TO JE LINGVISTIKA? + Lingvistika ili jezikoslovlje je znanost o jeziku,znanstveno prouavanje ljudskog jezika.Nastala u prvoj polovini 20.st. kao znanost.Znanost koja jezik i govor istrauje u svim njihovim oblicima.Prouava jezik i govor kao dva aspekta ovjekove jezine djelatnosti.Jezina djelatnost ili praksa je jedan od oblika ovjekove komunikacijske prakse.Njome ljudi meusobno prenose obavijesti (forma drutvene prakse) i spoznaje o svim oblicima prakse,procesima,objektima i odnosima,i pritom upotrebljavaju poseban sistem znakova-jezik. Proizala je iz filozofije,iz koje se prvo izrodila filologija.Filologija prouava pisane tekstove,a lingvistika sve to je vezano sa jezinim ponaanjem (govor,razliku/srodnost meu jezicima, traenjem prajezika,pravilnim govorenjem,dijalektima,uenjem i usvajanjem jezika,pogrekama u mozgu i jezikom u drutvu.) Gramatika-skup pravila za prouavanje upotrebe jezika,ali i pravila za prouavanje tih pravila. Sinkronijska lingvistika-prouava jezik u jednom trenutku,ne mora biti sadanjem. Dijakronijska lingvistika-prouava jezik kroz povijest. Historijska lingvistika, deskriptivna lingvistika, generativna lingvistika. FUNKCIJE JEZIKA 1. Komunikacijska-osnovna i najvanija,razumijevanje i prenoenje obavijesti 2. Kongitivna-oslonac/pomo mislima,konceptualiziramo iskustvo, spoznaja svijeta i kategorizacija/klasificikacija stvari 3. Ekspresivna-izraavanje i identifikacija,izraavanje pripadnost odreenoj ljudskoj grupi i odravanje kohezije unutar ljudskih zajednica 4. Poetska- estetska,spoj prve tri,govorenje radi izraavanja Sviaju mi se isprane traperice. (prenosim obavijest i izraavam se) JEZIK I GOVOR-dva aspekta jezine djelatnosti Jezik i govor su dva aspekta jezine djelatnosti. Jezik i govor su meusobno ovisni ali se i dijalektiki ponitavaju=jezik unitava govor svojom tenjom za statinou,a dinamika govora,tj. stalno unoenje novih znakova/fenomena u svijetu,razgrauje jezini sustav iz toga proizlazi da su se sposobni stalno prilagoavati novim potrebama jezine prakse. Jezik ima znakovni karakter = moe se prenositi neto izvan jezine zbilje => preslikavanje jezik je sekundarni sustav,mora prenositi sadraj, mora se u neemu ostvariti, a to ostvarenje je govor.Sastoji se od znakova jer prenosi izvanjezinu zbilju,znak mora prenositi neki drugi sadraj koji se mora u neemu izraziti. Kod nekih ivotinja zapaena je sposobnost oponaanja ljudskog govora.* JEZIK Kolektivan Stalan Sustavan Apstraktan Statian GOVOR Individualan Promjenjiv Nesustavan Konkretan Dinamian Kod svakog drugaiji Preko njega ulaze promjene Tako se rui sustav Vidimo ga,moemo osjetiti

JEZIK-sustav znakova koje ljudi upotrebljavaju u jezinoj djelatnosti. Sastoji se od: 1. Jezinog znaka (sustav) 2. Meusobnog odnosa izmeu jezinih znakova (struktura) Jezik ima simboliku funkciju,znakovni karakter,mogunost da se u njega prelsikavaju pojave iz vanjskog svijeta-preslikavanje u sustav simbola,znakova.Znakovi jezika su organizirani meusobnim vezama i odnosima (struktura). Uroena ovjekova osobina.Nadilazi pojedinca-apstraktan zajedniki kod,proces pretvaranja pojma u skup glasova i obratno.Ono izmeu misli i glasa,nije ni miljenje ni

