iju radi k ro n ič k e u p a le d e b e l o g cr ijeva n a č in io je 1 8 8 0 H a h n u B erlinu i to radi lu e t ičn ih č irov a u p r o h o d ­n o m crijevu. G. 1 8 8 5 is to je u č in io F o l e t u L il le -u , a 18 8 7 D u r a n t e i N o v a r o u R im u. O d 18 8 5 u - č e s ta le su ta k v e o p e r a c ije k od e n g le s k ih i a m e r ik a n - sk ih kirurga. G i b s o n je 190 0 p red lo ž io , da s e m je ­sto k o lo s to m ije n ač in i u sk a f is tu la za isp ira n je cr ijeva na n a č in K a d e r -o v e g a s tr o s to m ije , a W e i r je 1 9 0 2

p r ed lo ž io , da se a p p e n d ix u p otr i jeb i za stom u, te kroz a p p e n d ix u štrcavaju l i jek o v i . P o M u m e r y - u je od 18 s lu č a je v a iz l i j e č e n o sa a p e n d ik o s to m i jo m 17. A m e­r ikanci daju ta k o đ e r p r e d n o s t a p e n d ik o s to m ij i kod lije­čen ja a m e b n e k o li t id e , te S. S i m o n p r iop ću je , da je od 125 s lu č a je v a o z d r a v i lo 124, a je d a n s lučaj je umro. L iječenje tj. isp ira n je kroz a p e n d ik s f is tu lu m ora trajati n e k o l ik o m je se c i (d o 6 m je se c i) .

K od u p a le p r o h o d n o g cr ijeva izv o d i s e k o lostom ija n ad s ig m o m na li jevoj strani. A k o i ta k v o liječenje n em a u sp je h a ili ak o s e razv ila striktura crijeva, onda s e m ora učin iti r e sek c ija , p r e m d a je to b a š kod ovih s lu č a je v a vr lo te š k a op er a c ija i p o g ib e l j o d operacije je ve l ik a . O p er a c i ja je t e š k a radi tv rd e b razgotin aste in f il trac ije u m e s o r e k tu m u i p er ip rokciju , a postaje jo š op a sn i ja , ak o p o s to je m a li a p s c e s i ili f i s tu le . U v i­jek prijeti p o s to p e r a t iv n a u p a la z d j e l i š n o g tkiva, tj. f l e g m o n a z d je l iš ta sa k o n z e k u t iv n o m s e p s o m ili sa p er ito n it id o m . T o je i razlog , d a je d u g o trajalo, dok su s e kirurzi o d lu č i l i na tak vu o p era c iju i v e ć in a tih op er iran ih s lu č a je v a o p er ira n o je ili radi su m n je na rak ili s e m is l i lo , d a s e radi o strikturi u s l i j e d raka. O d n jem a čk ih k irurga p rep oru ču ju o p erac iju K ö r t e , K ü m e l l i F. d e O u e r v a i n , a A. W. F i s c h e r u n a jn o v i jem izd an ju n a u k e o o p e r a c ija m a od S a u e r - b r u c h - S c h n i e d e n - a u p u ću je , da se n ik a d a niti ne p o k u ša sa sa k ra ln im m e to d a m a , v e ć d a su u v ijek p o ­treb n e k o m b in ir a n e m e to d e . K od ž e n a b ih ja p r e p o ­ru č io a b d o m in o -v a g in a ln u m eto d u , koju sa m i u o p i­s a n o m s lu ča ju izvrš io .

I Z P R A K S E

Peritonitis kod skrleta.Dr. N ik o la V u č e t i ć , B e o g r a d -

T u sk o ro iz i š la je u „La p r e s s e m é d i c a l e “ (br. 3 0 iz 1 9 3 5 g o d .) rasprava o p r im it iv n o m a k u tn o m p er ito - nit isu u skrletu . T aj rad s a o p š t io je L. S a b a d i n i , hirurg iz A lgira , pr i l ik o m j e d n o g s lu ča ja g n o j a v o g pri­m a rn o g p er iton it isa , koji je on o p e r is a o i koji mu je s v r š io le ta lno. S v a k i lek ar z n ače , k ak v u je s trepnju iz a z v a o sv a k i s lučaj sk r le ta u lek a r ev o j d u š i z b o g k o m ­p lik ac ija koje su b i l e razn e i p o jač in i i po o b l ik u s v o ­me, i po o rgan u u k o jem su s e p o ja v l j iv a le . S v a k i je strep io , k ak av će biti i s h o d te o p a k e b o le s t i , i u tež im i u b la ž im ep id e m ija m a . P r i l ik e su se , d o d u š e , p r o m e - n ile o tk ad je p ro n a đ en se ru m p rotiv sk r le ta ( D o c h e z , S h e r m a n i D i c k ) , o tk a d je on isp r o b a n na č o v e k u ( B l a k e , T r a s k i L y n c h ) i o tk ad se sp rav lja po D o c h e z - o v o m i S h e r m a n - o v o m up u ts tvu , ali ipak, ni d a n a s jo š n is m o p o u z d a n i , da n a s n e ć e izn en ad it i ka­k v e tež e k o m p l ik a c i je kao i pre 1 9 2 4 g o d in e d o k le sm o s e m u č i l i l e če ć i sk r le t s im p to m a t ič n o , b e z seru m a.

Nije po trebno pa se ovde zabavljam o raznim komplikaci­jam a ove bolesti , bar ne onim svakidanjim, koje su i suviše dobro poznate svakom lekaru, ako je doživeo m akar i jednu, pa bilo i lakšu, epidemiju skrleta. Meni je namera, da se po ­zabavim jednom vrlo retkom komplikacijom u skrletu, koja je zbog svoje retkosti mnogom i mnogom lekaru potpuno nepo­znata. Na to me goni gornje S a b a d i n-ijevo saopštenje i je ­dan slučaj, koji sam ja posm atrao i od kojeg sam sačuvao beleške. Tiče se primarnog gnojavog zapaljenja trbušne m ara­mice, komplikacije koja je izvanredno retka u skrletu. Koliko je ova komplikacija re tka u skrletu svedoči i to, što je u inače izvrsnim udžbenicima, zbirkama i enciklopedijama, nalazimo jedva uzgred spomenutom ili o njoj nema ni spom ena, i to kako kod starijih tako i kod novijih autora. Tako npr. ova se komplikacija ne spominje nijednom rečju u „Therapie des prak­tischen Arztes von E. Müller und A. Bittori“, isto tako ni u „Innere Medizin Bd. I. von Ph. B rugsch“, međutim F . I . C o l l e t

- Po želji au tora ostalo je narječje, kao i pravopis, bez promjene.

u svojem „Précis de pathologie in terne“, sam o uzgred spomi­nje „péritonite“ nabrajajući oboljenja na se rozam a. I. G r a n - c h e r i I. C o m b y ne spom inju tu komplikaciju u svojem ve­likom zbirnom delu „Traité des maladies de l’enfance“ nijed­nom rečju, kao ni B o u c h a r d et B r i s s a u t u svojoj velikoj zbirci „Traité de M édecine“. E. A p e r t kaže o tome u svom e udžbe­niku „Maladies des enfants“ : „Izuzetno dođe pleuritis purulenta, meningitis purulenta, peritonitis purulenta i J o sve streptoko- kusne p rirode“. N i l F i l a t o f f u svojim „Časovim a o akut­nim zaraznim bolestima kod d ec e“ kaže izrićno : „Najređe do­laze-kod skrleta meningealne i peritonealne afekcije“, inače ne spom inje više ni reći o tome. U velikim nemačkim zbirkama, Realnoj enciklopediji i u „N othnagel’s spezielle Pathologie und T h e rap ie“ ne nalazimo također bogzna šta o peritonitisu u skr- letu. Tako veli dr. T h eod o r J ü r g e n s e n u svojoj obilatoj obradi skrle ta (Nothnagel’s spez. Path, und T herap ie Bd. IV) sam o ovo: „Peritoneum oboli retko kod lakog skrleta, pre već kod skrletnog nefritisa“. Opominju, da se ne punktira kod asci­tesa, je r se pretvori serozan eksuda t u gnojav, a u svome po­znatom udžbeniku spominje on kao uzgred, da i peritoneum, ali vrlo retko, može oboleti. E i c h o r s t , spomenuvši da i se- rozne prevlake mogu u skrletu oboleti, kaže doslovno: „Najre­đe oboli trbušna m aram ica“ i veli da je zapal jen je gnojavo. F ü r b r i n g e r u „Realenzyklopädie Bd XXI S 567 navodi: „Tipičan peritonitis je prava re tkost“. On nag lašava da je peri­tonitis kod skrleta „noli me tang ere“. Ovo je, uostalom, istakao još O p p o l t e z . Ako tražim o i inače po knjigama što o ovoj komplikaciji kod skrleta, retko ćemo gde šta naći, kao ni u medicinskoj literaturi uopšte. U našoj medicinskoj književnosti izišla je pre dve godine izvrsna, voluminozna knjiga „Акутне инсфективне болести“, udžbenik od beogradskog profesora Dr. Koste Todorovića . U toj zaista dobroj knjizi govori se o skrletu na 77 str. (659—735 str.), a o komplikacijama kod skrleta uopšte na t r i n a e s t strana (695—707 str.) pa ni tu nema ni­jedne reći o peritonitisu kod skrleta .

Iz ovih podataka vidimo, kakvu re tkost sačin java primarni peritonitis u skrletu. Mnogi od lekara nisu ga uistinu nikada ni videli, pa ga zato mnogi od dobrih autora i ne spominju. Iako velika retkost, ipak su pojedini slučajevi već odavno saopšta- vani, i prvi slučaj spom inje se već 1799 godine. Sabadini, opi­sujući potanko u gore spom enutom saopštenju svoj slučaj, is­tiče, da je u tome slučaju pristupio operaciji , nemajući ni poj­ma, da je zapaljenje trbušne maramice komplikacija u skrletu.

391

On se o tom e uverio tek naknadno, pošto je našao appendix nepovređen, a slučaj mu je b io upućen kao pe riton itis e perfo- ratione appendicis. B akte rio lošk i je konstantovan streptococcus, a naknadno je utvrđen i m alinasti je z ik i diskretan egzantem na pregib im a ekstrem iteta, a anamnestlčki se doznalo, da je dečko oboleo pre šest dana od angine, a li da se od nje opo­ravio i posle toga čak išao i u kino, a sadašnja bolest da ga je iznenadno i naglo napala. N i b r iž ljiv o izvršena operacija sa dobro izvedenom toaletom peritoneum a i drenažom, ni obilna upotreba seruma p ro tiv skrle ta nisu m ogli dete spasti : ono je umrlo nakon t r i dana posle operacije.

Moj slučaj posmat ran još pre tri decenije, zaslu­žuje da ne os tane neopažen, jer je, po svemu, prava ret- kost, i moglo bi se reći, j edinstvenost . Evo mu de - cursus morbi :

D evojč ica M . St., 8 V2 god., razbolela se 7 IV u is ti mah sa m lađom sestrom od 6 1/ 2 god. D ob ila je drhtavicu, povraća­nje i v isoku tem peraturu ko ja je naglo skočila. Uveče sam po­zvat i preuzeo sam lečenje. Bolesnica M. povra tila je još i pre- damnom i im ala tem peraturu 40,3°, dok je m lada sestra imala 39,9°, ali n ije više povraćala. Obadve su im ale već jasan egza- tem na prednjem delu trupa i cutis anserina, a sensorium im je bio čist. M eko nepce i ždrelo skrle tno crveni, je z ik još nekarak- terističan. Rekao sam odmah dijagnozu i naredio kupanje i ob­laganje, i to je izvedeno odmah još u mom prisustvu. Deca su se osvežila. N a red ivš i još i da lja oblaganja, preporučio sam grgotanja, laka antiperitika, kam for u u ljenoj em ulziji per os i otišao sam.

Narednog dana 8 IV izjutra, tem peratura je b ila kod ob iju još visoka, a li ne izvan 39,1°. U ždrelu na skrletnom crvenilu beličasto p rljava prevučenost, je z ik m alinast, obložen. T ok bo­lesti je b io da lje povo ljan sve do 31 IV, kojeg dana je s tarija bolesnica, M. St., dob ila otečene žlezde na vratu sa bo lovim a, na koje su ap lic irane kataplazme. Tem peratura je bila kod nje i viša i o tporn ija , dokle je kod mlađe sestre spala. Dana 14. IV. žlezde na vratu jako otečene, tem peratura visoka, 39-7°, bez apetita je. U u rin i nema belančevine. 23 IV inciz ija sa iz livom gusta gnoja. Deskvam acija neznatna. 28 IV otoci na vratu spali, sekrecija još tra je , a li slabo, tem peratura se još održava do 39°. Noću 29 IV nastup ili su kod M . jak i bo lov i u trbuhu, i to naglo, zbog čega sam pozvan k n jo j. Rečeno m i je, da su se bo lov i po ja v ili pri de fakciji, da su b ile već t r i žitke stolice sa jak im bo lov im a i da je dvaput b ilo i povraćanja. T erm om e­tar je pokazivao 401°. T rbuh je b io svuda jako o se tljiv i na najlakši dodir, zategnut, tv rd kao drvo. O tok na vratu gotovo iščezao. L ice upalo. 3 V bolesnica apatična, bez ikakva ape­tita. U m iru kad je, rekao bih, da jo j je bo l popustio, a li je trbuh još jednako o s je tljiv i zategnut. 6 V p lač ljiva i kad je čovek samo pogleda i l i os lov i, leži nauznak sa zgrčenim noga­ma u kolenim a i p rivučenim stopalim a k telu. I na jlakši dod ir trbuha ose tljiv , glas slab, jedva čujan, ždre lo čisto, je z ik belo obložen, suv. Dne 10 V rane na vratu gotovo zarasle, ne se- cerniraju više.

Nakon još pre održanog savetovanja sa hirurgom dr. V. Subbotićem vladao sam se stalno ekspektativno, a li bez ikakve nade ozdravljen ju. O bilazio sam dete dvaput dnevno, ono mi se, reći, top ilo pred očima. Boja kože je postajala kao zemlja. Temperatura se drža la između 388° i 39'3°. Bolesnica je odb i­ja la hranu i svako p rib ližen je k n jo j izazvalo b i strašnu uzru- janost, s liku prave bede, tako da sam m orao odustati od po­kušaja veštačkom hranom. Od deteta što je b ilo bujno pre bolesti postao je gotovo suv skelet prevučen smeđom kožom. Uzela b i retko kad 1—2 kafene žlič ice mleka. Za čitavo vreme ležala je nauznak sa zgrčenim nogama. Pokušaj da ih isp rav i­mo izazvao bi neopisane bolove. I kad bih je što zapitao ili oslovio, reagira la bi plačem i razvučenim mršavim licem . T rbuh je bio stalno tvrd, a li je izg ledalo, da se pomalo širi, iako ne naročito upad ljivo . Ovo zaista ne izdrž ljivo stanje oteg lo se bilo, ali je b ilo upravo očajno bez ikakve nade za oporavak. Tako je to tra ja lo do 28 V. Za čitavo to vreme deskvam acija je b ila zaostala, urina jako saturisana, a li uvek bez belančevine i tek bubrežnih elemenata. 28 V iz ju tra došao sam kao i obično da je posetim i čim sam stupio u sobu i pogledao jadno dete, izm ršavilo do kostiju i po mom na jboljem uverenju, zauvek iz­gubljeno, prim akao sam se k poste lji sa osm ejkom i tepajući očajnoj bo lesnic i. Ona je razvukla lice na plač, a li glas jo j se nije čuo. Hteo sam jo j v ide ti trbuh, pa sam jo j stao polagano dizati tanku košu ljicu, kad se ona još jače rascveli, pokušava­jući i ručicam a da se odbrani. U ovom trenu tku šiknu iz bo- lesničinog, nešto izd ignu tog i rastegnutog pupka jak savijen mlaz u v is ; gnoj se praznio sam iz trbušne duplje. Bolesnica čisto zaneme i na licu jo j se po jav i kao zrak života. Izgledalo je kao da jo j je laknulo. M un jev ita misao prelete i meni kroz mozak i izazva i meni neko olakšanje: dođe mi ide ja : „M ožda priroda č in i čudo!“ i pogledavši očajnu detetovu mater pored sebe, prošaputah jo j : „T o je spas!“

D a lje je iš lo lečenje, ig ra juć i se. Ispražnjavanje gnoja iz trbušne duplje iš lo je bez ikakv ih sm etnji, bolesnica je dopu­

štala da je metnem u položaj, kakav sam želeo. P revijana je ispočetka dvaput, a posle jedanput dnevno, čišćenje je presu- š iva lo postepeno i za 17 dana je potpuno presahnulo. B olesn i­ca se hranila dobro i sa dana u dan se telesno dobro opora­v lja la . Kosa jo j je na glavi b ila opala, ali je izrasla nova bujna. Od svega se potpuno oporavila , razv ila se u lepo devojče, pa se najzad i udala, mati je dvoje djece i odonda više n ije ni od čega bo lovala .

Eto, to je taj slučaj p r imarnog gnojavog zapa lenja t rbušne maramice, što sam ga posmatrao u svojim če­stim ep idemi jama skrleta. On mi je bio jedini što sam ga u toku svoje duge prakse doživeo. Ali on se može smatrati , po svome izgledu i toku, j edinim i u pozna­toj mi literaturi. Doduše , hvala Bogu, j a nisam kadar navesti patološko-ana tomski izgled u t rbuhu ovog svoga s lučaja iz prostog razloga što je ozdravio i nije ob d u - ciran. No klinički on je jasan. Jasno je da se ovaj pe­ritonitis nije razvio ni od perforacija apendiksa niti drugog čega u t rbuhu, nego je on čista s t reptokokusna infekcija, kao što je i pregled bakteriološki gnoja toutvrdio. Izvan svake je sumnje, dakle, da je ovde in­fekcija peri toneuma bila primi tivna od skrleta. Ako se zapitamo, šta je uzrok, te se slučaj taj završio ozdrav­ljenjem, teško je dati odgovor , ako on ne leži u O p p o l z e r - o v o j opomeni , da teške s lučajeve ne treba dirati hirurški, j er je telo i suviše iznureno, a da bi moglo izdržati operacije. Međutim, meni ne pa da na pamet, da t ime iskl jučujem hi rurške intervencije u sva­kom sl ičnom slučaju, naprotiv, u svakom da nom slučaju mora se posebno odlučiti , šta da se radi, i to odmah, jer se tu svako oklevanje može ljuto da osveti. S a b a - d i n i j e v slučaj zahtevao je, van svake sumnje, inter­venciju, jer je smat ran perforat ivnim. Da li bi se svršiotragično bez h irurškog šoka, ko bi to mogao reći?!

P rilikom saopštenja svoga slučaja prikup io je S a b a d i n i iz celokupne lite rature još 19 slučajeva pe riton itisa kod skrleta, i to mahom iz francuske i engleske lite rature . Neki od ovih slučajeva ( M o 0 re , B r e t o n , H e c k e r , I h o r i s , T e i s s i e r , P l a t o n , C o g i s i Mc. C r a b e ) pom rli su usprkos ekspek- tativnom lečenju, a drugi su opet propali posle h iru ršk ih in te r­vencija ( C o g i s i Mc. C r a b e , I. H. T jel de, B. N e u m a n , E. C. D u n h a m). Od sv iju ovih slučajeva ima sličnosti sa našim samo onaj od I. H. Me. C o l l o m-a i I. B. Bl a k e -a i to samo uneko liko . On se tiče deteta od 5 godina, koje se razbole lo dvadeset osmi dan posle početka skrle ta od pe rito ­nitisa. Nakon deset dana po jav io se tum or na pupku ko ji se fis tu lisao. Slučaj je također ozdravio, a li se kom plikovao sa o titisom i pleurezijom .

Prepiralo se 0 tome, da li je peri toni tis što se razvije u šar lahu pr imaran ili sekundaran . Neki su tvrdili, da je on uvek sekunda rne pr i rode u vezi sa pleuri t i som ili sa asci tesom, a da pr imaran peri tonit is u skrletu i ne postoji ili ba r da je i zvanredno redak, ili su mislili da je on mahom pos ledica perforat ivnog apendici t isa, ulcusa, kalkuloze itd. Ove su tvrdnje, me­đutim, potpuno neopravdane. Per itoni tis kao komp l ika­cija u skrletu dokazana je i potpuno razumljiva pojava. Ako malo samo razmislimo, mora nam biti jasno, da se ta kompl ikac ija razvije putem krvotoka ( W e s t , d ’ E p i n e et P i c o t , G e r e d e y and D a n l o s ) . Svaki lekar imao je pri l ike da posmat ra u skr le tskim e p i d e ­mijama slučajeve artri t ičnih oboljenja, bi lo prave su- purat ivne bilo abor tivne prirode. Naročito su abort ivni slučajevi česti i pojave se bolovi u zglobovima pa ubrzo prođu bez ikakva traga. Isto ovakvih s lučajeva mogao je svaki lekar primetit i u skr letskim ep idemi jama na per i toneumu i bolesnici se tuže na bolove, sevot ine ili oštra probadan ja u t rbuhu, tako da se čovek ne može oteti pomisli , da je u razvoju peri tonit is, međut im, u narednoj poseti ne bude već ni t raga od svega toga. Ja se sećam ovakvih slučajeva, koje sam i sam po­smatrao i mislim, d a bi se mogli nazvati p s e u d o p e ­r i t o n i t i s o m , kao što su abor t ivni artritisi prozvani pseudoart ri t isom. Dobro je imati na umu ovakve s lu­čajeve da ne bi čovek zapao u grešku quoad therapiam, da se ne bi zaveo za nepot rebnu hiruršku intervenciju.

392

Uostalom, valja još i to istaći, da takve per itonealne pojave mogu izazvati in stadio erupt ionis scarlat inae i i enanteme na peri toneumu, jer je dobro poznato, da osutak ne dolazi samo na koži nego i na s luzokožama i na svim serozama, pa prema tome, i na per itoneumu.

No, osim putem krvotoka, može se per i toneum za­raziti i iz creva, o tkuda nastupi invazija, naročito kad crevni zid oboli, kao što je u skrietu slučaj: s t repto- kokusi dospeju iz usta i ždrela u intest inalni trakt, pa otuda stignu lako do seroze. Ovaj put infekcije ističu i F l e x n e r i N o t h n a g e l , međut im običniji put zaraze izgleda ipak da je krvotok što i autopsi je svedoče u kojima nisu nađene nikakve promene na crevima ( K r u n - ge l ) . Pregled krvi na s t rep tokokuse daće u ovom pi­tanju uvek razjašnjenje. Upadl j ivo je, ipak, da je afek­cija per i toneuma i suviše retka kad se uzme u obzir kako je česta sepsa u skrietu i kako se često nađe s t reptokokus u krvi.

U našem slučaju ima još jedna zanimljivost, to je, da su se u isti mah obe sestre razbolele, da su dakle primile isti virus, pa je jačina obolen ja bila kod njih različita: mlađa sestra preturi la je bolest lako, bez ikak­vih komplikacija, dok je stari ja t eško bolovala i od komplikaci ja jedva ostala živa. Otud se dà zaključiti, da za težinu kakvog oboljenja uopš te treba da postoji dispozicija, neovisna od težine ni epidemije ni infekcije.

Od čega zavisi tok i kraj p r imarnog peri tonit isa u sk r ie tu? Rekao bih da to zavisi i otud, u kojem je stadi jumu skrleta nastupi la ta komplikacija, a, dabome, i od nač ina lečenja i podešavanja intervencije. Prema poznatim slučajevima moglo bi se reći, da komp l ika­cije što nastupe za vreme erupcije imaju rđaviju pro ­gnozu, nego one što se razviju za vreme rekonvales ­cencije. Da li se ova tvrdnja može i održati teško je reći.

Još jedno valja napomenut i . Bolovi p r imarnog pe­ritonitisa u skrietu su vehementni i nagli kao i u per - forat ivnom peritonitisu. Pr il ikom svakog bola u t rbuhu prvo je da pomisl imo zapal jenje visuljka (appendix), ne imajući to na umu može biti fatalno. Međutim, u skr le tnom peri tonit isu to nas može odvesti na s tran­puticu, i to utoliko pre, što je ova kompl ikaci ja vrlo retka, a apendici t i s tako čest. Ne smemo tu zaboraviti , da je zapalenje visul jka u skrietu još reda pojava od

peritonitisa, a pažljiv pregled će nas uvek izvesti na prav put, jer su s imptomi apendici t isa, uzeti svi s oprez- nošću u razmatranje, toliko pouzdani , da će nam ići na ruku i u difuznom peritonitisu.

Što se tiče lečenja gnojavog pr im arnog skrleta, teško je dati određena uputstva : da li da ono bude čisto ekspekta t ivno i medikamentozno ili operativno. Ni u jednom ni u drugom slučaju nisu uspesi bogzna kakvi. Po sebi se razume, da se mora u izobilju upo- trebiti i serum, i hemoterapi ja , i kemijski medikamenti u svima, pa i u operisanim, slučajevima.

-Ovom pri l ikom rad sam da ukra tko spomenem

jednu vrlo zanimljivu recidivu skrleta, koju sam pre nekol iko godina posmat rao. To je bio slučaj 5 godiš­njeg deteta koje je bilo pre toga vakcinisano protiv skrleta, pa se, ipak, posle 2 V2 meseca razbolelo od skrleta. Ubr izgao sam mu antiskar lat inozni serum, pa je tok bolesti bio lak i bez ikakvih komplikacija. I perutanje se svrši lo vrlo brzo. Deve tnaes tog dana posle poče tka bolesti razbolelo se dete ponovo od skrleta sa ist im s imptomima kao i prvi put ( treskavica, povraćanje, obloženos t u ždrelu, malinast jezik, toplota 38'7°, eg- zantem). Isto lečenje (bez šoka i bez se rumne bolesti) i isti tok sa gotovo istim, ist ina nešto slabijim, peru- tanjem, kao i u prvom napadu . Ozdravljenje.

R esum é.P é r i t o n i t e d a n s l a s c a r l a t i n e

par le Dr. N i c o l a s V o u tehè t i t c h .

Après la revue de la littéra ture médicale sur la péritonite scarlatineuse il souligne la rareté de cette com plica tion et il fa it la com m unication d ’ un cas de cette m alad ie qu i a gueri avec l ’ ouverture om b ilica le spontanée. I l souligne aussi l ’ infec- tion par le chemin du sang et ii fa it mention des cas assez fréquents de périton ite abortive — pseudopéritonite. La thera- pie est expectative ou opérative, mais tous le deux sont sant souccès préponderants. On do it fa ire l’ usage abondant du vaccin, du serum, de la hémotherapie etc.

En mème temps il com m unique aussi unne récid ive de la scarlatine qui touche un enfant de 5 ans qui était vacciné con- tre la scarlatine il y a 2 1/2 mois auparavant et qui, quand mème, tom ba malade de la scarlatine. Therapie serum, cours de la maladie norm al, avec la desquamation prompte. Le malade était sais denoveundel scarlatine après 19 jours avec les mèmes sym ptom es comme d’ abord. La mème therapie et la guerison sans com plications quelconques.

O pća terapija artritičnih i srodnih bolesti izvan kupališta.Dr. Oto F r a n k , speci jal is ta za unutarn je bolesti, hospi tan t med. klinike.

Odavno je poznato, da su tzv. bolesti mijene tvari (b. m.t . ) među sobom povezane nekim osobinama, koje opravdavaju njihov skupni naziv i svrstavanje u istu grupu. Izvanjsko im je obilježje artri t ična konsti tucija nosioca tih bolesti te činjenica, da dolaze familijarno, dak le nj ihov hereditet . Pri tom se nas l jeđuje samo kon ­stitucija, a ne sama bolest, kao što su: urat ična dija- teza, bolesti zglobova, akutne i kronične, upaljive i degenerat ivne, velika gr up a reumatičnih oboljenja, še ­ćerna bolest, a teroskleroza, pretilost , migrena, žučni kamenci i dr. U širem smislu riječi spada ju ovamo i neke kožne bolesti, naroči to tuberkuloza kože, 0 kojoj znamo, da odlično reagira na S a u e r b r u c h - H e r r - m a n n s d o r f e r - G e r s o n-ovu dijetu. To je shvatlj ivo samo kao preokre t u dispozicij i za ovu posebnu ma ­nifestaciju tuberkuloze.

Za pravi lno funkc ioniranje zdravoga organizma potreban je zdrav vegetat ivni s istem i fiziološki omjer alkal i -rezerve i endogenih kiselina. Poremeti Ii se taj

omjer, a to se dešava kod konst i tuc ionalno disponira- nih u korist kiselih vrijednosti , dolazi do izvanjskoga izražaja tih smetnja u obliku spomenut ih bolesti. Fizio­loški nastupa pomicanje prema kiseloj strani u starosti, a kao posl jedica nastaje a te rosk leroza krvnih sudova. Kao unutarn je obil ježje b. m. t. možemo prem a tomu shvatiti relat ivnu acidozu krvi i izrazitu tendenci ju orga­nizma da sačuva tu svoju konst i tuc iona lnu ravnotežu, poremećenu radi kisele i a lkal ične valencije. Taj je omjer načelno kons tantan , t ako reći od poroda i sastavni dio konstitucije, a t ime i sudb ine ind iv idua u pogledu njegova zdravlja. Ovamo spadaju i t ako zvane vegeta­t ivne neuroze. Pr em a eksper imenta ln im istraživanjima K r a u s - a , Zo n d e k - a , D i e s e l - a i dr., postoji tijesna veza između nekih kat iona (Ca i K), vegetat ivnoga nerv­nog s i stema i aktuelne reakcije krvi. Po nj ima je kalcij s impatikotoničan i dovodi do kiselije reakcije krvi, dok naprot iv kalij, kao vagotoničan elemenat , djeluje u alka- l ičnom smislu. Danas nitko više ne sumn ja u poveza­

nost ulkus-boles ti s vegetat ivnim živčevljem, otkako je B e r g m a n n upozor io na tu činjenicu. B a l i n t je taj problem opsežno obrad io i dokazao, da se ph u krvi zdravih kreće između 7'54 i 7'64, dok su kod bo­lesnika sa želučanim čirom ti brojevi nešto niži, dakle aktuelna reakcija kiselija; kod zdravih je prosječna vri jednost ph. 7'59, a kod u lkus-bolesnika 7'55. A d - l e r s b e r g i P o r g e s opisali su klinički s indrom n e u r o t i č n e r e s p i r a t o r n e t e t a n i j e , koja na­staje kod hiperventi laci je plućiju gubi tkom velikih ko­ličina C O 2. T ime dolazi do poremećenja ravnoteže iz­među kiselih i alkaličnih valencija. Pos l jedica je tetaniji slična kl inička slika s pozit ivnim Erb-ovim, Trousseau- ovim i Chvos tek-ovim znakom. Dakle i opet afinitet između aktue lne reakci je i vegetat ivnoga nervnog si­stema.

Nadal je je poznato, da se kod b. m.t . izvjesna ke­mijska tjelesa, koja u zdravom organizmu igraju vidnu ulogu u metabol izmu, ne iskorišćuju dovoljno. Spomi­njem nepotpunu oksidaci ju šećera kod šećerne bolesti, patološko taloženje holester ina kod žučnih kamenaca, nedovol jno izgaranje masti kod pretilosti, patološku re- tenciju mokraćne kisel ine kod gihta, njezino taloženje kod bubrežnih kamenaca, retenciju kalcija kod upale zglobova itd.

Liječenje b. m. t. u kupa l iš t ima i p ićem ljekovitih voda jednako je staro, kao i poznavanje tih bolesti, a sigurno mnogo starije nego nj ihova pato-fiziologija, koja je još i danas u mnogom pogledu zavita tamnim ve­lom nepoznavanja. No nije taj slučaj j edinstven u medi ­cini, da je empir ija preteča teorije. Odlični uspjesi lje­kovitih vrela, osobi to alkaličnih, alkal ično-sulfatskih i a lka lično-sa linskih kod b. m. t. opravdava ju njihovu pri­mjenu i tamo, gdje n jihovo djelovanje nije posve ili dosta znans tveno obrazloženo. Nije čudo, da fa rma­ceutska indust ri ja naporno nastoji da nadomjest i i opo­naša tu b lagodat pri rode, te na taj način omogući si­romašni j im bolesn ic ima tu opću terapiju artri t ičnih i srodnih bolesti i izvan kupališta. Sretno ri ješenje toga nastojanja našla je tvrtka Hageda d. d. Berlin sa svo­jim prepara tom U r o c i t r a i , koji se sastoji iz natrij- skoga i l i t i jskoga sulfata, klorida, citrata i ta rtarata uz doda tak p iperaz ina i na tr i j skoga h idrokarbonata . Otapa se u vodi uz šum uglj ične kiseline, koja se pri tom oslobađa. T a alkal ična mješavina neutral izira preko­mjerne kisele valencije u krvi, tkivu i želučanom soku, djeluje Iaksativno zbog sulfatskih komponenata, a da kod toga radi niske koncent rac ije Glauber -ove soli ne dolazi do prejaka izlučenja tekućine iz crijevne stijenke. Pojačana per istal t ika povisuje metabol izam, a to je po­željno kod b. m.t., naroči to kod pretilosti. S 0 4-ioni p o ­jačavaju sekreci ju cri jeva i djeluju reflektorno na mo- tilitet žučnoga mjehura, a smanjuju sekreciju želuca. Daljnja pr ednos t Urocitrala je po jač ana oksidacija, kako su to dokazal i B i c k e l , te H ö n i g i W a d a uspo­ređujući omjer C : N u mokraći kod aplikacije anor ­ganskih alkalija, kao što je čisti natri jski h idrokarbo- nat, i o rganskih alkalija, kao na pr. alkali ja bil jnih kiselina. Našli su, da organska alkali ja povisuju spo­menuti omjer C : N u mokraći . Kod organizama, koji su preopterećeni endogenim organskim kisel inama, izlu­čuju se one kroz bubrege bilo nepromi jenjene, bilo neutral izirane vezom na amonijak. Dovode li se izvana anorganska alkalija, izlučuju se neutral izi rane kiseline u mokraću tek kad dosegnu relativno visoku koncen­traciju u krvi, dok naprot iv mnogo manje količine biljno-kiselih alkali ja okreću kiselu reakciju mokraće u alkaličnu. Z a c h a r i a e je opažao kod artritičara, kod is tovremene aplikacije sulfata i organskih alkalija, izlučivanje sumporov od ika crijevom. T a reakci ja ne na­stupa odmah, nego istom kad se počnu mobilizirati patološke naslage sa zglobova. T a pojava izostaje po­

slije davanja čistog na tr i jskog sulfata, te je vezana na pr isutnos t organskih alkalija. Piperazin se spa ja s mo­kraćnom kisel inom u dobro topljivi urat, koji se lako izlučuje putem bubrega. Dakle sprečavanje pr ekomjerna s tvaranja mokraćne kiseline i njeno vezanje u dobro topljive soli vel ike su odl ike Urocitrala.

Prema razloženom pod ud a ra se š i roko indikaciono područ je za ovu vrst terapije uglavnom s ind ikaci jama alkal ično-sulfatskih ljekovitih voda. Svoj kazuist ički materijal podijelio sam u ove podvrste: 1) Velika grupa „ reumat ičn ih“ oboljenja. 2) Bolesti d igest ivnoga i uro- poetskoga, apara ta uključivši ovamo i pretilost. 3) Kožne bolesti kao izražaj patološke mijene tvari.

Ad 1) Ovamo spada ju 3 slučaja subak utn e upale zglobova —- uspjeh u 2 slučaja dobar, u 1 zadovoljava, 4 slučaja pr imarno kronične upale zglobova — u 2 slučaja uspjeh dobar, 1 zadovoljava, 1 bez uspjeha, 1 slučaj a rthros is deformans obaju kol jena — uspjeh vrlo dobar, 2 s lučaja spondylos i s deformans — u 1 slučaju uspjeh zadovoljava, u 1 neuspjeh, 1 slučaj recidiv, i shiasa s dobr im i 1 slučaj pol ineur it i sa s osrednj im uspjehom.

1) S. F., 16 god. učenik prebo lio je pred 3 godine tešku upalu zglobova s visokom tem peraturom , lste godine ton z ile k - tom ija . Pred 2 mjeseca re c id iv upale zblobova u b lažo j m je ri. Kod bolesnika posto ji kompenzirana m itra lna griješka, bol kod aktivn ih i pasivn ih kretnja u oba koljena i desnoga ramenog zgloba, p ri tom afebrilan ; rentgenološki zglobne pukotine nešto proširene. T e rap ija : 3 male žlice U rocitra la na dan. Već poslije 3 dana popuštaju subjektivne tegobe, 18 dan bez bolova.

2) K. M., 57 g. kuharica bo lu je 19 godina od kron ične upale koljena i ručnih zglobova. D ob iva la već bezbroj prašaka salic iine k ise line i ato fana; svakoga lje ta uzima kupke u ba­njama s dosta dobrim uspjehom. U kasnu jesen uv ijek pogor­šanje, koje bi po tra ja lo do iduće sezone kupanja. U pro ljeću ove godine U rocitra l, 4 kavene žlice na dan; stanje se poprav lja ; poslije 8 dana pro ljev, U roc itra l obustavljen, bo lov i se vraća ju ; nakon dalja 4 dana norm alna s to lica ; daje se ponovno U ro c i­tra l, a li samo 3 kavske ž lice ; otada gotovo bez bolova, spo­sobna za rad.

3) H. K., 58 g. trgovk in ja . (O vaj slučaj b it će spom enut i u 2 podvrste kao pre tilost.) Pred 6 godina menopauza, od onda klim akterične tegobe, dobiva na težin i (od 69 na 87 kg), tuž i se na bolove u ko ljen im a. Adipozna bolesnica ima laku h ipe r­tro fiju lijevoga srčanog ventrik la , RR 180/105, pedes p lan i i in tenzivno škripanje u objema koljen im a. Osim te rap ije p ro tiv k lim akteričn ih smetnja i p re tilos ti dobiva 4 puta na dan U ro ­c itra l; usprkos laganim pro ljev im a nastavlja se is to liječenje. P oslije 6 sedmica izgub ila 9 kg težine, bo lov i su iščezli i ne ja v lja ju se više (prošlo je 5 sedmica od završetka kure !).

4) L j. S. 52 g. inž in je r bo lu je zadnjih 5 godina od perio­dičnih „neura lg ičn ih “ smetnja u š iji i plećima. F iz ika lna te rap ija ne zadovoljava. Rendgenska snim ka pokazuje tip ične prom jene u sm islu spondylosis deformans vratne kralježnice. 3 — 4 kavske žlice U roc itra la na dan kroz 4 sedmice oslobađaju pa­cijenta, ukočenosti š ije već 4 dan liječenja, dok bo lo v i je n ja ­vaju tek pomalo i prestaju istom pred konac terapije. (N i inače nije period bo lesti tra jao du lje od 4—6 sedmica.)

Skupimo li materijal prve podvrste, naići ćemo na 1 2 slučajeva, od kojih je 7 njih tj. 5 8 % dobro ili vrlo dobro reagiralo na Urocitral, 3 slučaja ili 2 5 % srednje dobro, a 2 . tj. 17 % liječena su bez uspjeha.

