ljetna simfonija cvrčaka

HRVATSKE ŠUME Broj 213 | Rujan 2014. 1

ČASOPIS ZA POPULARIZACIJU ŠUMARSTVA ■ Broj 213 ■ Godina XVII. ■ Zagreb, rujan 2014. ■ ISSN 1330–6480

Razminiranje

Obnova šumarije Gunja Eterična groznica Rasadnik Frančeskija

2 HRVATSKE ŠUME Broj 213 | Rujan 2014.

26 Planinarski dom i sjenica u šumskom okružju

Mjesečnik “Hrvatske šume” • Izdavač: “Hrvatske šume” d.o.o. Zagreb • Predsjednik up-rave: Ivan Pavelić • Glavni urednik: Goran Vincenc • Novinari: mr. sc. Irena Devčić, Marija Glavaš, Vesna Pleše, Ivica Tomić i Goran Vincenc • Uređivački odbor: predsjednik Branko

Meštrić, Ivan Hodić, Mladen Slunjski, Herbert Krauthaker, Čedomir Križmanić, Željka Bakran • Adresa redakcije:Lj. F. Vukotinovića 2, Zagreb, tel.: 01/4804 169, faks: 01/4804 101 • e-mail: [email protected], [email protected]štvo se ne mora uvijek slagati s mišljenjem autora teksta.Naslovna stranica: Vidiš me, ne vidiš me, Goran Dorić • Zadnja stranica: Skriveni lovac, Marinko BošnjakovićGrafičko oblikovanje, lektura, priprema i tisak: Kerschoffset Zagreb d.o.o.Naklada: 6200 kom.CJENIK OGLASNOG PROSTORA • Jedna stranica (1/1) 3600 kn; pola stranice (1/2) 1800 kn; trećina stranice (1/3) 1200 kn; četvrtina stranice (1/4) 900 kn; osmina stranice (1/8) 450 kn. • Unutarnje stranice omota (1/1) 5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn; 1/3 stranice 1800 kn; zadnja stranica 7200 kn (tu stranicu nije moguće dijeliti). U ovu cijenu nije uračunat PDV koji plaća oglašivač.

3 Velika ulaganja u 2014. godini6 Kišno ljeto usporava radove8 Pomama za smiljem duž cijele Dalmacije9 Loše ljeto za turiste, dobro za šumare11 Bujice razarale ceste i mostove12 Kanađani oduševljeni Slavonijom!14 Velikim skokom u Dravu obilježen dan europske Amazone16 Bjelovarski šumari ponovo zaplovili Neretvom17 Suživot čovjeka i šume19 Vodeći istarski brand u proizvodnji šumskih i hortikulturnih sadnica

21 Vijestice24 Posebnost prebora leži u Općekorisnim funkcijama šume26 Jankovačka park-šuma je dragulj papučkoga gorja28 Žila kucavica središnje Hrvatske30 Doprinos kvalitetnijem životu u gradovima32 Lijek poznat iz doba starog Egipta34 Čovjek i planina – Priča o Anti Vukušiću36 Šindra - autohtoni goranski proizvod38 Funkcije boja u svijetu bilja40 Nijemi svjedok prohujalih vremena41 Ljetna simfonija cvrčaka


AKTUALNO • Tekst: Goran Vincenc • Foto: HCR, G. Vincenc

RaZMInIRanjE

Velika ulaganja u 2014. godiniIako je broj žrtava i minsko eksplozivnih sredstava iz godine u godinu sve manji, još uvijek je u Republici Hrvatskoj površina minski sumnjivih područja vrlo velika i na njima svake godine građani i dalje strada-vaju. Oko 13 tisuća oznaka Oprez- mine postavljeno je diljem 58.600 hektara minski sumnjivog prostora koji se većinom odnosi na šume i šumsko zemljište (oko 80 %). Unatoč smanjenju sredstava OKFŠ-a, Hrvatske šume će i dalje nastaviti s ulaganjem u raz-miniranje.

Prema podacima iz veljače 2014. godine, od preko 2,1 mili-juna hektara šuma i šumskog zemljišta kojima gospodare Hrvatske šume, minski sumnjivo područje obuhvaća oko 45 tisuća hektara. Zbog ovih je površina radno nedostupno

oko 100 tisuća ha područja pod državnim šumama. Minirane ili minski sumnjive površine Hrvatskim šumama čine

poteškoće ne samo u gospodarenju šumama nego i u ukupnom po-slovanju, no u odnosu na samo ratno i razdoblje neposredno poslije rata, situacija je sada neusporedivo bolja jer u vremenu od 1991. do 1997., u šumama koje su tijekom rata bile okupirane nije se gos-podarilo u skladu s propisima šumsko-gospodarskih planova, što je najblaže rečeno. Nitko sa sigurnošću ne može reći kolike su to površine jer provjerenih podataka nije bilo.

Na sustavnom razminiranju se počelo raditi 1997. od kada je u lipnju izrađen Program rada na pripremi i provedbi razminiranja objekata te šuma i šumskog zemljišta kojima gospodare Hrvatske šume. Njime su utvrđeni potrebni radovi, zadaci i nositelji te rokovi za provedbu cjelokupnog posla, a izrađen je i prvi prikaz podataka o minski sumnjivim površinama. Za njegovu izradu korišteni su podaci prikupljani s različitih izvora - od Hrvatske vojske, Mini-starstva unutrašnjih poslova, radnika Hrvatskih šuma (upravitelja šumarija, taksatora, geodeta, revirnika, lugara, šumskih radnika). S obzirom na način utvrđivanja podataka, može se govoriti o procje-nama manje ili veće pouzdanosti. Ipak, bili su to podaci koji su poslužili za sve daljnje akcije. Godinu dana kasnije, Vlada RH je osnovala Hrvatski centar za razminiranje (HCR), u Sisku, kao glav-no operativno tijelo za poslove razminiranja koji je danas jedina zakonski ovlaštena ustanova za operativne poslove razminiranja. Minama je 1997. bilo onečišćeno oko 243 tisuće hektara državnih šuma, s procijenjenom drvnom zalihom od oko 23 milijuna m³ i desetogodišnjim etatom od približno 4,9 m³. U desetak proteklih godina prikaz miniranih ili sumnjivih površina ažurira se u skladu s novim spoznajama svake godine ovisno o tome koliko je površina razminirano. No u međuvremenu, otkrivaju se i nova područja za koja se može reći da su opasna (nedostupna) za rad.

Dva su razloga zbog kojih se razminiranje provodi ipak spori-je od potrebnog. Prvo, to je skup posao pa tako i proces razminiranja ukupnog prostora Republike Hrvatske teče sporo zbog ograničenih sredstava kojima Vlada i gospodarstvo raspolažu. Drugo, prednost u razminiranju koje se plaća iz državnog proračuna imaju urbana područja, objekti infrastrukture i poljoprivredne površine, dok su se šume u proteklom razdoblju oslobađale minskog pokrova uglav-nom ovisno o tome koliko su same Hrvatske šume mogle izdvojiti za to.

Kao primjer jednog od prvih razminiranja šumske površne može se navesti razminiranje brda Srđ iznad Dubrovnika.

Hrvatske šume sustavno su počele ulagati značajnija sredstva u razminiranje 2002. godine, oko 4 milijuna kuna, a do 2008. go-dine su za razminiranje površina šuma u državnome vlasništvu utrošile oko 160 milijuna kuna. Samo u 2011. godini za razmini-ranje je utrošeno oko 77 milijuna kuna. Uspostavljena je suradnja s Hrvat-skim centrom za razminiranje koji provodi tehnički dio po-slova oko humanitarnog razminiranja šuma i šumskog zemljišta, s lokalnom zajednicom i drugim subjektima na utvrđivanju prioriteta razminiranja. Društvo Hrvatske šume financiralo je radove u skladu s raspoloživim sredstvima.

Za planiranje daljnjeg gospodarenja važno je poznavati i utjeca-ti na dinamiku poslova razminiranja. Zbog toga je potrebno utvrditi prioritete razminiranja kao i pratiti ekološke prilike na miniranim područjima, njihovo stanje, promjene, eventualno pogoršanje i pro-padanje šuma, elementarne nepogode i slično. Na temelju takvih

Damir Matošević iz UŠP nova Gradiška u Prašniku


saznanja za određeno područje treba donositi i odluke o razmini-ranju.

Prema Poslovnome izvješću iz 2013. godine u humanitarno razminiranje u razdoblju od 2008. do 2013. godine uloženo je oko 300 milijuna kuna, odnosno 50 milijuna kuna u prosjeku godišnje. Nakon drugog smanjenja stope izdavanja za općekorisne funk-cije šuma, 2013. godine utrošeno je 25 milijuna kuna za razmini-ranje državnih te 5 milijuna kuna za razminiranje privatnih šuma. Treba naglasiti kako je zbog niže postignutih cijena razminiranja na postupcima javne nabave odrađeno razminiranje na znatno većim površinama od planiranih. Najveći projekti su odrađeni u GJ Jagodnjačke šume, UŠP Osijek, zatim šume kod Voćina u UŠP Našice te GJ Prašnik u UŠP Nova Gradiška. Što se tiče privatnih šuma, najveće površine razminirane su u UŠP Gospić te u Prašniku, UŠP Nova Gradiška. Pored Hrvatskih šuma, značajna sredstva za razminiranje šumskih površina uložili su Republika Hrvatska te Eu-ropska unija. Upravo radi spomenutih ulaganja u 2013. godini koja su nastavljena i ove godine, možemo sa zadovoljstvom reći kako su Virovitičko–podravska te Dubrovačko–neretvanska županija u potpunosti očišćene od minsko eksplozivnih sredstava.

Površina minski sumnjivih površina državnih šuma u 2013.

godini smanjena je za 2.900 ha što ukupno čini smanjenje za 6 %, odnosno s 48.084 ha, koliko je bilo u veljači 2103. godine, na 45.163 ha, koliko je iznosila ukupna površina miniranog šumskog zemljišta u veljači 2014. godine. Od tada je razminirano još više od 1.000 ha te će HCR nakon odrađenih procedura kontrole izdvojiti te površine iz minski sumnjivih površina. Radno nedostupne površine, koje se ne smatraju miniranima već na njima nije moguće obavljati gospodarske djelatnosti zbog blizine minski sumnjivih površina su još veće te iznose oko 100.000 ha.

nova strategija HCR-a radi na smanjenju fiksnih troškova na način da se radi manji broj velikih projekata što za rezultat ima smanjenje jedinične cijene razminiranja. Time su smanjeni troškovi selidbe strojeva, a i veća je učinkovitost radne snage što je vidljivo iz rezultata. U 2014. godini Hrvatske šume su u suradnji s HCR-om ugovorili vrijednost radova od 25 milijuna kuna na razminiranju šumskih površina, a dodatno se planira razminiranje u vrijednosti od 5 milijuna kuna koje bi se trebalo realizirati do kraja ove go-dine. Odrađeno razminiranje na površini od 5.090.638 m2 rezultirat će oslobađanjem od minsko-eksplozivnih sredstava i puno većim radno dostupnim površinama. Gledajući pojedinačno, najveće razminirane površine dobit ćemo u GJ Prašnik, UŠP Nova Gradiška

neeksplodirani projektil

Opasnost prijeti


gdje će 2.878.624 m² biti razminirana do kraja jeseni, a vrijednost radova iznosit će preko 18 milijuna kuna, od čega će HŠ d.o.o. fi-nancirati oko polovice iznosa.

Od ostalih radova tu su GJ Dubovica u šumariji Lipovac vinkovačke podružnice gdje su već završeni radovi na 1.634.868 m². Završeni su i radovi u GJ Jagodnjačke šume, šumarija Darda, UŠP Osijek gdje je 253.980 m² oslobođeno od mina.

Novim ugovorom započet će se radovi u GJ Kotar–Stari gaj, šumarija Petrinja, UŠP Sisak. Radi se o vrlo problematičnoj površini od preko 23 ha koja se nalazi blizu naselja i gdje je stradao već velik broj ljudi. Izrada još jednog novog projekta je u tijeku, a radovi bi trebali započeti početkom jeseni.

Da bi se razminirale sve minski onečišćene površine u Repu-blici Hrvatskoj, potrebno je ugrubo oko pola milijarde eura. Kako su poslovi razminiranja iznimno skupi, a poznato je da situacija u državi i nije najbolja što je dovelo do smanjenja sredstava OKFŠ-a, svi zainteresirani subjekti se okreću prema Europskoj uniji koja je promijenila politiku kojom se potiče razminiranje u svrhu ruralnog i regionalnog razvoja. Put je utrla Poljska koja je preko sredstava strukturnih fondova Europske unije razminirala šumske površine koje su bile onečišćene minsko eksplozivnim sredstvima zbog rani-jih vojnih djelovanja.

Kod nas su u Karlovačkoj županiji razminirane značajne šumske površine sredstvima IPA projekata, a isto se trenutno provodi i u Osječko–baranjskoj županiji sredstvima IPA programa u suradnji s Mađarskom.

Hrvatske šume, u suradnji s Uredom za razminiranje Vlade RH, Hrvatskim centrom za razminiranje i Agencijom za region-alni razvoj RH, trenutno pripremaju projekt pod nazivom Revital-izacija zaštićenih šumskih područja u dunavsko-dravskoj regiji-

NATURAVITA, ukupne procijenjene vrijednosti oko 35 milijuna eura. Projekt se planira sufinancirati kroz fondove Europske unije u financijskoj perspektivi 2014.-2020. i to sredstvima Europskog fon-da za regionalni razvoj. NATURAVITA je regionalni projekt zaštite prirode i okoliša u porječju Dunava i Drave u Osječko-baranjskoj županiji, kojim se planiraju revitalizirati degradirana i zapuštena šumska područja u Parku prirode Kopački rit i Regionalnom parku Mura-Drava, zaštićena ekološkom mrežom Natura 2000 i Ramsar-skom konvencijom. Kroz ovaj projekt planira se razminirati ukupno 2.535 ha šuma i šumskog zemljišta.

na sustavnom razminiranju radi se od 1997. godine Minska polja u Baranji

Opasnost od mina još uvijek je velika Mine u šumi


AKTUALNO • Tekst: Goran Vincenc • Foto: G. Vincenc, D. Posarić

nakon katastrofalnih poplava koje su zahvatile istok Hrvatske, užurbano se radi kako bi se život vratio u normalu. Osim obnove kuća, potrebno je osigurati i povratak privrednih subjekata kako bi ljudi koji su stradali u poplavi imali valjan razlog vratiti se svo-jim domovima. Obnova je započela i na zgradi šuma-rije Gunja, koja predstavlja veliki poslovni subjekt u tom kraju.

Osim velikih stradavanja ljudi i njihove imovine, poplave u Slavoniji uništile su i ono malo privrednih subjekata koji su poslovali na tom području. Kraj koji je i prije poplava gospodarski slabo stajao, nakon svibanjske devastacije

ekonomski je uništen. Stanovništvo koje obnavlja svoje domove morat će negdje i raditi, a mnogima još uvijek nije jasno gdje će se moći zaposliti.

Stoga je vrlo važno što prije uložiti sredstva u obnovu tvrtki iz tog područja kako bi se život što prije normalizirao. Tim povodom, posjetili smo UŠP Vinkovce i radilište na obnovi zgrade šumarije Gunja. Vrijedni radnici šumarije u smjenama pomažu pri obnovi poslovne zgrade, iako i sami kod kuće imaju slične probleme. U šumariji Gunja zaposleno je 57 radnika koji naizmjence rade na uređenju zgrade. U prosjeku ih je po četvorica koji se izmjenjuju kako ne bi kasnila obnova zgrade a kako ih se ne bi preopteretilo, jer i kod obnove svojih kuća imaju jako puno posla.

O napredovanju radova pričali smo s voditeljem UŠP Vinkovci Zlatkom Cegledijem.

- Obnova zgrade šumarije započela je čim su to uvjeti na terenu dopuštali, što znači onoga trenutka kada se voda povukla i kada su se stekli uvjeti za siguran ulazak u mjesto Gunja. Prvo je na deponij odnesen sav namještaj i inventar koji se našao pod vodom, nakon čega se pristupilo vađenju parketa i podova u koje je ušla vlaga,

vađenje sanitarija i sanitarnih čvorova, a trenutno se skida vlažna žbuka na visini od jednog metra pa na više, dokle je dosezao vo-dostaj za vrijeme poplava – kaže Cegledi.

- Izrada projektne dokumentacije je u tijeku i uskoro se očekuje izračun troškovnika obnove koji bi trebao biti okvir za postupak javne nabave svih radova po fazama obnove. Ono što nam tre-nutno predstavlja najveći problem je brzina isušivanja zidova koja ide jako sporo, a kišovito vrijeme ovoga ljeta nam nikako ne ide u prilog. To usporava sve aktivnosti jer su suhi zidovi i podovi predu-vjet za daljnje poslove sanacije, a žbukanje vlažnih zidova i po-stavljanje parketa na svježe betonirane podove nema nekog smisla, - naglašava Cegledi.

I stvarno, prilikom posjeta šumariji zatekli smo radnike u poslu na obnovi zgrade. Svi ističu kako ih čeka veliki posao te da rade i na šumariji i na svojim kućama, no svjesni su da će se jedino tako život vratiti u Gunju.

OBnOVa ŠUMaRIjE GUnja

Kišno ljeto usporava radove

Vlaga i uništene instalacije


- Što vrijedi obnoviti školu ako ne obnovimo kuću. Gdje će djeca pisati domaće zadaće i učiti? Isto tako nam je bitno da

se imamo gdje vratiti na posao, jer ako nema posla, ljudi će se raseliti i onda smo bez razloga gradili i školu i kuću, - ističu nam radnici.

Šumarija izgleda poprilično devastirano, a u unutrašnjem dijelu vidljivo je do koje visine je prodrla voda. Ono što je zanim-ljivo svakako je činjenica da je unatoč starosti zgrade statika ostala besprijekorna i nema opasnosti od urušavanja, dok su podovi uto-nuli i popucali kao i gotovo sve instalacije poput struje i grijanja. Sve će to zahtijevati značajna financijska sredstva te puno vremena

Stradala i mlada šuma

Kada je 17. svibnja popustio nasip na Savi, dio vode preusmjeren je u spačvanski bazen kako bi se spasilo što više imovine lokalnog stanovništva. Dio pomlatka koji se tada našao pod vodom uništen je, a preživjeti su uspjele biljke koje su svojom visinom bile iznad razine vode. Hrastov ponik (jednogodišnje biljke) te pomladak (dvogodišnje, trogodišnje, a i starije biljke) nastradao je na svim površinama gdje je voda stagnirala. Šteta je vidljiva na područjima šumarije Gunja, Strošinci, Vrbanja i Otok na ukupnoj površini od 453,61 ha. Na površinama gdje su biljke odumrle treba iznova napraviti pripremu za naplodnju. Šteta ima i na šumskim prometnicama gdje je nadiruća voda odnijela dio gornjeg kamenog sloja. Prema prvim elaboratima šteta je procijenjena na 12.084.133 kn, no treba naglasiti kako su to procjene nastale niti mjesec dana nakon poplave te da će se pravo stanje i gospodarska šteta utvrditi krajem ljeta kada se stvore klimatski uvjeti.

Toj šteti treba pridodati i štetu na divljači. Vrijeme poplave poklopilo se sa vremenom teljenja košuta i lanjenja srna. Nestao je sav prirast kod lanadi te prošlogodišnji prirast (pomladak). Kod jelenske divljači također je stradala telad dok je starija divljač stradavala od bolesti uzrokovanih ležanjem u vodi 24 sata kako bi se zaštitili od komaraca koji su se nakon poplava rojili u enormnim brojkama. Treba istaći kako je tako slaba jelenska i srneća divljač bila lak plijen čagljevima što je dodatno otežalo situaciju. Iz navedenog razloga, ove lovne sezone izostat će prihodi od prodaje odstrjela, a time i od prodaje mesa divljači.

Stanje za vrijeme i nakon poplave

Upraviteljev ured u šumariji Gunja Djelatnice šumarije Gunja u privremenim uredima u šumariji Vrbanja

i rada kako bi se zgrada dovela u prvotno stanje.Do tada, svi uredski poslovi šumarije Gunja prebačeni su u

šumariju Vrbanja, gdje smo zatekli zaposlenice na svojim radnim mjestima. Ističu kako im je u Vrbanji dobro no ipak se jedva čekaju vratiti u šumarijsku zgradu u Gunji.

Pitali smo voditelja podružnice Cegledija do kada bi trebali tra-jati radovi na obnovi zgrade šumarije.

- Ambicija nam je useliti u obnovljenu šumariju do listopada. Možda zvuči preambiciozno, no neka nam nitko ne zamjeri, - uz smiješak odgovara Cegledi.


AKTUALNO • Tekst: Irena Devčić • Foto: G. Vincenc

Prema odredbama Ministarstva okoliša samoniklo bilje može se brati u periodu od 15. lipnja do 15. ko-lovoza. najbolje vrijeme za berbu smilja je od 1. srp-nja. Upravo u tom ljetnom periodu branja ljekovitog bilja, na području UŠP Split uočena je pojačana ot-prema smilja. Podatak ne čudi ako znamo da je ulje smilja iznimno značajna sirovina u farmaceutskoj industriji. Kilogram ulja od tog aromatičnog bilja na inozemnom tržištu postiže vrtoglave cijene. no da bi se dobio kilogram ulja od te biljke, potrebno je oko 700 kilograma ubranog smilja.

Ovoga ljeta osim navale turista na našu obalu navalilo je i domaće stanovništvo u potrazi za dodatnom zaradom. I to dobrom zaradom. Staro i mlado, muško i žensko, odavle il̓ odanle uputilo se prema dalmatinskom kršu u

potrazi za smiljem. Kao što je zlatna groznica početkom prošlog stoljeća tresla američki divlji zapad, tako je eterična groznica za-tresla našu Dalmaciju. Smilje je izrazito ljekovita i tražena biljka u farmaciji. Za kilogram čistog eteričnog ulja može se dobiti i do 1000 eura. Destilerije zato rade punom parom. Upravo zbog ve-like pomame berača za smiljem ili cmiljem kako kažu u dalmatin-skoj zagori, Hrvatske šume pojačale su kontrolu sakupljanja svih nedrvnih šumskih proizvoda pa tako i smilja. Zaposlenici Hrvatskih šuma, a ponajviše lugari i šumarski tehničari u ophodnji kontro-liraju sakupljanje sporednih šumskih proizvoda pazeći da i samo branje bude izvršeno po propisanim pravilima.