1

govor.Nain spoznaje i prenoenja poruka izmeu bia pomou glasovnih simbola.I sustav apstraktnih znakova,zajedniki kod svih govornika istog jezika.Potpun tek kod svih govornika zajedno (strukturalisti).Drutvena veza koja tvori jezik:sveukupnost verbalnih slika pohranjenih kod svih govornika (sveukupno znanje).Jezik je i organizacija govora: spaja se pojam s akustikom slikom (otisak zvuka ili slike)-to je jezik,veza odreenog pojma i akustike slike. Jezik ima ogranien broj fonema ili znakova (hrvatski 30) pomou kojih tvori rijei itd.Jezik posjeduje popis (rjenik,popis jezinih jedinica) i propis (gramatika,skup pravila za kombiniranje jedinica). Dvije bitne znaajke jezika: 1. artikuliranost-vrlo malim brojem jedinica moemo stvoriti beskonaan broj veih jedinica. (Von Humboldt-jezik neogranieno iskoritava ograniena sredstva,jezik je kreativan) 2. diskretnost jezinih jedinica-nema meuelemenata u jeziku,jezina jedinica ili je ili nije. GOVOR-materijalno ostvarenje jezika (glas- zvukovi,glasovni signali; pismo-grafiki signali (text)). Glas je oblikovan posebnim govornim znacima, a tekst je poruka oblikovana jezikom. Govori da te vidim rekao je Sokrat ije rijei ukratko objanjavaju svu vanost govora u svakodnevnom ivotu i samoaktualizaciji ovjeka, odnosno ispunjenju svih potencijala koje posjedujemo. Iako se vie panje poklanja lingvistikoj fazi razvoja govora (poinje progovaranjem prvih rijei), vrlo je bitna i ona predlingvistika faza u kojoj se razvijaju preduvjeti za kasniju verbalnu komunikaciju neverbalna komunikacija djeteta i odraslih osoba u njegovoj okolini u kojoj dijete postaje aktivni sudionik komunikacije te usvaja osnove govora. Usvajanje govora, odnosno jezika, interakcijski je proces. Roditelji i odgojitelji neverbalnim i kasnije verbalnim nainom komunikacije ohrabruju dijete, daju mu poticaj za komunikaciju, svojim nainom govora sugeriraju strukturu govornog iskaza. Oni predstavljaju govorni model koji e dijete pratiti tijekom perioda usvajanja govora i jezika.

JEZINI ZNAK + Jezini znak je dvojstvo oznaitelja i oznaenog , sekundarni sustav u koji se preslikava vanjski svijet.De Saussure kae da se u jezinom znaku spaja pojam sa akustinom slikom (ali izraz,akustina slika nije zvuk,glas, a pojam nije stvar,nego predoba o pojmu).Znak mora oznaavati neto izvan sebe sama,a s druge strane mora biti prikladan da se ostvaruje u nekoj materiji. Jezini znak ima 2 SPOSOBNOSTI: 1. Sposobnost da se u njega preslika podatak iz univerzuma dobiven razliitim oblicima ovjekova djelovanja 2. Sposobnost da bude prenijet drugim sudionicima komunikacijske prakse Jezini znak ima 2 DIJELA (u komunikaciji nedjeljivi) 1. IZRAZ prikladan da se ostvari u nekom obliku materije i da se tako prenese u procesu komunikacije. 2. SADRAJ u njega se preslikava neki izvanznakovni podatak koji nije sam taj znak. OZNAITELJ - IZRAZ - AKUSTINA SLIKA OZNAENO - SADRAJ - POJAM OZNAITELJ IZRAZ AKUSTINA SLIKA psihiki otisak izgovorenih glasova (ili napisanih slova) u ljudskom mozgu. OZNAENIK SADRAJ POJAM psihiki ili mentalno odreeni koncept onoga to s tim jezinim znakom komunicira.

2

Jezini znak moe biti: 1. KONVENCIONALAN unaprijed odreen, dogovoren; on ba mora biti takav drutvena konvencija a ne odabir govornika,dogovor da odreenom pojmu pripada odreeni izraz. 2. ARBITRARAN proizvoljan Izmeu oznaenika i oznaenog postoji arbitrarna ili proizvoljna i motivirana ili ikonina veza (kukurikanje). To se razlikuje od jezika do jezika,da zaista ocrtavaju vanjski svijet morale bi biti u svima iste.Bit jezika je arbitrarnost veze. SEMIOLOGIJA Semiologija je znanost koja prouava znakove,bavi se znakovima i sustavima znakova : jezike, kodove, signalizacije... Prema ovoj definiciji, jezik je dio semiologije. Meutim, svi se uglavnom slau da jeziku treba priznati povlaten i samostalan poloaj i zato se semiologija definira kao "prouavanje nelingvistikih sistema znakova". O pa nauka o svim vrstama znakova. KOJE SU PODDISCIPLINE OPE LINGVISTIKE Fonologija-prouava funkciju ljudskih glasova u jezinom sustavu(jezina funkcija)i ponaanje govornih jedinica;bavi se najmanjim jezinim jedinicama koje nisu znakovi. Fonetika-glasovi i kombinacije s akustikog i artikulacijskog stajalita. Morfologija-prouava morfeme i rijei na planu jezinog izraza,naine na koji se rijei oblikuju i mijenjaju. Sintaksa-prouava odnose vee od razine rijei (meu rijeima),pravila koja upravljaju ustrojem reenice. Semantika-izuava plan jezinog sadraja na svim njegovim razinama od morfema do diksursa. Semiologija-prouava znakove,bavi se znakovima i sustavima znakova Pragmatika-upotreba jezika;upotreba znakova i znakovnih sustava od strane 2 govornika u odreenom kontekstu s jasno izraenim namjerama u skladu s odreenim pravilima.Semantika u konkretnim okruenjima.Tema,rema,deiktiki izrazi (zamjenice,prilozi-to,tamo..) Jezino prihvaanje- language acquisition,nauka o procesu uenja jezika, bilo prvog, bilo drugih. DISCIPLINE LINGVISTIKE Druga podjela navodi razliite jezikoslovne kole i osnivae, te pristupe koji dominiraju u tim kolama. Najuticajnije su kole strukturalizam, transformacijska gramatika, te funkcionalizam Andre Martineta. Sociolingvistika -prouava poloaj jezika u drutvu, bavi se jezikom kao drutvenom pojavom, vana kao grana koja prouava proces nastanka standardnih jezika, kognitivna lingvistika -spoznajni pravac u lingvistici, kombinira znanja iz psihologije i jezikoslovlja,odnos jezika,miljenja i vanjskog svijeta;odnos jezika i spoznaje, psiholingvistika-mozak i jezik/govor,poremeaji, arealna/geografska

