Liane Moriarty

LjubavI HIPNOZA

2

Prijevod djela:The Hypnotist’s Love Story

S engleskog jezika prevela:Marija Kraljević Stijepović

3

Georgeu i Anni

4

1. poglavlje

Kada razmišljaju o hipnozi, ljudi pomisle na klatna koja se njišu, na..Spava ti se” i dobrovoljce koji na pozornici kokodaču kao pilići. Zbogtoga ne iznenađuje što su mnogi moji klijenti poprilično nervozni kadaprvi put dolaze. No u hipnozi zapravo nema ničega neprirodnoga ilizastrašujućega. Velika je vjerojatnost da ste već bili u stanju naliktransu u svakodnevnom životu. Jeste li ikada vozili k poznatomodredištu i kasnije shvatili da se uopće ne sjećate vožnje? E, bili ste utransu!

Iz brošure „Uvod u hipnoterapiju Ellen O’Farrell”

Nikada prije nisam bila hipnotizirana. Da budem iskrena, zapravonisam vjerovala u to. Planirala sam samo ležati tamo, praviti se dadjeluje i pokušati se suzdržati od smijeha.

„Većina ljudi bude iznenađena koliko im je to ugodno iskustvo”, rečehipnotičarka. Bila je sva mekana i svježa; bez šminke i nakita. Koža joj jebila glatka i prozračna, kao da se kupa isključivo u planinskim potocima.Mirisala je poput trgovina s preskupim rukotvorinama koje viđate umanjim gradovima: na sandalovinu i lavandu.

Soba u kojoj smo se našli bila je malena, topla i neobična. Smještenana boku kuće kao zatvoreni balkon. Tepih je bio starinski, s izblijedjelimružičastim cvjetovima, ali prozori su bili moderni; staklene pločeprotezale su se od stropa do poda kao u kakvu atriju. Soba je bilaprepuna svjetla. Dok sam ulazila, učinilo mi se da mi je svjetlo prohujalo

5

glavom kao oštri povjetarac i osjetila sam miris starih knjiga i mora.Stajale smo skupa, hipnotičarka i ja, lica odmah do prozora. Kad

biste stali toliko blizu, ne biste vidjeli pijesak, nego samo more, glatkuploču sjajnoga lima koja se protezala do svjetloplave linije obzora. „Činimi se kao da sam na pramcu broda”, kazala sam hipnotičarki, koja sepretjerano oduševila tim komentarom i rekla da se ona uvijek upravotako osjeća, očiju okruglih i sjajnih kao u dječjeg zabavljača.

Sjele smo jedna nasuprot drugoj. Moje je sjedalo bio mekani zelenikožnati naslonjač. Hipnotičarka je sjedila u prugastom crveno-žutomnaslonjaču. Između je stajao niski klupski stolić, a na njemu kutijarupčića - ljudi ovdje vjerojatno plaču; jecaju o prošlim životima u kojimasu bili siromašni seljaci - vrč vode s ledom i dyije savršeno okruglekriške limuna koje su plutale na vrhu, dvije visoke čaše za vodu, malenasrebrna zdjelica s Čokoladicama u sjajnom omotu i pladanj pun sitnihšarenih špekula.

(Nekad sam imala veliku starinsku špekulu koja je pripadala mojemuocu dok je bio dječak. Držala bih je u šaci da mi donese sreću naispitima i razgovorima za posao. Izgubila sam je prije nekoliko godina, as njom je otišla i moja sreća.)

Pogledavši oko sebe primijetila sam da se svjetlo zrcali u oceanu iodbija na zidove stvarajući prizme blještavoga zaigranog svjetla. Zapravoje djelovalo pomalo hipnotizirajuće. Hipnotičarka je sklopila ruke u krilu,stopala uredno položenih na pod. Balerinke, crne tajice, izvezena etnosuknja i bež vesta na vezanje. Hipi, a elegantno. New age, a klasično.

Pomislila sam, mora da imaš prekrasan i miran život. Svaki dan sjedišu ovoj divnoj sobi, okupanoj zaigranim svjetlom. Zaslon računala nije tipretrpan porukama. Glava ti nije prepuna bijesnih telefonskih poziva.Nema sastanaka i tablica.

Osjećala sam njezinu sreću. Isijavala je iz nje kao kakav jeftinparfem, iako ona nikada ne bi nosila jeftin parfem.

U ustima sam osjetila kiselu ljubomoru i uzela čokoladicu da otjeramtaj okus.

„Odlično, i ja ću jednu”, reče hipnotičarka odmatajući čokoladicu,

6

onako toplo i prijateljski kao da se odavno znamo. Ona je taj tip žene.Vjerojatno ima cijeli krug hihotavih, privrženih, divnih prijateljica, onihkoje se grle kad se vide, priređuju cjelovečernje maratone Seksa i gradai nadugačko preko telefona cvile o muškarcima.

Stavila je blok u krilo i progovorila usta simpatično punih čokolade.Rekla je, „U redu, prije nego počnemo, postavit ću vam nekoliko pitanja.Uh, nisam trebala uzeti karamelu. Ljepljiva je.”

Nisam očekivala toliko pitanja.Na većinu sam odgovorila iskreno. Bila su dovoljno bezazlena.

Pomalo i patetična. „Čime se bavite?”„Kako se opuštate?”„Što najviše volite jesti?”Naposljetku se naslonila u fotelju, nasmiješila i rekla: „Recite mi,

zašto ste došli?”Naravno, na to pitanje nisam odgovorila potpuno iskreno.

* * *

„Moram ti nešto reći,” kazao je.Spustio je nož i vilicu kraj tanjura i sjeo uspravno, ispravivši ramena

kao da je napokon spreman suočiti se s posljedicama. Djelovao jebojažljivo i pomalo posramljeno.

Ellen, koja se dotada smješkala, iznenada je osjetila bolan grč uželucu. (Dijelom mozga primijetila je kako joj je tijelo prvo reagiralo.Veza između uma, tijela i duha na djelu. Zapanjujuće.)

Sretan široki osmijeh ostao joj je glupavo zamrznut na licu.Imala je trideset pet godina. Znala je što ovo znači. Ovaj dragi

čovjek, samostalni geodet iz predgrađa, samohrani otac koji volikampiranje, kriket i country glazbu, namjerava reći nešto zbog čega će jojprisjesti ovaj brancin u umaku od bijelog vina. Reći će nešto što će jojupropastiti dan, koji je dotada bio savršeno lijep, a brancin je bio uistinuizvrstan.

Razočarano je spustila vilicu.„Što?” rekla je ugodno radoznalim tonom, a svi su joj se mišići u

7

tijelu zategli kao da se priprema na udarac. Preživjet će. Nije to krajsvijeta. Ovo je tek njihov četvrti izlazak. Nije se još toliko unijela. Tajedva ga poznaje. Za Boga miloga, pa on voli country. To joj je trebao bitiznak upozorenja od samoga početka. Da, večeras se u kadi bila upustilau željno sanjarenje, ali to je uobičajena zamka izlaženja. Već se spremalakrenuti dalje i raditi na oporavku. Do srijede će već preboljeti. Dočetvrtka najkasnije. Hvala Bogu da nije spavala s njim.

Nije mogla kontrolirati ono što će se dogoditi, samo svoju reakciju nato.

Na trenutak je vidjela svoju majku očiju uprtih u nebo. Draga mojaEllen, zar ti stvarno vjeruješ u te plitke besmislice o samopomoći kojeprosipaš!

Jest, vjerovala je. Svim srcem. (Majka joj se kasnije ispričala za tajkomentar. „Bilo je to malo pokroviteljski”, rekla je, a Ellen je odglumilanesvjesticu od šoka.)

„Zapravo, ispričaj me na trenutak.” Ustao je, a ubrus mu je skliznuona pod. Podignuo ga je, sav crven u licu, i pažljivo ga položio na stolpokraj tanjura.

Dignula je pogled prema njemu.„Samo ću...” Pokazao je prema dnu restorana.,,U redu”, rekla je blago.„Tamo slijeva, gospodine.” Konobar je diskretno pokazao u smjeru

toaleta.Gledala je kako odlazi.Patrick Scott.Ionako joj se nije sviđalo ime Patrick. To je ime za mekušca. Možete

recimo zamisliti da vam se frizer zove Patrick. Osim toga, muški su gaprijatelji zvali Scottie, što je... pa, zapravo savršeno prihvatljivo zapunokrvnoga australskog muškarca.

Ako on sada prekine, sigurno će je boljeti. Kao mali, ali oštar ubod.Patrick Scott ni po čemu nije bio izvanredan. Imao je obično pristalo lice(dugo i usko, a kosa mu se malo počela povlačiti), obično tijelo(prosječne visine, poprilično širokih ramena, ali prirodno širokih, a ne

8

nabildanih), običan posao, običan život. Jedino izvanredno bilo je to kakose ona s njim ugodno osjećala, gotovo od samoga početka, sa monekoliko minuta nakon što su se upoznali u onom neugodno praznomkafiću. Ona je bila predložila taj kafić i prestravila se kada je vidjela daje posve pust, tako da su se njihovi glasovi, nervozni zbog prvoga spoja,činili preglasnima, a tri mlađahne konobarice nisu imale pametnijegaposla nego prisluškivati njihov nategnuti razgovor. Čekali su da imdonesu kapučino, a on se igrao paketićem šećera, okrećući ga ukrug ilupkajući njime po stolu. Oči su im se susrele i nasmiješili su se jednodrugom kao da priznaju koliko je cijela situacija grozna, a Ellen jeodjednom osjetila kako joj je iz tijela nestala sva napetost, kao da jedobila snažan lijek protiv bolova. Osjećala se kao da ga već poznaje,godinama. Da vjeruje u prošle živote (a nije da ne vjeruje, svašta jevidjela u svojem poslu i um joj je bio otvoren za kojekakve bizarnemogućnosti), rekla bi da su se sigurno nekada prije poznavali.

Takva luda bliskost događala joj se puno puta sa ženama - bila jezvijezda ženskih prijateljstava - ali nikada s muškarcem.

Dakle, da, jedva je poznavala ovog simpatičnog geodeta PatrickaScotta, ali boljelo bi je kad bi on prekinuo. Vjerojatno i više nego maliubod.

Razmišljala je o stotinama, možda i tisućama priča o odbacivanjukoje je čula od klijenata tijekom godina, „Napravila sam večeru od trislijeda za trinaestom njegovih rođaka i dok sam prala suđe, objavio mi jeda me više ne voli.”

„Bili smo na fantastičnom odmoru na Fidžiju i na putu kući, dok smopili šampanjac, ona mi kaže da će se odseliti! Šampanjac - kao da neštoslavimo!”

O, ta gola bol koja im je još uvijek bila urezana na licima, čak i kadsu opisivali nešto što se dogodilo prije mnogo godina. Kada nas odbaciljubavnik, ili čak samo potencijalni ljubavnik, to jako teško djeluje nadijete u nama. Strah od napuštanja, sjećanja na prošle boli, osjećaj manjevrijednosti i samoprijezira - sve to izbije na površinu u nezaustavljivojbujici osjećaja.

9

Nastojala je situaciju promotriti objektivno, kao klijentovu povijest, unadi da će uspjeti zadržati odmak. Nije uspijevala.

Naravno, možda paničari bez razloga. Možda je Patrick uopće nenamjerava ostaviti. Nije pokazivao nikakve znakove toga, a ona je dobročitala ljude. Na kraju krajeva, to joj je posao. Kad mu je večeras otvorilavrata, rekao joj je da izgleda prekrasno, s takvim zadovoljnim izrazom nalicu kao da mu je netko upravo nešto darovao, a on inače nije bio od onihslatkorječivih šarmantnih tipova koji automatski ženama dijelekomplimente kakve one žele čuti. Tijekom večere, često su sepogledavali, a ponekad bi se i zagledali jedno drugom u oči. Primijetila jeda se naginjao prema njoj (iako je moguće da je samo nagluh -iznenađujuće je koliko je muškaraca nagluho; znala je to i s izlazaka i sposla).

Osjećala je da su im i govor tijela i ritam disanja usklađeni, i to nezato što ga je oponašala kao što bi učinila s klijentom, barem nenamjerno.

Nije bilo mučnih stanki ili neugodnih trenutaka. Raspitivao se ohipnoterapiji, ali s poštovanjem. Nije rekao „Pokaži mi! Natjeraj me dakokodačem kao pile!” Nije se podsmjehivao ili, još gore, snishodljivorekao da ne vjeruje baš u alternativnu medicinu. Nije rekao „Onda, trebali ti za to kakva obuka?” ili „Može li se od toga zaraditi?” Nije se bojao.Neki muškarci s kojima je izlazila bili su iskreno preplašeni da bi ihmogla hipnotizirati bez njihova znanja. On je samo bio znatiželjan.

Osim toga, prije nekoliko minuta pokazao joj je slike svojega sina!Svojega prekrasnog, plavog, mršavog malog osmogodišnjaka naskejtbordu, pa kako svira trombon u školskom orkestru, pa na pecanju statom. Zacijelo joj ne bi pokazao te fotografije da je već odlučioprekinuti.

Jedino ako mu je ta odluka ovaj čas sinula. Razmislila je malo izaključila da je neobično naprasno spustio nož i najavio da nešto morareći, gledajući joj preko ramena kao da se u daljini naziru obrisi drugačijebudućnosti. Ta prekinuo ju je u pola rečenice. (Pričala mu je o pacijentuopsjednutom Jennifer Lopez. Zapravo je bio opsjednut Johnom

10

Travoltom, ali uvijek bi promijenila detalje zbog povjerljivosti. A i pričaje bila smješnija s Jennifer Lopez.)

Izgledao je jako tužan. Čak i ako je i ne namjerava ostaviti, sigurnoće reći nešto neprihvatljivo ili neugodno.

Možda je lagao da je udovac i zapravo je još uvijek oženjen i živi saženom, iako spavaju u različitim sobama.

Ili možda uopće nije geodet, nego mafijaš. Naći će je FBI i natjeratida nosi mikrofon. Tijelo joj nikada neće pronaći. (Pogledala je cijeluseriju Obitelj Soprano na DVD-u prošlog ljeta.) Ili je možda smrtnobolestan. To bi bilo užasno, ali barem je ne bi osobno povrijedio.

Očemu god da se radi, bila je poprilično sigurna da će ovo veseljekoje osjeća cijeli dan nestati.

Popila je velik gutljaj vina i dignula pogled da vidi vraća li se iztoaleta. Ne. Stvarno mu dugo treba. Je li samo poprskao lice vodom isada stoji pred zrcalom gledajući se u oči, pridržavajući se rukama zaumivaonik i teško dišući?

Bježi od zakona.Injezino je disanje postalo pomalo isprekidano.Suviše je maštovita za svoje dobro: to je bio komentar gospođice

Pascoe na njezinoj svjedodžbi sedmog razreda.Osvrnula se oko sebe. Ostali su gosti bili zadubljeni u vlastite

razgovore, tiho priborom zveckali po tanjurima, tu i tamo provalili u nepretjerano glasan smijeh. Nitko nije gledao ženu nasuprot koje je bilaprazna stolica.

Ima li dovoljno vremena? Je li to uistinu potrebno? Jest.Uspravila se na stolici i prislonila dlanove na bedra. Zatvorila je oči i

udisala kroz nos, a izdisala kroz usta. Sa svakim je udahom zamišljalakako joj se tijelo puni snažnim zlatnim svjetlom. Svjetlo joj je davaloenergiju i snagu. Ispunjavalo joj je stopala, noge, trbuh, ruke inaposljetku, fijuuu, prohujalo joj je oko glave, tako da je vidjela samozlatni sjaj, kao da gleda ravno u zalazak sunca i na trenutak joj se učinilokao da lebdi nekoliko centimetara nad stolicom.

Bit će mi dobro. Što god da kaže, neće me pogoditi u srž. Preživjet

11

ću. Dok nabrojim do tri. Jedan... dva...Otvorila je oči, svježa i odmorna. Osvrnula se okolo. Nitko nije

buljio u nju. Znala je, naravno, da nije uistinu lebdjela nad stolicom isjajila kao žarulja, ali ponekad su ti osjećaji toliko zapanjujuće stvarni danije mogla vjerovati da se nisu nekako i fizički manifestirali.

Autohipnoza je tako divan mehanizam. Uvijek bi uočila kad bi toučeniku ili klijentu uspjelo. Bili su zaprepašteni time što im mozak možepostići. Prvi put kada je osjetila da lebdi činilo joj se kao da je otkrila damože letjeti. Riješila bi problem zlouporabe droga samo kad bi moglatinejdžere podučiti autohipnozi.

Patrick se još nije vratio. Gledala je u jelo pred sobom. Nema smislada propadne. Konobar je zastao u prolazu i ulio joj još vina. Dobro vino,dobra riba. Šteta što nije ponijela knjigu.

Razmišljala je o svojem danu.Bio je savršen sve do trenutka kad je Patrick spustio nož i vilicu.

Dapače, izvanredan.Spavala je čvrsto i bez snova, uspavana ritmom kiše na krovu i bilo

je već kasno kad ju je probudilo sunce na licu. Prvo što je vidjela kad jeotvorila oči bila je grana koju je objesila na strop kao podsjetnik nabudističku sutru pozornosti. Onda je nježno udahnula i izdahnula tri puta,zadržavajući polusmiješak na licu.

(Bilo joj je žao što je taj postupak spomenula svojoj dobrojprijateljici Juliji koja ju je onda zamolila da joj pokaže svojpolusmiješak. Kad je Ellen napokon pristala, nakon puno moljakanja,Julia se punih deset minuta tresla od smijeha.)

Kada je ustala, stakla na prozorima bila su ledena na dodir, ali no vogrijanje na plin, koje su prije smrti uveli njezini djed i baka (zahvaljujućisretnom listiću lutrije pratete Mary), pretvorilo je kuću u udobni kutak.Doručkovala je zobenu kašu sa smeđim šećerom slušajući vijesti naABC-u, koje su zvučale neobično optimistično. Izgleda da nedavnapandemija gripe uopće nije bila pandemija. (Njezina majka, liječnicaopće prakse, od početka je tvrdila da će tako biti.) Nestalo dijetepronađeno je živo i zdravo. Posljednje ubojstvo u obračunu bandi

12

vjerojatno je samo obiteljska svađa. Jenjavao je najnoviji političkiskandal. Promet se odvijao bez zastoja. Najavljen je blagisjeverozapadnjak. U tom se trenutku svijet činio vrlo podnošljivim.

Nakon doručka zabundala se i otišla u šetnju plažom. Vratila seushićena, rumena od vjetra, ližući sol s usana.

Imala je toga dana četiri klijenta. Posljednju seansu s čovjekomkojem je pomagala da prevlada strah od letenja kako bi mogao odvestisuprugu u Francusku za četrdesetu godišnjicu braka. Danas joj je naodlasku čvrsto stisnuo ruku i obećao da će joj poslati razglednicu izPariza. Imala je i dvoje novih klijenata, a uvijek joj je bilo dragoupoznavati nove klijente. Jedna od njih bila je žena koja pati od nekeneobjašnjive boli u nozi već četiri godine, posjetila je bezbroj liječnika,fizioterapeuta i kiropraktičara, koji su svi ostali zbunjeni. Druga je bilažena koja je obećala zaručniku da će prestati pušiti do dana njihovavjenčanja. Obje su seanse prošle dobro.

Zadnja klijentica toga dana vjerojatno neće biti jedan od njezinihvećih uspjeha. Nije joj bilo jasno što točno Mary-Beth želi postićihipnoterapijom, ali odbijala je prijeći bilo komu drugomu i inzistirala danastavi terapiju. Ellen je odlučila ne pokušavati danas ništa previsekomplicirano i samo joj prirediti seansu opuštanja. Zvala je to „masažomduše”. Kada su završile, Mary-Beth je ustvrdila da joj se duša osjećapotpuno jednako, ali to je Mary-Beth.

Nakon što se Mary-Beth odvukla, Ellen je pospremila kuću, pažljivoostavivši nekoliko stvari okolo kako ne bi izgledalo kao da jepospremala, nego da je prirodno tako uredna. Pitala se bi li skinula nekeod budističkih citata koji su bili raspoređeni po cijeloj kući nablijedoljubičastim Post-it papirićima. Njezin bivši dečko Jon toliko im sesmijao - stajao bi pred hladnjakom i čitao ih glupavim glasom. Ali nevalja potencijalnu vezu početi skrivanjem prave sebe, zar ne?

Na krevet je stavila najsvježije i najljepše plahte. Vjerojatno je većvrijeme da spava s njim. Da, to je zvučalo malo hladno, ali tako je tokada izlazite u tridesetima. Više se ne radi o srcima i cvijeću. Nemajušesnaest godina. Nisu religiozni. Upoznali su se na internetu, na stranici

13

za pronalaženje partnera. Tako da je sve bilo vrlo jasno i otvoreno. Obojesu željeli trajnu vezu. Označili su odgovarajuće kućice za to.