Ad 2) Opažana su 3 slučaja opstipacije, 1 spast ič- na, a 2 atonične s koloptozom, 2 slučaja obol jenja žu­čnih puteva, 1 ulkus duodeni , 3 slučaja pretilosti i 1 nefrolitijaze. Svih 10 bolesn ika podnijel i su izvrsno kuru, ni u jednom slučaju nije bilo neuspjeha ili s r ed ­njega usp jeha — dakle 1 0 0 % -tn i uspjeh.

5. M. M . 52 g. kućanica asteničnoga habitusa bo lu je od d je tinstva od tvrdokorne zatvorenosti sto lice. Od vrem ena do vremena p ro ljev. L iječ ila se svim m ogućim lijekov im a , ča jev i- ma i u ljim a, d ije lom s dobrim , ali vazda s pro laznim uspjehom. Rentgenološki č itav kolon atoničan i spušten, osobito trans- verzum kojega don ji po l seža duboko u malu zd je licu. T e rap ija : miješana hrana s mnogo celuloze i teško p robav ljivoga škroba; k tom u 5 puta na dan 1 kavenu žlicu U ro c itra la ; pos lije 3 sed­mice sm anjuje se doza svake sedmice za 1 ž licu. Nakon 2 m je­seca izostavljen je U roc itra l. Od svršetka kure da ljn ja 3 mjeseca dnevno uredna sto lica ; nikada p ro ljev .

394

6. J. N. 38 g. kućanica, obo lje la je akutno s treskavicom i visokom temperaturom, žestokim bo lov im a ispod desnoga rebrenog luka te žuticom. O bjektivnom pretragom ustanovljeno je : temperatura 38,8°C, je tra seže u m am ilarno j lin ij i 2—3 prsta ispod rebrnoga luka, v r lo os je tljiva na pritisak, isto kao i po­većani žučni m jehur, subakutni tum or slezene. Stolica h ipoho- lična, u m okraći b iliru b in pozitivan, urobilinogen 1 : 256. D ija ­gnoza: Cholangitis. T e rap ija : C y lo trop in i. v., k tomu U rocitra l,3 kavene žlice na dan. T reć i dan pad tem perature na subfe- b rilne vrijednosti, bo lov i napadno popuštaju, žučni se m jehur ne pipa, je tra jedva ispod rebrnoga luka, stolica gotovo no r- moholična, u m okraći b iliru b in iščezava, urobilinogen 1 :6 4 , žutica pom alo nestaje. 14 dan ozdravljen je.

7. D r. N. F. 32 g. lije čn ik bo lu je već godinam a od ulkusa duodeni. Svaka 2—3 mjeseca pogoršanje subjektivnih tegoba, koje tra ju 4—6 sedmica. Zadn ji ovakav period u februaru ove godine. T erap ija : uobičajena, ne prestroga dijeta. U rocitra l, 3—4 kavene žlice na dan. Za sedmicu dana bo lov i popušta ju i po frekvenc iji i po in tenzite tu , ali se ja v lja žgaravica 1 sat po­s lije U rocitra la . Radi toga obustavlja se privrem eno ta te rap ija i nastavlja se s m ješavinom a lka lija (calc. carbonicum, magn. usta i natr. hydrocarbonicum ). Kad na ovu m edikaciju presta­doše subjektivno tegobe, izm ijenjena su anorganska a lka lija ponovno s U ro c itra lo m ; ovaj put dobro subjektivna podnoš lji­vost, tj. bez žgaravice. Odonda su prošla 3% mjeseca (pacijent uzima stalno 2 puta na dan U roc itra l) bez ikakv ih teškoća sa strane želuca.

8. M . P. 30 g. gostion ičarka 158 cm visoka, 98 kg teška. U nekoliko navrata pokušana je kura m ršav ljen ja : p rv ipu t pred godinu dana s preparatim a š titn jače ; ta je terap ija brzo napu­štena, je r se pos lije re la tivno n isk ih doza po jav ila tah ika rd ija do 140. D rugi pokušaj s A ld ifenom morao se također prekinuti, je r se po javio napadaj žučnoga kamenca. Početkom ove go­dine stroga d ijete tska kura n ije urod ila željenim uspjehom (pa­cijentica je sedmično gub ila samo 200—300 g ); istom kad je tom dijete tskom režimu dodano sistem atsko uzim anje U ro c it­rala (5 kavenih žlica na dan), počela je bolesnica da gubi 1000— 1400 g sedmično. P ritom je b ilo napadno, da je, usprkos učestalim stolicam a, d ijureza b ila veoma pojačana, osobito prvu ned je lju (spontana izjava bolesnice!).

9. H. W . 82 g. drž. č inovn ik u. m. bo lu je već 18 godina od ne fro litijaze . Svaka 3—4 mjeseca (osobito zadnje 2 godine) učestali napadaji. U ra tičn i kamenci izlaze per vias naturales uz jaku hem aturiju. T e rap ija : g lice rin , destilirana voda. Svaki 3 —4 dan izlazi po jedan kamenčić. P oslije um jesto destilirane vode tr i puta na dan U rocitra l. Za vrijem e ove terap ije izm okrio je bolesnik još 2 kamenca. 6 mjeseci pos lije početka kure (u sva­kom mjesecu prve 2 sedmice) bez sub jektivn ih tegoba. Sedi­ment mokraće čist.

Ad 3) Tu bih naveo nekoliko slučajeva zanimlji­vih sa stanovišta patologi je mijene tvari i to: 2 p rur i- tusa ( jedan je od njih ubro jen i u 2 podvrstu kao pretilost), 2 slučaja seboreje s akne juvenilis, sva 4 izliječena, 3 slučaja ekcema, 1 s dobr im uspjehom, 2 neizli ječena. Dakle od 7 slučajeva u 5, tj. 7 1 % apso­lutan uspjeh, u 2 , tj. 2 9 % neuspjeh.

10. M. K. 42 g. trgovac, dosta korpulentan, bo lu je neko li­ko godina od svrbeža naizm jence po čitavom tije lu , osobito poslije obilatoga je la, te noću. Laka opstipacija . Na koži nema patoloških prom jena osim posljedica grebenja. Mokraća, za­mućena od karbonata i urata, daje pozitivnu indikan-reakciju . T e rap ija : d ije ta pretežno vegetabilna, osim toga U rocitra l-kura4 nedjelje. Već u prvo j sedm ici poboljšanje, u 3 sedmici oz­dravljenje. M okraća bez soli, indikan negativan.

11. M. P. 19 g. trgov inska nam ještenica, gracilna. Prva m enstruacija sa 17 godina, sada 4 mjeseca amenorejična. Sebo- re jičn i kompleks s akne facie i et dorsi. T e rap ija : Progynon perora lno te U roc itra l, 3 kavene ž lice na dan. P oslije 7 sed­mica saopćuje pacijentica, da je u međuvremenu 2 puta nor­malno m enstruirala. Koža, iako još nešto masna, a li znatno manje nego p rije početka liječenja, ne pokazuje n ikakvih e flo - rescencija.

12. F. S. 53 g. trgovac, d ijabetiča r, hereditarno opterećen: m ajka um rla u d ijabe tično j kom i, otac bo lovao od g ih ta : Kod prijem a iz lučuje pacijent u m okraći, 14 g šećera bez acetona, šećer u k rv i iznosi 168% mg. Zadnje 2 godine koža lica, d ije ­lom i kap ilic ija , pokazuje seborejični ekcem. A n tid ijabe tičn i re­žim bez insu lina snizuje krvn i šećer na 144 mg %, a dnevnu ko lič inu mokraćom izlučenoga šećera na 6 g. 24 jed in ice insu­lina čine pacijenta ag likozuričn im i po tisku ju šećer u krv i na 118 mg % . Pored toga i kra j lokalne terapije ekcem se gotovo ne miče. Nakon 3 žlice Urocitra la , dnevno kroz 20 dana, ekcem nestaje. Ta se kura ponavlja svaki drugi mjesec, te pacijent već 5 m jeseci nema svoje kožne afekcije.

Zanimlj ivo je s t eoret skoga gledišta, a i prakt ično je važno, da su ona druga 2 slučaja, koja su nepo ­

voljno reagirala, bila s igurno na alergičnoj bazi, za što govori i činjenica, da je postojala izrazita eozinofilija (7 odnosno 10%) u krvi, dok je kod navedenoga (2°/ eozinofilnih) slučaja 1 2 nastala kožna afekcija zbog abnormalne mijene tvari. T a je tvrdnja potkri jepljena famil ijarnom anamnezom te d i jabet ičnom i seborejič- nom konsti tucijom samoga pacijenta. Uda ra u oči, da je tako dobro reagirao i slučaj 1 1 sa seborejom i ovar ijalnom hipofunkcijom. Zacijelo se kod ta dva bo­lesnika radi o retenciji nedovol jno razg rađene masti, možda i bjelančevine. Naš bolesnik s prur i tusom (slu­čaj 1 0 ), opst ipiran, vjerojatno je gomi lao mokraćnu ki­sel inu u kožnom i po tkožnom tkivu. Alkaliziranjem krvi uspjelo je da pospješ imo izlučivanje te kiseline a možda i nekih drugih štetnih tvari. Nije nevažno, da alkal ičnim preokre tom povisujemo retenciju kalcijskih iona te time indirektno polučujemo jednak efekat kao di rektnim davanjem njegovih soli. Pozna to je blago­tvorno djelovanje kalcija kod mnogih kožnih efekcija. Naprot iv nam iskus tvo zabranjuje kod tih bolesti pre­komjerno uzimanje nat ri j skih iona. Mi smo se tom spozna jom i koristili i ustezali, odnosno reducirali ili nadomjest i l i , kuhinjsku so.

Osvrnemo li se krit ički na naš, iako malen, kazu- istički materijal , spozna t ćemo ubrzo razloge neuspjeha, kojih ima svega u 4 odn osno 15% s lučajeva prema 23, odnosno 8 5 % slučajeva s dobr im ili osrednjim uspjehom. U prvoj podvrst i sus rećemo se s nekoliko slučajeva pravih infekcioznih upa la zglobova. Kod onih bolesnika, gdje je p r ona đeno i uklonjeno i shodište re- umatičnoga obol jenja (u nec it iranom slučaju uspjelo je masažom izliječiti kronični negonoroj ični prostatitis), mogli smo preokre tom kemizma polučiti t rajno izlječe­nje. U 2 slučaja nije bi lo moguće da se pronađe „ p r im a rn o “ žarište. Slučaj 2 potkrepl juje tvrdnju, da je, zahvaljujući dotjeranoj fa rmaceutskoj industrij i , da­nas moguće uspješno liječiti neke bolesti kod kuće iz­van kupal i šta i neovisno od godišn jega doba. Način djelovanja jasan je p rema napr i jed razloženomu. Prak­tična opažanja na bolesnicima nisu n ikako razočarala teoret ska očekivanja. To dokazuje naroči to materijal d ruge podvrste. Laksativno, koleret ično djelovanje, ne- utral iziranje prekise loga že lučanog soka, alkaliziranje či tavoga organizma, pospješen je metabol izma pojačanim mišićnim radom crijeva, di juretski efekat, sposobnos t otapanja mokraćne kiseline, sprečavanje n jezina stva­ranja, svojstva su i sk ušanoga lijeka, koj ima pripisujemo njihov lijep uspjeh. Ni u jednoj podvrst i , kao u trećoj, ne dolazi do izražaja tako zorno pojava, koju po Z a - h a r i a e naz ivamo endogenim preokre tom. Osob e s endogenim smetnjama u i spravnom odvi janju kemizma mogu i t reba da budu pr ivedene normaln im kemijskim pri l ikama. Taj unutarnji p reokret pos t izavamo upotre­bom ljekovitih voda na samom vrelu, a ako je to ne­moguće, l i ječenjem pomoću urocitrala. Jasno je, da iz­vorne minera lne vode, u našem s lučaju alkal ično-sul- fatske, ne možemo z a m i j e n i t i umjetnim, tvornički pr ipravljenim, prepara tom, ali držim, da ih je moguće uspješno n a d o m j e s t i t i , kao što to proizlazi iz pri­kazanih opažanja.

Zusammenfassung.Auf Grund theoretischer Überlegung, gestützt auf 27 beo­

bachtete Fälle, w ird die M ög lichke it einer erfo lgre ich durchzu­führenden allgemeinen Behandlungsart a rth ritische r und ver­wandter Krankheiten ohne Kurgebrauch von Trinkheilquellen erörtert. An Hand des günstigen Ergebnisses der vorgenomme­nen Versuche, wobe i nur 15% Versager, 85% erfolgre ich Behan­delten gegenüberstehen, w ird die Schlussfolgerung gemacht, dass diese M ög lichke it bei Verwendung eines Gemisches von pflanzensaueren A lka lien unter Beigabe von P iperazin und sul- fatisches Salzen, als E r s a t z fü r die üb lichen T rinkkuren an der H e ilquelle selbst, besteht.

395

t e r a p e u t s k e b i l j e š k e

O liječenju potkoljeničnog čira.Dr. Josip M a jc e n , M aribor.

Kauzalno liječenje čira potko ljen ice mnogo je uznapredo­valo, pomoću tehnike sušenja varica i pomoću zavoja, ko ji odterećuju vene na nogama. A li je uza sve to ipak potrebno, da se istodobno i sam č ir b r iž ljiv o njeguje, već zato, što se time može tra jan je liječenja znatno skra titi. Tom e još pridolaze često slučajevi, gd je je terap ija sa in jekcijam a kontra indic irana, odnosno gdje sami pacijenti takvo liječenje odb ija ju . Već se iz toga v id i, da se starije metode liječenja pomoću masti, pasta, zavoja itd. n ikako ne mogu zabaciti. Među m nogim sredstvima, koja služe m edikamentoznom liječen ju čira potkoljenice, treba prije svega spomenuti preparat „G ranugenpastu“ , ko ji mi je u svakom pogledu od lično poslužio, dapače i u m nogim tv rd o ­kornim slučajevim a, k o ji su se op ira li svakom liječenju.

Granugenpastu p rip rav lja firm a Knoll u Ludw igshafenu na Rajni. Preparat sadrži kao d je lo tvo rn i sastavni d io Granugenol, jedno m ineralno ulje, koje im a optim alno d je lovanje u pravcu jačanja granulacija, što je dokazano eksperim entalnim pokusima na ž ivo tin jam a, a pored toga potičući vezno tk ivo na brže raš- tenje, dovodi do brže ep ite lizacije rana. Za bolesnika je to ugodno, što se zavoj m ijen ja lako i potpuno bez bolova (u ljasti sastav Granugenola, ko ji se nalazi u pasti, sprečava da se za­voji zalijepe), te što nema sporednog dje lovanja, koje bi dra­žilo tk ivo .

Ja sam lično upotreb io Granugenpastu u velikom bro ju slučajeva, pa sam uvijek b io veoma zadovo ljan sa uspjehom. M oji se slučajevi odnose u prvom redu na bolesnike sa starim čirovim a po tko ljen ice ; pored toga p rim ijen io sam Granugen­pastu i u m nogim drugim slučajevim a, kao p rim jerice kod ope­klina, ozljeda na koži, fis tu la , ekcema, furunkla , ozeblina itd., pa sam uv ijek mogao ustanoviti od lično dje lovanje preparata.

Od m nogobro jn ih slučajeva, koje sam lije č io navest ću niže neke na jin teresantn ije :

H. M., od 44 god., 22 X I 34 prim ljena u liječenje sa s lije ­dećim nalazom : Na desnoj po tko ljen ic i iznad t ib ije nalazi se čir ve lič ine nokta od palca, ko ji je nastao uslijed kontuzije. Pod n jim je upaljen hematon, ve lik kao go lub in je ja je. Izvršena je inc iz ija dugačka 6 cm, hematom je ispražnjen, a rana li je ­čena kao obično. D ok je rana od inc iz ije zarasla per secundam, čir je 10 sedmica prkosio svakom liječen ju . 1 februara 1935 aplic irao sam po p rv i puta Granugenpastu, a kad sam već 4 februara prv i puta m ijenjao zavoj, b io sam nemalo začuđen, je r sam ugledao jasne, svježe, nježne granulacije, koje su pošle od ruba kože, pa su kod svakog da ljeg m ijen jan ja zavoja po­stajale sve izrazitije . U ovom slučaju b ilo je dobro djelovanje Granugenpaste na regeneraciju tk iva, upravo eklatantno. L ije ­

čenje sa Granugenpastom tra ja lo je poslije v r lo kratko vrijem e, pa sam već 14 februara mogao bolesnicu o tpus titi kao zdravu, dok su se sva ostala sredstva, koja sam upotreb ljavao p rije G ra­nugenpaste, pokazala kao potpuno bezvrijedna.

T . J od 56 godina. Bolesnik je došao u liječenje 30 III 1935 radi čira na predn jo j strani desne po tko ljen ice , velič ine komada od 50 para, k o ji navodno nije mogao b iti iz liječen usprkos dvogodišnjem mnogostranom liječenju. U tom sam slu­čaju odmah u početku upotreb io Granugenpastu. Nakon liječe ­nja od 10 dana, č in ilo se već, kao da ni ta j način liječen ja ne će dovesti do uspjeha, no nekoliko dana kasnije nastupilo je izrazito poboljšanje, č ir je iz liječen očigledno brzo, pa sam već 26 IV 1935 mogao bolesnika o tpustiti kao zdravog na m oje i njegovo ve liko zadovo ljs tvo.

U jednom daljem slučaju uspio sam, da jedan č ir po tko­ljenice, ko ji je sedmicama i m jesecim a p rije toga liječen, do­vedem pomoću Granugenpaste do ep ite lizacije u roku od 3 sedmice. Ova je bolesnica im ala dakako tokom posljednje 4 godine recidive, koje ona lije č i sa n jo j već poznatom granu­genpastom, pa me uvjerava, da na ta j način „sprečava stvaranje č ira “ .

Sada liječ im još jedan slučaj čira po tko ljen ice sa ekcemom, ko ji zaprema čitavu m edija lnu stranu potkoljenice. U slijed jakog svrbeža i bo lova n ije bolesnica mogla noćim a oka sk lo p iti, te je postala jako nervozna. Ona je dapače pom iš lja la i na sa- m oubijstvo, pa je p riliko m svake ord inacije upravo zdvaja la. Ipak, nakon po p r ilic i 14 dana, opazio sam, da je mnogo m ir­nija, a to je um irenje nastupilo zajedno sa ob jek tivn im p o b o lj­šanjem ekcema. Č ir, ko ji je u početku liječen ja im ao p rom jerod 2 cm, sad je š irok jedva V2 cm.

Liječenje čira potko ljen ice pomoću Granugenpaste, nesum ­n jivo se znatno skraćuje u poređenju sa svakom drugom te­rap ijom pomoću m asti. P rije svega udara u oči, da se ekce- matozna oko lina čira, koja pos to ji u većini slučajeva, upotre­bom paste re la tivno v rlo kratko vrijem e poboljša za 80%, tako da se bo lesnic i prestankom svrbeža osjećaju v r lo ugodno. Samč ir ne reagira u tako kratko vrijem e kao ekcem, no ipak opa­žamo v rlo brzo, da se sekrecija smanjuje, iz čega se dade za­k lju č iti dobro d jelovanje paste. U slučajevim a gd je je koža u oko lin i čira us lijed dugotra jn ih ekcema postala gotovo atro fična i tanka kao papir, napreduju granulacije veoma polagano, a gdje toga nema, mnogo brže.

Na tem elju m ojih dosadanjih dobrih iskustava, došao sam do zaključka, da nikako ne bih htio od ličnu Granugenpastu u m ojo j praksi m im oići.

F E L J T O N

25 godina Salvarsana Ehrlich 606.Dr. Janko T h i e r r y , šef ambulan te i odjela za kožne i venerične bolest i u Zakladnoj bolnici.

Moji su učitelji na medicini primili od svog uči­telja, sa ondašn je prve svjetske klinike u Wienu, lako shvatljivu izreku kod l iječenja bo lesnog čovjeka: „ Pri- mum non noc e re “.

Dužnost je svakog l i ječnika dovesti bo lesnog čo­vjeka do ozdravljenja. Kod toga mu mora smanjivati časovite boli, ali ne smije u tomu nastojanju naudit i i povećati bolesno stanje.

Pri je 30 i više godi na u prvom su se redu bavili liječnici još kurat ivnom medic inom i na tom polju obavljati svaki po svojem znanju i shvaćanju li ječničku službu. U posl jednj ih je dvadese t godina prevlada lo kod mnogih l i ječnika mišljenje, da je kurat ivna medi ­cina od najveće važnosti za bolesna čovjeka, ali da se mora jed na ka važnost davati i preventivnoj medicini, pa podukom nastojat i upozorit i zdrava čovjeka na principe higijene, na način i pril iku oboljenja, da ga ne st igne ista nevolja, kao bolesna čovjeka.

Mi smo u Jugoslavij i imali na čelu zdravs tva prof, dr. Andri ju Š t a m p a r a , koji je sa svojom organizatornom

vješt inom položio najveću važnost na razvi tak p reven ­tivne medicine. Taj je l i ječnik s tekao svojim medic inskim radom i reformama toliki glas i pokazao t ime tol iko razumijevanja za shvaćanje napre tka oko na ro dn og zdrav ­stva, da ga je Liga Naroda u Ženevi postavi la za po t - pre ts jednika h igi jenskog komi teta Lige N aroda i pos lala da uredi zdravstvenu s lužbu u Kini, kod tog na jm no- gobrojni jeg naroda od pola mil i jarde duša.

Od koje su važnosti oba smjera — kurat ivna i prevent ivna medic ina — naj lakše će se prikazati , ako razmotr imo 25-godišnj i utjecaj Ehr l ichovog Sa l varsana kod pobi janja jedne od naj raširenij ih bolesti na svijetu, sifilisa.

Prije ravno 25 godina pojavi la se us red vrućeg ljeta u svim dnevnim novinama debel im slovima t iskana vijest, da je prof. dr. Paulu E h r l i e h u u Frankfur tu na Majni uspjelo pronaći lijek, koji bez štetnih pos l je ­dica po čovjeka zaliječi u nekol iko da na i najrašireni je sifilitičke rane na čovječjem tijelu, a moguće izliječi i po tpuno čovjeka od te bolesti .

396

Kratkoj su vijesti u novinama slijedili doskora vjerodostojnij i članci u medicinskim stručnim časopi ­sima.

Ime je prof. E h r l i c h a bilo već davno poznato u znanstvenom svijetu, jer je mnogo radio i objelodanio medicinsk ih radnja iz Ge or g- Sp ey er Hausa u Fr a n k ­furtu na Majni.

Georg-Speyer je bio boga t bankar , koji je zak la ­dom stvorio taj zavod, da se u njemu vrše studije i praktični radovi, kako da se pomogne bolnom čovje­čanstvu.

Već je 1908 godine držao prof. E h r l i c h važno predavanje u druš tvu dermato loga u Frankfurtu n/M.0 svojim hemoterapeutsk im s tud i jama i eksper imenta l ­nim uspjesima na životinjama. Ova su nastojanja po geni jalnim Ehr l ichovim upu tam a izvodili B e r t h e i m sa kemičke strane, dok je J apan ac H a t a nadz irao eksper imenta lne pokuse na životinjama.

Ljeti je 1909 s tvoren kemičkim putem prepara t 606, koji je pret stavl jao kao sumpor žut p rašak sa kemi jskom formulom Dioxydiamidoarsenobenzol , pa mu je dano ime Salvarsan. Ta j je p rašak kod pokusa na ži­vot injama u malo sati uništio Spi rochetu pall idu na sifilitičkim ranama i u najkraće vri jeme od 2 — 3 dana zacijelio takovu ranu.

U ono je vri jeme bilo još previše svježe bolno i sku­stvo sa Atoxylom, također a rsenovim preparatom, koji je kod mnogih ljudi uzrokovao sl jepoću usli jed atrofije nervi optici, pa su mnogi liječnici sa sumnjom slušali1 čitali čudesno djelovanje Salvarsana.

Prof. je Konrad A l t u Uchtspringenu primio malu količinu Sa lvarsana iz Georg-Speyer Hausa, d a g a pro­kuša na čovjeku.

Na tom su odjelenju 2 l iječnika, dr. Josef H o p p e i dr. W. W i t n e b e n , obuzeti heroičkom odlukom, prvi sebi međusobno uštrcali novo stvoreni lijek.

Tek kad su se uvjerili, da je ovaj lijek za čovjeka bez težih tegoba i u većim obrocima podnošlj iv, počeli su ga davati paral i t ičarima, pa su za kratko vidjeli j asan utjecaj na krvnu reakciju po Wassermannovoj metodi.

U M agd enburgu je S c h r e i b e r za jedno sa H o p ­p e om, početkom 1910 godine, proveo prvo metodičko liječenje sa Salvarsanom na l judima sa svježim sifili­t ičkim pojavama.

Sve su ove pojave u na jkraće vri jeme nestale, a iz Wass er m ann ove je reakci je nesta lo onih ominoznih križića.

T ak o je mogao prof. A l t već početkom mar ta 1910 opš irno predavat i u M agdenb ur šk om li ječničkom udruženju o čudesno brzom djelovanju Sa lvarsana na svježe pojave sifilisa kod bolesna čovjeka.

To je bilo 3 mar ta 1910 godine, dakle upravo 5 godina o tkako su Fritz S c h a u d i n i Erich H o f m a n 3 mar ta 1905 ugledali u mikroskopu prvu spirochaetu pallidu.

Čitajući u s t ručnim li ječničkim novinama daljnje izvanredne usp jehe sa Sa lvarsanom, s ri jetkih dermato- veneroloških odjeljenja, koj ima je Ehr lich povjerio na pokus taj novi lijek, smat rao sam se obvezanim pro­učiti djelovanje Sa lvarsana na samo m mjestu i, ako je moguće, nabaviti ga što prije za moj narod, u kojem sifilis u tolikoj mjeri hara.

Upotrebivši svoj svako-godišnj i odmor, pohrl io sam s elanom mladog s t ručnog l i ječnika u Franfur t na Majni.

U Georg-Speyer Hausu, na mjestu, na kojem je dugim proučavanjem i eksperiment i ran jem pronađen taj čudotvorni Sa lvarsan 606 — našao sam in ternac io­nalno društvo st ručnih kolega iz či tavog svijeta.

Kad sam se pretstavio prof. E h r l i c h - u , bio je kao sa svakim veoma l jubezan, ali mi je odmah izjavio, da će teško imati tol iko Salvarsana, da mi prepust i

koju količinu, prije nego se bude fabrički producirao. Vidio je, kako me je to kosnulo, jer sam mu razložio, kako sam da lek put radi toga učinio i kako u mojem narodu u Bosni, pa u Hrva tskom primorju ta bolest s t rašno hara.

Tad me je pogledao kroz očale svojim dobroćud­nim očima i rekao: „Znate, si tuacija je sad takva, kao kad bi Vi htjeli na svaki način u operi slušati Carusa (taj je baš gos tovao 2 večeri u Frankfur tskoj operi), a nema više karata, jer su sve rasprodane . Međutim bih Vam savjetovao, da praktički prouči te način aplikacije i d je lovanje l i jeka u gradskoj bolnici kod prof. H e r x - h e i m e r - a , pa da mi se još javite za 8 dana .“

Pr i jaznom sam susret l j ivošću prof. H e r x h e i m e r - a na njegovom odjel jenju od preko 1 0 0 0 kreveta imao pri l ike da proučim aplikaciju, koja je uglavnom bila int ramuskularna i da v išednevnim opažanj ima vidim brzo i blagotvorno djelovanje tog novog lijeka.

Prikazana mi je i su pk utana aplikacija, ali ona je radi nastal ih ogromnih apscesa zabačena.

Nakon 8 da na javio sam se ope t u Georg-Speyer Hausu. Čim sam poslao svoju kartu pojavio se na vra­t ima E h r l i h , sa upi tom: „Vi ste gosp. kolega iz Zagreba u H r v a t s k o j ? “

Kad sam to potvrdio, zapi ta me živahno, da li po­znam obitelj G. Ova mi je obitelj bila dobro poznata, ali o zdravs tvenom stanju te obitelji, za koje se E h r l i c h osobi to zanimao, ni sam mu mogao točnije poda tke dati, jer mi nisu bili poznati . Obećao sam mu točnije ga izvjestiti za 1 0 dana, kad se opet kući vratim.

Opros t io sam se sretan, j er mi je na od lasku sti­snuo ruku i obećao poslat i u na jkraće vri jeme Salvarsana 606 za uporabu kod 20 bolesnika . Došavš i kući odlu­čio sam, po Ehr l ich-ovim uputama, oprezno postupati , pa sam u tu svrhu davao Sa lvarsan samo bolesnicima, koji su se nalazili u bolničkom liječenju.

Svaki je boiesnik prije aplikaci je s tručno pregle­dan na internom i okulis t ičkom odjel jenju. Doziranje se l i jeka određ ivalo po tjelesnoj težini.

Izabrao sam slučajeve, kod kojih je bio po treban brz učinak i takove, koji su bili refrakterni na dosa­dašnje l i ječenje sa živom.

Interes je kolega bio, razumljivo, si lan za taj novi lijek, pa su mnogi dnevno uz mene promatral i brzo djelovanje na mani festne sifilitičke pojave.

N a 30 IX 1910 m o g a o s a m v e ć d a i z v i j e ­s t i m n a m n o g o b r o j n o p o s j e ć e n o j s j e d n i ­c i „ Z b o r a l i j e č n i k a “ o u s p j e s i m a l i j e č e ­n j a s p r v o m p o š i l j k o m S a l v a r s a n a i z G e o r g - S p e y e r H a u s a .

Čim sam poslao prof. E h r l i c h - u opširan izvje­štaj o bolesnic ima l i ječenim ovom prvom pošiljkom, odmah mi je poslao materi ja la za dal jnih 50 bolesnika.

Od prikazanih b ih slučajeva i ovom p riliko m upozorio na neke bolesnike, ko ji su do b ili Salvarsana od prve i druge po­šiljke. Tačan se izv ješta j nalazi u „L ije čn ičko m V jesn iku“ br. 10 iz godine 1910 i u br. 1 iz godine 1911.

IV ) M a rija K. 20-godišn ja se ljakin ja , p rim ljena u bolnicu 10 IX . Osim nekih m anjih d ječ jih bolesti b ila je dosad uvijek zdrava.

Pred dva mjeseca počelo ju je peći oko spo lov ila , osje­ćala je, da na njenom tije lu nije sve u redu, im ala je i g lavo­bolje, trganje u zglobovim a. N ije pošla k liječn iku .

O tp rije 14 dana požutila po licu i po tije lu , pa zato došla u bo ln icu. Bolesnica grac ilnog kostura i slabo razv itog m išičja 50 kg. teška. Unutarn ji organi i osje tila sasvim uredni.

Koža, v id ljiv e sluznice, sklere tam no žute boje. Postoji teški ikterus. Jetra sasvim norm aln ih kontura. S tolice aholične. M okraća sadržava ve liku ko lič inu žučne prim jese. Pregledana prav i utisak teške bolesnice.

Po čitavom tije lu raširen m akulozni egzantem, gdjegdje lijepe rozeole. Iznad lije ve lopatice 4 papul. eflorescence. Papule, kao pasulj izbočene, nalaze se na objem a m alim sklopkama i iznad desne ve like sklopke. O sobito je lijeva mala sklopka, poradi in filtrac ije , dvaput povećana i posuta papuloznim eflo- rescencama.

Kod ovog je slučaja, zan im ljivo izvanredno teško stanje bolesnice, koja m eđutim iz jav lju je , da je zapravo ništa ne bo li. Zatim teški ikterus, ko ji je s ifilit ič ko g porijekla , je r je pregle­dana od internista, ko ji su pronašli sve druge trbušne organe u redu.

Dne 14 IX in jic irano jo j je 045 gr. arsenobenzola. D rugi dan m akulozni egzantem jasno crvene boje. Neobična se igra boja v id i na tije lu bolesnice. Po žutoj ik te rično j koži sv ije tlo upaljivo crveni m akulozni egzantem (Herxheim er). 3-ći i 4-ti dan ikterus v id ljiv o pro laz i. M akulozni egzantem nestao. Pa- pulozni već skoro u niveau-u kože, sasvim spužvaste konzi­stencije. Bolesnica se tuži na žestoke b o li u okra jin i, na ko jo j je in jekc ija izvedena.

5 -ti dan bo li prošle. A pe tit izvrstan. S tolica smeđe boje. U m okraći jedva zam je tljive žučne prim jese.

8-tn i dan papulozne eflorescencije prošle. Ikterus se još samo sasvim b lije d v id i na sklerama.

10-ti dan u m okraći in tern isti već ne mogu naći kem ičkim putem žučne prim jese. Posto ji još neznatna in filtrac ija lijeve male sklopke. Bolesnica se osjeća zdravom i p ita kada će kući. (Predavač pokazuje bolesnicu.)

IX ) M a rija C. od 2 mjeseca, bolesnica gradskog am bula- to rija za djecu. M ajka iskazuje, da je već jedno d ije te starije imala, koje je od s ifilisa bo lova lo i izlječeno i to pred 2 godine, kad je i ona od s ifilisa liječena. Kad je djetetu b ilo 6 nedjelja, dobilo je m rlje po tije lu._Radi tih m rlja dolazi u gradski am- bu la to rij. Kolega dr. Ž. Š v a r c poslao je d ije te ovamo na l i ­ječenje. 2-m jesečno dijete za svoje doba dobro razvijeno, 4.600 gr. teško. Koža lica, glave, pokrita papuloznim egzantemom, rhinitis. Na objem a usnim kutevim a ragade. Koža po t ije lu i ekstrem itetima pokrita ve lik im pem phigus-m jehurićim a. M jehu­rić i su d ije lom m lohavo napunjeni, d ije lom rastrgani, tako da je corium ogoljen. D lanov i su slobodni, no tabani posut! pem- figus m jehurićim a. E kstrem ite ti su g ib lj iv i. Slezena se ispod rebrenog luka pipa. D rug i organi uredni. 22 IX in jic irano je djetetu 005 gr. arsenobenzola i to u svaku glutealnu m išicu po 1 po lovicu obroka. D ije te je b ilo 2 sata iza in jekcije nemirno. Tem peratura norm alna. D rug i dan m jehurić i potpuno osušeni, serozna sekrecija nestala. T ije lo , koje je rad i opisane slike po­kazivalo s liku ve like rane, sad je suho. 7-m i dan koža do ne­znatnih pigm entacija normalna. D ije te je danas 4.690 gr. teško (predavač pokazuje bo lesnicu).

X X V I. S. 38-godišn ja privatn ica dob ila je pred 10 godina tvrdokornu ranu iza lije vo g uha. Na obično antiseptično p o v i- janje n ije rana zarasla. O tiš la je k liječn iku , ko ji je konstatirao uz ranu i m rlje po tije lu i odredio an tis ifilitičn o liječenje.

M rlje po tije lu skoro prošle, ali rana tek u L ip iku zarasla, gdje je iste godine 6 tura ž iv inom masti mazala.

U prve t r i godine polazila redovito na 6 nedelja u L ip ik , je r jo j se svakog pro ljeća rana na vratu po javila , koja je u L ip iku zarasla. L je tos u augustu mazala 6 tura, te otiš la iz L ip ika s krastam a povrh rana, a li 14 dana nakon povratka, opet se rane uz teško gnojenje o tvorile . Č itava desna uška pretvo­rena u gnojno ognjište . T ip ičan proces. Od gustog gnoja za­tvoren je meatus externus, tako da na ovo uho slabo čuje.

Na 10 X I bude prim ljena u bo ln icu. W asermanova reakcija pozitivna. 11 X I bude in jic irana sa 040 arsenobenzola. U s lije ­dećim danima jen java gnojenje. Bolesnica opet čuje. 22 X I bo­lesnica ostavila bo ln icu sa osušenim krasticam a povrh gumo- znog procesa. Bolesnica je u ovo 25 godina b ila nekoliko puta kod mene rad i pregleda krv i, koja je uvijek b ila negativna.

Na m oj je poziv i 10 ju la 1935 došla nakon 8 godina, što jo j je pos ljedn ji put krv pregledana. Osjeća se izvanredno zdra­vom.

Pregled je krv i na stan ici za pretragu krv i u Zakladnoj bo ln ici u Zagrebu br. Prot. 2873 od 11 V II 1935 po W aserma- nu: negat., po M ein icke: negat., po M iille ru B. II. negat. Upo­zoravam osob ito na ovaj slučaj, ko ji je na prvu i jedinu in jek­ciju Salvarsana tako g la tko reagirao.

Ne samo, da se nisu gum ozni procesi ponov ili, već je pre­traga krv i iza prve in jekc ije postala negativna i ostala takva iza 25 godina.

Ovaj b i s lučaj mogao posluž iti za dokaz mogućnosti pr­votne nade „S te riliza tio magna“ kod uporabe E hrlichovog Sal­varsana 606.

Općeni to naglašujem, da je Sa lvarsan u svakom slučaju djelovao čudesno brzo za razliku od do ta da­šnjeg l i ječenja sa živom i živinim prepara tima. Spo­menuo bih, da sam tek u ri jetkim slučajevima vidio tegobe, koje su bi le manje više lokalne naravi.

Ja r i sch-Herxheimerovu sam reakciju opazio kod velike većine slučajeva, ali se tomu u ono vri jeme još nije podava la važnost.

Tež ih tegoba ili neugodnih pos l jedica ni sam imao, jer sam oprezno lijekTrabio.

U to se doba razvila u medicinskim stručnim

listovima velika deba ta o Salvarsanu, iz koje su po­najviše prodi ral i oprečni prijedlozi o načinu aplikacije.

Pošto su neki opažali dos ta velike tegobe kod int ramuskularne injekcije, to su nastojali pronaći drugi način, kako bi bo lesnom čovjeku taj izvrsni lijek davali.

D a se točnije uputim, pošao sam koncem oktobra 1910 da posjet im kliniku u W ie nu (prof. Finger) u W i esb aden u (prof. W ein t ra ud) u Heide lbergu (prof. Betman) i u Frankfur tu na Majni (prof. Herxheimer) .

Pr i sus tvovao sam kao gost na kongresu južno- njemačkih venero loga u Heide lbergu, pa sam se mogao uvjeriti o oštroj debati , koja se vodi la o tom pitanju.

Profesor me je E h r l i c h napose upozorio, da se pozabavim sa intravenoznom metodom prof. W e i n- t r a u t a u Wiesb ad en u , u kojoj je metodi geni jalna Ehr lichova glava već unapr i jed vidjela, da je to forma budućnost i za apl ikaci ju Salvarsana. Taj način i danas , poslije 25 godina, osim u izuzetnim s lučajevima op će ­nito upot rebl javamo.

Poš to je u prol jeću 1911 lijek već fabrički p ro ­duciran u ogromnoj fabrici Meis te r Lucius u Hoechstu na Majni, to je ovaj novi lijek predan či tavom svijetu na upotrebu.

Kako nisu bile dane s tr iktne odredbe glede nač ina aplikacije, doz iranja itd., to su loše tumačene tegobe i djelovanja pošle u skoro u nemoguće vode.

Potsjećam samo na žučljivu deba tu između prof. F i n g e r à i dr. B e n a r i a Ehr l ichovog asi stenta o tzv. neurorecidivima.