3

lingvistika (proirenje dijalektologije iz prolosti, bavi se narjejima,jezini atlasi), tekstologija (moderno prouavanje tekstualne batine i zapisa), neurolingvistika (trai vezu jezika i spoznaja o strukturi mozga i ivanog sistema), leksikologija i leksikografija (bavi se rjenikim sustavom,izradom rjenika), historijsko-komparativna lingvistika (klasificira jezike po kriterijima genetske ili rodne bliskosti i udaljenosti, te daje historijski prikaz jezikih promjena), matematika lingvistika - algebarska i numerika-primjenjuje matematike metode na jezik; tu je i korpusna lingvistika koja kompjuterski analizira pojavnost pojedinih rijei i oblika u korpusu pisanih tekstova),opa lingvistika-sve jezine pojave, primjenjena lingvistika-prouava primjenu lingvistike teorije u rjeavanju pravih zadataka,deskriptivna-opisna, sinkronijska,stanje jezika u jednom trenutku,normativna- formira i propisuje pravila o uporabi jezinog sustava,cilj standardni jezik,dijakronijska-historijska;presjek jezinih sustava,zakonitosti koje uvjetuju promjene nastale izmeu njih,komparativna/poredbena- usporeuje povijesnu dimenziju meusobno srodnih jezika,tipologija-prouava odreene kategorije u to veem broju jezika,npr, red rijei kako bi zakljuile o tipovima jezika,etimologija- porijeklo rijei,onomastika-imena,porijeklo imena,stilistika-prouava stil,dijalektologija-dijalekti,filologija-prouavanje starih tekstova,filozofija jezika te jo neke. PRVA I DRUGA ARTIKULACIJA Martinet -Jezici se ne razlikuju u tome to stavljaju razliite etikete na poznate predmete,nego svaki jezik ustvari drugaije organizira podatke iz iskustva.Znai,svaki jezik je drugaije artikuliran. Prva artikulacija-artikulacija kompleksnog znaka na manje znakove do morfema (monema kod njega-gramatiki/gramatemi,leksiki/leksemi),nain prema kojem je ureeno iskustvo koje je zajedniko svim lanovima jezine zajednice.Svaka jedinica prve artikulacije ima znaenje i glasovni oblik (izraz i sadraj).A taj glasovni oblik moe se dalje dijeliti Drugom artikulacijom-dioba morfema tj.morfa (izraza morfema) na foneme,predstavlja veliku ekonominost,nekoliko desetaka razliitih glasovnih proizvoda se meusobno kombiniraju da bi se dobio glasovnih oblik jedinica prve artikulacije. Iz dviju artikulacija proizlazi ekonominost koje omoguava da se dobije komunikacijsko sredstvo za opu upotrebu. TO JE FONOLOGIJA,A TO FONETIKA + Razlikovanje fonetike i fonologije poinje na de Saussureovoskom razlikovanju jezika i govora.Obje prouavaju jedinice nie od nivoa znaka,ali jedna s aspekta govora (fonetika) a druga s aspekta jezika (fonologija). Jezik-fonologija-fonem govor-fonetika-glas ostvarenje fonema u govoru je glas Fonetika je znanstvena disciplina koja prouava ljudski govor (glasove),a posebno glasove s obzirom na njihova akustino-artikulacijska svojstva. Fonologija-prouava funkciju glasova u jezinom sustavu i uspostavlja apstraktne jedinice foneme,stvara njihove sustave i prouava njihove kombinacije.Prouava hijerarhijski najnie razine jezinih sistema na planu izraza,razine nie od znaka,nivo fonema i sloga.Dijeli se na sinkronijsku i dijakronijsku. GRANE FONETIKE Deskriptivna/sinkronijska-trenutna stanja Historijska/evolutivna-uzroke i naine mijenjanja fonetskih jedinica u vremenu