Dosad su se ljubili (i bilo je jako lijepo), a sada je vrijeme za seks. Ucelibatu je već gotovo godinu dana, a Ellen voli seks. Neki su muškarciostajali iznenađeni time jer bi u početku stvorili eteričnu, slatku i nevinusliku o njoj, što joj nije smetalo, čak se pomalo i uklapala u to, samo štonije bilo baš potpuno točno.

(Voljela je i horore, kavu i polukrvave odreske. Puno je ljudi bilouvjereno da je vegetarijanka - išli bi čak toliko daleko da joj pripremajuposebna jela na večerama, a onda bi tvrdili da se jasno sjećaju da im jerekla da ne jede meso.)

Dugo se spremala za večeras: uživala je u vrućoj kupki uz čašu vina ialbum Violent Femmes. Divlji akordi i prodorni glasovi toliko su sedrastično razlikovali od zvonkih, žuborećih snimki za opuštanje koje jeslušala cijeli dan, kao da ju je netko zalio kantom hladne vode po glavi.Violent Femmes podsjećali su je na osamdesete, na doba kad je bilatinejdžerka prepuna hormona i nade. Kada je Patrick pokucao na vrata,već je bila tako ludo dobro raspoložena da joj je glavom proletjelamisao: Sigurno se neko loše sprema.

Otjerala je tu pomisao. A sada... Nešto ti moram reći.Spustila je vilicu. Pa gdje je taj čovjek? Primijetila je da je jedan od

konobara obazrivo pogledava, očito pokušavajući vidjeti treba li jojponuditi kakvu pomoć.

Pogledala je Patrickovu polupojedenu večeru. Naručio je masnarebrica. Pomislila je kako je to loš izbor, ali nije ga poznavala dovoljnodugo da bi ga zadirkivala zbog toga. Masna rebrica! Zvučalo je odvratno,a sad je izgledalo kao gomila hladne zgrušane masti.

Ako je i inače uvijek naručivao ovakva jela od kojih se zatvaraju žile, možda je odapeo od srčanog udara u toaletu? Možda bi trebala poslationog zabrinutog konobara da provjeri? Ali što ako rebrica jednostavnonisu dobro sjela? Umro bi od srama. U redu, ona bi u sličnimokolnostima umrla od srama. Možda muškarce nije briga.

Stvarno je prestara za svu ovu nervozu zbog izlaska. Bolje bi joj bilo

14

da peče kolače kod kuće, ili kako već roditelji osnovnoškolaca provodevečeri.

Ponovo je dignula pogled i ugledala ga kako joj prilazi. Izgledao jepotreseno, kao da je upravo preživio manju prometnu nesreću, ali izrazlica mu je istovremeno govorio da je sve gotovo, kao da su ga uhvatilikako pljačka banku i sad izlazi s rukama u zraku.

Sjeo joj je nasuprot i vratio ubrus u krilo. Uzeo je nož i vilicu,pogledao rebrica, uzdahnuo i ponovo ih spustio.

„Vjerojatno misliš da sam nekakav luđak”, rekao je.„Pa, poprilično sam znatiželjna!” rekla je Ellen veselim tonom

sredovječne gospođe.„Nadao sam se da ti neću morati ovo reći prije nego... ali onda sam

shvatio da ti moram kazati večeras.”„Samo polako.” Glas joj je sada bio miran i pomalo pjevan, kakvim

se obraćala klijentima. „Podnijet ću to - o čemu god da se radi.”„Nije tako strašno!” žustro je odgovorio. „Zapravo je više neugodno.

Samo... u redu, reći ću ti.”Zastao je i budalasto se nasmiješio. „Imam uhodu.”Na trenutak Ellen nije shvatila na što misli. Kao da joj je engleski

odjednom postao drugi jezik pa si je morala prevesti riječi. Imam uhodu.Naposljetku je rekla, „Netko te uhodi?”„Uhodi me već tri godine. Moja bivša djevojka. Katkad nestane na

neko vrijeme, ali se onda opet osvetnički vrati.”Veličanstveno olakšanje preplavilo je Ellen, Sad kad je znala da je

neće ostaviti, iznenada joj je postalo jasno da joj se on uistinu sviđa, dase nada da će im veza uspjeti i da si je dopustila da joj glavom proletimisao „mogla bih se zaljubiti u njega” dok je nanosila maskaru. Razlogzbog kojega je danas bila tako ekstatično sretna nije bilo ni lijepo vrijemeni zobena kaša ni vijesti. Razlog je bio on.

Mogla je podnijeti bivšu djevojku koja ga uhodi!Bilo je to zanimljivo.No ipak, uhođenje...Vidjela je pisma ispisana slovima izrezanima iz časopisa. Krvlju

15

napisane poruke na zidovima. Lude obožavatelje koji sjede ispted kućapoznatih. Nasilne bivše muževe koji pucaju u supruge.

Ali tko bi uhodio geodeta?. (Sve i ako ima posebno lijepu linijučeljusti.)

„Kad kažeš da te uhodi, što to točno znači? je li nasilna?”„Nije.” Patrick je izgledao kao da je prisiljen odgovoriti na niz vrlo

osobnih medicinskih pitanja. „Nikad nije bila fizički nasilna. Katkad viče.Postane pomalo agresivna. Naziva me usred noći, šalje mi pisma, e-mailove, poruke, ali uglavnom je jednostavno samo prisutna. Kamo godda pođem, onda je tamo.”

„Želiš reći da te slijedi?”„Da. Posvuda.”„Bože, pa to je sigurno strašno!” Opet se javio glas sredovječne

gospode. „Jesi li išao na policiju?”Ustuknuo je, kao da se prisjetio nečeg neugodnog. „Jesam. Jednom.

Razgovarao sam s policajkom. Ne znam je li ona - vidi, rekla je sve štoje trebala, ali osjećao sam se kao idiot, kao mekušac. Predložila mi je davodim dnevnik uhođenja u koji ću sve bilježiti i to sam i učinio. Rekla jeda bih mogao tražiti zabranu prilaska i razmišljao sam o tome, ali kadsam rekao bivšoj da sam bio na policiji, rekla mi je da ako poduzmemjoš išta, reći će im da sam ja maltretirao nju, da sam je tukao - razumiješ,ja sam muško, kome će vjerovati? Njoj, naravno. Tako da sam se odmahpovukao. Sad se samo nadam da će prestati. A godine prolaze. Ne moguvjerovati da to traje već ovoliko dugo.”

„To je sigurno -”, Ellen je htjela reći „zastrašujuće”, ali to bi gamoglo uvrijediti; vjerovala je da je muški ego osjetljiv poput ljuskejajeta. Umjesto toga rekla je „stresno”. Nije mogla suzbiti veseli ton uglasu.

,,U početku me je to zbilja pogađalo”, rekao je. „No sad sam to već iprihvatio kao dio svog života, ali jako loše utječe na nove veze. Nekežene to sve prestravi. Neke isprva kažu da im ne smeta, ali onda se nemogu nositi s time.”

„Ja se mogu nositi s time”, brzo je rekla Ellen, kao da je na razgovoru

16

za posao i želi dokazati da je dorasla izazovu. Priče o slabostima bivšihdjevojaka uvijek bi probudile natjecateljski poriv i željela je dokazati daje ona bolja.

Uzbuđeno je popila gutljaj vina. Upravo mu je otvorila karte.Praktički mu je rekla da želi vezu s njim.

Pretvarala se da se mršti gledajući u vinsku čašu, kao da se spremakritizirati kvalitetu vina, a kad je napokon podignula pogled, Patrick jojse smješkao. Velikim iskrenim osmijehom čistog zadovoljstva. Posegnuoje preko stola i uzeo je za ruku.

„Nadam se da možeš”, rekao je. „Jer ovo mi se jako sviđa. Mislim,mi. Mogućnost nas.”

„Mogućnost nas”, ponovila je Ellen, upijajući te riječi i dodir njegoveruke. Sve ono o iznurenim i hladnim tridesetima bile su takve gluposti.Dodir njegove ruke punio joj je krvotok endorfinima. Znala je sve oznanstvenim objašnjenjima ljubavi, o tome kako je njezin mozak sadapreplavljen „ljubavnim kemijskim spojevima” (norepinefrinom,serotoninom i dopaminom), ali to nije značilo da nije podložna tome kao ibilo tko drugi.

Sada su sve karte bile na stolu.„Što te navelo da mi večeras kažeš?” upitala je Ellen. Palcem joj je

crtao ktugove po dlanu. Ovdje zeko pije vodu. „Za svoju uhodu?” Palacse zaustavio. „Vidio sam je”, odgovorio je.

„Vidio si je!” Ellen je sijevnula očima po restoranu. „Misliš, ovdje?”„Sjedila je za stolom kraj prozora.” Bradom je pokazao preko

Ellenina ramena. Htjela se okrenuti da pogleda, ali Patrick je rekao, „Nebrini. Otišla je.”

„Što je radila? Samo nas gledala?”Ellen je osjetila kako joj se bilo ubrzava. Nije bila sigurna kako se

osjeća: preplašeno, a možda i malo oduševljeno. „Pisala je poruke”,rekao je Patrick umorno. „Tebi?”

„Vjerojatno. Telefon mi je isključen.”„Želiš li pogledati što ti je pisala?” Ellen je željela pogledati.„Ne baš”, odgovorio je Patrick. „Zapravo uopće ne.”

17

„Kada je otišla?” Da je bar znala da je ovdje pa da je vidi.„Kada sam ustao da odem u toalet, slijedila me. Porazgovarali smo u

hodniku. Zato sam se toliko zadržao. Rekla je da upravo odlazi, i stvarnojest, hvala Bogu.”

Onda mora da je prošla pored Ellen! Pokušavala se prisjetiti je lineka žena prošla kraj nje, ali ništa joj nije padalo na pamet. Vjerojatno jeprošla za vrijeme njezine autohipnoze, k vragu.

„Što je rekla?”„Uvijek izvodi neku jadnu predstavu, kao da smo se posve slučajno

sreli. Čovjek bi pomislio da izgleda kao kakva luđakinja s raščupanomkosom, ali izgleda tako normalno, tako sabrano. Zbog toga ponekadposumnjam da sam sve to umislio. Ona je uspješna žena s karijerom.Cijenjena. Možeš li to vjerovati? Uvijek se pitam što bi njezini kolegemislili da znaju što radi u slobodno vrijeme. Uglavnom... razgovarajmo onečem ugodnijem. Kakva ti je riba?”

Šališ se! Nije bilo nikakve druge teme o kojoj bi Ellen željelarazgovarati. Htjela je znati svaki detalj. Željela je razumjeti što toj ženiprolazi glavom. Inače je shvaćala žensku perspektivu u bilo kojojsituaciji. Razumjela je žene. Žene su joj bile drage, muškarci su jezbunjivali. Ali uhoditi bivšega dečka tri godine? Je li ona psihopat? Je lise ružno ponašao prema njoj? Voli li ga još uvijek? Kako sama sebiopravdava svoje ponašanje?

„Riba je odlična”, rekla je Ellen. Nastojala je suzbiti glad zainformacijama. Bilo bi ga nepristojno ispitivati o tako nesretnu dijelunjegova života. Znala je da je to jedna od njezinih mana: nezasitnaznatiželja o tuđim privatnim životima.

„Tko ti večeras čuva sina?” upitala je ne bi li mu pomogla dapromijeni temu.

„Moja mama”, odgovorio je Patrick. Lice mu se smekšalo. „Jackobožava baku.”

Zatim je trepnuo, pogledao na sat i rekao „Zapravo, obećao sam ganazvati da mu zaželim laku noć. Nije se najbolje osjećao kad sam otišao.Neće ti smetati?” Izvukao je mobitel iz džepa.

18

„Naravno da neće.”„Inače ga ne zovem kad sam vani”, rekao je uključivši telefon. „Hoću

reći, on je već poprilično neovisno dijete. Ima svoje zanimacije.” ,,U reduje.”

„Ali bio je jako ptehlađen i to se pretvorilo u plućnu infekciju. Naantibioticima je.”

„Zaista je u redu.” Željela je čuti kako razgovara sa sinom.Telefon mu je neprestano pištao. Patrick se namrštio. „Poruke.”„Od tvoje, hm, uhode?” Ellen je nastojala ne gledati previše lakomo u

telefon.Pogledao je u ekran. „Da. Uglavnom ih obrišem bez čitanja.”„Aha.” Nije si mogla pomoći. „Zato što su neugodne?”„Katkad. Ali većinom su samo jadne.”Promatrala mu je lice dok je čitao poruke i palcem pritiskao tipke.

Ironično se smješkao, kao da je usred gadne svađe s neprijateljem.Kolutao je očima. Grizao je usnicu.

„Želiš ih pročitati?” Pružio joj je telefon.„Može”, odgovorila je Ellen ležerno. Nagnula se naprijed i čitala

poruke koje joj je pokazivao.Koja slučajnost da se ovdje sretnemo! Ja sam za stolom kraj

prozora.Lijepo izgledaš u toj košulji.Pa što ti je bilo da naručiš carsko meso?Lijepa je. Dobro izgledate skupa.Ellen je ustuknula.„Oprosti”, rekao je Patrick. „Nisam ti trebao tu pokazati. Obećavam

ti, nisi ni u kakvoj, znaš, opasnosti.”„Ne, ne, u redu je.” Kimnula je prema telefonu. „Nastavi.”Drago mi je što smo se sreli. Mogli bismo na kavu ovih dana? Volim

te. Mrzim te. Volim te. Mrzim te. Ne, definitivno te mrzim.Ellen se naslonila.„Koje je tvoje stručno mišljenje?” upitao je Patrick. „Za ludnicu, je

li? Imaj na umu da je naša veza završila prije tri godine.”

19

„Koliko ste dugo bili zajedno?”„Dvije godine. Zapravo tri. To mi je bila prva veza nakon što mi je

supruga umrla.”Ellen je htjela pitati kako je završilo, ali umjesto toga rekla je: „Zašto

jednostavno ne promijeniš broj telefona?”„Prije sam ga stalno mijenjao, ali ne isplati se. Slobodnjak sam. Stalo

mi je da me ljudi mogu naći. Hej, moram nazvati sina. Brzo ću.”Ellen ga je promatrala dok je birao broj i prislonio telefon na uho.„Ja sam, kompa. Kako si?... Što sam večerao? Carsko meso.” Tužno

je pogledao u tanjur. „Da, nije bilo baš dobro.”„Reci mi, kako se osjećaš? Dobro si? Popio si antibiotike? Što ti

baka radi? Stvarno? To je lijepo. Da. U redu. Pa možeš mi na brzinuispričati.” Prestao je govoriti i slušao. Oči su mu pronašle Ellenine inamignuo joj je. „Stvarno? Zanimljivo. Vulkan? Skakanje padobranom?Bože.”

Nastavio je slušati lupkajući prstima po stolnjaku. Ellen mu jepromatrala ruku. Bila je to lijepa ruka. S velikim četvrtastim noktima.

„Dobro, kompa. Slušaj, ostatak ćeš mi morati ispričati sutra jer samsada jako nepristojan prema svojoj... prijateljici. U redu. Vidimo seujutro. Vafle, naravno. Da, sigurno. Laku noć, mali. Volim te.”

Prekinuo je, isključio telefon i vratio ga u džep. „Oprosti”, rekao je.„Htio mi je ispričati svaki detalj filma koji je pogledao. Bojim se da je tonaslijedio od mene.”

„Stvarno”, rekla je Ellen.Preplavilo ju je zadovoljstvo. Svidjelo joj se kako je razgovarao sa

sinom, tako ležerno i smiješno i muževno i s toliko ljubavi. Svidjelo jojse što će ujutro jesti vafle. (Obožavala je vafle!) Svidjelo joj se kako munije bilo neugodno reći mu „volim te”.

Konobar im je odnio tanjure balansirajući ih na podlaktici. „Jesu lirebrica bila u redu, gospodine?”

„Jest.” Patrick mu se nasmiješio. „Samo nisam bio toliko gladankoliko sam mislio.”

„Mogu li vam ponuditi što za desert? Ili kavu?”

20

Patrick je podignuo obrvu i pogledao Ellen.„Ne, hvala”, rekla je.„Onda samo račun, hvala”, rekao je Patrick.Ellen je pogledala na sat. Bilo je tek deset sati. „Kod kuće imam fine

čokolade. Ako imaš vremena.”„Imam vremena”, rekao je Patrick uhvativši joj pogled.Naravno da nisu ni taknuli kavu i čokoladu. Dok su prvi puta vodili

ljubav na čistim plahtama, odjednom je po krovu počela tutnjiti kiša iEllen je na trenutak pomislila na Patrickovu uhodu i pitala se gdje je onasad, zamišljajući je kako stoji ispod ulične svjetiljke na kiši bezkišobrana, ne mareći što joj se kapi slijevaju niz blijedo, izmučeno(lijepo?) lice, ali onda je zanimljivost novoga ljubavnika ispunila svakikutak njezina uma i potpuno je zaboravila na nju.

21

2. poglavlje

U mojim godinama većina vam je prijatelja u dugim vezama, a ja nasvom poslu nemam prilike upoznati potencijalne partnere. Ovo mi sevaljda činilo kao zabavan način da upoznam nove prijatelje. Romantičnasam, ali i realistična.

Iz profila korisnice Ellen68 na inrernetskoj stranici za upoznavanje

Sutra rano ujutro Ellen je bosonoga šetala plažom, hlača zavrnutih dokoljena kako bi joj valovi mogli zapljuskivati gležnjeve. Razmišljala je oPatricku (voljela je to ime, uopće je nije asociralo na mekušce!) i osvemu što se zbilo prethodne noći.

O njegovu sinu. (Presladak je!)O njegovoj ludoj bivšoj djevojci. (Bila joj je intrigantna. Iako možda

pomalo i zastrašujuća. Nije se mogla odlučiti.)O njegovu tijelu. Bože, pomislila je, kao da je kakva zanesena

junakinja ljubavnog romana, dok je otkopčavao svoju nepretencioznuprugastu poslovnu košulju. I sama pomisao na njegova prsa ispunila ju jepožudom. Dotaknula je prstima bolne usne, otečene od svog togljubljenja.

Otišao je točno u ponoć. Kao Pepeljuga. Iako mu se majka brine zasina i prespavat će kod njega u gostinjskoj sobi, rekao je kako uvijek imaosjećaj da je previše iskorištava kada ostane vani dokasna.

„Žao mi je što već moram ići. Naravno, kad bismo - znaš već - rekaobih joj da ću prespavati”, kazao je zakopčavajući košulju preko svojih

22

gorštačkih prsa.,,U redu je”, odgovorila je Ellen snenim glasom. Bilo joj je drago Što

odlazi. Draže joj je bilo ležati u krevetu i razmišljati o njemu, nego da jezaista kraj nje pa da se mora brinuti na što će joj kosa sličiti ujutro.

„Nazvat ću te”, rekao je i poljubio je na odlasku.Na telefonu joj je zazvonila poruka u 6 ujutro.Kada te mogu ponovo vidjeti? Mislim da si me hipnotizirala!Sladunjavo. Ali predivno.Dakle, to je to. Na početku je nečega novoga. Opet iznova. Duboko

je udahnula slankasti zrak i osjetila kako joj je zastao u grlu. Na trenutakju je pritisnuo teret svih prijašnjih razočaranja.

Samo da ovo uspije, patetično je pomislila.A onda, s više duha: pa bilo bi vrijeme!Ellen je imala tri duge veze: s Andyjem, Edwardom i Jonom. Katkad

je imala osjećaj kao da sjećanja na te veze stalno vuče za sobom, kao tristare limenke na uzici.

Andy je bio užasno visoki mladi bankar. Njihova trogodišnja vezačinila joj se nekako umjetnom, kao da su se samo pretvarali da se vole,ali izvrsno su to radili. Kada je Andy dobio premještaj u inozemstvo,nitko nije ni spomenuo da bi Ellen mogla poći s njim. Sve joj je toostavilo gorak okus u ustima, kao da je jela u McDonald’su.

Edward je bio dragi, osjećajni srednjoškolski profesor. Jako su sezaljubili i postali jedan od onih parova koji pred sobom imaju jasan put, sdjecom i kućnim ljubimcima. I onda je odjednom na opće iznenađenjeveza iznenada implodirala, zbog spleta razloga koji joj danas uopće nisujasni. Bilo je to strašno bolno.

Jona je upoznala na svoj trideseti rođendan. Pomislila je, to je to.Prava odrasla veza. On je bio pametan, elokventan inženjer. Obožavalaga je. Tek nakon što joj je skršio srce, primijetila je da on nju nikad nijeobožavao.

Uvijek je o ovim vezama razmišljala kao o neuspjesima. Ali sada jojje palo na pamet da su one možda bile nužni koraci u sudbinskomputovanju koje ju je dovelo do ovoga trenutka na ovoj plaži. Do

23

zelenookog geodeta Patricka Scotta.Razmišljala je o Patrickovoj bivšoj djevojci, njegovoj uhodi. Saskiji.