Kakav je darmar i bezvlađe vladalo u svim tim p i tanj ima vidjelo se na jbol je na in ternacionalnom kon­gresu dermatologa i venero loga u Rimu 1912 godine. Ta m o sam čuo kako se prof. M a r š a l k o iz Kološvara izjavio, obzirom na neke tegobe, upravo na i roničan način o liječenju Sa lvarsanom i kako se u nastavku svog go­vora izrazio sa smi ješkom o najnovijoj glasini , da E h r ­l i c h sad obećava izdati novu formu li jeka pod ime­nom Neosalvarsan.

Godine 1914 poplavl jen je čitav svijet s Neosal- varsanom, koji se davao isključivo intravenozno.

Kako nije dan točan naputak za porabu, to je svako odjelenje tako reći imalo svoju metodu l i ječenja sifilisa. Jedni su liječili sifilis samo Neosa lvarsanom, a drugi su uz Neosa lvarsan određivali mazanje sa živinom masti.

Napokon su ostali u većini takovi st ručnjaci , kojisu davali intravenozno Neosa lvarsan , a razne živinepreparate pu tem in t ramuskularn ih injekcija. Liječnik je st ručnjak mogao čitati svu silu radnja u medic inskim listovima, koji su svaki svoj način hvalili kod kombi ­ni ranog l i ječenja sifilisa sa Neosa lvarsanom i ž ivinim preparat ima.

Balkanski su ratovi uzrokoval i kod nas zastoj u točnom promat ran ju i p roučavanju Sa lvarsana , koji se kao nenatkri l j iv lijek, u kombinaci j i sa živinim pr epa ­ratima, posve već kod nas udomaćio, kod svih st ručnih l i ječnika i na st ručnim odjel jenjima.

Iza ba lkanskih je ratova uskoro sl i jedio svjetskirat, koji je malo ne srušio sve, što je kul tura krozstotine godina stvorila.

Za vri jeme ovih burnih i uzbudl j ivih god ina s t ra ­davao je od sifilisa bolesni čovjek, j er je bi la dosta mučna nabavka Neosa lvarsana .

Bolesnici su se sa sifilisom gomilali , a t eško se nabavljao Neosalvarsan. U boln ičkom je l i ječenju bilo lakše, jer tu sam mogao upotrebl java ti doze, određene za neke bolesti kod životinja po 3 0 g i 4 '50 g Neo­salvarsana, a te sam ogromne doze on da razdijelio na 1 0 bolesnika.

Ove sam velike doze dobivao iz vojničkih veter inar­skih slagališta.

398

Već se prije svjetskog rata opažalo, da su osamljena ke­m ijska poduzeća pokušavala s tv o rit i Neosalvarsanu sličan pre­p a r a ta l i bez uspjeha.

Što se sve nasto ja lo za vrijem e i poslije rata na jbo lje svjedoči prikaz jednog kolege, ko ji nam je na sjednicu derm ato- venerološke sekcije donio 12 vrsta raznih preparata, ko ji su mu ponuđeni od agenata, kao izvrsne im itac ije Neosalvarsana.

N ije mi poznato, da l i je ko ji kolega nasjeo takvom agentu i ko liko je lju d i stradalo od ovakove očevidne patvorine.

Svim je liječn ic im a na up it dan tek jedan savjet, da upotreb ljavaju Neosalvarsan samo iz ljekarne, je r u tom s lu ­čaju jam či lje ka rn ik za o rig ina lnu proven ijenciju lijeka.

Na ovu ću se točku još svra titi.P oslije ratno je doba don ije lo u liječen ju s ifilisa još jednu

znatnu novost. Ž iv in i su preparati zam ijenjeni sa b izm utovim preparatim a u kom b inac iji s Neosalvarsanom.

Francuz je S a n t o n još pred ra t uspješno liječ io s b iz ­m utovim spojevim a razne S p irilo ze kod ž ivo tin ja , pa su L e v a - d i t i i S a z e r a c spoj bizm uta s na trije v im i ka lije v im ta r- taratom , pod imenom T rèpo l, uve li m jesto ž ive u liječenju s if i­lisa kod čovjeka.

Ovo je liječenje mnogo p rik lad n ije za bolesnike, je r je nestalo onih neugodnih tegoba, koje su snalazile čovjeka, dok se liječ io samo živom.

K om bin irano je liječenje s ifilisa s Neosalvarsanom i b izm u­tovim preparatim a općenito prim ljeno u m edicinskim krugovim a.

Kako je iza rata p rije tila pog ibe lj, da veneričke bolesti, a osob ito s ifilis , zauzmu sve veće dim enzije sa svojim sudbo­nosnim posljedicam a, to su sta ra te lji oko narodnog zdravlja u pravi čas od red ili opsežne i oprezne m jere za čuvanje zdravlja , tog narodnog najvećeg bogatstva.

Podupirana su udruženja za poduku naroda o veneričkim bolestim a, koja su na predavanjim a živom riječ i, pa izdavanjem brošura i letaka narod prosvjeć iva li.

Osnivane su besplatne ambulante za liječenje veneričkih bolesti, koje su v o d ili stručno izobraženi liječn ic i.

Kod ug lav ljen ja je m irovn ih ugovora bio, po mojem m i­š ljenju jedan od na jvažn ijih reparacion ih pasusa, zahtjev, da država dob ije jednu ogrom nu ko lič inu orig ina lnoga Neosalvar­sana iz Hoechsta n/M.

T a j je Neosalvarsan davan i još se daje bolesnicim a u ambulantama besplatno.

Za liječn ike , ko ji se p rije rata i pos lije rata nisu još upu­t i l i u liječenje s Neosalvarsanom, ustro jen i su posebni kurzovi, na ko jim a su se praktičk i izvježbali baratati s tim važnim l i je ­kom. U p rov inc ija lno j je praksi stavljen na raspolaganje Neo­salvarsan iz državnih apotekarskih slagališta.

L iječn ik , ko ji je suveren u svo jim odlukam a kod davanja lijekova bolesnom čovjeku, mora im ati uvijek na umu, da pred n jim sto ji ind iv iduum pa se ne sm ije pouzdati u šabloniz irano davanje lijekova.

Pogotovo se na to mora m is lit i kod liječen ja sa Salvar- sanom, odnosno sa Neosalvarsanom.

U prvom je redu ap likac ija lijekova, koja mora b iti, kako je opće poznato, točno intravenozno izvršena, je r već nekoliko kapi uštrcane rastopine Neosalvarsana izvan vene, dakle u po t- kožno tk ivo , izaz iv lje žestoke bo li i in filtra te .

Zatim m ora paziti na eventualni rijedak nastup groznice i znatnije tje lesne top line, na zažarenost kože i v id ljiv ih sluznica, žestoku g lavobo lju , b ljuvan je i p ro ljev , znakove, ko ji su kod r ije tk ih lju d i već kod prvog podavanja Neosalvarsana opisani kao ang io-neuro tičn i napadaj.

Ako lije čn ik ove sim ptom e pregleda i l i po tc ijen i, može da da ljn im davanjem Neosalvarsana izazove tvrdokorne derm ati- tide, a u najgorem slučaju smrtonosnu encephalitis haemorhagica.

Kao uzrok ovakovim neugodnostim a jest neobična i na­glašavam, rije tka id ios ik raz ija za Neosalvarsan, zatim prevelik i obroci Neosalvarsana i l i pokvarenost preparata.

Svemu se tome može i mora izb jeći kod opreznoga po­četnoga davanja Neosalvarsana, pa se lije čn ik mora uv ijek nenapadno in teresira ti za gore opisane tegobe.

Kod težih je oboljen ja c irku lac ion ih organa, teških obo­ljen ja je tre i bubrega Neosalvarsan kontra ind ic iran .

Sve su ove rije tke neprilike , ko jim a je uzrok samo neo­prezno davanje lije ka — dovele do toga, da se traž ila m oguć­nost drugog davanja i drugi preparat.

Od predloženih b ih novih preparata spomenuo samo Na­trium Salvarsan, pa tzv. S ilber-Salvarsan, s ko jim su prepara­tim a, a li samo kratko vrijem e, stručnjaci rad ili i opet napustili.

D rugi su opet s in tram usku larn im in jekcijam a h tje li izb jeći poteškoćama intravenoznog uštrcavanja, pa su to pokušali s veom a bo ln im in jekc ijam a M yo-Salvarsana.

Svi su se po vra tili k opreznom prvašnjem davanju o r ig i­nalnoga Neosalvarsana. Dapače m i je poznato, da su venero-

loške korife je , koje su u p rv im godinam a iza 1910 godine b ili glasni p ro tivn ic i Neosalvarsana ovaj li je k p rog las ili obligatnim za liječen je na svojim ogrom nim od je ljen jim a i ambulantama.

O ku lis ti, ko jim a je pred očima još lebd iia teška sudbina sljepoće, ko ju je uzrokovao već spom enuti A toxy l, dugo su se ko lebali sa uporabom Neosalvarsana.

Sad ga m eđutim svi upotreb ljava ju kod poznatih afekcija iridocyc litisa , retin itisa , ako su s ifilit ičn o g podrije tla .

Neuropatolozi, u č iji su d je lokrug došli slučajevi neuro- s ifilisa , liječe obo lje log čovjeka već 18 godina po Wagner- Jaureg-ovoj metododi v r lo uspješno. Oni liječe tabes dorsalis i paralizu s m alarijom , na ko ju kuru ob ligatno nadovezuju Neo- salvarsan-B ism ut kuru.

V rijem e m eđutim le ti dalje, pa izaziv lje kod mnogih ljudi razne želje, pa i takove h tje ti dobar li je k is tisnuti s eventualno još bo ljim .

U pos ljedn jih su 10 godina razne države s razvijenom ke­m ijskom industrijom nastoja le dostić i preparat, ko ji bi, ako ne bo lji, a ono barem bio jednak Neosalvarsanu iz Hoechsta n/M.

Neobična je kurat ivna moć Neosa lvarsana doka­zana kod mnogo mili juna bolesnika. Za po tpunu je izlječivost sifilisa dokaz činjenica, da se sve češće jav­ljaju tako zvane reinfekcije, kad dolaze bolesnici sa svježim sklerozama, na koj ima se lakoćom nađu spi- rochaete pallide, a prvi su sifilis već pred mnogo go­dina u kombin i ranom li ječenju s Neosa lvarsanom izli­ječili. T a je činjenica bi la prije uvođenja Neosalvar­sana na jveća rijetkost.

Preosta je mi još pr ikaz prevent ivne s t rane djelo­vanja tog l i jeka na izvanspolnu infekc ioznost sifilisa, koja se dokume nt i ra u soci jalnom načinu l judskog života.

Zapravo će me najbol je shvatit i samo liječnički veterani, kad ih potsjet im na one velike vi še tjedne muke, koje su zadavali bolesnici , dok nisu zarasli — uz stari način l i ječenja — za okolicu tako pogibel jni manifestni s imptomi sifilisa. Najednom nam dođe u šake lijek u Neosalvarsanu, koji t amani Spirochetu pal l idu na po­vršini za nekol iko sati iza injekcije i zarašćuje prije tv rdokorne rane u nekol iko dana.

Ovakovom je bolesniku oduzeta u na jkraće vrijeme mogućnos t i zvanspolne zaraze sifilisom, obično kod najbližih i najmil i j ih osoba.

Na izvanspolni je način oboljelo prije od sifilisa više no što sebi mnogi to pretstavlja, a opažamo da se taj način infekcije danas ri jetko vidi.

Svaki će l i ječnik morati priznati , na temelju ovih činjenica, da smo dobil i s Neosa lvar sanom lijek od neobične i neproc jenj ive vri jednost i kod prevent ivnog čuvanja zdravlja u. kući i bližoj okolici oboljelog.

Samo tko je sam vidio takove žalosne porodične infekcije taj može vjerovati u da lekosežnos t i u veliku sadašnju i buduću prevent ivnu moć Neosa lvarsana .

Što da još naglašu jem važnost ovoga liječenja za kongeni ta lne s lučajeve kod nedužne male djece.

Kod priznate izlječivosti sifilisa pomoću Neosal­varsana nes ta t će pred našim očima turobnih pogleda, s koj ima motre gd jekad teški mali invalidi svoje ro­ditelje.

I tu je p revent ivna moć ovog li jeka od najveće važnosti . Ehrl ich-ov je lijek pr idonio, da nam se jav­ljaju već iz nama sve bližih zemalja glasovi , kako ta bolest izumire.

Pr iznajem, da se još ne mogu zaklopit i knjige, koje pišu o vel ikom Ehr l ich-ovom otkriću, j er kad bolesnici, l iječeni ovim lijekom, dosegnu 80- tu i 90- tu godinu, tad se tek može konačni sud izreći.

Nadam se, da će i naš narod doživiti čas, kad će liječnici izjaviti da i kod nas opažaju opadanje i izu­miranje s i f i l i sa . . .

399

Referati.Pedijatrija

B e s s a u i F e r n b a c h : Oko pojm a paraa lerg ije . (Jahr­buch f. K inderhe ilk . Bd. 95. H. 2.)

Na osnovu eksperim entalnih nalaza, koje je proveo sa K e l l e r - o m 1926 godine, postavio je M o r o pojam paraaler­gije. Oba autora su zapazila, da poslije in trakutanog sim ultanog cijepljenja sa tuberku linom + cjepivo, nastupa os je tljivos t kože prema tuberku linu kod djece, koja su p rije b ila na tuberkulin negativna, i to za vrijem e razvitka vakcinalne areje. F e r n b a c h i H e r z g e r dokazali su, da os je tljivos t kože kod M o r o - K e l l e r - o v i h pokusa n ije us lov ljena specifičkom supstancijom tuberkuloznog bacila, nego nespecifičnim tvarim a, bu illonom u tuberku linu , a naročito peptonom. B e s s a u i F e r n b a c h ponovno su razjasn ili M o r o - v u paraalerg iju kao os je tljivos t kože prema bu illonsk im tvarim a, a uglavnom peptonima, koja je os je tljivo s t popratna pojava n a jra z lič itijih stanja alergije. M o r o i K e l l e r zastupaju p ro tivno staja lište, t j. ostaju i opet kod svoga prijašn jega shvaćanja, da kod sim ultanog c ijep­ljenja sa cjepivom i tuberkulinom nastupa os je tljivos t kože upo- redo sa vakcinalnom alerg ijom . Ovu os je tljivos t treba sm atrati kao specifičnu tuberkuloznu a lerg iju . M o r o je još 1926 godine shvaćao popratnu anginu kod c ijep ljen ja i vakcina ln i encefalitis kao paraalergička oboljen ja , no sada je raš irio još više taj krug i računa u svoju paraalerg iju i s lijedeća obo ljen ja : m eningitis tuberculosa post vaccinationem , ako se njezin početak ja v lja uporedo sa stvaranjem areje. D a lje encefalitis poslije m orbida, prodrom alnu anginu kod ospica, erythema nodosum, fliktene, skrofu lide, i konačno tuberkulozne sekundarne in filtrac ije pluća, koje iščezavaju. B e s s a u i F e r n b a c h pob ija ju u ovome članku shvaćanje M o r o - v o , kome prigovara ju , da je njegov pojam paraa lerg ije čisto h ipotetski i da n ije zasnovan na čin je­nicama. Uvođenjem ovoga h ipo te tskog pojma, u onome sm islu kako to hoće M o r o , znači stvarati u m edicin i novu „Rum pel- kam m er-u“ , u koju će se bacati sve ono, što dosada n ije mo­glo b iti drugd je smješteno. Prema M o ro -v o m pojmu alergije postavlja ju autori svoj pojam, ko ji je rezu lta t savjesnih ekspe­rimenata, te ga de fin ira ju ovako: Paraalergija je os je tljivos t alergične osobe prema bu illonu (peptonu); kao p rim je r navode: a le rg iju vakcinalnu, tuberku linsku i serumsku. Paraalergija će iii p re ts tav lja ti tačno ograničen pojam, i kao takav b iti upo- trebljen, u kome će slučaju b iti p lodonosan za da ljn ja is traž i­vanja, i l i neće više moći postoja ti kao poseban pojam. Za o - pravdanost svoga sta ja lišta c itira ju autori doslovno zadnju de­fin ic iju paraalergije po M o r o - u i K e l l e r - u : D e fin ic iju para­alergije je danas još teško dati. Pod pojmom paralergije razum ijevam o prom ijen jenu reaktivnost organizma, induciranu specifičnom a lerg ijom prema nespecifičkim , t j. od prim arnih alergena raz lič itim podražajn im tvarim a žive i nežive prirode.

P in c h erl e : Z ašto je tu b erk u loza larin ksa kod d jece tako r ije tk a ? (La Ped ia tria 5, 1935).

Na osnovu dosadašnje lite rature , tuberkulozno oboljenje larinksa kod djece spada među najveće rije tkos ti. Među ovim na jrjeđ im slučajevim a većinom je po srijed i dojenćad. Autor izvještava o 4 slučaja tuberku loze larinksa u prvo j godini života, među ko jim a je najm lađe b ilo jedno dojenče od 3V2 mjeseca. Po autoru, tuberkuloza la rinksa se ja v lja samo kod prognostički v rlo nepovoljn ih slučajeva tuberkuloze, te je po srijed i skoro uv ijek sekundarno obo ljen je larinksa u toku teške tuberkuloze pluća i l i crijeva. U prim arnom ognjištu razvija se tuberkuloza vrlo brzo, te vod i k sm rti, tako da nema dovo ljno vremena za razvitak tuberkuloze u la rinksu. Kod sekcija se dokazalo, da tuberkuloza la rinksa i n ije tako rije tka. K lin ičk i se lako pregleda, je r ne stvara m anifestnih sim ptom a. Prom uklost, poteškoće kod gutanja i disanja, kao i bol kod dodira jesu najčešći k lin ičk i sim ptom i. La ringoskopsk i: ja k o tok ep ig lotisa, u samome larinksu možemo raz likova ti m ilija rne , pseudolipozne i in filtra tivno -u lce - rozne form e. Edem la rinksa nije rijedak. Prognoza je posve loša, a terap ija se mora og ran ič iti na anestetika.

Sec k el : K linika a lv eo la rn o g enantem a kod osp ica .(Mschr. f. K inderheilk. 61, 1935).

Od dosadašnjih po java na plućim a poznavali smo kod ospica b ronh itis , m orb ilozne rane in filtrac ije , b ronh io litis , akutni edem pluća i prim arnu i sekundarnu pneum oniju kod m orbida. K ovim a pridoda je autor da ljnu k lin ičku sliku, tj. difuzni alveo­larni enantem. Kod izb ijan ja egzantema nastupaju jake smetnje kod disanja, tahipnoe (60—80 u m inu ti) bez jače dispnoe i bez

disanja, karakterističnog za pneumoniju. D a lje cijanoza, kod dobrog krvotoka na plućim a nalaz bronhitis. Prognoza je dobra. Ove pojave iščezavaju sa samim egzantemom, a ja v lja ju se kod o tp rilike 5% slučajeva, dakle nisu naročito rije tke. Po sri­jed i je oštećenje a lveolarnog epitela i endotela. I kod epide- mične gripe dolaze slične pojave. Terapeutski pokazuju sedativa dobar, a k isik, kard iaka i zrak s la b iji uspjeh.

L i e b e : L iječenje p ilorosp azm a „V asano-m “. (M schr. f. K inderheilk. 41).

O m ilje lo sredstvo p ro tiv morske bolesti, koje se sastoji iz skopolam ina i hyosciam ina, vezanih na kam fornu kiselinu, upo­treb ljavano je i kod pilorospazm a dojenčadi. Kod 17 dojenčadi davan je Vasano u ob liku supozito rijä u postupnoj dozi do 3 puta dnevno 1k supozito rija . Dojenčad je hranjena ženskim m li­jekom ili sa a lla item ent m ixte. Kod 13 dojenčadi povraćanje je prestalo u roku od 3 —6 dana, tako da se uspjeh za sve sluča­jeve ne može p rip isa ti Vasanu. Kad se Vasano izostavio, došlo je do recidiva. Kod ove terap ije prom atrana su i štetna d je lo ­van ja : crvenilo kože ubrzanje pulza, raširenje pupila. Pojave, koje se inače p rip isu ju d je lovan ju atrop ina. Kod 4 djece tem ­peratura 41, a kod jednog slučaja teški s im ptom i in toksikacije . Opća upotreba ovoga sredstva u d ječ jo j praksi n ije na m jestu, baš zbog ovih opasnih štetnih d je lovanja. D r a g iš ić .

F a n c o n i G .: P rogn oza , d ijagn oza i tera p ija d ječje šećern e b o les ti. (Schweiz, med. W schr. 1935, I).

Postoje razne nedijabetične prognostičk i po vo ljn ije m elitu- r ije u d ječ jo j dobi: a) tranzitorne, kod m oždanih oboljen ja , kod neuropata, acetonem ičkog napadaja, kod in to ks ika c ija ; b) k ro­nične g likozu rije renalne e tio log ije i kod oboljen ja zbog preko­m jernog nagom ilavanja g likogena; dalje ga laktozurije itd . Kon­stanta krvnog šećera je trostruko osigurana: horm onalno, nervno i kem ijsk i. Samo veće smetnje mogu porem etiti n ivo krvnog šećera. Razjašnjenje o stab ilnosti regulacion ih mehanizama, daje nam s jedne strane k rivu lja krvnog šećera poslije v išestrukog opterećenja uzim anjem šećera per os, a s druge pak strane pokus ishrane bez ug ljičn ih hidrata. Kod zdravih pos lije prvog opterećenja sa šećerom k rivu lja krvnog šećera poraste, nakon jednog sata, t j. drugog opterećenja više ne raste (tzv. S taub-ov efekt). Kod pravog dijabetesa S taub-ov efekt izostaje, kod re- nalnog je neobično jasan, tako da ponovno davanje šećera do ­vod i do sm anjenja krvnog šećera. Kod neuropata i vegetativno stigm atiz iran ih , k rivu lje su netipične. Pokus ishrane bez u g ljiko ­hidrata (d ije ta bez ug ljiko -h id ra ta , dok ne nastupi acetonurija , onda davati dekstrozu, dok ne nastane g liko zu rija ) dovod i do preranog iz luč ivan ja acetona kod neuropata i g liko lab iln e djece, također kod Feer-ove neuroze i kod tzv. acetonem ičkog po­vraćanja, čime se može napraviti kriva dijagnoza dijabetične kome, (tzv. „S trohfeuerd iabetes“ ). Od kron ičn ih m e litu rija , obo­ljen ja prekom jernog nagom ilavan ja glikogena i ga lak tozurije u dječjo j su dobi v r lo rije tka . Od češćih renaln ih g liko zu rija raz­liku jem o prim arnu fam ilija rn i] i nefrotičnu form u. Pravi dijabetes pogađa pretežno djevojčice. P rije nego što je pronađen insulin, djeca su um ira la kod prve kome. Sada se dadu održati na ž i­votu, a li ne i iz lije č iti. To su djeca in te lektualno i etičk i iznad prosječnosti i apsolutno sposobna za rad. Kao što je prona­laskom insulina učinjen ve lik napredak u m edikamentoznoj te­ra p iji dijabetesa, tako je i d ije te tska te rap ija mnogo napredo­vala. Sada se daje tra jna hrana, s malo b jelančevina, s voćem i povrćem, s m inim um om 100 g ug ljiko -h id ra ta . Tako to le ran­c ija za ug ljikoh id ra te brzo raste i kao tra jna hrana puno se rad ije uzima, nego ran ija d ijabetička dijeta .

B i n i : Istraživanja o b iti tzv . S till-ove b o le s t i. (Lapediatria 1935, I 15).

A uto r izvještava o podrobnom anatom sko-h isto loškom istra­živanju kod 3 slučaja S t i l l - o v e bolesti. R iječ je o d jeci od 3, 5 i 9>/2 godina. K lin ičk i je b ila zapažena kod sva tr i slučaja arlropa tija , adenopatija, i povećana slezena.

Na endokrin im žlijezdam a kod slučajeva nisu nađeni pato­loški nalazi, ko ji su više puta dovedeni u vezu sa ovom bolešću. H isto loške prom jene na zglobovim a, hrskavicama, zglobnim čahurama, na peria rtiku la rnom tk iv u također nisu nađene, za raz liku od raz lič itih nalaza u lite ra tu ri.

H isto loške prom jene na lim fn im žlijezdam a i slezeni b ile su kod sva tr i slučaja raz lič ite , dakle nespecifične. Nađena su zadebljanja čahure, proširen i sinusi, zbrisana struktura itd . Kod

400

prvog je slučaja nađena septična slezena, kođ drugog fib roade- n ija i kod trećeg am ilo idoza.

M eđutim , kod sva tr i slučaja nađen je pe rika rd itis , ko ji se tako često nalazi kod S t i l l - o v e bolesti, te se može ubra ja ti u klasične sim ptom e bolesti. Kod drugoga slučaja nađen je i m iokard itis , ko ji se već rjeđe v iđa. Endokard je bio uv ijek s lobo­dan, m an jka li su i A s c h o f f - o v i čvorić i, tako da možemo na­pustiti reum atičnu e tio log iju ove bo lesti. N ije nađeno ništa, što bi upućivalo na vezu s tuberkulozom .

Autor m is li, na osnovu svoga negativnog nalaza, da S t i l l - ova bolest nema v lastitog k lin ičkog, anatomskog, odn. patoge- netičkog značenja.

K r a m a r : A bortivne form e p n eum okokove periton itid e .(M schr. f. K inderheilk., 61, 1931, 370).

Dva slučaja pneumokokove periton itide kod djece od 3 -/2 i 5 godina, ko ji su v r lo blago proš li, da li su autoru po­voda, da p rinc ip ije lno razm iš lja o ovo j bolesti. Bolest je poči­njala naglo sa bo lov im a u trbuhu, povraćanjem, visokom tem­peraturom , općom osjetljivošću trbuha i napetošću m išića, što se razv ilo u toku par sati. Pokusnom punkcijom se dob ilo malo eksudata, a li su sigurno nađeni u njemu pneumokoki. Za 24—48 sati nestali su svi p e r ito n e a li s im ptom i na te rap iju sa Solvo- chinom, odn. Chinirt-U rethanom .

Iz ovoga se mogu izvući s lijedeći zak ljučc i: 1) Moguće je, da su ove form e i ovakav tok češći, nego što se m is li. 2) Rane operacije nisu ind ic irane, što je m išljen je i većine kirurga. 3) Sigurna se dijagnoza može postav iti samo probnom punkcijom i ona se mora uv ijek naprav iti. 4) M ožda će se tokom vremena ispostaviti, da neki trbušni sim ptom i kod upale pluća nisu ništa drugo nego pneumokokove pe riton itide sa malo simptoma.

Po m iš ljen ju autora, u francuskoj lite ra tu ri su ovakvi s lu­čajevi već više puta op isani kao „in flam ation passagère“ .

M o s c h i n i : U sporena sed im en tac ija krvi kod urođ e­nih srčan ih m ana. (R iv. di C lin. Pediatr. X X X III 2, 1935, 152).

Kod 11 djece sa urođenom srčanom manom, u dobi od 15 dana do 9 godina, ustanovio je autor znatnu usporenost brzine sedimentacije. Ova činjenica može im ati važnu d ijagnostičku vrijednost, je r kod stečenih srčanih mana sedim entacija ostaje duže vremena ubrzana.

Usporena sedim entacija kod urođenih srčanih mana dade se slijedećim nalazom pro tum ač iti: povećanim brojem eritrocita , m akrocitozom , povišenim viskozite tom i, prije svega, povećanim a lbum in-g lobu iin -kvoc ijen tom , povišenim album inom u krv i. Pri kritičn ijem prom atraju m ora se p r im ije titi, da se ovaj kvocijent, iako je ustanovljen kod spomenutih slučajeva, ne može zbog malog bro ja sm atrati pravilan. Ne sm ije se previd je ti, da je sedim entacija kod novorođenčadi i male dojenčadi normalno manja, nego kasnije. A u to r n ije našao kod svih slučajeva hiper- g lobu liju . Sa ovim ograničenjim a, sedim entacija kod srčanih mana može im ati samo d ife renc ija lno -d ijagnostičko značenje.

K a l u đ e r s k i .

Dermcito-venerologija

G. B e c k m a n n : A denokarcinom B artholin ijeve ž lijezd e kod 19-godIšnje d jevojk e. (Derm at. W och. 1935, 100, 101).

Autor op isu je slučaj adenokarcinoma B artho lin ijeve žlijezde, ko ji je u početku radi njegove k lin ičke slike držao apscesom. Destruktivan rast tumora nakon inc iz ije i h isto loške pretrage u tv rd ili su, da je po srijed i adenokarcinom. Slučaj je interesan­tan, je r je ovo oboljen je samo po sebi rije tko , a pogotovo u to doba.

W . M i l b r a d t : Istovrem en a pojava p so r ia s is vu lgaris i lichen ruber p lanus. (Derm . W och. 1935, 100, 437).

A uto r iznosi interesantan slučaj istovrem enog postojanja psorijaze i lihena kod 65-godišn jeg pacijenta. Bolesnik je p rije 30 godina prv ipu t obo lio od psorijaze, a p rije 20 godina od lihena. P rije nekoliko godina pojavila se nanovo psorijaza, koja tra je sve do danas. U pro ljeću 1935 godine poslije gripe s reu- m atičnim pojavama ustanovio je autor erupciju t ip ičn ih eflores- cencija lihena. D ijagnoza je utvrđena m orfo loški i h is to lošk i. A uto r raspravlja pitanje, kako treba tum ačiti slučajeve s ko in­c idencijom lihena i psorijaze. Ističe, da u opisanom slučaju nije mogao ustanoviti n ikakv ih egzogenih faktora.

J. B o r m a n n : E klatantni efek ti ren tg en sk e terap ije kod er iz ip e la . (Derm . W och. 1935, 100, 181).

Poslije ap likac ije epilacione doze na obo lje lu plohu pre­stala je groznica nakon 24 sata, tem peratura je pala gotovo na norm alu. M eđutim je pacijent osjećao vrlo jake bolove u pre­dje lu obolje le plohe. Iza toga je nastupilo prom ptno ozdravlje­nje. Kod ap likacije polovične doze, efekat je bio za polovicu s la b iji. N a jpovo ljn ije rezultate postigao je autor, kad je prvi dan ap lic irao na obo lje lu plohu dv ije trećine epilacione doze, a nakon 24 sata ponovno jednu trećinu iste doze. Nakon prve ap likacije pala je tem peratura d je lom ično, a nakon 48 sati pot­puno. B olova pacijenti nisu im ali.

H. H a x t h a u s e n : Slučaj ta b esa d o rsa llsa sa hipertro- firanim sifilitičn im papulam a ad anum . (Derm at. W och. 1935, 100, 231).

Iznosi slučaj tip ičnog i potpuno razvijenog tabesa sa tip ič ­nim sekundarnim papulama ad anum. U obz ir bi došla super- in fekc ija i l i b i papule mogle b iti uvjetovane istom infekcijom , od koje potječe tabes. Pacijent je naveo, da su papule stare 8 godina. U slijed antiluetične te rap ije (NS i B i) papule su nakon 6 sedmica potpuno nestale. T ab ičn i s im ptom i osta li su nepro­m ijenjen i, a isto i seroreakcije u k rv i.

H. H r u s z e k : P rilog e tlo lo g iji m ik otlčne d ish idroze.(Derm . W och. 1935, 100, 253).

Autor op isu je slučaj k lin ič k i potpuno tip ične dishidroze, gdje je u ku ltu ri ustanovljen achorion gypseum (Bod in). Infek­cija je us lijed ila u nekom kupalištu. Slučaj je interesantan, jer, po znanju autora, do sada n ije public iran ni jedan ovakav slučaj.

D r. F r a n k o v i ć .

Đ o r đ e v i ć i M i l o š e v i ć : K linički ob lic i trihofitije i favu sa , k o je uzrokuju T richophyton fav iform e album ; ras­p ro stra n jen o st te d erm ato fitije u J u goslav iji. (Ann. de Para- s ito l. humaine et comparée, mai 1935).

T richophyton album spada u de rm ato fitije ž ivotin jskog podrije tla i obično pravi kožne prom jene na govečetu. Prelaz parasita nastaje d irektn im putem, a obole većinom govedari. Interesantno je, da su strani au tori, ko ji su se najviše bavili derm atofitijam a, opazili re la tivno v rlo rije tke slučajeve, koji su uzrokovani vrstom T. album. Najčešća vrsta, prema tim auto­rim a jest trichpyton ochraceum i tr iho f. fav ifo rm e discoides. P ro tivno je m eđutim u našim kra jev im a, gd je je T . album pro­nađen, po sta tistic i autora, u 3 3 '6 l% ;_po frekven c iji je dakle drugi poslije trichophyton vio laceum . Što se tiče k lin ičke slike, koje daje ovaj soj triho fitona , one su različ ite , a uglavnom su: tr ih o fitija sup., triho f. profunda i favus cap., ko ji se ni u čemu ne razlikuje od klasičnog favusa, kojega uzrokuje Achorion. Interesantno je, da zahvaća, osim kosm atog d ije la glave, tako­đer i kožu bez dlaka. Većinom ' su te prom jene suhe i površne. A u to r d iskutira nadalje raz liku između raznih kultura trihofitona i dolazi do zaključka, da je i k lin ička slika, kao i m akro- i m i­kroskopski izg led kultura trich. v io laceum potpuno jednak Acho- rionu violaceum, kao da pripadaju jedno j te isto j vrsti, što je i m išljen je drugih autora.

M i l o š e v i ć : P r ilo g upoznavanju T richop hyton rubrum.(Ann. de Parasito logie humaine et comparée, mai 1935).

T rich . rubrum je vrsta jako rije tka u E vrop i, dok je jako raširena na O rijentu. Uglavnom stvara uv ijek promjene na ne- d lakavim d ije lov im a kože il i na noktim a. U slučaju, kojega autor prikazuje, parazit je s tvorio s liku sikoze na b rad i; na pod- bratku se nalaze na jdublje prom jene, pokrite žutim krastama ispod ko jih curi gnoj. B rkov i su osta li netaknuti. Ta je slika dakle, radi loka lizac ije kožnih prom jena, vrlo interesantna i jedina u lite ra tu ri. A nto r opisuje izgled napravljenih kultura, prelazi zatim na eksperim entalni dio radnje, i prikazu je parasita kao ekto triks megasporum. Na naravnoj podlozi Langeron-M ilošević pokazuje ovaj soj potpunu m orfo log iju vrste triho fiton .

B u s sal a i : D ijete tsk a terap ija u d erm ato log iji. (Gior. ita l. di D erm atol, e s ifil. jun i 1935. Fase. III).

A u to r se od 1929 g. bavio dijete tskom Gersonovom dijetom, pa iznosi plodove svog v las titog iskustva na po lju kožne tuber­kuloze i nekih d ječ jih ekcema. Pošto je u g lavn im lin ijam a pri­kazao povijest Gerson-ove terap ije , re ferira o mnogobrojnim slučajevim a liječenim dijeta lnom terap ijom . Rezultati liječenja Gerson-ovom neslanom d ije tom jasno su poz itivn i i u mnogim

401

je s lučajevim a došlo do potpune sanacije kožnog procesa, pa premda je kasnije pacijent po ozdravljen ju ponovno prešao na normalnu d ije tu oboljen je nije rec id iv ira lo . Autor n ije nikad kom bin irao sa dije ta lnom terap ijom jaka terapijska pomagala u ob liku Finsena, C 0 2, d ija te rm ije , Rtg., već je liječ io , il i sa samom dijetom , i l i bi u drugoj po lov in i liječenja kom bin irao sa sunča­nim kupkama, Bach-ovom lam pom, čime je postigao upravo odlične rezultate. Mehanizam dje lovan ja same dijete kod kožnih tuberkuloza i nekih d ječ jih ekcema zavis i, po m iš ljen ju autora, od prom jene m inera lizac ije kože. Kod tuberku loznih afekcija kože posto ji naime u koži jaka retencija kationa Na (sa flog o - genim i edem atiz ira jućim efektom ) i to na štetu kationa Ca i K (sa d iju re tičn im i an tiflog is tičn im dje lovanjem ). D ije ta lnom terap ijom Gersona uspostav lja ju se oni u tk ivu kože u normalne odnose. P oz itivn i rezu lta ti d ije te potpom ognuti su točnim dozi­ranjem hran jiv ih elemenata, ko jim a se pacijent hrani (150 gr proteina, 130 gr masti i 400 gr ug ljikoh id ra ta ) i ko ji mora da su uv ijek u ravnoteži. Kod nekih ekcema dojenčadi, iskušao je autor s uspjehom prop is ivan je Gerson-ove dijete do jk in ji djeteta.

Dr. G a z z a r i .

P riv . doc. R. F r e u n d : T eh n ičk i i k lin ički doprinos p rak si v a k c in o tera p ije . (Fort, der Therapie 1935/VII).

Za izazivanje aktivna im unite ta u te rap iji kod bolesti, kod k o jih bakterije ig ra ju d irektnu i l i indirektnu ulogu, krči sebi put autovakcina. O sob ito kod in fekc ija stafilokokim a (furunku- ioza, akutna m aligna s ta filom ikoza). Kod in fekcija streptokokim a ona nema v id ljiv a uspjeha. V jeroja tno_radi toga, je r streptokoki ne izaziva ju i ne ostav lja ju im unite t. Štaviše, ni pasivna im u- n izacija kod s treptokokn ih oboljen ja ne ispunjava nikakovih nada.

Ako se autovakcina p rav ilno proizvede i liječenje energično provede, onda je ona i kod kronične gonoreje od velika uspjeha.

Budući da F. d rž i, da neuspjeh vakcine ov is i o njezinoj prip rav i (ko jom treba sačuvati antigena svojstva bakterija i očuvati je od prim jesa toks ičn ih produkata od obnove bakterija) to opisuje tehniku pro izvodnje autovakcina.

S tafilokokna vakcina daje se intravenozno i ne izaziva vru­ćine, a li popravlja odmah mjesne i opće znakove. Intrakutano davanje te vakcine ne dovod i nikada do c ilja . Kod toga se mora izostav iti svaka mjesna aktivna terap ija, je r se bolest njom e može generaliz irati i l i zavući. Nastavlja sa opisima bolesti.

H. Th. S o h r e u s , (K lin ika za kožne bolesti na m edicin­skoj akadem iji, D üsseldorf): H em oterap ija er iz ip ela i drugih in fek cija sa P ron toslI-om . (D tsch. med. W schr. 1935 br. 7 str. 225).