Smilje se bere isključivo srpom te se otkosom kida samo cvijet, a nipošto se ne smije čupati cijela biljka sa korijenom. Na

žalost, u utrci za što boljom zaradom ne drže se svi berači ovih pravila. Zna se tako dogoditi da otkupljivač ne želi platiti beraču vreće smilja u kojima se nalaze biljke ubrane s korijenom. Njihov posao ovisi o tome da smilje procvjeta i iduće godine, a dobro znaju da biljka iščupana s korijenom narasti više neće. Na sam blagdan Velike Gospe ljetna žetva je završila jer je i zakonom zabranjeno branje nakon 15. kolovoza. Za kilogram ubranog smilja ove godine moglo se dobiti i 10 kuna, duplo više nego lani kada se otkupna ci-jena po kilogramu kretala oko 5 kuna. Prevedeno u radni dan u ko-jemu se na dnevnoj bazi lako može ubrati i do 30 kilograma smilja, jednostavnom matematikom dolazimo do dnevnice od 300 kuna. Pomnoženo s 30 dana u mjesecu, jedan berač može zaraditi čak do 9000 kuna. Možda baš zbog dobre i brze zarade, ove godine, više nego ikada javljaju se problemi u branju ove ljekovite biljke. Od Krka do Raba, preko Paga i Splita pa i dalje, žale se mnogi, prven-stveno vlasnici privatnih terena, kako berači ne mare za ograde ni kamene zidove pa upadaju na njihove terene pustošeći okoliš i zem-lju. Na Krku pčelari, na Pagu stočari kažu da njihova blaga neće imati što pasti jer su berači u utrci za zaradom počistili njihove terene bogate smiljem i ostalim ljekovitim biljem. Hrvatske šume izdaju dozvole i sklapaju ugovore za berbu smilja na državnom zemljištu, no berače malo zanima gdje je granica privatnog i državnog kad je stručak žutih cvjetova nadomak ruke. Na otoku Pagu, u općini Kolan preko 99 % površina je privatno, a mjesto je poznato po ovčarstvu i proizvođačima sjajnog Kolanskog sira. Upravo potonji kažu kako će njihova stoka ostati bez svoje prirodne ispaše jer berači smilja ulaze u privatne ograde i beru svaki grmić na koji naiđu. U ovakvim slučajevima potrebno je pozvati policiju koja najčešće radi udaljenosti dođe kada je već sve pobrano, a nikome nije ugodno ulaziti u rasprave s ljudima oboružanim mačetama i ručnim kosama, žale se uzgajivači ovaca i proizvođači sira. Kako zaustaviti berače da ne ulaze u privatne posjede za sada čini se nitko

ETERIČna GROZnICa

Pomama za smiljem duž cijele Dalmacije

Cvjetovi smilja


AKTUALNO • Tekst: Irena Devčić • Foto: arhiva

KlIMa I POŽaRI

loše ljeto za turiste, dobro za šumare

ne zna. Vlasnici bi svakako u vrijeme berbe ljekovitog bilja trebali biti u pojačanom nadzoru.

S druge strane, na državnom zemljištu, kontrola berača i sklopljenih ugovora vrši se svakodnevno. U slučaju nepridržavanja propisanih uvjeta, sukladno točki IX. potpisanog ugovora, Hrvatske šume mogu raskinuti navedeni ugovor na prijedlog voditelja podružnice na čijem su području uočene nepravilnosti. Stoga smiljocid, kako su mnogi nazvali ovogodišnje branje smilja, na državnom zemljištu nije prisutan, no veliki problem ipak ostaje kontrola branja na privatnim terenima. Hrvatske šume donijele su vlastiti Pravilnik o korištenju nedrvnih šumskih proizvoda, koji određuje da sakupljači trebaju ishoditi dozvolu od organizacijskih jedinica HŠ za skupljanje na područjima kojima gospodare HŠ, odnosno šumskom zemljištu u vlasništvu RH. U slučaju kada se nedrvni šumski proizvodi sakupljaju u svrhu prerade, trgovine i drugog prometa, ugovorom se reguliraju mogućnosti njihova saku-pljanja i ubiranja uz prethodno ishođenje dopuštenja i uvjeta Minis-tarstva zaštite okoliša i prirode. Pri sklapanju ugovora o sakupljanju zaštićenih vrsta strogo se nadzire količina i uvjeti koje je sakupljaču svojim Rješenjem propisalo Ministarstvo zaštite okoliša i prirode. Također, gore spomenutim Pravilnikom određen je način sakupljan-ja – da ne dođe do narušavanja strukture staništa, da nakon branja i odsijecanja biljaka ostane jedna trećina radi obnove rasta vrste, da se ne dozvoli branje neke vrste ako se pojavljuje pojedinačno i ako bi branjem prijetilo izumiranje te vrste na tom lokalitetu i da se prilikom branja ili drugih aktivnosti ne oštećuje ostala vegetacija.

Sukladno stručnom mišljenju Državnog zavoda za zaštitu prirode i Hrvatske šume su odredile da je dopušteno sakupljati svježu herbu smilja na području Dubrovačko-neretvanske županije te na otocima Splitsko-dalmatinske, Šibensko-kninske i Zadarske županije te cijelog otoka Paga u razdoblju od 1. lipnja do 1. kolovo-za. Na ostalim područjima sakupljanje svježe herbe smilja dopušta se u razdoblju od 15. lipnja do 15. kolovoza. U svrhu oporavka populacije smilja i smanjenja utjecaja sakupljanja, nije dopušteno sakupljanje svježeg smilja u razdoblju od 1. kolovoza do 1. listopa-da na području Dubrovačko-neretvanske županije te otocima Splits-ko-dalmatinske, Šibensko-kninske i Zadarske županije uključujući i otok Pag te u razdoblju od 15. kolovoza do 1. listopada na ostalim područjima sakupljanja. Ponovo je dopušteno sakupljanje svježe herbe smilja u drugom periodu cvatnje, odnosno u razdoblju od 1. listopada do 31. prosinca.

Grmić koji je uzrokovao pomamu na obalnom području

I ove godine tijekom ljetne sezone pratio nas je već dobro poznati slogan iz Hrvatskih šuma „U šumi se možemo izgubiti, ali ne smijemo izgubiti šumu!“

Intenzivna zaštita šuma od požara koju Hrvatske šume pro-vode svake godine tijekom ljetnih mjeseci, ove sezone za sve uključene sudionike, od šumara preko policije do vatrogasaca, prošla je začuđujuće lako. Maleni broj požara duž jadranske

obale, dobro pripremljena protupožarna sezona, kišno i prohladno ljeto. Sve nam je išlo na ruku. Šumarima doduše, no ne i turisti-ma ili turističkim djelatnicima. A i državni proračun ostao je nešto kraćih rukava zbog obilnih kiša koje su nas snašle uslijed dva naj-toplija ljetna mjeseca. Ono malo požara što se javilo ovoga ljeta uglavnom je bilo uzrokovano grmljavinskim nevremenom. Tako je pored Splita udarom groma došlo do požara na miniranom području u Žrnovnici. U požaru, koji je buknuo nakon što je grom udario u bor nedaleko od napuštene vojarne, izgorjelo je nešto manje od dva hektara borove šume. Problem je bio što vatrogasci nisu mogli gasiti vatru jer je izbila na miniranom području, a nošena vjetrom se širila prema Korešnici. No ipak je relativno brzo stavljena pod nadzor. Prvi ovogodišnji sezonski požar u kojemu su sudjelovale zračne snage hrvatske vojske izbio je sredinom srpnja na otoku Lastovu. Gorjelo je oko 15 ha borove šume, a uzrok je i ovdje bilo grmljavinsko nevrijeme.

I dok su jadranom harale pijavice i nevere primjerenije ne-kim hladnijim krajevima, na krajnjem sjeveru Europe, u Švedskoj ljeto su pratile izuzetne vrućine i suša. U središnjem dijelu Švedske vladale su najviše temperature zabilježene u protekla dva desetljeća, a živa u termometru Šveđanima se popela do nevjerojatnih 34˚C. Ovakve vremenske prilike započele su u Švedskoj polovinom srpnja, a kao posljedica toplog i sušnog ljeta pojavili su se veliki požari diljem zemlje, koje je bilo gotovo nemoguće zaustaviti. Ne zna se točno što je uzrokovalo požare no pretpostavlja se da su kratke oluje uz rekordan broj udara munja imale svoju ulogu. Va-trena stihija zahvatila je više od 15 tisuća hektara šumske površine u pokrajini Västmanland u Švedskoj, a u trenutku pisanja ovog teksta požar se nekontrolirano širio već sedmi dan. Stručnjaci su procjen-jivali kako bi gašenje moglo potrajati tjednima ako ne i mjesecima. Izoliranost nekih dijelova šuma otežali su posao vatrogascima, a šanse za kakve obilnije padaline koje bi mogle pomoći u gašenju vatre bile su jako male. Riječ je o jednom od najvećih požara u povijesti te zemlje u kojoj je proglašeno i izvanredno stanje, a evakuirane su stotine ljudi.

Ćudljivo vrijeme i neočekivane klimatske prilike dovele su do toga da u ljetnim mjesecima čitamo o poplavama na jugu Europe te katastrofalnim požarima na njenom sjeveru. Mijenja li se klima i jesu li ovo posljedice globalnog zagrijavanja, pitaju se mnogi? Američki časopis Observer piše kako Pentagon u svom tajnom


izvještaju iznosi dramatične procjene o budućnosti našeg planeta kojem prijeti globalna katastrofa, pogibije milijuna ljudi u rato-vima, od gladi i elementarnih nepogoda. Navode kako je posebno indikativno ponašanje Amerike, kada znamo da jedino SAD, inače jedan od najvećih zagađivača atmosfere tvorničkim dimnjacima, nisu htjele potpisati Kyoto sporazum kojim se većina svjetskih zagađivača obavezala da će smanjiti ispuštanje štetnih plinova u atmosferu. U članku Usporavanje klime u magazinu New Scientist, piše da je globalno zagrijavanje usporeno. Oni navode kako su jaki vjetrovi na Pacifiku u velikoj mjeri odgovorni za nedavno uočena usporavanja globalnog zagrijavanja. Intenzivni vjetrovi potakli su toplinu da naprosto nestane u oceanima, zaključili su istraživači Sveučilišta Novog Južnog Walesa u Sidneyu, u veljači ove go-dine. No čim vjetrovi počnu jenjavati, toplina će se opet raširiti po atmosferi, uvjereni su oni. S druge strane, britanski znanstvenici zabrinuti su zbog slabe aktivnosti Sunca te smatraju da je za hladno i kišno ljeto kriv izostanak solarne aktivnosti. Stručnjaci koji su se okupili na skupu britanskih astronoma primijetili su kako na Suncu nema pjega te je vrlo malo solarnih izboja, a i taj izvor života na Zemlji je najtiši u vrlo dugom razdoblju. Promatranja su zabri-nula astronome koji su svoje zaključke temeljili na posljednjim fotografijama Sunca snimljenima iz svemira, izvještava nas tako BBC. Znanstvenici su očekivali da bi prošla godina trebala biti ona u kojoj se Sunce trebalo zagrijati, no umjesto toga ono je dostiglo

svoje 50-godišnje dno u pritisku solarnih vjetrova, 55-godišnje dno u zračenju i 100-godišnju najnižu vrijednost u pjegama. Profesorica Louise Hara s University Collegea u Londonu izjavila je kako je neobjašnjivo zašto se aktivnost ne povećava. Tvrdi da nema zna-kova da će se to ubrzo dogoditi, ali da neki znanstvenici predviđaju da će Sunce ubrzo ući u normalnu fazu svoje aktivnosti. Sredinom 17. stoljeća Zemlju je kroz 70 godina pogodilo malo ledeno doba, a neki znanstvenici tvrde da bi se to moglo dogoditi i tijekom ove smanjene aktivnosti Sunca. Drugi pak na predviđanja o ponovljen-om Maunderovom minimumu, kako je nazvano to razdoblje u 17. stoljeću, samo odmahuju rukom te tvrde da je to pojednostavljeno gledanje na stvari. Profesor Mike Lockwood sa sveučilišta iz South-amptona kaže da je sunčeva aktivnost svoj vrh dosegla 1985. godine te je sada u fazi silaznog trenda koji će trajati nekoliko desetljeća. Bilo kako bilo, je li do Sunca koje se hladi ili antropogenog utjecaja na atmosferu, ovo ljeto ostavilo nas je bez požara, bez turis-ta i bez zarade. Topla ili kišna ljeta, područja mediteranskih šuma svakako su prostori posebno osjetljivi na požare. Hrvatske šume i dalje će ulagati u protupožarnu zaštitu koja ne završava s ljetom već traje čitavu godinu. Čišćenje sastojina, održavanje protupožarnih prometnica, projektiranje i probijanje novih šumskih putova, sani-ranje opožarenih površina, sve je to protupožarna zaštita za koju se, prvenstveno na kršu, izdvajaju značajna sredstva.

Kišovito ljeto spasilo je mnoge šume

Ovakvi prizori su ove godine izostaliZnanstvenici raspravljaju o utjecaju aktivnosti sunca na klimatske promjene


DOGAĐAJI • Tekst: Marija Glavaš • Foto: T. Kolodziej, M. Modronja

POČETaK KOlOVOZa DOnIO nOVE ŠTETE

Bujice razarale ceste i mostovenovi nalet bujica uzrokovanih obilnim padalinama koje su padale početkom kolovoza načinio je niz no-vih šteta u Hrvatskim šumama. Ovaj put su najvi-še stradale ceste. Stradale su šumske komunikacije, mostovi, došlo je do klizišta, velikih nanosa blata, ze-mlje i kamenja. Velike štete bilježe Uprave šuma po-družnice nova Gradiška, Sisak i Karlovac. Probleme bilježi i UŠP Zagreb.

Hrvatske šume još su se jednom suočile s vremenskim i fi-nancijskim gubitcima i neugodnostima koje su početkom kolovoza donijeli novi naleti obilnih kiša. Još jednom, naši su zaposlenici morali iznalaziti najkraće alterna-

tivne pravce za izvoz drvnih sortimenata iz šume, ponovo su na teren izašle komisije za procjenu šteta i ponovo se pristupa sanaciji.

Velike štete od bujica pretrpjela je Uprava šuma Nova Gradiška. Uslijed obilnih padalina nabujali potoci su se izlili iz svojih ko-rita, a to je prouzročilo velike štete na šumskim komunikacijama na način da su na brojnim mjestima znatno oštećene, sužene ili u pot-punosti uništene. Riječ je o gospodarskim jedinicama Južni Psunj i Gradiška brda u sastavu šumarije Nova Gradiška. Bujice su na mnogim mjestima odnijele gornji sloj ceste, stvorile u njima jarke ili uzrokovale odronjavanje. Komunikacije su bile zapriječene i ve-

likim nanosima kamenja i zemlje. Oštećene su i vlake i cijevni pro-pusti. Potoci su novogradiškim šumarima upriličili nesvakidašnje prizore kada su umjesto svojim koritima stali teći sredinom šumskih cesta. Pored svega, kamenje i zemlja (oko 500 m3) dobrano su za-suli lovačku kuću Strmec, srušili tamošnju ogradu, a potok koji teče tim područjem je uslijed snage oborina promijenio smjer.

Do oštećenja cesta i zatrpavanja cijevnih propusta došlo je i na području šumarije Rajičko brdo i šumarije Novska gdje su bujice u dva navrata sa sobom povukle velike količine granja, zemlje i kamenja. Stradale su i poplavne šume na području gospodarske je-

dinice Zelenika gdje su se dijelovi našli pod vodom te je oko 1.000 ha šume postalo nedostupno.

Lokalno stanovništvo novogradiškog područja suočilo se s poplavama u kućama, odsječenošću i nedostatkom pitke vode.

Na području Uprave šuma Sisak također su stradale šumske komunikacije i cijevni ispusti, ali i mostovi. U Petrinji i Donjim Kukuruzarima proglašeno je stanje elementarne nepogode. Na području šumarije Petrinja izlila se rijeka Sunja na područje gos-podarske jedinice Šamarica II. U službenoj zabilješci načinjenoj 8. kolovoza stoji da su značajno oštećene šumske ceste, jedna od 14,48 km i druga od 1,61 km i to gotovo cijelom dužinom. Oštećena su i dva betonska mosta, a zamuljen je i oštećen velik broj pro-pusta. U podružnici smatraju kako bi obzirom na složenost zahvata sanaciju trebalo izvršiti u suradnji s Hrvatskim vodama temeljem Sporazuma o suradnji u zaštiti šuma i šumskog zemljišta od štetnog djelovanja voda.

S vrha Zrinjske gore izlili su se potoci, a bujice koje su stvorili načinile su štete na cestama i cijevnim ispustima šumarije Kostaj-nica. Šteta bi, kazali su u šumariji bila i veća da nisu pristupili pre-ventivnom čišćenju ispusta u jedinoj šumarijskoj gospodarskoj je-dinici Šamarici I. U toj se jedinici srušio most te se do drvne mase moralo alternativnim pravcima. U šumariji su istaknuli da ih to neće spriječiti u izvršenju radova u zadanim rokovima.

U šumariji Dvor također je došlo do oštećenja cesta i šumskih vlaka u gospodarskim jedinicama Javornik i Zrinjska brda na način Bujica je razorila cestu na području nove Gradiške

lovačka kuća Strmec nakon kataklizme


Grupa od 14 Kanađana, mahom hrvatskog porije-kla, boravila je od sredine srpnja na PD jankovac o kojem skrbe djelatnici UŠP našice. Kanađani su u srce Slavonije stigli iz grada Edmontona, pokrajina alberta, posredstvom Kanadsko–hrvatskog kongre-sa, koji u većoj mjeri financira boravak kanadskih iseljenika hrvatskog porijekla.

Kanadski grad Edmonton u državi Alberta u Kanadi mjesto je u kojem je dom našlo oko 3000 hrvatskih is-eljenika. Malobrojna ali dobro organizirana hrvatska zajednica nije izgubila kontakt sa domovinom te putem

organizacije pod nazivom Kanadsko–hrvatski kongres koji djeluje u sklopu Hrvatskog svjetskog kongresa redovno organizira posjete i ekskurzije u Hrvatsku kako iseljenici ne bi zaboravili običaje, jezik, kulturu i povijest.

Tim povodom je u Slavoniju stigla grupa od 14 Kanađana predvođenih profesoricom hrvatskog jezika Vesnom Vorih. Kao bazu za učenje o hrvatskoj kulturi, jeziku i običajima odabrali su Planinarski dom Jankovac kojim upravlja našička podružnica Hrvatskih šuma. Razlog tome je, kako nam kaže profesorica Vorih to što po ljeti na Jadranu i u Zagrebu boravi veliki broj gostiju iz cijeloga svijeta dok Slavonija uopće nije turistički razvikana. Tu se njeni učenici mogu bolje asimilirati sa lokalnim stanovništvom koje priča isključivo hrvatskim jezikom i koje ne podređuje dnevne potrebe turistima što je odlično ukoliko želite naučiti ponešto o hrvatskom načinu života.

Profesorica Vorih otišla je iz rodnih Čačinaca u Edmonton prije 5 godina na poziv svećenika Franje Višatickog kojemu su trebali volonteri za držanje nastave hrvatskog jezika iseljenicima rođenima u Kanadi i koji nisu imali dovoljno doticaja sa maticom domovi-nom. Kada je stigla, vidjela je da je hrvatska zajednica jako dobro organizirana, imaju svoju crkvu, KUD, školu, nogometni klub i dr. te je odlučila ostati. Prvo je radila sa najmlađima, a preuzela je i tinejdžere i odrasle. Predavanja imaju u glavnoj gradskoj knjižnici u Edmontonu.

GOSTI IZ EDMOnTOna

Kanađani oduševljeni Slavonijom!

DOGAĐAJI • Tekst/foto: Goran Vincenc

da su vododerine načinile odrone. Riječ je o šumskim komunikaci-jama koje su i prije bile oštećene i zatim sanirane u istovjetnom naletu nevremena.

U šumariji Glina u gospodarskoj jedinici Prolom–Kobiljak- Šašava zabilježena su oštećenja duljine i do 50 m na šumskoj prometnici. Na istoj je na nekim mjestima gotovo u potpunosti ispran kameni materijal, a začepljeni su svi cijevni propusti. Na drugoj cesti odnesen je gornji sloj i uz to je došlo do znatnog oštećenja betonskog mosta. U gospodarskoj jedinici Popov gaj je zbog začepljenja premalenog cijevnog propusta došlo do stvaranja vododerine na cesti te je upravitelj ponovno zatražio da se na tom mjestu sredstvima iz vodnog doprinosa postavi novi propust većeg površinskog presjeka.

Nevrijeme je načinilo štete i u sisačkoj šumariji Rujevica. U šumariji Lipovljani u sastavu Uprave šuma podružnice Za-

greb ponovo je došlo do poplave pa se oko 30 % gospodarske je-dinice Josip Kozarac našlo pod vodom, zbog čega je bilo prekinuto izvođenje šumskih radova.

Prema posljednjim informacijama velike štete pretrpjela je i Uprava šuma podružnica Karlovac. Tamo su bujice uzrokovale pojavu klizišta i velika oštećenja na cestama zbog čega je otežan rad na privlačenju i otpremi u brdskim gospodarskim jedinicama, kao i nizinskim jedinicama smještenim unutar pokupskog bazena. Riječ je o šumarijama Jastrebarsko, Krašić, Rakovica, Slunj, Topusko i Gvozd od kojih su neke uvelike stradavale zbog vremenskih nepo-goda.

Ovako izgleda cesta u šumariji Petrinja

Vodostaj je dosegnuo gotovo 3 m – most u šumariji Kostajnica Coleen, Vesna i andy


Kada se prošle godine pojavila mogućnost financiranja pro-jekta od strane Kanadsko–hrvatskog kongresa, Vorih je napravila projekt u suradnji sa OŠ A. G. Matoš iz Čačinaca i TZ Čačinci. Uspostavila je kontakte i sa Jelkom Pavlović koja se brine o PD Jankovac te je na obostrano zadovoljstvo uspostavljena suradnja.

- Prezadovoljni smo smještajem na Jankovcu. Ljudi iz Hrvatskih šuma su predivni i stalno nam izlaze u susret, jer smo zbog vremena često morali mijenjati planove. Kuhinja u restoranu planinarskog doma je fantastična, priroda oko Jankovca posebno je lijepa jer su šume ovdje drugačije od Kanadskih. Sve je tako mirno i opuštajuće, - prenosi nam dojmove Vorih.

U dva tjedna boravka, Kanađani su posjetili Vukovar, Ilok, Osijek, Kopački rit, Orahovicu, Našice, Istru, Trakošćan i Zagreb.

Posebno su ih se dojmili Vukovar jer im je bilo važno shvatiti što se točno u Domovinskom ratu dogodilo te istarski gradić Grožnjan.

- Općenito ih se Slavonija jako dojmila. Sviđa im se taj mir i opuštenost kojeg u Kanadi gotovo da i nema. Sviđa im se i gas-tronomija, a zanimljivo im je i kako su slavonska sela dobro orga-nizirana – ističe Vorih, pa nastavlja:

- Jedina kritika ide Hrvatskoj turističkoj zajednici koja je ovaj dio Hrvatske totalno zanemarila. O Istri i Dalmaciji se može na in-ternetu naći gotovo sve, dok za Slavoniju ne postoji gotovo ništa. Svi moji učenici slažu se kako Slavonija ima veliki turistički po-tencijal. Po tome pitanju treba napraviti puno posla, - naglasila je

Vorih.Osim turističkih ljepota, gosti iz Kanade posjetili su i brojne

humanitarne institucije poput udruge Jaglac koja skrbi o osobama s intelektualnim teškoćama.