Neobično ime, s tvrdim i oštrim slogovima. Prevrtala ga je po ustima kaokakvo neobično novo voće. Saskiji se ne bi svidjelo da zna da seEllenino srce upravo puni drhtavom nadom.

Udarila je nogom po vodi, mnoštvo ledenih kapljica poletjelo je uzrak. Pa dobto, kakva je to osoba? Nema li ona nimalo ponosa? Ellen sestresla od pomisli da njezini bivši partneri saznaju da ikada razmišlja onjima.

No njih su joj trojica uvijek bila negdje u podsvijesti. Kad god biizašla iz auta, automatski bi povukla vozačko sjedalo unatrag da napravimjesta za Andyjeve duge noge; zadržala je tu naviku iz dana kada suvozili isti auto. Svaki put kad bi rezala rajčicu, sjetila bi se Jona jer joj jeon jednom rekao da ostane sočnija ako se izreže poprečno. Dan nakonBožića sjetila bi se da je Edwardov rođendan.

Naravno, nije bilo čudno što misli na njih. Svaki je od njih trojice unekom razdoblju bio osoba koja ju najbolje poznaje, s kojom razgovarasvaki dan, koja je u svakom trenutku znala gdje je Ellen i koja bi sjedilau prvom redu na sprovodu ako bi ona tragično poginula.

Katkad joj se činilo tako čudno i pogrešno da s nekim možeš bititoliko blizak, ići na spavanje i buditi se s njim, svakodnevno dijelitinajosobnije trenutke i onda mu odjednom ne znati ni broj telefona, ni gdježivi i radi ili što je radio danas, prošli tjedan ili prošle godine.

Ellen je gledala divovski val kako se valja na obzoru i lomi uz dalekiprasak.

Zato se poslije prekida osjećaš kao da ti deru kožu s tijela. Zapravoje jako čudno što i više ljudi nije kao Saskia, umjesto da se ponašajupristojno i dostojanstveno.

„Dobro jutro!” Postariji par došao je s drugog kraja plaže i brzoprošao pokraj nje, taktovima prateći ritam koraka. Ellen je ubrzala hod dane bi osamdesetogodišnjaci bili bolji od nje.

Dok su joj djed i baka bili živi, svaku bi večer šetali plažom točnoprije vijesti u 6 sati.

24

Proveli su skupa šezdeset tri godine. Šezdeset tri godine budili su seuz istu osobu, u istoj sobi, upravo onoj gdje su ona i Patrick sinoć vodililjubav. (Kad bolje razmisli, to je zapravo bilo užasno. Zamišljala je da jeduh njezine bake i djeda još uvijek u kući. Nadala se da jadni djed nijezaglavio u spavaćoj sobi, sakriven iza zavjesa s rukom preko očiju.)

Ellen je uvijek pretpostavljala da će se mlada udati i biti u vezi poputnjihove. Mislila je za sebe da je takav tip osobe. Tradicionalna. Dobra.Kao da dobre djevojke uvijek pronađu dobre dečke. Kao da je „dobrota”jedini preduvjet da veza potraje.

Iskreno govoreći (a postizanje istinske samosvijesti bio joj je stalnicilj u životu), nije se radilo toliko o njezinoj dobroti, koliko o tome da jevjerovala kako nimalo nije nalik svojoj majci, koja je odgojila Ellensama, bez muškarca na vidiku.

A ipak se našla u situaciji da ima trideset pet godina i traži muškarcena internetu. Svaki put kad bi otvorila stranicu osjećala se kao da radinešto pomalo neprilično.

Neprilično za nju. To je bila srž svega. Pronalaženje partnera nainternetu nije joj se činilo nepriličnim ni za koga drugoga. Ne, to je bilosasvim u redu za obični puk. Ali njoj je bio posao da ljudima pomaže uprivatnom životu.

O tome se radilo. Smatrala je da bi trebala biti jako uspješna uvezama, a ispostavilo se da i nije. Stvarno, stalno si je iznova ponavljala,zašto i ona ne bi patila i ostala slomljena srca kao i svi ostali? Zašto injoj ne bi bilo teško pronaći pravoga muškarca, kao što je i mnogimdrugim ženama? Zašto se i ona ne bi brinula jer joj biološki sat otkucava,pa sve da to i jest klišej? Zašto ona ne bi bila klišej?

Sramila se svojeg srama. Za pokoru je jako otvoreno govorila o tomeda je sama. Svima živima ispričala je da upoznaje ljude na internetu. Nasvaki novi neugodni sastanak odlazila je uzdignute glave, s pozitivnimstavom i srcem i umom otvorenim za sve mogućnosti.

Ali katkad je stvarno bilo teško.Stigla je do mjesta s kojeg bi se uvijek vraćala kući i stavila ruke na

bokove teško dišući. Nije ni primijetila koliko je brzo hodala.

25

Pogledala je niz plažu prema kući svoje bake i djeda, koja je sadabila njezina, a ostakljena je soba svjetlucala na jutarnjem suncu kaodijamant slučajno zapeo na kraju kuće. „Divno. Sada još više upada uoči”, rekla je njezina majka kada je vidjela novu sobu koju je dodaoEllenin djed; također zahvaljujući dobitku na lutriji pratete Mary.

Mlađa sestra Ellenina djeda, koja nije imala djece, dobila je na lutrijipola milijuna dolara i umrla samo šest tjedana nakon toga dok je jošuvijek razmišljala što da napravi s iznenadnim dobitkom. (Možda noviTV? Jedan od onih s ravnim zaslonom? Ali Kolo sreće bi i daljeizgledalo jednako, zar ne? Samo veće.) Sav su novac naslijedili Elleninidjed i baka, koji su njime nadogradili ostakljenu sobu, uveli plinskogrijanje i svake godine išli na desetodnevno krstarenje sve do svoje smrti.Taj dobitak na lutriji rezultirao je i njihovom odlukom da svoju kućuostave Ellen nakon što umru, a njezina majka i Amnesty Internationalnaslijedili su novac. To je svima odgovaralo jer Ellenina majka nije imalanikakvu želju živjeti u kući u kojoj je odrasla. „Nema toga novca koji bije spasio”, govorila bi s tužnim autoritetom u glasu, kao da su je pitali zastručno mišljenje.

Bila je to neobična kuća, izgrađena u sedamdesetima i uključivala jesve najmodernije dizajnerske osobitosti toga desetljeća: otkrivene grede icigle, spiralno stubište od nehrđajućeg čelika, lukove, svijetlozeleničupavi tepih i jarko narančastu kuhinju. Ali Ellen ju je uvijek voljela.Smatrala je da je simpatično starinski šarmantna i odbijala je išta u njojpromijeniti, osim što je dodala parkirno mjesto za klijente. Iako je odhipnoterapije začudo dobro zarađivala (to je njezina majka uvijekgovorila ljudima, istovremeno i razočarano i ponosno), kad joj je bakaumrla, još uvijek je bila podstanar i radila u unajmljenom uredu. Kad jenaslijedila kuću i pretvorila bakinu sobu za šivanje u ured za klijente,Ellen se našla u financijski najsigurnijem položaju u životu.

Za oko joj je zapeo bijeli kamen u pijesku i sagnula se da ga pokupi.Lijepo je izgledao i bio ugodan na dodir; dobro će joj doći za nekog odklijenata.

Kad se uspravila, pogledala je prema oceanu i osjetila kako joj se

26

prsa opuštaju, kao da je upravo odvezala korzet. Suzdržavala se čak isama sebi priznati koliko žarko želi ljubav. Muškarac bi trebalo biti samošlag, ne cijela torta. Bilo ju je pomalo sram što je toliko sretna. Sva srećada nitko nije mogao vidjeti boce šampanjca koje su pucale u njezinojglavi.

Odgovorit će Patricku na poruku kad se vrati kući i predložiti mu danavečer odu u kino. Možda nije originalno, ali to je jedna od najljepšihstvari koje možete raditi s novim dečkom. Nastojat će ne zvučati previšeuzbuđeno.

Približila se vodi i ukopala nožne prste duboko u pijesak. Prisjetila sekako je osjetiti Patrickova leđa pod prstima; njegovu ključnu kost nausnama.

Žao mi je, Saskia. Mislim da ću ga zadržati.

* * *

Dakle, spavao je s hipnotičarkom.Sigurna sam. Bilo mi je jasno Čim sam vidjela kako joj je stavio ruku

na dno leđa kad su izlazili iz kina. Stavio ju je nisko, samopouzdano, kaoda je posjeduje.

On misli da je jako dobar u krevetu. Za to mu je supruga kriva. Reklamu je da je „izvanredan ljubavnik”. A onda je umrla, I tako je svaka riječkoju je ona ikad izgovorila postala kao Riječ Božja. Riječ Colleenina.

Colleen je jednom rekla Patricku da bi se deterdžent prvo trebaopotpuno rastopiti u stroju za pranje prije nego što staviš odjeću unutra,iako ga većina ljudi samo istrese povrh odjeće. Ali Colleen je rekla da seodjeća bolje opere ako se prašak potpuno rastopi. Tako je i bilo. Jošuvijek to tako radim, za Boga miloga. To me živcira, jer morate čekati dase stroj napuni vodom pa ponekad odem i zaboravim na to, a onda seodjednom sjetim da je stroj odradio pola ciklusa bez odjeće unutra.

Zapravo je bio poprilično dobar u krevetu. Vjerojatno još uvijek jest.Vjerojatno govori i radi iste stvari.

Zamišljam kako leži u klevetu s njom, udiše sandalovinu na koju onamiriše, rukama joj miluje glatku kožu bez toksina.

27

Voljela bih ih vidjeti. Htjela bih biti ondje, sjesti na rub kreveta igledati ga kako naginje glavu prema njezinoj bradavici. Grudi su joj većeod mojih. Pretpostavljam da mu se to sviđa.

Pitam se hipnotizira li ga besplatno.Glas joj zvuči kao topli med koji kapa sa žlice.Sinoć su gledali onaj film s Russellom Croweom. Bio je prilično

dobar. Vjerojatno je znao što će se dogoditi jer se film temelji na serijikoju smo gledali ponedjeljkom navečer. Pitala sam se sjeća li se toga ipomislila kako se sigurno ne sjeća pa sam mu poslala poruku da gapodsjetim.

Zatim su večerali u onom tajlandskom restoranu na uglu gdje mi jeprvi put rekao da me voli.

Pitam se jesu li sjedili za istim stolom.Pitam se je li se bar na trenutak sjetio toga. Pa valjda sam zavrijedila

da mu barem prođem mislima.Nisam mogla dobiti stol. Sigurno su imali rezervaciju - vjerojatno je

to ona učinila, njemu se to ne da. Otišla sam u kafić i napisala mu pismo,da mu pokušam sve objasniti ne bi li shvatio, i ostavila mu ga navjetrobranu auta.

Veselim se svom sljedećem sastanku s hipnotičarkom.

28

3. poglavlje

„Kakvim se čovjek zamišlja, takav će i postati, on je to štozamišlja.”

Govorio je tako Paracelsus u Šesnaestom stoljeću. Ideja o snazi umanije nova, dame i gospodo. Dobro jutro.

Uvodni dio govora Ellen O’Farrell tijekom doručka u Rotary klubu,koji je nažalost malo tko čuo zbog pokvarena mikrofona

„Trebali bismo poći”, zijevnula je Ellen. „Stvarno bismo trebali”,zijevnuo je Patrick. Nijedno se nije pomaknulo.

Bilo je skoro jedanaest sati u četvrtak navečer, a oni su ležali naprostirci na travnatoj padini točno ispod Sidnejskog mosta. Prije toga subili u kazalištu u Kirribilliju i pogledali blesavu predstavu. Večerali su umalenom pretrpanom kineskom restoranu pa prošli šetnicom uz lukugledajući kako auti jure preko mosta, a osvijetljeni trajekti klize ispodnjega. Složili su se da večeras neće dugo ostati vani i da se Patrick nećevratiti s njom kući jer mu sina čuva mlada susjeda koja ujutro mora nafakultet pa se nije želio predugo zadržati - ali ni on ni ona nisu željeli danoć završi.

Hodaju tri tjedna i sve im je još novo i zanimljivo. Čak i ovi uspavaniglasovi imali su nijansu nesigurnosti u sebi, kao da govore Vidi, ovakozvučim kad sam umorna!

„Imaš li sutra puno posla?” upitao je Patrick.„Kao i obično”, odgovorila je Ellen. „Pet klijenata. To mi je dovoljno.

29

Shvatila sam da postanem jako iscrpljena ako ih imam više.”Bila je svjesna svoga obrambenog stava, zaostalog od posljednje

veze. Jonov prezir prema njezinu zvanju uvijek je bio suptilan, kao kakvablijeda nijansa koju nikada nije mogla jasno odrediti pa se zato i nijemogla suočiti s njom. On je bio još strastveniji nevjernik od njezinemajke (Iluzija o bogu bila mu je omiljena knjiga). Pokaži mi empiričkedokaze bila mu je jedna od omiljenih fraza. Kad god bi Ellen pričala oposlu, Jon bi nakosio glavu i uputio joj onaj strpljivi dobrohotni osmijeh,kao da je ona kakva djevojčica koja brblja o vilama. Onda bi se našalio izadirkivao je, ne toliko da bi zanijekao postojanje vila, ali dovoljno dazabavi prisutne odrasle. Ellen ima diplomu iz hipnoterapije, govorio biljudima i tako na sarkastičan način isticao da Ellen naravno nemadiplomu jer tako nešto ne postoji. (Bila se upisala na psihologiju iodustala u drugom semestru da bi se posvetila hipno-terapiji. Majka jojto još uvijek oplakuje.)

Tek nakon što je prekinula s Jonom, Ellen je shvatila koliko semorala boriti da ostane vjerna sebi dok je bila s njim. Kao da se i samarrudila da se ne shvati previše ozbiljno svaki put kad bi progovorila. - Pamogu ja podnijeti malo prijateljskog zadirkivanja! - a istovremeno biopravdavala cijelo svoje postojanje: Da, u redu je biti ja. Da, vjerujem usebe i u ono što govorim. Nisam neka površna glupačica, ili moždajesam.

„Iscrpljuje li te to zato što -”, Patrick se počešao po čeljusti inamrgodio se gledajući u zvijezde. „Zašto, odnosno na koji te to načiniscrpljuje?”

Bio je pun poštovanja, ali zbunjen.„Valjda zato Što ne mogu zadržati odmak.”, odgovorila je Ellen.

„Moram biti potpuno usredotočena na klijenta. Nikad se ne koristimpripremljenim scenarijima. Svako uvođenje prilagodim -”

„Uvođenje?”„Tako se naziva tehnika kojom izazivam hipnozu - kao na primjer

zamišljanje da silaziš niz stepenice ili postupno opuštaš tijelo. Prilagodimje klijentovim interesima ili iskustvu - ovisno jesu li više vizualni ili

30

analitički tipovi, ili što već.”„Imaš li nezgodnih klijenata?” Patrick se okrenuo na bok i podupro

glavu dlanom. „Onih koje je teško hipnotizirati?”„Gotovo svi mogu biti hipnotizirani do određene mjere”, odgovorila

je Ellen. „Ali neki su ljudi nadareniji za to, pretpostavljam, zato što sumaštoviti i uistinu su sposobni usredotočiti se i vizualizirati.”

„Hm”, Patrick će. „Pitam se jesam li ja nadaren za to.”„Testirat ću ti sugestibilnost”, odgovorila je Ellen. Pridignula se na

koljena pomalo uzbuđeno; ovako nešto nikada ne bi pokušala s Jonom.Patrick je podignuo pogled prema njoj. „Je li to kao test lakovjernosti„Ne, ne, to je samo kratka vježba koja će pokazati koliko snažnu

maštu imaš. Opusti se! Nije to ništa čudno. Vjerojatno si to već i radio nakakvoj prodajnoj konferenciji ili gdje drugdje.”

,,U redu.” Patrick se pridignuo na koljena, okrenuo se prema njoj izauzeo hrabar stav. Miris njegove kolonjske već joj je bio poznat, ali jošuvijek dovoljno nov da je uzbudi. „Trebam li zatvoriti oči?”

„Ne. Samo drži ruke ovako.” Ispreplela je prste kao da se moli papodignula kažiprste tako da su bili poravnati, ali nisu se dodirivali.Patrick je učinio isto i pogledao je u oči. Sve je to bilo pomalo seksi.

„Sada zamisli da ti neka snažna, magnetska sila spaja vrške prstiju.Odupireš joj se, ali neuspješno. Gledaj ih. Postaje sve jača. Još jača.Prejaka je - eto ga.”

Patrickovi su se prsti spojili.„Vidiš! Tvoja je podsvijest povjerovala da su magneti stvarni.”Patrick je pogledao vrške prstiju, koji su još uvijek bili spojeni. „Pa,

da. Zapravo, ne znam. Valjda mi se učinila stvarnom, ali samo zato štosam se uživio u to što si govorila.”

Ellen se nasmiješila. „Upravo tako. Svaka hipnoza je autohipnoza.Nije to čarolija.”

„Probaj nešto drugo.”„U redu. Ovoga puta zatvori oči i ispruži ruke preda se.” Učinio je to,

a ona je zastala na trenutak promatrajući ravnine i udubine na njegovulicu obasjanu mjesečinom. „Što sad?”

31

„Oprosti. U redu. Zamisli da ti vežem ogromni balon s helijem zadesno zapešće. Vuče ga uvis. Osjeti kako ga vuče. Sada ti u lijevu rukudajem kantu. Jako je teška jer je puna teškog, mokrog pijeska s plaže.

Patrickova desna ruka odlebdjela je uvis, a lijeva je pala. Ili je točinio samo da je usreći ili je uistinu bio izvrstan kandidat za hipnozu.„Otvori oči.”, rekla je.

Patrick je otvorio oči i pogledao ruke. „Hm.”, rekao je. Spustio jeruke i stavio ih oko njezina struka. Prignuo je glavu kao da će jepoljubiti, a onda se iznenada okrenuo i pogledao iza sebe.

„Što je bilo?” prenula se Ellen.„Oprosti”, odgovorio je Patrick. „Učinilo mi se da sam nešto čuo.

Mislio sam da je ona.”Sada već više uopće nije bilo upitno tko je ona. Ellen se osvrnula po

sjenovitom prostoru ispod mosta tražeći ženu koja ih vreba. Primijetila jeda je pomalo uzbuđena: pomisao da ih Patrickova uhoda potajnopromatra izazvala je ugodan nalet adrenalina.

„Večeras je nisi vidio?” upitala je Ellen. Nekoliko večeri prije togabili su u kinu i na večeri, a Patrick nije ni spomenuo da je primijetioSaskiju sve dok se nisu vratili do auta i zatekli njezino pismo navjetrobranu.

Patrick se osvrnuo, oči su mu se suzile. Zatim je ponovo sjeo. „Ne,uopće je nisam vidio. Mislim da nam je dala slobodnu večer.” Zagrlio juje. „Žao mi je. Ponekad sam nervozan zbog toga.”

„Mogu misliti.”, suosjećala je Ellen. Je li se to nešto pomaknulo krajnosača? Ne. Samo optička varka, kvragu.

„Dakle, u tvom se poslu sve svodi na snagu uma.”, rekao je Patrick,„Tako je.”, odgovorila je Ellen. „Na snagu podsvijesti.”„Vjerujem ja u to, nemoj me krivo shvatiti”, započeo je Patrick.Evo ga, stisnuli su joj se trbušni mišići.„Ali to ima svoje granice, zar ne?”„Kako to misliš?” pitala je Ellen. On nije Jon, podsjećala se. Samo

izražava mišljenje. Smiri se.„Pa mislim samo da ne može sve izliječiti. Kada se Colleen, moja

32

žena, razboljela, ljudi su joj stalno govorili da razmišlja pozitivno. Kao daje mogla otjerati rak snagom misli. Nakon što je umrla, čuo sam ženu nateleviziji kako govori Nisam dopustila da me rak pobijedi. Znate, imalasam dvoje male djece. Morala sam preživjeti. To me razbjesnilo. Kao daje Colleen kriva što je umrla. Kao da se mogla više potruditi.”

Oprezno s ovim, pomislila je Ellen. Zaustila je da nešto kaže, alizaustavila se.

Patrick joj je stavio ruku na koljeno. „Samo da znaš, ne želim dahodaš po jajima kad god se spomene moja žena. Pomirio sam se s tim.Neću se pretvoriti u čudaka, obećavam.”

Hm, pomislila je Ellen. „Majka mi je liječnik opće prakse.”, rekla je.„Tako da -”

Tako da što? Tako da sam zbog nje donekle medicinski pouzdana?Ni moja majka zapravo ne vjeruje u to Što radim.