P rv i puta se P ron tos il davao jednom D /2 godišnjem djetetu, bolesnom od erizipe la i u gotovo m oribundnom stanju. D ijete, čije je tije lo b ilo posuto apscesima, b ilo je već nekoliko tje ­dana bezuspješno liječeno vakcinam a i hemoterapeutskim sred­stvima. Koncem m arta 1933 do b ilo je dva puta dnevno 005 g P ron tos il-a per os. K roz dva dana ostala je slika neprom ije­njena, zatim je trećega dana tem peratura spala od 39° (u ju tro) do 37° (uveče), a da se od toga vremena i nadalje držala iz­među 37° i 38°, dok nije napokon i postepeno postala normalna. Došlo je do likve fakc ije bro jn ih kožnih in filtra ta , koji su se mogli o tv o riti inc iz ijom . Uskoro po padu temperature ukazao je porast kožnog turgora, početni porast težine, apetit itd., da je d ije te na putu ozdravljen ja. U posljedn jih l 1/2 godine n ije kod p rav ilno provedenog liječenja P ron tos il-om ni jedan eriz i­pel rezistentan te rap iji. P rav ilo jest, da već slijedećeg dana, a na jkasnije trećeg dana po uzim anju od 2—6 g P rontosila per os tem peratura ostaje norm alna i da se erizipe l zaustavlja. T a­kav frapantan uspjeh viđen je čak i kod onakovih bolesnika, ko ji su izvana već du lje vremena liječeni bez uspjeha. Apsces je nastupio samo kod jednog muškarca, bolesnog od erizipela, kod kojeg su doduše postoja le još i druge kom plikacije. Izvan­redno povo ljan sveopći dojam o dje lovanju P ron tos il-a kod erizipela daje mogućnost, da se u P ron tos il-u gleda upravo specifikum p ro tiv ovog oboljen ja . Kod toga osim povoljne he- m ijske konstituc ije neobično povo ljno d jelu je v je ro ja tno također i gom ilan je sredstva u samoj koži. Naravno je, da se, osim norm alnih doza, bez bo jazni mogu davati i intravenozne in jek­cije od 20 il i više ccm uobičajene 0-25% otopine. S c h r e u s - u se č in ilo , kao da je d je lovan je putem crijeva bolje i jače. Us­pjesi kod sta filogenih obo ljen ja nisu zad ovo ljili. Zaostali su daleko iza očekivanja, napose kod furunkuloze, h idradenitis ax illa ris i dr., no ta isp itivan ja nisu još završena. I kod gono­reje n ije d je lovan je b ilo onako, kako bi se željelo.

H. G o o d m a n n : P ozitivn e reak cije po W asserm an-u kod d erm ato lošk ih b o lesn ik a . (M edical T im es 1935/6).

Navodi o bro ju ljud i, ko ji su s if il it ič n i u nekom narodu il i grupi, razliku ju se prema sredini iz koje potječu. Tako neki is traživači

navode podatke, ko ji leže između 5—25% , a i više. 1320 matera, koje su došle ro d iti u jednu boln icu u Am eric i, dale su u 6 7% pozitivnu reakciju po WaR sa+ + + + , a u 2% sa + + + . Svega u 8 7 % . Od ovih 1320 žena samo je jedna u anamnezi p r i­znala s if ilit ić n o oboljen je u prošlosti. 900 prostitu taka dale su 54% poz itivn ih WaR. Među 173 kuhara kod neke in fanteriske brigade Porto Rika našao je a. 20% poz itivn ih WaR.

Zatim je a. uzimao krv kod 1015 osoba, koje su potražile pomoći u nekom derm atološkom am bula toriju u N ew -Y orku , a b ili su sum njiv i, da su s if il it ič n i i l i da im je dijagnoza sum nji­va. Od 27 potpuno po z itivn ih b i li su 20 d ijagnostic iran i kao s ifilis , a 7 nisu. 2 puta je reakcija po WaR ispala negativna, iako je bo lesnik sigurno bio s ifilit iča r. 9 nedvoum nih poz itivn ih reakcija da li su 3 s ifilitiča ra , 5 nes ifilitičara i jedan vrlo dobro liječen i s ifilit iča r. Od 5 bolesnika, ko ji su po anamnezi i po pozitivnom Kahn-u i K line b ili s if il it ič n i ispala je negativna reakcija po W aR dva puta. A opet je reakcija po WaR bila pozitivna kod 3 bolesnika, kod ko jih su i Kahn i K line kao i anamneza, te k lin ič k i nalaz, b i l i negativni. Zato predlaže da se krv uzima na pregled po WaR ili kojem drugom m etodu kod svakoga bolesnika, ko ji do lazi u am bu la to rij i l i boln icu. A li se- ro lošk i nalaz mora da bude potvrđen anamnezom il i k lin ičk im znakovima, p rije nego se uzme kao siguran znak za s if il is kod bolesnika. Kod njegovih derm atoloških slučajeva iznos ilo je oboljenje od s ifilisa oko 4%. D r. R.

Bo l l a n sk i : S jeveroafričk i s if ilis i n ervozn e lo k a liza ­cije. (Presse méd. 21/30).

Sve do posljedn jih godina svi su autori is tica li ve liku r i ­je tkost neurosifilisa kod Arapa. M eđutim čini se, da mu bro j u posljednje vrijem e raste.

P rije se razlikovao kod s ifilisa derm otropni v irus od neuro- tropnog virusa, i prevlašću ovog potonjeg objašnjavala oboljen ja Evropejaca, odnosno prvog oboljen ja Arapa. Neki su radi fre ­kvencije kožnih oboljen ja u A fr ic i k r iv i l i m anjkavu hig ijenu kože, a rije tkos t neurosifilisa ob jašnjavali pom anjkanjem a lko ­holizm a, bezbrižnošću u m oralnom pogledu i m alim duševnim naporom. Po nekima vrlo česti hereditarn i s ifilis davao bi neku v rs t im uniteta prema teškim obo ljen jim a stečenog s ifilisa , a mnogi su upućiva li na ulogu paludizm a. Po A l b o n k e s u Arapi su, moguće uslijed m alarije, izvrženosti suncu, čestih trau- matizama i in fekcije kože alergičari, us lijed toga vrlo sposobni za defenzivne reakcije i o tporn i prema tabesu i para liz i, za raz­liku od analergičnih Evropejaca. S é z a r y objašnjava porast neurosifilisa nedovoljn im liječenjem u I i II stad iju , no to m i­š ljenje pobija ju liječn ic i u Sj. A fric i.

Č ini se, da je za sada na jv je ro ja tn ije ob jašnjenje L a c a - père -a , ko ji ističe, da je porast neuros ifilisa u savezu sa m o­difikacijam a urođeničkog načina života, ko ji iako polagano, po­staje sve s ličn iji ž ivo tu Evropejaca. M. K.

S é z a r y - G a l l o t : P rogresivn a paraliza tab etičara .(Presse Médicale 13/1935).

K lin iča ri su opazili da je koincidenca razvijenog tabesa i progresivne paralize izuzetak. Obično je kod s ifilit iča ra cere­bralna kom plikacija ran ija od m edularne; prv i se po jav lju ju sim ptom i paralize. S im ptom i tabesa, ako se i pojave, nedovoljno su izraženi. Izgleda, da cerebralne lezije priječe razv itak rad iku lo - medularnih. Obratno, kada se cerebralna afekcija po jav i kod pravog tabetičara, što je rjeđ i slučaj, ona ima neke specijalne karaktere, kao dosta česte vizuelne il i auditivne halucinacije, ideje persekucije, melanholične tendence, dok je ekspanzivna euforija izuzetak. Intelektualno oslab ljenje je manje izraženo, de­l i r i j i rjeđi, au tokritika i a fektivn i osjećaji sačuvani. Neuro loški sim ptom i postoje gotovo uvijek. P ara litičk i je sindrom dakle deform iran i općenito ublažen.

E vo luc ija je paralize kod tabetičara obično vrlo polagana. Mnogi m isle, da se kod ovih form a ne rad i 0 para liz i nego 0 cerebralnom s ifilisu .

N a g e o h t e je dokazao, da kod % tabetičara, i često kad n ije b ilo oč itih m entaln ih smetnja, postoje posve karakteristične cerebralne lezije pa ra litičnog tipa. To je b ilo utvrđeno i u jed ­nom N i s s l - o v o m slučaju, ko ji je tra jao 22 godine, isto tako i u S c h u l t z-ovom sa 14 godina tra jan ja . Sa k lin ičkog sta­novišta sim ptom atične diference nisu dovoljne, da izuzmu iz grupe progresivn ih paraliza ove psih ičke sindrom e tabetičara. Kod tabetičara imade i č itav niz m entaln ih sindroma, ko ji su u mnogo čemu ublaženi i različni od klasične progresivne pa­ralize, a li prema ko jo j postoje o b lic i prelaza i s kojom su i h is to lošk i u vezi.

A utori, ko ji smatraju mentalne smetnje tabetičara raz ličn im od onih, koje se opažaju kod paralize opravdavaju to tim , da su prve pristupačnije a n tis ifilitično m liječenju. A li S é z a r y i G a l l o t ističu, da je i kod tabetičara d je lovanje potonjeg

402

vrlo nestalno i v rlo nepotpuno, iako je mnogo uspješnije nego li kod autentične paralize.

Treba dakle ob jasniti, zašto se lez ije difuzne m eningo-en- cefa litide drugačije oč itu ju kod tabetičara nego li kod lju d i sa čistom progresivnom paralizom . S. G. nalaze to ob jašnjenje u up livu izvršenom na cerebralne lezije po reakcijam a organizma, koje su posljedica proširenih lezija m edularnih korijena. Važna s ifilitična nervozna lez ija može utjecati na koju drugu lez iju iste naravi i os lab iti jo j il i usporiti m anifestacije. P rim je r: neu­r it is optica tabetičara, iza koje se tabes više ne razvija, čak se neki sim ptom i i pobo ljšava ju : Tako se opaža pojava kožnih guma i pogoršanje ao rtičn ih lezija kod para litičara poboljšanog terapijom m a la rije ; izgleda kao da su cerebralne lezije, dok su bile u punoj evo luc iji, p riječ ile razvitak kožnih i ao rtičk ih le­z ija : Kod tabesa i paralize ona afekcija, koja se po jav i prva, p riječ i evo luc iju druge. Im un ite t je kod s ifilisa in tim no vezan na prisutnost treponema u organizm u. Njega nestaje, kada je sp irila razorena, a tim je razv ijen iji, što je ova uzrok opsežni­jih lezija. Kod tabesa s if il it ič n i se proces razv ija polako, a li in tenzivno. U slijed toga se m eningo-encefa litida rije tko očitu je kod vrlo razvijen ih tabetičnih lezija, i ako se očitu je , to je u oslab ljenoj m jeri.

Prema tom u S. i G. nabacuju ime progresivne pseudopa- ralize, ko jim se označuju mentalne smetnje tabetičara, je r su one u ogrom noj većini slučajeva sim ptom i prave progresivne paralize. Ova bi in terpretacija fakata mogla im ati i terapeutske konzekvence, u ko liko bi se ev. in jekcijam a seruma tabetičara moglo usporiti razvitak progresivne paralize, il i ovu uč in iti p ri­stupačnijom današnjim metodama liječenja. M. K.

Oftalmologija

L o b e c k : 0 m jerenjim a na očnoj pozad in i. (Graef.Arch. f. 0 . sv. 133, 1934(.

Autor se ukra tko osvrće na dosadašnje metode m jerenja na očnoj pozadini, te ob je lodan ju je novu metodu. O ku la r se na G ulls trand-ovom ofta lm oskopu proreže kroz optičku os u dv ije polovice. Obje po lovine su pomične jedna prema drugoj. Stepen pom icanja se može očita ti na noniusu. Ako se, na prim jer, m jeri papila, tada se slika gornje po lovine papile odmakne od donjeza jedan pap ila rn i prom jer, tj. od gornjeg do donjeg ruba, akod toga se pom icanje očita na noniusu. Budući da je papila prosječno široka oko T5 mm, može se prema izm jerenoj š irin i papile uv ijek izračunati apsolutna vrijednost prom jera krvn ih sudova i eventualnih prom jena na pozadini. Ovu metodu mo­žemo također up o trijeb iti za m jerenje pukotina u mrežnici i za određivanje udaljenosti takovih pukotina od lim ba, odnosno od papile.

G o y : D aljnja isk u stva u liječen ju p aren h im atozn e k e- ra titid e pom oću tem p era tu re . (Kl. M. f. A. sv. 93. 1933).

Pisac navodi, da je lije č io p irife rom 12 bolesnika sa paren- himatoznom kera titidom . Kod 5 je slučajeva, već nakon prvih in jekcija , nastupilo poboljšanje sa popuštanjem upale i razb i- strivan jem rožnice. Kod da ljn ih 5 slučajeva nije uspjeh bio tako dobar, je r su bolesnici došli kasnije na liječenje, tj. nakon 4 tjedna iza početka bo lesti. A uto r preporučuje kuru p iriferom (svaki drugi dan po jednu in jekc iju ) kod onih bolesnika, koji dođu na liječen je u prva 4 tjedna iza oboljen ja.

W e i n s t e i n : 0 n astupanju g laukom a. (Kl. M. f. A. sv.93. 1934).

Autor je sakupio statističke podatke o slučajevim a sa ze­lenom mrenom, ko ji su b ili liječeni u toku pos ljedn jih 30 go­dina na I budim peštanskoj k lin ic i. Od preko 3000 pacijenata otpada 40% na muškarce, a 60% na žene. Bolest napada na j­češće osobe od 50—60 godina. On je sakupio podatke o na­stupanju bo lesti u po jed ino j god išn jo j dobi. Iz navedene k rivu lje pro izlazi, da se akutni napadaji g laukom a po jav lju ju pretežno zim i, a samo vrlo rije tko lje ti.

H e i n e : O ranoj i krivoj d ijagn oz i g laukom a. (Dtsch. med. W schr. 1935 I).

Pisac navodi nekoliko putokaza o postavljanju rane kao i krive dijagnoze kod glaukoma, što je naročito važno. On ističe, da praktičn i liječn ic i kod glaukom a sim pleks sm atraju, da se rad i o ob ičnoj s ivo j mreni (katarakti), te savjetu ju bolesniku, da čeka, dok mrena dozrije. Na taj način prođe pravo vrijem e za ope­rac iju , te bo lesnik ne iz lječivo os lijep i. Nadalje ističe, da se ne sm ije zaboraviti n iti na pogibao, da u glaukom atoznom oku

može b iti tum or — obično sarkom žiln ice — pa se ova moguć­nost ne uzme u obz ir i ne izvede pravovrem eno enukleacija, te u takovim slučajevim a nastupi sm rt uslijed metastaza.

S a l m a n n : O m odifik aciji c ik lod ija lize . (Z. f. A. sv. 821934).

U nastojanju, da olakša fis tu la c iju u perihorio idealn i lim fn i prostor, preinačuje autor c ik lod ija lizu , tako da pravi u bjeloč- n ic i m jesto reza lancetom otvo r trepanom. Operacija je i u tehničkom pogledu jednostavnija , je r se na taj način može lakše uvesti lopatica između bje ločnice i ž iln ice u prednju sobicu. Oko je dan iza operacije većinom hipotonično, te se tvo ri oveći f iltrac ion i jastučić. On ističe, da je na ovaj način b ilo operirano 27 glaukom a, od ko jih su neki s lučajevi b ili kom p lic iran i i prije već iridektom iran i i c ik lo d ija liz ira n i. Uspjesi su kod zaista pre­m alenog broja ovim načinom operiranih slučajeva bo lji nego običnom c ik lod ija lizom .

L a u b e r : O liječen ju sp ojn ičn ih k om b ustija . (Z. f. A.82. 1934).

A u to r lije č i teške spojnične kom bustije na ta j način, da ih p rekrije sluznicom iz ustiju , a p rije toga otstrani nekrotićno tk ivo , kako je to preporučio Denig. Uspjesi su bo lji, nego bez transplantacije, te on drži, da su b o lji zbog toga, što je zbog otstranjenja nekrotičnog tk iva zapriječena upala spojn ice i bje­ločnice, te zbog toga postoje bo lji prehranbeni odnošaji. On upo treb lju je jedan do dva režn jića sluznice, već prema velič in i kom bustije , a režnjiće sašije samo na n jihov im krajevim a.

V o n H o f e : O d ljep ljen je m režn ice i doba ž ivota . (K lin. M. f. A. sv. 93. 1934).

Pisac kaže, da je od 100 slučajeva, ko ji su im a li od ljep lje ­nje mrežnice, koje n ije b ilo uzroćeno ozljedom , b ilo 35 kratko­v idn ih od 7 i više d iop trija . P riras t od lijep ljene mrežnice po­čin je u trećem a maksimum postigne u petom deceniju. Kod 43 oka postoja la je k ra tkov idnost ispod 6 D. Kod ovih sluča­jeva kao i kod p reosta lih većim d ije lom em etropnih oč iju po­većavao se b ro j ablacija postepeno do pedeset godina, a tada se bro j umnožavao sve brže. Od ukupnog b ro ja b ilo je 12 bo­lesnika ispod 30 godina.

V o n S z i l y i M a c h m e r : O liječen ju od ljep ljen ja m režn ice pom oću e lek tro lize . (K lin . M. f. A. sv. 93. 1934.

A uto ri navode, da upo treb lju ju dvopo lnu elektro lizu, tako da samo između polova protječe struja, te prema tome ne može abira juća struja uzrokovati štete. Kod površnog liječen ja imadu oba pola razmak od 1— 1% mm, a kod toga nastaje pergamen- tacija . Očnim zrcalom v id im o b je lkasto žarište u prom jeru od1—2 mm, koje postaje nakon 4—6 dana p igm entirano. Obraz- gotin jen je nastaje iza 2—6 tjedana. D je lovan je ovis i o jakosti struje, tra jan ju i bro ju ap likacija . Kod perfo rira jućeg zahvata možemo u p o trije b iti anodu il i katodu. V. Szily upotreb lju je re­dovno anodu, je r bi ob ilna tvorba pjene kod katolize mogla spriječ iti s ljep ljen je mrežnice. Po Vogtu je upotreba katode osobito važna za loka lizac iju . Kod anode nastaje b je lkasto ža­rište, koje je u centru tamno, a kod katode tamno žarište, koje postaje kasnije bjelkasto. Za površnu e lektro lizu iznosi srednja jakost struje 20 mA kod 10” , a za pe rfo rac iju 1 mA u trajanju 3” . V. Szily izvodi punkciju na na jiz raz itijem m jestu ablacije pomoću pravokutno zavinute petlje. Ako posto ji strm o od ljep­ljen je , može se par dana p rije zahvata izvesti punkcija. Od 18 slučajeva, ko ji su b ili liječen i na ovaj način, im a lo ih je 16 pukotinu. 16 pacijenata b ilo je liječeno samo površnom ap lika­c ijom i to 11 slučajeva jedam put, a samo 2 bolesnika su bili liječeni pe rfo rira juć im postupkom . 10 bolesnika je b ilo potpuno iz liječeno, 6 je ostalo neprom ijenjeno, a 2 su pokaziva li ana­tom ski poboljšanje. Iza elektro lize nastaje subretina ln i eksudat, ko ji ob ilu je b jelančevinom , te pospješuje iz lječenje. Ako uspije da se pukotina zatvori, tada nastaje ozdravljen je.

M ü l l e r : O liječen ju trahom a. (Rev. c. oto-neuro-ofta l- mol. sv. 3. 1934).

P isac top lo preporučuje dobru staru te rap iju liječen ja tra­homa pomoću p lavog kamena (Cu So4). M odri kamen valja ap lic ira ti oprezno i nježno 1 X tjedno, dakako istom onda, kada popuste up a ljiv i znakovi. Na ostale dane preporučuju ukapa- vanje 0 '2% otopine cupr. sulfur, g lycerin .

Rp. Cupr. sulfur. 0-02 Novocain. 002 G lycerin , neutr. 10-0

403

B ö c k : 0 m edikam entoznom liječen ju g lau k om a. (W ien, kl. W schr. 1934. II).

Autor daje pregled o učincim a medikamenata kod liječenja glaukoma. Adrenalin po W essely-u i Erdmann-u, te masti po Thie l-u , kao i 1-glaukosan po Ham burger-u nijesu ispun ili nada. Također i s im patol (Sallm ann) n ije zadovo ljio . H istam in (Ham­burger) izaz iv lje neugodna sporedna d je lovanja, a Fehr i M e l- linger navode, da nijesu tim sredstvom im a li povo ljn ih rezultata. Zbog toga stara m io tika p iloka rp in i eserin (W eber i Laqueur) p re tstavlja ju na jbo lja m edikamentozna sredstva za snižavanje in traoku larnog tlaka kod glaukom a uopće, a isto tako i kod akutnog napadaja. M ješavine tiram ina i histam ina (von Hofe) i G inergen (T h ie l), nijesu se m ogli uvesti u te rap iju p ro tiv glau­koma, je r ne snizuju dovo ljno in traoku larn i tlak. Isto tako su zakazale intravenozne in jekc ije kalcija , kao i hipertonične oto­pine kuhin jske soli i dekstroze. Napori, da se putem unutarnje sekrecije utječe na glaukom , osta li su bez uspjeha.

R a u h : U spjesi o p erac ije po T oti. (K l. M . f. A. sv. 93.1934).

Pisac navodi, da je u vremenu od 3 god. b ilo operirano 58 bo lesnika po T o ti. Kon tro lu pacijenata su p rovod ili nakon 2 mjeseca, te su ustanovili s lijedeće : Kod 4 bo lesnika bio je suzovod ponovno zatvoren, te je prema tome bio neuspjeh 7% slučajeva. Kod 4 druga bolesnika b ilo je teško proštrcati zuzo- vod. Ako p rib ro jim o i ova 4 bolesnika, to iznosi neuspjeh 13-8% . On navodi, da ovi rezu lta ti odgovaraju sta tis tičk im podacima drugih operatera. Osim toga ističe, da operacija n ije tako teška, kako neki tvrde. O tvo r u kosti prav i trepanom, te ga proširi stancom za kost. Za uspjeh kod operacije je m jerodavna ve li­čina otvora u kosti. Pisac zaključuje, na osnovu svo jih rezultata, da ekstirpacija suzne kesice do lazi u obzir još samo u izuzet­nim slučajevim a.

G r ü t e r : O p itanju trau m atsk og rožn ičn og herpesa .(K lin . M. f. A. sv. 93. 1934).

Pisac izvještava o 163 bolesnika, ko ji su im a li herpetično oboljen je. Od ovih slučajeva b ilo je kod 123 bolesnika utvrđeno k lin ičk i i eksperimentalno, da je po srijed i sigurno herpetično oboljenje, a kod 40 slučajeva b ila je d ijagnoza dvojbena. Kod 123 sigurna slučaja b ila je 26 puta uzrokom ozljeda, a kod 40 dvo jbenih slučajeva b ila je navedena 5 puta. Od sveukupnog broja ovih slučajeva mogao se je samo u jednom slučaju O-6%raspoznati traum atski herpes. Nesigurni podaci o ozljedama ne mogu se oc ijen iti k rit ičk i, je r već neznatni defekti izaz iv lju o- sjećaj poput stranog tije la . Svakako treba isk lju č iti zamjenu između traum atske erozije rožnice i svježeg puknutog herpetič- nog m jehurića. P rv i se k lin ič k i znakovi kod herpesa rožnice pojave na jran ije u toku drugog dana iza in fekcije . Kao kra j­nje vrijem e la tencije sm atra se 5 dan, a samo ako je v irus vrlo slab, 7 dan. S jedište tip ične herpetične erupcije mora b iti nepo­sredno na m jestu ozljede. Kao kasne posljedice herpesa iza ozljede rožnice mogu se sm atrati samo one, kada se u raz­doblju od 2 mjeseca ustanovi na rožn ičnoj brazgotini herpetična kera titida . One herpetične eflorescence na rožnici, koje se po­jave V2 godine il i kasnije iza izlječenja prim arnog herpesa, ne mogu se više sm atrati rec id iv im a, nego novim obo ljen jim a.

W i e d e r s h e i m : 0 u lkus-u rod en s. (K lin . M. f. A. sv.94. 1935).

A uto r navodi, da su se kod 70 god. gospođe, ko ja je b ila inače zdrava, a potječe iz o b ite lji u ko jo j je b ilo tbc. slučajeva, p o ja v ili iza gripoznog obo ljen ja rožn ičn i č irov i na desnom oku, iz ko jih se razv io t ip ič n i ulkus rodens. O boljenje oba oka tra ja lo je preko 2 godine, te se je izm jen jiva lo m irno stanje sa progresijom čira. Bolesnica je im ala često intenzivne bolove. Rentgenskim zračenjem čira i G asseri-jevog ganglija , top lim oblozima, kokainom i orto fo rm ovom masti, n ije se mogao po­stići trajan uspjeh. Istom to ta lnom presvlakom rožnice spo jn i­com, nastupilo je poboljšanje sa dobrim vidom osobito na blizu, je r je kod bolesnice postoja la kra tkovidnost srednjeg stepena. Pisac drži, da se može sm atrati, da ulkus rodens nastaje na neuropatskoj bazi uz sudje lovanje naročite d ispozic ije il i kon­stitucije, te navodi tro fičku teo riju za neuropara litičku kera titidu i rec id iv ira juće rožnične čirove.

W a r s c h a w s k i : T rep an acija po Sonderm ann-u kod serp en tn og čira rožn ice . (Sovet. V. ofta lm . 5. 1934).

Pisac ističe, da je u 39 slučajeva izvedena trepanacija po Sondermann-u i to onda, ako je zakazala uobičajena terapija

i l i ako su već o tp rije posto ja li proširen i č iro v i sa ve lik im h ipo - pionom , poglav ito kod s ta rijih osoba. Bolesnici su brzo iza operacije osjeća li subjektivno i ob jektivno poboljšanje. Kod 27 slučajeva je nastupilo iza trepanacije m irovanje čira, te se n ije više pojavio svjež gnoj u predn jo j sobici, a kod 3 slučaja je trebalo ponovno trepan ira ti zbog zatvorenog otvora u rožn ic i i svježeg hipopiona. U 9 je slučajeva došlo i uz trepanaciju do progresije č ira po c ije lo j rožn ic i. Zbog težine slučajeva nijesu funkcionaln i rezu lta ti v rlo dobri, ali je ipak u svakom i na jte­žem slučaju uspje lo spasiti oko, te n ije u nijednom e slučaju nastupila pano fta lm itida . Samo 4 put su nastale prednje sinehije i to kod periferno sm ještenog čira, a kod centra lnog nikada. On navodi, da je za trepanaciju upotreb ljavan trepan sa p ro ­mjerom od 1'5 mm. T repan ira ti va lja oprezno, je r stanjena rož­nica pruža re la tivno neznatan otpor. Konačno ističe, da u n ije d ­nom od n jegovih slučajeva n ije došlo do traum atske mrene (cataracta traum atica).

U r b a n e k : O bostrana recid iv lrajuća ir itid a sa h ip o- pionom . (Z. f. A. sv. 85. 1935).

Pisac navodi, da mu je uspje lo zaustaviti obostranu rec i- d iv ira juću upalu šarenice sa hipopionom pomoću transfuzije od 400 ccm krv i. O vakovi su se slučajevi dosada sm atra li beznad­nima. Recid iv i, ko ji su se dosada ponav lja li — presta li su, a v id se je popravio od 9/eo na 6/is-

N a r a t : B rilantno ze len ilo kao lokaln i an tisep tikum .(Z lb t. f. Chir. 1935).

Pisac navodi, da je brilan tno zelenilo v rlo ja k dezinficiens, a osim toga, da je v rlo je ftino, je r n ije patentirano. U S jed in je­nim am eričkim državama upotreb lju ju 1% alkoholičnu otop inu m jesto jodove tinktu re za dezinfekciju kože, kao i kod gno jn ih procesa i ozljeda. Vodene otopine se dugo ne drže, te ih treba svaki put svježe p rired iti, a upo treb lju ju se za kupe lji i obloge.

T a v a r e s , G o d o y : K alcijev g lu k on at kao lok a ln i a n e- stetikum . (U. med. W ehr. II, 19g4).

Kalcij, in jic iran u ob liku ka lc ijevog glukonata, d je lu je kao lokaln i anestetikum, ko ji ne podražuje, a u tu svrhu se prepo­ručuje 3— 10% otopine. Upotrebom ovih otopina može se ku- p ira ti bol, koja nastaje iza in jekc ija ž iv in ih i b izm utovih pre­parata. Isto tako se može zap riječ iti stvaranje čvorića iza in jekc ije ž iv in ih preparata. Resorpcija je nešto usporena, ako ga prim iješam o Hg. preparatu. Kod k iru ršk ih zahvata može se kom bin ira ti ka lc ij sa loka ln im anesteticima.

Y o k a t a : E ksperim enta lna Istraživan ja o lu etičn o j p a- renhim atoznoj keratitid i s o sob itim osvrtom na in vazion e putove uzročn ik a . (G. A. f. O. sv. 133, 1935).

Autor je p rec jep ljivao , većinom u predn ju sobicu kunića, spirohete, koje su potjecale od čovječjeg širokog kondilom a, te su b ile precjepljivane na neko 89 generacija kunića. Slučajevi sa poz itivn im rezultatom c ijep ljen ja mogu se p o d ije lit i u 3 gru­pe. Kod 1 grupe proizlazi zamućenje režnice redovno od lim ba. Kod 2 grupe je oboljen je karakteriz irano tvorbom granulom a na rožnici, a kod 3 grupe se razvija kera titida poput pločastog zamućenja rožnice. Spirohete, koje su ucijep ljene u prednju sobicu nalaze u mreži lim fn ih pukotina na korneo-sklera lno j granici povo ljno tlo , da nakon toga prenesu obo ljen je od lim ba u sredinu rožnice. L im bus se može uv ijek sm atrati g lavn im ulazom za invaz iju spiroheta u rožnicu. Pato loški se proces kod eksperimentalne luetične kera titide razv ija na jv je ro ja tn ije zbog direktnog dje lovan ja toksina, ko ji ovd je nastaju uslijed propadanja spiroheta.

W e i l i M o r a x : P ro lazn e sm etn je v ida u toku an em ije po B ierm er-u , b ez krvarenja. (Ann. d’Oc. sv. 172, str. 120.

Riječ je 0 43-god. gospođi, ko ja je im ala anem iju B ie r- m er-ovog tipa, te jo j se stanje pobo ljšava lo . Kod nje je izne­nada bez izvanjskog uzroka nastupila potpuna sljepoća, iza koje se razv ila desno-strana hem ianopsija . 14 dana iza transfuzije krv i postalo je v idno po lje opet norm alno. Uzročno krvarenje i l i neuro loško-psih ičke smetnje n ijesu postojale. A u to ri navode tr i mogućnosti, zbog ko jih su m ogle nastati ove prom jene: 1) Spazam krvn ih sudova, 2) rup tu ra krvn ih sudova i 3) smekšanje stijenk i.

404

S p r i n g o v i č : 0 daljnim isk u stv im a liječen ja a trofije v id n og živca. (Opće ba ltičko oftalm . s ije lo 3 i 4 lipn ja 1934).

Sveukupni dosadanji m aterija l se sasto ji od 88 liječenih očiju kod 54 bolesnika. L iječenje je zakazalo kod 5 slučajeva. Kod svih osta lih slučajeva je postignuto poboljšanje i to veći­nom retrobulbarn im in jekcijam a atrop ina. Poboljšanje je dapače nastup ilo i u slučajevima, gd je je postojao još samo osjećaj za sv ije tlo . Neki sluča jevi su b ili liječen i padutin-om i acetilho- lin -om , no b o lji su rezu ltati atrop inom . L iječenje in tram usku- la rn im in jic iran jem sum pornih preparata m oralo se prekinuti, je r je povišenje tem perature b ilo prežestoko za bolesnike.

B a r t e l s : T itran je očiju kod rudara. (Med. K l. br. 49,sv. 30).

T itran je se očiju p o ja v lju je samo kod rudara, ko ji rade u ugljenokopim a. Ovo je titran je tip ično . Po s rijed i su ro tira juće i titra juće očne kretnje, koje se kod pogleda prema gore po ja­čavaju, a prema do lje sm anjuju, dok kod konvergencije posve prestaju. Ujedno govori o prirođenom nistagmusu, da se može uočiti razlika između jednog i drugog. Uzrok rudarskom titra n ju n ije nam još jasan. Po Zeiss-ovim pretragama uzrok je v je ro ­ja tno in toks ikacija živčanog sistema plinom . Na drugoj strani je pitanje osvje tljen ja danju od najvećeg značenja.

v. H i p p e l : 0 bacilem iji kod očn ih b o lesti. (Med. Kl. br. 51, 1934).

Pisac govori o nalazu tbc. bacila u krv i po Löwenstein-u, te ističe, da je poslao krv od 116 bolesnika na isp itivan je , od ko jih je u 27 slučajeva bio pozitivan, a u 89 negativan nalaz. Nalaz tbc. bacila u k rv i pre tstav lja zapravo samo povećanje dokaznog m aterija la, te nam služi kao potvrda za dijagnozu, a negativan nalaz n ipošto ne isk ljuču je tbc. obo ljen je . Interesan­tno je, da su u 4 slučaja sim patične o fta lm ije nađeni u krvno j ku ltu ri tbc. bac ili, što pretstavlja novo značenje, da možda postoji veza između tuberkuloze i s im patične ofta lm ije .

T h a u : D odatak Isp itivanju i čuvanju vida kod d jece .( I 'h e eye, ear, nose and thoreat m onth ly A p ril 1935).

Autor ističe, da se u lite ra tu ri mnogo piše, a i putem rad ija govori o dječjem zdravlju , duševnoj h ig ijen i i preventivnoj me­dic in i, te da se moraju prizna ti napori raznih otsjeka i karita ­tivn ih društava za dobrob it djece, tako da bi tkogod mogao pom is liti, da se u današnje vrijem e nema više ništa uč in iti za djecu. Nadalje ističe, da postoje m nogobrojn i izv ješ ta ji o stanju

djece, što se tiče in fekcioznih bolesti, tuberkuloze, bolesti srca hereditarnog luesa, ep ilepsije, nedovoljne ishrane, pokvarenih zuba i većine drugih bolesti, a očne bolesti se uopće nigdje ne spom in ju. On ja inspic irao nove škole i pretražio pojedine ra­zrede, te je našao, da je postotak djece s defektnim očima to lik , da nas mora ozb iljno zabrinuti. A uto r je pretražio 16.383 djeteta u raznim školama, na prosto ru od 45 m ilja , te je našao, da 101 oko v id i samo prste od 1—3 m

78 očiju v id i '/so57 oč iju v id i % 053 oči vide %o 50 oč iju vide 4/50

171 oko v id i s/so 463 očiju v id i 5/4o325 očiju v id i 5/so508 oč iju v id i 5/20.456 očiju v id i 5/l5

1134 oka vide 5/10Osim oslabljene oštrine vida, našao je mnoga razna očna

oboljen ja. Pisac zatim navodi, da u m nogim školama isp itu ju oči djece u č ite lji i sestre pomoćnice, što nipošto ne valja, je r takovim pretragama mogu ostati neprim jećene mnoge mane i bo lesti, zbog neiskusnosti osoba, koje vrše pregled, pa se često dešava, da se za mane i defekte na očima kod djece ne zna tako dugo, dok n ije prekasno. Ovakove stvari se dešavaju u svakoj školi, gdje ne pregledava djecu iskusni očni liječn ik najmanje jedanput u god in i. P isac naglašuje, da je svakako ugodno čuti, da se djeci posvećuje mnogo brige, što se tiče tuberkuloze, luesa, zaostalih u duševnom razvoju i nedovoljnoj ishrani. M eđutim , kaže, zar defektno oko n ije često uzrokom zaostalosti i l i po laganijem duševnom razvitku , nervozi i gubitku a da kod toga ne govorim o 0 loka ln im m anifestacijam , kao što su šk iljen je , kon junk tiv itide , b le fa ritide , suzotok itd., te pita, ako je tako, tko će preuzeti odgovornost za kasnije rezultate ovakovih propusta.

Na koncu kaže, da bi se m ogle uzeti u obzir slijedeće p rim jedbe :

1) U ovoj zem lji je svako d ije te zakonom pris iljeno, da polazi školu, što je ujedno f ilta r budućih građana.

2) Ako se svako d ije te u ško li paž ljivo pretraži, mogu se zavremena o tk r iti abnorm alne p rilike i zap riječ iti ozb iljn ije kom plikacije .

3) P oz itivn i se rezu lta ti mogu u tom postić i samo onda, ako očni pregled vrš i iskusan ofta lm olog.

4) O vakovi su s istem atski period ički pregledi od neprocje­n jive važnosti za čuvanje vida kod djece, a treba ih v rš iti naj­manje jedanput god išn je u svakoj ja vno j i p riva tno j ško li.

D r. A n d rija Š p a n i ć .

Skupni referatiz rentgenske dijagnostičke literature za 1934 godinu.-

Em. p riv . doc. dr. S. K a d r n k a , rentgenolog kod inst. za tuberku lozu u Zagrebu.

1) T e h n i k a .Superpozicije organa il i pato loških tvorevina smetaju često

analiz i rentgenogram a. Teško je na pr. predočiti stenozu bron- husa kod bronh ija lnog karcinom a itd . Nova rentgenološka me­toda, zvana p l a n i g r a f i j a ( Z i e d e s d e s p l a n t e s (7)), omogućuje nam prikazati stanoviti organ, a da slo jevi, ko ji leže ispred njega i iza njega, ne dolaze do predočenja. V rijednost metode isp ita li su F r i c k i O t t o (6), te nalaze, da ona us­pješno nadopunjuje dosadašnje metode pregleda.

Po B ircher-ovo j tehnici k o m b i n i r a n e p n e u m o a r - t r o g r a f i j e in jic ira se u ko ljeno perabrodil, a zatim kisik. O b e r h o l z e r (8) na ta j način predočuje površinu a rtiku la ­cije, menisk, ligam ente, čašicu i razne traum atske promjene.

U sag ita lnoj p ro jekc iji pada središte glave femura i sred i­šte g lenoida p rib ližno u istu tačku. Polazeći s toga stajališta, B a r d e t i P e r r o t (7) su izg rad iii metodu m j e r e n j a k o n g r u e n t n o s t i k o k s o - f e m o r a l n e a r t i k u l a c i j e

- (1) Acta rad io log ica, sv. 15. (2) (3) The American Journal o f Roentgenologie, sv. 31, 32. (4) Bulle tin et Mémoires de la Société de rad io log ie médicale de France, god. 22. (5) (6) F ort­schritte a. d. Gebiete der Röntgenstrahlen, svez. 49, 50. (7) Jour­nal de rad io log ie et d’ E léctro log ie , svez. 18. (8) Rentgenpraxis, svez. 6.

na rentgenskom film u , koja im omogućava ustanoviti i male poremećaje statike u kuku (počevši od 4 mm), koje su izbjegle dosadašnjim metodama.

Za loka lizac iju stranih tje lesa u mekim pred je lim a i za bolji uvid u topografske p rilike frak tu riran ih udova T e s c h e n d o r f (8) p rilikom rad iog ra fije n a m a ž e k o ž u t a n k i m s l o j e m k o n t r a s t a .

2) A n a t o m i j a , v a r i j a c i j e , m a l f o r m a c i j e , f i z i o l o g i j a .

Između v e l i č i n e s e l l a e t u r c i c a e (kapacitet) i ve­lič ine h ipo fize (težina, volum en) nema odnosa, a li ga ima iz­među velič ine hipofize i površine sag ita lnog presjeka sedla ( B o c k e l m a n n (5)). Lateraln i p ro fil sellae ne može služiti za p rocjen jivan je ve lič ine h ipofize. M ost preko sellae se susreće često već u d je tin js tvu i to kod h ipo - i d isgenita lizm a. Hipofiza je kod žena poprečno teža no kod muškaraca. U pubertetu autor nalazi malu h ipofizu u 50% ženskih i 50—60% muških, postoje l i istodobno smetnje u razvo ju i fu n kc iji genita lija .