4

Komparativna-usporeuje naine govorne realizacije u veem broju jezika Kombinatorika-kako se glasovi kao najmanje fonetske jednice vladaju unutar veih jedinica Artikulacijska-kako govornik proizvodi foneme,put mozak govorni organ Akustika-akustike,fizike osobine znakova Audicijska-primanje glasova kod sluatelja,put uho mozak Teorijska-uspostavlja ope fonetske zakonitost PrimjenjenaEksperimentalna-analizira rezultate laboratorijskih pokusa TO JE GLAS + Glas-je najmanji odsjeak ili segment izgovorene rijei.Artikulirani zvuk u govoru koji je materijalni ostvaraj apstraktne jezine jedinice fonema. Najmanji raspoznatljivi govorni odsjeak. Nastaje pomou govornih organa.Znak kojim se glas biljei je slovo.Svaki govornik drugaije ostvaruje neki glas ili se u odreenom kontekstu glas drugaije ostvaruje.1 fonem 2 glasa novac (nosnozubni n)-anka(mekonepani n) Slojevitost glasa:jezgra(fonem),svojstvo glasa uvjetovano okolinom(alofon),individualna svojstva glasa (slobodna varijanta-ovisi o pojedincu,osobinama,raspoloenju,dobi..) Samoglasnici Samoglasnici, otvornici ili vokali u fonetskom smislu glasovi su koji se stvaraju bez zapreke u govornom traktu tako da zrana struja slobodno prolazi od plua do usana. Samoglasnici u standardnom hrvatskom jeziku u fonetskom smislu su: [a], [e], [i], [o], [u] i dvoglas [ie] (ije). U fonolokom smislu samoglasnici su slogotvorni glasovi. U tom smislu, osim gore navedenih samoglasnika, i slogotovorno [r] predstavlja samoglasnik u hrvatskom jeziku (crv, prst). Suglasnici Suglasnici, zatvornici ili konsonanti (u fonetskom smislu) glasovi su koji se stvaraju tako da je prolaz zranoj struji potpuno ili djelomino zatvoren. S obzirom na prepreku (otvornici i zatvornici) :sonanti (j,n,m,nj,lj,r),vokali (a,e,i,o,u),konsonanti (f, s, , h, z, , p, t, k, b, d, g, c, , , d, d) Konsonanti-zvuni (glasnice titraju) i bezvuni (nema titranja).Vokali su uvijek zvuni. Glasovi prema mjestu tvorbe usnici (bukali) dvousnenici (bilabijali) p, b, m usnenozubnici (labiodentali) f, v zubnici (dentali) c, z, s (t, d, n) desnici (alveolari) r, l (t, d, n) - nepanici (palatali) , , , , , , nj, lj, j - jedrenici (velari) k, g, h Vokalski trokut napetost artikulacije zatvoreni i u ie srednji e o otvoreni a -

5

prednji ustima)

srednji

stranji -poloaj jezika prema nepcu (gdje nastaju u

umnike po nainu tvorbe dijelimo na: - okluzivi-kod kojih su artikulacijski organi u potpunosti zatvaraju prolaz zranoj struji (okluzije - oclusin); - frikativi-kod kojih poloaj artikulacijskih organa tvori djelominu prepreku prolasku zrane struje uz nastanak ujne turbulencije (frikcija friccin); - afrikatiKAKO SE DIJELE GOVORNI ORGANI oblikovai organi koji sudjeluju u artikulaciji (oblikovanju) glasova o pomini (aktivni) artikulatori usne , jezik, resica, meko nepce (jedro), donja eljust o nepomini gornji dio usne upljine: zubi, desni, nepce Izmeu pominih i nepominih nalaze se upljine:usnena,usna,nosna i drijelna.Podizanjem jezika usna upljina se moe podijeliti na dva dijela-prednju i stranju. Izvedbeni govorni organi:Dini (zrana struja),glasovni(proizvodi glas),izgovorni (dodatno oblikvanje zvuka). KOJI SU GOVORNI ORGANI Dijafragma,plua,grkljan,glasnice,usna i nosna upljina,jezik,nepce,zubi i usnice.