„Radila sam sa smrtno bolesnima kako bih im olakšala bol i stres, aliim ama baš nikada ne bih obećala da ih mogu izliječiti.”

„Nisam to htio reći.”, kazao je Patrick i stegnuo joj koljeno rukom.„Znam da nisi.” Ellen je stavila ruku na njegovu pitajući se vidi li on

sada lice svoje žene.Nije mu rekla da ona uistinu vjeruje da um ima čudnovatu

neiskorištenu snagu.Pokaži mi empirijske dokaze, govorio je Jon u njezinoj glavi.Šutjeli su. Zvuk brodske sirene doplutao je do njih s druge strane

luke. Začuli su korake iza sebe. Oboje su se okrenuli i ugledali ženu utamnom poslovnom odijelu i bijelim tenisicama kako ide prema njima.

„To nije -”, rekla je Ellen.„Ne.”, odgovorio je Patrick, a lice mu se razvedrilo kad je ulična

svjetiljka obasjala ženino lice.Utihnuli su. Ellen je razmišljala o tome kako je golem dio svojeg

identiteta sputavala dok je bila s Jonom, Ako želi da ova veza uspije,mora se potpuno otvoriti. Propusti svijetlo! Zrak! U redu, Ellen, dosta stom metaforom!

„Ja zbilja volim svoj posao”, rekla je Patricku. U glasu joj se još

33

uvijek čuo obrambeni ton. Svjesno se trudila da se toga oslobodi, dabude svoja. ,,I poprilično sam dobra u tome što radim.”

Patrick ju je pogledao postrance sa zanimanjem. „Ti si kraljica svihhipnoterapeuta?”

„Jesam.”„Kakva slučajnost. Ja sam kralj svih geodeta.”„Zbilja?”Patrick je uzdahnuo. „Zapravo nisam. Više sam zaostali geodet.”„Zašto?”„Ne volim baš novu tehnologiju. Još uvijek mi je najdraže sve ručno

crtati. Zbog toga sam sporiji. Nisam toliko učinkovit. To je loše za posao,kako me moj mladi brat stalno podsjeća.”

„Je li i on geodet?”„Ne. Grafički dizajner, ali jako je tehnološki osviješten. Jesi li i ti?”„Zapravo ne, ali volim guglati. Mislim da svaki dan nešto guglam.

Google mi je vrelo znanja. „Što si danas guglala?”Danas je guglala „veza s udovcem: kako izbjeći zamke” i „pastorak -

katastrofa?”, a zatim „lijek za popucale kapilare oko nosa”.„Uh, ne sjećam se.” Odmahnula je rukom. „Nešto beznačajno.”

Promijenila je temu. „Zašto si odlučio postati geodet?”„Zbog zemljovida”, smjesta je odgovorio Patrick. „Uvijek sam volio

zemljovide. Tu spoznaju da točno znam gdje se nalazim u odnosu na sveostalo. Imao sam ujaka geodeta i on mi je još kao djetetu rekao: Patrick,dobro se snalaziš, bio bi dobar geodet. Pitao sam ga čime se geodet bavii ovako mi je objasnio: geodet određuje položaj stvari na Zemljinojpovršini u odnosu na sve ostalo iznad ili ispod te površine. Točno timriječima. Urezale su mi se u pamćenje, I iz nekog mi je razloga to dobrosjelo. Pomislio sam, da, time ću se baviti.”

„Mislim da se ja užasno orijentiram. Nikad ne znam gdje sam uodnosu na nešto drugo. Na primjer, sada ti ne bih mogla pokazati u kojemmi je smjeru kuća.”

Patrick je pokazao preko njezina ramena. „Sjeverno. Ondje.”„Ako ti tako kažeš.”

34

„Imaš li komad papira?” upitao je Patrick. „Nacrtat ću ti kartu.”Ellen je uvijek u torbi imala krasnu bilježnicu tvrdih korica i

kemijsku olovku kako bi mogla zapisati misli koje joj padnu na pamet,ideje za posao i drugo. Pažljivo je istrgnula stranicu i dala mu je. Nijehtjela da čita njezine nepovezane žvrljotine; većina ih nije bila nimalocool.

Patrick je izvukao tanko zlatno nalivpero iz džepa. „Djedov Parker.Išao bih po njega i u požar.”

Položio je papir na njezinu bilježnicu, naslonio je na koljeno i nacrtaostarinski kompas u kutu. Zatim je brzo početo crtati uvale i krivine luke.Dodao je trajekte i jahte, Harbour Bridge i zgradu Opere. Kao da joj sepred očima stvarala drevna karta skrivenog blaga.

„Ovdje smo večerali.” Nacrtao je mali restoran. „Ovdje smo gledalionu užasnu predstavu. A sad idemo prema Sjevernim plažama.” Nacrtaoje plažu i dvokatnicu. „Ovo je tvoja kuća.” Napisao je: Ellenina kućahipnoze. ,,A sad idemo do zelene Sjeverne obale, tu je moja kuća.”Napisao je: Patrickov i Jackov neuredni muški brlog. Imao je prekrasanrukopis, podsjećao je na neko drugo, elegantnije doba.

Još nije bila kod njega. Pitala se je li mu kuća stvarno brlog.,,A ovdje smo se upoznali”, nastavio je crtati. „Mislim da je to sve -

da, osim ovoga.” Nacrtao je mali križ pored luke i napisao: MI SMOOVDJE.

„To je najljepša karta koju sam ikad vidjela.”, iskreno je rekla Ellen.Nikada je nisu zanimale karte, ali već je znala da će ovu čuvati zauvijek.

Blijeda sjenka prešla je Patrickovim licem. Pojavila se i nestala takobrzo da nije mogla razabrati je li to tuga ili bijes, ili možda sram. Amožda je sve umislila.

Nasmiješio joj se. „Ovaj put ti neću naplatiti, zlato.”Srce joj se rastopilo.

* * *

Imam tu jednu kutiju.Nekad pomislim, kad bih samo bacila tu kutiju, možda bih mogla

35

ptestati. Jednom sam je čak uspjela iznijeti do kante za smeće. Otvorilasam poklopac, namirisala trulu hranu, čula zujanje muha i pomislila Ovonije smeće, ovo je moj život.

Umaknuli su mi večeras. Išli su nekamo blizu Milsons Pointa iliKirribillija. Bila sam gladna pa mi se nije dalo voziti okolo i tražitinjegov auto. Otišla sam kući i pojela sardine na tostu gledajućiZaboravljeni slučaj, a kutija je bila na podu kraj mene.

Tijekom reklama posegnula bih u kutiju i nasumce izvukla nešto.Zatim bih promatrala što sam izvukla kao da se radi o kakvu tragu ilirješenju, kao da sam istražitelj u Zaboravljenom slučaju koji pokušavarazotkriti tajne iz prošlosti.

Rođendanska čestitka, karton je još uvijek bio čvrst i sjajan. Nimaloizblijedio. Kao da sam je jučer dobila.

Draga Saskia,sretan rođendan žele ti tvoji dečki. Volimo te, Patrick i Jack

Fotografija mene i Jacka s našim gradom od plastelina. Satima bismoih gradili. Raširila bih karton po kuhinjskom stolu i sagradili bismo ceste,rotore i semafore. Trgovine i kuće. Danima bismo radili na jednom gradu:Jackovlju, Jackogradu, Jackovcima. Obožavala sam ih izrađivati koliko ion. Kao da sam urbanist bez politike i papirologije.

Avionska karta za Queenstown na Novom Zelandu. Išla sam tjedandana s Patrickom na bordanje. Njegova je mama čuvala Jacka. Sjećam sekako me Patrick poljubio kad smo se vratili unutra na toplu čokoladu.Usne su mu bile tople, a hladne pahulje padale su oko nas mekane poputnježnih dodira.

Karta koju mi je Patrick nacrtao dok mi je objašnjavao kako dadođem do nekog izvođača radova kraj aerodroma.

Sjećam se da sam mu rekla „To je najljepša karta koju sam ikadvidjela.”

36

37

4. poglavlje

Ovim se Zakonom ‘uhođenje’ definira kao slijeđenje osobe,promatranje, učestalo kretanje u njihovoj blizini ili približavanjenjihovom mjestu stanovanja, radnom mjestu ili bilo kojem mjestu nakojem osoba često obitava sa svrhom društvene aktivnosti ili odmora.

Članak 8. Kaznenog zakona (o obiteljskom i tjelesnom nasilju)

„Slijedi vas? Posvuda? Kako je to uopće moguće?”„Pa, ne baš posvuda. Zadnji smo put bili u kinu.”„Možda se slučajno zatekla tamo.”„Možda, ali pokušala je ući u isti restoran, no na kraju mu je ostavila

pismo na vjetrobranu, koje on nije ni pročitao. Izgleda da Čeka blizunjegove kuće, a onda ga slijedi u autu. Kaže da joj često umakne ako idenekamo kamo inače ne zalazi. Ali kad ide na uobičajena mjesta, kao štoje kino u Cremorneu, lako ga pronađe.”

„Bože sveti.”„Da.”„To ti je sigurno grozno. Upropaštava ti onaj lijepi period na početku

veze. Trebali biste si zaneseno gledati u oči, a ne paziti gdje je njegovaluda bivša.”

„Ne smeta mi. Zapravo, pomalo mi je to zanimljivo.”„Čudakinjo.”Ellen se nasmijala Julijinom odlučnom tonu i rastegnula se. Bila je

subota ujutro i upravo su izašle iz bazena. Ležale su na bijelim ručnicima

38

u vreloj sauni. Noge i ramena boljeli su je od plivanja. Julia ju je uvijektjerala da pliva brže i jače nego što bi plivala da je sama. Osjećala jekaplje znoja kako joj klize niz cijelo tijelo: niz leđa i prsa. Ruke jepoložila na bedra, osjećala se glatkom, skliskom i senzualnom. Napočetku veze nije bilo teško održati pozornost. Sve se događaloautomatski. Sav taj seks. Sve ti kemijski spojevi koju su joj kolalitijelom.

A koliko me tek cijeni. Zbog toga je zaljubljivanje bilo divno.Patricku se sviđalo sve što bi otkrio na njezinu tijelu, o njezinoj prošlosti,njezinoj osobnosti. Zbog toga se Ellen osjećala ne samo poželjnijom,nego i duhovitijom, pametnijom, simpatičnijom, nježnijom sve u svemudivnijom. Bila je nepobjediva! Život kao da joj je tekao i žuborio usavršenoj harmoniji, kao da je postigla prosvjetljenje. Klijenti su joj bilidragi i zahvalni, prijatelji divni, a majka je nimalo nije frustrirala. („I,kada ću ga upoznati?” pitala ju je telefonom toplim i zadovoljnim tonom,a zvučala je kao što bi vjerojatno zvučala bilo koja normalna majka.) Štogod je poželjela kupiti u trgovini, našlo se točno na polici pred njom, nasemaforu bi se upalilo zeleno čim bi se ona približila, ključevi od auta,sunčane naočale i torbica poslušno bi je i praktično čekali na stoliću uhodniku. Jutros je imala samo sat vremena da ode u banku, kemijskučistionicu i da registrira auto - sve je uspjela obaviti i prije vremena, asvi s kojima je razgovarala, pa čak i na registraciji, bili su šarmantni. Sbankovnom službenicom poprilično je emotivno porazgovarala ovremenskim prilikama. (Službenica je bila iz Velike Britanije i smatrala jeda su zime u Australiji „božanstvene”, a Ellen su navrle suze od ponosakao da je upravo ona u svojoj nepobjedivosti jedina zaslužna zaaustralijsku klimu.)

Kad bi barem mogla ovaj osjećaj pohraniti pa da traje zauvijek. Nemože trajati zauvijek, znao je to njezin racionalni um, ali njezino srce,njezino budalasto srce je cvrkutalo, „Može, može! Zašto ne? Ovo si sadanova ti! Ovakav će ti život biti od sada nadalje!’’

„Ja se nikada ne bih tako ponižavala”, rekla je Julia.Što? Aha. Uhođenjem.

39

„A valjda ga jednostavno ne može pustiti”, odgovorila je Ellen.Trenutačno je prema cijelom ljudskom rodu osjećaja nježno suosjećanje.

Julia je frknula. Ležala je na klupi nasuprot Ellen, a oko glave joj jebio zamotan ručnik poput turbana. Bila je visoka, vitka, atletski građena iimala je nevjerojatnu plavu kovrčavu kosu pa joj je malo nedostajalo dabude izvanredno lijepa. Kad god bi Ellen s njom šetala ulicom, vidjela jekako bi muškarci i nehotice svrnuli pogled na Juliju da promotre kakoizgleda. Nažalost, izgleda da je Julijina ljepota privlačila samo određenitip muškaraca: one koji su cijenili kvalitetu i bili spremni za nju platitiviše. Problem je bio u tome što su ti muškarci neprestano nabavljali boljaračunala, bolje aute i bolje žene. Takvi su bili po prirodi. Bili su revnipotrošači, jako dobri za gospodarstvo. Nakon gotovo pet godina brakaJulijin muž William odlučio je da je vrijeme da nabavi najnoviji modelžene: dvadesettrogodišnju brinetu.

(Ellen je uvijek smatrala da su muškarci koje ona privlači automatskibolji od onih koji su birali Juliju jer nisu dopuštali da im reklamni plakatiodređuju što je lijepo. Nisu bili površni, bili su individualci. Nažalost,ovu teoriju nije mogla ničim poduprijeti jer je i njezina ljubavna povijestbila katastrofalna kao i Julijina.)

(I stvarno, kada bi zagrebla ispod površine, uvidjela bi da se tomsvojom teorijom samo tješi jer muškarci većinom ne bi osjetili potrebu dadvaput na nju bace pogled.)

(Iako je William zbilja bio vrhunski kreten.)(Iskreno, na početku joj se poprilično sviđao.)„Gdje je toj ženi samopoštovanje?” prezirno će Julia. „Kreni dalje,

pobogu. Baca loše svjetlo na sve nas.” Govorila je zbilja oštro, kao da jeosobno uvrijeđena.

„Misliš, baca loše svjetlo na žene?” rekla je Ellen. „Inače sumuškarci ti koji uhode. Ovo je dobro. Pokazuje da i žene znaju uhoditijednako učinkovito kao i muškarci.”

Julia je samo otpuhnula. Sjela je, nagnula se i svojom dugom rukompodignula kutlaču koja je stajala pored kante s vodom. Polila ju je povrućem kamenju. U trenu je provrela i zašištala, a sauna se dodatno

40

napunila parom.„Julia”, dahnula je Ellen. „Gušim se.”„Očvrsni malo”, odgovorila je Julia. Opet je legla i upitala „Kako se

zove ta cura?”„Saskia”, odgovorila je Ellen, plitko udišući vrući, teški zrak. Bilo joj

je neugodno izgovoriti ga naglas, kao da je to ime kakve zvijezde.„Jesi li je uopće vidjela? Ili barem njezinu sliku?”„Nisam. Uvijek mi kaže da ju je vidio tek nakon što ode. Očajnički

me zanima kako izgleda.”„Možda je samo plod njegove mašte i zapravo je on lud.”„Ne vjerujem.” Patrick nije bio lud. Bio je divan.„Pretpostavljam da je on prekinuo vezu.”„Rekao je samo da je došla svom kraju.”„Dakle, slomio joj je srce”, strogo reče Julia.„Pa, ne...”„Ipak, to je ne opravdava. Svima nam se to događa. Patrick bi trebao

zatražiti zabranu prilaska. Je li to učinio?” Julia je vjerovala da za svepostoji rješenje.

„Rekao je da je išao na policiju”, počela je Ellen, ali onda je zastala inije ulazila u detalje. Nije bila posve uvjerena da joj je Patrick ispričaocijelu priču o tome zašto nije tražio zabranu približavanja.

„Uglavnom, ta se blesava žena treba sabrati”, rekla je Julia kao da bijoj Ellen trebala prenijeti te upute.

,,Da.”Ležale su u tišini nekoliko trenutaka. Ellen je razmišljala što će

skuhati Patricku za večeru. On je već jednom kuhao za nju, jednu večerdok je Jack bio kod prijatelja. Bilo je jako fino, obično pečenje, ništapretjerano. To je bilo dobro jer je izlazila s muškarcima koji su siumišljali da su vrhunski kuhari, što se u početku činilo kao prednost, aliuvijek su zbog toga bili toliko tašti da bi se motali po kuhinji i kritiziralikako si izrezala češnjak.

S obzirom na to da je bio naručio tebrica, možda bi trebala spremitisvinjetinu. Neke fine mekane svinjeće medaljone.

41

„Sjećaš li se Eddieja Mastersa?” upitala je Julia.„Mesareva šegrta?”, rekla je Ellen prisjećajući se mršavog,

dugokosog dječaka u plavo-bijeloj prugastoj mesarskoj pregači. Julia jehodala s njim dok su bili tinejdžeri. Da, svinjetina. Usput će otići do oneskupe mesnice u arkadama kad se bude vraćala kući s bazena.

„Nakon mene je hodao sa Cheryl iz ljekarne”, rekla je Julia.,,S onom što izgleda malo zastrašujuće. Zapravo, vjerojatno sam

mislila da izgleda zastrašujuće samo zato što je imala dvaput probušeneuši.

„Da. Pa, nakon što me Eddie nogirao, neprestano sam je nazivala.Ako bi se javila, samo bih čekala ništa ne govoreći dok ona ne bipoklopila. Vrištala je i vrijeđala me, a ja sam samo čekala i disala.Nisam teško disala. Samo toliko da bi ona znala da sam tu.”

„Julia Margaret Robertson!” Ellen se brzo uspravila, napola glumećiiznenađenje, a napola uistinu šokirana. Pogledala je prijateljicu, ko ja je idalje ležala s rukama sklopljenim na trbuhu. Julia je bila kapetanicasnobovske privatne škole za djevojke u koju su obje išle. A natezala se smesarom.

Julia nije otvarala oči. Vragolasto se smiješila. „Razmišljala sam o tojtvojoj uhodi i sjetila se toga”, tekla je. „Godinama nisam o tomerazmišljala.”

„Ali to je posve netipično za tebe.”„Znam, ali bila sam shrvana kad me nogirao. Nisam mogla prestati

razmišljati o njoj, o tome kako je izabrao nju umjesto mene. Osjećalasam kao da više ne postojim. Kao da sam tim nazivanjem potvrđivalasvoje postojanje. Bila je to ovisnost. Poslije sam se mrzila i mislila bihda to nikad više neću učiniti, a odmah zatim bih se uhvatila kako biramnjezin broj.”

„Kako si prestala?”„Ne znam. Valjda sam ga jednostavno preboljela.” Julia je zastala i

rekla „Znaš što? Mesar Eddie se divno ljubio.”„Zar nije imao kozju bradicu?” rekla je Ellen. „Nekakvu tanašnu?

Kao da mu s brade visi komadić šećerne vate?”

42

„Da, i sjećaš li se kako je kutiju cigareta čuvao u rukavu majice?”„Izgledalo je kao da ima izraslinu na ruci.”„To mi je bilo strahovito seksi.”Nekoliko sekundi ništa nisu rekle, a onda su bespomoćno prasnule u

smijeh svojstven ženama koje su zajedno provele školske dane.„Trebala bi potražiti Eddieja na Facebooku “, rekla je Ellen kad su se

prestale smijati. „Sad već vjerojatno ima i vlastitu mesnicu.”„O, Bože, nisam tako očajna”, odgovorila je Julia. „Osim toga,

savršeno sam sretna dok nisam u vezi.”Lažeš, draga moja, pomislila je Ellen kriomice promatrajući Julijin

govor tijela: stisnute šake i usne. Prošle su dvije godine otkad je Julijubivši muž zamijenio novijim modelom.

Julia je naglo podigla glavu. „Nisi valjda izmislila tu cijelu priču ouhodi, je li? Da to nije prispodoba koju si izmislila da bi mi poslalasubliminalnu poruku da sam ja kao ta luda uhoda i da bih trebala krenutidalje i početi ponovo izlaziti?”

„O čemu to pričaš?” No Ellen je savršeno znala o čemu priča.„Sjećam se da si mi jednom pričala o onom slavnom hipnotičaru,

nekom tvom uzoru, onom koji nosi ljubičasti plašt.”„Milton Erickson”, uzdahnula je Ellen. „Stvarno imaš dobro

pamćenje.”Juliju su uvijek podcjenjivali. Zato što je bila tako lijepa, a i zato što

je imala smisao za humor četrnaestogodišnjaka.„Rekla si da je pacijente liječio pričanjem priča”, nastavila je Julia.„Koristio se terapeutskim metaforama”, promrmljala je Ellen.„Pa, otkad me William ostavio, piimijetila sam da mi onako usput

pričaš te motivacijske pričice o ljudima koji nadilaze prepreke ipronalaze sreću nakon tuge.”

„Ne pričam!” rekla je Ellen. Ali pričala je.„Mhm”, odgovori Julia. Podigla je bradu i nasmiješila joj se. Ellen joj

je uzvratila glupavim osmijehom. „Dakle, Patrickova uhoda nijererapeutska metafora?”