Neobičnu a n o m a l i j u k r a l j e š n i c e op isa li su K l i p p e l - F e i l : vrat je skraćen, donja stražnja granica vlasišta je spu­štena, lateralna pom ičnost u za tiljku je ograničena, postoji sko- lioza, kifoza, gibus, visoka ramena, spuštene mame i nerazmjer- nost trupa i udova. Anatomska je podloga b ila u 3 B o u e t-o v a(1) s luča ja : srašćenje i skraćenje cerv ika ln ih i go rn jih torakalnih

kralješnjaka, spina b ifida , visok po ložaj ramena i razvijen cer- v ika ln i prsn i koš.

L a q u e r r i e r e , L e o n a r d i B r o d e u r (7) daju rent- genanatomski opis raznovrsn ih v a r i j a n a t a a k r o m i o n a . D ife renc ija lno -d ijagnostičk i važna je os a c r o m i a l e . B e c k e r (4) je nalazi 16 puta u 240 ramena. Kod jednog heredosifilitičara našli su G i l b e r t , K a d r n k a i B a r d e t (7) od Aperta opisanu a k r o c e f a l o - s i n d a k t i l i j u , kongenita lnu m al- form aciju lubanje, ruku i nogu. Is ti autori opisuju slučaj p r e k o b r o j n o g p o l u k r a l j e š k a , um etnutog između po­sljednja 2 lum balna kralješka. R ijetke anom alije jesu: konge- nitalna konkrescencija, s i n o s t o z a k a r p a l i j a i t a r z a l i j a ( Me s t e r n (8)), K e w e s c h (5)), fam ilija rna e l e k t r o d a k t i l i j a ( G o r i a n o v a (5)), persistencija o s a c e t a b u l i ( F r e e d ­m a n (2)), s im etrična b r a h i d a k t i l i j a i h i p o f a l a n g i - j a ruku i nogu ( B o u et (1 )). Z a h a r a k i s i C o l l i g h e - r a l c i s (7) opazili su slučaj p r e k o b r o j n e k o s t i , ve like poput po lovice k lav iku le , koja a rtiku lira sa t u b e r s c h i a - d i c u m .

Prema W e b e r - ovom (6) k i m o g r a f s k o m i s t r a ž i ­v a n j u , a p a r a t d i s a n j a se sasto ji iz 3 sinhronično, ali neovisno funkc ijon ira juća m ehanizm a: 1) vertebro-kosta ln i, koji služi ven tila c iji go rn jih režanja, 2) kosto -d ija fragm aln i za raz­vijan je don jih režanja, 3) m ioelastičan za lepezasto g ibanje b ronh ija ln ih ogranaka. Funkcijom ovih 3 mehanizama dolazi do inspira torne ekscentrične d is lokacije režanja, uz istodobnu n j i­hovu ekspanziju. Funkcionalna je zadaća in te rlob ijum a om ogu­ćiti međusobno klizanje režanja i rad spomenutih mehanizama. O blite rac ija ve lik ih scisura onemogućuje fiz io lošku d is lokaciju i razvijan je režanja, te p re tstav lja tešku smetnju ventilacije .

S r c e se smanji p o v e ć a n j e m i nt r a p u l m o n a l n o g t l a k a od barem 10 mm Hg. N o l t e - o v a k i m o g r a f s k a istraživanja pokazala su, da je ovo sm anjenje istodobno u svim pred je lim a srca, a na jviše na vršku. U trećin i slučajeva pret­hodi k ra tko tra jno povećanje u vezi s naglim ispražnjenjem de- depoa krv i u je tr i i p lućim a. Pošto prestane in trapu lm onaln i tlak, k rv nahrupi iz raširen ih vena, te srce dobije prijašn ju ve­lič inu . T o pro lazno suženje srca tum ači se oštećenjem pritoka krv i. D e l h e r m e , T h o y e r - R o s a t i F i s c h g o l d (7) isp ita li su k im ografski prom jene volum ena p o j e d i n i h š u ­p l j i n a s r c a , te opisuju dobivene k r ivu lje norm alnog i pa­to loškog ritm a poput pulsus alterans i dr., oštećenje m iokarda itd. Kod v ic ija a m i l n i t r i t sm anju je srce, h ilus i se sužuju i b iva ju s v je tliji i us lijed staze nastalo ojačanje plućnog crteža se pročis ti. K a t s i l a m b r o s (7) ističe ovu prom jen ljivost spomenutih elemenata u opreci sa sjenama organske prirode (tuberkuloza i dr.), koje ne reagira ju na a m iln itr it, što daje neke d ife rencija lno-d ijagnostičke m ogućnosti.

K i m o g r a f i j a ž e l u č a n i h g i b a n j a pokazuje po S t u m p f - u (6) am p litudu g iban ja po jed in ih tačaka stijene, o- b lik n jihova gibanja i vremenski razmak gibanja susjednih pod­ručja (pe ris ta ltika ). Kao ob jektivna metoda, k im ogra fija proši­ruje i poboljšava isp itivan je funkc ije želuca. R o n n e a u i B r u n e i (4) po tv rđu ju izvode drugih autora, da i pored ana­tom skih opisa t a n k o c r i j e v o m je ri samo 3'25— 3'60 m, a položaj mu je raz lič it. Početni v iju c i je junum a mogu se naći na lije v o j strani i tek niži v iju c i skreću na desno, oni mogu ležati vodoravno, uspravno itd . E z o f a g u s d o j e n č a d i slič i raširenom ezofagusu odrasloga ( A i m é i L e l o n g (7)), s toga razloga što je kod dojenčadi gutanje praćeno ne samo aerogastrijom već i aeroezofagijom . Aerofagija je manja, kad se daje gusta kaša, nego kad se p ije tekućina. Stojeći se ona manje opaža. K ard ija se manje suprotstavlja refleksu kod od­rasloga, a kon trakc ije su energ ičnije.

3) K o š t a n i s i s t e m , k i r u r š k a o b o l j e n j a .

H a t z k y i Mü l l e r (5) su opazili a t r o f i j u k o s t i j u u ob liku m rlja u 2 slučaja d i s f u n k c i j e h i p o f i z e i o- v a r i j a , sličnu akutnoj a tro fiji Le riche-ovog i Sudeck-ovog tipa. Jak stepen osteoporoze opazili su kod „ s p r u e n o s t r a s “ G i l b e r t , K a d r n k a i B a r d e t (7). Po K r e b s - u (6) do­lazi kod B e c h t e r - o v e b o l e s t i do teških prom jena u i l io- sakralnom zglobu, a često i do periosta ln ih naslaga, osobito na os pubis i na os ich ii. Po M arie-Bam berg-u opisana „ o s t e o- a r t r o p a t i a h y p e r t r o p h i a n t e p n e u m o n i q u e “ sa­sto ji se u periosta ln im hiperp lazijam a dugih kostiju , odebljanju mekih d ije lova d is ta ln ih falanga i nokata u ob liku bubnjića, a istodobno posto ji kakav kroničan proces pluća, griješka srca, i l id r . M i n k o w s k y , H e i n i s s m a n n i C z e r n y (6) do­nose 3 nova slučaja, od ko jih je jedan a t i p i č a n , je r postoji h ipe rtro fija kos tiju s osteoporozom, a manjka b ilo kakav kro­ničan proces, endokrina smetnja ili reakcija periosta, što govori u prilog konstituc iona lne prirode osteopatije. Z e i t l i n (8) op i­suje kod m o r b u s D e u t s c h l ä n d e r jednostranu perio- stozu m etatarzalija . P o k o r n y (5) nalazi K ienböck-ovu a s e p ­t i č n u n e k r o z u o s i s l u n a t i kod radnika nakon dor-

zalne hiperfleksije, te je s tav lja u red pro fesionaln ih bo lesti s pravom na otštetu.

Prema N e u h a u s u (6) r e p a r a c i j a d e s t r u k t i v n i h p r o m j e n a k o s t i j u ne mora b iti uv ijek koštana; stoga persistira jući defekt nakon rad io te rap ije ne mora značiti, da n ije b ilo terapeutskog učinka. Defekt se ispuni fibroznim tk ivom , koje metam orfozom prelazi u koštanu srž, a opkoljen je debe­lom koštanom ljuskom i protkan finom spongiozom . Leži li on u b liz in i zgloba, hrskavica će b iti uzdignuta.

E d e n (1) op isu je 2 rije tka slučaja preloma m u l l a n g u - lu m m a i u s . F e l s e n r e i c h (5) op isu je rentgenograme za­s tarje lih o z l j e d a l i g . c r u c i a t u m ü koljenu, a B i r c h e r i O b e r h o l z e r (1) daju pregled p o s t - t r a u m a t s k i h p r o m j e n a čašice, meniska, H o ffovog tije la , te promjene kod chondromatoze i osteoma na tem elju iskustva od 700 kom b in i­ranih a rtro rad iogra fija .

Kod p o r o đ a j n i h o z l j e d a s a k r o - i l i a k a l n o g z g l o b a može doći do zasjenjenja, ko ja P h i l i p p (8) p r ip i­suje h e m a t o m u . S lično B e r e n t (5) p rip isu je o s t i t i s c o n d e n s a n s i l e i kod žena porođajn im traum atskim oz lje ­dama periosta, ligam enata i čašice, te ih raz liku je od a rtro tič - nih prom jena sakro iliaka lnog zgloba.

B e r t r a n d - P i b r a c , G a u d r o t i J a c o t o t ( 4 ) d ije le akutni g o n o r e j i č n i a r t r i t i s u 2 ob lika : s inov ia ln i i os- teoartritičn i Rentgenogram pokazuje destrukciju hrskavice, su­ženje zglobne pukotine, a tro fiju kostiju .

O steoartikularne prom jene kod h e m o f i l i j e S a l is -K o h e n i L e v i n u (2) d ije le u 4 stad ija . U 1 stad iju hemartroza daje gustu sjenu, zglobna je pukotina proširena, čašica je napeta. U 2 s tad iju (pana rtritis ) v id i se odeb ljan je čašice i s inovije , organizirana koagula u recesusima zgloba i vanartiku larne iz - dubine d ija fize u ob liku kratera. U 3 stad iju je zglobna povr­šina nepravilna, a postoje pseudoosteofiti u ekstraartiku larn im d ije lov im a kostiju . D ife renc ija lno -d ijagnostičk i dolaze u obzir akutni reumatizam, gno jn i a rtr it is i s inov itis u prvom e i osteo- a rtr itis h ipertro ficans, tuberkuloza, gonorea i Charcotovo obo­ljen je u 2 stad iju .

Po S t e r n b e r g u (5) m i l i j a r n a o s t e o m i j e l i t i č k a ž a r i š t a u k r a l j e š n j i c i ne mogu se predočiti, dok la ­melama struktura n ije uništena i dok ne dođe do reaktivne kondenzacije. D estrukcije se vide već zarana, leže li na rub o ­vim a kralješaka. R estitucija je potpuna i l i ostanu defekti (ne­prav iln i rubovi). Ako proces zahvaća c ije li kra lješak, on poka- zujè deka lc ifikac iju i poprim a o b lik k lina. Eburneacija može us lije d iti kod kron ično evo lu ira juć ih slučajeva. Sekvestri su rije tk i, os ific ira juć i ostitis manjka. In tervertebra ln i p ro s to r je rije tko kada sužen, može doći do subluksacije. G ibus je rijedak, dok apsces redovito p ra ti os teom ije litis i in fekc iozn i spond ilitis .

D e ve r s (2) je opazio 39 slučajeva k a r c i n o m a , ko ji su se razv ili jz k r o n i č n o g o s t e o m i j e l i t i s a. Kod 2400 osteom ije litisa B e n e d i c k t je opazio 12 ovakovih slučajeva. Karcinom se razv ije tek pošto je osteom ije litičk i proces oh ladio. H e l l n e r (5) je opazio razv itak karcinom a u predje lu t u ­b e r k u l o z n e f i s t u l e . Za m alignu degeneraciju je tip ično povećanje sv ije tlih m jesta u području skleroze. P a l u g y a y (6) je rentgenološki s lijed io evo luciju osteom ije litisa femura nasta- log iz traumatske ozljede, te njegovu kasniju s a r k o m a t o z n u degeneraciju, koja je nakon enukleacije metastazirala u pluća.

E h i n o k o k o z a zahvaća kosti u 1—2% slučajeva. N a j­češća loka lizac ija su zdjelične kosti, dolaze zatim femur, sakrum, fibu la i dr. C l a e s e n (1) opisuje 4 slučaja. Ehinokokus in f i l­tr ira spongiozu, ponajčešće bez jasnog ograničenja i zahvaća kortika lis . Među kom plikacije spada infekcija, gnojenje i spon­tana fraktura. Destrukcije mogu s lič it i ma kojem ob liku m align ih i l i benignih tumora. D ijagnostičk i je važan manjak svake reg io - narne a tro fije kosti i l i reakcije periosta.

G l a v a . I n t r a k r a n i j a l n a o v a p n e n j a vide se pod fiz io lošk im i l i pato loškim oko lnostim a ( D a l e [1]). Među prve spadaju zakrečenja gl. pinealis, pleksus choroideus, fa lks cere- bri, ten torijum cerebelli i Paccionove granulacije. Ovapnjenja se opažaju još kod tum ora, cista, angiob lastičk ih meningeoma, angina, ehinokoka, arteriovenoznih aneurizama i m u ltip lih post- traum atičn ih žarišta i ovapnjenih tuberkulom a.

Eroziju lubanje, ve liku poput kestena, uzročenu p o s t - t r a u - m a t s k o m e p i d e r m o i d n o m cistom opazili su G i l b e r t , K a d r n k a i B a r d e t (7).

Sistematsko snim anje m a s t o i d a po S chiille ru kod akutne upale srednjeg uha zagovaraju G u n s s e t , S i c h e l i B o u t o n (7). Predoče se destruktivne prom jene kosti, te je već zarana omogućena ind ikac ija operativnom zahvatu. M eyerova snimka je podesna da se predoči antrum (cholesteatom ). Kod kron ič­nog procesa, osobito rad i l i se o rec id ivu , in te rpre tac ija je teška (gdjekada nemoguća) us lijed m anjkave pneum atizacije. U h i p o l a b i r i n t s k u s k u p i n u sistema šup ljina mastoida K r a u s (8) ubraja kod dobre pneum atizacije peribulbarne i

retro facija lne stanice. Na S ch iille rovo j snim ci ove se stanice vide ispod lab irin ta . Kod 500 slučajeva autor je opazio 8 puta n jihovo oboljenje, ono daje nejasnu k lin ičku s liku (procesus mastoideus nije os je tljiv na pritisak itd.).

Na p i r a m i d i imade ve lik ih razlika u ob liku i razgranje­nju pneum atizacije odnosno spongioze i skleroze kosti, te lako dolazi do krive in terpre tacije rentgenograma. Da to predusretne, L a w (2) č in i pregledne snim ke piram ide, pa makar k lin ičk i i ne posto ja li znakovi proširen ja procesa na apeks. Tek ponovno snim anje om ogućuje raz likova ti va rija c ije od oboljen ja. N a g e r(1) op isu je 4 rentgenski dobro proučena i operativno potvrđena slučaja o g n o j e n j a a p e k s a. Kod ovakovih kom p likac ija ne postoji uvijek Graedenigov kom pleks simptoma, te je potrebno ponavljan je snimaka u izvjesnim vrem enskim razmacima. Ne­stanak septa između pojedin ih stanica, n jihovo zasjenjenje i nejasnost ruba piram ide, dostaje za operativnu ind ikaciju , pa makar k lin ička slika b ila negativna.

Prom jene kostiju lubanje kod t u m o r a m o z g a J a p i o t , L e w y , W e r t h e i m e r i D e c h a u m e ( 7 ) d ije le u 4 skupine:1) prom jene sellae turcicae (adenomi hipofize, zakrečeni tum ori Rathkeove kesice, meningeomi i tuberku lom i sedla itd.), 2) pro­mjene malog k rila sfenoida kod izvjesn ih meningeoma u fron- talnom e predje lu , 3) prom jene kosti kod kortika ln ih tum ora (abnorm alna vasku larizacija, dekalc ific irana m jesta) i 4) nor­malna ovapnjenja (g. pinealis). Prazna snim ka uvijek prethodi specija ln im metodama rentgenološkog pregleda glave. N orm a­lan položaj g l. p i n e a l i s podleži izvjesnim varijacijam a. Prema is traž ivan ju B e n g L j i l j a ( I ) ove mogu kod tum ora preko­rač iti fiz io lošku granicu, što se može d ijagnostičk i upo trijeb iti. Kod tum ora m e a t u s a c u s t i c u s E b e n i u s (1) nalazi posljednjega proširena u 80% slučajeva. On snim a piram idu u 2 okom ita smjera. Rentgenski nalaz zajedno s k lin ičk im pre­gledom (naročito očnim nalazom) omogućava F e r b e r o v u (6) u 83% slučajeva tum ora s e l l a e t u r c i c a e ispravnu lo k a li­zaciju. S obzirom na e tio lo g iju zaostaje vrijednost rentgeno- loškoga pregleda. Najlakše se raspoznaju in traselarni tum ori, dok za supraselarne, očni i neurološki nalaz su ne izb ježiv i. Sedlo je prom ijenjeno kod tum ora s r e d n j e l u b a n j i n e š u p l j i n e u 85% K o r n b l u m o v i h (2) slučajeva : suženje i dekalc ifikacija dorsum sellae, lako proširen je cavum sellae kod dobro uščuvanih stražnjih k lino ida . D u b o k i p l a n u m s f e n o i d a l e (8) rije tka je posljedica pritiska suprasfenoidalno smještenih tumora, češća je to posljedica in trakran ija lne h ipe r- tenzije. V isoki planum se susreće kod jake pneumatizacije pa- ranazalnih šup ljina (naročito sinus sphenoidale), kod tum ora sinus sphenoidale (mucocele) i kod meningeoma, ko ji uzroče hiperostotične naslage na sfenoidu. S c h i n z (8) opisuje ve lik i t e n t o r i j a l n i m e n i n g e o m, ko ji erodira lubanju u ob liku dvostrukog puceta.

4 O r g a n i z a d i s a n j e .

K lin ičk i pregled t u m o r a l a r i n k s a i h i p o f a r i n k s a M a t h e y - C o r n a t (7) i W orm ing (1) upotpunju ju rad io g ra fi- jom u la tero-la teralnom smjeru, ev. uz davanje kontrasta. T im e je omogućeno ogran ič iti tumore, ustanoviti da li je zahvačena hrskavica, od red iti stepen destrukcije, a olakšava se raspozna­vanje rec id iva i kon tro la terapeutskog učinka. M aligne procese r i n o f a r i n k s a J o n s s o n (1) predočava aksija lnom snimkom kod unazad nagnute glave, ev. uz uvođenje zraka i l i kontrasta u ep ifarinks. V ide se destrukcije na bazi lubanje i in filtrac ija stražnje stijenke farinksa. O s t a t a k k o n t r a s t a u v a l e - k u l a m a i u s i n u s p i r i f o r m i s je značajan za d je lo ­m ičnu p a r a l i z u g u t a n j a , te se susreće kod raznovrsnih oboljen ja farinksa i ezofagusa (karcinom , d ive rtik l) i kod obo­ljen ja susjednih i l i udaljenih organa (p ritisak tum ora, aneurizma, trakc ija zaraslica, u. d. subfreničan apsces, nervozne smetnje, oboljen ja kralješnice). P r e u s c h o f f (8) donosi ovakav p rim je r kano kom p likac iju tuberkuloznog spond ilitisa C3.

O k r u g l a s t e m r l j e na rentgenogram u p l u ć a jesu izraz raznovrsnih oboljenja. O naravi in filtra ta one same kazuju, više nas upućuje u to oko lišn i crtež pluća ( U d v a r d y [8]). Benigni tum ori i stari u p a ljiv i in filtra ti, daju okrugle oštro ograničene m rlje . Kod m align ih tum ora i tuberkuloze, okolišno plućno tk ivo pokazuje prugasti crtež u smjeru prema hilusu. Kod karcinoma hilus pokazuje sliku svježe adenopatije, a kod tuberkuloze zakrečena žarišta. Karcinom uzrokuje bronhostenozu, atelektazu i eksudat; in filtra t, ko ji brzo raste, obično je m u lti- lokularan. Kod bronhopneum onije, koja također može dati jednu il i v iše ovakovih sjena, posto ji reakcija okolišnog tk iva . E h i- nokokus se može prepoznati tek labo ra to rijsk im metodama. Zračenjem uspijeva gdjekada raz likova ti radiorezistentne in f i l­trate (p rim arn i m align i tum ori, tuberkuloza, ehinokokus) od o s je tljiv ih m etastatičnih tum ora i lim fogranulom atoze.

M o l l e r (1) je pregledao 859 radnika zaposlenih u p o r - c e l a n s k o j i n d u s t r i j i , te ustanovio, da nakon 50 godina

rada posto ji u 100% slučajeva t e š k a s i l i k o z a . Kod nje trak t disanja naginje obo ljen jim a ; špotani pneumotoraks i dege­neracija srca su njene najčešće kom plikacije . Opažena silikoza je lako progresivna i od perib ronhovaskularno-nodularnog tipa (Pencoast-Pedergrass) s naginjanjem ranim in te rs tic ije ln im pro­mjenama.

El l i n g e r (5) op isu je 3 slučaja i n d u r a t i v n o - p n e u - m o n i č n a p r o c e s a bazalnih predje la pluća, nastalih više m jeseci do godina nakon redovite i n s t i l a c i j e p a r a f i n a u rino loško j praksi.

Kod raznovrsn ih o b o l j e n j a g o r n j e g a b d o m e n a , kao na pr. pankreasa, crvu ljka , ciroze je tre , paranefritičkog’ apscesa, in te rm iten tne hidronefroze, karcinoma, apscesa i dr. U d v a r d y (8) je opazio vodoravna v r p č a s t a z a s j e n j e ­n j a d o n j e g d i j e l a t o r a k s a u z istodobnu pojavu eksu- data u sinusim a i v isok i položaj ošita, nalaz koga dovod i u vezu s uzlaznim transd ija fragm aln im lim fa tičk im širen jem procesa.

T a y l o r i Z w e i f e l (5) is tiču važnost ud je la d j e l o ­m i č n e a t e l e k t a z e kod post-operativn ih kom p likac ija p lu­ća. N jo j p rip isu ju d e v ija c iju kard iovaskularne sjene kod pneu­m onije.

Š irok i in terkosta ln i prostor i vodoravni sm je r rebara smatra W a l t e r (3), za raz liku od općeg m išljen ja, od slabe v rijed ­nosti za d i j a g n o z u e m f l z e m a . Isto su nepostojani znaci uvećanog osvje tljen ja p lućn ih po lja i duboki stav ošita. Za autora su na js igurn iji znaci uvećanja rezidualnog zraka: kod duboke ekspiracije 1) oš iti osta ju dobro naznačeni i 2) donja apertura toraksa ostaje š iroka U kosom položaju bolesnika vodoravni p rom jer toraksa ostaje neprom ijenjen ili se uveća, dok norm alno on se sm anji. O jačani p lućn i crtež samo u tom slučaju govori za emfizem, ako je on u vezi s fibrozom .

P u n j e n j e a l v e o l a uvođenjem k o n t r a s t a putem bronh ija izostane u 2 slučaja: 1) kad one ne sadržavaju zraka (atelektaza, kom presija kod pneum otoraksa) i 2) kad bronhije ne mogu evakuira ti us lijed upa ljiv ih , degenerativnih il i sklero­tičn ih prom jena n jiho v ih stijena ( B e n d o v e i G e r s c h u i n[2]). Norm alno bronh ije isprazne jod irano u lje nakon 15 minuta (resp iracija , perista ltika b ro nh ija ); produženo punjenje naznačuje patološke prom jene i l i d isfunkciju.

Kod 10.000 š k o l s k e d j e c e p o z i t i v n e n a t u b e r - k u l i n podvrgnute 10-godišn jo j rad iografskoj kon tro li A l l i s o n i Men d el m o n (2) su opazili s lijedeće: 1) neprom ijenjen pu l- mogram kod sigurne in fekcije u 50% slučajeva, 2) nezakrečenu prim arnu tuberkulozu pluća do 18 godine života u 4—5% slu­čajeva. P rim arno žarište, koje je gd jekada b ila te ra lno, opkoljeno je in filtra tom , te leži gd je b ilo . Redovito posto ji regionalna zakrečena tuberkuloza žlijezda, dok je r ije tk o raspadanje ili generalizacija. 3) U 25% slučajeva posto ji zakrečena primarna tuberkuloza pluća sa sjedištem u hilusu i paratrahealnim ž li­jezdam a; prate ih 1—2 G hon-ova žarišta, rjeđe postoje sama.4) Tuberkuloza odraslih , kao izraz re in fekcije , postoji kod djece, koja su već im ala d ječ ji o b lik tuberkuloze. N jih preko 50% im alo je zakrečeni p rim arn i o b lik dječje tuberkuloze.

B r u c k (2) op isu je slučaj plućne t u b e r k u l o z e u obliku o k r u g l a s t i h , dobro ograničenih parenhim atozno-fibroznih žarišta, s ličn ih m etastatičnim tum orim a. O vi i n f i l t r a t i imadu osebinu, da nestanu i da m i j e n j a j u m jesto, uz to je paci­jen t afebrilan i imade dobro opće stanje.

Za N e u h o f - a (2) imade r a d i o g r a f i j a kod plućne tuberkuloze zadaću da u tv rd i: 1) da li posto ji kaverna, da od­redi njen položaj i da pokaže perikavernozne prom jene bron­h ija itd., 2) da li posto ji fib ro zn i proces i re frakc ija u obo lje ­lom režnju i 3) rezu ltat mehaničke te rap ije (pneumotoraks). Tuberkuloza pluća, kao bronhopu lm onalno oboljen je, č ija se bronh ija lna komponenta ne da predočiti na praznoj s lic i, može se potpuno prosud iti tek b r o n h o g r a f i j o m . Ova pokazuje česte bronh iektaz ije kod tuberkuloze (22% (2), 60% M u r p h y(2)). N jom se d ife renc ira ju b ronh ijek taz ije od parenhimatoznih kaverna i u tvrđu je n jihov topogra fski položaj prem a režnju. Kod b lok iranog ili sekretom punog bronhusa kaverna se ne puni. B ronhogra fiji pripada in te rpre tac ija prstenastog crteža, te točno ograničenje i lo ka liz iran je p lućnog procesa. Ona je značajna za diferenciran je pu lm onaln ih od pleura ln ih zasjenjenja i poradi toga, što deform acije b ronh ija bo lje pokazuju re frakc iju inter- s tic ije ln og tk iva od deform acija scisura. Češća upotreba bron- hografije sp riječ ila bi mnoge nepotrebne frenikoegzereze. Pri­m ijenjena u 99 slučajeva M u r p h y (2), ona je samo 3 puta uzročila prolaznu febrilnu rea kc iju ; ra d ilo se o deb iln im paci­jentim a, kod ko jih po S icard-u i Forestie r-u predleži kontrain- d ikacija metode. Pogoršanje i l i proširen je procesa n ije opazio.

H a m m a r s k j ö l d (1) opisuje 2 slučaja m e d i j a s t i - n a l n o g t e r a t o m a , a B e u t e l (8) p a p i l o m a t o z u t r a h e j e . Ova pokazuje u rentgenogram u niz okruglastih de­fekata, s ličn ih gukastim žilama ezofagusa. G e n e r a l i z i r a ni k a r c i n o m a t o z n i l i m f a n g i t i s p l u ć a pokazuje u rent-

407

genogramu guste i proširene hilusne sjene, te proširenje peri- b ronhovaskularnih pruga, koje se raščlan ju ju u sitnu mrežu mnoštva čvorića. U slučaju S c h w a r z m a n n - a (1) ove su promjene lokaliz irane osobito u d o ljn jo j treć in i pluća. Autor drži in filtra c iju h ilusn ih žlijezda za e tio loški važan fak to r; ove uzrokuju stazu u lim fn im sudovim a pluća i sekundarnu kar- cinomatoznu in filtra c iju , bez obzira na sjedište prim arnog tumora.

Za z a k r e č e n j e pl e u r e (fib ro to raks) potrebna je p r i­sutnost izo b ilja vapna uz istodobnu acidozu tk iva (oko lina ne­kroze, mjesta ekstravazata i svježih granulacija). U vje t za sra- štenje su ve lik i eksudat i re la tivna nepom ičnost organa. U slu­čajevima, koje opisuje K u h l m a n n (5), on se je 3 puta raz­vio nakon eksudativnog pleuritisa, a 1 put poslije traum atskog hemotoraksa.

D i j a g n o z a p l e u r a l n i h z a r a s l i c a poboljšana je

r e n t g e n k i m o g r a f i j o m . Kod analize k im ogram a g iban ja toraksa, W e t h (6) raz liku je 4 glavna s im ptom a: 1) la teralno postepeno opadanje am plitude gibanja ošita kod zalijepljena sinusa fren iko-kosta lisa , 2) s inhronizacije g ibanja ošita i pluća prestaje u jednom nižem in te rkosta lnom prostoru, no na zdra­vo j strani, kod zaraštenja parije ta lne pleure, 3) s ošitom sin - hroniz irano gibanje pluća opada prema rubu toraksa kod za­raštenja parije ta lne pleure i 4) s ošitom sinhronizirano gibanje pluća seže više no obično (do u go rn ji režanj) uz istodobno postojanje 1 i 3 sim ptom a kod in te rlobarn ih kožura. Raspoznaju se na ta j način ne samo kožure već i manje zaraslice. Adhe- zije, koje zahvaćaju perikard mogu dovesti do m ehaničkih smet­nja srca. K im ografska analiza toraksa pridonosi in d ika c iji i iz ­boru ove il i one metode kolapsoterap ije: pneumotoraks, egze- reza, plombaža, plastika.

(S vrš it će se.)

Rad skupština i sekcija Zbora liječnika.Izvanredna mjesečna skupština

Zbora liječnikao d rž a n a 11 lip n ja 1935 u 6'15 h.

Pretjeda: prof. dr. Ć e p u l i ć . Zapisn ičar: dr. B e n z o n .

1) N astavak d isk u sije o grip i.

U d iskus iji sud je lu ju :dr. Ć u l u m o v i ć , ko ji ističe kom p likac ije sa teškim sin-

gultusom , v je ro ja tno zbog neuritisa n. ph ren ic i;dr. P u š k o v i ć navodi kom p likac ije sa strane gen ita lija

kod žene;dr. Bo t t e r i je opažao kod ovogodišn je gripe u glavnom

dvije forme, teške slučajeve i lakše;dr. Č a j k o v a c iznosi triho toksičke momente kod gripe.prof. dr. Ć e p u l i ć vezu između tuberkuloznih procesa i

gripe.

2) Izv ješta j upravn og odb ora .

P ris tu p ili su novi č lanov i: dr. F r a n k Oto, priv. liječn ik, Zagreb.

U m rli su: dr. P a t z a k Edmund, grad. liječn ik , Zemun.Jury za po d je ljivan je Fam el-ovog stipendija pod ije lio je

ovogodišn ji s tipend ij g. dr. Eugenu Premeruu, asist. inst. za sudsku m edicinu, Zagreb.

Prof. dr. Vo l l h a r d izv ijes tio je, da nažalost ne može doći u Zagreb da održ i predavanje, je r je b io iza Osla zamo­ljen da održi predavanje u ČS, a li je pripravan i obećaje, da će u jesenskoj sezoni svakako doći i da mu je naročita čast da može održati predavanje u Zagrebu.

3. Dr. A rp . H a h n :

U tjecaj ek strak ta tim u sa na broj leu k ocita .(Izašlo in extenso u L. V. br. 7.)U debati sud je lu je dr. H e r z o g , ko ji je pravio slične po­

kuse s ekstraktom koštane moždine.D r. B o t t e r i je eksperim entirao s ekstraktom feta ln ih

tim usa.

4. Dr. F r a n M i h a l j e v i ć :

Slučaj a g ran u loc itoze .(Izašlo in extenso u br. 8 L. V.)

5) E ventualija .Dr. Ć u l u m o v i ć se žali, što je odbor za određivanje

poreza pri L iječn ičko j Kom ori postavio pretjeran p rijed lo g za njegov dohodak, što se n ije m oglo saznati kako su drugi ko­lege oporezovani, nadalje p ro ti sistema kategorija.

P r e t s j e d n i k odgovara, da je sada ta j odbor završio svojim radom , a li da će odbor Zbora dostaviti žalbe g. dr. Ć u l u m o v i ć a odboru L iječn ičke Komore.

U 19’40 zaključu je pre ts jednik skupštinu.

Internistička sekcija Zbora liječnikao d rž a n a dne 6 i 13 XII 1934 u 6 sa ti p .p . u Z ak lad n o j b o ln ic i.

Pretsjeda: dr. Ć u l u m o v i ć . Zapisn ičar: dr. N o v a k .

1) G. prof. B o t t e r i go vo ri o tome, što sve možemo oči­ta ti iz s e d i m e n t a c i j e k r v i p o W e s t e r g r e e n-u. T ako na pr. možemo očita ti tom jednostavnom m etodom prib ližan broj eritroc ita i b ro j leukocita prema v is in i stupca eritroc ita i leukocita. Leukem ija se na pr. može d ijagnostic ira ti po ovo j metodi, a isto tako i perniciozna anemija. M etoda je tako jed­nostavna, da je može p rim ije n iti svaki p raktičn i liječn ik, i može se dakle prib ližno o rijen tira ti o bro ju leukocita i e ritrocita , ako i nema m ikroskopa ni aparata za bro jenje krvn ih stanica. Usto dem onstrira nekoliko c ijevčica s k rv lju po W e s t e r g r e e n-u, iz ko jih se lako može očita ti p rib ližan bro j leukocita i eritroc ita . Po bo ji i prozirnosti plazme možemo se p rib ližno o rije n tira ti o b iliru b in e m iji i lipem iji (hem okoniji). M etoda je još u prouča­vanju.

2) G. prim . Fel d m a n n prikazu je 40-god. bolesnicu s ogromnom a n e u r i z m o m a o r t e n a l u e t i č n o j b a z i . Aneurizma im a velič inu dječje glave, te je uzurp ira la sternum i rebra, a razv ila se iz aorte ascendens.

3) G. prim . F e l d m a n n prikazuje 42-god. bolesnicu s ikterusom , ko ji tra je 7 nedelja. Ikterus se postepeno pojačava. Jetra i slezena su povećana. Napadaja n iti tem perature nije im ala. Ima jak svrbež. Leukocita 5.750 s re lativnom lim focitozom . D i­rektna reakcija u serumu pozitivna. D ijastaza u urinu 32. D ija - staza u duodenalnom soku 2. M i l i o n-ova reakcija negativna. Duodenalnom se sondom dobiva tam no obojena žuč bez leuko­cita. Pokus galaktoze 2.868. Levuloze od 75 g iz luč ila je P34 g. Sedimentacija k rv i ubrzana. Na tem elju ovih nalaza držim o, d a je p o s r i j e d i k a m e n a c , ko ji je ob lite rirao holedohus, premda nema u anamnezi napadaja žučnog kamena.

4) D r. M a r i n k o v i ć prikazu je 53-godišn jeg bo lesnika s intenzivnim ikterusom . B olesn ik ima neodređene trbušne tegobe godinu dana, a ikterus se postepeno razvio kroz 2 mjeseca. Oslabio više od 30 kg. Pipa se napet žučni m jehur, a iznad pupka poprečno položen tvrd, kvrgav tum or. Duodenalnom sondom ne dobiva se ni traga žuči. Funkcionalne pretrage je ­tre ispadaju normalno. D ijastaza u urinu 32, keratoreje i stea- tore je nema. Šećer u krv i 9 9 m g % . Budući da ove funkcionalne probe ispadaju negativno, držim o, d a je p o s r i j e d i m a ­l i g n i t u m o r , a li po svoj p r ilic i ne u pankreasu nego u ho- ledohusu.

5) P rim . dr. V. S t o j i ć prikazuje 11-god. dječaka, k o ji od rane m ladosti ima tip ične sim ptom e d i j a b e t e s i n s i p i ­d u s a. E tio lošk i uzrok n ije mogao naći. W aR negativan. L i je ­čenjem s p itu itrinom i neslanom dijetom sm anjila se količ ina urina od dnevno 9— U lit. na 2 lit. dnevno.

6) dr. S i i v i j e N o v a k , prikazuje 44fgod. bolesnika, ko ji ima m i t r a l n u i n s u f i c i j e n c i j u , a osim toga kao dječja glava ve liku a n e u r i z m u u m aloj zd je lic i, v je ro ja tno od art. iliaca sin. Zbog pritiska aneurizme na vene došlo je do jak ih edema na lije vo j nozi sve do kuka. Nakon nekoliko in jekcija N ovurita edem je to liko spao (od 8 lit. urina na dan!), da se je tek sada moglo v id je ti, da je čitava art. fem ora lis aneurizm atična i prom ijenjena. Bolesn ik nema luesa, pa se pitam o nisu li te a- neurizme možda em bolično m iko tične? No budući da je boles­n ik p rije 4 godine dobio traum u u don ji dio trbuha m i ne mo­žemo isk lju č iti traum atsku aneurizmu, koja n ije u n ikakvo j vezi s m itra lnom insufic ijencijom .

7) Dr. L j u b a N e u m a n n prikazuje 7-god. dječaka sa r e n c y s t i c , b i l a t . s bubrežnom insufic ijencijom . D ije te je jako anemično, febrilno , ima grčeve u predje lu bubrega. Oba bubrega povećana, kvrgava, je tra i slezena se p ipa ju. In trave­nozna p ije log ra fija daje nejasne konture kontrasta u objema bubrezima. Karbam id u krv i 240 mg % R. R- 135 mm Hg. U rina izlučuje na dan 300 ccm. Spec. tež. 1006.

8) Dr. S o k o l o v i ć prikazu je I l-g o d . d jevo jč icu s pove­ćanim, tv rd im , bezbolnim lim fa tičn im žlijezdam a u objema aks i- lama. Temperatura do 39° C kroz više nedjelja. Slezena se pipa povećana, tvrda. U desnom donjem režnju pluća uz h ilus in f i l­tra t veličine dječjeg dlana. Koch u sputumu negativan. M antou pozitivan 1 : 1,000.000. Leukocita 4.600. Eozino filn ih 10% , neu- tro filn ih 54%, lim foc ita 18%, m onocita 18%. Iako se u početku m is lilo na lym phogranulom a malignum , obzirom na plućn i na­laz postavljena je dijagnoza l y m p h o g r a n u l o m a t u b e r - c u l o s u m , koja je potvrđena patološko-anatom skim nalazom.

Glavna skupština internističke sekcije Zbora liječnika

o d rž a n a 7 v e lja č e 1935 u 18 h u p re d a v a o n ic i m ed . k lin ik e .

Pretsjeda: prof. Radoničić P erovođa: dr. Budak

P roče ln ik prof. R a d o n i č i ć otvara g lavnu skupštinu i prikazu je rad sekcije u prošlom trogodištu . Izvješta j je bio umnožen i pod ije ljen svim a članovim a, a g lasi ovako:

I z v j e š t a j o r a d u i n t e r n i s t i č k e s e k c i j e Z b o r a l i j e č n i k a z a t r o g o d i š t e 1932—1935.