KAKO SE DIJELE GLASOVI PO ULAZU ILI IZLAZU ZRANE STRUJE U PLUA Dijele se prema tome da li kod njihove proizvodnje zrak ulazi ili izlazi iz plua. 1.EKSPIRATORNI (najei) svi nai 2.INSPIRATORNI klikovi (karakteristini za neke afrike jezike) kloknici Ekspiratorni- ORALNI : zrana struja prolazi samo kroz usnu upljinu NAZALNI: ako zrana struja prolazi kroz nosnu upljinu TO JE SLOG +

Slog najmanja fonetska jedinica koja se izgovara jedinstvenom artikulacijom.Drugi nivo (vii) fonolokog prikaza.Jedinica za oblikovanje govornih zvukova. Nema znaenja,morfem ima.(ku-a)

6

(bac-a) Slog je obino sastavljen od jezgre (najee samoglasnik) sa poetkom i krajem (obino suglasnik).Osnovna izgovorna i sluna struktura u koju se glasovi povezuju,uglavnom ira od glasa i manja od rijei.Zasniva se na opreci izmeu istaknutih i neistaknutih glasova. Slogovi se esto smatraju fonolokim blokovima rijei. Rije od jednog sloga (kao to je rep) se zove jednoslona rije dok rije koja se sastoji od dva sloga (poput majmun) se naziva dvoslona. A rije sastavljena od tri sloga (kao to je siromah) se zove troslona. Rije sastavljena od vie od tri sloga (kao to je inteligencija) se zove vieslona, iako se ovaj termin esto rabi za opisivanje rijei od dva ili vie sloga. fonoloka svjesnost pretpostavlja mogunost razdiobe rijei na manje jedinice, prvo na slogove, zatim na pristup i rimu, pa na pojedine foneme (razvojno) kljuno za razvoj itanja i pisanja Granice slogova i morfema se mogu, ali i ne moraju poklapati.Struktura sloga esto je povezana s naglaskom.Istaknuti slog u nizu fonema-akcent. (suprasegmentalana,prozodijska obiljeja) Stalan, promjenjiv,dinamian (jai intenzitet),tonski(modulacija glasa,promjena visine). Reenina melodija-intonacija. TO JE FONEM + Fonem-najmanja linearna izrazna jedinica koja nema svoj sadraj,ali ijom se izmjenom mijenja sadraj jezinog znaka,ima distinktivnu funkciju. Najmanji odsjeci glasovnog lanca. Fonemi nisu sami fiziki segmenti , ve njihove apstrakcije. Neophodan da bi komunikacijski sustav mogao funkcionirati. fonem najmanja razlikovna jedinica u jeziku (nema znaenje, ali ga razlikuje).U komplementarnoj distribuciji su-ako se pojavi jedan,ne moe biti drugi.Smatra se da su odreeni glasovi ostvaraji istog fonema ako su fonemski slini i ako njihova uporaba u istoj rijei ne mijenja (razlikuje) znaenje te rijei. pr. suma i uma razliito znaenje s i su razliiti fonemi Fonem je zbir odreenog broja inherentnih distinktivnih obiljeja. Distribucija tih distintivnih obiljeja je binarna. Fonemi se obino biljee unutar kosih crta (npr. /t/).Glas kockaste zagrade [t]. Fonem moe ukljuivati donekle razliite zvukove ili alofone (varijanta fonema uvjetovana kontextom,oblik realizacije fonema). Npr. slovo "m" se u u rijeima mama i tramvaj razliito izgovara,to su s fonetskog stajalita dva razliita glasa,ali ne i s fonolokog (komplementarna distribucija-gdje stoji jedan ne moe drugi,iako su srodni,ali zajedno pokrivjau cijelu distribuciju.) Kod prvog primjera ono je dvousnenik, a kod drugog zubnousnenik; trei je nain izgovora slova "m" u hrvatskom u rijei bomba. Uobiajeni test za ustanoviti pripadaju li dva alofona istom fonemu(i za popis fonema jezika) je traenje minimalnog para (trubeckoj): rijei koje se razlikuju samo za jedan fonem kojeg prouavamo.Razlikuju se po jednoj pertinentnoj fonolokoj crti ija izmjena uzrokuje izmjenu znaenja (kosa,koza). Druga je distribucionalistika metoda:Prouavanje formalne distribucije jezinih jedinica nuno prethodi prouavanju njihova znaenja i neovisno je o njemu. Cijeli opis jezika odvija se prema vrstoj hijerarhiji postupaka (discovery procedures), mehan. postupaka izvoenja opisa nekog jezika iz odreenoga korpusa toga jezika. *Paradigmatski odnosi npr. L i d se nalaze u opreci. Odnosi meu rijeima kao jezinim jedinicama s obzirom na odabir u konkretnoj jezinoj situaciji i na mogunost odabira nekih drugih rijei na njihovo mjesto ili Odnosi koji se uspostavljaju izmeu stvarno upotrijebljenoga elementa u tekstu i svakoga dr. elementa koji bi se mogao upotrijebiti na istome mjestu da je govornikov izbor bio drugaiji (tada bi funkcionirao s drugaijim znaenjem). U jeziku postoji konaan broj invarijantnih fonema,a u govoru beskonana raznolikost glasovnih produkcija.Temeljni odnos meu fonemima je opozicija (trubeckoj-distinktivna funkcija) -