„Nije”, odgovori Ellen.

43

Ležale su u tišini nekoliko sekundi.„Taj Patrick, dakle, ima ludu bivšu i mrtvu ženu”, rekla je Julia. „Baš

je dobra prilika. Bez ikakvih komplikacija.”„Ne čini se komplicirano”, rekla je Ellen. „Još”, odgovori Julia.„Hvala ti za tu entuzijastičnu podršku”, rekla je Ellen.„Samo kažem,” Julia se uspravila, skinula ručnik s glave i posušila

njime ružičaste sjajne obraze. „Kladim se da ti se sviđa što je udovac, zarne?” rekla je. „Kao da je kakav romantični, tragični lik. Kao Miles.”

„Miles?”„Miles. Onaj dečko bez jedne noge u kojeg si bila zaljubljena u

srednjoj školi.”„Giles” odgovori Ellen. „I sve smo se zaljubile u dečka bez noge.

Bio je prekrasan.”Zbog toga je prijateljstvo s nekim tko te poznavao kao tinejdžera

problematično. Nikada te ne shvaćaju ozbiljno jer te uvijek vide kaoglupog klinca.

Točno je da nije bila nesretna što je Patrick udovac. Sviđalo joj se štoje zbog toga sve bilo kompliciranije. Osjećala je da je tako dio bogatogtkanja života (i smrti). Osim toga, to joj je pružalo priliku da pokažesvoje profesionalne vještine. Zamišljala je kako joj ljudi govore, „Brinu iite njegovi osjećaji prema ženi?”, a ona bi spokojno odgovorila, „Ne,zapravo me ne brinu.” Potpuno bi razumjela ako bi on još uvijek gajioosjećaje prema ženi. Instinktivno bi znala kada se treba povući, kada gatreba pustiti da tuguje za njom.

Ja se nikad nisam zaljubila u dečka bez noge”, rekla je Julia.„Ne, ti si bila previše zaokupljena disanjem u slušalicu novoj curi

svoga bivšeg dečka!”„Aha! Touché!” Julia je vješto zamahnula nevidljivim mačem. Bila je

školski prvak u mačevanju. Ponovo je omotala ručnik oko glave i leglanatrag na klupu. „Ja imam opravdanje za svoje uhođenje”, rekla je. „Bilomi je sedamnaest. Tinejdžerima mozak još nije do kraja razvijen. To jemedicinski dokazano. Koliko tvoja uhoda ima godina?”

„Ona je Patrickova uhoda, ne moja. U ranim je četrdesetima, mislim.”

44

Iz Patricka je teškom mukom izvlačila osnovne činjenice o Saskiji. Ellenje primijetila da izbjegava izgovoriti njezino ime kad god je to moguće.Zvao ju je „ta žena” ili „zecoubojica”.

„Eto vidiš. Odrasla je žena. Štoviše, sredovječna žena. Ništa je neopravdava. Pukla je. Zrela za ludnicu.”

Ellen je uzdahnula i ispružila ruke i noge koliko god je mogla, a ondaih opustila i stopila tijelo s klupom. „Svi smo pomalo ludi, Julia.”

45

5. poglavlje

„Smršavit ćete” I „Možete biti vitki koliko želite!”Pogledajte razliku među ovim dvjema sugestijama. Prvu bismo

mogli opisati kao autoritativnu, očinsku i izravnu. Drugu bismo mogliopisati kao popustljivu, neizravnu i majčinsku. Milton Erickson jevjerovao da se nesvjesni um opire autoritarnim sugestijama. Prvi jeupotrijebio izraz „vješta neodređenost”. Nije li ta fraza sjajna?

Izvadak iz predavanja o hipnoterapiji Ellen O’Farrell.Troje studenata je kimalo; ostali su zurili u nju, vješto neodređeni.

Zbog vijesti da će te večeri upoznati Patrickova sina, Ellen seuspaničila izvan svake mjere.

„Može! Naravno, naravno!” rekla je Patricku, kimajući kaopomahnitala lutka kad ju je nazvao da pita smije li dovesti i Jacka navečeru jer je školski prijatelj kojega je planirao posjetiti dobio nekuvirozu.

„Može jesti što god mi jedemo”, rekao je Patrick. „Ili ćemo munaručiti pizzu ili nešto. Ne brini se. Da, ponijet će i DVD da možegledati.”

Dakle, trebala bi djetetu dati po komadić od njihovih svinjskihmedaljona? Ili da otrči i kupi mu janjeći odrezak? Ali za to nije imalavremena. Popodne je imala dva klijenta, a prvi je dolazio za pet minuta.

Od pića je imala samo šampanjac i vino. Trebala joj je kola, ili baremvoćni sok. Za desert je pripremila jagode u likeru sa šlagom, posve

46

neprimjereno za dijete.Očekivat će sladoled. Tortu. Kolačiće? Previše djetinjasto? Ne smije

ga uvrijediti ponašajući se prema njemu kao prema malom djetetu. Božegospode. Trebalo joj je nekoliko sati da se pripremi za to. Trebala binazvati prijateljicu Madeline, koja je bila stručnjak za sve što se ticalodjece; trebala bi poslati poruku Juliji, koja će joj reći da se ponaša glupo;poslati e-mail prijateljici Carmel iz New Yorka, koja će joj na Amazonunaručiti knjigu, na primjer Kako biti uspješna pomajka; mora guglati„kako razgovarati s osmogodišnjacima, a da ne izgleda da im očajničkiželite biti majka.”

Kad su ona i Patrick razgovarali o tome kada će upoznati Jacka,složili su se da će to biti tijekom dana, ne navečer, vjerojatno bi otišli uakvarij. Trebala im je nekakva aktivnost da umanji napetost. Planirala jeduhovite, zanimljive i naizgled spontane (ali zapravo pažljivo osmišljene)opaske o ribama koje će se svidjeti osmogodišnjaku.

Prošli su je trnci kad se još nečega sjetila: DVD joj je pokvaren.Jadno dijete bez majke poludjet će od dosade.

Igre! Morat će igrati igre. Igraju li djeca još uvijek društvene igre? Ilida samo sjede i razgovaraju? Ali o čemu?

Na trenutak joj se učinilo da će se rasplakati.Mora sagledati taj problem u pozitivnijem svjetlu.Ellen, on je klinac, a ne engleska kraljica ili američki predsjednik.To joj uopće nije pomagalo jer bi Ellen zapravo bilo ugodnije da

upoznaje Kraljicu ili Predsjednika. Kraljica ju je podsjećala na njezinubaku, koja joj je nedostajala iz dana u dan, a predsjednik Obama činio sekao veseo i razgovorljiv tip. Ellen je bila jedinica, rasla je međuodraslima, a zbog posla je stalno upoznavala nove ljude. Nije bilasramežljiva i, iako je bila sklona samopreziru (radila je na tome u okvirutrajnog projekta osobnog rasta), zapravo se nije osjećala društvenoinferiornom.

Osim kad su djeca bila u pitanju. Da, iskreno, osjećala se inferiornomdjeci.

Oni su bili posebna vrsta, s vlastitim jezikom i kulturom. Činilo se da

47

su u današnje vrijeme prepuni samopouzdanja. Kad je danas nakonbazena obilazila trgovine, djevojčica za koju je Ellen mislila da nemaviše od osam godina kliznula je kraj nje brbljajući u ružičasti mobitel.Nosila je kaput s kapuljačom podstavljen krznom, lice joj je bilo obojenokao u tigra, a klizila je jer su joj tenisice izgleda imale sitne kotačićemagično sakrivene u poplatima. I ne samo to, na cipelama su i oj sastrane bljeskala i ružičasta svjetla. Ellen je sva u čudu zurila u tuegzotičnu princezu-tigricu na nevidljivim koturaljkama.

Nekoliko njezinih prijatelja imalo je bebe, ali s bebama je lako.Možete ih grliti i nasmijati ih škakljajući im dlanove ili pušući u njihovemekane, slatke vratove. O, obožavala je bebe, ali djeca... Zapravo,usprkos tome što je bila u srednjim tridesetima, mnogi njezini prijatelji tedobi nisu imali djece.

„Vi cure sve mislite da možete čekati dovijeka”, govorila joj jemajka. „Nadam se da shvaćaš da su jedina jajašca koja imaš ona skojima si se rodila. Nije da mi se žuri pretvoriti u smežuranu sijedu starubakicu.” Resko se nasmijala.

U redu, Ellen nije imala puno iskustva s djecom. Ali moralo je tu bitinešto više što je izazvalo ovakvu paniku. Gulila je slojeve svoje svijestis nemilosrdnom učinkovitošću da bi otkrila golu, zastrašujuću istinu.

Htjela je tom djetetu biti pomajka. Htjela ga je vidjeti u slatkommalom odijelu na svom vjenčanju. Htjela je da bude stariji brat njezinojbebi jer ima trideset pet, a jedina jajašca koja ima su ona s kojima serodila. Htjela je da njegov otac bude onaj pravi jer nije mogla podnijetida pogleda još jedan profil na onoj groznoj internetskoj stranici zaupoznavanje i nađe još jednoga sredovječnog, ćelavog, debeljuškastogmuškarca kako samodopadno bulji u nju iz ekrana i zahtijeva „vitkudamu koja vodi računa o sebi, za maženje i duge šetnje po plaži”. Da,željela je da je to dijete zavoli i prihvati i spasi je od maženja sdebeljuškastim samodopadnim muškarcima.

A naravno da je to sve bilo i previše i prerano i preneugodno, a akoklinac osjeti njezin ludi očaj (sumnjala je da djeca kao i psi nagonskiosjećaju strah), onda će...

48

Zvono je nestrpljivo zazvonilo.Ellen je pogledala na sat. To je klijent koji ima zakazano u dva.

Otrčala je niz stepenice, preskačući po dvije odjednom, a onda se doljezaustavila i izrecitirala svoju standardnu predterapijsku afirmaciju: Udah,sada sam potpuno posvećena ovom klijentu; izdah, ponudit ću mu svešto mogu.

Otvorila je vrata s mirnim i profesionalnim smiješkom. NeurotičnuEllen pomno je pospremila u zatvoreni ormarić u dubinama svoje svijesti.

Klijentica je bila Rosie, buduća mladenka koja je zaručniku obećalada će do vjenčanja prestati pušiti.

Bila je to niska žena s oblinama, velikih okruglih očiju punihpovjerenja i s razmaknutim prednjim zubima, zbog čega je izgledalanevino poput djeteta. Ellen je zapravo nije ni mogla zamisliti kako puši.Bilo bi to kao da vidi djetešce s cigaretom u ustima.

Tijekom prve seanse Rosie je spomenula da se udaje za „IanaRomana” i uputila Ellen pogled pun iščekivanja.

Bi li mi to ime trebalo biti poznato, pomislila je Ellen.„Bavi se medijima”, rekla je Rosie. „Poprilično je, hm, istaknut.”A onda je Ellen pomislila, Ian Romani Bilo je to jedno od onih imena

koje ti osmozom potonu u podsvijest. Bio je vlasnik novina ilitelevizijskih postaja ili tako nešto. Ime mu se pojavljivalo u financijskimrubrikama. Iako Ellen i nije običavala čitati financijske rubrike.

„Tako da će mi nakon udaje ime biti Rosie Roman.” Rosie se našimnasmijala.

„Ne morate promijeniti ime”, istaknula je Ellen.„Ne, ne, nisam karijeristica ili nešto tako.” Rosie je odmahnula rukom

kao da su joj upravo ponudili nešto preskupo za njezin ukus. „Sa mo samobična osoba.”

Činilo se da je Rosie danas loše volje, pomicala je glavu s jednestrane na drugu kao da je boli vrat, a onda bi snažno povukla rub vestekao da se skupila u pranju.

„Kako napreduje planiranje vjenčanja?” upitala je Ellen dok su seuspinjale stepenicama.

49

„Ne pitajte”, rekla je Rosie.„O, ne.”„Glupo je što prestajem puški sada kad sam luda od stresa.”„Ne nužno. Često je najbolji trenutak za mijenjanje navika onda kad

se ne držite svoje svakodnevne rutine.”„A valjda.” Rosie nije zvučala uvjereno.Ellen je gledala kako se Rosiena ramena opuštaju dok su ulazili u

njezin ostakljeni ured. Kombinacija svjetla i pogleda na ocean bila jetoliko snažna da je ponekad mislila kako za svoje klijente ne mora učinitiništa, osim da ih pusti da sjede tamo.

,,I, kako ide?” upitala je Ellen kad su sjele.„Još uvijek pušim ko Turčin”, odbrusila je Rosie.Prije nego je Ellen uspjela odgovoriti, Rosie je rekla, „Žao mi je.

Niste vi krivi. Znam da sam ja kriva. Nisam čak ni slušala onaj CD kojiste mi dali.”

Ellen joj je dala jedan od svojih CD-a s posebno osmišljenimscenarijem za prestanak pušenja. Snimila ih je prije nekoliko godina imnoge su klijente oduševili, iako ona sama nije mogla podnijeti da slušavlastiti glas.

„Zašto ga niste slušali?”Mnogi klijenti ne bi stigli poslušati njezine CD-e i uvijek bi joj to

rekli s izrazom krivnje i prkosa na licu, kao da priznaju da nisu napisalizadaću, a znaju da ne mogu biti kažnjeni zato što su odrasli i jer jojplaćaju.

Rosie je slegnula ramenima. „Ne znam. Jednostavno ne mogurazmišljati ni o čemu drugom osim vjenčanja. Na primjer, prezirem bojukoju sam izabrala za haljine djeveruša. Boja marelice! Kao da meobuzelo privremeno ludilo.”

Podigla je čokoladicu iz zdjele, a onda je opet ispustila. „Zaručnik mije prestao pušiti prije nekoliko godina. Jednostavno je to odlučio jednogdana dok se vozio autocestom F3. Otvorio je prozor, izbacio napola punukutiju cigareta i nikad više nije zapalio.”

„Zagađuje okoliš”, rekla je Ellen.

50

Rosie ju je iznenađeno pogledala i zahihotala se. „Da.” Onda joj jeosmijeh naglo nestao, kao da su je zatekli u nedjelu.

Nešto tu nije štimalo. Ellen je osjećala da joj Rosie laže zbog nečega.Ljudi su uvijek lagali, naravno, svjesno ili ne.

„Želite li prestati pušiti?” upitala je Ellen.Rosie je razrogačila oči. „Naravno!”„Pa, nekad se ne možemo riješiti navike jer nas nešto nesvjesno

sputava. Možda bismo mogli pokušati s nečim drugačijim da to danasistražimo.”

..Može”, uzdahnula je Rosie. „Ali kažem vam da tu nema ničegtajanstvenog. Jednostavno mi treba jača snaga volje.”

„Vidjet ćemo.” Ellen je zastala pokušavajući odlučiti koje ćeuvođenje upotrijebiti. A onda se sjetila savršene metafore. „Koja bi vamboja haljina bila draža?”

„Plava”, smjesta je odgovorila Rosie.„U redu, odaberite točku na zidu na koju ćete se usredotočiti. Gdje

god želite.”Rosie je uzdahnula, slegnula ramenima i pogledala po sobi.

Zaustavila je pogled na istom onom mjestu u desnom kutu koji su gotovosvi birali i rekla, „U redu”.

„Uskoro ćete trepnuti.”Rosie je trepnula.„Tako je”, toplo je rekla Ellen. „Prije ili kasnije oči će vam se

zatvoriti. Možda će se to dogoditi odmah, a možda potraje malo duže.”Rosie je zatvorila oči.

Ellen je gledala kako se Rosieina prsa dižu i spuštaju pa prilagodila isvoje disanje tom ritmu. Govorila je brzo i blago, zamišljajući kako senjezine riječi ulijevaju u Rosien um kao tekućina iz vrča.

„Možete li zamisliti zid? Žao mi je, ali obojen je u boju marelice. Alidobra je vijest što ga vi bojite u prekrasnu plavu. Pomičete kist gore-dolje ritmičnim pokretima. Gore... i... dolje. Gore... i... dolje.”

Prekomplicirano? Ellen je naučila da mora biti oprezna smetaforama. Muškarci su često sve shvaćali previše doslovno. Muškarac

51

bi nakon ovoga mogao reći. „Trebali ste mi prvo reći da nanesem osnovnipremaz.” Žene su bile sklone zastranjivanju. Jedna od njezinih prvihklijentica rekla joj je da se voli sunčati pa je Ellen mislila da bi ležanjena tropskoj plaži bilo poprilično sigurno uvođenje. Nakon toga joj jeklijentica priznala da je cijelo vrijeme razmišljala o tome u kojemkupaćem kostimu da se zamisli.

Ellen je gledala kako se Rosieine oči brzo miču iza kapaka iprimijetila je napetost u njezinom tijelu: ramena su joj bila podignuta,rukama se hvatala sa strane za stolicu i čvrsto utiskivala prste u kožnatunavlaku. Oblak je prošao ispred sunca i zraka svjetlosti se krz prozorprobila do dijamanata na Rosieinom povelikom zaručničkom prstenu.

„Svaki put kad vidite pomicanje kista, primijetite kako vam tijelotone u duboku opuštenost. Vjerojatno ćete osjetiti kako počinjete disati uritmu pokreta kista. Gore... dolje... udah... izdah. Gore... i... dolje.Udah... izdah.”

Gledala je kako se Rosieine male crne čizme nalik vilenjačkimaodmiču jedna od druge, u oblik slova v. „Gledajte im stopala”, govoriojoj je Flynn. „Po tome ćete znati.”

„Zid je gotovo obojen. Kad bude potpuno plav... ili možda malokasnije... uživat ćete u tako veličanstvenom stanju opuštenosti kakvonikad niste iskusili.”

Rosieina su se usta otvorila, lice joj se opustilo i glava klonula najednu stranu. Kada bi neki od njenih klijenata znali kako izgledaju dok suu transu, bili bi prestravljeni. To Ellen nikada nikome nije spominjala,čak ni drugim terapeutima. Smatrala je da je to duboko intimno iskustvokoje dijeli sa svojim klijentima.

Dobro, Ellen, što točno kaniš učiniti s tim plavim zidom koji stojipred tobom?

Ali znala je. Ponekad se u svom radu osjećala nespretno i usiljeno. Aponekad, kao sada, osjećala je kako sve teče prirodno. I sama je bila ublagom transu. Bila je u „zoni”.

„Rosie, vi imate moć da taj zid pretvorite u teški, raskošni plavizastor kakav možete vidjeti na pozornicama. A iza toga zastora čeka vas

52

netko važan. Ne znam tko, ali to je netko jako mudar, netko komebeskrajno vjerujete. Odmičete zastor i ta vas osoba čeka. Možda sepribližava da vas zagrli.”

Čekala je i promatrala.„Jeste li s tom osobom?”Rosie je podignula desni kažiprst: dogovorile su se da to znači „da”.„Sada, vjerujem da ta osoba želi nešto podijeliti s vama. Možda će

vam znati reći zašto vam je teško prestati pušiti, ili će vam dati sredstvaili snagu potrebnu da se ostavite te navike. Šutjet ću dok slušate što vamželi reći.”

Oblak je opet prošao ispred sunca i soba se ispunila toplinom. Ellenje osjećala kako joj se prsa nadimaju i spuštaju savršeno u skladu sRosieinim. Rosieino je lice ostalo mirno, ali grizla je usnu.

Nakon nekoliko sekundi Ellen je ponovo progovorila. „Rosie”, reklaje. „Biste li možda željeli sa mnom podijeliti što ste saznali? Odluka jeisključivo na vama.”

Nekoliko trenutaka Rosie nije rekla ništa, a onda je polakoprogovorila, hrapavim monotonim glasom.

„Ne želim se udati za njega”, rekla je. „Zato ne želim prestati pušiti,zato što se ne želim udati.”

Ellen je podigla obrve, a pogled joj je skrenuo na hrpicu svjetlucavihdijamanata na Rosieinom prstu.

„Zapravo mi se i ne sviđa”, rekla je Rosie.

* * *

„Ovo je moj sin Jack!” Patrick je stajao u Elleninu hodniku, držećiruku na sinovim mršavim ramenima.

„Pa, zdravo, Jack! Kako si?” Ellen je zvučala točno onako kako sepribojavala da će zvučati: kao knjižničarka dok priča priču.

„Dobro, hvala.” Dječak je nakratko pogledao Ellen, a onda opetskrenuo pogled. Imao je očeve bademaste, blijedozelene oči. Njegovagusta plava kosa bila je duga, neuredna i padala mu je preko ušiju, kao arock-zvijezda 1960-ih.

53

„Dobro! Pa... sjajno! Nadam se da voliš sendviče s kobasicom.” Nasvoju veliku radost Ellen je otkrila kobasice u zamrzivaču prije nego štosu došli.