In tern is lička je sekcija i u ovom trogodištu , gajeći znan­stveni rad na po lju interne medicine i n jo j srodnih struka, na­stavila sa započetim radom da okupi oko sebe sve interne odje le zagrebačkih k lin ika i boln ica. N aročito pod konac ovog perioda moramo istaknuti, da je saradnja između po jed in ih odjela po­stala in tenzivn ija i tako se nadamo, da će u budućnosti rad sekcije b iti još p lod n iji.

U godin i 1932 je održano 10 redovnih sastanaka. Osim toga su b ila tr i izvanredna sastanka, na ko jim a su predavali kao gosti: 12 januara doc. N e d e l j k o v i ć iz Beograda (O b io ­loškim osebinama eksudata i tbc bacila), 12 novem bra prof. P l o t n i k o v (O u ltracrven im i u ltrav io le tn im zrakama u službi medicine), te 5 decembra pro t. S m e t a n k a o dijabetesu ins i- pidusu. Jedan je redovan sastanak održan u zajednici sa k iru r­škom sekcijom i rentgenološkim društvom , a tema je b ila ba- zedovljeva bolest, o čemu je izašao lije p prikaz u L iječn ičkom V jesniku.

1933 godine je održano 11 sastanaka, a šest ih je održano u zajednici s k irurškom sekcijom . Na tim sastancima b ila je tema ho le litijaza, u ko jo j su uzeli učešća mnogi članovi. Kao gost predavao je prof. S a l t y k o v , a sedmi je broj L iječn ičkog Vjesnika te godine sav posvećen to j našoj tem i.

U godini 1934 je održano svega 6 sastanaka i to najviše zbog toga, što se je m edicinska k lin ika nalazila u pregradnji te duže vremena nije prim ala bolesnike. U to j god in i predavao je kao gost prof. Še r c e r : Isp itivan je funkcije disanja kod astme.

P ročeln ikom sekcije b io je za ovo trogod ište prof. Rado­ničić, a zam jenici pročeln ika su b il i šefovi svih in ternih odjela u Zagrebu, ko ji su po potrebi izm jenično pretsjedavali sastan­cima. Perovođa je bio dr. B u d a k , rev izori d ri H e r z o g i N o v a k , a zastupnikom sekcije u odboru Zbora bio je prof. T h a l e r .

G odine 1932 je ubrano članarine dinara 80'—, 1933 dinara 140"— a godine 1934 dinara 160 — dakle ukupno dinara 380'—. Izdano je dinara 390'—, te prema tome ostaje u b lagajn i defi­cit od dinara 10’ —. Kako se iz ovog v id i, sekcija n ije b ila vrlo aktivna u p rib ira n ju članarine, nego je sabira la samo onoliko, ko liko jo j je za rad b ilo potrebno.

Posjet sastanaka bio je dobar, a na nekima je b ilo i do 120 članova. Svi zapisnici sastanaka su otštam pani u L iječn ič­kom Vjesniku.

Nakon izvještaja poziva pročeln ik članove nadzornog odbora, da dadu svoj izvještaj. Dr. H e r c o g Pavao iz ja v lju je uime nadzornog odbora, da je poslovanje sekcije uredno i predlaže, da skupština izglasa odboru apsolutorij, što se jednoglasno prima. Iza toga se prelazi na b iran je novog odbora.

Prof. R a d o n i č i ć : Slobodan sam predlož iti za pročelnika naše sekcije g. prim . Ć u l u m o v i ć a za naredni period, je r sam m išljen ja, d a , je potrebno da pročeln ištvo ide redom i drugo, što kolegu Ć u l u m o v i ć a u prvom redu ide to m jesto obzirom na njegove sposobnosti i zasluge za naše društvo. D ržim , da ćemo mu našim izborom izraz iti na taj način naše povjerenje i priznanje, moleći ga, da preuzme vodstvo naše sekcije.

Skupština prim a jednoglasno go rn ji predlog, te bira prim, dr. Ć u l u m o v i ć a za pročeln ika interne sekcije, a zamjenici" mu osta ju svi šefovi in te rn ih od je la u Zagrebu. Za perovođu predlaže prof. R a d o n i č i ć ponovno dra B u d a k a , što se isto jednoglasno prim a. Nadzorni odbor ostaje is ti (dr. Hercog i dr. Novak).

Iza toga se prelazi na dem onstracije i predavanje:1) P rof. B o t t e r i referira o ona dva slučaja distom ijaze

ko ji su prikazivani na sastanku u decembru. U jedno saopćuje svoje opažanje, da je moguće d ijagnostic ira ti d is tom ijazu s ek­straktom iz tih parazita, s lično kao i kod ehinokokusa. (Saop­ćenje i referat će izaći in estenzo u L. V.)

U debati sud je lu je prof. R a d o n i ć i ć , ko ji zahvalju je prof. B o t t e r i j u na in teresantnoj dem onstraciji i na novim v id ic i­ma na po lju čovječje distom ijaze.

2) D r. H a h n A r p a d : Dem onstracija slučaja kronične pankreatitide : Žena, 40 god., obolje la je pred 2 godine od posve nejasnih tegoba (u roku od t r i mjeseca neko liko puta tres- kavice i v isoka tem peratura do 40° Ć). Nakon nekog vremena u m okraći šećer u tragovim a. Polazeći s tog sim ptom a naskoro se došlo do jasne slike, kao i do drugih poz itivn ih nalaza (d i- jastaza kao i šećer u k rv i povišen, u robilinogen također, leuko- penija i lim focitoza — u ku ltu ri duodenalnog soka paratyfus A i B). Kod operacije se našla ho le litijaza, ho langitis kron ika (parat. A i B), pankreatitis kron ika gr. levis. Nakon 2 godine dolazi bolesnica na kon tro lu . Usprkos dobrom somatskom stanju še­ćer u k rv i 185 mg % , a na opterećenje 2 put 50 g glikoze do­biva se jako patološka krivu lja . Dakle pravi dijabetes melitus.

U debati prof. R a d o n i č i ć : Č injenica g likozu rije u vezi s oboljen jim a žučnog mjehura i žučnih vodova nije još po sebi dokazom, da ova obo ljen ja ig ra ju ve liku ulogu u e tio lo g iji d i­jabetesa. M eni lično nije b ilo napadno, da bi d ijabetičari b ili u većoj m jeri ho le litiča ri od osta lih bolesnika. To bi se dalo u tv rd iti tek ve lik im s ta tis tičk im isp itivan jim a nakon detaljn ih pretraga svih d ijabetičara na sva druga oboljenja. Dr. Ć u l um o v i ć : Ima stanovit bro j ulkusa duodeni, gdje je šećer u krvi povišen. Svakako bi bile od važnosti velike sta tistike u masama, a posebnu bi pažnju treba lo ob ra titi na seljake, je r je poznato, da je kod n jih ho le litijaza re la tivno rije tka bolest.

Dr. S t i p č i ć : B ile su učinjene fis tu le duktusa pankreati- kusa, tako da je c ije li sekret išao napolje i kod tih se živo tin ja razvio dijabetes. T im je b ila svakako teorija o dijabetesu znatno po lju ljana. Za sam slučaj je od važnosti položaj kamenaca. Ako su niže onda sm etaju izvanjsku sekreciju pankreasa i tako do­lazi do prom jena u pankreasu u sm islu razvitka dijabetesa.

Prof. B o t t e r i : U ovom je slučaju čudno, zašto se raz­v io dijabetes, a ipak je bio uzrok uklon jen vrlo rano.

Doc. V u l e t i ć : M i smo to p itan je u našem prošlom pre­davanju o kroničn im pankreatidim a opširno rasp rav ili. Tu nije riječ samo o kam ićku, nego i o in fekc iji, koja prelazi na pan­kreas.

Prof. R a d o n i č i ć : D v ije činjenice se m oraju nedvojbeno priznati, bez obzira na razne teorije , a to je prvo, da uz druge patogenetske faktore pankreas igra kod dijabetesa glavnu ulogu i drugo, da je insu lin usko vezan s funkcijom pankreasa.

Redovna mjesečna sjednica internističke sekcije Zbora liječnika

7 m a rta 1935 u 18 sa ti u p re d a v a o n ic i m ed ic in sk e k lin ik e .

Pretsjeda: prim . dr. Ć u l u m o v i ć Perovođa: dr. B u d a k

Pročeln ik otvara sjednicu i predaje p rije prelaza na dnevni red riječ prof. Radoničiću, ko ji govori o prem inulom prof. O r tn e ru . Skupština ustaje i k liče : Slava. (Izaći će in ekstenzo spom en-slovo za prof. O rtnera.) Zatim se pre lazi na dnevni red.

1 Doc. V u le t ić : Dem onstracije pa to loško-anatom skih pre­parata i to b ilateralne cističke degeneracije bubrega, tromboze lineaine vene i žute a tro fije jetre.

2 Doc. V u le tić : Referat X X III kongresu francuskih liječnika. (Izaći će in ekstenzo).

D va zan im ljiva slu čaja iz p a to lo g ije bubrežn ih bolesti.1 V. S. 3 9 . g., uč ite lj, ko ji je 1919 prebo lio trbušni tifus,

1920 m alariju . Često je imao upalu kra jn ika . 1933-34 leži u Zakladnoj bo ln ic i i u Boln. za duševne bolesti u Vrapću s d i­jagnozom : dementia praecox. U m edicinsku k lin iku prim ljen je 22 II 1935 u depresivnom stanju, sa slabom orijen tac ijom o vrem enu i o toku bolesti. Prve je dane boravka visoko febrilan. K rvn i tlak IO%o mm Hg, bro j leukocita 6400 (neutrofin i 93%,

409

lim fo c iti 4%, m onociti 3% ), taloženje e ritroc ita u 1 satu 38, u 2 satu 84. U m okraći je b jelančevina pozitivna a u sedimentu ima mnoštvo leukocita i po koji e ritro c it. Zbog toga se o rd in ira Cylotrop in. Svi su osta li nalazi negativni. 5 dan boravka ima u m okraći 16% o bjelančevine, a u sedim entu m noštvo e ritroc ita1 po koja ep ite lna stanica. U k rv i je mokraćevina znatno pov i­šena (280 m g% ). K rvn i je t la k kao p rije nizak, 6 i 7 dan tem ­peratura je supfebrilna, bo lesnik ne može spontano m okriti, a kateterom se dob ije ukupno 300 ccm jako krvave mokraće. T erap ija je neslana i suha dijeta . 8 dan je u mokraći, koju bo­lesnik sam m okri, b jelančevina još uv ijek jako pozitivna, a u sedimentu im a mnogo leukocita, po ko ji e ritro c it i ep ite lna stanica. K rvn i je t la k kao i prije , h lo r id i u k rv i iznose 372 mg% . 9 dan taloženja e ritroc ita u 1 sat 30, u 2 satu 60; mokraćevina u krv i iznosi ogrom nu vrijednost od 380 mg% , tem peratura je normalna, a krvn i su tlak i nalazi u m okraći kao i p rije . Od tog je dana bolesnik afebrilan, a spontana dijureza iznosi 2—3 litre dnevno, dok se specifična težina kretala između 1010 i1015. Od 11 dana bolesnik u m okraći nema više bjelančevine, ali se u sedim entu po jav lju je mnogo granu liran ih c ilindara i po jed in i e ritro c iti uz mnogo kris ta la mokraćne kiseline. K rvni je tla k tra jno nizak. 13 dan je učinjen pokus vodom. U dva sata m okrio je bo lesnik 334 ccm, a u 4 sata 534, u 24 sata 2084 ccm. M in im alna je specif, težina b ila 1010, a maksimalna1016. M okraćevina u k rv i ta j dan iznosi 88 m g% . Bolesnik je zadnjih dana dobro orijen tiran i govori suvislo. V id ljiv ih edema nije nikada imao. Nalaz je fundusa norm alan.

Kod tog je slučaja akutnog nefritisa zan im ljiv tok bolesti. Isprva temperature, norm alan krvn i tlak, hem aturija bez bubrež­nih elemenata, zatim anurija, re tencija bjelančevine u krv i. Ka­snije ostaje krvn i tlak uv ijek normalan, tem peratura je normalna, postoji izrazita retencija b jelančevine u krv i, a u m okraći po­ja v lju ju se za vrijem e dok nema u n jo j b jelančevine bro jn i bubrežni elem enti. Poučno je kod tog slučaja, da je b ilo dana, kada nas je od jednostavn ih metoda jed ino sediment mokraće upućivao na bubrežnu bolest, premda u n jo j n ije b ilo ni traga b je lančevin i.

2 K. A. sada 20 god. sto larski pom oćnik. Ležao je u k li­n ic i p rv i put god ine 1932 s d ijagnozom : N ephritis chronica eudynamica, caries dent. Za vrijem e tog boravka bio je krvn i tlak I25/6o mm Hg. U m okraći b ilo je 4% bjelanč. a u sedimentu leukocita, e ritroc ita i g ranu liran ih c ilindara . M okraćevina u krv i b ila je 60 mg%- Kod pokusa vodom iz lučuje bo lesnik nakon2 sata 880, nakon 4 sata 1107, a nakon 24 sata 1986. Budući da su se tokom suhe i neslane hrane h lorida u krv i sn iz ili na 230 m g% , to je bo lesn ik dobio običnu hranu uz dnevno kon­tro liran je iz luč ivan ja h lo rid a u m okraći. Kod te obične hrane za vrijem e boravka u k lin ic i od 12 V 1932 do 20 V I 1932 v rš ili su bubrezi dobro svo ju zadaću; do v id ljiv o g pogoršanja nije došlo.

Bolesnik se kod kuće uz običnu hranu dobro osjećao sve do januara 1935, kada je opazio da mu slabi v id . P rim ljen je ponovno na k lin iku 17 II 1935. Kod p rim itka b io je krvn i tlak 285/ss mm Hg, m okraćevina u k rv i iznosila 108 mg% , a h lo rid i 443 mg% . U m okraći je nalaz sličan onome od prvog boravka. D ok su e ritroc iti za vrijem e prvog boravka b ili 4,480.000, ovaj put iznosi b ro j e ritroc ita samo 2,880.000. I kod pokusa s vodom posto ji znatno pogoršanje, je r se izluču je u prvom satu 149, u 2 satu 249, u 24 sata 1603 ccm m okraće sa m inim alnom spec, tež. od 1008, a m aksim alnom specifičnom težinom od 1010.

O čito je, da je funkc ija bubrega kod drugog boravka mnogo loš ija nego za vrijem e prvog boravka. D r ž i m , d a se u z t r a j n u kontro lu b ilance h lo rida sm ije, kad to iz isku ju h ipo - hlorem ične vrijednosti h lo rida u k rv i, davati s hranom, tokom kraćih vrem enskih odlom aka, i so. Svakako je potrebna stalna kontro la bolesnika, da bi se izb jeg lo S cy lli h ipohlorem ičnog stanja i Charybdi urem ije.

Dr. F r a n k Oto :

Slučaj koron arn e tro m b o ze s aneurizm om lijev e k lijetk e.55 god išn ji ratar. P rije 5—6 godina napadaji bolova iza

grudne kosti s irad ijac ijom u lijevu stranu vrata praćeni sm rt­nim strahom i h ladnim znojenjem . Napadaji dolaze poslije fiz ičkog napora, uzru javanja i l i naglog pada okolne temperature2 —3 put mjesečno. Zadnje 2 god. probadanje u trbuhu poslije je la sa š irenjem bolova u hrptenjaču i nadimanjem trbuha. Po odlasku v je trova olakšanje. 2 dana p rije dolaska u k lin iku pro­budio ga noću v rlo žestok bol iza grudne kosti s irad ijac ijom u obje nad laktice ; pritom hladan znoj, sm rtn i strah, jak nemir, teško disanje, te je m orao usta ti iz kreveta. Propisan lije k (trin itr in e ) bez efekta. A pe tit loš, s to lica neuredna, zadnje v r i­jeme m nogo žeđa. Potus 2—3 litre v ina ; n iko tin , in f. venerea neg. Upućen kao angina pectoris, nephritis . Kod p rim itka sup- febrilan, p ri sv ijes ti nešto c ijanotičan, nemiran, ortopnoičan. Pupile b. o. Oba processus s ty lo ide i i plexus brachiales na p r i­tisak o s je tljiv i. Nad objem a bazama p luć iju straga srednje ve­

lik i bezvučni hropci. Srce nešto na lije vo prošireno, tonovi t ih i ; na vršku i oko Erbove tačke perikard. trenje. A rterije ekstre­m iteta i vrata mekane i ravnoga toka ; puls art. rad ia lis mekan, ritm ičan 120 m in. T rbuh nešto nadut, inače b. o. 13.700 leuko­cita s relar. ne u tro filijo m . R R 140/no- K. Š. 115 mg% . N ylander prva 3 dana reduciran, odonda negativan. A lbum en (Esbach) 2% o T E 40,83. Plućna staza nestaje za par dana. U 2 tjednu bo lov i popuštaju, tem peratura opada, puls 100, R R 95/70, K. Š. 103 mg % , T E 85/92. U 3 i 4 tjednu afebrilan, leukocita 8200—6300 s re i. lim focitozom , neutropen ijom , 3% eozinofiln ih R R 96/70. T E 8,092; E K G na dan p rim itka osim treperenja predvorja, proširenog i čvorastog Q R S kompleksa, te znakova LK G nema ništa ka­rakteristično. P oslije 8 i 20 dana sn im ljen i EKG pokazuje osim opisanih prom jena QRR kom pleksa u prvom odvodu d ifa zn i, pretežno neg. T, spušteni ST in terval, u trećem odvodu pozit. T i karakerist. duboki Q. -

U osvrtu na anamnezu dem onstrant podvlač i spol (m uški) i doba (oko 50 god.) kao karakteristične za kron. trom bozu, potsjeća na V a q u e z - o v u po d je lu : Angine de po itrine d’ e ffo rt (Heberden-ova form a) i Angine de po itrine de décubitus, prva: ambulantna angina, druga: koronarna trom boza. Kod teških na­padaja s povraćanjem, napetim trb. m išićim a, je trn jom stazom laka zamjena s ko le litijazom , perforiranim ulkusom il i pankreaso- vom nekrozom. Značajna je povišena temperatura, sub jektivno jedva prim jećena, zatim ubrzana TE, prv i puta zapaženo po Wo l lh e im - u , opširno pub lic irano po R a b i n o w i t z , S k o k h o f f i D o n g l a s - u , te leukocitoza. Redovito nastupa prva 2 dana povišeni KŠ, koju . pojavu tum ači L e w i n e centra ln im podri­je tlom uslijed bola i konzekutivnog šoka. C r u i c k s h a n k posljedicom koordin irane skleroze koronarne i pankreatične arte­rije, S c h e r f efektom m obilizac ije adrenalina (u isto vrijem e in ic ija lno povišeni krvn i t la k !) E d e l m a n n m is li u svim s lu­čajevima na la tentni d ijabetes (analogno: c laudicatio in te rm it- tens). Ne upućuje li tranzitorna a lbum inu rija na mogućnost spaz- ma renalnih arte rija? (analogno: g lykosuria — spazam pankre­atične arterije?). M ijen ja EKG u toku same bo lesti (P a rd e e - je v „coronary T “ i ST in te rva l) karakterizu je koronarnu trom bozu, pritom neg. T u I odvodu znači trom bozu lije ve koronarke, a neg. T u I I I odvodu obo ljen je desne koronarke (stražnja strana1. klije tke, rije tko d. k lije tka). Terapeutski prve dane M o u ne premalenim dozama, onda lum ina l itd., zatim vasodila tan tia za koronarke: coffein, euphyllin , theophyllin , ph illiran , ev. M yoston, Lacarnol itd. U početku cave dig ita lis , ko ji do lazi u obzir tek kad prođu akutni znaci (temp., TE). E n g e l m a n n ap lic ira loka lno radium, inače an tid ijabetičn i režim i insu lin (nije. li kontra indiciran, je r suzuje koronarke?). S i n g e r daje već u početku 3 X 0 '2 chin id in da uklon i opasnost treperenja k lije tke . Prosječno tra jan je ž ivo ta n jegovih pac. s koron. trom bozom 3«/a g od-, E p p in g e r - o v ih samo god. dana. Patol. anatom ski je u 75% slučajeva pogođena 1. koronarka, k lin ičk i u 50%. F r i e d l ä n d e r tum ači tu pojavu s većim m orta lite tom tro m ­boze 1. koronarke. Na koncu dem onstracija serije ortod iagram a srca predočenog pacijenta. Poslije par dana v id i se izbočenje gornjeg prednjeg predjela lijeve k lije tke , kojega nestaje poslije par tjedana, da se konačno opet po jav i u nešto jačo j m je ri. Radi se dakle o parc ija lno j aneurizm i srca. T ranzito rnost te pojave, usred same bolesti teško je p ro tum ačiti (ovisnost o tonusu srčanog m išića?).

5 ) D r . S u l i m a n o v i ć S t a n k o :

D va slu ča ja u lku sa d uoden i,ko ji su liječeni Larostid inom dali su rezu ltate ko ji se ug lav­

nom podudaraju s rezultatim a, koje su p u b lic ira li prof. W e i s s , B o g e n d ö r f e r , H e s s e l , B l u m e n i drug i autori. Jedan od naša dva slučaja : 1) 34 godišn ji radn ik s tip ičn im ulkusom duo­deni. Bolove u želucu ima od 1927 god. Te bo love im a natašte i 2—3 sata iza je la . Teže hrane ne može jesti, je r onda im a žgaravicu. Te tegobe tra ju neko vrijem e, prestanu, pa se onda opet povrate. Zadn jih par mjeseci im a stalno bolove. Status praesens: Abdomen je na pritisak bolno os je tljiv iznad pupka i desno od pupka. U želučanom soku nađeno SI. HC1 43, T . A. 60. U s to lic i akutnog krvarenja nije b ilo . Rentgenski nalaz: konture želuca bez promjene. Bulbus duodeni tip ično de form i­ran pokazuje duboku re frakc iju sa strane ve like kriv ine, na dnu te re frakcije u aboralnom d ije lu v id i se malena sisica. D ijagnoza: Ulcus duodeni.

P rv ih je 5 dana bolesnik dobivao m liječnu d ije tu . Od 6 dana dalje dobivao običnu hranu. 4 dana nakon dolaska počeo dob iva ti Larostid in . Od 12 in jekc ije su bo lo v i počeli popuštati i počeo se osjećati bolje, a od 17 in jekc ije su bo lo v i prestali. Dobio svega 18 in jekc ija in tram usku larno. In jekc ije su davane svaki dan. Za vrijem e kure im ao 4 puta nadražaj na povraćanje, drugih smetnja n ije imao. Na koncu kure je ponovno pregledan želučani sok Si. HC1 31. T . A. 54.

Rtg. nalaz na koncu kure : konture želuca bez promjene.

410

Bulbus duodeni tip ično deform iran i na stražnjoj s tijenci se v id i sisica. Dakle bez prom jene od prvog nalaza. Pacijent je u dobrom stanju opušten iz k lin ike . Od izlaska s k lin ike pa do danas, bo lesnik n ije im ao n ikakv ih bolova, može sve jes ti i osjeća se potpuno zdrav.

2. slučaj 25-godišn ji urar. P rije 2 godine dobio bolove u predjelu želuca. Bolove je imao između 2 i 4 sata poslije podne, osobito ako je jeo što kiselo. Bolove je imao također i natašte. A p e lit slab. Na težini je izgubio 21 kg.

Status praesens: Abdomen je os je tljiv desno od pupka.Bolesnik je ispočetka dobivao m liječnu dijetu , a lka lija i

afropin. B olov i su i dalje opsto ja li. 10 dan boravka je bo lesnik počeo dob iva ti Larostid in , uz običnu dijetu i bez drugih m edi­kamenata. Nakon 7 in jekc ije bo lov i su počeli popuštati, a od 10 in jekcije bo lov i su nestali. P os lije bo lesnik nije imao bolova. Na početku kure je u želučanom soku b ilo : SI. HC1 51, T . A .69. A na koncu kure : SI. HC1 54, T . A. 66. Rtg. nalaz na po­četku kure: konture želuca bez promjene. Bulbus duodeni po­kazuje lake deformacije kontura, te oveću sisicu u ve lič in i leće, koja odgovara ulkusu stražnje stijenke. Kod rtg. nalaza nači­njenog nakon kure se sisica više ne v id i. Bolesnik je dobio 2 i po l kg.

L iječen je Larostid inom bazira na istraživan ju prof. W e is s a , ko ji je došao do zaključka, da je stvaranje ulkusa uzrokovano manjkom jedne am ino-k ise line u sluznici, radi čega ta sluznica a tro fira . Pokazalo se naime, da se odvojenjem ductusa Chole- dohusa i W irsoungianusa po m etodi M ann-a u ileum može re­dovito kod ž ivo tin ja pro izvesti ulcus duodeni. Postanak toga ulkusa nije uvjetovan to liko povišenjem acid ite ta želučanog soka, pošto manjka a lka ličn i duodenalni sok, ko liko manjkom sluzi iz duodenuma, koja č in i zaštitn i s lo j na sluznici. H isto­loškom pretragom sluznice želuca i crijeva operiran ih ž ivo tin ja našlo se, da je sluznica jako atrofirana. Po m iš ljen ju prof. W e is s - a na jvažnija am ino-kiselina, koje m anjak stvara a tro­f iju sluznice, a potom ulkus jest h istid in . Prof. W e i s s je jednu i po god. liječ io 91 slučaj ulkusa sa in jekcijam a histid ina bez drugih medikamenata i bez d ijete i kod svih slučajeva su bo­lo v i potpuno nestali.

Za kritiku liječenja važni su ob jek tivn i znaci ulkusa, pogo­tovo rentgenski nalaz. O tome izvještava H e s s e l , ko ji je 18

slučajeva liječ io sa Larostid inom , pregledao rentgenološki i na­šao da je kod 12 slučajeva ulkus nestao, a kod osta lih je ulkus bio smanjen. G a v a c c e n i je public irao da se supkutanom in jekcijom Larostid ina može sn iz iti acid ite t želučanog soka, kod norm acidnih kao i hiperacidnih. Is ti autor je opazio da se mo- t il i te t želuca nakon in jekc ija Larostid ina sm anjio. Od 11 sluča­jeva dra H e s s e l - a nakon kure je 7 slučaja ostalo dalje hiper­acidnih, dok su 4 postala norm acidna. Kod naša je dva slučaja ac id ite t ostao is ti. Rentgenološka pretraga kod naša 2 slučaja: 1 slučaj rentgenološki nalaz isti, dok kod drugog slučaja se sisica više rentgenološki nije v id je la . B o lov i su kod oba boles­nika nakon kure sasvim prestali.

Na tem elju toga što se rezu lta ti liječenjem ulkusa Larosti­dinom brže postizava ju od onih, ko ji se postizavaju drugim metodama, a i in jekc ije su bezopasne i nema n ikakve kontra- indikacije, v rijedno je upozoriti na tu m etodu liječenja. Konačan će se sud moći s tv o rit i da ljn jim opažanjem.

U d iskus iji sud je lu ju :Prim . Ć u l u m o v i ć : 'U vezi s dem onstracijom koronarne

trom boze spom inje E d e n n s - o v predlog, da se ovakvi slučajevi liječe strofan tinskim in jekcijam a.

Prim . G r o s s m a n n : Sumarna prognoza koronarne trom ­boze jest nezgodna. M i moramo raz likova ti tr i sm jera: Rani egzitus, 2) razvitak aneurizme, koja tra je do godine dana i3) gd je napadaj prođe bez tragova i t i s lučajevi mogu živjeti mnogo godina. Singer i Engel kažu i do 10 godina. Sam pozna 1 slučaj već 4 godine.

Dr. L u š i c k y : Ovaj je slučaj trom boze i zato interesantan je r je to seljak, a to je vanredno rije tko .

Prof. B o t t e r i : U vezi s Larostid inom spom in je jedan svoj slučaj m lađeg činovnika s ulkus ven tricu li, ko ji je nakon tr i in jekc ije izgubio bolove. N ije isključeno da je to samo anal- getična terap ija u sm islu blokade vegetativnog sistema.

Prim . G r o s s m a n n : L iječenje Larostid inom je v rlo skupo. Kura od 20 in jekc ija s to ji preko 1000 dinara. Prom atrao je tri slučaja, ko ji su isto tako brzo izg ub ili bolove, a li nalazi se nisu ni rentgenološki ni k lin ičk i p ro m ije n ili, je r je ostao neprom je- njen želučani sok i sisica. Potrebna je svakako dalja kontro la. Zasad se može jedino to reći, da bo lov i brzo prestaju.

K N JI Ž E V N O S T

S p om en -k n jigao p e d e s e t g o d i š n j i c i b a n o v i n s k e b o l n i c e

u Š i b e n i k u 1883— 1933.

(Sastavio Odbor. — Izdala Uprava Banovinske bo ln ice u Šibeniku, 1933 god.).

U ovoj je spom enici pregledno iznesen ne samo adm in i- strativno-ekonom ski rad od osnutka boln ice do danas — nave­deni su u nizu članaka s ta tis tičk i podaci svih bolesti, koje se ja v lja ju u Šibeniku i oko lin i te sjevernoj D a lm aciji — nego su i iz pera stručnjaka ob je lodanjeni m nogi radovi, ko ji zbog svoje regionalne, znanstvene vrijednos ti zaslužuju posebnu pažnju. Zaista mogu da budu ponosni svi b ivši i sadanji liječn ic i „B a ­novinske bo ln ice“ u Šibeniku, k o ji slave 50-godišnjicu ustanove, koja može da služi kao sv ije tao p rim je r i da bude na ugled ne samo m nogim našim ve lik im bolnicama, nego b i se s njome m ogli pod ič iti i m nogi veći narodi.

P e d e s e t g o d i n a š i b e n s k e b o l n i c e .D r. Jerko M a c h ie d o , Šibenik. Zbog loših po litičko-geo-

grafskih i ekonom skih p rilika i zbog slabog narodnog gazdin­stva u početku je na ilaz ilo na poteškoće osnivanje i novogradnja nove bolnice u Šibeniku. Zaslugom tadanjih po litiča ra i narodnih radnika, u prvom redu ondašnjeg člana Zem aljskog Odbora dra M iha Kl a i ć a i liječn ika dra I v a n i ć a , došlo je do od lu­ke u saborskoj sjedn ic i od 15 ju la 1880 god., tako da je vo ti- rana za gradnju boln ice svota od 67.000 fo rin ti, a za ludnicu 150.450 fo r in ti na prostoru od 6.000 četvornih hvati na lijepom bliskom položaju, u p riso ju sa pogledom na more. P rije grad­nje pitan je za savjet znam eniti ps ih ija tar u Grazu prof. K r a f t - E b i n g , a za specija lističku izobrazbu u ps ih ija tr iji poslan je m ladi liječn ik u inozem stvo sa stipendijom od 1.200 fo rin ti godišnje. Po arhitektu W eidm anu — ko ji je napravio i nacrt za ludnice u K lagenfurtu i Stenjevcu — iznosio je c je lo ­kupni trošak 193.000 fo rin ti — za ono vrijem e ogromna svota. 22 V III 1881 položen je tem eljn i kamen a 24 V I 1883 nova je bolnica, koja se je sastojala iz 8 paviljona na lijepom položaju u dužin i od 250 m, a š irin i od 192 m, tj. na površ in i od 48.000 m 2, započela svo j rad. P rv im ravnateljem bio je dr. Eugen

G a l v a r i , Š ibenčanin; kao liječn ic i dr. Ante S u t i n a i dr. M arko G a z z a r i . Ludn ic i je dod ije ljen dr. Z la tko Z l a t a r ev ić . Bolesti su se većinom nazivale s im ptom im a i slabo dife­rencirale, a veći bro j pacijenata je bo lovao od t. zv. bolesti „š k r lje v o “ . Bolje p rilike nastadoše kad je im enovan upravnikom dr. Petar V r a n j i c a n , kasn iji prim arius u Zadru. Nova era je nastala na po lju k iru rg ije i g inekologije, kad je imenovan dr. N iko la L a l i ć , apsolvent bečke univerze, ko ji ostavivši opću praksu predano se posveti spom enutim strukama. Usavršavajući svoje znanje čestim pohađanjem k lin ika bio je među prvima, ko ji je počeo uvod iti novije metode kod operiranja (aseptiku; operacije hernije po Bassiniju). D rugi stup uz La lića bio je dr. Božo P e r i č i ć , šef ludnice, a kasn iji k iru rg i in tern ista ; zad­n jih godina u Zadru i Splitu. P rv i je ko ji je počeo tem eljito i znanstveno proučavati onda u bo ln ic i česte slučajeve t. zv. bo­lesti „ š k r l j e v o “ . Pod tim im enom su se ub ra ja li mnogi slu­čajevi luesa, Iupusa, ep iteliom a, ulcus crurisa i drugih kožnih bo lesti; svratio je pažnju i na „ e h i n o k o k u s o v u b o l e s t “ . Rezultate svojih proučavanja pub lic irao je 1892 god. u „W iener k lin ische W ochenschrift“ pod naslovom „ Z u r K e n n t n i s des s o g e n a n n t e n Š k r l j e v o i n D a l m a t i e n “ ; 1895 na kon­gresu njem ačkih derm atologa u G ra-u predavao je „ Ü b e r d i e S y p h i l i s n a c h B e o b a c h t u n g e n a n d e r L a n d b e ­v ö l k e r u n g i n D a l m a t i e n “ . 1897 izašao je iz njegova pera u „W iener Med. Presse“ članak pod naslovom „ B e i t r a g z u r K e n n t n i s s d e r E c h i n o c o c c e n K r a n k h e i t des M e n s c h e n “ , kao podloga i pobuda za kasnije intenzivnije in teresiranje ove dosta česte bo lesti ne samo sa strane šiben­skih nego i drugih dalm atinskih, a u novije vrijem e i ostalih liječn ika naše države. Važni su od dr. Peričića izdavani „ I z v j e ­š t a j i b o l n i c e “ iz 1891— 1896 god. gd je su se iznosila ne samo kretanja bolesnika i raznih bolesti, nego uglavnom navo­d ila i znanstveno obrađena kazuistika. N asljedn ikom dr. Lalića bio je ne manje ag iln i i spremni k iru rg dr. F ilip C o l o m b a n i , ko ji je među osta lim novotarijam a 1910 god. od ije lio operativnu m edicinu od interne i venero log ije (sa oku lis tikom ), te kao vrstan k iru rg osobito se bavio također eh inokokusovom bolesti, obje­lodanivši članak „ E k i n o k o k u s o v a b o l e s t i n j e n o š i ­r e n j e u D a l m a c i j i “ . N jegovi učenici i saradnici primarius

dr. F. S m o l č ić , ,d r . M. K a t i ć (kasn ije u D ubrovn iku) i sa- danji prim arius u Š ibeniku dr. J. P a z in i nastaviše istim uspje­hom započeti rad. 1912 god. počelo se rad iti sa modernim labo­ra torijsk im metodama, kao W a. R., ku ltu re ln im i h isto loškim pretragama; nabavljen je i Roentgen-aparat. O sobito na odje lu interniste dr. I. B o t t e r i - j a a počeo se na znanstvenoj podlozi obrađ ivati marno još od Peričića i od Co lom banija započeti rad, tj. problem o d ijagnostic i i anafilaks iji „eh inokokusove bo­le s ti“ , ko ji je doveo do poznatih zam jernih rezultata i čiju b la­godat može na jbo lje da proc ijen i svaki in tern ist i kirurg, a oso­bito pra tk ićn i lije čn ik u kra jevim a gdje je ta bo lest češća. D ok je za vrijem e svjetskog rata nastao p riličn i zastoj, sa druge strane je ve lik i napredak i ve lik i dobitak za bo ln icu bio što je vo jn i h ig ijen ičar dr. Vac lav N e u m a n n počeo da sistematski obducira svaki leš, te je p rv i ustanovio „am ebnu d izen te riju “ u oko lic i Š ibenika i tim e pridonio mnogo kazualnoj vezi apscesa je tre i pluća, što je p rije naročito p rav ilo ve lik ih poteškoća k i­rurzim a. Poslije sloma A ustrije i prestanka ta lijanske poratne okupacije (12 juna 1921) nastadoše bo lje p rilike , u prvom redu zaslugom i susretljivošću M in istarstva Nar. Zdravlja . Sagrađena je nova osamnica (od io za zarazne bo lesti) i premda provizorno, izgrađena su posebna odje ljenja za razne bo lesti: tuberkulozu, venerologiju, oku lis tiku , g ineko log iju i prim aljs tvo , te imenovani novi šefovi odje la, odnosno prim ariusi. 1929 god. podjelom države na banovine, bo ln ic i je prom ijen jeno nanovo ime, po­s lije „pokra jinske , državne, oblasne sada je prozvana banovin­skom “ . Dograđen je pav iljon za „duševne i živčane bo lesti“ i imenovan prim arius, tako da bo ln ica sada b ro ji 558 kreveta. Uz posebno „od je ljen je za bo lesti uha, nosa i g r la “ , „p e d ija tr iju “ , „ren tgeno log iju “ , im a la bi boln ica odjele za sve struke i tim odgovarala svim m odernim zahtjevim a i pod je li racionalnog rada i pogona. Današnja „Banovinska bo ln ica “ trebala je u po­četku da posluži kao „pokra jinska ludn ica“ , a li je ova kasnije postala bo ln icom , uz druge struke i većim „od je ljen jem za du­ševne i živčane bo les ti“ . P rv im stručnjakom bio je pozvan Z a ­

grepčanin dr. Z la tko Z l a t a r e v i ć sa k lin ike K raft-Ebinga u Grazu, a kasnije kroz više decenija dubrovčanin dr. Božo K u- r a j i c a . Poslije sm rti nas lijed i ga Zagrepčanin dr. Josip G l a ­s e r , k o ji je došao poslije v išegodišn jeg rada sa k lin ike u Z ii- richu. Tako harm onično i bezprijekorno mogao se odv ija ti rad uzorno organiziran kroz pola stoljeća, a vođen od spremnih i savjesnih liječn ika uz pripom oć odgovarajućeg spretnog pomoć­nog osoblja, adm in istracije i časnih sestara sv. V inka Paulskog. Ukupni bro j p rim ljen ih bolesnika kroz zadnih 50 godina iznosi 99.520 od čega um obolnih 3.838, tj. cca 4% ; m aksim um godine 1930, tj. 3.474 bolesnika.

O adm in is trac iji i ekonom iji boln ice piše Mate B e n k o v i ć , ekonom bolnice.

D r. B. P e r i č i ć , Split, ob je lodan ju je svoje uspomene o Š ibeničkoj bo ln ici, u ko jo j je služio kao m lad liječn ik (1889-1897).

Z v l ä s t n i p r i p a d p e r i a n a l n i h o p a p i l o m u. (Oso­b it i slučaj perianalnog papilom a). Prof. dr. Vaclav N e u m a n n , šef patol.-anat. institu ta M asarykova univerziteta u Brnu. Refe­rat o interesantnom slučaju uzrokovanom s „am oeba h is to ly t“ , kada je kao patolog od 1916— 1918 pretraživao amebičare u šibeničkoj boln ici.