- Jako nam je drago što su nas posjetili i da su pokazali senzi-bilitet prema najranjivijim članovima našeg društva, - rekla nam je prigodom posjeta predsjednica udruge Đurđa Šimatović.

Hrvatski iseljenici iz Kanade ocijenili su ovaj posjet jako ko-risnim, a kao pun pogodak ističu Slavoniju koja ih je svojom gostoljubivošću, pristupačnošću i ljepotom oduševila. Svi ističu kako će se prvom prilikom vratiti, a poneki su poželjeli i ostati zau-vijek. Drago nam je da su upravo Hrvatske šume i gostoprimstvo djelatnika PD Jankovac dali veliki doprinos njihovom zadovoljstvu.

Kanađani ispred PD jankovac

Dojmovi

Carleen Potter – iako nema hrvatske korijene, dečko joj je Hrvat stoga je odlučila naučiti hrvatski jezik kako bi lakše komunicirala sa njegovom rodbinom.

- Prekrasno je, predivno iskustvo. Jankovac je nevjerojatan, zrak je tako čist, vodopad je predivan. Mogla bih ovdje ostati cijeli život.-

Andy Babić – roditelji su mu rođeni u Hrvatskoj i ovdje ima mnogo rodbine. Već je četvrti put došao u domovinu.

- Mogao bih bez problema ovdje živjeti, ne samo zbog obitelji, već i zbog toga jer mi odgovara ritam života. Sve mi se jako sviđa a vratit ću se ponovo što je prije moguće.-

U posjeti udruzi jaglac

• F


DOGAĐAJI • Tekst: Irena Devčić • Foto: G. Šafarek, WWF

Stanovnici uz Muru, Dravu i Dunav diljem Hrvatske, ali i austrije, Mađarske, Slovenije te Srbije, istovre-meno su skočili u svoje rijeke. U Hrvatskoj je WWF u suradnji s javnom ustanovom za upravljanje zaštiće-nim prirodnim vrijednostima Virovitičko-podravske županije, općinom Pitomača te Virovitičko-podrav-skom županijom drugi rođendan europske amazone proslavio uz Veliki skok u Dravu te vožnju kanuima i čamcima za posjetitelje u kojima su posebno uživali oni najmlađi. Priređen je i bogat ekološko-edukativ-ni i kulturno-zabavni program na Dravi i njezinoj obali u Križnici.

Ove godine u srpnju, obilježena je druga godišnjica posto-janja prekograničnog rezervata biosfere Mura–Drava-Dunav koji se nalazi između Hrvatske i Mađarske. Ovo je drugi hrvatski rezervat biosfere, nakon planine Vele-

bit. Površina rezervata na području Hrvatske iznosi 395.860,7 ha i proteže se kroz šest sjevernih hrvatskih županija. Tokovi ovih rijeka i njihova poplavna područja su ujedno dio ekološke mreže Repub-like Hrvatske, kao važna područja za divlje svojte i stanišne tipove te kao međunarodno važna područja za ptice, a također uvrštena su i u hrvatski prijedlog europske ekološke mreže Natura 2000. Usprkos utjecaja čovjeka, prostor rijeka Mure, Drave i Dunava obilježavaju izuzetne prirodne vrijednosti te visoka biološka i kra-jobrazna raznolikost te se po tome ističu među europskim rijekama. Inicijativu za proglašenje rezervata biosfere Mura–Drava-Dunav potaknuo je njemački Euronatur kojeg su potom podržali WWF i

MURa–DRaVa-DUnaV

hrvatske udruge za zaštitu okoliša.Unutar rezervata biosfere posebice su značajna vlažna

staništa koja spadaju među najugroženija u Europi, a zaštićena su i na nacionalnoj razini: poplavne šume, vlažni travnjaci, mrtvi ru-kavci, napuštena korita i meandri kao i strme odronjene obale. Na žalost, jedinstvene prirodne vrijednosti Mure, Drave i Dunava u ve-likoj su opasnosti. Konfliktne prakse upravljanja rijekama kao što su iskapanje šljunka i pijeska iz korita rijeka, mijenjanje riječnih tokova te izgradnja novih hidroelektrana, prijetnja su ekološkom integritetu, biološkoj raznolikosti i prirodnim bogatstvima ovog područja. Protivno europskim zakonima i međunarodnim stan-dardima, upravljanje rijekama u Hrvatskoj, Srbiji i Mađarskoj i dalje se temelji na zastarjelim konceptima. Ideja pretvaranja prirod-nih rijeka u ogoljele kanale, pogrešna je i zastarjela praksa. Kanali-ziranje rijeka ima devastirajući učinak na okoliš: dolazi do produ-bljivanja korita, sušenja močvara i poplavnih šuma, uništavaju se prirodna staništa te su prijetnja ugroženim vrstama. To se jasno očituje u padu broja bregunica duž Drave sa 12.000 gnijezdećih parova u 2005. godini do 3.000 u 2010. godini. Kanaliziranje ri-jeka također povećava rizik od poplava u naseljima koja se nalaze nizvodno, a svjedoci toga bili smo tijekom mjeseca svibnja kada su istok Hrvatske pogodile nezapamćene poplave. O ovoj lošoj praksi upravljanja govorio je tada i biolog Goran Šafarek koji tvrdi kako stoljeće tradicionalne obrane od poplava i deseci utrošenih milijardi na tehnički pristup, nisu urodile plodom jer unatoč tome poplave i dalje haraju. Dokaz je to apsolutne neučinkovitosti, ali i nerazumi-jevanja složene hidrologije i dinamike rijeka.

- Regulacija rijeka u nizinama, odnosno njihovo pretvaranje u ravne kanale dalje pogoršava problem jer se ubrzava tok rijeke. Prirodna poplavna područja, bazeni koji bi nas inače štitili od popla-va, odvajaju se od rijeka, isušuju ili urbaniziraju. Rijeka se ubrzava

Velikim skokom u Dravu obilježen dan europske Amazone


i postaje tempirana bomba, jer regulirano korito ne može primiti ogromne količine vode i samo je pitanje gdje će se razliti. Iskapanje pijeska i šljunka također uvelike doprinosi budućim katastrofama. Strategija brzog prolaska vodenog vala izuzetno je loša jer se voda samo nakuplja i problem se prenosi nizvodnim susjedima, - na-pominje Šafarek. Rijeke ne poznaju granice i rješenja za njihovo upravljanje trebaju biti usvojena na regionalnoj razini. Zanimljivo istraživanje provedeno je tijekom 2007. i 2008.godine od strane njemačkog stručnog tima koji je izvijestio da provedbu europske direktive u Hrvatskoj ometaju institucije kojima vlada zastarjelo razmišljanje usmjereno upravo na tehničko-građevinskom reguli-ranju rijeka. Preporučili su da „zaštita voda mora postati prioritet te da renaturalizacija i reaktivacija naplavnih nizina mora biti in-tegrirana u mjere zaštite voda“. Također u izvještaju se navodi da je „u pogledu zaštite od poplava, hrvatska vodna administracija i dalje usredotočena na tradicionalne, tehnički orijentirane mjere i nije zapravo svjesna pomaka u shvaćanju koji se dogodio u zeml-jama članicama“. Na području Mure, Drave i Dunava hidrotehnički radovi tijekom tri stoljeća znatno su izmijenili i skratili tok ovih rijeka, a njihova poplavna područja ograničili nasipima. Na rijeci Dravi uzvodno od Donje Dubrave izgrađene su 22 hidroelektrane. Od tog broja, tri hidroelektrane s akumulacijama nalaze se u Re-publici Hrvatskoj. Osim poplavljivanja prostora akumulacijskim jezerima, utjecaji hidroelektrana vezani su uz promjene vodostaja te smanjene količine riječnih sedimenata i produbljivanje riječnog korita.

- Odgovorni razvoj hidroenergetike može biti vrijedan doprinos proizvodnji iz obnovljivih izvora energije, a da utjecaj na okoliš i prirodu bude nizak, - rekao je Raimund Mair iz tajništva ICPDR-a. - Kako bismo to postigli, ujedinili smo viđenja različitih interesnih skupina, uključujući proizvođače hidroenergije i organizacije za zaštitu okoliša, kako bismo razvili smjernice za održivu hidroener-getiku u Dunavskom slivu. Smjernice će uskoro biti dostupne i na Hrvatskom jeziku, - dodao je na kraju. No, unatoč brojnim prom-jenama uzrokovanim ljudskom aktivnošću, ovaj zapanjujući riječni krajolik može se podičiti jedinstvenom biološkom raznolikošću. Ovdje nalazimo rijetka prirodna staništa poput velikih poplavnih šuma, riječnih otoka, šljunčanih i pješčanih obala i rukavaca. Upra-ravo slobodni hidromorfološki procesi predstavljaju najveće bogat-stvo ovog područja te su danas rijetka pojava u Europi.

Tijekom mjeseca lipnja Državni zavod za zaštitu prirode predstavio je novu analizu i karte ključnih rijeka u Hrvatskoj i regiji koje se ističu po biološkoj raznolikosti i očuvanosti staništa. Prije točno godinu dana, Međunarodna komisija za zaštitu Du-nava, uključujući i predstavnike Hrvatske, usvojila je dokument Smjernice za održivu hidroenergetiku u kojem se predviđa i osniv-anje zona isključenja. Kako se u ovom dokumentu ne navodi koju metodologiju bi države trebale primijeniti, WWF je u suradnji s Državnim zavodom za zaštitu prirode i neovisnim stručnjacima iz regije razvio metodologiju, koju bi i Vlada mogla primijeniti pri-likom službene identifikacije zona isključenja. Metodologija WWF-a kao najvrjednije rijeke identificira one koje su u dobrom i vrlo dobrom stanju te sa značajnom prisutnošću endemskih i zaštićenih vrsta riba i zaštićenih područja. Analiza 82 rijeke u Hrvatskoj po-kazala je da su mnoge od njih u dobrom ili vrlo dobrom stanju, dok ukupna duljina najvrednijih riječnih segmenata iznosi čak 3.301 km, što obuhvaća 73 % ukupne duljine analiziranih rijeka. Četrnaest zemalja dunavskog riječnog bazena koje rade zajedno pod okriljem Međunarodne komisije za zaštitu Dunava (ICPDR) usvojilo je u lipnju 2013. odluku o prihvaćanju dokumenta Vodeća načela za razvoj hidroenergije, koja predviđaju i proglašenje zona isključenja (exclusion zones). Za zone isključenja od strane vlada proglašene su rijeke i riječni segmenti koji su od posebnog značaja s obzirom na svoje biološke i ekološke vrijednosti te bi zbog toga trebali biti očuvani od razvoja bilo kakvih hidroenergetskih ili dru-

gih infrastrukturnih projekata.- Dobro očuvane rijeke važna su prednost za Hrvatsku ali vi-

dimo da u posljednje vrijeme dolazi do prenaglog odlučivanja za iskorištavanje tog potencijala za energetske i vodnogospodarske svrhe. WWF je napravio analizu kako bi utvrdio koje su najvrjedni-je rijeke u Hrvatskoj i koje stoga zaslužuju posebnu pažnju prilikom planiranja infrastrukturnih projekata. Željeli bismo da ovo postane početak procesa nominacije zona isključenja u koji treba Vlada Re-publike Hrvatske uključiti širok spektar dionika, - izjavila je Irma Popović Dujmović iz Mediteranskog programa WWF-a.

Staništa unutar rezervata su među najugroženijima u Europi

Život na dravskom pijesku


DOGAĐAJI • Tekst: Goran Vincenc • Foto: HŠD Bjelovar

Bjelovarski šumari su po treći put nastupili na tra-dicionalnom Maratonu lađa koji se odvija početkom kolovoza na delti neretve. Ova iznimno zanimljiva utrka svake godine privlači veliki broj natjecatelja i prava je turistička atrakcija. najaktivniji ogranak HŠD-a je još jednom pokazao svoj sportski duh i unatoč nesreći za vrijeme utrke, momci su sretno sti-gli do cilja.

Ekipa HŠD Ogranka Bjelovar i ove je godine sudjelovala na Maratonu lađa koji se 9. kolovoza 2014. već 17. put održao na rijeci Neretvi. Ova jedinstvena manifestacija je natjecanje ekipa koje u tradicionalnim neretvanskim

lađama prelaze razdaljinu od Metkovića do Ploča na ruti du-goj 22,5 km. Održava se pod pokroviteljstvom Predsjednika RH i svake godine okuplja više desetaka tisuća posjetitelja iz raznih dijelova svijeta. Mara-tonu su prethodile naporne pripreme naših šumara koji su počevši od polovice mjeseca ožujka odradili tridesetak trenin-ga na Ribnjaku u Narti nedaleko Bjelovara.

Maraton lađa započeo je kuburaškim plotunima ispod mosta u Metkoviću nakon čega su vesla i lađe zabrazdale ri-jekom Neretvom, koja je postala

17. nERETVanSKI MaRaTOn lađa

Bjelovarski šumari ponovo zaplovili neretvom

pretijesna za 37 lađarskih ekipa i mnoštvo pratećih brodova ovoga jedinstvenog natjecanja, koje sedamnaest godina pronosi slavu neretvanskih gusara.

Na brzinskim utrkama koje su održane 6. kolovoza u Opuzenu gdje se ekipe natječu za što bolji startni poredak, naši su šumari osvojili izvrsno 19. mjesto što ih je na startu svrstalo u sredinu drugog reda što je u odnosu na prošlogodišnje 26. mjesto odlična startna pozicija. S izuzetnom voljom, hrabrošću i nadom u što bolji plasman, dečki su punom snagom zaveslali Neretvom boreći se s valovima koji su nastajali od ostalih natjecateljskih lađa i brojnih brodica i jahti u pratnji. Nakon tristotinjak metara odličnog star-ta, 3 - 4 vala preplavila su lađu i zamalo je potopila. Koristeći sva moguća sredstva ispumpavanja vode kojima su raspolagali, izgubili su 6 - 7 minuta dok nisu osposobili lađu za nastavak natjecanja. Za to vrijeme prestigle su ih sve lađe, a oni su ostali na začelju.

no, vođeni jakom željom i upornošću, uprli su sve svoje snage i sposobnosti te su prestigavši sedam lađa, stigli na cilj u Ploče 30. po redu s vremenom od 2:30.29. Obzirom na incident koji im se dogodio, u konkurenciji od ukupno 37 natjecatelja, ovaj plasman je više nego dobar. Uz svu nesreću koja ih je pratila, stigli su na cilj i uspješno obranili boje Hrvatskog šumarskog društva ogranka Bjelovar. Čestitamo im svima na hrabrosti i volji s nadom da će dogodine imati više sreće!

Treba naglasiti kako su ove godine po prvi put pobjedu odnijeli lađari Crnog puta iz Metkovića koji su iza sebe ostavili lađare Gu-sara iz Komina koji su pobijedili na prethodnih 5 maratona. Treći su bili lađari Stabline, a tik do njih Žrnovski galioti iz Žrnova na Korčuli.

Ove godine održan je i prvi maraton lađarica gdje je nastupilo 10 ekipa a pobjedu su odnijele lađarice, članice Gusara iz Komina ispred ekipe Stabline te Metkovki koje su zauzele treće mjesto.

Maraton je postao simbol Neretve. Od lađe je napravio atrak-ciju i novu turističku ponudu, koja je postala poznata izvan granica Hrvatske. Stvarni pobjednik Maratona, unatoč grčevitoj borbi i rivlastvu među ekipama, ipak je želja za veslanjem i ljubav prema neretvanskoj lađi.


ŠumskA rAzGleDnIcA • Tekst/foto: Marija Glavaš

Područje šumarije Koprivnica mjesto je na kojem se prožimaju šuma i ljudi. njezino je sjedište smje-šteno nedaleko od grada Koprivnice, poznate kul-turne i gospodarske osovine regije. ljudi koji rade u šumariji Koprivnica imaju zadaću čuvati prirodna bogatstva koja su im povjerena i uz to održavati ne-smetan tok proizvodnje. Obje zadaće izvršavaju više nego uspješno. njihov društveni život i više je nego ispunjen jer je šuma važan dio života podravskog stanovništva.

Kada bi stali opisivati smještaj šumarije Koprivnica na način da se krećemo u krug u smjeru kazaljke na satu i kada bi krenuli od njezine najsjevernije i najisturenije točke bila bi to kraća granica s Republikom Mađarskom.

Šumarija zatim, na sjeveroistoku graniči sa šumarijom Repaš, na is-toku sa šumarijom Đurđevac i s UŠP Bjelovar na jugu. Dužu grani-cu smjera zapad–jugozapad ima sa šumarijom Sokolovac. Krug zatvaraju šumarije Ludbreg i Čakovec na sjeverozapadu.

U svome sastavu ima tri gospodarske jedinice. Dio gospodarske jedinice Koprivničke nizinske šume smješten je uz rijeku Dravu i karakteriziraju ga poplavne šume vrbe, topole i johe, a južno od njih su šume hrasta lužnjaka. Druge dvije jedinice Dugačko Brdo i Novigradska planina, smještene su na jugu šumarije, a obje karak-kteriziraju šume hrasta kitnjaka i bukve. Jedinica Dugačko Brdo smještena je na sjeveroistočnim obroncima planine Kalnik. Jedi-nica Novigradska planina smještena je jugoistočno od nje, na ob-roncima niskog gorja Bilogore. Između tih dviju jedinica proteže se Lepavinski prijevoj, odnosno kanal kojim prolazi željeznička pruga. Najviša kota šumarije nalazi se unutar gospodarske jedinice Novigradska planina. Tih 308 metara nad morem ujedno predstav-lja najvišu točku Bilogore i čitave Podravine.

Ovakva podjela šumarije na snazi je još od 1961. godine. Prije su neki njezini dijelovi pripadali drugim šumarijama, a šumama su gospodarili Šumsko-poljoprivredni kombinati. Šumarija Ko-privnica i štoviše cijela podravska i bilogorska regija mogu se dičiti

ŠUMaRIja KOPRIVnICa, UŠP KOPRIVnICa

Suživot čovjekai šume

činjenicom neprekidnog, organiziranog gospodarenja šumama od stoljeća i pol zbog čega će HŠD, ogranak Koprivnica uskoro izdati monografiju.

Osim doista dugom tradicijom, šumarija Koprivnica može se pohvaliti velikim prirodnim bogatstvima. Šume uz rijeku Dravu šume su posebne namjene, u šumariji ih smatraju velikim zelenim blagom i ponose se njima. Te očuvane, poplavne šume vrbe, to-pole i johe nalaze se unutar Regionalnog parka Mura– Drava koji je takvim proglašen prvi u Hrvatskoj. Osim što zaposlenici na terenu često prolaze pored jedne od najočuvanijih rijeka u Europi i to područjem gdje ona otkriva svoju punu ljepotu onako prošarana meandrima i sprudovima, uživaju i u cvrkutu brojnih ptica. Unutar parka je, naime smješten i Posebni ornitološki rezervat Veliki Pažut. Ornitološki rezervat se prostire na ukupno 700 ha, a šumarija Ko-privnica gospodari njegovim većim dijelom, točnije na njegovih 500 ha. Na internetskoj stranici Javne ustanove zadužene za up-ravljanje zaštićenim područjima Koprivničko– križevačke županije stoji da su u rezervatu viđene rijetke vrste ptica poput crne rode, plazice vuge i jastrepca cipolaša te da ptičje carstvo Velikog Pažuta nije do kraja istraženo.

U tom su parku, na lokaciji blizu mjesta Legrad 1996. godine reintroducirani dabrovi koji su se, kao i svugdje drugdje gdje su ispuštani odmah odlično prilagodili. Inače, na području uz Dravu postoje odsjeci do kojih je moguće doći jedino čamcem.

Još je prirodnih bogatstava koja čine ovu šumariju jedinstvenom. Spomenike prirode čine pitomi kesten starosti oko 420 godina, stara lipa od preko 300 godina, koja se nalazi na granici s đurđevačkom šumarijom pa na nju zajedno polažu prava i livade u Zovju. Livade se nalaze nedaleko od mjesta Đelekovac, a zaštićene su od 2002. godine radi očuvanja dvaju vrsta leptira, kritično ugroženih livadnih plavaca.

U gospodarskoj jedinici Dugačko Brdo odjel 29 je proglašen Posebnim rezervatom šumske vegetacije. Prostire se na 11,84 ha, a predstavlja stogodišnju sastojinu bukve s dlakavim šašem drvne zalihe 606 m3. Posebnim rezervatom ova je prekrasna šuma proglašena 1973. godine.

Površina cijele šumarije, prema podatku od 1. siječnja 2014. godine iznosi 6.776 ha s time da će joj biti priključeno 100 ha. Uku-pna drvna zaliha šumarije iznosi 1.792.000 m3, a ukupni etat 45.200 m3.

Prema Sporazumu o obavljanju poslova iz djelatnosti Savjeto-davne službe šumarija će do kraja godine obavljati šumarske po-slove u šumama privatnih šumoposjednika. Takvih je na području koprivničke šumarije na ukupno 4.800 ha. Od toga je preko 3.000 ha uređeno, tj. njima se gospodari prema propisima iz osnova gos-podarenja.

lugarska kućica u gospodarskoj jedinici Dugačko brdo

Upravitelj šumarije Davorin Rodek


U šumariji sada radi 49 zaposlenika predvođenih upravi-teljem Davorinom Rodekom i pomoćnicom upravitelja Marinom Juratović. Radove na terenu i u uredu nadziru četvorica revirnika. Drvnu masu klasira i otprema šest poslovođa, a šume čuva šest čuvara. Stalno zaposlenih sjekača je 13, troje osoba je zaposleno na administrativnim poslovima, a jedna osoba obavlja poslove do-mara i skladištara. Šumskih radnika je 14, a u vrijeme nastajanja ovog članka bili su raspoređeni na poslove njege mladika u gospo-darskoj jedinici Dugačko Brdo. Istodobno je jedna grupa sjekača radila na proredi šezdesetogodišnje sastojine u gospodarskoj je-dinici Novigradska planina, a druga na ispomoći UŠP Ogulin, u šumariji Jasenak. Ispomoć drugim šumarijama ljeti, kada je obim poslova u šumariji Koprivnica manji, ustaljena je praksa. Lani su pomagali šumariji Repaš, koja se također nalazi u UŠP Koprivnica, ukloniti sušce. Sve šumske radove, tj. sječu, izradu i uzgojne radove šumarija obavlja vlastitim snagama. Radna jedinica Mehanizacija i prijevoz Đurđevac smještena u gradiću Đurđevcu, rješava im sve poslove za koje je potrebna mehanizacija.

U šumariji su izrazili zadovoljstvo jer sve radove sječa i uzgoja ostvaruju u potpunosti i u zadanim vremenskim rokovima. Završno s lipnjem ostvarili su proizvodnju od 20.000 m3.