Činilo se da je Jack nije čuo. Glava mu je bila pognuta i povlačio jemajicu kao da provjerava čvrstoću tkanine.

Patrick se nakašljao. „Ellen te nešto pitala, frende.”„Nije.”„Jest. Pitala je voliš li kobasice. Ti obožavaš kobasice, zar ne?”Jack je izvukao ramena ispod očeve ruke. „Zapravo ne obožavam

kobasice, tata. Osim toga, nije me pitala volim li kobasice. Rekla je da senada da volim sendviče s kobasicom. To nije pitanje. To je, ono,rečenica.”

„Pa dobro...”, počela je Ellen.„Obožavam pizzu. Rekao si da večeras mogu naručiti pizzu.”„Rekao sam da ćemo možda naručiti pizzu večeras, ali ako je Ellen

za tebe pripremila sendviče s kobasicom, onda ćeš to i jesti.” Patrick jeJacku uputio strog, očinski i pomalo paničan pogled.

„Zapravo ih nisam još pripremila”, zabrzala je Ellen. „Možeš dobitipizzu, Jack, ako ti je to draže, naravno da možeš.”

„Da. Hvala, to mi je draže.” Jack je zdušno odahnuo - napokon jenetko razuman. „Sad mogu gledati DVD?”

„Jack Molim te. Ne moraš odmah gledati DVD. To nije pristojno.”Ellen je vidjela da su Patrickovi obrazi uvučeni kao da stišće čeljust.

Očajnički je želio da Jack na nju ostavi dobar dojam. Njezina je nervozanestala.

„U redu je”, rekla je Jacku. „Moj DVD ne radi, ali možeš ga gledatina mom laptopu ako se slažeš.”

„Može”, ljubazno je odgovorio Jack, „mogu uzeti vaš laptop.” Prvi jeput podignuo glavu i dobro je pogledao.

„Sigurno si razočaran što ti se prijatelj razbolio”, rekla mu je.„Da”, nestrpljivo je odgovorio. „Hej, hoćete li me, molim vas,

hipnotizirati? I možete li me naučiti kako da hipnotiziram prijatelje? Takoda rade što god im zapovjedim. To bi stvarno bilo fora! Mogli bi mi biti

54

robovi.”„To je pomalo neetično”, odgovorila je Ellen.„Što?”„U redu, idemo pokrenuti taj DVD.” Patrick je pljesnuo. „Ponašaš se

jako čudno, tata.” Jack se namrgodio. Patrick se posramljeno nasmiješioEllen. „Čudnije nego inače, je li, Jack?”

Jack je ozbiljno vrtio glavom. „Zbilja, tata.”Krenuli su niz hodnik i Jack je zastao da prstom dodirne srebrnkaste

metalne točkice na narančastim tapetama. Ponovo je pogledao Ellen.„Fora kuća.”

„Hvala.” Toliko joj je bio sladak da se jedva spriječila da mu ne kaže„dušo”.

Dvadeset minuta kasnije Jack je sjedio u Elleninoj dnevnoj sobi slaptopom na koljenima, slušalicama na ušima i očiju uprtih u treperaveslike na ekranu, a svoje glomazne teniske smjestio je na Ellenin divnorestaurirani starinski klupski stolić.

Patrick mu nije rekao da spusti noge sa stola, a Ellen nije znala kakoda ga to zamoli, a da ne zvuči kao zla maćeha. Kome uopće smetajutragovi tenisica?

„Divan je”, rekla je Patricku dok su sjedili za večerom. Iznijela jepladanj s kruhom od kiselog tijesta, umacima i velikim zelenimmaslinama. Kroz vrata blagovaonice vidjeli su Jackovo tjeme - sjedio je igledao DVD. Malo je spustila glas iako ih on očito nije mogao čuti.

„Ima dobrih trenutaka”, rekao je Patrick. Nakašljao se i nasmiješiojoj se. „Ti si prva žena s kojom sam ga upoznao otkako mu je majkaumrla.”

„Pa počašćena sam - ali čekaj malo, zar ga nisi upoznao sa Saskijom?Mislim, rekao si da ste živjeli zajedno nekoliko godina. Onda mora da ježivjela i s jackom.” Nije prije o tome razmišljala. Saskia je poznavala iPatrickova sinčića.

Patrick je trznuo nosnicama kao da je upravo osjetio neki neugodanmiris. Ispljunuo je košticu masline u dlan. „Nju ne računam.”

Ellen se uznemirila. Ne može se pretvarati da Saskia nikad nije ni

55

postojala. Mora da ju je nekad volio. A Ellen nije bila prva žena s kojomje upoznao sina. To je bilo činjenično netočno. Nije joj se to sviđalo.

„Koliko je Jack bio star dok je Saskia živjela s vama?”„Bio je mali.”„I jesu li se... slagali? Je li mu bilo žao kad je otišla?”„On je se ni ne sjeća”, odrezano će Patrick, čime joj uopće nije

odgovorio na pitanje. Prestao ju je fokusirati i iznenada povikao:, „Jack!Diži noge sa stola!”

Kako je odavde vidio da Jack drži noge na stolu? Ili je to prijeprimijetio, ali nije ništa rekao?

„Samo trenutak.” Patrick je ustao i otišao u drugu sobu.Kad se vratio, bio je spreman za novu temu. ,,I, kakav ti je bio dan?

Imala si nekoliko klijenata, zar ne? Jesu li seanse bile dobre?”Da ga je bolje poznavala, rekla bi, Nismo završili razgovor o Saskiji

i Jacku, ali uvijek se trudila obuzdati svoje pomalo voajersko zanimanjeza njegovu bivšu djevojku. Na kraju krajeva, ni njega izgleda nijezanimalo ništa o njezinim bivšim partnerima.

I tako mu je ispričala kako je prošla seansa s Rosie, koja je otkrila daje razlog što ne želi prestati pušiti zapravo to da se ne želi udati.Naravno, potrudila se da ne otkrije o kome se radi, a ni to da će vijest ootkazivanju vjenčanja vjerojatno biti objavljena u društvenoj kronicisidnejskih novina. Smatrala je to zanimljivom temom za razgovor koja jepokazuje u dobrom svjetlu.

Patrick je pozorno slušao, a onda zaškiljio kao da pokušava vidjetikroz sunčevu svjetlost. Tako je izgledao stariji. Pored očiju je imaoduboke bore, pretpostavljala je da ih je stekao radeći na terenu kaogeodet.

Rekao je: „Dakle, otkazat će vjenčanje? Zbog tebe?”„Pa zapravo ne znam što će učiniti. To ovisi o njoj. Ja sam joj samo

pomogla da shvati kako se uistinu osjeća.”„Ali zamisli kako će se taj njezin jadnik osjećati. Jesi li sigurna da

nije samo nervozna pred vjenčanje? Ili možda samo traži izgovor zašto nemože prestati pušiti?”

56

Ellen se iznervirala. Očekivala je divljenje, pa možda čak istrahopoštovanje prema tome što se hipnoterapijom može postići. Cešalase po zapešću. (Nervoza joj se uvijek manifestirala kao svrbež nadesnom zapešću, na istom mjestu na kojem je kao dijete imaladermatitis.)

„Ja klijente ni na šta ne prisiljavam”, rekla je. „Ja im pomažem dazaobiđu kritički glas i izravno dopru do svog nesvjesnog uma. Klijenticaje doživjela takozvani mali šatori. To je zenbudistička riječ zaprosvjetljenje.”

Ellen se prisjetila završetka seanse s Rosie. Kad joj je rekla što jeotkrila o svom braku, Ellen joj je dala post-hipnotičku sugestiju: „Kad seprobudite iz transa, osjećat ćete se spokojno i znat ćete da imate kontrolunad svojim odlukama o tome što ćete učiniti.”

Kada je Rosie izašla iz transa, trepnula je i smjesta podigla ruku dapogleda zaručnički prsten. Skinula ga je s prsta i podigla vršcima prstijuprema svjetlu, znatiželjno ga promatrajući kao da je kakav čudan ineprivlačan znanstveni primjerak. Zatim se nasmiješila Ellen i rekla,„Znate što? Čak mi se ni prsten ne sviđa.”

„Žao mi je. Nisam želio kritizirati”, rekao je Patrick. „Valjda sam sesamo previše poistovjetio sa zaručnikom.”

,,U redu je”, odgovori Ellen. Ovo je bio prvi put da je među njimabilo i trunka trzavica. Moralo se to jednom dogoditi, govorila si je. Nemarazloga za paniku.

„Gledao sam jednu od onih predstava”, rekao je. „Znaš ono kadpozovu ljude iz publike da ih hipnotiziraju. Moram priznati, i nadam seda te neću uvrijediti, ali pretpostavljam da su ti hipnotičari-zabavljačipuno drukčiji od, znaš što mislim, pravih hipnoterapeuta poput tebe, alimoram reći da mi se uopće nije svidjelo.”

Ellen se nasmiješila izrazu krivnje na njegovu licu. „U redu je”, reklaje. „To je posve različito od onoga što ja radim.”

„Mrzio sam te glupe izraze lica.” Kako bi pokazao na što misli,zavalio se u stolicu i pustio da mu brada klone na prsa. Ponovo seuspravio i popio gutljaj vina. „Izgledali su tako jadno. Kao da ih je

57

drogirao pa ih može natjerati da rade što god želi.”„Zapravo ih ne bi mogao natjerati. Još uvijek su imali sve pod

kontrolom. Samo im je pomogao da se oslobode inhibicija”, rekla jeEllen.

„Volim imati sve pod kontrolom”, odgovori Patrick. „Zato nikadnisam puno pio ni uzimao droge. Želim uvijek biti za upravljačem, datako kažem.” Zastao je, uzeo još jednu maslinu, a onda je pažljivopoložio na tanjur ispred sebe. Nije skidao očiju s masline. „To najvišemrzim u ovoj priči s bivšom. Tu ona ima kontrolu. Utječe na moj život ija tu nemam pravo glasa niti mogu išta poduzeti. I žao mi je ako ti se činida se ponekad ponašam čudno kad je ona u pitanju. Ali kadarazgovaramo o njoj, čini mi se kao da je s nama u prostoriji.”

Pogledao ju je s istim molećivim, očajnim izrazom na licu kao imnogi klijenti koji su joj dolazili po rješenje problema, a nisu vjerovalida im ga može dati. Ellen je osjetila naglu navalu suosjećanja. Njegovoponašanje one prve večeri kad joj je rekao za uhodu bilo je samo lažnorazmetanje hrabrošću. Naravno da je to ostavilo traga na njemu: bio ježrtva uhođenja! Zbilja je bilo bezosjećajno od nje što joj to prije nije palona pamet. Toliko je pokušavala razumjeti Saskiju i njezine motive da nijepošteno ni razmislila kako to utječe na Patricka. Ponašala se kao da samožene imaju prave osjećaje, kao da su muškarci kakav jednostavniji oblikživota.

„Žao mi je”, rekla je. „Dok sam te ispitivala o Saskiji, nisamrazmišljala o tome da je ona zadnja osoba o kojoj bi želio razgovarati.Mislim, kako sve to utječe na tebe... mora da je... ma ne mogu nizamisliti kako je to.”

Patrick ju je još uvijek gledao ravno u oči. Pokušavao je izraziti nekisloženi osjećaj. Možda je i on doživljavao mali šatori.

Nagnuo se naprijed. I ona se nagnula. Dobro je. Otvorit će joj se. Toće njihov odnos podignuti na novu, dublju, produhovljeniju, potpunijurazinu.

„Da odemo gore na koju minutu?” upitao je.

58

* * *

„Mislila sam da će mi reći nešto duboko i znakovito, a ispostavilo seda samo hoće seks nabrzaka! A sin mu je bio tamo! Seks mi je bio zadnjina pameti!”

„Njima je uvijek prvi na pameti”, odgovori Ellenina prijateljicaMadeline.

Razgovarale su telefonom. Ellen je ispunjavala papirologiju u uredu,a po šištanju i zveckanju, znala je da Madeline kuha, vjerojatno neštoelegantno i organsko, vjerojatno s cvjetnom pregačom svezanom okotrudničkog trbuha. Madeline je sva sjala u svojoj drugoj trudnoći. Ona iEllen živjele su zajedno dok su bile u dvadesetima, kad bi Madelineumrla od smijeha na pomisao da će ikada nositi cvjetnu pregaču.

Ellen bi inače nazvala Juliju, ali primijetila je da je Julijino zanimanjeza priče o Patricku pomalo jenjavalo kako je veza napredovala. Čak iprije Julijina razvoda, uvijek je bila ona vrsta prijateljice koju si višezvao kad ti je bilo loše nego kad ti je bilo dobro. Sad kad je Patrick islužbeno bio Ellenin „dečko”, u Julijinu bi se glasu čuo tračak prezirakad god bi ga Ellen spomenula, osim ako se ticalo njegove lude bivšedjevojke; voljela je slušati o Saskiji. Nije da nije željela da Ellen budesretna; samo nije smatrala da se o sreći može puno govoriti.

Madeline je s druge strane bila jako brižna prijateljica, ali uopće senije znala nositi s problemima. Uspaničila bi se i brzo mijenjala temu čimbi u nečijem glasu zatitrala osjećajnost.

Ellen se namrgodila zbog prezirnog tona u Madelineinu glasu. „Tonije istina. To je klišej”, rekla je Ellen. „Izlazila sam s muškarcima kojinikada ne razmišljaju o seksu. Uglavnom, u tom sam trenutku shvatila damoram prestati razmišljati o njemu kao o muškarcu i početi razmišljati onjemu kao o pojedincu, kao o još jednom ljudskom biću.”

„Ne znači da nije ljudsko biće samo zato što mu je bilo do seksa.”Činilo se da Madeline ne shvaća što joj želi reći. „Da, ali dok mu je

sin u kući?”„Pa ako želiš živjeti s njima, morat ćeš se pomiriti s tim.”

59

„Zar roditelji ne čekaju da im djeca zaspe?”„Nije li cijela poanta ove priče bio izraz na njegovu licu?”„Da, tako je. Kad sam odbila njegovu šarmantnu ponudu, lice mu

poprimilo taj neki izraz, čini mi se da se durio.”„Kako to misliš čini ti se?”„Pa, munjevito ga je promijenio. Mislim da to stručnjaci za

detektiranje laži zovu mikroekspresija. Nakon toga je sve bilo u redu.Lijepo smo večerali, a poslije smo igrali monopoli s malim, to je bilozabavno. Ali nisam mogla prestati razmišljati o tom izrazu lica, tojmikroekspresiji. Pomislila sam: je li ovo znak? Hoću li se jednoga danaprisjećati ovoga trenutka i misliti kako sam tad trebala pobjeći? Jer to jeznačenje mikroekspresija! Otkrivaju tko si zapravo!”

„Ellen, to je nešto najgluplje što sam ikad čula. Čovjek je tolikozaljubljen u tebe da svake sekunde želi seks, a kada ga odbiješ, natrenutak pokaže razočaranje...”

„Znam, znam, grozna sam. Previše analiziram. Histerična sam. Aliželim da ova veza uspije, Madeline. Zbilja želim da uspije.”

„Pa naravno da želiš”, kratko će Madeline.Dakle, ozbiljno je. Hipnotičarka je upoznala Jacka, Koliko znam, to je

prva žena nakon mene s kojom ga je upoznao. Pitam se što misli o njoj.Ne čini mi se kao netko koga djeca vole. Previše je produhovljena i

ezoterična. Djeca vole prizemljene, prave ljude koji se s njima igraju napodu. Ne mogu zamisliti nekoga tko priča o tome kako ti „svjetloispunjava tijelo” kako se igra u pješčaniku.

Pretpostavljam da je Jack sada prestar za pješčanik, iako ga jošuvijek ima u dvorištu. Ponekad, dok je Patrick na poslu, a Jack u školi,odem do njihove kuće i ručam u dvorištu. Sjedim u vrtnom naslonjačukoji smo kupili na e-bayu, u kojem sam ujutro pila čaj, i razmišljam ovremenu kada je to bio moj dom i moje dvorište i moj život.

Govorila sam mu da.nam treba lokot za ta sporedna vrata.U tom sam pješčaniku sjedila s Jackom i satima bismo se igrali

njegovim autićima. Njegov je tata bolje imitirao zvukove, ali ja sam bilastrpljivija. Patrick je i sam previše bio dijete. Napravio bi nevjerojatno

60

trkalište u pijesku, s mostovima preko jezera, a onda bi se sav iznerviraokad bi Jack odjednom odlučio ustati i sravniti ga sa zemljom. Govorilabih mu, „Patrick, on ima dvije godine.”

Jack mi je izgledao tako visok i mršav kad je izašao iz auta kodhipnotičarke. Bila sam parkirana preko puta ulice. Ostala sam tamonakon svoje seanse s njom. Imala sam osjećaj da Patrick dolazi navečeru. Dok smo se penjali na kat, osjetila sam miris češnjaka i vina, kaoda se nešto marinira. Nisam očekivala da će i Jack doći.

Šokirala sam se. Osjetila sam navalu neopisive boli, kao kad stedijete i netko vas jednoga hladnog jutra pogodi košarkaškom loptom unos i NE MOŽETE VJEROVATI koliko vas boli, a prijatelji vam se smijui samo želite da vas mama zagrli.

Ne čini mi se da je Jack bio pretjerano oduševljen što je upoznaohipnotičarku. Nije izgledao presretan. Ramena su mu bila pogrbljena.

Čini mi se da sam vidjela kako briše nos. Nadam se da nema gripu.To je loše za ljude s kroničnim bolestima kao što je astma.

Jednom, kad je tek bio navršio tri godine, a Patrick je bio naposlovnom putu, Jack je usred noći imao napadaj astme i morala sam gaodvesti na hitnu. Još uvijek se sjećam koliko sam bila prestravljenavidjevši njegova mala prsa kako se nadimaju dok je pokušavao udahnutidovoljno zraka, i kako je upro u mene svoje prekrasne zelene oči molećime da mu pomognem, a onda kako sam ga držala u krilu i pokušavala gaspriječiti da strgne onu glupu malu plastičnu masku dok su mu davaliVentolin. Svi su doktori i sestre pretpostavili da sam mu majka. „Kako jemama?”

„Je li mama za čaj?”Bilo bi glupo da ih ispravljam i govorim da sam mu samo pomajka.

„Je li pomajka za čaj?”Jack me zvao Sas jer me i Patrick tako zvao. Svake noći kad bih mu

otišla poželjeti laku noć, izvadio bi dudicu iz usta (nismo ga odviknuli oddudice skoro do četvrte godine, što je jako loše, bili smo popustljiviprema njemu), rekao, „Volim te, Sas” i brzo vratio dudicu natrag. Svakiput bih imala osjećaj da će mi srce iskočiti iz prsa.

61

S Jackom sam dobila više nego što sam se nadala, više nego što sammogla i sanjati.

Te noći kad je imao napadaj astme, pustili su nas kući tek kad jesvitalo. Nisam ga htjela staviti u krevetić pa sam ga polegla u naš kreveti oboje smo zaspali. Kad sam se probudila, Patrick se već bio vratio sputa i samo je stajao kraj nas i gledao nas s posebnim izrazom na licu,izrazom nježnosti, ljubavi i ponosa pa rekao: „Dobro jutro, obitelji”. Tajizraz lica nikada neću zaboraviti.

Dvije godine kasnije, tri tjedna nakon što je Jack krenuo u školu,Patrick je rekao, „Mislim da je ovo kraj.”

„Kraj čega?” veselo sam odgovorila. Toliko mi je to biloneočekivano. Nisam imala pojma o čemu govori. O televizijskoj seriji? Oljetu?

Mislio je na nas. Naš kraj.

62

6. poglavlje

„Odbačena uhoda često je bivši intimni partner, obuzet složenom inepredvidivom mješavinom želje za pomirenjem i osvete.”

(?!! Osvete za što? Što joj je on učinio?)

Bilješka koju je našvrljala Ellen O’Farrell guglajući „motivacija zauhođenje’

Više se nisu pojavljivale „mikroekspresije”, a ako i jesu, nije ihprimijetila. Sumnje su joj se rasplinule kao dim svijeće.

Prva dva tjedna srpnja te godine bila su veličanstvena: sunčani, vedrizimski dani, svježi i hrskavi poput jabuka. Vrijeme je bilo savršeno zanovu vezu, za držanje za ruke u javnom prijevozu, za ponašanje koje jeljude slomljena srca tjeralo u plač, a sve ostale da kolutaju očima.

Ellen je skupljala sjećanja: nevjerojatno požudan poljubac dok su sekao tinejdžeri naslanjali na cigleni zid kraj Muzeja suvremene umjetnosti;doručak u nedjeljno jutro kad ga je toliko nasmijala da su se i drugi ljudiu kafiću osvrtali prema njima; partija remija u blago pijanom stanju kojaje završila u krevetu; kad je nakon što se vratila kući s joge, na praguzatekla ogromni buket cvijeća s porukom na kojoj je pisalo, „Za mojumalu.”