K a l a - A z a r . — Prof. dr. Ivan B o t t e r i , Zagreb, b ivši d irek to r bolnice u Š ibeniku. — Za v rijem e rada u šibenskoj bo ln ic i od 1910— 1922 naišao je na više slučajeva s vrućicom , tum orom slezene i je tre (katkada s ascitesom sluzavom s to li­com te sa anem ijom , leukopenijom i m onocitozom . Terap ijom kin ina n ije imao uspjeha, poradi čega se je m is lilo na sluča­jeve „rezistentne na kin insku te ra p iju “ ; na liječen je pak arse­nom katkad su zab ilježena pobo ljšanja, a zatim je nastupio rec id iv i exitus ex cachexia. Špomenuti s lučajevi b i li su obično vođeni pod dijagnozom kronične m alarije , kao cirrhosis hepatis i l i kom p likacije m alarije sa tuberkuloznom pe riton itidom il i ma­la rije sa d izenterijom i l i napokon M orbus Banti. Slučaj opisan od autora potječe iz D a lm acije (M okro P o lje kod Knina), gdje je po m iš ljen ju autora — prenosilac bo lesti „K a la -A za r“ od čovjeka il i psa na čovjeka s itn i komarac t. zv. „Phlebotom us pappataci il i argentipes“ (čam, c iz ik ) rijedak, a dolazi dolinam a rijeka iz P rim orja , gdje je čest.

R a d i o l o š k a k a z u i s t i k a . — Prim arius dr. F ilip S m o lč ić , d irek to r bolnice u D ubrovn iku i b. li je č n ik bo ln ice u Ši­beniku. — Iznosi neko liko in teresantnih slučajeva malenih frak­tura, koje b i ostale neopažene, da im se n ije posvetila naro­čita pažnja i dovele b i do kasn ijih ne isp rav ljiv ih smetnja, na­dalje iznosi slučaj pes planusa sa eksotozama i a rtritičk im pro­mjenama.

D r. G rga B o g ić , b ivš i li je č n ik šib. boln ice, sada upravnik boln ice u Jaša T om ić-u piše o k r e t a n j u v j e t r o v a u J a š a T o m i ć-u.

Dr. B. L a v r i č , p r im a rij hir. odj. bo ln ice u M ariboru , b. lije čn ik k ir. odj. bo ln ice u Š ibeniku piše o t e r a p i j i e h in o k o k a .

K o m p l i k a c i j e a m e b n e d i z e n t e r i j e . — Dr. Jo­sip P a s i n i , Š ibenik. — D i z e n t e r i j a i l i g r i ž a bi l a je odavna u Š ibeniku sporadična bolest. Za vrijem e svje tskog rata po jav ila se je skoro epidem ički, osobito u oko ln im selima (V o ­dice i Primošten). Prva dva slučaja amebne d izenterije usta­novljena su kod 2 naša vo jn ika (iz Sinja i Vodica).

U zadnjih 11 godina izvedeno je 79 operacija zbog „apsce- ssus hepatis post dysent.“ sa m orta lite tom od 22,7%. N a jm an ji m orta lite t i na jbo lju prognozu daju s lučajevi ko ji su liječen i opće i poslije operacije am etinom .

P rofilaksa kom plikacija ovisna je o liječen ju a. d. i o ču­vanju od nje, tj. izo liran jem dizenteričnih bolesnika i nosilaca cista, odnosno o nastojanju, da uč in im o neškod ljiv im izm etine spomenutih.

O k o ž n i m i v e n e r i č n i m b o l e s t i m a za 50 god. boln ice piše dr. V jekoslav R i s m o n d o . — Posebno „derm a- tovenerično od je ljen je “ postoji od decembra 1921 g. P rije je b ilo prik ljučeno internom od je ljen ju . Sada im a 24 kreveta. Iz arhiva pro iz lazi da su u prvih 10 god. od razdob lja od 50 g. navedene samo tr i d ijagnoze: D erm atitis, Ekzema, Scabies. Ka­snije se spom inje nov ija nom enklatura: 1911 je zabilježen 1 slučaj lepre iz Bosne, a 1917 pellagre iz D a lm acije . Za „ lu e s “ su s inon im i: M orbus, Scherlievo, Ulcus scherlieviticum , Exanthe­ma scherlieviticum , skrljevo i Ulcera cutanea skrljevo.

Dr. F ilip D r a ž a n č i ć . — J e d a n s l u č a j p r i m a r n o g a b d o m i n a l n o g g r a v i d i t e t a .

D r. J. M a r č el ić i dr. M. Ž e p i ć pišu o nekim rezulta­tima labo ra to rijsk ih pretraga o krvnom šećeru i ostatnom dušiku.

Dr. Jozo L a l i ć o d i f t e r i j i u šib. bo ln ici.K o n s t i t u c i j a i d u š e v n e b o l e s t i n a p s i h i j a ­

t r i j s k o m o d j e l u b o l n i c e u Š i b e n i k u . (P rilog kom ­parativnoj p s ih ija tr iji dinarske rase.) Dr. Josip G l a s e r , Šibe­nik. — Neriješeno je još pitanje, da li jedna rasa predisponira više jednoj i l i drugoj fo rm i „endogenih obo ljen ja “ (šizofrene i c irku larne psihoze). Na ps ih ija trijskom od je ljen ju bo ln ice u Š i­beniku p rim ljeno je 1931 i 1932 god. 182 bolesnika (m uških 141, ženskih 41). Iz usporedne statistike autora i M a i e r a iz Švicarskih boln ica pro iz laz i, da kod nas prevladava veći b ro j „š izo fre n ija “ na račun osta lih psihoza, osim epilepsije, te re la­tivno malen bro j „m an ijaka lno — depresivnih ps ihoza“ . „C ir- kulatorne psihoze“ su na području šibenske bo ln ice v r lo rije tke , štaviše rjeđe nego li u krajevim a Njemačke i Švicarske. Autor je isp itu juć i „rasnu d ispo z ic iju “ za duševne bolesti na osnovu od 139 muških pacijenata od 18—72 g., raznih staleža, većinom seljaka, m anjim d ije lom obrtn ika, trgovaca, pomoraca itd., došao do slijedećeg rezultata: 8 epileptičara, 4 o lig ro fen ije , 3 paralize, 1 Korsakow, 1 a lkoholićna halucinoza, a osta lo 87,7% šizo fre­nije. — Ustanovljeno je, da posto ji razlika između stanovnika zaleđa (54) s jedne i prim oraca i otočana (85) s druge strane na „rasna o b ilje ž ja “ , kao vis inu, indeks glave, kom p leksiju i konstituciju . Razlike su u v is in i malene. Kod prim oraca i o to­čana su glave du lje i uže, negoli kod stanovnika iz zaleđa. Kod zagoraca prevlađuje tamna, a kod otočana i prim oraca miješana i sv ije tla kom pleksija . Iz au torovih opažanja proizlazi, da paci­jen ti dalm atinske zagore pripadaju „d inarskom rasnom t ip u “ osobito obzirom na „ke fa ličn i index“ , sa kraćom i širom gla­vom, dok obzirom na „v is in u “ i „k o m p le ks iju “ nema baš bitne razlike. P rim orci i otočani im a ju du lje i uže glave, uslijed „p r i­m jese m editeranskih rasa“ te su u c ije los ti manje tam ni od zagoraca i l i pak pripadaju sv ije tlo j kom p leksiji, tako da može­mo po tv rd iti da posto ji „jadranski varije te t dinarskog psih ičnog t ip a “ (C v ijić ). O bzirom na „ko n s titu c iju “ , „p ikn ična grupa“ pre- v ljađu je kod prim oraca, dok je kod zagoraca jače zastupana „d isp lastična grupa“ , a „leptosom na i atle tska“ više m anje do­lazi jednako kod ob iju . Auto rovi nalazi „ko n s titu c ije “ kod pacij. iz zaleđa, podudaraju se više, manje sa nalazima M a l e š a (isp itivan je kod zdravih stanovnika Ž iče) k o ji je upotrebio ne „ K r e t s c h m e r o v u p o d j e l u “ p ikn ičk i, p ikn ičko-leptosom ni (m iješani), leptosomni, atle tski, leptosom no-atletski, d isplastični, a tip ičn i tip, nego „ S i g a u d o v u “ (d igestivn i, resp ira torn i, m u- skularni, m iješani, neodređeni tip ), te ustanovio slijedeće grupe konstitucionaln ih tipova : „ lep tosom no-a tle tsko-d isp las tičk i“ (,,ši- zofrena grupa“ po Kretschmeru) 85,2% (po M alešu 86,4%), p ik n i- čari 9,2% (po Malešu 7,5%). — Iz gorn jih nalaza pro izlazi da nema razlike u konstituc iji stanovnika zagorja dinarske rase, između duševno bolesnih i zdravih.

P l o d d o m a ć e v i š n j e ( C e r a s u s m a r a s c a ) . k a o s r e d s t v o p r o t i v a m e b n e d i z e n t e r i j e — Dr. Jozo L a l i ć i dr. M iloš Š k a r i c a , Šibenik.

A uto ri iz svo jih opažanja zaključu ju slijedeće: 1) „Dom aća v išn ja “ je izvrstan antid iaro ikum i p riječ i razv itak i l i d je lu je direktno, specifično na amebe diz. 2) L iječenje je uspješnije čim se prije započne. 3) D je lovan je je neovisno o raznoj v rs ti priprem anja višnje, pa bila svježa, kao kom pot, m arm elada i l i u prahu uzeta u m lakome piću. 4) L iječenje je jednostavno i

412

bez opasnosti. 5) Terapeutsko d je lovanje us lijed i zbog raznih sastojaka same višn je, (H2 0 82%, UH 8%, slobodnih kiselina [jabučna, citronova i dr.] 1,40%, b jelančevina 1%, pektina 1,20°/°, gume, soli, bo je).

Dr. Neven C o s i ć piše o liječenju u l c u s s e r p e n s a.Dr. Branko B. K u r a j i c a iznosi stud iju p o d n a s lo v o m :

P r o m j e n e p s i h e i k a r a k t e r a t e m o g u ć n o s t n j i ­h o v o g l i j e č e n j a k o d p l u ć n o t u b e r k u l o z n i h .

D i j a b e t e s i o k o . — Dr. Neven Ć o s i ć , Š ibenik: Iznosi svoja opažanja kod liječenja očnih kom plikacija kod dijabetičara.

Iz ovog kratkog prikaza radova „S pom en-Kn jige“ , u v je rili smo se, da je ona vje rno ogledalo i ob ilan plod po lusto lje tnog napornog i savjesnog liječn ičkog rada, ne samo starijih , b ivših liječn ika šibenske banovinske bolnice, nego i m lađe generacije, ko ja će bez sumnje znati da očuva i da lje izgradi dragocjene tekovine. Dr. V inko I. Vu l e t i ć , Zagreb.

Prof. dr. Fr. Š a m b e r g e r : D erm ato log ie . II. sv . D iagn ostlk a chorob kožnich . Druhé vydani. 1935. Näkladem M ladé gene- race Iékarù v Praze. 751 str. C ijena ?

Ova knjiga, kaže autor, n ije samo popravljeno i dopunjeno prvo izdanje, nego se iz njega razvila kao posljed ica n jegovog v ita lis tičko g nazora, kako ga je naučio iz kn jiga M arešovih. I to je baš ono, što č in i Š a m b er g e r o v u derm ato log iju tako vanredno interesantnom. Č itavo njegovo ve liko iskustvo kao klin iča ra-d ijagnostičara i kao didakta sa zamamnom dikc ijom , sav svoj, u strogoj ško li log ike školovani, duh i sve svoje du­boko znanje naućenjaka upo trijeb io je, da prikaže nauku o kožnim bolestim a sa stanovišta v italiste. N jegova kn jiga ne govori samo o s im ptom ato log iji, e tio lo g iji, patogenozi i prognozi dermatoza, nego i o b io lo g iji zdrave i bolesne kože. U tome se S a m b e r g e r o v a kn jiga uve like raz liku je od ve like većine udžbenika derm ato log ije . A li ne samo u tome. Ova je knjiga rezultat njegovih s tud ija i n jegovog proučavanja ne samo kožnih bolesti, nego i n jegove orig ina lne koncepcije o ž ivo tu na zem lji uopće i o razv itku čovjeka napose (gl. kap ito lu o nevima). I tako je nastao derm atološki udžbenik, kojim će se moći k o r i­s titi ne samo m edicinari i p raktičk i liječn ic i, nego i specija lis ti i pretstavnici derm atologije . Jaka ind iv idua lnost S a m b e r g e ­r o v a isp o ljila je u ovoj kn jiz i svoj ž ivo tn i i naučni credo.

O po jedinostim a ne mogu na ovome m jestu da govorim . A li držim , da je sama građa knjige to liko zan im ljiva , da je tre­ba navesti. Knjiga se d ije li u dva dije la . U prvome pog lav ljuI. d ije la (str. 6 —80) govori o općoj slic i, eflorescencijam a, u drugom o vrijednosti s im ptom a kožnih bolesti, u trećem o pa- togenezi i u četvrtom pog lav lju o e tio lo g iji dermatoza. D rugi dio (str. 80—735) d ije li se u pet d ije lova : I razvoj kožnih bo­lesti, II specija lna funkc ija u epiderm alnom d ije lu i kožne bo­lesti, I I I specija lna funkc ija u vezivnom d ije lu i kožne bolesti, IV vegetativne funkcije i kožne bolesti, V strane tva ri na koži i u koži. Kako se iz ovog okvira v id i, već u navedenoj podje li dolazi do izražaja način autorovog gledanja na zbivanje u zdra­vo j i bolesnoj koži. Od ve like vrijednosti su pog lav lja o d ife­renc ija lno j d ijagnozi u po jed in im grupama bolesti, ko ji u mno­gome olakšavaju i om ogućuju d ijagnozu i manje iskusnome.

Bratskome češkome narodu m ožemo samo čestitati na l i ­jepom e djelu, ko jim je prof. Šamberger obdario ne samo svoje liječn ike nego i liječn ike čitavoga c iv iliz irano g svijeta.

Prof. Kogoj, Zagreb

D esetg o d išn jica rada Drž. lje č iliš ta u K raljevici.Škola narodnog zdravlja u Zagrebu izdala je povodom de-

setgodišnjice ovog našeg jed inog lje č iliš ta za tuberkulozu kosti i zglobova spomenicu, ko ja nam daje vrlo lijep prikaz rada na tom području. T u v id im o sintezu socija lnog i kurativnog rada, te bi trebalo poželjeti, da se u tom sm islu poradi u svim gra­ma naše nauke, jer ćemo jed ino zajedničkim radom podići naše narodno zdravlje. Na početku spomenice iznosi ravnatelj lječ i­liš ta kratak h is to rija t te ustanove, gdje su prikazane razne pe­ripe tije tokom vremena, dok nije konačno zgrada predana da­našnjoj svrsi. L ječ iliš te je v r lo dobro uređeno i odgovara svim m edicinskim zahtjevim a, prem da zapravo zgrada nije rađena za bo ln icu ove vrste. Zavod se sada uzdržava iz v las titih p ri­hoda i već dv ije godine ne dobiva nikakve subvencije. Šef lje č iliš ta dr. M iros lav D e l i ć osvrće se u svom iscrpnom članku „M etode rada, prijed loz i i rezu lta ti“ na razdoblje od 1929— 1935. Tu je izneseno pona jprije m oderno shvaćanje li je ­čenja tuberkuloze kosti i zg lobova na v rlo pregledan način, a

zatim s ta tis tičk i obrađen m aterija l lječ iliš ta . Uspjesi su potpuno zadovo ljava jući, a b i li bi još mnogo b o lji da je b ilo više finan- s ijsk ih mogućnosti kod po jed in ih banovina. M nogi su, naime, bolesnici m orali prerano napustiti zavod. Sada se kreće broj bolesnika oko 250 godišnje. Od p rijeke je potrebe da se sagradi novi sanatorij, za ko ji je već dr. D el i ć u zajednici s inžin i- rom W e i s m a n o m izradio lijep pro jek t za 200 kreveta, te bi to bar donekle po k rilo sadanje potrebe. L ječ iliš te u Kraljevici je izdalo u toku ovih 10 godina oko 40 što radova što brošura, a od toga sam dr. D e l i ć , trideset. D a lje nalazim o u spome­n ici stručne priloga prof. Š p i š i ć a o o rtoped iji i tuberkulozi kosti i zglobova, docenta Jo v č i ć a o dozglobnim tuberkuloz­nim oste itim a, docenta G r a d o j e v i ć a o A lbee-ovoj operaciji kod liječenja tuberku loznih spond ilitida i prim . G r o s p i ć a o ekstraartiku larno j artrodezi kod tuberku loznog koksitisa. Zatim slijede p rilo z i p rim . M in a r a o ostitis m u ltip jex tuberculosa cystica-d iabetes-problem deka lc ifikac ija , prim . Š a r č e v i ć a o tip ičnom i an tip ičnom liječenju osteoartiku la rn ih tuberkuloza, dra D e u t s c h a o prognozi tuberkuloze kosti i zglobova, dra V l a š i ć a o opera tivnom liječenju tuberkuloznog spondilitisa, dra S a v i č a o resekciji tuberkuloznog koljena i dra S m e k al a o tuberku loz i noge. Kako v id im o, dakle, tu je obrađen c ije li n iz p itan ja iz područja tuberkuloze kosti i zglobova, te će ova spomenica dobro doći svakome, ko se želi m alo opš irn ije po­zabaviti tim pitanjem . Osim toga je i od interesa da se upo­znamo s rezultatim a, ko ji se mogu postić i kod nas u K ra ljev ic i kod tih bo lesti. Spomenica je dobro oprem ljena, a c ije li niz dobrih fo tog ra fija i jasn ih rentgenogram a dopunju je izlaganja autora.

Na kraju, neka m i bude dozvoljeno, da ispravim jedno shvaćanje, koje je naročito u našem p rim orju v rlo rašireno i zbog čega strada mnogo naših lastavica. Ravnatelj dr. K o š i ć spo­m inje u svom prikazu, u vezi s potrebom jedne dezinsekcije zavoda, da lastavice prenose stjenice. Premda je to mišljenje v rlo rašireno, ipak treba istaknuti, da lastavice ne mogu dobiti naše stjenice, a prema tome ne mogu ih ni prenositi. Lastavice im aju svoje nametnike, a li t i osta ju u n jihovom gnijezdu (v id i P riroda br. 5 od 1535). D r. B u d a k

V interh älsn ing 1934. (Izda li bo lesnic i sanatorija Sandträsk, šef dr. Ake T ö r n b l o m ) .

Evo već šestu godinu izdaju bo lesnici na js jevern ijeg šved­skog sanatorija za tuberku lozu u Laplandu malu kn již icu s in ­teresantnim sadržajem. O tom sam sanatoriju p r ije nekoliko mjeseci ob jav io m ali prikaz i tu sam već spomenuo, da bole­snici tog sanatorija izdaju svake godine u 10.000 prim jeraka taj t. zv. zim ski pozdrav. U p roda ji s to ji ta kn již ica 6 dinara (55 ora) i uz bro jne oglase dobije sanatorij oko 100.000 dinara koji se razd ije le s irom ašn ijim bo lesnic im a kao božićnica. Od sarad- n ika treba na jp rije spom enuti intendanta U llen iusa ko ji donosi lijep be le tris tičk i prikaz o Androm edinom carstvu. Profesor K arlo Naeslund, poznati borac za vakcinaciju p ro tiv tuberkuloze, specija lno iznosi iskustva BC G -vakcinacije u Laplandu s ne­ko liko shematskih prikaza i pos lije vakcinacije . Uspjesi su izvan svake sumnje. Sm rtnost djece od tuberkuloze jest pet puta manja kod vakcin iran ih nego kod osta lih. Šef-liječn ik sa­na torija dr. Ake T ö r n b l o m donosi članak povodom 20-go- d išnjice dispanzerskog rada u Laplandu. 1933 god. je pregleda­no 17000 osoba i posječeno 4000 kuća. Tu treba spomenuti da Lapland ima svega oko 150.000 stanovnika, te je prema tome pregledan svaki 8 stanovnik. B iskup Bergquist piše o otvorenju parlamenta u Stockholm u i o novim predlozim a potrebnih za­kona, a uredn ik članak o rudnic im a i o sanitetskim prilikam a u sjevernoj švedskoj p ro v in c iji. U be le tris tičkom d ije lu ima i neko liko pjesama od ko jih je na jljepša him na Laplandu od sina švedskog kralja princa V ilim a s krasnim m otivom ispod Keb- nekaise (najvećeg brda u Švedskoj). Osim toga ima tu i humo- r is tičk i d io s karikaturam a sv iju liječn ika u sanatoriju i raznim pričicama iz sanatorijskog života. Ne m anjka ni šahovski prilog. V rtla r sanatorija iznosi također svoje d je lo u nizu klišea, ko ji pokazuju n jegov uspjeh u n jegovanju raznog cvijeća i korisnog povrća. T o je tam o od ve like važnosti, kad se uoči, da lje to tra je svega tr i mjeseca a sve drugo je zim a i da se sanatorij nalazi u b liz in i po larnog kruga.

Ovakav rad treba bezuvjetno pohva liti i is taknuti m arlji­vost sanatorijske uprave, koja je našla v r lo zgodan način da pomogne svoje bolesnike. Osim toga služi to i za n jihovu du­ševnu razonodu, je r c ije lu godinu skup lja ju m aterija l za tu kn již icu i brinu se oko njenog uređivanja. Dr. B u d a k .

Prof. dr. Franjo Durst 1875—1935.

413

Navršava se šezdeset godina uzornog ž ivo ta i 35 godina na jpožrtvovn i- jeg nesebičnog rada. Od toga punih 30 godina plod­nog stručnog rada, kao učite lja , na čelu i vodstvu uređenog stručnog zavoda, kojega je on osnovao.

Profesor dr. F r a n j o D u r s t rod io se 4 IX (ru jna) 1875 g. u Zagrebu, gd je je svršio pučku i srednju školu, te m aturi­rao 1893 g. M edicinski faku lte t apsolv irao je u Grazu, gdje je i godine 1899 prom ovirao. Od g. 1900— 1905 rad io je kao pomoćni i sekundarni l i ­ječn ik kod prof. dr. T e o ­d o r a W ic k e r h a u s e r - a na kirurško-ginekološkom od je lu boln ice m ilosrdn ih

sestara u Zagrebu. Dne 1 II 1905 im enovan je kr. kotarskim liječn ikom i dod ije ljen kao zam jenik pretsto jnika, iza pok. prof, dr. A n t u n a L o b m a y e r a, Kr. zem aljskom ro d iliš tu i Kr. p rim aljskom učiliš tu u Zagrebu. U god in i 1907 imenovan je pretsto jn ikom Kr. zemalj. rod iliš ta i profesorom Kr. p rim aljskog učilišta u Zagrebu. N jegovim m arnim nastojanjem sagrađena je nova prostrana m oderna zgrada u Petrovoj ul. 13, kamo je u god. 1920 prenio svoj zavod. U god in i 1921 izabran je za pro­fesora medic, faku lte ta i šefa ginekološke k lin ike u Zagrebu.

Proizašao je iz škole našega uvaženoga prof. dr. T e o d o r a W i c k er h a u s e r a — n ije možda nezan im ljivo napomenuti, da su se obo jica ro d ili u is ti dan (dne 4 ru jna ) — u č ijo j je školi učio i stekao ne samo jasan pogled i ljuba v za rad nego i strog k r ite r ij i log ičnu vezu čin jenica, te pun i snažan osjećaj odgovornosti prema onima, ko ji su mu p o v je rili svoje zdravlje i spas svojega ž ivota. V id im o ga, gd je kao im enovani zam jenik pre tsto jn ika Kr. zem alj. ro d iliš ta i Kr. p rim a lj. učiliš ta isko ri­štava sve svoje slobodno vrijem e odm ora i odlazi u naučne svrhe na k lin ike C h r o b a k a i v. R o s t h o r n - a , gdje m ar­ljiv o radi, samo da bi p rodub io i p ro š ir io svoje stručno znanje. U tom e ga je mnogo podupirao pok. prof. P e h am .

Od godine 1907 kao im enovani p re tsto jn ik Kr. zem. ro d ili­šta i profesor Kr. p rim a ljskog uč iliš ta bavi se odano i predano samo svo jin i zvanjem. M a rljiv o pra ti stručnu lite ra turu , svojom revnošču i pronicavošću p rodub lju je i usavršava iskustva ne samo svoja, nego i drugih autora. Do njegova dolaska na upravu zavoda, v rš ila se u zavodu samo čista po rod iljska praksa (opste tric ija ), tek on počin je sa g ineko log ijom i ginekološkim operacijama, ko je su se dotada v rš ile samo u bolnicam a na k iru rško-g ineko loškim odje lim a. U derutnoj, a nadasve nepo­desnoj i nehig ijenskoj zgradi u I lic i br. 85, gdje se sada nalazi zavod za s lijepu i g luhonijem u djecu, i u na jnezgodnijim p r i li­kama i pod na jgorim uslovim a, započeo je izvod iti teške, pa i najteže operacije, koje je ipak svršavao sa najvećim uspjehom. A to sve zato, je r se je za svoju struku zalagao s najvećom ljuba v lju i poštovanjem, te je svaki uspjeh shvaćao kao dio ispunjenog duga prema nauci, svome narodu i čovječanstvu. Svoju bo ln icu smatrao je uv ijek kao dio svojega rada i nije nikada za obavljen posao tražio n ikakove slave n iti naročitoga pub lic ite ta . Kao operater b io je uv ijek oprezan, savjestan i ta - čan, te n ikada n ije operirao u „m utnom e“ , dok nije bio potpuno siguran u dijagnozi. Takav je b io uvijek, pa i danas: iskusan i spreman vođa i uč ite lj, ko ji uv ijek sàm nadgleda i rukovodi rad m lađih kolega. T u svoju dužnost v rš i i danas spremno i sa puno ljuba v i, upravo s m ladićskim elanom, premda je po­znato, da veći b ro j g inekologa napušta svoju struku već u zre­li jo j dobi us lijed toga, što je veoma duševno i fiz ičk i teška i naporna.

Stajalo ga je veoma mnogo napora i truda, strogo stručne i naučne spreme i dokazivanja, te odlučnosti vo lje i nazora, dok je uspio, da kod nas upravo progura naziranje, da je gine­kolog ija posebna stručna grana medicine. S njegovim imenom je zapravo vezan kod nas početak, razvitak, a danas možemo m irne duše i savjesti reći — i savremeni napredak ove stručne grane u m edicin i. To se na jbo lje v id i po ve likom savjesnom, spremnom i stručno odgojenom naraštaju liječn ika , a ponajviše prim alja u našoj dom ovin i.

Kada je preuzeo upravu napomenutih zavoda, b io mu je prvi i g lavn i zadatak, da učenu knjigu prof. dr. L o b m a y e r a za prim a lje upotpuni i saobrazi tekovinam a tadašnje nauke, naročito sa socija lno-zdravstvenim značenjem prim a ljske službe.

Tako bez pretjerivanja možemo ustvrd iti, da je tijekom ovih godina odgo jio dobar i dovo ljan kader liječn ika i još veći kader p rim alja . Ako pri tome još spomenemo, da je svojom neobičnom m arljivošću, k ritič k im duhom, savjesnom i stručnom spremom osnovao i uredio od ličnu kn jižn icu i muzej, te na taj način utro stazu na podizanju zdravstvene i narodne ku ltu re, onda možemo m irne duše i čiste savjesti kazati, da je p r v i na slavenskom jugu osnovao i s tvorio svoju g i n e k o l o š k u š k o l u , pa se tako ne trebam o bo ja ti za budućnost te grane naše m edicinske nauke.

N jegova nastojanja i d je la ostat će b lis tavo razdob lje u razvoju naše narodne g inekologije.

M oram o p rim ije tit i, da sva njegova nastojanja i d jela nisu ostala bez ikakovog priznanja. Tako je prof. dr. D u r s t mnogo puta od likovan zaslužnim od likovan jim a, kao i tim e, što je im enovan za člana banskog zdravstvenog vijeća Savske bano­vine i za člana g lavnog zdravstvenog vijeća kod M in is ta rs tva socija lne po litike i narodnog zdravlja . No njegova djela . i za­sluge našla su priznanja i izvan naše dom ovine, te ga je Č. S. L. spol. ch irurg ickà a g inaeko log ickä izabrala u god. 1931 za za- časnog člana, a naš „Z b o r lije čn ika “ ga je na ovogodišn jo j glavnoj skupštini izabrao p riliko m 30-godišn jice up ravljan ja „Zagrebačkim ro d iliš te m “ također za začasnog člana.

Premda neobično radin, m a rljiv i savjestan naučenjak, pe­dagog i k lin iča r, ipak je spremno nalazio vremena i sarađivao živo ne samo u naučnim liječn ičk im organizacijam a, nego je pokazivao uvijek mnogo sm isla i za aktuelne problem e i p itanja staleškoga značenja. N ije b ilo skoro mjesečne skupštine „Zbora lije čn ika “ — gdje je svojedobno imao čast zam jenika ta jn ika i b lagajn ika — ko jo j on n ije prisustvovao, a poglav ito kad se je rad ilo o b itn im staleškim p itanjim a. N jegov savjet i p raktično iskustvo, mogu m irne duše reći, b ilo je uv ijek veoma odlučno. Sjećam se još i danas, a držim da to provod i još i sada, da mu je među p rv im p itan jim a o oko lnostim a svo jih potčin jenih b ilo p itan je : da li ste član „Z bora lije čn ika “ ? Ako niste b ili, onda vam je odmah top lo preporučio, da se začlanite.

Tako su skoro njegov c ije li lite ra rn i rad i pub likac ije ob je­lodanjen i samo u našem „L iječn ičkom V jesn iku“ . No nabra jan je n jegovog lite ra rnog rada ne može ni izdaleka da nam pruži sliku njegove vrijednosti i značenja, je r je u mnogim i to lik im diskusijam a na m jesečnim skupštinam a „Zbora lije čn ika “ o po­jed in im stručnim p itanjim a, održao često pravo predavanje i to sasvim nepripravan, ex abrupto. No nastoja t ćemo, barem u glavnom, da prikažem o njegove pub likac ije :

Od god. 1902— 1935 izašlo je oko 50 kazu ističk ih prikaza, k ritika , m etoda i si. u „L iječn ičkom V jesn iku “ . Osim toga veći radovi (kongresna predavanja) su s lijedeći:

„P rinos te rap iji extrauter, g ra v id ite ta “ . Spomenica W ic k e r- hauserove 25-godišnjice, Zagreb 1910.

Lobm ayer-D urst: P rim a ljs tvo , Zagreb 1913.„K om p lika c ije gravid iteta sa tbc. pluća i g rk ljana, te p itan je

artef. abortusa“ . L. V. 1920.„ 0 tuberkulozi adneksa“ . Predavanje na kongresu za operat.

medic. 1921 u Zagrebu.„ 0 prolapsu ženskog gen ita la “ . Predavanje na kongresu za

operat. medic. 1921 u Zagrebu.„Carcinom a m aterice“ . Predavanje na kongresu za operat.

medic. 1927.„Sectio caesarea sec. Portes“ . Ibidem.„P rinos te rap iji extrauter, g rav id ite ta u drugoj po lo v in i no­

šenja“ . Kongres za operat. med., S p lit 1930.D urs t-S ta jić -Z a lokar: Udžbenik za babice, Beograd—Zagreb

1932.„H o le lit ija za i g ra v id ite t“ . Sastanak h irur. i inter, sekcije,

Zagreb 1933.„G nojne afekcije ženskog genita la sa perforacijom u mo­

kraćni m jehur i n jihovo liječen je“ . Spomenica W ickerhauserova, Zagreb 1933.

„P roširene ind ikacije za carski rez“ . Referat za kongres za operat. med., Beograd 1934.

„Vesikovaginalne fis tu le “ . Kongres za operat. med., Beograd 1934, d iskusija sa dr. Koenom.

„P rinos operativ, te rap iji extrauter, g rav id ite ta u drugoj po lov ic i nošenja“ . Sbornik praci k šedesatinam prof. dr. J. Jerie.

„P rinos postanku i te rap iji rektovaginalne fis tu le “ , p r ig o ­dom 60-god. prof. M iile ra . B ratislavské lekar. lis ty , 1935.

Ovaj skroman i čedan prikaz d o n ije li smo u znak zahvale i pažnje našem uč ite lju samo zato u ovom uzanom i skučenom okviru , je r znamo da je i on sàm u svome ž ivo tu uv ijek takav bio.

A m i mu i uime „Zbora lije čn ika “ , kao matice, te svih o - sta lih liječn ičk ih korporacija , kao i uim e starije, m lađe i da­našnje generacije n jegovih učenika k liče m o : „A d m ultos, quam p lurim os et quam fe llic issim os annos i“

Dr. M a r o š e v ić Josip grad. zdrav, nadzornik.

Liječnički Vjesnik izlazi jedanput mjesečno zajedno znanstveno i stateško izdanje. Članovi Zbora liječnika dobivaju ovo izdanje besplatno, dok pretplata za nečlanove iznosi za ovo izdanje D 200‘—, za inozemstvo D 250'—, za đake D 150—, za inozemstvo D 200'—. Pojedini broj stoji D 25'—. Rukopisi i svi dopisi šalju se na: U r e d n i š t v o i u p r a v a L i j e č n i č k o g V j e s n i k a Z a g r e b , Jelačičev trg 10a. Telefon 82-79. — Zaključak redakcije svakog 1. u mjesecu. — Članarina, pretplata i sve ostale n o v č a n e pošiljke šalju se blagajniku Dr. D r a g u t i n u H l a v k i , Zagreb, ul. Kraljice Marije 331 III. Telefon 7555. — Broj ček. računa pošt. štedionice 33362. Zagreb. — M o l i m o r a d i r e d o v i t o g d o s t a v l j a n j a l i s t a , d a n a m se

o d m a h t a č n o j a v i s v a k a p r o m j e n a b o r a v i š t a .

Vlasnik i izdavač: Zbor liječnika Hrvatske, Slavonije i Medumurja u Zagrebu. Pretstavnik i odgovorni urednik dr. Ante V u l e t i ć, Zagreb.

Za štampariju odgovara Rudolf Grdešić, direktor štamp., Karlovac, Obala Račkoga 5. Tisak Dioničke štamparije d. d., Karlovac.

RazneNova boln ica sa 13 katova u Parizu.

U Parizu na terenu predgrađa C Iichy-a podignuta je nova, ve lika, moderna boln ica u ob liku „nebodera“ i to m jesto p r i­jašnje stare bo ln ice „ho p ita l Beaujon“ , koja je b ila smještena u starim zgradama još iz godine 1795. Ta je bo ln ica interesan­tna i s toga, što je to sada u Francuskoj prva i jedina, koja je građena većim d ije lom u vertika lnom smjeru. Bolnica im a 11 katova sa 1100 kreveta, dok sama zgrada ima 13 katova, a visoka je 72 metra. Prve svoje bo lesnike p rim ila je ova nova bolnica u februaru 1935. Takva nova vertika lna orijen tacija im a mnoge prednosti, kao n. p r.: bo lju razdiobu i bo lju koncentra­c iju cjelokupne službe, nadalje zaprema takva boln ica razm jerno malu površinu zemlje, te je postignuta i prištednja bo ln ičkog personala. K tome prido laz i još re la tivno dobra izo lacija bo le­snika od buke i prašine velegradskog uličnog prometa. — Sva-

a) Sjeverna fasada glavne bo ln ičke zgrade.

kako prevladava u takovoj bo ln ic i tehnički uređaj i izvjesna mehanizacija pogona. Ima na pr. osam v e lik ih lifto va i 22 ma­nja. V lastita cijevna pneum atička pošta spaja sve spratove za korespodenciju, za ekspediciju rentgenskih i drugih fo togra fija i uopće za sve druge službene spise. Da se spriječe eventualne smetnje u centra lnoj opskrbi vodom il i električnom strujom , predviđeni su ve lik i rezervni rezervoari i jake akum ulatorne sprave. P ro tiv opasnosti od požara š tit i ne izgoriv građevni m a­te rija l (beton + željezo) i m etalno pokućstvo u svim bo ln ičk im prostorijam a. Svaki bo ln ičk i sprat obuhvata po jedan in te rn i i l i po jedan k iru ršk i odio, svaki sa 80 kreveta. Svaka veća bo ln i­čka dvorana ima obično samo do 18 kreveta a usto im a još i mnogo pojedinačnih manjih bo ln ičk ih soba. Svaki bo ln ičk i trak t smješten je prema jugu, a na kraju svake dvorane nalazi se ve lika terasa za sunćanje. N a jv iš i kat rezerviran je za tuberku­lozne bolesnike. Velike terase su ovdje tako uređene, da se pokretni kreveti mogu v rlo lako i brzo prem ještati iz bo ln ičk ih soba na terasu, a isto tako postav lja ti s to lc i za ležanje. Na sje­vernoj strani sm ješteni su labo ra to riji, dvorane za operacije i sve druge službene sporedne prostorije . Kuhinje, praonica za rub lje i apoteka smještene su u donjim spratovim a, a spojene su s drugim katovim a m nogobrojn im dizalim a za medikamente, hranu, rub lje , i dr. Na sjevernoj strani glavne zgrade i s n jom usko spojena na­lazi se četverokatna zgrada, ko ja služi bo ln ičk im am bula torijim a (im a ih šest), nadalje jedno j m alenoj bolesničkoj stanici za privrem eno prim anje on ih bolesnika, ko ji dolaze noću u bo ln icu. U 4 katu te spomenute manje zgrade nalazi se kato lička kape-

vijesti.lica, protestantski o ra to rij a i malena izrae litička bogom olja. U posebnoj zgradi na istočnoj strani nalazi se ve lika strojarnica s kodovim a s toplom vodom i parom. U is to j je zgradi i pro- sektura, s frigoričnom aparaturom. Na zapadnoj i sjevernoj strani dižu se prostrane zgrade za službeno bo ln ičko osoblje i za sestre n jegovate ljice. Na taj način je omogućeno, da perso­nal može izvan službe m irno ž iv je ti i odm arati se, a ipak u neposrednoj b liz in i svo jih bolesnika. Sveukupni finans ijsk i troš­kovi iznosi 105 m iliju na francuskih franaka = 347‘5 m ilijuna dinara. Jedan jed in i bo lesnički krevet s to ji nešto više od 95.000 franaka = 332.500 dinara. Trošak te moderne boln ice bez sumnje je golem . A li on služi u prvom redu ku ltu rn im i humanim svr­hama, te se baš zbog toga može grad Pariz ponositi tim gran­dioznim dje lom . Budući da je praktično riješenje izgradnje takve ve like bo ln ice u fo rm i „nebodera“ u E vrop i još osamljeno, te

b) H odn ik jednog kata dug 160 metara.

samo u Am erici provedeno, to su se za tu parišku bo ln icu za­in teres ira li svi tehnički i lije čn ičk i krugovi. Svakako ima sada Pariz za strane lije čn ike jedan predm et za stud ij m edicinskih znam enitosti v iše ! Prof. dr. E. M a y e r h o fe r .

Sem inari Z bora liječn ik a .U zimskom semestru predviđeni su sem inari iz a k u t n i h

z a r a z n i h b o l e s t i , b o l e s t i m i j e n e t v a r i , h e p a t o - l i e n a l n i h o b o l j e n j a , h e m a t o l o g i j e , t u b e r k u l o z e , k o ž n i h b o l e s t i , d j e č j i h b o l e s t i i dr.

Pobliže o po jed in im sem inarim a b it će članovim a pravovre­meno jav ljeno .