Budući da je drvna industrija u ovome kraju snažna nemaju problema s prodajom proizvedenog, dapače njihova je ponuda manja od potražnje. Većinom se otprema netom posječena roba, odnosno, kako je kazao upravitelj: odlazi ispod pile. Brzo se pro-daju trupci hrasta kitnjaka, bukve i graba, a manje zastupljene vrste poput trešnje, gorskog javora ili javora klena ostaju neko vrijeme na zalihama. Drvne sortimente otpremaju u obližnje pilane u Velikom Bukovcu, Malom Bukovcu i Novom Marofu, a višemetricu u Bjel-ovar, Čakovec, Varaždin i Varaždinske Toplice. Manje proizvedene količine prodaju se putem licitacije.

Takvoj proizvodnji pogoduje iznimno dobra otvorenost šumskih komunikacija. Praktički nema odsjeka koji nije dobro povezan pa prosječna dužina privlačenja iznosi od 300 do 400 m. Najveće udaljenosti iznose od 700 do 800 m. U gospodarskim osnovama propisano je svega 2,07 km izgradnje novih cesta. Svi

drugi propisi vezani uz prometnice odnose se na održavanje već postojećih. U nizinskom dijelu na raspolaganju su im i neke javne ceste. Ukupna otvorenost šumarije iznosi 20,07 km/1.000 ha.

Prednost je i blizina šumskih rasadnika od kojih se dva nalaze na području same šumarije. Rasadnik Močile iz kojeg nabavljaju sad-nice bukve, kitnjaka i johe nalazi se unutar gospodarske Dugačko Brdo, a rasadnik Drnje unutar jedinice Koprivničke nizinske šume. U Drnju, osim nabrojenih nabavljaju i sadnice topole. Unutar UŠP Koprivnica nalaze se i rasadnici Limbuš u mjestu Kloštar Podravski iz kojeg nabavljaju sadnice lužnjaka, jasena i johe, maleni rasadnik Župetnica na području šumarije Križevci te Zelendvor na području šumarije Varaždin. Po potrebi, u slučaju slabog uroda nekih vrsta, sadnice nabavljaju iz rasadnika UŠP Bjelovar i Osijek.

Dvije lugarnice kojima se koriste izgrađene su u skladu s visokim ekološkim i estetskim standardima. To su drvene kućice na uređenim travnatim površinama, okružene šumom na čijim su krovovima postavljene fotonaponske ploče iz kojih dobivaju struju.

Aktivni problemi uključuju zdravstveno stanje šuma. Ove se godine šumarija suočila sa sušenjem kultura obične smreke, boro-vca i ariša. Razlog sušenja bile su visoke lanjske temperature. One su dovele do fiziološkog slabljenja stabala, a to je dovelo do na-pada smrekovog potkornjaka i ariševog moljca. Velik dio stabala već je posječen, a te četinjače, sađene šezdesetih i sedamdesetih godina za trenda očetinjavanja kontinentalne Hrvatske, bit će zami-jenjene sadnicama i sjemenom autohtonih vrsta, odnosno hrastom kitnjakom, poljskim jasenom, trešnjom i johom. U konačnici, jed-nom kada ova konverzija bude u potpunosti provedena, šumarija će ponovo imati u potpunosti autohtonu vegetaciju, tj. šume čiji sastav odgovora prirodnom.

Na stablima pitomog kestena uočen je napad kestenove ose šiškarice. Nažalost, ova je plemenita vrsta od prije ugrožena neizlječivom bolešću, rakom kestenove kore koji je na koprivničkom području prisutan desetljećima. Na području šumarije uočen je u posljednje tri godine.

Šumarija Koprivnica ima odličnu, dugogodišnju suradnju sa svim mogućim gradskim i županijskim udrugama podravskog kra-ja. Oni su organizatori i sudionici brojnih akcija. S policijom djeluju u akciji Zdrav za pet, a često surađuju i s vatrogascima. Redovito drže edukativna predavanja u sklopu projekta Škola u šumi, šuma u školi i tu su dokazano i više nego uspješni. Postali su traženi, os-novne škole zovu ih da im održe još koje predavanje, a srednje ih žele uključiti. Držali su nastavu osobama s invaliditetom kako bi im pomogli u školovanju za vrtlare kao i Udruzi liječenih alkoholičara. Sa sudjelovanjem u akciji Zelena čistka, jedan dan za čisti okoliš započeli su prvi u Hrvatskim šumama. Redoviti su sudionici gradskih manifestacija. Svake godine organiziraju Kestenijade za građanstvo. Ističu kako nisu imali problema s izdavanjem dozvola, odnosno naplatom sakupljanja kestena ili gljiva.

Šumarija Koprivnica je, dakle tamo gdje se prožimaju urbano i ruralno, šume i ljudi...

Gospodarska jedinica Koprivničke nizinske šume

Gospodarska jedinica novigradska planinaGospodarska jedinica Dugačko brdo


rAsADnIČArsTVO • Tekst: Vesna Pleše • Foto: arhiva

novom investicijom u plastenik, omogućit će se kva-liteta i povećanje proizvodnje sadnog materijala, poglavito hortikulturnih vrsta biljaka. Ciljevi su im postati vodeći proizvođač šumskog i hortikulturnog sadnog materijala u regiji.

Osnovan davne 1970. rasadnik Frančeskija, svojevrsni je brand u proizvodnji šumskog reprodukcijskog materi-jala, ali još više raznih hortikulturnih vrsta. Od 2009. po-sluje kao radna jedinica, zajedno s rasadnikom Šijana iz

Pule u sastavu buzetske podružnice Hrvatskih šuma. Smješten je u neposrednoj blizini Umaga.

Prostire se na površini od 21,6 ha. Posljednjih godina povećava se količina proizvedenog šumskog reprodukcijskog materijala 2012. proizvodnja je iznosila (350.000 komada sadnica), 2013. (410.000 komada), ove godine (560.000 komada sadnica). Proiz-vodnja se vrši isključivo u kontejnerima. najzastupljenije biljne vrste su crni bor i hrast medunac, koji pokazuje sve bolje rezul-tate u pošumljavanjima, dok se prije desetak godina nije koristio u te svrhe. Cijela površina na kojoj se proizvodi šumski reprodukcijs-ki materijal je pokrivena automatskim sustavom navodnjavanja, što smanjuje potrebu za većim učešćem ljudskog rada, a u ekstremnim uvjetima suše daje neusporedivo bolje rezultate u proizvodnji kli-janaca. Sadni materijal proizvodi se uglavnom za potrebe buzetske podružnice, a po potrebi se isporučuje i drugim podružnicama Hrvatskih šuma. Tako je tijekom 2013. isporučen dio sadnica crnog bora za potrebe podružnica Koprivnica i Nova Gradiška.

U rasadniku se godišnje proizvede, što vegetativnim što gen-

RaSaDnIK FRanČESKIja

Vodeći istarski brand u proizvodnji šumskih i hortikulturnih sadnica

erativnim razmnožavanjem, 160 različitih biljnih vrsta. Proizvod-nja hortikulturnih vrsta biljaka odvija se tijekom cijele godine (sjet-vom, ožiljavanjem reznica,presadnjom) uz pravovremenu primjenu zaštitnih sredstava i adekvatnu prihranu kompleksnim gnojivima u plasteniku, stakleniku te na otvorenim površinama. Posjeduju i vlastiti matičnjak koji je osnovan prije petnaestak godina.

na površini od 5 ha tijekom 2010. podignuti su trajni na-sadi smokava i maslina, koji se i navodnjavaju. Tri vrste smokava (bružetka bijela, vodenjača, bjelica) pogodne su za sušenje.

- Ovo je najveći plantažni nasad smokava u Istri. Od maslina, kao najstarije voćne sadnice posadili smo autohtonu sortu istarsku bjelicu i sortu Leccino. Obje sorte odlikuju se obilnom rodnošću. Sve veća potražnja potrošača za prehrambenim proizvodima zaštićenim garancijom kakvoće i zemljopisnog podrijetla, otvara nam i sve veće mogućnosti u uzgoju maslina i smokava, -ističe up-raviteljica rasadnika Ester Brajković-Vladilo.

Jedna od novina u rasadniku koja će pridonijeti kvalitetnijoj proizvodnji je investicija u rekonstrukciju plastenika. Plastenik im-pozantnih dimenzija (90 m x 25 m), koji pokriva 2250 m² proizvodne površine, osnova je za proizvodnju, skladištenje i prodaju hortikul-turnih sadnica. Zbog starosti od oko 40 godina te dugogodišnjim procesom korozije, narušena je statika i nosivost čelične konstruk-cije. U nekoliko navrata zbog elementarne nepogode (tuče, pijavi-ca), saniran je pokrov na plasteniku, a metalni sklopovi sanirani su samo na najkritičnijim mjestima. Poslije olujnog nevremena i tuče u 2012. godini, zbog nedostatka financijskih sredstava planirana je samo djelomična sanacija. Tada je obavljen detaljni pregled čelične konstrukcije, a uzorkovanjem je utvrđeno da je postotak korodi-ranosti gotovo 30 posto. Utvrđeno je da se djelomičnom sana-aci-jom ne mogu postići zadovoljavajući rezultati u pogledu sigurno-

Upraviteljica rasadnika Ester Brajković-Vladilo

Upravna zgrada rasadnika


osti i nosivosti konstrukcije. Stoga je odlukom Uprave Hrvatskih šuma planom investicija i planom nabave procijenjena vrijednost rekonstrukcije plastenika na 975.000 kn. Postupkom javne nabave sklopljen je ugovor s izvoditeljem radova, tvrtkom Titan Constructa d.o.o. iz Zagreba. Tijekom 2013. godine izvršen je veći dio radova na rekonstrukciji, a nastavak rekonstrukcije planiran je i u prvom tromjesečju tekuće godine. Kako je čeličnoj konstrukciji bila u pot-punosti narušena nosivost, a i sam pokrov plastenika bio je u potpu-nosti uništen, krenulo se u radove potpunog uklanjanja starog plas-tenika. Stoga se na novo pripremljenoj površini krenulo s potpunom rekonstrukcijom plastenika. Izvršena je rekonstrukcija odvodnje i drenaže, tamponiranje i niveliranje proizvodnih ploha, rekonstruk-cija sustava za zalijevanje, obnova elektroinstalacija, postavljanje novih bočnih sjenila te montaža nove čelične konstrukcije. Plastenik je pokriven kvalitetnim i na vremenske nepogode otpornim akril-nim pločama. Cjelokupna investicija na rekonstrukciji plastenika realizirana je u iznosu od 1.080.000 kn iz sredstava amortizacije, što je tek nešto više uloženih sredstava od prvobitno planiranih ulaga-nja za djelomičnu sanaciju. U ovom slučaju iskazane su sve pred-nosti javne nabave kojom se nekonkurentni izvoditelji eliminiraju, dok se izvođači s povoljnim realnim cijenama i kvalitetom izve-denih radova održavaju na tržištu. S druge strane postignut je cilj, da se minimalnim financijskim ulaganjima izgradio novi plastenik,

pa se sada mogu u potpunosti posvetiti poslovima na povećanju i kvaliteti proizvodnje.

Osim ulaganja u novi plastenik, djelomično su u ovoj godini realizirana investicijska ulaganja u proširenje površina za proizvod-nju šumskih sadnica s uređenjem pristupnog puta i automatskog sustava za navodnjavanje. Vrijednost ove investicije je oko 30.000 kn. Pored toga napravljena je i projektna dokumentacija za pumpno postrojenje kojom bi se voda za potrebe navodnjavanja hortikul-turnih i šumskih sadnica kao i površina pod trajnim nasadima iz arteškog bunara prepumpavala u postojeću kaptažu na najvišoj koti, a zatim gravitacijom distribuirala u sustav za navodnjavanje.

U rasadniku trenutno radi šest stalno zaposlenih, od čega četiri NKV radnika, blagajnik, administrator te upraviteljica radne je-dinice. Zbog raznovrsnosti i opsežnosti radova tijekom proljeća na ispomoć u rasadnik dolaze i radnici iz obližnjih šumarija. Sistema-atizacijom radnih mjesta iskazana je i potreba za zapošljavanjem jednog tehnologa rasadničarske proizvodnje.

- Želja nam je vlastitim naporima i daljnjim investicijskim ula-ganjima maksimalno smanjiti troškove, a povećavati proizvodnju svih vrsta sadnog materijala. Cilj nam je postati vodeći proizvođač hortikulturnih i šumskih sadnica u regiji, uz zadovoljavanje potre-ba domaćeg i inozemnog tržišta za sadnim materijalom, a što nam uz dobar zemljopisni položaj ide i u prilog, - naglašava Ester Brajković-Vladilo.

Cvijeće i ukrasno grmlje

Šumski reprodukcijski materijal Proizvodnja sadnog materijala na otvorenom


VIJesTIce Iz PODruŽnIcA • Tekst/foto: Redakcija i suradnici

UŠP Osijek

• Kolovoz, a kasnije i rujan u lovištima UŠP Osijek ukazuje na početak glavne lovne sezone. Tijekom kolovoza u lovištima UŠP Osijek počinje parenje kod vrste jelen obični te jednako tako počinje i lov na mužjake jelena običnog. Lovno osoblje počinje sa intenzivnim osmatranjem i prikupljanjem podataka o populacijskim parametrima gospo-darski zanimljivih vrsta divljači, koji su neophodni za gospodarenje jednom složenom ekološkom cjelinom kakvo je porječje Dunava ili pak brežuljkasto srca Slavonije. Ove godine ćemo utvr-diti posljedice koje je na populacije os-tavio prošlogodišnji visoki i dugotrajan vodostaj rijeke Dunav

• Obavljena je glavnina pripremnih ra-dova, poglavito glede prirodnih uvjeta prehrane i zaklona, zatim mjere uređenja lovišta te popravak i podizanje lovno gospodarskih i lovno tehničkih objekata.

• Lovna godina (2014.-2015.) je u svo-joj početnoj fazi, prije svega mjesec svibanj, a što se tiče realizacije ko-mercijalnog odstrela u lovištima UŠP Osijek, dobro i očekivano počela. Lovci turisti su odstrijelili 32 mužjaka vrste srna obična te 20 grla vrste svinja di-vlja. Posebno nam je drago ustvrditi kako su u slobodnoj prirodi odstrijelje-ni veprovi čiji su trofeji zaslužili dvije zlatne, jednu srebrenu te dvije brončane medalje prema CIC-u. Može se ustvrditi da imamo popunjene kapacitete s obzi-rom na logističku potporu potrebnu za izvođenje korektnog pojedinačnog lova u odnosu na ponudu usluga kroz aktu-alne cjenike.

UŠP sisak

• Obilna kiša i vjetar početkom kolovoza oštetili su šumske prometnice i mostove prouzročivši gubitke šumarijama Glina, H. Kostajnica, Dvor i Rujevac. U tijeku su obilazak terena, procjena i saniranje šteta.

• Realizirani radovi BOŠ-a za srpanj i kolovoz su: priprema staništa (19 ha), popravci ograda (5 km), njege mladih sastojina (453 ha), doznaka stabala (do 14.8. 2014. god.) oko 310.000 m3 te procjena oštećenja od poplava na poniku i pomlatku hrasta lužnjaka.

• Dovršeni su godišnji planovi gospo-darenja za g.j. Letovanički lug šumarije Sisak. U tijeku su terenski radovi u g.j. Pešćenica-Cerje šumarije Lekenik.

• Realizirana sječa u razdoblju od 1.7. do 18.8. 2014. god. iznosi 2.9102,03 m3.

• U tijeku je redovna prihrana sitne divljači.

UŠP VinkOVci

• Iako se voda s poplavljenog područja uglavnom povukla, neke šumske sasto-jine, uz sam nasip Save i nekim dijelovi-ma spačvanskog bazena, još uvijek su pod vodom. Tako je i utvrđivanje šteta od poplava na pomlađenim površinama hrasta lužnjaka otežano i još uvijek tra-je, a tek će se naknadno pokazati stvarni troškovi i potrebe saniranja i ponovnih pošumljavanja stradalih šumskih površina.

• Za sada se provodi osposobljavanje zakorovljenih površina na području Općine Gunja gotovo svim raspoloživim traktorima s rotosjekačima od strane UŠP Vinkovci.

• Radovi sječe, izrade i privlačenja drvnih sortimenata teku po zadanoj dinamici, a od planiranih 370 tisuća m³ neto drvne mase, do kraja srpnja je izrađeno 223,5 tisuća odnosno 60 %, od čega je 105 tisuća (54 %) oblovine, sve izrađeno vlastitom radnom snagom.

• Na području naše podružnice, u ti-jeku su radovi njege pomlatka u svim šumarijama, kao i doznaka redovnog i slučajnog prihoda. Doznačena količina sušaca je značajno manja od prošlog petogodišnjeg prosjeka, tako da ni doznaka ni sječa sušaca neće dostići planirane količine za ovu godinu.

• Kako je obilaskom terena ustanovljeno, za očekivati je dobar urod žira hrasta lužnjaka kojim bi trebalo izvršiti naplod-nju na oko 400 ha novih površina, ali i jednim djelom obnoviti i sanirati strada-le pomlađene površine.

UŠP senj

• Od strane Stručnog povjerenstva Minis-tarstva poljoprivrede provedeno je ispiti-vanje Plana gospodarenja za g.j. Nadžak bilo, šumarije Krasno. g.j. Nadžak bilo nalazi se u Parku prirode Velebit pa su na ispitivanju bili prisutni i predstavnici

Ministarstva zaštite okoliša i prirode.• U tijeku je rekonstrukcija šumske

prometnice Abez-Paklarica, duljine 3.105,39 m, g.j. Švičko bilo, šumarija Krasno te izgradnja gornjeg stroja protupožarne ceste Kava-Rusova dra-ga, duljine 2.623,37 m, g.j. Miškovica, šumarija Senj.

UŠP BjelOVar

• U šest mjeseci ove godine posječeno i izrađeno je 332.061 m³ drvnih sorti-menata; prema Planu proizvodnje za 2014. godinu izvršenje je 52 %. Pro-dano je 337.761 m³ drvnih sortimenata; izvršenje prema Planu prodaje je 52,64 %, a financijsko izvršenje je 55,72 %.

• U skladu s Planom BOŠ-a za 2014. go-dinu, provedeno je i završeno terestičko suzbijanje pepelnice u sastojinama hrasta lužnjaka u obnovi, jednokratno na površini od 542,53 ha i drugo tretirane na površini 209,95 ha. Zabilježen je slab intenzitet napada pepelnice zbog loših vremenskih uvjeta za njen razvoj.

• Izgrađeni su gornji strojevi na tri šumska zemljorada u šumariji Bjelovar u gospo-darskoj jedinici Bjelovarska Bilogora ukupne dužine 0,5 km.

• Predstavnici Nacionalnog koordinaci-jskog centra za procjenu i motrenje dr. sc. Nenad Potočić i dr. sc. Ivan Seletković iz Hrvatskog šumarskog in-stituta, izvršili su kontrolnu procjenu oštećenosti krošanja u šumariji Daruvar.

• U sjemenskim sastojinama gospodar-skih jedinica Trupinsko - Pašijanski gaj, Grđevačka Bilogora, Varoški lug, Česma-Čazma, Česma-Vrbovec obav-ljena je selektivna doznaka, a kolau-daciju je obavila dr. sc. Maja Gradečki-Poštenjak i odobrila radove sječe.

UŠP GosPić

• Povjerenstvo Ministarstva poljoprivrede prihvatilo je Program gospodarenja za gospodarsku jedinicu Ramino Korito koja se u cijelosti nalazi u PP Velebit.

• Zbog loših vremenskih uvjeta plan proizvodnje ne odvija se po utvrđenoj dinamici. U prvih osam mjeseci plan sječa ostvaren je s 54 %, dok se uzgojni radovi ostvaruju prema planu.

• Od početka kolovoza, 31 diplomirani


inženjer šumarstva te 16 šumarskih tehničara iz UŠP Split, Karlovac, Požega, Zagreb, Koprivnica i Buzet u ispomoći je Upravi Gospić na poslovima doznake i pripreme rada. Stručni surad-nici iz navedenih podružnica u ispomoći su na poslovima doznake i pripreme rada po šumarijama.

• Predstavnici Šumarskog instituta Jas-trebarsko i njemačkog šumarskog insti-tuta iz Freiburga boravili su dva dana na području UŠP Gospić u sklopu pro-jekta o utvrđivanju otpornosti primorske bukve na sušenje .

UŠP naŠice

• Prošloga mjeseca odrađena je pri-prema staništa (16 %), njega mladih sastojina (40 %), doznaka (42 %), šumskogospodarski planovi (50 %), zaštita šuma 34 %. Pri kraju su radovi na njezi mladih sastojina, doznaci, a počelo se sa radovima na pripremi staništa, ke-mijski, uređenje donje etaže tj. pripreme za sjetvu i sadnju žira.

• U ispomoć šumariji Gunja za suzbijanje ambrozije poslana su dva traktora.

• Prošlog mjeseca ukupno je posječeno 31.838 m³. Ukupno je otpremljeno 34.272 m³.

• Tradicionalno, već godinama prvi vikend u mjesecu rujnu održati će se manifestacija Dani slavonskih šuma u Našicama.

UŠP kOPriVnica

• Realizacija sječe i izrade tijekom srpnja iznosi 32.767 m³.

• Od uzgojnih radova tijekom srpnja rađena su čišćenja tla od korova, njege pod zastorom, njege pomlatka i mladika te čišćenja na površini od 384 ha.

• Izvršena su prva tretiranja protiv pep-elnice na poniku i pomlatku hrasta na površini od 115 ha kao i drugo tretiranje na površini od 87 ha.

• Završeni su terenski radovi izmjere

za izradu osnove gospodarenja za g. j. Kestenovac–Nebljuška gora za šumariju Donji Lapac u UŠP Gos-pić.

UŠP BUzet

• Tijekom mjeseca srpnja i kolovoza od radova biološke obnove šuma u šumariji Pazin izvršeni su radovi njege pomlatka i mladika. Nastavljeni su i radovi doznake stabala od čega ističemo doznaku sušaca u šumskom predjelu Lovrin u Pazinu. Doznaka obuhvaća uglavnom starija stabala pitomog kestena koja su se u po-sljednje dvije - tri godine osušila ili su u progresiji sušenja, u ukupno 5 odsjeka na skoro 11 ha površine, starosti od 40 do 90 godina.

• Prema Godišnjem operativnom pla-nu zaštite šuma od požara, na terenu je prisutna osmatračka protupožarna služba te u ophodnji na području čitave podružnice. S obzirom na vremenske uvjete, koje obilježava neobično kišno i vlažno vrijeme za ovo doba godine, na području UŠP Buzet dosada nije zabilježen nijedan šumski požar.

• Na području grada Umaga vršeni su i hortikulturni radovi prema ranije sklopljenim ugovorima o održavanju okoliša s više raznih firmi.

• U šumariji Buzet tijekom proteklog razdoblja vršila se njega lužnjaka pod zastorom sastojine, doznaka stabala, izvlačenje drvnih sortimenata vlastitim kapacitetima u g.j. Mirna te provođenje redovnog plana zaštite šuma od požara.

• U proteklom razdoblju djelatnici šumarije Rovinj provode plan zaštite šuma koji na području šumarije uključuje ophodnje i motrilačku službu, izvršava se i doznaka stabala i započeti su radovi sječe u odsjecima g.j. Prio-balne šume Rovinja.