7

Razlici izmeu 2 fonema odgovara sama injenica postojanja razlike u znaenju rijei,dok je sadraj tih razliitih znaenja u svakoj rijei drugaiji. Rupe u sustavu-prazna mjesta u sistemu.npr. u HR fonem f nema zvunog parnjaka.to je manje tih rupa sustav je simetriniji,ekonominiji. TO JE DISTINKTIVNO OBILJEJE Jakobson pod utjecajem binarizma-neto moe biti samo + ili - (odsustvo ili prisustvo nekog svojstva). Distinktivno obiljeje je minimalno obiljeje prisutnosti ili odsutnosti nekog artikulacijskoakustikog svojstva s pomou kojeg se jedan fonem razlikuje od drugog,zajednika obiljeja po kojima stoje u opoziciji prema drugim fonemima u fonemskom sistemu.Razlikovna obiljeja proizlaze iz itavog sistema o kojem se radi (odreenog jezika),to su minimalne distinktivne opozicije. Dva lana, fonema koja ine opoziciju imaju neto zajedniko (ta zajednika svojstva se zovu bazom usporedbe, a svojstvo koje ih razlikuje se zove distinktivna opozicija). Kao i fonemi,distinktivna obiljeja su najmanje jedinice jezinog izraza ija promjena dovodi do promjene znaenja,no razlika je to su fonemi sukcesivne jedinice koje nuno slijede u vremenu i prostoru jedna iza druge,a DO se ostvaruju simultano u govoru,u istom vremenu i prostoru. Za graenje fonolokog sustava fonemi se ispituju posjeduju li ili ne DO.Korelacija-do to se ponavlja u vie simetrinih minimalnih parova fonema.Rupe u sistemufonoloki sadraj fonema skup distinktivnih (fonoloki pertinentnih) obiljeja koji taj fonem u nekom jeziku ima, a koja su zajednika svim varijantama tog fonema (u realizaciji e ta obiljeja biti zajedno i omoguit e razlikovanje tog fonema) = to nije semantiki sadraj njegova definicija ovisi o ostalim fonemima kojima je on suprostavljen da bi ostvario svoj identitet (npr. hrvatski vokali nemaju odredbu nenazalnosti),u sadraj fonema /k/ spadaju sva ova obiljeja i ta obiljeja zajedno ima samo taj glas u sustavu hrvatskog jezika KOJA DISTINKTIVNA OBILJEJA POZNAJE Roman Jakobson smatra da je za opis svih jezika dovoljno ustanoviti 12 pari DO.Za opis fonema u svakom jeziku nije potrebno svih 12 pari,potrebna su pertinentna (neophodna,do koje je funkcionalno uposleno u minimalnom paru) svojstva,a ne redundantna (vie od minimuma potrebno za neku funkciju,u funkcionalnom smislu viak.Preteno su akustike prirode. 1) vokalski / nevokalski :postojanje / nepostojanje slobodnog prolaza zrane struje kroz glasovni trakt bez prepreke; 2) konsonantski / nekonsonantski : postojanje /nepostojanje prepreke u prolazu zrane struje kroz glasovni trakt; 3) zvuan / bezvuan : glasnice titraju / ne titraju; 4) nazalan / oralan : zrana struja prolazi kroz nosnu upljinu / usnu uljinu; 5) kompakatan / difuzan: zvuna energija koncentrirana je u srednjem dijelu spektra / rasprena je u cijeloj irini spektra (spektar ine razliiti tonovi pomijeani u jednome zvuku); 6) prekidan / neprekidan : postojanje / nepostojanje eksplozije (u terminima akustike fonetike), tj. prepreke u usnoj upljini u trenutku artikulacije (u terminima artikulacijske fonetike); 7) stridentan/ blagi : prisutnost / odsutnost aperiodine zvune energije