Kurs sa u savršavan je praktičnih liječn ik aodržat će M ed ic insk i faku lte t u Beogradu u vremenu od 2

do 16 oktobra ove godine. T a j kurs b it će opet besplatan. Po­trebno je da se učesnici jave dekanatu, Bulevar Oslobođenja br. 16, gdje će do b iti i sva potrebna obavješten ja (može se obraćati i p ism eno; za odgovor sla ti poštanske marke).

Preduzete su mjere, da se gg. liječn ic im a , k o ji žele posje­ć iva ti kurs odobri potrebno otsustvo, ako su državni, banovin­ski il i općinski liječn ic i, kao i da im M in . saobraćaja dade po­trebne povlastice za vožnju željeznicam a.

V ili kurs o tu b erk u lozi za praktične lije čn ik e na Golnlkuodržat će se ove godine od 6 do 16 oktobra, a ne od 22

sept. do 2 okt., kako je to b ilo jav ljeno .

Kod hormonalnih smetnja ovarija

Za aktiviranje ovarijalnih funkcija

PROLANstandardizirani Hormon prednjeg režnja Hipofize

kod ameroreja, oligom ereja, infantilizm a, steriliteta , đizm enoreja

Za supstitucionu terapiju kod nedovoljnog ili nikakvog stvaranja folikularnog hormona

U N D E Nstandardizirani ovarijafni Hormoni

kod klim akteričnih tegoba, am enoreja, oligom enoreja

Za terapiju teških smetnjasada i amp. sa 1000, 10000 i 50000 m. j.

NO V O !

Za hormonalno liječenje ginekoloških krvarenja

LUTRENstandardizirani Hormon corpus luteunia

Spazm olitìkum i Antidolorozum koji se dobro podnaša.

Područja upotrebe:S p a s tička s ta n ja g o rn je ž e lu č a n e i c r ije v n e re g ije , U lcus v e n tr ic u li i d u o d e n i, sp azm i, k o ji n a s tu p a ju k a o p o s lje d ic e p r ija š n jih o p e ra c ija na že lu cu i c r ije v im a , b o lo v i u s lije d s u p e rs e k re c ije ž e lu ca (za m je n a za te ra p iju a lk a lija m a ), spazm i žuč i, b u b re g a , m je h u ra , sp as tička o p s tip a c ija , spas­

tič k a d iz m e n o re ja .

Forme lijek a , koje se na laze u prom etu:Table te po 0,15 g (O ctin . b ita rta ric .)

O rig . pakovan je sa 10 tab le ta .

L iquidum (1 0 % -tna o to p in a O ctin . h y d ro ­chloric.)O r ig . pakovan je sa 10 g.

A m pu le po 1,1 ccm (1 ccm sadrž i 0,1 g O ctin . hydroch loric .)O rig . pakovan je sa 5 am pula.

D oziranje: 3 pu ta dnevno po 1 tab le tu ili 15—20 k a p i; supkutano ili in travenozno 2 - 3 pu ta dnevno po 1 am ­pulu. U slučaju po tre be o ra ln o dvostruke doze.

KN O LL A .-G ., Kemičke tvornice, L u d w ig sh a fe n am RheinGlavni zastupnik za Jugoslaviju: Mr. Draško Vilfan, Zagreb, Ilica 204.

(Amidopyrin 4 - Diaelhylmalonylcarbamid -j- Phenacetin)

(Preparat digitalisa)

(Hexamethylentetramin, + Phenyl, salicyl.)

(Uropurin + Papaverin + Belladonna)

Kombinirani preparat s potenciranim djelo­vanjem po Biirgijevom principu.Odličan analgeticum i antineuralgicumI n d i k a c i j e ; Glavobolja, zubobolja, reuma- tički bolovi, neuralgije, ischias, lumbago, bolovi poslije vađenja zubi itd.D o z i r a n j e : 3—4 puta dnevno po 1 tabi., djeca 3—4 puta po V2 tabi.C i j e n a : Kutija sa 6 tabi, à 0,5 g Din 8'—

„ „ 2 0 „ „ 0,5 „ „ 2 0 - -

Fiziološki ispitani standardizirani preparat digi­talisa, slobodan od svih štetnih i nepotrebnih tvari.1 ccm (20 kapi) = 0,1 Fol. Digital, titr. I n d i k a c i j e : Akutna i kronička insuficijen- cija srca te sva oboljenja srca i krvotoka. D o z i r a n j e : 3 puta dnevno po 10—20 kapi iza jela.C i j e n a : Bočica sa 15 g Din 24'—

Izvanredno dobro podnosivo i djelotvorno sredstvo za liječenje svih oboljenja vasku- larnog aparata.I n d i k a c i j e : Arterioskleroza, hipertonija,astma, emfizem, angina pectoris, bolesti pood- makle dobi itd.

D o z i r a n j e : 3 puta dnevno po 1—2 tabi.

C i j e n a : Kutija sa 20 tabi à 0,5 g Din 24'—

Odličan mokraćni i žučni desinficiens odn. spasmolyticum.

I n d i k a c i j e : Cystitis, urethritis, mokraćni tenezmi, spazmi u području mokraćnih i žuč­nih puteva itd.

D o z i r a n j e : 3 puta dnevno po 1—2 tabi.

C i j e n a :Uropurin: Kutija sa 20 tabi, à 0,5 g

Din 20'—Uropurin comp. : Kutija sa 20 tabi, à 0,5 g

Din 24'—

I n d i k a c i j e : flu o r albus, flu o r kod obo ljen ja adneksa, postgonoro ičn i fluor, e roz ije porcije, upale vag ina lne sluznice.

Pruritus, in te rtrigo , suhi i vlažni ekzemi, razne rane opekline; panaric ija .

I n d i k a c i j e : akutne ,i h ronične m ijalgije, a rtri- tide, neura lg ije, neuritide, a rtro p a tija ovarip riva , b u rz itis , te nd ova g in itis , p le u r itid e , b o lo v i u mišićima posle sporta.

O rig ina lna tuba

" I S I S " D.D. Z A G R E B - B E O G R A D - L J U B L J A N A

KOLA ASTIERA N T I N E U R A S T E N I K U M

Potpun ekstrakt, n a j t o č n i j e d o z i r a n ,sadrži sve aktivne principe sv ježeg oraha.

Kola Astier je suvereno sredstvo protiv gri­pe, skraćuje rekonvalescenciju poslije infekcijoznih bolesti.

Kola Astier je najbolje sredstvo protiv d e­presivnih stanja.

Kola Astier je indiciran kod svih akutnih i kroničnih bolesti respiratornog aparata.

Kola Astier tonizira živčani sistem, razbu- đuje intelektualnu snagu, pobija umor.

Kola Astier jača energiju, regulira ritam srca.

Srednja doza: 2 m ale ž l ič ice dnevno.

L A B O R A T O R I J I P. A S T I E R42 et 41 a 47, rue du D octeur-B lanche, P A R I S (XVIe)

Literaturu i uzorke šalje :„ I S IS “ D. D., ZAGREB, Hatzova ulica 14.G.VERGLAS, BEOGRAD, G arašaninova u lic a 6.

Asthma cigarete i prašak Raveublažuju boli kod astmatičkih napada ja i o lakšavaju d isanje. Uputa za uzimanje p raška nalazi se na svakoj kutiji. Kutija sa 10 c igare ta Din 7'50, kutija sa 50 g praška Din 1 6 — u ljekarnama.

Brxoplast Ravekombinacija Raveplasta i derm atolom ili jodoformom im pregnirane gaze za hitnu pomoć u nezgodi. Jeftiniji je za 30% od stranih pro izvoda što vam omogućuje, da vašim p a ­cijentima pom ognete do znatno jeftinije nabavke, što danas — u doba općenitog pada cijena — svaki pacijent od svoga liječnika s pravom očekuje.

Codein gumene pestile Rave25 pastila po 0,005 Codeina. U širokoj upotrebi naročito kod laringitida gdje je potrebno kontinuirano djelovanje, nadalje kod bronhitida i ostalih oboljenja organa za disanje. Sadrži blagi laksans za neutraliziranje opstipativnog djelovanja Codeina. Pastile su veom a prijatnog okusa.Cijena za pacijente Din 17'50

C0 2 Rave tabi, za ugllično-kisele kupeljiomogućuju svakom e liječenje ugljičnom kiselinom kod kuće. Po tpuno nadom ješta ju pri­rodne ugljične kupelji. P ostupak je lagan i jednos tavan . Ne mrlja i ne kvari kadu. Jedna kutija za 1 kupelj stoji u ljekarni Din 24-—. Opširna uputa prileži svakoj kutiji.

G a s t o l R a v eizvrsni, blagi purgativum kod svih vrs ta opstipacije. U prom etu je u obliku čokoladnih tab le ta sa 0,5 g phenolphthaleina, svaka je tab le ta djeliva na 4 jednaka dijela, te se tako vrlo lako prem a potrebi dozira.Kutija od 12 tableta Din 12‘— u ljekarnama.

K a t a r o n k r e m a R a v edjeluje brzo i blago protiv katara u nosu, hunjavice i kihavice. Razređuje i odstranjuje sluz u nosu. Posp ješu je norm alno d isanje kroz nos. Ubija bakterije u nosu i grlu, steže sluznice, liječi upale i odstranju je crvenilo. T u ba Din 10 — u ljekarnama.

Sul focol RaveSyrup kalisulfoguajacol. compos.Ublažuje kašalj i priječi afekcije pluća. Izvrsna ekspektorans-kompozicija sa odličnim korigensom ne oduzima pacijentu dobar apetit, kako je to slučaj kod nekih guajakolovih preparata. Sulfocol je domaći proizvod i može potpuno nadomjestit i razne strane marke. Boca po 150 g Din 28 — za pacijente.

Vacambrol Ravepouzdan sedativum kod epilepsije, histerije, m igrene na živčanoj bazi, a pogotovo kod spo lne erekcije. Sadrži: valerijanu, kastoreum, kamfora m onobrom ata i menthola, te se djelovanja pojedinih sastojina dobro upotpunjuju. Orig. kutija sa 30 posrebrenih pilula Din 24‘— u ljekarnama.

„ R A V E “k e m ijs k o -fa rm a c e u ts k o industrijsko i trg o v a č k o d. d., Z a g re b

MESOVITA BUJON STOCK VAKCINA P R O F E S O R A PIERRE DELBET-A

K U R A T I V N A V A K C I N A C I J A

P I O G E N I H O B O L E N J A

V A K C I N A C I J A

PRE O P E R A C I J E

KUTIJA SA 3 AMPULE O D 4 cc.

SOCIÉTÉ PARISIEKME EXPANSION CHIHIQUi

marques "POI! LEHC FrtrcsVuSIMES du RHONE"2 1 , Rue Jean-G oujon, P A R IS ( 8 -)

U zorke i literaturu ša lje :

ADEL A ENGELprodaja bolničkih potrebština i komisiona trgovina lijekovima, drogama i otrovima na veliko

T e l e f o n 23>96. ZAGREB, Gundulićeva 34.

Rp.

E n e r g i nDS.

(Cijena Din 35"—)

lag. orig, à gr mia 500'00

J A ČA KRV-ZIVCEI A P E T I T

TONICUM c. FERRO- CHININO

et PHOSPHORO

D osis: O D RA SLI: 3 likerske čašice

D jE C A : 3 male kašike dnevno

Proizvod A lga Sušak

Kolege !

L I J E Č N I Č K I D O Mbit će doskora pod krovom.

Upisujte dionice za Vaš dom.1 dionica sto ji samo 200 "— dinara, a nosi 4 % kamata.

DOBRNA kod CELJAza srčan e , ž ivčane i ženske bolesti i za sve o n e k o j i m a j e p o t r e b a n o d m o r

Akroterma 37° C, radioaktivne naravne ugljikove ki­sele kupelji. Izvrsno terapeutsko djelovanje kod bo­lesti srca, živaca, ženskih bolesti, bolesti bubrega, mjehura, kroničnih želučanih i crijevnih katara i reu­matizma. — Krasan park, divna okolica. — Od 15 aprila do 30 juna i od 1 sep tem bra do 31 oktobra 20-dnevno paušalno li ječenje za paušalnu cijenu od Din 1100 do Din 1650 (autobus Celje—Dobrna i natrag, soba, hrana, kupelji, liječnik i takse. — Prospekti na zahtjev.

M E D I C I N S K A B I B L I O T E K A

Br. 43—45 D r. V . B a z a l a

Porodničke operacijeCijena Din 33 — praktičnog liječnika

Br. 46 D r. I. B o t e r i

E h i n o k o k o z aCijena Din 11'—

Br. 47 D o c. d r. M. Kornfeld

S e k c i o n a t e h n i k aCijena Din 11'—

Naručuje se;

Uprava Liječničkog Vjesnika, ZagrebJelačićev trg 10a

O P Ć E P R I Z N A T O S R E D S T V O P R O T I V M I Š I Ć N O G R E U M A T I Z M A

„ K A Š T E L "

CV2 % - n a h l s t a m l n s k a m a s t )

O rig . kutije s tubom m asti i odgovarajućim sterilnim

papirom za p rep ariran je kože

C ijen a za bolesnike din 42' —

Z A J A Č A N J E S V I H S L A B I H I A N E M I Č N I H

BIROBINT A B L E T E „ K A Š T E L “

Sadrže ferr. oxalic , oxydul., cupr. su lfuric.,

m angan, hypophosphor. i v en tro cy th o l <želučana su p stanca)

HORMONSKI ROBORANS I TONIKOM

K u t i j e sa 100 dražiran ih tab le ta . D nevno 3 pu t 1 — 3

tab le te iza jela C ijen a za bolesnike din 40

S V E K L IM A K T E R I C N E T E G O B E

O T S T R A N J U J E

M E N O K T A NT A B L E T E „ K A Š T E L “

Sadrži sup stan cu o v arija , albrom an, papaverin , teobrom in.

kale. sa lic il., te ženski seksualni horm on

K utije s 30 i 50 tab le ta

3 p u ta dnevno 1 —2 tab le te C ijena za bolesnike din 48' —

H. HENKE, PLASMOWERK, N eu b ra n d en b u rg i . /M

e k o n o m s k i

štedljivo

jeftino

Već 2 5 godina vanredni uspjesi u liječenju; prema najstrožim higijenskim načelima priređena, naravna, č i s t a mliječna bje­

lančevina sa:

76% dušičnih sastojina, 2-5% kalcija, 3% fosforne kiseline

lako se otapa i p robav lja , bez m irisa i okusa, jednostavn i i udobni način

davanja ; in d ic iran a kod :

dispepsije, distrofije, dekom­pozicije, eksudativne diateze, atrofije, spazm ofilije, neuro­p a tie , rahitide, tuberkuloze.

L i t e r a t u r a : Czerny-Keller, Feer, Finkelstein-Meyer, Kleinschmidt-Lang- stein, Pfaundler-Schlossm ann, T hom as

i dr.

Uzorci i literatura prem a želji besplatno.

Glavno zastupstvo za Jugoslaviju:

JULIUS GÜNSBEROER i DIG, BEOGRADČika Ljubina 10.

ANALEPTIKUM-EKSPEKTORANS

C A L C I O - C O R A M I N(D i-p y r id in -b -carbonske kiseline diaethylamid-calciumrodanid)

Tablete po 0,4 g za oralnu upotrebu kod

BRONHITIDA, KATARA USLIJED STAZE, B R O N H O P N E U M O N I J A , EM FIZEM A,

PLUĆNIH EDEMA, PLUĆNIH A P S C E S A

i t. d.

Cijevčice' po 20 kom ada à 0,4 g

Pojačano ekspektorativno djelovanje i sti­m ulans optoka krvi i disanja.

G E S E L L S C H A F T F Ü R C H E M I S C H E I N D U S T R I E I N B A S E LZ a s tu p s tv o za J u g o s la v iju :

Hr. Ph. Kaiser Dragutin, Zagreb, Preradovićeva 40

e m m e r a l i z i r a j t e s a

ako se radi o tome, da se prebrodi oskudica k rv i na m ineralnim tvarim a, p rouz­rokovana zaraznim bolestima i drugim stanjim a slabosti.

FELLO W S-O V SY RU P sad riav a sve potrebne tvari za obnavljanje tijela u naj­bolje izjednačenom sastavu. N epraviln i, kroz nedovoljnu zalihu na m ineralnim tvarim a prouzrokovani m etabolizam stanica biva uspješno izjednačen, ako se ovi elementi privedu tijelu u lako asimilirajučem obliku.

FELLO W S-O V SY R U P jača i krijepi k rv , oskudnu na m ineralnim tvarim a i sposoban je prem a tome sasvim osobito za takove slučajeve.

D oza: T ri puta dnevno 1 m alu ilicu s vodom.

BESPLATNI UZORCI NA ZA HTJEV

C. H A U B N E R ’S E N G E L , A P O T H E K EW I E N I. B O G N E R G A S S E 9

Br. 3 3 .8 8 3 /3 5

Potpisani Okružni ured za osiguranje radnika raspisao je natječaj za popunjenje:

a) jednog mjesta ljekara-činovnika I. plaćevnog razreda za ljekarsko područje Vukovar-Borovo sa sjedištem u tvorničkoj koloniji Bata u Borovu,

b) jednog mjesta ugovonog ljekara za ljekarsko područje Slatina sa sjedištem u Slatini.

Natjecatelji za mjesto ad 1) treba da ispunjavaju uslove određene u glavi trećoj Službenog pravilnika ljekara činovnika Središnjeg ureda za osiguranje radnika, a natjecatelji za mjesto ad 2) da ispunjavaju uslove predviđene kolektivnim ugovorom sklopljenim između Središnjeg ureda ZOR i Saveza ljekara soci­jalnog osiguranja Kraljevine Jugoslavije.

Svojeručno napisane i svima ispravama snabdjevene molbe imaju se predati uredu do zaključno 18. septembra 1935 12 sati u podne.

Prednost kod izbora imaće kandidati i to za mjesto pod 1) oni uredski ljekari-činovnici, kojima je služba uslijed pada član­stva otkazana po §-u 64 Službenog pravilnika ljekara-činovnika, a za mjesto pod 2) oni Ijekari koji se već nalaze u službi pot­pisanog ureda kao ugovorni Ijekari te imaju barem tri godine ugovorne službe.

U Osijeku, dne 14 augusta 1935.

Okružni ured zu osiguranje radnikuu Osijeku.

H ageda A.G., Berlin NW21

CASCARINE LEPRINCE

Kroničku opstipaciju Bubrežne bolesti

Atoniju probavnog ustrojal i ie č i

N ovi, s ta ln o u d e še n i prep arat.U kutijam a sa 12 am pula.

1 ampula sadržajeStrychninum nucleinicum gr 0-001 Natrium cacodylicum gr 0 05

B ez b o ln e in jek c ije . N ajsigu rn ije sr e d s tv o za o zd rav ljen je

organ izm a n ak on in fek c ijo zn ih b o le s t i,Savršeni Iaxans koji uzroke opstipacije

C H E M I S C H E F A B R I K G R Ü N A ULA N D SH O F F & M EY ER A K T IE N G E S E L L S C H A F T - BERLIN GRÜNAU

HELPINsterilna emulzija iipoiđa sa postepeno pojačanim elektrolitskim sistemom

K O D T U B E R K U L O Z E S V A K E V R S T Ipluća, kosti, zglobovi, žlijezde, oči, štete od srčane premorenostip ov isu je o tp o rn o s t - pob u đ u je te k - p obo ljšava sa s ta v k rv i - p o tpom aže z a ra šć iv a n je

P r e p i s u j e s e : H elpin — orig. om ot 10 am pula à 1,5 ccm klin. oprem a

100 amp. à 1,5 ccm — dnevno ili svaki drugi dan 1 in jekcija in tram uskularno

TITRETTA ANALGICAN ovim načinom n a životin jam a titrano sredstvo za optim alno ublažen je bolovaD jelotvorne sastojine : codein, nareotin aa 0,02, dim ethvlam inophenvldim ett lpvraso lon 0,2 gr.

U B L A Ž U JE B O L O V E SV A K E VRSTI I JA Č IN ENem a opasnosti od navike, često indicirano u m j e s t o m o r p h i n a .O rig inaln i om ot: c ije v č ica sa 6 i 12 tab le ta . S u p o z i t o r i j i u ku tijam a po 6 kom ada. U zo rci i lite ra tu ra ša lju se gg. liječnicim a.

Z A S T U P S T V O Z A J U G O S L A V I J U - I S I S « D. D. Z A G R E B

N É V R O S T H É N I N E F R E Y S S I N G ERACIJONALNI REKONSTITUENS ZA ŽIVCE

Preporuča se : kod svake depres ije i

iznemoglosti kod svih cerebralnih i

intelektualnih smetnja kod rekonvalescenata i

neurasteničara

6, rue Abel - PARIS (121:)

15 do 20 kapikod svakog obroka

20 kapi = 0,40cerebralnih glicerofosfata (Na, K, Mg)

ni kalcij, ni šećer niti alkohol nijesu kontraindikacija

ARSAMINOL(P e n t a v a le n t n i A r s e n i k ) , r a s t o p i n a koja s a d r ž i 2 6 ,1 3 % „ 3 - a c e t y l a m i n o - 4 - o x y p h e n y l a r s i n a t d ie t h y la m in o e t a n o l a “ .

Jedan kubični centim etar ove rastop ine jednak je 0,05 gr. arsenika.Arsenikalno liječenje, koje je potpuno bezbolno a služi za subkutane i intramuskularne injekcije. Odlikuje se time, što je slabo toksično, što se odlično podnaša i što se ne nagomilava u organizmu. Sigurnost pri upotrebi velikih aktivnih doza kod:

S I F I L I S A i H E R E D O - S I F I L I S A(Napadno liječenje i liječenje za konsolidaciju .)

P I A N - T R I P A N O S O M I J A Z E - M A L A R I J EAmpule od 3 i 5 ccm u kutijama po 6 i 20 ampula.

Loboratoires C L I N - C O M A R <£ Cie, 20, Rue des Fossés-St.-Jacques, PARIS

Zastupstvo za Jugoslaviju: N . M A U P O I N T V A N D E U L , B e o g r a d , Simina 11.

P A N T O P H O S -s v je t i l jk a bez sjene za operacijone dvorane.

JAKOB HLAVKA, ZAGREBI l i c a 2 9 - T e l e f o n i n t e r : 3 1 - 9 4

Izradba sviju instrumenata iz Kruppovog čelika U 2 fl, koji ne rđa. — Na j v e ć i i z b o r svekolikih medicinskih i kirurških potrepština. — Z a t r a ž i t e moj n a j n o v i j i k a t a l o g !

THE DENVER CHEMICAL MFG. Co., NEW YORK,U.S.A.Glavni zastupnici za Kraljevinu Jugoslaviju:

„ S T E R I L A B " ENGLESKA HEMIJSKO-FARMACEUTSKA LABORATORIJABRAĆE J. JOVANOVIĆA, BEOGRAD, Knez Mihajlova ulica broj 33.

K o d l i j e č e n j a u p a ln ih le z ija p r s ­n ih ž lije z d a , k a o i k o d o tv rd lo s ti ž e n ­s k ih p r s i ju , u m iru je o b lo g A n t ip h lo g i- s t in a b o lo v e i u h r=

z a v a z a c je l j iv a n je u p a ln o g p ro c e s a .

Is to d o b n o o s je ć a p a c i je n t ic a , zb o g s e d a tiv n e to p lin e te a p lik a c i je s m ire n je i u b la ž e n je .

Temmler - Werke Berlin J o h a n n i s t h a l

C u r c u m e n B r o s e d a ndražeji i injekcije (intravenozne) kod organski brom s vitaminima kvasca

o b o l j e n j a j e t r e i ž u č i k a p l j e v l i i S e d a t i v u m

sadrži djelatnu tvar iz rhizom. cu rcum ae

(curcuminnatr.) i ca lc . ch o licu m

k od n eurasten ije , n erv o z n e n e sa n ic e , u

klimaksu, k od srčan ih sm etnja na nervoznoj

bazi, tahikardije, h ipertonije s nervoznim

cholangit is , ch o le l i th ia s is , ch o lecyst it is , ic te ­ sm etnjam a, ep i le p s i je

rus catarrh., gastroenter it is febr., za n a­

k nad no l i je čen je op erac ija ž u č n o g mjehurabez neugodnih sporednih djelovanja!

i za malu djecu.i za p odupiranje kura m inera lnom vod om . davati per o s i u mikroklizmi

S T O L Z A L P EO T V O R E N A CI JELE GODI NEVrhovno vodstvo un iv. p ro f. dr. A . W i l l ek , G r a z

D JEČ JA L JE Č ILIŠTA sa v las tito m javnom zavodskom šk o lo m , 1200 m n ad m orem L JE Č IL IŠ T E Z A O D R A SLE, 1300 m n ad m oremH E L IO T H E R A P IA sa svim k iru ršk im i o rto p ed sk im p o m agalim a. O p erac io n a d v o ran a i t. d. O rto p ed sk i k iru rg i s tru č n ja k za in te rn u u oba dva zavoda.I n d i k a c i j e : tu b e rk u lo z a k o stiju , zg lobova i ž lijezda k ao i sve o sta le fo rm e tkzv. k iru ršk e tu b e r k u loze , za tim P leu ritis , ch ro n . O steo m y elitis , A s th m a b ro n c h ia le , H y p e rth y re o to k ik o se uz i s k l j u ­č e n j e o t v o r e n e p l u ć n e t u b e r k u l o z e .Z a re k o n v a le sc en te su n a ro č ito povoljn i t je d n i a ran žm an i. D jeca od 6—14 g od ina p la ć a ju za o p o rav ak 4'20 š ilin g a n a dan.In fo rm ac ije i p ro sp ek te daje n a jp rip ra v n ijeV E R W A L T U N G D E R L A N D E S - S O N N E N H E I L S T Ä T T E N S T O L Z A L P E B E I M U R A U , O E S T E R R E IC H

C A P H O S E I N77% mliječna bjelančevina s velikim sadržajem kalcija i fosfora.

S u v e r e n o s r e d s t v o p r o t iv p r o l je v u u s l i je d v r e n ju .U dječjoj praksi neophodno potrebno.

Indikacije : d isp ep s ije , eksudativna dijateza, anem ija, rek o n v a le sce n c ija i t. d.

U p o r a b a : 1 — 2 p u n e k avsk e žli­č i c e ukuhane u čaju i o s la đ e n e saharinom .

Najjeftiniji p reparat bjelančevine.

Literaturu i uzorke šalje:

PARACELSUS k. d. Zagreb 3.

LJEČILIŠTE TRBUŠNIH O R GANA I IZMJENE TVARI

R O G A Š K A S I A T I N Aima u svoja tri vrela, „TEM PEL” , „STYR IA” i , , D O N A T“ izvanrednu ljekovitu kiselu vodu, koja je najjača među svima dosada poznatim alkalo-salinsko-zemaljskim vrelima Evrope. B o ­ga ta je lahkim i teškim metalima, sa bogatim sadržajem ugljične kiseline, na jugodnije upliviše sa svojom transmineralizacijom na organizam i organ.funkcije, na njihovu veget. i horm. regulaciju.In d ik a c i je : s v e bolesti ž e lu c a , c r i je v a , j e ta r a , ž u č n i k a m e n c i , b u b re z i . Š e ć e r n a b o le s t i u lo z i (g ih t ) .

Sezona : M A ) — SEPTEMBAR — lljeCenje je omogućeno i u zimskoj sezoni.

Gg. liječnici! Tražite prospekte i uzorke vode kodDirekcije ZdravlllSća

R O G A Š K A S L A T I N A .

Fitoterapeutsko li ječenje neuropatičkih stanja.Nervna nesanica, duševni nemir, strah, vrtoglavica, nervni porem ećaji geni­talija, funkcijonalni poremećaji srca, bit će uvijek poboljšani sa

P ASSIFLORINETo je lijek koji regulira simpatikus, sedativum je centralnog nervnog sistema, a sastavljen je isključivo od neotrovnih, atoksičnih biljnih ekstrakata : P a s ­siflora incarnata, Salix alba, C rataegus oxyacantha.

6 . R É A U B O U R G , Docteur en pharm acie. 1 , Rne Raynou ard . PA R ISLiteraturu i uzorke besplatno ša lje :

G e n e ra ln o za s tu p s tv o 1 s k la d iš te za Ju g o s la v iju

Laboratorium „PHARMA. VERGLAS“B e o g ra d , G a ra š a n ln o v a u l. 6.

Srce, bubrege, živce, unutrašnje žlijezde, općui spolnu slabost, sm etnje starosti liječi uspje- Kr. dvorski

hom najjače prirodno ugljično-m ineralno (C O 2) kupalište Jugoslavije

SLATINA RADENCIL iječen je kupanjem u k ab in am a i p ić e m ču v e n e Ra- denske na sam im izvorim a.

R entgen, diatermija, um jetno su n c e , električni aparati itd.

Putuje s e direktno u R a d e n c e prek o Č a k o v c a — O r m o ž a — Ljutomera ili prek o Maribora, a iz M aribora au tob u ­s o m (2 sata vožnje , ali n e vozi n ed je ljo m i s v e c o m ) .

S v e u p u t e , o p ć e i s t r u č n e d a j e u p r a v a k u p a l i š t a .

t l j e C n lc l : Dr. Ante Lj. Š a r i ć šef, bivši voloni. liječnik bečke, pariškei londonske klinike za bolesti srca.

Dr. F r a s F. Ivan, sanitetski pukovnik mornarice u p. Maribor. Dr. K l i n e Erik, liječnik.

V o d a za gg . l i ječn ike ad u sum proprium uvijek gratis.

VODEĆI PREPARATI ŽEUEZA

CHINOFERRIN PURUM, (HINOFERRIN CUM ARSENO,

PILU LLA E CHINOFERRIN CUM ARSENO

H r. Ph. M IR K O K LEŠČ IĆ , ljekarnik SAMOBOR

Literatura na zahtjev

!

Sevotine, reumatizam, giht, išijas, škrofuloza, tuberkulös za kostiju i bolesti ženskih polnih organa najbolje se lece b la tn im kupkam a.

Najbolje blatne kupke su u blatnoj banji

KEMIKA d .d . ZAGREBslobodna je upo zoriti na svoje nove organoterapeutske p re p a ra te :

ANTEOVINKombinacija izolovanog gonađotropnog horm ona prednjeg režnja hi­

pofize i ženskog seksualnog (folikularnog) hormona.Tablete : 1 tabi, sadrži 0,20 g Hypophysis pars anter. sicc. i 15 miš­

jih jed. G landubolina. Staklenke sa 40 tabi.Ampule: Okrugla am pula sadrži 100 štakorskih jed. gonađotropnog

horm ona hipofize, svaka uska ampula 50 mišjih jed. G landubolina. Kutija sa 5—5 ampula.

Indikacije: Hipofunkcija ovarija i hipofize. Amenorrhoe, klimacterium, sterilitas, frigiditas, infantilismus universalis et genitalis.

Doziranje: 3 X 1—2 tabi, dnevno, ili svaki drugi dan jedna intra- m uskularna injekcija.

ANTETESTINKombinacija izolovanog gonađotropnog horm ona hipofize i hormona

muške spolne žlijezde.Tablete: 1 tabi, sadrži 0,15 Hypophysis pars anter. sicc. i 0,25 g

T es te s sicc. Staklenka sa 40 tabi.Ampule: Okrugla ampula sadrži 100 štakorskih jed. izolovanog gona-

dotropnog horm ona prednjeg režnja hipofize, uska am pula sadrži 2 ccm Extract. Testiculi forte. Kutija sa 5—5 ampula.

Indikacije : Hipofunkcija seksualne žlijezde i hipofize. Impotentia, neur- e p i s u j t e asthenia, sexualis. Ejaculatio praecox, Dystrophia adiposogenitalis, Infantilismus.

Doziranje ; 3 X 1—2 tabi, dnevno, jedna intramuskularna ili supkutana domaće preparate! injekcija dnevno ili svaki drugi dan.

N A T JE Č A JPrivatno društvena bo lesn ička b laga jna „M erkur“ u Z a g re b u

rasp isa la je natječaj za m jesto g lavn o g a liječnika b laga jne II. pla- ćevn og razred a 4. s tep en a s godišn jom platom od Din 3 6 .0 0 0 '— i ostalim d o d a c im a . Z a mjesto se m og u natjecati s a m o aktivni liječnici-činovnici S red išn jeg ureda za osiguran je rad n ika u Z a g re b u i n jegovih m jesnih organa.

M o lbe se im adu predati Privatno društvenoj bolesničkoj b la­gajni „M erku r“ u Z a g re b u do 17. sep tem b ra 1935. u 12 sati o podne.

SUM PORNO LJEČILIŠTE

V A R A Ž D I N S K E TOPLICEH R V A T S K A

JU GO SLAV IJA .

Ž e lje z n ič k a , p o š ta n s k a , te le fo n s k a i b r z o ja v n a p o s ta ja .

Čitavu godinu otvo ro n o . Kupališni l i j e č i čitavu go dinu.

N ova lječil išna svratiš ta s električnom rasvjetom. — Starodavno radioaktivno s u m p o r n o kupalište, + 58°C, prepo- ruča se protiv: uloga, reume, iš ijasa itd. — L i j e č e n j e p i ć e m (Trinkkuren) za liječenje ka ta ra ždrijela, grkljana ili bronhija, te za bolesti p r s i ju , želuca, i slijepog crijeva. Električna masaža, blatne, u g l j i č n e i sum porne kupelji.

Röntgen — Diathermia.

Prekrasna okolica. M o d e r n i k o m f o r t .

Novouređena svratišta.

I Z A Š A O J E IZ T I S K A

PRVI MEDICINSKI UDŽBENIK

U NAKLADI Z B O R A L I J E Č N I K A :

Doc. dr. VIDAKOVIĆ STJEPAN:

PORODNIČKE OPERACIJE S KOLOKVIJSKIM VJEŽBAMA

Cijena uvezano Din 50 '—

D obiva se kod Z B O R A L I J E Č N I K A (\Jelačićev trg 1 0 A / IV ) , T i p o g r a f i j e d, d., Z a g r e b C P r© o b ražen ska ulica}, te u s v i m k n j i ž a r a m a .

KOLEGE! Približava se konac godine, a veliki broj članovanije dosada namirio o v o g o d iš n ju i zaostalučlanarinu.Molimo članove, da u p l a t o m dužnihiznosa ispune svoju dužnost spram Zboraliječnika.

Uprava

Preporučuje gg. liječnicima svoje prokušane vitaminske preparate:

Standardizovani p repara t A-vitamina. Otopina i tablete . 1 ccm sadrži 40.000 jedinica, 1 tabi. 4.000 jedinica. P ouzdano djeluje kod pojava A-avita- minoze, napose porem ećenja u rastu i razvoju te kod infekcija.

ERGOSTERIN i r r a d i a iZračeni ergosterin, sadrži D-vitamin. Otopina i tablete. 1 ccm sadrži

50 kliničkih jedinica koje odgovaraju 12.000 internacionalnih jedinica, 1 tabi. 20 klin. jed in ica (t. j. 5.000 intern, jed.). Za profilaksu i liječenje rahitisa i osteomalacije te drugih smetnja u tvarnoj mijeni kalcija.

H A L S T E R I NStandardizovani prepara t A- i D-vitamina. Otopina i tab lete . 1 ccm

sadrži 30.000 jedin ica A-vitamina i 50 kliničkih jedinica (12.000 internacio­nalnih) D-vitamina. 1 tabi, sadrži 3.000 jedinica A- i 5 kliničkih jedinica (1.200 internacionalnih) D-vitamina.

PR0FECUNDINSadrži čisti E-vitamin. Otopina (1% E-vitamina) i tab le te (à 0,01 g

E-vitamina). D aje se s odličnim uspjehom kod rahitisa kao i kod porem e­ćenja seksua lne sfere m uškaraca i žena.

PR0SC0RBINČisti C-vitamin ( 1. askorb inska kiselina) u tabletam a à 0.025 g. Daje se

s odličnim usp jehom kod svih pojava nedosta tka C-vitamina, naročito skor­buta i preskorbutičnih pojava, hemoragičke dijateze, krvarenja, infekcija i t . d.

Ester dermasan ovu laublažuje bolove (lako se rezorbiraju), regeneriraju epitet Fluor genitalis, katar cerviksa, para- i perimetris

Mali omot: 6 komada (a 4,0), ’/2 kutija sa 16 komada

Ester-dermasan ovu I a e. argentum(nema m rlja od srebra!)Gonoreja, gonor. adneksitis, erozije porcije

Mali omot: 6 komada (à 4,0), V2 kutija sa 12 komada

Literatura i uzorke šalje

D r . R . R e i s s , Rheumasan- u n d Lenicet-FabrikB e r l i n N I V . 8 7 L i j

Zastupnici za Jugoslaviju:

J u l i u s G i i n s b e r g e r i d r u g , B e o g r a d , cika Ljubina ulica 10,

HORDENZYMDr. Wandera hranivi šećer.

Idealna, trajna hrana za zdravu I bolesnu dojenčad po'principima prof. SoxhtetaZa dojenčad nakon petog m jeseca: kao dodatak povrću (špinatu, kolerabici, mrkvi i karfi- joiu), za ishranu mlađe i starije dojenčadi, koja ga uzimaju vrlo rado te ga tako dobro podnose, da im se može bez opasnosti davati dvostruko tako velike obroke kao običnog variva. S Hordenzym-om priređeno varivo je izvanredno hranivo, je r ostaje duže vremena u želucu i crijevima, te ga stoga dojenčad bolje iskorišćuje nego obično priređeno varivo. Upotreba Hordenzyma s varivom je osobito ekonomična.Cijena za publiku s n i ž e n a od Din 39— na Din 29-— po kutiji.

PUKA GOLAZHerba Thymi et Droserae Dialysat Golaz,je lijek sa posve neizravnim djelovanjem (p ro f. H e in z, Erlange n), koji se sastoji u to m e , da potpom aže organske braniče protiv uzročnika bolesti. Pilka G o laz ima specifični i izvanredni uticaj na hripavac.Ind ikacije : hripavac (pertussis) i kod zaraznih zapalenjadisaćih organa, u kojim se slučajevima

pojavljuje i kašalj, tako na pr. kod gripe, bronhitisa, pharyngitisa, tuberkuloze itd. D oziran je: z a d o je n č a d 1 d je cu d o 5 g o d in a : Ujutro na tašte jednu jedinu kapljicu, a

navečer isto tako jednu kapljicu u žličici vode, dok napadaji ne popuste (3—6 dana), tada se doza poveća na 2—3 kapljice ujutro i navečer, dok ne nastupi ozdravljenje.Z a d je c u i o d ra s le : Ujutro i navečer 2 kapljice kroz 3—6 dana, tad se doza poveća na 3—4 kapljice ujutro i navečer. Povećaju li se međutim napadaji, .treba se opet vratiti na 2 kapljice ujutro 1 navečer i nastaviti tako, dok ne nastupi ozdravljenje.

Cijena za publiku: bočica Din 25-—

U z o r k e i l i t e r a t u r u š a l j e :

Dr. A. W A N D E R d.d., Z A G R E B

O vom b ro ju priloženi su letači: Alepsal (Pharm a-Vergias, B eograd), o Tricalcolu i llon-m ast (Salus d .d .,Ljubljana) i Coramin (Ciba, Basel).