UŠP zagreB

• Radna jedinica Hortikultura privodi kra-ju radove sanacije nakon niza vremen-skih nepogoda. Posljedice olujnih nevre-mena, šumarija Zagreb očekuje sanirati do kraja godine po pitanju uklanjanja oštećenih stabala i uspostave šumskog reda na Medvednici. Njege pomlatka i popunjavanja završit će tijekom ove i godina koje slijede.

• U tijeku su radovi njege i zaštite ponika i pomladka te intenzivne doznake stabala.

• Dio djelatnika radi na ispomoći u UŠP Sisak (šumarija Petrinja) i UŠP Gospić (šumarije Donji Lapac i Perušić).

• Proizvodnja je u razdoblju od 1. do 18. kolovoza 2014. god. iznosila 6.616,26 m³ što je 66,94 % plana proizvodnje.

• U tijeku je popravak i održavanje šumskih prometnica na području šumarije Lipovljani.

• U rasadnicima su se obavljali radovi na zaštiti i proizvodnji šumskih sadnica (frezanje, okopavanje, plijevljenje i dr.).

UŠP sPlit

• Na području Uprave pojačana je otprema smilja. Otpremljeno je 847.830 kg smi-lja. Na šumarijama je pojačana kontrola sakupljanja nedrvnih šumskih proizvoda kako ne bi došlo do pustošenja šuma i šumskog zemljišta, odnosno uništavanja staništa biljaka koje se sakupljaju. U slučaju uočenih bilo kakvih nepravil-nosti Hrvatske šume raskinut će ugovor s takvim sakupljačima.

• U sjemenskim sastojinama alepskog i primorskog bora na području šumarija Dubrovnik, Korčula, Zadar i Biograd vrši se sakupljanje češera. Nadzor nad sakupljanjem obavila je dr. sc. Maja Gradečki–Poštenjak. Sakupljanje je još u tijeku, a do sada se sakupilo 1.100 kg češera alepskog, 490 kg primorskog bora i 25 kg pinjola. U šumariji Zadar pregledani su objekti predloženi za upis u Registar šumskih sjemenskih objekata za sjeme vrste alepskog bora i pinjola.

• U šumarijama Split, Sinj i Zadar pot-pisani su ugovori za radove na prido-bivanju drveta. Radovi su i počeli, osim na području šumarije Zadar gdje se s radovima kreće u rujnu nakon završetka turističke sezone.

• U sklopu vojno–redarstvene akcije Olu-ja, klub atletskih veterana Zadar i ove godine, na području državne šume „Mu-sapstan“ organizirao je međunarodnu atletsku utrku „Kros u šumi“. Utrka se odvijala na protupožarnim putevima koje članovi kluba, svake godine pa i ove, održavaju na način da uklanjaju krupno kamenje, grane i ostalo sa staze, a sakupljeno smeće odvoze na obližnji deponij.

UŠP karlOVac

• Uslijed velike količine oborina ponov-no su se pojavila klizišta i erodirane su


ceste, otežan je rad na privlačenju i ot-premi.

• Izvršena je redovna godišnja procjena oštećenosti šuma i redovno izdavanje posebnih uvjeta građenja. Postavljeni su protupožarni plakati i obavljena unutarnja kontrola provođenja mjera zaštite šuma od požara po šumarijama.

• Odobren je godišnji plan za g. j. Kome-sarsku kosu-Trnovi, a očekuje odobrenje se za g.j. Babina gora. Sprema se za ja-vni uvid g.j. Pisarovinski lugovi i Jastre-barski lugovi.

• U srpnju su situirani radovi BOŠ-a u vri-jednosti 1,0 mil. kn što predstavlja 33 % plana.

• Srpanjska proizvodnja drvnih sorti-menata iznosi 22.541 m3 (7 % plana), a sveukupna od početka godine 176.723 m3 (55 % plana).

• Aktualno je osmatranje divljači, komer-cijalni pojedinačni lovovi na krupnu divljač. Intenzivno se radi na prodaji lovnih dana za komercijalne skupne lovove na divlje svinje koji bi se orga-nizirali tijekom jeseni i zime.

• Djelatnici UŠP Karlovac posjekli su i privukli oko 3.000 m3 u UŠP Delnice te oko 5.700 m3 u UŠP Ogulin. Čitav ko-

lovoz i pola rujna šumarski stručnjaci iz UŠP Karlovac radit će kao ispomoć u UŠP Gospić.

• HŠD, ogranak Karlovac organiziralo je izložbu fotografija nastalih na fotoizletu ogranka u Posebni botanički rezervat Blatuša 2014.

UŠP PožeGa

• Sječa i izrada drvnih sortimenata iznosi-la je 16.753 m³ uz izvršenje norme od 110 %. Izvlačenje drvnih sortimenata iznosilo je 10.114 m³. Otprema drvnih sortimenata kupcu iznosila je 17.545 m³.

• Radovi na biološkoj obnovi šuma izvršeni su u potpunosti. Obavljena je njega pomlatka i mladika na 148,56 ha. Doznačena su stabla za sječu u količini od 48.076 m³.

• Građevinski radovi na proizvodnji tuca-nika iznosili su 12.370 m³ i u potpunosti su odrađeni na drugim podružnicama. Otpremljeno je 2.017 m³ tucanika iz vlastitih kamenoloma. Izgrađen je donji stroj ceste u duljini od 3,5 km.

UŠP OgUlin

• Radovi na biološkoj obnovi šuma obuh-

vatili su pripremu staništa u količini od 3,54 ha. Njega je u ovoj godini izvršena na ukupno 73,34 ha.

• Zaštita šuma izvršena je u tekućem mjesecu na površini od 20.674 ha. Sa-nacija i obnova izvršena je na 5,20 ha, a riječ je o pripremnim radovima.

UŠP Delnice

• Proizvodnja je do sada napravljena u količini od cca 320.000 m³ ili 67 % godišnjeg Plana. Trenutno se radi samo s radnicima na neodređeno vrijeme i privatnim poduzetnicima.

• Doznaka glavnog prihoda za 2015. odvija se predviđenom dinamikom i bit će gotova na vrijeme.

• Dio inženjera i tehničara u ispomoći je u gospićkoj i bjelovarskoj podružnici. Inženjeri rade doznaku dok pomoćnici revirnika zaprimaju drvnih sortimenta.

• Intenzivno se radi na održavanju šumskih prometnica u režiji RJ MGP Delnice.

• Radovi u lovištima odvijaju se prema dinamici. Najveći radovi na spremanju sijena za zimsku prihranu divljači.


uzGAJAnJe ŠumA • Tekst/foto: Irena Devčić

jEla U lIČKIM ŠUMaMa

Posebnost prebora leži u Općekorisnim funkcijama šumejelove šume prošle su put od neurednih i nekontro-liranih sječa preko neurednih prebora do prebornih sječa temeljenih na osiguranju optimalne drvne za-lihe u šumi. Preborno gospodarenje nastalo je u 19. stoljeću, s ciljem pronalaska boljeg načina gospoda-renja šumama na kršu. U prebornoj šumi drvna za-liha je ravnomjerno raspoređena, sklop je stepenast, pomlađivanje je neprekidno, a stara se sastojina ne uklanja. Prebor ima veliku biološku stabilnost i strukturnu labilnost. Preborno se može gospodariti samo onim šumama u čijoj se strukturi nalazi obična jela. To je temeljna vrsta prebornih šuma i prebor-nog gospodarenja.

Jela se u Hrvatskoj nalazi u više šumskih zajednica. Najraspros-tranjenija je upravo dinarska bukovo-jelova šuma u Lici i Gorskom kotaru koja je uzgojnim postupcima oblikovana u visokovrijedne preborne šume. Jela je ekološki i gospodarski

naša najvažnija crnogorica s udjelom od 10 % u šumskom fondu te zauzima posebno mjesto u hrvatskom šumarstvu. Preborne šume

predstavljaju značajno ekološko uporište te su čuvari biološke ravnoteže i biološke raznolikosti. S obzi-rom na način gospo-darenja u Hrvatskoj, udio prebornih šuma iznosi 26 % s drvnom zalihom od gotovo 98 milijuna m³. Godišnji prosječni propisani etat za preborne šume je oko 1,5 milijun m³ te se u prosjeku od utvrđenog prirasta sječe 67 %. Najčešće preborne šume na području Hrvatske jesu svakako sastojine jele i bukve (Abieti-Fagetum), pogotovo u dinarskoj vegetaci-jskoj zoni gorskog po-jasa. Bukovo-jelove šume prvi je opisao

Ivo Horvat 1938. godine, shvativši da se radi o subasocijaciji jedne vrlo široke aso-cijacije hrvatskih bukovih šuma.

Velika Plješivica, koja je sastavni dio ličke Plješivice, nalazi se na području šumarije Donji Lapac. Područje je ob-raslo vrijednim dinarskim bukovo-jelovim šumama čija karakteristika jest vrlo bogat florni sastav. Ovim šumama se gospodari na potrajnim načelima, prebornim gospo-darenjem čime se u potpunosti osigurava gospodarska, zaštitna i socijalna funkcija šume. Jelovo-bukove šume pojavljuju se između dva pojasa relativno čistih bu-kovih šuma na nadmorskoj visini od 600 do 1.100 metara na manje-više svim tere-nima, nagibima i ekspozicijama. Zanimljivo je vidjeti jasan prijelaz između čistih bukovih sastojina prema šumi jele koji se doslovce vidi između dvije serpetine penjući se šumskom cestom prema vrhu Velike Plješivice. Svijetla i prozračna bukova šuma, nakon jednog zavoja ceste, postaje tamna i neprohodna u kojoj su zastupljena stab-la jele i bukve svih starosnih razreda. Pravi prebor, rekli bi šumari. Sve preborne šume u potpunosti su prirodnog sastava te imaju veli-ku sposobnost povoljnog utjecaja na okoliš, a zbog svoje prostorne promjenjivosti tijekom koje zadržavaju sve značajke stabilne šume, preborne šume uvijek su u punoj zaštitnoj funkciji jer na istom sas-tojinskom prostoru imaju sve razvojne stadije drveća i dobar sklop sastojine. Šume Velike Plješivice prostiru se na istočnim padina-ma južnog dijela planinskog masiva Ličke Plješivice na nadmor-skim visinama do 1.620 metara. Jela i bukva ovdje se rasprostiru na površini od 2.000 hektara, no veći dio šuma je nedostupan, čak 1.200 hektara. Ukupna drvna zaliha iznosi nešto više od 790 tisuća m³, od čega je dostupnih 314 tisuća m³. Obična jela šumska je vrsta sporoga rasta ali i velikog prirasta. U prebornoj sastojini, ukoliko se primjenjuje preborna sječa svake godine, odnosno ako je ophod-njica jednom godišnje, ne mijenja se mnogo volumen sastojine niti volumen prirasta. Koliko se godišnje posiječe toliko sastojina i naraste pa je preborna šuma gotovo uvijek ista. Kod ophodnjice od 5,10 ili 15 godina volumni prirast sastojine se smanjuje i to propor-cionalno sa smanjivanjem volumena sastojine.

Posljednjih pedesetak godina u našim jelovim šumama uređajnog razreda raznodobne jelovo-bukove sjemenjače, uređivanje šuma temelji se na načelima koje propisuje Novi sistem uređivanja prebornih šuma Dušana Klepca. Drvna zaliha se obračunava na temelju parcijalne inventure, a uspoređuje se s podacima dobive-nim kontrolnom metodom. Prirast se utvrđuje metodom izvrtaka, a obračunava na temelju vremena prijelaza. Jela je skiofilna vrsta drveća (voli sjenu), ima sposobnost normalno se razvijati pod zasto-rom krošanja, a kada se sklop otvori, jela postupno zauzima mjesto u srednjem, odnosno gornjem sloju sastojine. Prema istraživanjima jela u prašumi

Prebor


Šafara iz 1963. godine, jelova stabla mogu živjeti u zasjeni od 100 do 150 godina, a poslije pojave veće količine svijetla nor-malno se razvijaju. Jela je doduše vrlo izbirljiva kada su temperatura i vlaga u pitanju. Područje jelovih šuma u Hrvat-skoj ima srednju godišnju temperaturu od 5 do 8˚C. Također vrlo je osjetljiva na kasni mraz. Tijekom vegetacijskog razdo-blja jela zahtjeva bar 3 mjeseca bez mraza. Šuma općenito, a posebno bukovo-jelova šuma, znatno utječe na stabilnost krajo-braza. Posebnost preborne šume svakako je u njezinim općekorisnim funkcijama ti-jekom čitave godine, za vrijeme ali i izvan vegetacijskog razdoblja. To posebno dolazi do izražaja u njezinoj hidrološkoj funkciji za vrijeme topljenja snijega na kraju zime kada zastori jelovih krošanja ublažavaju naglo topljenje i tako umanjuju opasnost od visokih voda. Njezina vodozaštitna i vodopročišćavajuća funkcija možda su i najvažnije. Rahlo šumsko tlo pročišćava oborinske vode koje u podzemne tokove odlaze kao pitka voda.

Preborne šume, kao što je rečeno, zauzimaju područje između 600 i 1.200 metara nadmorske visine, ispod njih na-lazi se pojas gorske bukve, a iznad njih pretplaninska bukova šuma. Preborna bukovo-jelova šuma s toga ima vrlo naglašenu ekološku funkciju, prije svega hidrološku i protuerozijsku. Zbog svoje

nadmorske visine ona je ugrožena imisijom daljinskog transporta onečišćenog zraka koji dolazi iz dalekih industrijskih područja, ali i od lokalnih emisija. Zbog promjena kemijske klime posljednjih desetljeća, javlja se veliki problem sušenja ovih vrijednih šuma. Jela je izuzetno osjetljiva na sumporni dioksid i fluorovodike. Prema procjeni oštećenosti šuma u Hrvatskoj po Međunarodnom programu za procjenu i motrenje utjecaja zračnog onečišćenja na šume u 1999. godini, prema istraživanjima Potočića i Seletkovića samo 14 % jelovih stabala bilo je zdravo i neoštećeno. Propadanje jele kod nas osobito je izraženo u dinarskom predjelu, a povezano je s nizom biotičkih i abiotičkih faktora. Toplo i sušno razdoblje koje je započelo tridesetih godina prošloga stoljeća nedvojbeno je nepovoljno utjecalo na zdravstveno stanje jelovih šuma. Saznanja o taloženju teških metala i sumpora u Lici i Gorskom kotaru poklapaju se sa stupnjem oštećenosti jelovih krošanja. Zbog svih na-vedenih svojstava šuma je izvrstan indika-tor stanja onečišćenosti naše biosfere.

Na temelju do sada napravljenih istraživanja, Matić, Anić i Oršanić u svom znanstvenom radu koji se bavi problema-tikom prebornih šuma jele, zaključuju kako je najveći problem upravo u uzgojnim zahvatima te neformiranoj i neodržavanoj prebornoj strukturi. Mišljenja su kako je upravo preborna struktura temeljni uvjet o kojemu ovisi kvalitetno funkcioniranje bukovo-jelove šume. Izgubljenom prebor-nom strukturom stvaraju se jednoslojne sastojine, nadstojna stabla stare i fiziološki slabe, mijenjaju se ekološki uvjeti u sasto-jini, posebno u tlu ali i na tlu. To dovodi do izostanka prirodnog pomlađivanja odnosno pucanja karika u neprekidnom lancu pritjecanja i uraštanja stabala u sas-

tojinu, odnosno mijenja se vertikalna struktura koja je tipična za preborne šume. Utjecaj kiselih kiša i os-talih imisija na tako već fiziološki oslabljena stabla je sekundarna pojava kao i pojava različitih štetnika biotskog porijekla.

jela kao vrsta u različitim šumskim fito-cenozama prostire se približno na 130.000 hek-tara u dinarskom sastavu. Problem s kojim se šumari danas susreću u jelovim šumama jest uspješno gospodarenje ovim sasto-jinama u promijenjenim ekološkim uvjetima s obzirom na njihovo znatno promijenjeno zdravstveno stanje, oštećenje i pro-padanje. Jela je osjetljiva vrsta na onečišćenje zraka u šumskim ekosustavima te je danas na žalost ugrožena vrsta. No, upravo su ovi ekosustavi jelovih šuma bili među prvima čiju vrijednost su prepoznali mnogi te su predloženi za neki oblik zaštite. Među najpoznatijima je i naš najstariji Na-cionalni park Plitvička jezera. Značajni dio zaštićenih područja na prostoru RH otpada upravo na jelove šume. Neka su pod strožom zaštitom neka pod blažom, no svakako su ovi vrijedni prostori izuzeti od eksploatiranja te zaštićeni kao šume posebne namjena. Jedna takva šuma jele nalazi se i na području Ličke Plješivice, šumarija Lapac. Šumski rezervat Velika Plješivica–Drenovača prostire se na području od 4,18 hektara, a rezervatom je proglašen 1961. godine. Vegetacijsko obilježje čine mu mješovite bukovo-jelove šume prašumskog stadija. Pod prašumom se podrazumijeva šuma koja se oduvijek razvijala bez većeg utjecaja čovjeka, dakle isključivo djelovanjem prirodnih čimbenika. Ovaj poseban šumski rezervat čini mješovita šuma jele, bukve i smreke, a rijetko se ja-vlja i pokoji javor. Odsjek je prašuma s malim brojem stabala po hektaru, no to su mahom impozantni divovi koji nerijetko dosežu i preko 40 metara visine i 300 godina starosti. Stabla jele i smreke su izuzetno debela, a promjer određenih jedinki iznosi i preko metar i pol u prsnom promjeru. Tanja stabla rijetko se pojavljuju, a bukva je zastupljena u svim debljinskim razredima. Zbog zakonske zabrane

gospodarenja ovim šumskim predjelom, pojedina stabla jele i smreke osušila su se ili su u inicijalnoj fazi sušenja. Stabla su stablimičnog rasporeda a većina stabala je fiziološki zrela i izrazitih visina. Nažalost pomladak je slabije razvijen te se javlja pojedinačno i dolazi u raznim uzgojnim stadijima. Broj jelovih stabala po hektaru je 62 stabla, a njihova drvna zaliha iznosi 354 m³. Odjel 11, GJ Velika Plješivica–Drenovača, u prvom trenutku proglašenja bio je u cijelosti zaštićen šumski rezer-vat, svih 152 hektara šume, no žalbom šumskog gospodarstva Gospić, samo nekoliko tjedana kasnije, rješenje se ukida te se samo dio odjela proglašava Speci-jalnim rezervatom (današnjih 4,18 ha). Odjel se prostire na sjeveru i sjeveroistoku Plješivice, područje sliva Une te je jedini na tom djelu Plješivice sačuvao prašumski karakter. Kao takav predstavlja veliku znanstvenu vrijednost za daljnja šumarska istraživanja.

Prebor

jela u prašumi

Mlada bukova šuma


zAŠTIćenA PrIrODA • Tekst: Ivica Tomić • Foto: I. Tomić, M. Hudinčec

ZaŠTIĆEnI PRIRODnI OBjEKTI U HRVaTSKIM ŠUMaMa

jankovačka park-šuma je dragulj papučkoga gorja

Zbog svog iznimnoga smještaja te zaštitno-ekološke i obrazovno-turističke funkcije, park-šuma jankovac je osebujan i neprocjenjiv prirodni objekt Hrvatskih šuma, središnje mjesto Parka prirode Papuk i dra-gulj papučkoga gorja

Šumske zajednice u Hrvatskoj zauzimaju pretežito brdska i gorska područja, posebice Gorskoga kotara, no znatne šumske površine nalaze se u ravničarskim područjima Po-dravine i Posavine, osobito Slavonije koja je poznata i po

gorsko - planinskim šumama. Među brojnim zaštićenim prirodnim objektima u Hrvatskim šumama, svojom prirodnom posebnošću, raznolikošću i ljepotom izdvaja se park-šuma Jankovac na Papuku. Zauzima u sklopu gospodarske jedinice Drenovačka planina, na sjevernim papučkim obroncima, površinu 562,92 ha, bez podjele na užu i širu zonu. Značajka ovoga terena je izrazita brdska raz-vedenost, s izraženim kosama koje se protežu u smjeru sjever-sjeveroistok-istok, od najvišega vrha Papuka (953 m) na krajnjem zapadnome dijelu, do vrela Točka, iznad sela Slatinskoga Drenovca. Ovim šumskim područjem gospodari našička podružnica Hrvatskih šuma, šumarija Čačinci. Šume slavonskoga gorja pa i ove gospodarske jedinice obuhvaćaju dva visinska pojasa: niži (100-250 m n.v.) s mezofilnim zajednicama običnoga graba, i viši (iznad 250 m), s dominacijom bukovih mezofilnih šuma. Zajednička značajka pojasa bukovih za-jednica je ta što se na sjevernim padinama i jarugama pojavljuju bukove šume, a na južnim stranama te po grebenima i glavicama nailazimo na kitnjakove šume. Tek na visinama od 650 do 950 m rastu na južnim stranama i grebenima i bukove šume, koje se mogu okarakterizirati kao zona submontanskih šuma. Na najvišim di-jelovima Drenovačke planine dolaze netipične bukovo-jelove šume za koje još nije utvrđeno jesu li prirodnoga porijekla ili je jela nak-nadno unesena. Na ovome području javlja se pet šumskih zajednica:

panonska šuma bukve i jele (Abieti-Fagetum pannonicum), šuma bukve s lazarkinjom (Asperulo-Fagetum), šuma bukve s lazarkinjom, varijanta s kitnjakom (Asperulo-Fagetum var. Quercus pet-raea), šuma hrasta kitnjaka sa šašem (Carici sylvaticae-Quercetum petraeae), šuma hrasta kitnjaka sa šašem, varijanta s bukvom (Car-ici sylvaticae-Quercetum petraeae var. Fagus sylvatica). Tek manji dio ove površine čine kulture crnoga bora i kulture borovca. Park-šuma jankovac okružuje jednu od najljepših naših gorskih dolina, smještenu na 475 m nadmorske visine, a u sastavu je Parka prirode Papuk. Šumski predjel Jankovac bio je poznat po ljepoti svojih krajolika još prije gotovo 160 godina i već tada su ove šume bile omiljeno izletište središnje i istočne Slavonije. Zanimlji-vo je da pojedini dijelovi terena imaju značajke kraškoga područja jer se u južnome predjelu šume nalaze karakteristične uvale i vr-tače pa i špilje u dolomitnim stijenama (Jankovačka špilja), a potok Kovačica manjim je dijelom i ponornica. U središtu ovoga šum-skog kompleksa je dolina s planinarskim domom, velikom livadom i dva umjetna jezera, smještena stepeničasto jedno iznad drugoga i razdvojena branom; duga je približno 500 m, a široka 60-80 m. Jezerska površina je oko 2 ha, a u blizini je Jankovački potok koji jezera opskrbljuje vodom te se obrušava s vapnenačke stijene vi-soke 30-35 m, oblikujući nadaleko poznati Jankovački slap Skaka-vac. Voda izvire iz jedne od dviju špilja, prirodnih krških fenomena u uspravnoj dolomitnoj stijeni. U donjoj špilji je grob grofa Josipa

Planinarski dom i sjenica u šumskom okružju

Topografska karta s plavo označenim granicama park-šume jankovac

Jankovića (1780.-1861.), nekadašnjega voćinskog vlastelina po ko-jemu je ovaj osebujni i skroviti predjel dobio ime. U blizini je i špilja u kojoj se skrivao poznati slavonski hajduk Maksim Bojanić. Jugozapadno od slapa niz stijene se ruše vode potoka Kovačice, koje se u kanjonu sastaju s vodama slapa te zajedno teku kao Dren-ovački potok. Jankovačka park-šuma proglašena je zaštitnom 27. siječnja 1955. godine zbog svojih prirodnih ljepota, rijetkih za ovaj dio Slavonije. U njenom širem području bile su manjim di-jelom i šumske zajednice gospodarske jedinice Pušinska planina. Šest godina kasnije (1961.g.) utvrđuje se da šuma ima svojstvo zaštićenog prirodnog objekta kao rezervat prirodnih predjela. Njen-im središnjim dijelom protječe dubokim jarkom (kanjonom) potok Kovačica-Jankovac prema sjeveru, do sela Slatinskoga Drenovca. U blizini kanjona proteže se javna makadamska cesta na potezu Slatinski Drenovac-Velika.