8

pojaanog intenziteta na visokim frekvencijama i smanjenog intenziteta na niskim frekvencijama (druga verzija: vei ili manji um u izgovoru); 8) visoka/niska tonalnost : vea ili manja rezonancija u usnoj upljini 9) napet / oputen :dulje / krae trajanje stabilne zone glasa i zona jasne rezonancije tj. vea / manja koliina energije rasporeene po cijeloj duini spektra; 10) glotaliziran / neglotaliziran :prisutnost / odsutnost pojaanog oslobaanja energije u kratkom vremenskom intervalu (druga verzija: stisnutost / nestisnutost glasnica); 11) palataliziran / nepalataliziran : pojaana/nepojaana energija glasnica na visokim frekvencijama (druga verzija: podizanje ili sputanje jezika pri artikulaciji); 12) labijaliziranost/nelabijaliziranost:usneni izgovor TO JE ALOFON Alofon ili fonemska varijanta je kontekstom uvjetovana varijanta fonema.Jedan fonem ima beskonano mnogo varijanta,one koje su uvjetovane kontekstom su alofoni.Svaki govornik drugaije ostvaruje glas ili se u odreenom kontekstu glas drugaije ostvaruje. Za razliku od fonema, alofon ne sadri razlikovnu funkciju te njegovom promjenom ne dolazi do razlike na planu sadraja. Obino u komplementarnoj distribuciji (gdje dolazi jedan,ne moe drugi-n kraj k,g i n kraj vokala).Slobodna varijanta-ovisi o pojedincu,njegovim fiziolokim osobinama,raspoloenju,dobi. Npr. slovo "m" se u u rijeima mama i tramvaj razliito izgovara,to su s fonetskog stajalita dva razliita glasa,ali ne i s fonolokog (komplementarna distribucija-gdje stoji jedan ne moe drugi,iako su srodni,ali zajedno pokrivaju cijelu distribuciju.) Kod prvog primjera ono je dvousnenik, a kod drugog zubnousnenik. Primjer alofona se moe vidjeti u engleskim rijeima walked i rolled. Iako se kod obje rijei koristi znak d za prezentaciju posljednjeg fonema, potonji se izgovara kao d, dok se prvi izgovara kao t. ak i uslijed zamijene alofona, znaenje i dalje ostaje isto i shvatljivo govorniku i sluatelju. OPII SLOJEVITOST GLASA Jezgra glasa-fonem,razlikovna svojstva Svojstvo glasa uvjetovano okolinom-alofon Slobodna varijanta-individualno svojstvo glasa, ovisi o pojedincu,njegovim fiziolokim osobinama,raspoloenju,dobi *Razni tipovi obiljeja: pertinentna i redundantna, inherentna i prozodijska ... TO SU SUPRASEGMENTALNA ILI PROZODIJSKA OBILJEJA Prouavaju glasovne injenice to se ne mogu obuhvatiti ralambom na foneme ili drugom artikulacijom. Prozodijske ili naglasne osobine odreuju akcent (naglasak), a to je istovremeno ostvarenje siline, tona i trajanja . Akustiki gledano, naglasak je odreen intenzitetom,frekvencijskom visinom i trajanjem naglaenog samoglasnika. Suprasegmentalnim obiljejem smatra se i govorni ritam (melodija) koji ima vie poetsku konotaciju, zatim brzina govora, te reenini naglasak i intonacija.Ova ira suprasegmentalna obiljeja daju karakteristinost govora pojedinca, ali nisu tako lako mjerljiva niti selektivna da bi mogla posluiti kao varijable koje diferenciraju govorne poremeaje (s izuzetkom mucanja).

9

*dvostruka artikulacija jezika, svojstvo ljudskih jezika da se svaki izriaj moe ralaniti na minimalne jezine znakove ili moneme, odn. morfeme (prva artikulacija), a glasovni se izraz monema (morfema) moe ralaniti na minimalne razlikovne uzastopne jedinice ili foneme (druga artikulacija); MORFOLOGIJA +

Morfologija je nauka koja se bavi tvorbom rijei,vrstama rijei i njihovim oblicima.Bavi se morfemima-najmanjim jezinim znakovima i slijedeim kompleksnijim znakovima- rijeima. Ona se bavi derivacijom, fleksijom i tvorbom rijei.U tradicionalnoj morfologiji predmet m. bio rije. Morfem je najmanji jezini znak(nesamostalan za razliku od rijei);najmanja jedinica u jez. sustavu koja ima izraz i sadraj.Izraz morfema se ostvaruje u materiji-morf.Isti skup fonema moe u nekoj rijei biti morfem a u drugoj ne (do-bro,do-graditi). Analiza rijei na morfeme-dobivamo segmente sa znaenjem=1. artikulacija. TO JE FLEKSIJSKA A TO DERIVACIJSKA MORFOLOGIJA Dva najbitnija gramatika oblikovanja rijei su: tvorba novih leksikih rijei (derivacija) te dobijanje novih gramatikih oblika (fleksija) istih rijei 1. Derivacija (TVORBA RIJEI,dobivanje novih leksikih rijei, glavni leksem): sufiksi, prefiksi, interfiksi, infiksi i cirkumfiksi . Izvedenice=gramatem/nastavci+ leksem/en,ku:sadraj koji se preslikava iz svijeta Rijei koje se dobivaju derivacijom su rijei koje imaju leksiko znaenje (tj. nalaze se u rijeniku). Njih dobijamo dodavanjem "derivacijskih" afiksa: sufiksa, prefiksa, infiksa i postfiksa. One predstavljaju glavni leksem jedne rijei poput po-ljub-ac, pred-stav-nik po- i pred- su derivacijski prefiksi, dok su -ac i -nik derivacijski sufiksi. Znai, oni su u mogunosti od rijei praviti nove! Derivacijski afiksi su gramatiki afiksi i nemaju leksiko znaenje. Za razliku od fleksijskih afiksa, derivacijski tvore nove leksike rijei tako to se dodaju na osnovu rijei. 2. Fleksija (FLEKSIJA RIJEI,novi gramatiki oblici, skup leksema): veinom kod sufiksa Fleksija je promjena rijei kroz dodavanje gramatikih oblika deklinacijom, konjugacijom i promjenama roda tj. promjena roda, broja i padea promjenjivih vrsta rijei (imenica, zamjenica, glagola, pridjeva i brojeva). rad-i (m. / . rod jednine, prezent) rad-om rad-ov-ima (fleksijski infiks i sufiks) Fleksijski afiksi ne tvore nove rijei nego samo nove gramatike oblike. Flesksijski afiksi su ustvari gramaticki nastavci koji ne stvaraju novu rijec. Zbog toga se za derivaciju kae tvorba rijei (dobivanje novih leksikih rijei) a za fleksiju dopuna (dodavanje nastavaka koji ne mijenjaju znacenje rijei). 3. Kompozicija ili slaganje Kompozicija je u svojoj sintagmi sastavljena iz najmanje dvije leksike rijei ili korijena i najee