Nisu više bili toliko oprezni jedno s drugim. „Isuse”, rekao je Patrickkad je prvi put vidio Ellen kako je slistila golemi odrezak.

„Zar nisi ti poslušni mali katolik?” upitala je Ellen.„Nisam spominjao ime Božje uzalud. Rekao sam, Isuse, jesi li vidio

63

što je ta žena upravo pojela? Mislio sam da hodam s hipijevkom ivegankom, a ne s krvožednim mesojedom.”

„Požuri ili ću pojesti i tvoj.”Saskia se neko vrijeme nije pojavljivala.„Možda me se prestrašila”, rekla je Ellen, koja je još uvijek

istraživala psihologiju uhođenja kad god bi uhvatila trenutak slobodnogvremena.

„Možda!” Patrick ju je nježno i zabrinuto potapšao po ruci, kaoliječnik koji odgovara pacijentu na samrti nakon što mu je rekao, „Moždaću ja biti iznimka.”

Riječi „volim te” počele su joj se vrtjeti po glavi, kao tekst pjesmekoje se nije mogla otarasiti. Sjetila se kako je negdje pročitala, vjerojatnou nekom glupom časopisu, da je za ženu pogubno da prva kaže „volimte”. To je bilo nešto najzatucanije i najpraznovjernije što je ikad čula...ali ipak joj se nije žurilo. Hodali su tek šest tjedana. Doći će pravitrenutak.

Prisjetila se svoje povijesti izražavanja ljubavi.Andyju je ona prva rekla „volim te”. Na trenutak je izgledao

prestravljeno, da bi zatim brzo i poslušno rekao da i on nju voli.I Edwardu je to rekla prva, nakon što je popila jako ukusni daiquiri

od jagode. Nije to zbilja mislila, ako ćemo iskreno. Mislila je da volidaiquiri od jagode.

Zapravo, sad kad razmisli o tome, uvijek je preuzimala inicijativu!Napisala je „volim te” na čestitku za Jonov trideset osmi rođendan itrebala su mu ponižavajuća četrdeset dva dana da joj uzvrati.

Možda bi bilo sigurnije da Patrick to prvi kaže. A onda je to i učinio.Prespavao je kod nje jedan vikend, a ujutro je žurio na rani sastanak.

Nagnuo se preko kreveta, poljubio je u obraz i rekao, ,,OK, moram ići,volim te”, a onda odjurio.

Rekao je to istim onim opuštenim tonom kojim je Jacku telefonomgovorio da ga voli. Očito mu je izletjelo.

Razmišljala je o tome sa smiješkom, a onda je čula njegove korakekako se uspinju spiralnim stubištem. Uspravila se u krevetu, a on se opet

64

pojavio na vratima.„Oprosti”, rekao je bez daha dok je rukom stezao dovratak.

„Pogriješio sam. Zapravo, nisam pogriješio! Čekao sam pravi trenutak, smjesečinom i dugama ili čime već, a sad sam sve upropastio. Budala!”Udario se po čelu.

Prišao je, sjeo na krevet pokraj nje i pogledao je kako je nikad nitkoprije nije gledao, bilo ljubavnik, bilo prijatelj; kao da se nikad nitko nijetoliko koncentrirao.

Rekao je, „Želim nešto razjasniti.”,,U redu.” Ellen je složila ozbiljan izraz lica.„Službeno, khm, izjavljujem... A spreman sam to dati i napismeno ako

je potrebno.”„Dobro.”Nakašljao se. „Ellen. Volim te. Službeno te volim.”,,I ja tebe volim”, odgovori Ellen. „Mislim, službeno.”„U redu. Onda dobro. Pa ovo je ispalo izvrsno.” Ispružio je ruku i

rukovali su se kao da sklapaju dobar poslovni ugovor, ali prije nego seodmakla, povukao ju je k sebi, okrenuo na leđa i čvrsto poljubio.

Ponovo su sjeli, glupavo se nacerili, a zatim je Patrick pogledao nasat. „Ovo će zvučati loše, ali...”

„Naravno. Poljubi pa ostavi.”Ponovo ju je poljubio pa otišao. Opet je legla, kao oblivena srećom.

Ovakva treba biti ljubav; jednostavna, mirna i smiješna. Očigledna. Nijetrebalo ništa analizirati. Činilo joj se da nikada nije voljela ni bila voljenakao sada. Sve ostalo je bilo priželjkivanje i oponašanje prave stvari.

Zamisli samo da je proživjela cijeli život, a da to nije saznala!(Osim toga, iako nije bilo važno, bilo je zanimljivo primijetiti da je on

to prvi rekao.)

* * *

Odgodila sam seansu kod hipnotičarke jer sam morala poslom uMelbourne.

Pokušala sam se izvući, ali Trish je navodno dobila groznu gripu, a ja

65

sam jedina bila na raspolaganju tako u zadnji čas. Sama sam i bez djece.Kakve bih druge planove mogla imati? Tako je. Nikakve.

Patrick i ja nikad nismo išli zajedno u Melbourne pa me uspomenenisu vrebale iza svakog ugla. Isprva se činilo da je dobro što idem na put.Mračno nebo i okrutni vjetar bili su osvježenje nakon nemilosrdno lijepogvremena u Sydneyju. Bila sam zauzeta poslom i to mi je skrenulo misli.Navečer sam bila umorna i odmah bih zaspala.

Ali što sam duže izbivala iz Sydneyja, sve sam više željela ponovovidjeti Patricka i Ellen. U četvrtak ujutro probudila sam se rano, gladnainformacija. Što rade u ovom trenutku? Je li prespavao kod nje? Ili onakod njega? Fizički sam osjećala potrebu da to saznam, kao da sam željnaneke hrane.

Odletjela sam u Sydney prvim letom u petak ujutro, šakama samstezala rukohvate i naginjala se naprijed kao da mogu snagom voljeubrzati avion. Bila sam kao vampir kome je trebala krv.

* * *

Bio je petak popodne i Ellen je uzela predah između dviju seansi,duboko je disala i smišljala pozitivne afirmacije. Čekao ju je popriličnostresan vikend.

Te je večeri Patrick trebao upoznati Elleninu majku i kumu, asljedeće će večeri Ellen upoznati Patrickovu obitelj. U nedjelju ćePatrick upoznati Juliju. Ručat će ribu s krumpirićima u Watsons Bayu, adoći će i Patrickov prijatelj „Smradac” da upozna Ellen, a možda i da gaspoje s Julijom, iako mu ime očito nije slutilo na dobro. („Ma ne smrdion zapravo”, rekao je Patrick, cerekajući se pri pomisli da bi „Smradac”stvarno smrdio. „Tako ga samo zovemo.”

„Pa zašto ga tako zovete?” pitala je Ellen, ali Patrick se samocerekao. Muškarci su ponekad tako čudni.)

Nisu namjeravali da se sva ta upoznavanja dogode jedno za drugim.Jednostavno je tako ispalo zbog raznoraznih razloga, na primjer zato štoje Ellenina majka u zadnji čas promijenila termin večere i zato što jeSmradac neočekivano došao u Sydney taj vikend.

66

Taj se vikend Ellen činio jednako strašnim kao tjedan pun ispita iposjeta zubaru. Tog jutra se probudila s maglovitim osjećajem sttepnjekoji se iskazivao kao neugodna mučnina. Činilo joj je kao da će gomilaljudi nahrupiti usred njihove osjetljive nove veze, razbacivati se svojimmišljenjima, postavljati pitanja, pronalaziti mane. Patrick i Ellen vidjet ćese očima drugih ljudi; ljudi koji su im važni. Njihove će perspektive bitipoput okrutnih, neugodnih reflektora koji obasjavaju mračne kutove.

Udah.Nije ju briga što drugi ljudi misle! Izdah,Koješta. Itekako ju je briga. Htjela bi da svi koje ona voli zavole

Patricka i da svi koje Patrick voli zavole nju. Udah. Izdah. Udah...„Zaboravi”, rekla je naglas.

Odustala je od pokušaja da dopre do viših sfera svoje svijesti iumjesto toga uzela čokoladicu iz srebrne zdjele i polako je otopila uustima. Čokolada je imala terapeutsku svrhu. Otpuštala jeneurotransmitere kao što su endorfin i serotonin, dovodeći tako doosjećaja blagostanja, pa čak i euforije. A to je sve prema Julijinumišljenju bio samo kompliciran način da se kaže kako je ukusna.

Ellen je na trenutak zaklopila oči i osjetila sunčevu toplinu na licu.Sjedila je u naslonjaču za klijente. Cesto bi tamo sjedila i pokušavalazamisliti kako je njima dok je gledaju kako sjedi nasuprot njih. Jesu liikada nazirali njezinu sumnju ili još gore, njezinu taštinu? Je li izgledalasmiješno dok je sjedila tamo s profesionalno i elegantno prekriženimnogama? Je li sunce koje je ulazilo kroz prozor otkrivalo dlačice i boreoko njezinih usana?

Mogla se kladiti da se Patrick nikada ni na trenutak ne osjetinelagodno dok na poslu pognut gleda kroz teodolit, visoko uzdignuteruke. Ali drukčije je bilo s „mekšim” zanimanjima kao što je njezino, jerje još bilo ljudi koji su mislili da je ona nešto kao mađioničar, iscjelitelj,ili prevarant. Sjeća se kako je srela staru prijateljicu koja je istinskiiznenađeno rekla, „Ne baviš se valjda još uvijek onom hipnozom, zarne?” kao da je to neka čudna faza kroz koju prolazi.

„To mi je posao”, odgovorila joj je Ellen, ali prijateljica, korporativna

67

pravnica, mislila je da se šali i pristojno se nasmijala.Zapravo, to joj je bilo više od posla. To joj je bila strast, njezin poziv,

njezino zvanje.Naslonjač je još uvijek bio topao od zadnje klijentice koja je tu

sjedila: Deborah Vandenberg, žena koja je patila od neobjašnjive,iscrpljujuće boli u nozi kad bi hodala duže od deset minuta. Prije nego jedošla k Ellen, isprobala je fizioterapeute, kiropraktičare i sportskeliječnike; išla je na rendgen, magnetsku rezonanciju i dijagnostičkuoperaciju. Činilo se da ne postoji fizički uzrok boli. Medicinari supraktički slegnuli ramenima i rekli, Žao nam je, ne znamo.

„Bila sam jako aktivna”, rekla joj je Deborah. „Voljela sam šetati poprirodi. A sada, u danima kad mi je baš loše, teško mi je i otići u kupnju.Ova mi je bol gotovo potpuno promijenila život.”

„Kronična bol je takva”, odgovorila je Ellen.Nikada to sama nije iskusila, ali tijekom godina puno joj je klijenata

pričalo o toj korozivnoj boli koja im okrutno nagriza sva mala životnazadovoljstva.

„Ali možda vam mogu pomoći”, rekla joj je.„Svi misle da mi mogu pomoći.” Deborah joj je uputila pristojno

cinični smiješak. „Dok ne odustanu od mene.”Deborah je Ellen malo podsjećala na Juliju. Bila je visoka i

samopouzdana, kratke crne kose i dječačkog držanja - sjedila bizavaljena u stolici, s jednom dugom nogom u crnim trapericamaomotanom oko druge.

Spomenula je da voli kuhati pa joj je na prošloj seansi Ellen rekla dazamisli kotačić za temperaturu na štednjaku kojim može smanjiti bol.Danas, čim su sjele, Deborah joj je rekla da je „možda” uspjela smanjitibol za jedan stupanj dok je jutros hodala preko parkirališta.

,Ali vjerojatno sam to umislila”, rekla je kao da je iznenadaposumnjala u sebe. Na samom je početku jasno rekla da je skeptična. Nakraju zadnje seanse ponosno je izjavila, „Niste me stavili u trans, bilasam potpuno svjesna cijelo vrijeme.”

„To je u redu” odgovorila joj je Ellen. (Cesto su joj to govorili, a

68

najviše klijenti koji su samo koji trenutak ranije slinili opuštene vilice,očito u dubokom transu.)

„Danas ćemo raditi na drugom kotačiću”, rekla joj je Ellen. „Mislimda ćemo ga nazvati kotačić dobre energije!’

Deborah je razvukla usne u blago podrugljiv osmijeh. „To zvučijako... slatko.”

„Mislim da će vam se svidjeti”, nepokolebljivo će Ellen, ignorirajućitaj osmijeh. Negativnost je prikrivala strah.

Poslužila se brzim, jednostavnim uvođenjem u kojem je osjećajopuštenosti rastao sa svakim korakom niz stepenice. Gledala je kako seopuštaju Deborine oštre crte lica. U transu je izgledala puno mlađe (iusprkos svojoj skepsi, Deborah je sasvim sigurno bila u transu). Bore nalicu su joj se izgladile i poprimila je ranjiv, ogoljen izraz, n potpunojsuprotnosti s njezinim svjesnim nabrušenim samopouzdanjem. Vidjevši jetakvu, u Ellen se probudio majčinski osjećaj.

„Želim da se prisjetite situacije u kojoj ste bili ispunjenisamopouzdanjem ili veseljem”, rekla je. „Pretražite sjećanja dok nenađete jedan savršeni trenutak. Kimnite kad ga se sjetite.”

Ellen je čekala i gledala, a istovremeno je i sama otputovala krozvrijeme do svog savršenog trenutka, kad je prvi put nekoga hipnotizirala.Bilo joj je jedanaest godina, sjedila je bas u ovoj sobi s bakom, maminommamom, koja je smatrala da je sve što Ellen učini spektakularno. Ellen jeupravo bila pročitala knjigu koju je pronašla u knjižnici, Kakohipnotizirati bilo koga, a baka je pristala da joj bude prvi pacijent. Kaovisak joj je poslužila ogrlica i gledala je kako je bakine mudre smeđe očislijede, naprijed - natrag, naprijed - natrag.

„Jako ti dobro ide”, rekla joj je baka kasnije uzbuđeno trepćući, aEllen je vidjela da je iskreno iznenađena - bilo je to posve drugačije odvelikodušnog pljeskanja kad bi joj Ellen svirala blokflautu. „Mislim daimaš dara.”

Mislim da imaš dara...To su bile najljepše i najneočekivani je riječi koje je mogla zamisliti.

Bilo je kao kad u filmovima superjunaci otkriju svoje supermoći, ili

69

možda kako su se redovnice osjećale kad bi prvi put čule taj sablasni,karizmatični Božji glas kako im šapuće u djevičanske uši.

Još uvijek zaklopljenih očiju i blago rumenih obraza, Deborah jekimnula da je pronašla svoj trenutak. Ellen se nakratko zapitala čega seDeborah prisjeća.

„Taj osjećaj koji upravo ponovo proživljavate, to je osjećaj kojegželim da se prisjetite kad god vam zatreba. Kad god pritisnete palac udesnu šaku, moći ćete prizvati taj osjećaj. Što jače pritisnete, osjećaj ćese više pojačavati, dok vam ne bude kolao tijelom poput struje.”

Ellen je povisila glas kako bi Deborah osjetila tu energiju i snagu.„Sljedeći put kad osjetite bol, možete postupiti ovako: prvo pomoću

kotačića za bol smanjite razinu boli, a onda kotačićem za energiju ponovostvorite taj osjećaj snage.”

Vidjela je tračak oklijevanja na Deborinu licu i smjesta zauzelaautoritativniji, očinski stav.

„Vi to možete, Deborah. Sve što trebate je u vama. Savršeno ćetesavladati ove tehnike. Možete živjeti bez boli. Možete živjeti bez boli.”

Nekoliko minuta kasnije Ellen je probudila Deborah iz transa.Dezorijentirano je zatreptala, mutnih očiju, kao putnik koji se probudio uavionu, a onda brzo pogledala na sat. Zatim je prošla objema rukamakroz kosu i rekla „Ni sad nisam bila u transu” i brzo izvukla novčanik iztorbice.

Ellen je samo kimnula i ponudila joj zdjelu s čokoladicama. Nokasnije, kad su stajale na vratima dok je Deborah oblačila kaput, polakoje rekla, ne gledajući Ellen i usredotočeno zakopčavajući dugmad,„Znate, vi biste me čak mogli i izliječiti.”

„Ja vas ne liječim”, podsjetila ju je Ellen. „Fizički uzrok bolivjerojatno još uvijek postoji, što god to bilo. Ja vam samo pomažem dapronađete način ublažavanja boli.”

„Da, ali čak biste mogli u tome i uspjeti’, rekla je Deborah, aiznenađenje i poštovanje u njezinim očima bili su nalik izrazu licaEllenine bake prije mnogo godina.

Ellen se sad nasmiješila prisjećajući se toga trenutka. To je bilo

70

zadovoljstvo poslom.Otvorila je dnevnik i smiješak joj je iščeznuo kad je vidjela tko joj je

posljednji klijent danas: Mary-Beth McMasters. A što sad. Danas višeneće biti pogleda punih iznenađenja i poštovanja.

Pogledala je na sat. Mary-Beth je još mogla otkazati. Već je triputnazvala u zadnji čas i rekla da ne može otići s posla. Bila je pravnatajnica i uvijek kad bi nazvala da otkaže, zvučala je zadihano i puna sebe,kao da odvjetnički ured za koji radi ne može funkcionirati bez nje.

Ellen se prekorila zbog svoje bezobzirnosti. Možda je Mary-Bethuistinu nezamjenjiva. I uvijek je inzistirala da plati pedeset posto cijeneseanse zbog otkazivanja, kako je Ellen navela u svom cjeniku (zaotkazivanje manje od dvadeset četiri sata unaprijed), iako se ona samanikad nije trudila da to provede. Mrzila je pomisao da dobiva novac ni zašto.

Netko je pozvonio na vrata i Ellen je opsovala kao da je udarilapalcem u nešto. Dakle, živciralo ju je kad bi Mary-Beth otkazala, aživciralo ju je i kad bi se pojavila. Iz nekog joj je razloga ta jadna, tužnažena bila jako antipatična. Zbog čega? I prije je imala iritantnih klijenata,neki su joj se sviđali više, neki manje, ali nikada nije osjetila takoorgansko nezadovoljstvo kad bi klijent došao na seansu.

Ako ne pripazi, ta bi se nenaklonost mogla preliti u Mary-Bethinuterapiju, a to bi bilo nesavjesno.

Prisjetila se budističke doktrine svi smo jedno. Ona je Mary-Beth iMary-Beth je ona.

Mmmmm.Otvorila je vrata s toplim osmijehom dobrodošlice. ,,Mary-Beth!

Drago mi je što vas vidim!”„Sigurna sam da je divno što me vidite”, rekla je Mary-Beth sa

širokim sarkastičnim osmijehom.Nije valjda čula Ellen kako psuje?Kao i inače, Mary-Beth je bila obučena sva u crno. Bila je to

dežmekasta, zdepasta žena duge suhe kose, s razdjeljkom po sredini kaodijete cvijeća iz sedamdesetih, samo što ona nije imala ono svježe dječje

71

lice da popravi cijelu sliku. Njezino je lice djelovalo ozlojeđeno iutučeno.

Baš si depresivan prizor, pomislila je Ellen. Silno ju je željela urediti,ošišati je, obojiti kosu i dati joj volumena, obući je u neku drugu bojuosim crne. Imala je zapravo jako lijepo lice. Čak i samo malo ruža bi jeosvježilo!

Bože, pretvarala se u nečiju užasnu majku.„Trebate li u kupaonicu?” upitala je Mary-Beth. Uvijek je prvo pitala

klijente trebaju li na zahod; pun mjehur je najgori neprijatelj dobreseanse.

„Ne, hvala”, rekla je Mary-Beth. „Dajte da to obavimo.”Nakon što je Mary-Beth sjela u zeleni naslonjač, ponašajući se kao

da je to najneudobnija stolica na svijetu, Ellen je otvorila bilješke u krilu.„Kako se osjećate otkad smo se zadnji put vidjeli?” upitala je.„Isto kao uvijek. Debela sam ko kit. A kako se vi osjećate?”Ellen je podigla pogled prema njoj. „Zabrinjava vas vaša težina?”„Ne, zapravo, da, naravno, nije li očito, ali svejedno.” Mary-Beth je

uzdahnula i zijevnula. „I tako, petak je. Imate li što zanimljivo u planu zavikend, Ellen? Vidjet ćete se s prijateljima? Obitelji?”

„Nemam osobitih planova”, odgovori Ellen. „Dakle, recite mi, biste liželjeli poraditi na mršavljenju?”

Na prvoj seansi Mary-Beth je rekla da je došla na hipnozu jer počinjeosjećati paniku kad god se vozi kroz tunel u sidnejskoj luci i htjela jetome stati na kraj prije nego se pretvori u jednu od onih „ćaknutih,ranjivih” žena. Uopće nije spominjala težinu, ali to joj se često događalos klijentima. Pravi razlog zbog kojega su došli isplivao bi tek nakonnekoliko susreta.