Ove šume posebne namjene pripadaju uređajnome razredu sjemenjače bukve, koji obuhvaća grupu bukovih sastojina (546,91 ha) što okružuju objekte izravne zaštite, kao što su vrelo, slap i špilje na Jankovcu i šume koje se nadovezuju na bivšu širu zonu. Najzastupljenija je obična bukva (77 %), slijede hrast kitnjak (9 %), gorski javor (4 %), obični grab (2 %) i ostale, sporadične vrste drveća. Drvna zaliha je 218.790 m³. Starost bukovih sastojina je od 138 do 163 godine, neujednačene su po dobnoj i debljinskoj strukturi, s primjesom kitnjaka po grebenima i gorskim javorom po jarcima. Uglavnom su prešle svoju fiziološku starost i tehničku zrelost, slabije su fizičke kondicije pa dolazi do vjetroizvala, napa-da kukaca i gljivičnih bolesti. Izvaljena i natrula stabla pogodno su stanište za različite šumske štetnike i bolesti. Izdvojene su iz redo-

vitoga gospodarenja da bi se sačuvale za budućnost, kao ostatak nekadašnjih starih bukovo-kitnjakovih šuma. One su nekada na po-dručju Slavonskoga gorja bile najzastupljenije. Kultura američkoga borovca osnovana je na nekadašnjoj pašnjačkoj površini (2 ha), a također je u sastavu park-šume.

Danas su u ovoj zaštićenoj šumi posebne namjene dopušteni samo oni zahvati koji se tiču njenog održavanja i uređenja. Dozna-ka stabala i njihova sječa te uklanjanje grana dozvoljeni su samo onda ako ugrožavaju posjetitelje te objekte u njenom sklopu. Doznačivanje drvne mase obavlja se u suradnji šumara sa zapos-lenicima Javne ustanove Park prirode Papuk. Umjesto ekonomske važnosti daje se prednost zaštit-noj, znanstveno-istraživačkoj, turističko-rekreacijskoj, estetskoj, zdravstvenoj i obrazovnoj funkciji šume. Njen sadašnji izgled treba poslužiti budućim generacijama kao podsjećanje na to kako su iz-gledale nekadašnje, sada već posječene šume slavonskoga gorja. One su zadnji ostatak stare, nadaleko poznate papučke bukve koja je po svojoj kvaliteti drva, promjerima i visinam bila poznata i ci-jenjena na području cijele Europe. S obzirom na ukupnu biološku raznolikost, na području park-šume stvaraju se povoljniji uvjeti za razvoj i život različitih vrsta ptica, kukaca i ostale faune, što sa šumarskoga stajališta nije uvijek najpovoljnije stanje. No, sve sm-jernice budućega gospodarenje bit će, primjereno tome, podređene održavanju i povećanju općekorisnih funkcija šume jer je ona ne-procjenjiva vrijednost. Jankovac ubrajamo u najljepše papučke predjele te kao turističko središte, poznato je izletište i odmaral-ište posjetiteljima iz cijele Slavonije. Prije 8 godina izgrađena je Grofova poučna staza, duga 2,6 km, koja prolazi najzanimljivijim, najosebujnijim i krajobrazno najljepšim dijelovima park-šume, a tijekom njene gradnje sudjelovali su i požeški šumari. Uz stazu je postavljeno 16 poučnih ploča sa sadržajima koji objašnjavaju poje-dine prirodne i kulturno-povijesne zanimljivosti.

Sadašnji izgled park-šume treba poslužiti budućim generacijama kao podsjećanje na to kako su izgledale

nekadašnje, sada već posječene šume slavonskoga gorja. One su zadnji ostatak stare, nadaleko poznate i cijenjene papučke bukve, na području cijele Europe

Obrazovna funkcija šume - našički šumari i osječki učenici

Suho stoljetno bukovo stablo

Izvaljena trula stabla na prostirci od srijemušaZrcalna slika šume u gorskome jezeru


FenOmenI krŠA • Tekst: Vesna Pleše • foto: B. Pleše

Izvor rijeke Kupe

Rijeka Kupa izvire u Gorskom kotaru na području nacionalnog parka Risnjak. Dužina toka iznosi joj 296 km, u Savu se ulijeva kod Siska.

Rijeka Kupa izvire u Gorskom kotaru na području Na-cionalnog parka Risnjak. Izvor rijeke i danas je jedna od neriješenih zagonetki krša, jedno je od najdubljih i najjačih hrvatskih vrela. Nalazi se na 397 metara nad-

morske visine, oblikom je nalik na jezerce, tirkizno plave boje, širine 300 m i dužine 200 metara. Izvor se nalazi podno Gavranove stijene ispod Kupeškog vrha (715 m) nedaleko mjesta Razloga.

Najviši vodostaj rijeke zabilježen je u mjesecu svibnju, a najniži u kolovozu. Dužina joj je 296 km, porječje 10.457,9 km², od čega u Hrvatskoj 9.442,9 km² u Sloveniji 1.015 km². Pripada crno-morskom slivu.

U gornjem toku, kroz Gorski kotar, rijeka protječe uskim dolina-ma usječenim u krške visoravni, okružene strmim bregovima i vi-sokim stijenama do 100 metara nad morem. Više

stijena ima sa slovenske strane granice, od koje su posebno slikov-ite Kuželjska i Loška stijena. Kod sela Hrvatskog u Kupu se ulijeva Čabranka.

Dolina rijeke Kupe u Gorskom kotaru bogata je raznolikom vegetacijom. Na stijenama i strmim padinama kanjona staništa su običnog i crnog bora, no vrlo čest je i crni grab, ali i ruj. Jarko crve-ni, ljubičasti ili žuto obojeni listovi ruja, ures su ove doline tijekom jeseni. Na kamenitim padinama raste i submediteranski krški vrisak te rijetka jesenska šašika. Strme strane udolina obrasle su bukovim šumama. Uz rijeku, na obali i sprudovima koji su stalno vlažne pre-vladavaju šikare i šumarci vrba i crne johe. Sve to pridonosi razno-likosti staništa i bogatstvu faune. Gornji dio doline rijeke Kupe na-

zivaju i dolinom leptira. Ovdje su evidentirane 104 vrste danjih leptira, a posebno su zanimljive endemične podvrste leptira crnaca. Vodoto-ci su bogati vodenim beskralježnjacima poput vodencvjetova, puževa, obalčara, tulara, dvokri-laca i sl. Obale rijeke važna su stanište ptica močvarica, ali ima i ponešto vidri. U svo-jim vodotocima krije i obilje ribe, oko petnaest vrsta. Uz najpoznatiju

RIjEKa KUPa - GORanSKa ljEPOTICa

Žila kucavica središnje Hrvatske

Blaževci na Kupi


pastrvu, ima i lipljana, klena, podusta i potočne mrene. Atraktivnost vodotoka rijeke pridonijela je i razvoju vodenih i uz vodu vezanih sportova kao što su sportski ribolov, rafting, kajak i kanu.

Nizvodno od Broda na Kupi, gdje se u Kupu ulijeva Kupica, rijeka ima sve mirniji tok. Bregovi više nisu tako strmi, stjenovi-ti i divlji, dolina se širi i postaje pitomija. Od Ozlja do Karlovca, u svom donjem toku, rijeka teče kroz nizine, okružene vlažnim i močvarnim travnjacima, trsticima i poljoprivrednim površinama. Uz te obale uglavnom su rasprostranjene šume hrasta kitnjaka, kes-tena i običnog graba.

Uz već spomenute pritoke, koje se ulijevaju u Kupu u Gorskom kotaru, od njenih važnijih pritoka ovdje ćemo spomenuti i ostale:

Koranu, Dobru, Mrežnicu i Utinju (ulijevaju se u Kupu kod Karlo-vca), Kupčinu (Šišljavić kod Karlovca), Petrinjčicu (kod Petrinje), Glinu (kod Gline), Kravaršćicu (općina Kravarsko) te Odru kod Siska.

na rijeci se nalaze i dvije hidrocentrale, Ozalj I (izgrađena 1908.) i Ozalj II (izgrađena 1952). Od polovine 18. stoljeća pa sve do izgradnje željezničke pruge Zidani most-Sisak (1862.), rijekom se od Karlovca do Siska prevozilo drvo, žitarice i brašno.

Uz samu ljepotu rijeke, bogatstvo vegetacije i životinjskog svijeta, svekoliku ljepotu rijeci daju i dodatni sadržaji kulturno-povijesne baštine koje su izgrađeni uz njene obale. Uz obale rijeke cijelim njenim tokom, mogu se vidjeti brojna manja pitoreskna naselja, koja su izgrađena u davnoj prošlosti, a do današnjih dana zadržala su svoj autohtoni izgled. Na rijeci su i danas vidljivi ostaci brojnih mlinica, vodenica, pilana koje bi se isto tako mogle iskoris-titi u turističke svrhe. Prekrasni su i stari dvorci uz rijeku, u Brodu na Kupi, ostaci dvorca u Severinu na Kupi, stari grad Ozalj, ali i stari gradovi i utvrde u Petrinji, Karlovcu i Sisku gdje rijeka Kupa završava svoj tok te se ulijeva u rijeku Savu.

Rijeka Kupa

Dvorac u Brodu na Kupi

Cijena uključuje do 4l ulja i ekološko zbrinjavanje ulja i filtera ulja za sve

marke i tipove vozila

*45 kn dodatna litra ulja

+ filter ulja

iZMjeNa ulja

199,00 kn* (s pdv-om)




iZMjeNa ulja 10W40 i filtera ulja

289,00 kn* (s pdv-om)

iZMjeNa ulja 5W40 i filtera ulja

299,00 kn* (s pdv-om)




iZMjeNa ulja

229,00 kn* (s pdv-om)




5

5

+ filter ulja

Više na www.ahservis.hr i www.autohrvatska.hr

aH Servis Zagreb radnička, Radnička cesta 182, tel. 01 6590 124, [email protected], GPS 45.795162,16.021328 • aH Servis Zagreb Žitnjak, Ulica Grada Gospića bb, tel. 01/ 6449 901, [email protected], GPS 45.799116,16.037158 • aH Servis Zadar, Franka Lisice 85, tel. 023 327 255, [email protected], GPS 44.105723,15.260932 • aH Servis Osijek, Vukovarska 228, tel. 031 531 170, [email protected], GPS 45.800668,15.989828 • aH Servis Slavonski Brod, Sjeverna vezna cesta 107, tel. 035 491 304, [email protected], GPS 45.183005,18.040581 • aH Servis rijeka, Osječka 50, tel. 051 512 090, [email protected], GPS 45.340729,14.427431 • aH Servis Split, Solinska 84, tel.021 322 422, [email protected], GPS 43.527455,16.481981

aKCijSKi SetOVi SerViSa


urbAnO ŠumArsTVO • Tekst: Vesna Pleše • foto: G. Vincenc, arhiva

ODRŽIVO GOSPODaREnjE ZElEnIM POVRŠInaMa

Doprinos kvalitetnijem životu u gradovimaGradovi koji žele održati politiku održivog razvoja i kvalitetu života građana, trebaju težiti drugačijem pristupu u planiranju urbanističkog razvoja, koristi-ti nove sustave gradskog prijevoza, zbrinjavanje ot-pada, planirati energetsku potrošnju i sustave zelene infrastrukture

Čisti zrak, mjere za očuvanje voda, dobro gospodarenje otpadom, zelene površine, nezagađen okoliš, visoki postotak recikliranja, sve su to čimbenici koji pridon-ose kvaliteti života u nekom gradu. Polovina svjetskog

stanovništva živi u gradovima, 75 posto potrošnje energije vezano je uz gradove. Oko 70 posto svjetskog stanovništva živjet će u gra-dovima do 2050. procjena je Ujedinjenih naroda. U Europi oko 75 posto stanovništva živi u urbanim područjima, do 2020. prema po-datcima Europske agencije za okoliš taj broj porast će na 80 posto.

Život u gradovima je stresan, tempo života ubrzan, stoga je lju-dima neophodan svakodnevni dodir s prirodom. Nažalost većini stanovnika urbanih gradova to je na neki način onemogućeno, jer su brojne zelene površine uništene. Neke nestaju zbog gradnje po-slovnih zgrada i naselja, neke od zelenih površina ne zadovoljavaju potrebne funkcije namijenjene za opuštanje i rekreaciju građana.

Gradovi koji žele održati politiku održivog razvoja i kvalitetu života svojih građana, moraju težiti drugačijem pristupu u plani-ranju urbanističkog razvoja grada, koristiti nove sustave gradskog prijevoza,zbrinjavanje otpada, planirati energetsku potrošnju, ali i sustave zelene infrastrukture.

Zelena infrastruktura je koncept koji se pojavio sredinom 1990. u Americi. Stavlja naglasak na uvažavanje prirodne sredine u donošenju odluka o namjenama i načinima korištenja zemljišta. Definira se kao strateški planirana i upravljana mreža zelenih i ot-vorenih gradskih prostora koje čuvaju vrijednosti eko sustava, time omogućavaju i osiguravaju korist za ljudsku populaciju i urbanu

prirodu. Isto tako zelena infrastruktura može dati veliki doprinos prilagodbi grada na klimatske promjene.

Zelene površine u gradu su multifunkcionalni resurs koji podiže kvalitetu života u zajednici, ali podržava i njenu održivost. Primjeri zelene infrastrukture grada su: gradski parkovi i vrtovi, neformalni rekreativni prostori, manje površine šuma i travnjaka, obale rijeka i jezera, prostori oko privatnih i javnih objekata, drvoredi, pješačke staze, zeleni koridori uz rijeke i kanale. Uloga zelenih gradskih površina posebno je znakovita u očuvanju zdravlja ljudi. Gradske površine pod šumom apsorbiraju veliku količinu CO2 iz zraka, utječu na vlažnost zraka i temperaturu, sprječavaju eroziju tla, ali su važni čimbenici bioraznolikosti određenog područja.

U očuvanju urbanih sredina izuzetno su važni gradski parkovi, koji između ostalog doprinose i estetskoj funkciji grada, ali imaju i psihološku funkciju. Istraživanja pokazuju da pogled na zelenilo u ljudima stvara pozitivan psihološki učinak. Parkovi služe ljudi-ma i za odmor, rekreaciju i druženje (socijalna funkcija), često su mjesta održavanja raznih kulturnih manifestacija (poput koncerata ili izložbi skulptura). U njima se često vrše edukacije ljudi na temu prirode i okoliša. Mogu biti tematski projektirani pa postoje parkovi znanosti i tehnike, igre, glazbe i sl. Većina stručnjaka preporučuje da se parkovi u gradovima povežu u jedinstvenu cjelinu sa pješačkom i biciklističkom infrastrukturom grada. U pronalaženju novih lo-kacija na kojima će niknuti gradski parkovi veliku ulogu moraju imati stručnjaci, koji pri tome moraju biti izuzetno inovativni. Teško je u naseljenim urbanim područjima, a i u stambenim naseljima ponekad pronaći mjesto za nove osmišljene zelene površine pa tako i parkove.

Istraživanja koje je proveo švedski univerzitet za poljo-privredne znanosti, odredio je nekoliko kriterija koje čine društvene vrijednosti gradskih zelenih površina:

-nedodirnute zelene površine- ne smije biti vidljivih nazočnosti djelovanja ljudi, dominiraju prirodni zvukovi šume, šumarske ak-tivnosti su minimalne. Da bi se ove vrijednosti očuvale treba plani-rati tampon zonu od 200 do 300 metara.

- šumski sklad može se postići u gradskom području uz uvjet da je šuma prostorno cjelovita i jedinstvena. Radi se o širokim i povezanim šumskim područjima, širokim najmanje 200 metara, sa zelenom vegetacijom te starošću sastojina većom od 60 godina.

Središnji bjelovarski park

Zagrebački Maksimir


urbAnO ŠumArsTVO • Tekst: Vesna Pleše • foto: G. Vincenc, arhiva

- otvoreni vidici i krajolici- takva mjesta omogućuju promatran-je svijeta koje nas okružuje, ali nam daje i slobodu da sudjelujemo u onom što promatramo.

- bioraznolikost-ljudi su fascinirani raznolikošću prirode. Mjes-ta velike bioraznolikosti potiču i ispunjavaju ljude. Promatrajući određeni krajobraz educiramo se o njegovom povijesnom razvoju, ali i o evoluciji prirode kroz stoljeća. Ova društvena vrijednost os-jetljiva je na smeće, okolišnu degradaciju, loše upravljanje zemljom i infrastrukturom.

- povijest kulture i aktivni ruralni okoliš – kulturno-povijes-no bogata mjesta pomažu nam da shvatimo pojavu ljudskog društva, osjetimo bliskost te se identificiramo s našim okruženjem. Promatrajući ljudske aktivnosti i naselja kroz stoljeća upoznajemo naše korijene i povezanost s njima.

- aktivnosti u prirodi- uglavnom su vezana uz rekreaciju i opuštanje u prirodi.

-infrastrukturna mjesta za druženje-razni parkovi, uređene staze s informativnim panoima. Ovim mjestima treba osigurati dostupnost u vidu javnog prijevoza ili parkirnih mjesta (podatke vezano uz ovo istraživanje koristili smo iz mjesečnika Zelena Istra).

U našoj zemlji društveni aspekt šuma, parkova i ostalih zele-nih površina dosada je bio pomalo i zanemarivan, pa i od znanstvene zajednice. No, u posljednje vrijeme sve je više stručnjaka poglav-ito sociologa i ekonomista koji zagovaraju nužnost uračunavanja društvenih i ekonomskih vrijednosti zelenih površina u planiranje razvoja nekog područja, dajući takvim vrijednostima i novčanu kategoriju. U ovu problematiku nastoji se u posljednje vrijeme što više uključiti i širu javnost da bi se sagledalo mišljenje ljudi na tu temu. Hrvatski šumarski institut Jastrebarsko pokrenuo je regionalni projekt Forcity, njime se istražuje mišljenje građana o šumama i parkovima u regiji. Istraživanjima su obuhvaćeni gradovi (Zagreb, Sarajevo, Banja Luka, Beograd, Novi sad, Podgorica i Skopje). Prema riječima koordinatorice projekta Silvije Krajter Ostoić re-zultati ovog istraživanja predstavljaju vrijednu informaciju, kako gradovima tako i ostalim dionicima koji su vezani uz šume i zelene površine u gradovima. U budućnosti će se rezultati istraživanja ve-zano uz ovaj projekt dati na uvid relevantnim skupinama, u nadi da će ovi znanstveno utemeljeni rezultati doprinijeti kvalitetnijem up-ravljanju šumama i zelenim površinama u gradovima diljem regije.

U našoj zemlji postoje i pozitivni primjeri uključivanja poje-dinih gradova u projekte, koji stavljaju naglasak na obnovu, revital-izaciju i uspostavljanje održivog gospodarenja zelenim površinama na području gradova. U okviru IPA operativnog programa Europske unije Slovenija - Hrvatska (2007.-2013.), grad Rovinj je u surad-nji s gradovima Pulom i slovenskim Celjem, Javnom ustanovom Natura Histrica, Istarskom županijom, uključen u projekt Šume za gradove. Projekt je kandidiran u sklopu prioriteta očuvanja ekološki

značajnih područja i kulturne baštine te uspostavljanja održivog gospodarenja gradskim šumama u Puli, Rovinju i Celju. Prio-ritet projekta je povećati javnu svijest o prirodnim bogatstvima u prekograničnoj regiji,uz uključivanje interesnih skupina u zaštitu, održavanje i upravljanje šumama, provođenju edukacija poglavito za školsku mladež, uz unapređenje sportsko-rekreativnih sadržaja.

Da bi se potaklo europske gradove na podizanje visokih ekoloških urbanih standarda i time omogućio kvalitetniji i zdraviji život građana, Europska komisija pokrenula je unatrag nekoliko go-dina aktivnosti vezano uz proglašenje zelene prijestolnice Europe. Za nagradu se mogu kandidirati svi gradovi koji imaju manji broj stanovnika od 200.000, iz zemalja članica Europske unije, gradovi iz zemalja koje su kandidati za članstvo u EU, ali i gradovi zema-lja europskog gospodarskog prostora kao što su Island, Norveška, Lihtenštajn. Nagrada za zelenu prijestolnicu Europe dodjeljuje se gradu koji je unaprijedio svoje ekološko okruženje u cjelini, a mogu poslužiti i kao modeli koji će inspirirati i druge gradove na slične aktivnosti u budućnosti. Prijave se ocjenjuju na osnovi sljedećih pokazatelja: lokalnom doprinosu smanjenja globalnih klimatskih promjena, održivom prijevozu, zelenim urbanim površinama koje iskorištavaju zemljište na održiv način, promicanju prirodne i biološke raznolikosti, kakvoći zraka, gospodarenju otpadom, zaštiti i upravljanju okolišem od strane lokalnih vlasti, energetskoj učinkovitosti.

Do sada su ovu prestižnu titulu osvojili gradovi: švedski Sto-cholm, njemački Hamburg, španjolska Victoria-Gasteiz, francuski Nantes i danski Copenhagen.

Veliki Park u našicama

Stockholm

Hamburg


Ljekovita kadulja ili žalfija na latinskom Salvia officinalis L. višegodišnji je vazdazeleni, poludrvenasti polugrm. Kao i hrvatski, latinski naziv upućuje na ljekovitost budući da salvare znači liječenje, a salvere biti zdrav. Pripada poro-

dici usnjača, lat. Lamiaceae. Biljka je autohtona na području Medi- terana no uzgojem proširena je diljem svijeta. Njezina ljekovita svoj- stva bila su poznata još u doba antike, koristili su je stari Egipćani, Grci i Rimljani. Praktički se ne prestaje koristiti u pučkoj medicini i kulinarstvu. U moderno doba je i ukrasna vrtna biljka.