1

nekoliko derivacijskih afiksa. Dakle,dobivamo sloenice iz dvije ili vie punoznanih rijei.Kompozicija je netipina za na jezik. TO JE MORF Morfovi su razliiti izrazi jednog morfema,a ako stoje u komplementarnoj distribuciji postaju alomorfi (razliiti morfovi u kd). Pojedinom morfemu moe odgovarati vie morfova i njihova razliitost nema paralelu na sadrajnoj osnovi.Komplementarna distribucija-znai da se morfovi javljaju u razliitim okolinama (ako stoji jedan ne moe drugi). Morf je izuzetno bitan u

odreivanju korijenskoga morfema, dok alomorfe ine razliiti morfi koji su izraz tog morfa. TO JE ALOMORF Alomorf razliiti morfi ili izrazi istog morfema (izgovorne varijante ili inaice morfema) inaica , varijanta morfema drugaiji izraz tj. fonemski sastav morfema, ali ne mijenja znaenje morfema ruka runi ruci (mijenja se zbog glasovnih promjena)VRSTE: A) DJELOMINO RAZLIITI:

nauk = na + uk + nauci = na + uc + i nauiti = na + u + i + ti

B) POTPUNO RAZLIITI (SUPLETIVNI ALOMORFI):

klela kunem ovjek ljudi ja mi alomorfi jednoga morfema kojima se pridruuje isti gramatiki sadraj i koji se mogu

pojaviti u istoj okolini zovu se DUBLETE dobr + og = dobr + oga

do pojave alomorfa dolazi zbog glasovnih promjena osnova u kojoj se pojave alomorfi zbog neke glasovne promjene zove se ALOOSNOVA

(inaica ili varijanta osnove)

1

RAZLIKA RASTAVLJANJA NA SLOG I RASTAVLJANJA NA MORFEM Rastavljanjem na slogove dobivamo segmente bez znaenja,ne dobivamo znakove. Graniceslogova i morfema se mogu, ali i ne moraju poklapati.

e-na (slog) en-a (morfem)

Morfeme se mogu podijeliti:

Prema znaenju(leksike i gramatike)

1. Leksiki morfemi su vanjojeziki nosioci znaenja rijei(ku-a=zgrada za stanovanje).U rijei kuica ku i ic su leksiki morfemi. 2. Gramatiki morfemi dobijaju znaenje iz jezika,odnosno iz gramatike,pa se zato i zovu gramatiki.Oni imaju gramatiko znaenje Tako u rijei kola gramatiki morfem je -a,jer je nosilac gramatikih znaenja:roda,broja i padea(enski rod singulara u nominativu)

Prema poloaju

1. Korijenski morfem nosi osnovno leksiko znaenje,ono je nepromjenljivo(car,cara,caru,carstvo).To je zapravo korijen rijei koji upuuje na njeno prijeklo i na srodnost po znaenju 2. Prefiksalni morfemi stoje ispred korijenskog morfema(po-,za-,u-,pre-, i sl.) 3. Sufiksalni morfemi stoje iza korijenskog morfema(-i,-en) Prefiksalne i sufiksalne morfeme nazivamo afiksi ili afiksalni morfemi.U afiksalne morfeme spadaju i tzv. infiksi kao to su (-et-,-en-,-es- i sl) Interfiks je morfem koji povezuje dva korijenska morfema u jednu rije. NPR. kuepazitelj

Vrste morfema po poloaju: Pod - stan - ar prefiksalni korijenski sufiksalni (prefiksalni i sufiksalni = afiksalni)

1