Opis: Ljekovita kadulja naraste od 30 do oko 60 cm u visinu i gotovo isto toliko u širinu. Zelena stabljika odrvenjava druge godine života biljke. Lišće je debelo, kao i stabljika prekriveno svijetlim i gustim dlakama, sivozeleno, zaobljena vrha i intenzivne arome. Gorak okus i intenzivan miris lišća ne gube se sušenjem. Gornja strana lista je vrlo grube strukture, a donja ima jasno izraženo žilište. Lišće je smješteno nasuprotno na četvrtastim stabljikama. Budući da kadulja spada u porodicu usnjača cvjetovi se sastoje od gornje i donje usne, od kojih gornja ima oblik kišobrana, što ima za svrhu zaštitu prašnika. Cvjetovi su u klasovima, svjetlije ljubičasti do plavi, a postoje i rjeđa bijela i ružičasta varijanta. Sjeme je sitno, ovalno i tamno smeđe.

Stanište: Nalazimo je duž cijele naše obale i na otocima kao samoniklu biljku.

Uzgoj: Ljekovita kadulja može se uzgojiti iz sjemena, korijeno-vog cijepa ili reznica lišća ili stabljike. Kako ne podnosi ekstremne temperature ni sušu,a ni jaki mraz najbolje ju je prve godine uzga-jati u stakleniku.

Mlade biljke treba redovito zalijevati, dok one potpuno razvi-jene imaju prosječne potrebe za vodom. Biljka traži dobro dreni-rano tlo i mjesto izloženo Suncu.

Branje i prerada: Koristi li se kao začin ili protiv upale usne šupljine najbolje je otkinuti ili škarama odrezati svježi list. Alterna-

tiva su zamrznuti svježi listovi pohranjeni u plastične vrećice. Ako se lišće planira sušiti, potrebno je rezati izbojke, nakon što

biljka ocvate. Pri tom je nužno paziti da se ostavi barem pola dužine biljke kako bi i dalje plodonosila. Za sabiranje je najbolje sunčano jutro i to nakon što se povuče rosa, prije vrućina. Izbojci se mogu povezati pa objesiti na prozračnom i prohladnom mjestu. Čim lišće postane krhko treba ga poskidati i pohraniti u hermetički zatvorenu staklenku koja se stavlja na tamno mjesto. Na taj način suho lišće se konzervira na vrlo dug vremenski period.

ljekovit sadržaj: Richard Wilfort u svojoj knjizi Ljekovito bilje i njegova upotreba navodi: eterično ulje, salviol, salven, tion, pinen, cineol, borneol, kamfor, tanin, gorke tvari, bjelančevinu, škrob, guma, neke ljepljive tvari, kalcijev oksalat, soli fosforne kiseline, kalijeve i kalcijeve soli.

ljekovito djelovanje: Ljekovita kadulja djeluje kao antitiroik, antiseptik, antispasmodik, karminativ, kolagog, galaktogog (lakta-gog), stimulans, tonik i vasodilatator.

Interno se koristi kod tegoba s probavnim traktom, u slučajevima pretjeranog znojenja i slinjenja (Parkingsonova bolest), tjeskobe, depresije, za pospješivanje apetita, kod sterilnosti u žena i kao pomoć u menopauzi te za poboljšanje pamćenja. Eksterno se koristi za ublažavanje svrbeži u slučaju ugriza kukca, dezinfekciju kože ili usne šupljine. Male doze kaduljinog ulja u stanju su ukloniti velike količine nakupljene bronhalne sluzi ili ublažiti reumatske tegobe.

Kontraindikacije: Osobe koje pate od epileptičnih napada-ja, trudnice, dojilje (osim ako žele prekinuti dojenje) i osobe s povišenim tlakom trebale bi izbjegavati kadulju.

Tijekom predavanja prof. dr. sc. Tomislava Poršinskog

KaDUlja

lijek poznat iz doba starog Egipta

lJekOVITO bIlJe • Tekst: Marija Glavaš • Foto: arhiva

ljekovita kadulja list

Cvijet


PlAnIne • Tekst: Tekst/foto: Mandica Dasović

VElEBIT

Čovjek i planina – Priča o anti Vukušiću

Naročito su teške zime, kaže ante, kad Velebit pokaže svu svoju surovost i nepredvidivu ćud, a upravo na Za-vižanu se to osjeti u punoj snazi, što govori i njego-vo ime koje je dobio po vjetrovima koji zavijaju po okolnim vrhovima. Zavižanom opet zavijaju bure, če-sto je izgovorena rečenica.

Hodajući prašnjavom cestom prema poznatim vrhuncima jedne od najljepših planina na svijetu osjećate kako se svakim korakom vaša duša i vaš um pročišćava, kako se filtrira i reducira sve što nosite u sebi iz stvarnog svijeta

punog briga, problema, frustracija i svega što nam nosi ovo mod-erno doba. Velebit vas želi prigrliti i zaštititi, pokazujući se svakim vašim korakom u nekoj drugoj ljepoti. Umor kao da ne postoji i želite se popeti sve više i više, osjećati moć stijena, snagu prirode, ljepote šume, a ono što Velebit još uvijek ima je dašak divljine koji vas opija.

I onda kad nakon par sati hodanja potpuno opuštena tijela, otvorene duše i srca sjednete na mekanu travu jednog od vrhova, bezrazložan osmijeh na licu bit će neprocjenjiva nagrada za sav uloženi trud. Zatvorenih očiju osluškujete tišinu koja se javlja kroz krošnje drveća, šumeći između stijena, njišući travu, nježno vam milujući dušu. Zaboravite gdje se nalazite dopuštajući da se potpuno sjedinite s prirodom i osjetite tu neraskidivu povezanost s njom, koju tako često zaboravljamo. A onda... u jednom trenutku shvatite da uopće ne razmišljate... otvorite oči i vidite djelić raja koji se nalazi upravo tu, na Velebitu. Na koju god stranu bacite pogled, ono što vidite oduzima dah, poželite biti ptica da poletite iznad svih

vrhunaca, svih gudura, poželite upiti sve te mirise, zvukove, svu tu moć koju ima ova planina, zaboravite na vrijeme jer ono ovdje ne postoji, ovdje vlada vječnost.

jedno od takvih posebnih i bisernih mjesta na Velebitu na-lazi se pod Vučjakom, jednim od velebitskih vrhova zavižanske skupine, to je planinarski dom i meteorološka postaja Zavižan. Sagrađen je 1927. god. i poznat pod imenom Krajačeva kuća, a od 1953. god. dom je obnovljen i na mjestu Krajačeve kuće otvorena je meteorološka postaja Zavižan. Smješten na 1594 m n.v. predstav-lja sad, kao i u prošlosti, posebno mjesto na Velebitu. To je mjesto za odmor nakon višesatnog pješačenja, utočište kad ova mistična planina pokaže svoju svoju nepredvidivu ćud, šibajući kišom i sni-jegom, kad se hladnoća uvlači u kosti, a vjetar ne da disati, upravo tu, na Zavižanu, uvijek će vas dočekati topla peć, šalica čaja, čašica prave domaće travarice i draga riječ čovjeka koji tu živi već 41 zimu, kako on kaže, jer ljeta ne broji, ona brzo prođu. Ante Vukušić i Zavižan... jedno bez drugog ne ide, kao ime i prezime, čovjek koji je upoznao dušu Velebita, a to mogu samo posebni ljudi, nekad ih nazivamo čudnim, ako je Ante čudan, onda zaista poželite i sami biti bar malo čudni.

Obitelj Vukušić je od davne 1961. god. vezana za ovaj dom jer te godine Drago Vukušić dobiva posao meteorologa na Zavižanu, a najduži staž ima Ante koji još i danas obavlja posao koji je nekad radio njegov otac. Razgovarajući s Antom, imate osjećaj da listate knjigu i možete saznati toliko pojedinosti i zanimljivosti o klimi, vremenskim prilikama i neprilikama koje se javljaju na Velebitu, a toga je zaista puno. Život na vrhu planine je težak i nikad ne mazi čovjeka, ali Ante se naučio živjeti poštujući zakone planine. Naročito su teške zime, kaže Ante, kad Velebit pokaže svu svoju surovost i nepredvidivu ćud, a upravo na Zavižanu se to osjeti u

ante Vukušić pored meteorološke postaje


punoj snazi, što govori i njegovo ime koje je dobio po vjetrovima koji zavijaju po okolnim vrhovima. Zavižanom opet zavijaju bure, često je izgovorena rečenica.

Poseban je osjećaj sjediti s antom i slušati ga s koliko ljubavi priča o svom poslu, životu, obitelji, upijati životne mudrosti koje izgledaju tako jednostavne kad ih on izgovara. Često ga pitaju: „Ima li životinja i zvijeri ovdje na Velebitu?“, a on odgovara: „Kakav bi Velebit bio bez vuka, medvida, poskoka..“, onda netko od sugovornika još doda: „I Ante.“ Priča Ante o teškim trenucima kojih je bilo puno, a najteže je kad snijeg zamete do vrha vrata koja ne možeš niti otvoriti, onda nekako kroz prozor na katu izlaziš van, sam na planini, nemaš s kim ni popričati, ali ipak najteže je kad znaš da te obitelj treba, kad je netko bolestan, a ti ne možeš do njih. Sad je ipak malo bolje jer se putovi čiste pa i zimi netko dođe. Bez obzira na sve teškoće koje je život nosio, Ante vjeruje da je blagoslovljen time što na Velebitu provodi radni vijek, što može raditi i živjeti na ovom mjestu. „I toliko se često puta poklonim Svevišnjem i nje-mu“, kaže Ante, „osobito onda kad dođem do bistrog planinskog izvora, kleknem, sagnem se i napijem se vode osjetivši povezanost s ovom planinom.“ Ima jedno pitanje koje s malo gorčine postavlja nama, a i samom sebi: „Zaštićuju se životinje i biljke na Velebitu, a bi li trebalo zaštititi i čovjeka koji živi u ovim vrletima, u ovom kamenu i opstaje, treba li i njemu olakšati život?“ Ne misli tu Ante na sebe već na sve one malobrojne ljude koji se nedaju sa svojih ognjišta, sa svog Velebita, a sve im je teže jer im je provođenje svih zakona o zaštiti otežalo ionako težak život.

Sjedeći na drvenim klupama ispred planinarskog doma s kojih se pruža vjerojatno jedan od najljepših pogleda na Velebit, mi koji iz ljubavi povremeno dođemo na ovo posebno mjesto, stiskamo na sebi jakne i debele veste kako bi se zaštitili od bure koja nemi-losrdno šiba po tijelu, Ante kratkih rukava po tko zna koji put ide do svoje meteorološke postaje, mjeri, očitava, zapisuje, polagano hoda, priča s nama, a na pitanje zar mu nije hladno, odgovara: „Pa malo piri, dobro je.“

Najčešće ćete ga sresti s aparatom u ruci, želi uhvatiti trenutak kad se pojavi jato ptica ispred doma, kad na nebu ugleda sokola, kad se nebo okiti neobičnim oblacima, bojama, kad sijevaju munje ili kad cijeli kraj zablista od snijega. Ta sijeda brada i kosa išibana burama i snijegom, to lice potamnjelo od sunca koje drugačije sija na ovoj planini, čovjek koji odiše životnim iskustvom, uvijek je spreman uputiti vam toplu riječ, savjet stečen životom ovdje na Velebitu, uputu kad i kako u planinu, kad je ne dirati i ne kročiti u nju, daje vam vjeru u život, snagu za ići dalje i onda kad mislite da se dalje ne može. „Jednom sam bio na televiziji, ´ćer me nazvala i rekla da ću biti u jednoj emisiji o čudacima, malo me to i uvrijedilo, a onda, sljedeće jutro mora sam u četiri ujutro očitati temperaturu, pao je snig i ja sam uzeo lopatu i u pola četiri po studeni i mraku prtio, zastao sam i sam sebi reka:´Pa ipak sam čudak´.“

Bio čudak ili ne, vrijeme provedeno s njim na Velebitu ima neprocjenjivu vrijednost i kad se spustite s planine i ponovno pre-pustite svakodnevici, sve doživljeno tamo gore izgledat će bajko-vito i sigurno će se javiti želja za ponovnim odlaskom na ovu pre-divnu planinu.

nepredvidivi Velebit Uvijek spreman sa fotoaparatom

Velebitske livadePlaninarski dom na Zavižanu


bAŠTInA • Tekst: Vesna Pleše • foto-arhiva: B. Pleše

TRaDICIOnalnI ZanaTI

Šindra - autohtoni goranski proizvodIzradom šindre bave se danas u nekim krajevima Hrvatske, poput like i Gorskog kotara. Više iz ra-zloga očuvanja ovog tradicionalnog zanata kao dije-la kulturne baštine ovih krajeva, manje kao dio sva-kodnevnih poslova.

U teškim životnim i klimatskim uvjetima kakvim su Go-rani oduvijek živjeli kroz povijest, šumsko bogatstvo i mukotrpni rad bili su im jedina mogućnost osiguranja egzistencije kako za sebe tako i za obitelj.

Zanimanja kojima su se tradicionalno bavili bila su uvijek ve-zana uz šumu i preradu drva. Uz sječu, kirijašenje, ugljenarenje, pilanarstvo, bavili su se i zanatima poput tesanja i obrade drva. Bili su pravi majstori u tesanju greda, izradi željezničkih pragova, drvenih vesala, raznih posuda, ali i drugih predmeta od drva. No ono po čemu su bili posebno poznati bila je izrada krovnih dasaka i šindre,tanke krovne daščice. Izradom šindre najviše su se bavili između prvog i drugog svjetskog rata, poglavito u sjeverozapad-nom dijelu Gorskog kotara. Ovaj zanat bio je posebno popularan u čabarskom kraju, od Prezida, Tršća, Gerova, sve do Crnog luga, dijelom u krajevima oko Čabra te u Kupskoj dolini.

Danas se ovim zaboravljenim zanatom bave uglavnom stariji ljudi, najvećim dijelom umirovljeni šumski radnici, po potrebi ili narudžbi. Osim za pokrivanje krovova, šindrom su se u Gorskom kotaru opločavali vanjski zidovi kuća, i to ne samo kao estetski de-talj već kao zaštita od vremenskih nepogoda. Iako se nekad smatrala sirotinjskim pokrovom, u današnje vrijeme smatra se vrlo vrijednim i autohtonim goranskim proizvodom koji bi trebalo što češće rabiti pri gradnji, ako ne kuća, a ono kuća za odmor koje se sve češće grade u ovom dijelu naše zemlje.

S izradom šindre u crnoluškom kraju upoznali smo se iz mono-grafije Gorski kotar pa ćemo našim čitateljima prenijeti dio tih

saznanja vezanih uz bogatu goransku baštinu.Za izradu šindre koriste se otkorani trupci spremni za pilan-

sku preradu. Od mnoštva trupaca izabiru se oni koji su najcijepkiji, a to su napola prosušeni trupci. Najpogodnija je šindra dužine 80 cm pa se u tu svrhu koriste trupci dužine četiri metra izrezani u klade od po 80 cm dužine. Za izradu šindre koristi se alat: ravna vagača (kovano sječivo u vidu noža dužine 40 cm i širine 10 do 15 cm), drveni klinovi, zakrivljena vagača, drveni bat te jedna vrsta škripca koji služi za učvršćivanje pri ručnom cijepanju šindre. Prije same izrade radnik (šindraš) obilježava kladu olovkom po obodu prer-eza, dijeleći je na jednake isječke (tj. obilježava cjepanice-zgonte), obično 15 do 20 cm obodne širine. Označena mjesta zasijecaju se ravnom vagačom preko klade, tako da dobije na prerezu zvijezdu preko srca klade. Potom se klada cijepa u zasjeke drvenim klinovi-ma, obrnuto od onoga kako je stablo raslo, stoga jer stablo bolje puca, od debljeg kraja prema tanjem. Krivom vagačom u smjeru godova isijecaju se manje cjepanice, jednake širine od 8 cm. Svaka od tih cjepančica, kala se radijalno, tj. okomito na godove ravnom vagačom do debljine četiri šindre. Najvažniji dio obrade uz cijepan-je je ručno oblikovanje šindre rukama u daščice jednake debljine. Umješan šindraš bočnim pritiskanjem i vještim pomicanjem ruku utječe najviše što je moguće na kalanje šindre u daščice jednake debljine. Ovako dobivena šindra površinski se više ne obrađuje, njezina je površinska struktura prirodno oblikovana godovima drva. Šindra izrađena na taj način više se ne mora obrađivati, već se slaže u snopove od stotinjak daščica. Od 1 m³ cjepkih klada dobije se od 2.000 do 2.500 šindra dužine 80 cm. Dobar radnik šindraš iscije-pa iz klada za osam sati rada oko 800 šindri. Da bi bila trajnija, šindra se impregnirala nekada u vapnenom mlijeku ili gnojnici. U današnje vrijeme se za impregnaciju koriste razni preparati kojima se uništavaju bakterije, alge ili trulež.

Stara kuća prekrivena šindrom

Izrada cjepki za šindru


Ovaj stari tradicijski zanat Gorskog kotara danas se nastoji sačuvati od zaborava pa se tako organiziraju radionice na kojima se prezentira način izrade šindre. Jedan od inicijatora održavanja takvih radionica je i Nacionalni park Risnjak, koji je već 2006. u sklopu projekta KEC (očuvanja krških ekoloških sustava) provodio takvu vrstu radionica, a provodi ih i danas.

no, ne samo u Gorskom kotaru već i u drugim krajevima Lijepe Naše nastoji se očuvati ovaj stari običaj. Tako je prostornim planom Nacionalnog parka Sjeverni Velebit definirano da se pri-godom rekonstrukcija zgrada, sukladno tradicijskom graditeljstvu moraju koristiti tradicijski materijali pa tako i šindra za pokrivanje krovova. Gotovo svi objekti u Nacionalnom parku Plitvička jezera

prekriveni su šindrom. Uz to, u Lici su i neki poznati objekti kul-turne baštine prekriveni šindrom: stara župna crkva u Saborskom kao spomenik nulte kategorije, rodna kuća Ante Starčevića u Žitniku kraj Gospića, rodna kuća i muzej Nikole Tesle u Smiljanu kraj Gospića i sl.

I zaista bilo bi šteta da ovaj stari tradicijski zanat u potpunosti izumre, jer njenom izradom kao dopunskom djelatnošću u ovo vri-jeme velike nezaposlenosti moglo bi se baviti više ljudi. Tim više što je pravih radnika šindraša sve manje, a time je i manja mogućnost da se znanje i umijeće izrade šindre kao baštine prenese na mlađe generacije.

Cijepanje pripremljenih klada

Priprava drva za izradu šindre Ručno piljenje trupaca


zAnImlJIVA PrIrODA • Tekst: Marija Glavaš • foto: M. Glavaš, G. Vincenc, arhiva

BIljnI PIGMEnTI I POKUSI

Funkcije boja u svijetu biljaKako drveće čije je lišće žuto, crveno ili čak ljubiča-sto tijekom cijelog vegetacijskog perioda vrši fotosin-tezu? Kako bi sadnice reagirale kada bi krov stakle-nika bio načinjen od plavog stakla ili kada bi kućnu biljku uzgajali pod crveno obojenom žaruljom? Zna-nost je odgovorila na ova pitanja, a priroda kao i uvi-jek dokazala da zna što je najbolje za živi svijet.

Najpoznatiji biljni pigment smješten u staničnom organ-elu kloroplastu je klorofil. Opće je poznato da su kloro-fili zaduženi upijati sunčevu svjetlost i pretvarati je u energiju nužnu za održavanje biljaka na životu. Riječ

fotosinteza znači sakupljanje svjetlosti, a pri tom se procesu stvara jedna molekula glukoze (C6H12O6)i šest molekula kisika (O6). Kada je vrijeme suho, a svjetlo intenzivno lišće će stvarati više šećera. Klorofil upija samo dio svjetlosnog spektra i to dio bijele, vidljive svjetlosti. To se odnosi na krajnje vrijednosti u spektru, odnosno na boje s najvišim frekvencijama, a najkraćim valnih duljinama i na boju najniže frekvencije, a najveće valne duljine. Pojednostavljeno, to znači da klorofil upija ljubičastu, indigo, plavu i crvenu vidljivu svjetlost. Isto tako klorofil odbija žutu, narančastu i zelenu svjetlost. Od te tri boje najtamnija je zelena i to je razlog zbog kojeg lišće percipiramo kao zeleno.

Kada upišu studij šumarstva, studenti na predavanjima iz botan-ike saznaju i za druge biljne pigmente. To su karotenoidi koji su prisutni u svim biljkama i kojih ima preko 600 vrsta i antocijan koji nije prisutan u svim vrstama. Karotenoidi se dijele u dvije glavne skupine: ksantofile koji sadrže kisik i koji su prema strukturi alko-holi i karotene koji ne sadrže kisik i koji su po strukturi ugljiko-vodici. Uvijek žuto lišće kultivara šimšira i jesenje lišće javora puno je ksantofila, dok je najočitiji primjer za veliku količinu karotina plod mrkve, čiji latinski naziv Daucus carota upućuje upravo na taj njezin narančasti pigment. Jedan od ksantofila, likopen uzrok je crvene boje rajčice.

Ujesen kada se drveće počne pripremati za period mirovan-ja, staje s proizvodnjom šećera pa mu lišće postaje suvišno. Počinje proces pri kome se pri peteljci stvara sloj nalik na pluto. Kada se dovrši stvaranje tog sloja, list se odvaja od peteljke i list pada. Ka-rotenoidi se raspadaju duže nego klorofil i zato na šumsko tlo pada lišće obojeno u žute, narančaste ili crvene boje.

Karotenoidi imaju dvije glavne funkcije. Osiguravaju dodatnu energiju klorofilu tako što upijaju prvenstveno plavi dio vidljive svjetlosti i nešto zelenog, a odbijaju žuti, narančasti ili crveni. Ener-giju predaju izravno klorofilu i zahvaljujući njima lišće ipak može upiti zelenu svjetlost. Ako je svjetlo odviše jakog intenziteta kloro-fil će se početi raspadati u procesu zvanom fotooksidacija. Druga važna uloga karotenoida je sprečavanje tog raspadanja fotoinhibici-jom i omogućavanje daljnjeg, normalnog funkcioniranja klorofila. Zato će se razina karotenoida povećati tijekom sušnog razdoblja, ali i u slučaju nekih nutritivnih poremećaja.

Treću vrstu biljnih pigmenata sadrže samo neke biljne vrste, a naziva se antocijan. Zbog tog pigmenta lišće će nam izgledati crve-no, zagasito crveno ili čak ljubičasto, a kod nekih će vrsta obojiti i stabljike, cvijeće ili plodove. Lišće koje ga sadrži normalno upija i zeleni dio vidljivog spektra. Antocijan nije zadužen za fotosin-tezu. Pretpostavlja se da štiti biljke od ultraljubičastog svjetla. Uz antocijan se proizvode neke životinjama odbojne kemijske tvari pa se pretpostavlja da crvena boja služi kao upozorenje. Dijelom crveno lišće hrastovog ponika prema ovoj teoriji ima za svrhu od-biti jelensku divljač kojoj je u to vrijeme baš zgodan za brštenje. Obratno, crvena, plava ili ljubičasta boja plodova, ovisno o pH vri-jednosti, ima svrhu vizualno privući biljojede. Antocijan je inače blago lužnat, najčešće pH vrijednosti 8 i stoga topiv u određenim tekućinama, npr. etilnom alkoholu. Tijekom otapanja klorofil će os-tati čitav što je dokaz da ga sadrži sve lišće bez obzira na vrstu i to je objašnjenje kako se hrane crvena bukva ili japanski javor.

Klorofil je najučinkovitiji kod svjetlosti malog intenziteta. Na lišću crvene bukve koje se nađe u sjeni duže vremena počet će iz-

lišće s velikom količinom antocijana

ah te boje...


bijati zelena boja. U voćnjacima često nailazimo na jabuke čija je jedna strana zelena a druga crvena. To znači da je zelena strana bila okrenuta prema krošnji, a crvena prema Suncu. Razina antocijana povećava se u vrijeme stresa. Povećat će se kada je vrijeme suho, a insolacija visoka i poveća se količina šećera u stablima ili kada je vrijeme na granici smrzavanja pa je razina nutrijenata vrlo niska. Priroda sve podređuje održanju života, a biljni pigmenti su jedni od alata.

Spoznaja da određeni biljni pigmenti upijaju određene svjet-losne valne duljine dovela je do brojnih pokusa. Pokusi su imali za cilj utvrditi kako razni obojeni filtri i umjetni izvori svjetlosti utječu na rast i razvoj biljaka. Neki su pokušali s obojenim celofanom i zaključili da crveni, plavi ili ljubičasti pospješuju rast biljaka pod uvjetom da boje nisu prezasićene, odnosno odviše tamne.

Klasične, obojene električne žarulje pokazale su različite efekte. Plava djeluje na otvaranje puči u lišća uslijed čega ono prihvaća više ugljičnog dioksida. To pojačava fotosintezu i zbog toga lišće naraste veće. Crvene žarulje u principu potiču cvat. One su pokazale različite učinke pa neko lišće postane veće, neko dobije neravnu površinu, a neke biljke postanu visoke i tanke. Crveno svj-etlo daje za trećinu više energije nego ono obično pa će biljka koja mu je izložena narasti visoka da ima kamo pohraniti povećanu količinu šećera. Istraživanja su pokazala da je najbolje ako je udio plavog svjetla vrijednosti 450 nm, a crvenog 650 nm, odnosno da je najbolje istodobno koristiti obje boje jer zajedno daju snažne i vitalne biljke.

Pokazalo se da obične električne žarulje nisu najbolji izbor jer daju puno crvene vidljive svjetlosti pa na biljke djeluju kao crveno obojene žarulje. Flourescentne primarno emitiraju plavu

svjetlost, neke i UV svjetlost, ne emitiraju toplinu, a daju puno en-ergije pa se smatra da su bolji izbor za biljke. Kao i kod obojenih žarulja najbolja se pokazala istodobna upotreba obiju. Ali postoje brojne studije štetnosti flourescentnih svjetiljki po ljudsko zdravlje pa se nameće pitanje jesu li doista dobre i za biljke. Vjerojatno je zato i porasla popularnost LED svjetala. Porasla je, između ostalog i zbog toga što kod njih nema neugodnog treperenja karakterističnog za flourescentne svjetiljke no i one nailaze na negodovanje, pogo-tovo zbog toga što neke također emitiraju UV zrake. Što se tiče biljaka, s jedne strane su se LED svjetla pokazala vrlo dobra jer daju puno energije, a s druge strane, pokazalo se da mijenjaju boju lišća i drugih dijelova.

Naravno, već su izumljene svjetiljke, namijenjene specijalno pospješivanju rasta biljka u staklenicima i kućanstvima engleskog naziva growlights. Izrađuju ih čak i više tipova za svaku fazu raz-voja biljke: s pojačanim plavim spektrom za početak rasta i razvoja i crvenim za fazu cvatnje. Oni koji se ne slažu s takvim uzgojem proizvode growlight svjetiljke koje imitiraju sunčevu svjetlost, pa uključuju sav vidljivi spektar. Growlight mogu biti sve već nave-dene vrste svjetiljki ili svijetla s izbojem u plinu, tzv. HID.

Ali Sunce emitira daleko šire elektromagnetsko zračenje, nama vidljivi i nevidljivi spektar svjetlosti, odnosno sve što je potrebno svim organizmima na Zemlji. Brojna istraživanja dovela su do činjenice da je za najbolje funkcioniranje bilja, životinja i ljudi naj-bolja sunčeva svjetlost. Priroda uvijek dokaže da zna najbolje!

Biljke pod growlight osvjetljenjem

Karotenoidi čine izgled biljaka dekorativnim


POVIJesT u ŠumI • Tekst/foto: dr. sc. Goran jakovljević

DOBRa KUĆa

nijemi svjedok prohujalih vremenaOd naših posljednjih putopisnih crtica o svekolikim tajnama skrivenim u našim šumama proteklo je ne-koliko mjeseci. Put nas je trenutno naveo u dubinu zapadnog masiva Papuka gdje dobro zaklonjen od ljudi sniva višestoljetni san stari grad Dobra Kuća.

Da bismo uopće prišli Dobroj kući, tom višestoljetnom nijemom svjedoku vremena u naizgled negostoljubivoj zabiti nužno je dobro poznavati planinarske ili šumarske putove. Naime, duboko usječena šumarska cesta, koja

približno slijedi trasu srednjovjekovne ceste prema Voćinu, pro-lazi do utvrde kanjonom uz rječicu Toplicu od kamenoloma u selu Gornji Batinjani ili, ako želite skratiti put, možete to učiniti iz današnjeg sela Dobra Kuća kroz isti taj kanjon. Ako ste pak plani-nar, markacije će vas odvesti do željenog mjesta, ali budite spremni na dosta naporno penjanje u vječitom hladu okolne šume.

Kada ste već nekako uspjeli pronaći to željeno mjesto i podigli pogled na jedan od dosta nepristupačnih vrhova, dočekat će vas pri-zor visokih, napola srušenih masivnih zidova, oblici koji bi mogli predstavljati neke prostorije i brdo obrađenog kamena, koje se sur-valo niz okolne padine sve do Toplice, a tek će znalci moći sagledati o čemu se zapravo radi; riječ je o burgu, koji je poput izdužene lađe nasjeo na živu stijenu dominantnog vrha, ispred kojeg je masivni obrambeni zid flankiran jednom četvrtastom i jednom okruglom ku-lom (zid se nalazi i na suprotnoj strani utvrde, ali je gotovo uništen) te unutarnji prostor s glavnom četvrtastom kulom u koju se ulazi-lo s razine prvog kata te zidovima debelim oko 1,5 m i palasom, odnosno prostorom za boravak vlasnika. U sredini dvorišta bila je cisterna uklesana u živom kamenu i duboka 14 m.

Ali tko je bio vlasnik i otkuda taj toponim Dobra Kuća?

Dok na drugo pitanje još uvijek nema pouzdanog odgovora (legenda o tome da su dvije sestre istovremeno počele zidati dva grada pa nakon nekog vremena reče prva da je sazdala već dobru kuću, dok druga morade priznati da joj je grad tek jedan stupac – Stupčanica – vrlo je naivna i nevjerodostojna), pitanje o vlasništvu nad burgom vrlo je složeno. Povijesni izvori o Dobroj Kući dosta su bogati i najviše ih nalazimo u mađarskim arhivima, dok je za nas gotovo najvažniji izvor urbar pavlinskog samostana Dobra Kuća, koji pruža niz vrijednih podataka o naseljima, ljudima i svakodnev-nom životu na ovim prostorima.

U vrijeme nastanka grada na području zapadnog Papuka već su postojali veliki posjedi kao npr. Stupčanica na sjeveru i naselja od kojih će postati današnji Daruvar na jugu, a Dobra Kuća kao pojam javlja se prvi put 1335. godine, kada kralj Karlo zapovjedi pečujskom kaptolu da obiđe međe grada smještenog između poto-ka Saplonca (današnja Ilova) i nepoznatog nam potoka Kretim. Po logici stvari, grad je te godine već uvelike postojao (dakle, građen je ranije) i bio je kraljevski posjed, a taj njegov status jasno je po-tvrđen 1358. godine kada je kralj Ljudevit skršio moć dotadašnjeg kastelana Dobre Kuće Gregorija Kurjakovića. U analizu tadašnjih svađa, zavjera, međusobnih borbi raznih velikaša nećemo detaljnije ulaziti, ali znajmo da se o Dobroj kući u izvorima od tada šutjelo gotovo pola stoljeća. Tek 1412. godine počinje novo, vrlo značajno poglavlje njene povijesti, kada Benedikt Nelipić na svom posjedu podiže pavlinski samostan sv. Ane, od kojeg još i danas u selu Do-nja Vrijeska stoji gotička crkva.

Nelipići su bili vrlo štovana i bogata obitelj. Po nekim recen-tnim povjesničarima riječ je o slavonskoj lozi, koja potječe još od Pavla Hrvatinića, s posjedima u cijeloj Slavoniji i Erdelju, a po dru-gima to je ogranak dalmatinskih Nelipića pristiglih u Slavoniju oko 1335., ali kako bilo u njihovim je rukama Dobra Kuća bila do 1462. godine, kada je gube kao odštetu za ubijenog Pavla Garazdu iz Voj-

Pogled na glavnu kulu Ostatak obrambene kule


zAnImlJIVOsTI • Tekst: I.Devčić • foto: G. Dorić

EnTOMOlOGIja

ljetna simfonija cvrčakaCvrčci (Cicadidae) su porodica kukaca karakteri-stičnih po cvrčanju mužjaka, po čemu su i dobili ime. Mužjaci na prvom kolutiću zatka imaju cvrčalo ko-jim ispuštaju ritmičke zvukove. Može ih se čuti za vrućih popodnevnih sati jer na temperaturi ispod 25 °C nemaju dovoljno energije za cvrčanje.

Sredina je kolovoza i unatoč prevrtljivom i kišnom ljetu, temperatura se u hladu popela debelo iznad 30˚C. Većina ljudi još uživa na godišnjem odmoru i hlađenju u divnom jadranskom moru. Ja, s druge strane, smatrajući kako život

na moru donosi beneficiju ne uzimanja godišnjeg odmora ljeti jer ionako svako popodne možeš otići na kupanje, sjedim u uredu 20 metara udaljena od tog istog mora koje ovog ljeta iz neposredne blizine nisam niti vidjela. Kupam se u znoju lica svoga i pokušavam završiti tekst o vrlo uspješnoj protupožarnoj sezoni. No, ne uspi-jeva mi. Nešto mi odvlači pažnju i smeta koncentraciji. Ali što?! Potrajalo je dok nisam shvatila da mi koncentraciju i mir ometa zaglušujuća buka cvrčaka. Ispred prozora nalazi se nekoliko čempresa i starih alepskih borova. Kolonija cvrčaka smjestila se po čvorovima crne smrče i udri u pjesmu. Zborno pjevanje ali malko raštimano. Cvrčci, cijelo ljeto ih čuješ ali nikada ne vidiš. Pjevati a ne biti viđen je njihov moto. Iako sam završila Šumarski fakultet, a entomologiju pobožno slušala zahvaljujući sjajnim predavanjima tada još asistenta a danas profesora J. Margaletića, zaključila sam da o cvrčcima zapravo ne znam mnogo. Doduše, barem znam kako izgledaju (uvijek su me asocirali na vrlo velike muhe), što je svaka-ko više od većine ljudi koji o izgledu cvrčaka nemaju nikakve ideje. Jednostavno, nikada ih nisu vidjeli. Zašto je to tako?

Cvrčke je vrlo teško uočiti s obzirom da im je boja tijela nevjerojatno slična kori drveta na kojoj se nalaze. Cvrčci se po danu skrivaju među lišćem, a žive od sokova koje sišu iz mladih izdanaka biljke. Vjerojatno ne znate da u zbornom pjevanju sudjeluju samo mužjaci. Pjesmom privlače zainteresirane dame. Pronašla sam i zgodno pojašnjenje na jednom školskom portalu koji kaže: „Kada ga u kasno proljeće jednom osvoji Sunčeva svjetlost, cvrčak ima samo tri mjeseca da učini tri stvari: pjeva, voli i umre. Samo mužjak može proizvesti karakterističnu ljetnu pjesmu čiji je cilj privući ženku. Sati i sati serenade stvaraju mu toliko nade da ponekad učini i pogrešku pa se pokušava spariti s drugim mužjacima koji su u pro-lazu. No, prije ili kasnije, prava ona će zaista i doći. Nakon mnogo vike, sparivanje je kratko. Mužjak i ženka sparuju se spojeni zatkom što traje oko desetak minuta nakon čega se rastaju. Mužjak se vraća zaglušujućem koncertu dok ženka pronalazi odgovarajuću grančicu, buši rupicu i u nju strpljivo pomoću leglice polaže jaja koja nalikuju zrncima riže. Nakon mjesec dana razvijaju se ličinke, otpuštaju se s grančice, padnu na tlo i započinju svoj dugačak podzemni život.“

Pjesma cvrčaka jedna je od najstarijih koje pamti naš planet Zemlja. Paleontolozi su rekonstruirali zvuk davnog pretka cvrčka iz doba dok su dinosaurusi hodali zemljom, usporedivši mikros-kopsku strukturu krila iz fosilnog ostatka Archaboilus musicusa s njegovim suvremenim rođakom. Cvrčak cvrči trljajući krajeve svo-jih krila, a istraživači su, uz pomoć suvremene tehnologije, utvrdili kako mu je pjesma zvučala prije 165 milijuna godina i nazvali je zvukom Jurskog parka.

Zanimljivostima sa cvrčcima ovdje nije kraj. Prema njihovom cvrčanju može se odrediti i temperatura zraka. Formula fizičara

kovca, iako su i dalje vlasnici zemalja oko burga.jedno vrijeme njen vlasnik je pečujski biskup Sigismund

Ernušt, a potom u njenoj povijesti susrećemo razne osebujne li-kove i događaje dostojne današnjih najsvjetlijih primjera tzv. žute štampe. Tako npr. možemo izdvojiti slučaj kada je popa Ivana iz Dobre Kuće, koji je poučavao u školi sv. Marije pod Stupčanicom, tamošnji gradski kastelan Dimitrije Kozar isprebijao na mrtvo ime te je kažnjen izopćenjem iz crkve ili pak slučaj Nikole Sekeljskog – tadašnjeg poznatog nasilnika i otimača, koji je bio u svađi sa svi-ma (Sekelji iz Kevenda, rođaci kralja Matije, dobili su Dobru Kuću 1486. godine i tada je to bio lijep posjed od 64 sela i pustara) – koji je svog dvorskog popa Benedikta Chytaka zatvorio najprije osam dana u tamnicu, a zatim ga dao odnijeti u šumu i tamo uškopiti (razlog se ne zna).

Početkom 16. st. turske čete su već vrlo blizu pa se 1523. god u izvorima spominje kao vlasnik burga Franjo Nelipić, koji sudje-luje u velikom vijećanju plemića na saboru u Velikim Zdencima, a Turci 1542. definitivno osvajaju burg i tu smještaju svoju posadu od 30 vojnika. Nakon oslobođenja Slavonije ovo područje je naselilo pravoslavno stanovništvo, koje naravno nije znalo ništa o prijašnjim vlasnicima, ali je znalo da neće plaćati nikakve poreze osim carskog harača i da za tu privilegiju moraju čuvati stražu na Ilovi. Naravno, kako to uvijek kod nas biva, 1814. godine burg je temeljito rasko-pan jer se tražilo blago.

O značaju Dobre Kuće u srednjem vijeku, također svjedoče i tadanji crkveni izvori jer se, osim već spomenutog osnutka pavlin-skog samostana sv. Ane 1501. Godine, u popisu župa zagrebačkog kaptola spominje kao sjedište župe sv. Margarete (u popisu iz 1334. godine nema joj spomena), ali zbog specifičnosti problematike o tome ćemo nekom drugom zgodom.

Kako promatrati Dobru Kuću iz današnje perspektive? Možda je i ona dio kratkotrajnog bizantskog limesa (granice) prema barbar-skim plemenima (Langobardima) podignutog u vrijeme Justinija-nove rekonkviste, a možda i tu možemo tražiti neke antičke korijene obzirom na nedaleki rimski Daruvar i okolne vile rustike (rimska seoska gospodarstva), od kojih je najbliža ona u Velikim Bastajima?

Pitanja je jako puno, a odgovora vrlo malo. Sustavna znanstve-na istraživanja bilo koje vrste, osobito arheološke, ne postoje, a Ministarstvo kulture još uvijek nije našlo interesa čak ni da izradi snimku postojećeg stanja burga – ostatka ostataka nekadašnje veli-čanstvene utvrde. Ono što bi ljudi na tzv. Zapadu čuvali kao malo vode na dlanu kod nas je prepušteno neumitnom propadanju i za-boravu. Da se to do kraja dogodi, u slučaju Dobre Kuće potrebno je još jako malo vremena.

Ostaci Zidova


Amosa Dolbeara kaže ovako, od broja cvrčkovih glasanja u minuti oduzme se 40, zatim podijeli sa 7, a dodavanjem broja 10 dobiva se tražena temperatura. E sad, kako izbrojati glasanje cvrčka u minuti ne znam, ali oni koji znaju potvrđuju ovu teoriju.

U novijoj hrvatskoj povijesti cvrčci su imali čak i status krunskih svjedoka. Ako se sjećate afere pod nazivom „Brijunski transkripti“, upravo je cvrčanje cvrčaka obilježilo čitavu snimku sastanka osim u jednom dijelu, vrlo inkriminirajućem, na čemu se temeljila gotovo čitava optužnica Haškog suda. No, baš u tom dijelu od cvrčaka ni glasa pa je hrvatska obrana tvrdila da je taj dio ubačen i montiran. Tada smo saznali od biologa s PMF kako cvrčci mogu cvrčati deset sati uzastopno, a kada se umore napraviti će pauzu no ne zna se kada točno niti koliko dugu.

najpoznatiji je ipak vjerojatno cvrčak iz La Fontainove priče o cvrčku i mravu u kojoj mrav vrijedno radi i skuplja zim-nicu dok cvrčak zgubidani pjevajući. No, malo toga je u ovoj priči istinito. Dapače, život mrava puno je lagodniji od cvrčkovog. Dok se ličinke mrava nalaze u skrovištu, mažene i pažene čekajući da budu na-hranjene, dotle mladi cvrčak (ličinka) provodi četiri go-dine kopajući zemlju, bušeći rupe i jedući korijenje. Potom, cvrčak ugine krajem ljeta te stoga ne može prositi hranu zimi pa je u tome bajka potpuno netočna. I na kraju, mravi često raskomadaju cvrčka i koriste ga za svoju zimsku zalihu. Ali zato evo i nastavka priče...

Bili jednom cvrčak i mrav. Ljeto upeklo, a mrav sav u poslu. Žanje, sije, plijevi vrt… Nailazi cvrčak, pa pita mrava pa ga pita: - Je li mrave, što to radiš? - Ah, evo radim. Treba prehraniti porodicu. Spremam se za zimu i tako to. A što ti radiš? - Pa, evo … spremam se na more da se malo zezam. ‘Ajd’ pa se vidimo.

Došla zima, hladna i duga. Cvrčak šeće s nekom ljepoticom i skijama. Sreće mrava: - Je li mrave, što to radiš? - Evo sklanjam snijeg, spremam zimnicu, radim po kućama… Djeca gladna, žena trudna…. A što ti radiš? - Idem malo na skijanje. U provod!

Sljedeće godine, ponovo upeklo ljeto. Cvrčak u Toyoti sa tri ljepotice pored sebe, mobilnim telefonom najnovije generacije, rejbankama… Daska za jedrenje na krovu. Opet sreće mrava i pita: - Je li mrave, kako je? - Pa kako-tako. Kosim travu, prskam voćke, popravljam kuću, kopam bunar…. A kud si ti poš’o? - Ja, evo, kren’o malo u Italiju na more. Malo u šoping. Ništa posebno.

Došla zima, hladna i snježna. Cvrčak u najnovijem BMW-u, 6 ljepotica u autu, snowboard u gepeku. Pita mrava:

- Kako ide, mrave? - Oštra ova zima! Moram puno raditi da platim grijanje i ostale račune. Djecu treba obući i nahraniti…Stoku toviti, vodu donositi s izvora, jer nam se cijevi zamrzle. Ti, kako si? - Nije loše. Upravo sam krenuo do Francuske u Alpe na skijanje.

Ljeto slijedeće godine. Cvrčak u Mercedesu, 10 ljepotica oko njega, zlatni lanac oko vrata, mp3 player sa zvučnicima 4×200 W, satelitska antena na krovu… Opet nailazi na mrava i pita ga. - Kako si, mrave? - Eto, došlo ljeto, pa valja popravljati cijevi za vodovod, žitarice pobrati i posijati, djecu malo kod babe na planinu poslati… Ima posla. Kako ide tebi? - Upravo sam krenuo na jednu turu po Europi… Rim, Beč, Pariz, London… Poslije ću skoknut malo do Monaka, čisto radi kockanja… Gura se nekako.

- ‘Ajde, majke ti, učini mi nešto-zamoli mrav. Kad budeš prolazio Parizom, nađi onog La Fontena i ubi Boga u njemu!!

Cvrčak


“ŠUMe U PRiČaMa i PJesMaMa”

Dječji vrtić „Ploče“Srednja mlađa skupina

Odgojiteljice: Aleksandra Matana iSnježana Merdžan

Dječji vrtić „Sunčana“Odgojiteljice: Dragana Šućur, Ivana

Žalac, Morana Szavits - Nossan

Dječji vrtić „Zapruđe“Odgojiteljice: Aleksandra Majstorović

i Ljerka TijeglićVRIjEDna lIja

Teta lija uranila,

Cijelu šumu uredila,

Repom dugim počistila,

Očetkala, oprašila.

Pa sad šuma blista

Čarobna i čista.

Ivana Radić

Elena Marković Tomak, 5 god.

BRUnO HaMPOVČan, 6,9 god.

nIa TERGlaV, 6,9 god.

DJeČJI kuTAk • Priredila: ljilja Ivković

Uz priče Ivane Brlić Mažuranić i pjesme hrvatskih pjesnika potičući dječje stvaralaštvo uživajmo u stvaranju za zajedničko dobro.

Prijedlozi sa citatima iz priča i pjesme koje djeci mogu po-taknuti maštu bez obzira kako će ih djeca slijediti i kuda će mašta krenuti.

Vrijedno je ponuditi djeci priče i pjesme s naglaskom na detalje koji upućuju na stvaranje osjećaja za ljepotu ali i razvoj mašte, bogaćenje govornog stvaralaštva i poticanje likovnog izričaja. Sve to i još mnogo više u ponudi dječjem stvaralaštvu rezultira većom pažnjom i brigom za šumu i njene stanovnike .

ljetna simfonija cvrčaka

Documents