„Možda sam u prošlom životu proživjela Veliku krumpirsku glad”,rekla je Mary-Beth. ,,A sad to nastojim nadoknaditi. Zato sam željnakrumpira.”

„Pa hipnoterapija može biti vrlo korisna...”„Ne vjerujem u prošle živote”, prkosno odgovori Mary-Beth. „To je

obično sranje!’

72

„Mislim da smo prošli put razgovarali o tome”, blago reče Ellen. Nijejoj se sviđala riječ „sranje”. A razgovarali su i o tome da Mary-Beth nevjeruje u prošle živote.

„Dakle, vraćate ljude u prošle živote?”„Ne nudim ciljanu regresiju u prošli život”, počela je Ellen. „Ali

svakako je bilo klijenata koji vjeruju da su ponovo iskusili prošli životpod hipnozom. Otvorena sam prema tome.”

Mary-Beth je frknula i podsmjehnula se.„Jeste li morali voziti kroz tunel otkad smo se zadnji put vidjele?”

upita Ellen.Mary-Beth slegnu ramenima. „Da, jesam. Zapravo mi je bilo dobro.

Vjerojatno me prošlo.”Ellen ju je promatrala. „Pa, što očekujete od današnje seanse, Mary-

Beth?”Mary-Beth je ponovo uzdahnula. Prezirno je pogledala oko sebe, kao

da se nalazi u jeftinoj hotelskoj sobi, nagnula se, uzela čokoladu, a ondase predomislila i bacila je natrag u zdjelu.

Napokon je progovorila. „Zapravo, mislim da trebam u kupaonicu.”

* * *

Laknulo mi je kad sam je ponovo vidjela.Ne znam što ona misli o meni, ali meni se ona pomalo i sviđa.

Mislim, zlo mi je od nje, naravno, ali mi je na neki čudan način iprivlačna.

To je kao neka izopačena zatelebanost. Kao kad upoznate muškarcakoji vam je odbojan, ali ipak želite spavati s njim i u tom trenutku vam jesuper, ali poslije se toliko kajete da vam je muka. Na primjer, onajmajmunoliki kojeg sam upoznala na božićnom domjenku za klijenteprošle godine. Stavio je previše kolonjske i imao više nakita od mene.Seks je bio u redu, ali kasnije sam se osjećala kao žrtva silovanja, ribalase pod tušem i jecala za Patrickom. Pretpostavljam da je to sličnosamopreziru nakon jedenja masne, nezdrave hrane.

Ellen ne bi jela nezdravu hranu. Pretpostavljam da jede tofu i leću.

73

Pitam se je li nježno zgrožena time što Patrick često jede pizzu.Nije da želim spavati s njom. Samo želim znati sve o njoj. Želim je

promatrati u svim zamislivim situacijama. Želim joj se uvući u glavu itijelo. Želim biti ona, samo na jedan dan.

Nisam ovako razmišljala ni o jednoj drugoj djevojci s kojom jePatrick izlazio. Ali Ellen...

Dobro se osjećam što joj mogu izgovoriti ime. Puno sam gaspominjala tijekom prošle seanse. „Hvala, Ellen.”

„Vidimo se sljedeći tjedan, Ellen.” Svaki put kad ga izgovorim kao daošamarim Patricka po tom samozadovoljnom licu.

Nemoj misliti da si me se riješio, stari. Gradiš novi život koji nemaveze sa mnom. Ali ja sam još uvijek ovdje. Razbacujem se njezinimimenom. Bila sam joj u kući. U njezinoj kupaonici. Znam koju vrstudezodoransa i tampona upotrebljava. Nije ona ništa posebno.

Ili ipak jest. Možda je čak i predobra za tebe, prijatelju. Možda jeizvan tvoje kategorije. Izvan naše kategorije.

Kod Ellen je zanimljivo to što se čini da je ista osoba i izvana iiznutra. Takav barem dojam ostavlja, da nije prijetvorna i izvještačena,kao da ne mora cenzurirati svaku riječ koja joj izađe iz usta kako bi bilasigurna da će ostaviti željeni dojam.

Naravno, mora i ona imati neki filtar. Svi imaju filtar. Samo što njezinbrzo i jednostavno odbacuje sve što bi slučajno moglo nekoga uvrijediti.S druge strane, moj je filtar labirint cijevi, lijevaka i sita koji pretvara onošto pomislim u nešto što smijem izreći, ovisno o situaciji, o osobi i otome što želim dokazati u danom trenutku.

Ona ne treba ništa dokazivati. Uistinu vjeruje u sva ta sranja o „snaziuma”. Uvjerena je u to. To joj je kao religija.

Isprva djeluje malo licemjerno, ali mislim da je zapravo dobra osoba- u starinskom smislu te riječi. Želi svijetu samo dobro. A ti i ja, Patrick -mi smo pomalo iskvareni. Ne želimo svima dobro, zar ne?

Kad sam s njom, osjećam se tako prijetvorno, ne samo iz očitihrazloga. Da sam je upoznala kao prava ja, opet bih bila svjesna te razlikemeđu nama dvjema.

74

Razumijem zašto misliš da je možda voliš, Patrick. Uistinurazumijem. I ja je pomalo volim.

Ali na naš prvi zajednički Božić zaspali smo prostrti na leđima kao dase sunčamo; držali smo se za ruke, u ustima nam je bio okus malina odonog divnog likere koji nam je Smradac dao, a nad nama se vrtio stropniventilator; činilo se kao da se soba blago ljuljuška i sjećam se kako sampomislila da smo kao dvoje djece na splavi i plovimo niz magičnu rijeku.

Ta se večer dogodila. Baš me briga koliko je Ellen slatka idobrodušna, ali ta se večer dogodila. Nama. Kad ona još nije nipostojala.

Sjećaš se kako smo oboje bili zatelebani u Cameron Diaz? E, pa takobi trebalo biti i s Ellen. Trebali smo je upoznati na nekoj zabavi, a naputu kući razgovarali bismo kako je divna i kako je to s hipnozomzanimljivo i čudno, a dok bismo stigli doma, već bismo zaboravili na nju.

Jako je draga, ali ona je kao Cameron Diaz, Patrick. Ne bi trebala bitistvarna osoba u našim životima. Ona nema veze s nama.

* * *

Ellen i Patrick vozili su se k njezinoj majci. Patrick je bio zaupravljačem. Bio je onaj tip muškarca koji automatski pretpostavlja da jevožnja njegov posao, što je Ellen odgovaralo jer je bila nervoznavozačica. (Prisjetila je kako je Jon uvijek pazio da pošteno podijelivožnju. „Tvoj je red”, rekao bi i bacio joj ključeve, a onda bi uzdisao,frktao i kritizirao je kako vozi cijelim putem.)

„Dakle, tvoja majka nije upoznala nekog novog nakon tvog oca”,rekao je Patrick. „Isuse. Ova gužva je nenormalna.” Nagazio je nakočnicu i auto se trznuo. „Oprosti.”

Bio je očito nervozan. Šteta da ga Ellen nije mogla umiriti i reći, „Mamoja majka će te obožavati!”

Majka ga vjerojatno neće obožavati. Od svih Elleninih bivših Anni senajviše sviđao Jon i njegove domišljate, zajedljive opaske. Naravno dajoj se on najviše svidio. Jon je napravio najviše štete na Elleninusamopouzdanju; voljela ga je, a on zapravo nije volio nju.

75

Kad bi bar imala jednu od onih dražesnih, pomalo debeljuškastih ibrbljavih majki, koje su zaobilazile razgovore o politici, poslu i biločemu izvan obiteljskog kruga. Kad bi bar imala sjedokosog oca snaočalama, koji bi toplo stisnuo Patricku ruku i pitao ga muška pitanja ogeodetskom poslu, dok bi se dražesna majka muvala oko njih,pokušavajući nagovoriti „dečke” da pojedu još jedan komad torte od sita.

Ali uopće neće biti tako.„Mama je imala nekoliko dugih veza tijekom godina”, rekla je

Patricku. „Ali već dugo ništa.”„A tvoj tata... Niste u kontaktu?”„Nikada nismo ni bili”, odgovori Ellen. Zastala je na trenutak

osjetivši nervozu. „Već sam ti to rekla.”Ispričala mu je svoju obiteljsku povijest nakon nekoliko tjedana

hodanja. Tijekom godina usavršila je tu priču, tako da je postala savršenaanegdota za razgovor uz večeru, neobična, zanimljiva i intimna, baš praveduljine, bez neugodnih osjećaja zbog kojih bi se gosti meškoljili u stolici.

Početak je uvijek bio isti. „Moja je majka bila žena ispred svojegvremena.” Zatim bi objasnila kako je u rano jutro prvog siječnja 1971.nadasve pragmatična dr. Anne O’Farrell donijela novogodišnju odluku dapostane samohrana majka. Bila je uspješna, neovisna žena u tridesetima inije joj bilo stalo do toga da se uda, ali (začudo) jest željela dijete. Uzpomoć dviju najbližih prijateljica sastavila je popis potencijalnihkandidata za oca njezina djeteta, skupa s pozitivnim i negativnimkarakteristikama: razinom obrazovanja, povijesti bolesti i crtama ličnosti.

Anne je sačuvala te popise i dala ih je Ellen kad je bila tinejdžerka.Njezin je „otac” bio skupina natuknica zapisanih majčinim neurednimrukopisom, kraj kojih je bilo zaokruženo „osamdeset pet posto”. Desetposto viši rezultat od svih ostalih.

Među pozitivnim karakteristikama njezina oca bili su „postdiplomskarazina obrazovanja” (bio je kirurg; Anne ga je upoznala na fakultetu),„dobri zubi”, „male uši” (majka joj se grozila velikih, klempavih ušiju),„izvrsna koža”, ,,u obitelji nema srčanih oboljenja, dijabetesa nirespiratornih problema” i „dobre socijalne vještine”.

76

Negativne karakteristike bile su „vid (naočale)”, „sklonostduhovnosti”, „majka mu se bavi tarotom”, „pomalo čudan smisao zahumor” i „zaručen”.

U zadnjih nekoliko godina Ellen je počela izostavljati to da je biozaručen. Nije znala je li cijeli svijet postajao moralniji - kao da sepodigla razina svjetskog čistunstva - ili je samo njezino društvo izgledapostajalo konzervativnije.

Očeve zaruke očito nisu predstavljale neku prepreku. Lako ga jezavela, ne samo jednom, nego optimalni broj puta i točno u prave daneprije i poslije ovulacije.

„Ipak su to bile sedamdesete”, rekla joj je majka.I to je bilo to. Dobro obavljen posao. „Otac” joj se oženio dva

mjeseca kasnije, otišao živjeti u Ujedinjeno Kraljevstvo i nikad nijesaznao da Ellen postoji.

„Što ako poželim pronaći tatu?” rekla je majci, dok je prolazila kroziznimno pitomu i kratku tinejdžersku buntovničku fazu, lagano zadrhtavšiizgovarajući tu nepoznatu, gotovo seksualnu riječ, „tata”.

„Ja te ne sprečavam.” Anne nije ni podigla pogled s novina koje ječitala. „Bilo bi to jako okrutno i bezobzirno prema njegovoj ženi.”

Naravno, Ellen nikad ne bi svjesno napravila ništa okrutno ibezobzirno, a osim toga, pomisao da bi uistinu mogla upoznati togsredovječnog muškarca probudila joj je sramežljivost. Očevi njezinihprijateljica bili su veliki, dlakavi i dubokih glasova, ponekad duhoviti, aliuglavnom dosadni i nekako posve nebitni u stvarnom životu.

Majčine prijateljice Melanie i Phillipa nisu imale djece. Bile suEllenine kume i većinu Ellenina djetinjstva živjele su s njima u kući.Razni tipovi dolazili su po njih da ih izvedu van, a neki bi se ujutropojavili i na doručku (neobrijani i promukli za kuhinjskim stolom), alivećinom su ti muškarci bili samo zanimljiva parada u Elleninu životu; sveseljem su analizirali njihov stil i izgled prije nego bi nestali. (Iako seMel na kraju ipak udala u pedesetima za sramežljivog, tajanstvenogmuškarca, koji ju je čini se jako usrećio i nije joj previše utjecao nadruštveni život.)

77

„Kao da sam imala tri majke”, govorila bi Ellen ljudima, a to je bila iistina. Tri uspješne, samouvjerene, neudane žene imale su jednako pravoglasa u njezinu odgoju.

„Kao da sam odrasla u lezbijskoj komuni”, nastavila bi, ali sgodinama je prestala to govoriti jer je time samo htjela postići da zvučisofisticirano i provokativno, a možda je bilo uvredljivo premalezbijkama. Zapravo nije imala pojma kako bi to bilo živjeti u lezbijskojkomuni niti postoji li uopće takvo što.

„Dakle, moj otac je ustvari bio davatelj sperme - samo što to nijeznao.” Tako bi uvijek završila tu priču i time potaknula puno zanimljivihrasprava, a ljudi bi govorili, „Aha! Odatle tebi hipnoza - od oca sklonogduhovnosti i bake koja se bavi tarotom!” (kao da su oni prvi kojima je topalo na pamet). Neki bi se divili majčinom postupku, a neki bi pristojnoili manje pristojno izrazili svoje neodobravanje.

Nije joj smetalo kad su ljudi negodovali. Nije bila sigurna ni da samaodobrava, ali znala je da je majku baš briga što drugi misle, a Ellen jetoliko puta ispričala priču o svom začeću da se već osjećala popriličnoodvojenom od nje. Bilo je to slično Julijinoj priči o tome kako je otacoteo nju i brata usred žučne borbe za skrbništvo između njezinih roditelja,obojio im je kosu u smeđe, a bili su čak i u uzbudljivoj policijskojpotjeri. Ellen je znala da je Julia sigurno nekad nešto osjećala prematome, a vjerojatno na nekoj podsvjesnoj razini još uvijek osjeća, ali sadje to samo bila izvrsna priča. Anegdota za pričanje na zabavama.

Patrick je pozorno slušao Elleninu priču i na kraju je rekao, „Svakačast tvojoj mami, ali žao mi je što ti je nedostajao otac.”

„Ne može ti nedostajati nešto što nisi ni imao”, rekla je Ellen, iakouopće nije bila uvjerena u to, ali sasvim sigurno nije provela djetinjstvojecajući u jastuk za „taticom”. „Možda bi bilo drugačije da sam muško.’

„Mislim da je i kćerima potreban otac”, značajno je rekao Patrick, azbog njegove se ozbiljnosti još malo više zaljubila u njega i zamislila gakako nježno drži malu djevojčicu (da, u redu, njezinu malu djevojčicu),kao muškarac u reklami za dječji puder.

A sada je pitao, „Jesi li u kontaktu s tatom?”, kao da nije pozorno

78

slušao priču, kao da ju je čuo na zabavi prije mnogo godina i više se nesjeća baš svih detalja. To ju je jako razočaralo. Ellen je opet osjetila onajmučni osjećaj tjeskobe. Što ako je ona samo željela da se ludo zaljubi uovog čovjeka? Što ako je to samo jedna ogromna samoobmana? Što akoje on zapravo površni, sebični kreten?

Bi li znala bolje odabrati dobre muškarce da je odrasla s ocem?Vjerojatno. Zapravo, gotovo sigurno. Nakon što joj je majka rekla daslobodno potraži oca, Ellen je istražila psihologiju kćeri odraslih bezočeva i ostavila joj fotokopije na kojima je žutim markerom označilaosobito okrivljujuće dijelove. ,,I što sad točno želiš da učinim?” upitalaju je majka. „Da se vratim u prošlost i nikad te ne začnem?”

„Da se osjećaš krivom”, odgovori Ellen.Anne se nasmijala. Krivnja nije bila u njezinu emotivnom rječniku.„Žao mi je”, reče Patrick. Na semaforu se upalilo zeleno i auto je

krenuo dalje. „Znam da nisi upoznala oca. Samo sam nervozan. Osjećamse kao da idem na razgovor za posao. Ne idu mi dobro razgovori zaposao, pogotovo kad ga stvarno želim.”

Ellen ga je pogledala i uhvatila izraz gotovo prestravljene ranjivostina njegovu licu. Na trenutak je izgledao točno kao njegov sin.

„Kad sam nervozan, počnem lupati gluposti koje nemaju nikakvogsmisla”, reče Patrick. Namrgodio se pogledavši u retrovizor. „A irastresen sam jer nam se prijateljica vratila.”

„Prijateljica?” upitala je.„Naša prijateljica zecoubojica. Iz nas je.”„Saskia nas ponovo slijedi?” Ellen okrenula u sjedalu i preletjela

pogledom po autima iza njih. ,,U kojem je ona?”„Ma krasno. Izvrsno. Samo mi je to trebalo, da me bivša slijedi dok

idem upoznati obitelj svoje djevojke”, promrmljao je Patrick.„Da, ali gdje je?’ Pojas ju je čvrsto zategnuo po vratu. U kamionu

odmah iza njih bio je muškarac zatvorenih očiju, rukama je lupkao povelikom upravljaču, a usne su mu se micale dok je pjevušio pjesmu kojunisu mogli čuti.

„U traci pored naše, nekoliko auta iza”, rekao je Patrick. „Ne brini se,

79

riješit ću je se.” Udario je po gasu i auto je poletio naprijed. Ellen seokrenula i vidjela kako se svjetlo na semaforu promijenilo iz žutog ucrveno. Kad se ponovo osvrnula, prelazili su križanje, ostavljajući zasobom redove auta zaustavljenih na semaforu.

„Koje boje?” očajno je pitala. „Koje joj je boje auto?”„Riješio sam je se”, sretno će Patrick. „Vidiš. Ponovo se krećemo.”„Sjajno”, rekla je Ellen i protrljala bolni vrat.

* * *

Izgubila sam ih na semaforu, a nisam mogla pretpostaviti kojim suputem otišli.

Možda se idu vidjeti s njezinim prijateljima. Patrick ne poznajenikoga tko živi u ovom smjeru.

Vidjela sam kako se okrenula. Pitam se je li pokušavala vidjeti mene. Patrick je vjerojatno znao da ih slijedim. Znam kad zna da gaslijedim. Vozi brže nego inače, nepredvidivo. Ponekad mi pokaže srednjiprst. Jednom sam vidjela kako je dobio kaznu zbog nedozvoljenogskretanja udesno dok mi je pokušavao umaknuti. Bilo mi je žao zbogtoga jer se uvijek ponosio time što nikada nije dobio kaznu u više oddvadeset godina vožnje. Poslala sam mu bocu vina na posao u znakisprike. Pomno sam je odabrala. Bijelo vino vinarije Pepper Tree, Otkrilismo ga kad smo bili u dolini Hunter zadnje ljeto koje smo provelizajedno. Kupili smo cijeli sanduk i postali ovisni o njemu. Ne znam kakobi mogao piti to vino, a da ne pomisli na mene. Ali te sam večeri čekalapred njegovim uredom i vidjela djevojku s kojom je radio kako ideprema svom autu noseći moju bocu vina. Prepoznala sam je jer sam jeumotala u plavi ubrus. Nije ju čak ni otvorio. Samo ju je proslijedio tojcuri.

Pokušavam zamisliti kako me opisuje hipnotičarki. Ellen. Vjerojatnojoj govori da sam „psihotična”. To mi je jednom viknuo. Hodala sam zanjim po lokalnim trgovinama, kad se odjednom naglo okrenuo i vratio seravno do mene. Stala sam i čekala ga smiješeći se. I on se smiješio.Mislila sam da ćemo napokon normalno porazgovarati. Ali kad se

80

približio, vidjela sam da je to sarkastičan, ljutit osmijeh. Upro mi jeprstom u lice i povikao, „Ti si psihotična luđakinja!”

Što bi... mislim, bilo smiješno u drugim okolnostima, ali bojala samse da će me udariti.

Tresao se od bijesa.Zapravo, nekako sam željela da me udari. Trebalo mi je da me udari.

Ako me više nikad neće zagrliti, može me barem udariti. Opet bismo senekako povezali. Koža na kožu.

Ali nije. Sklopio je ruke iza vrata i njihao glavom kao autistično -jete. Samo sam ga htjela utješiti. Nije se morao toliko uzrujati. To samsamo ja. Ja sam još uvijek samo ja. To on čini se ne shvaća. Zaustilasam, „Dragi.”

Spustio je ruke i vidjela sam da su mu oči crvene i suzne. Rekao„Ne zovi me tako”, i otišao, a ja sam ostala na mjestu, zureći u

ponudu dana u izlogu lokala gdje smo uvijek kupovali ribu i krumpirićenedjeljom navečer.

O tome se radi. Zaglavila sam u toj ulozi luđakinje. Uvijek će o menirazmišljati kao o luđakinji. Nekad je mislio da sam „luckasta”, da imam„prekrasne oči” i da sam „jedna od najvelikodušnijih ljudi koje jeupoznao”.

A sad sam samo luda.Jedini je način da prestanem biti luda da nestanem iz njegova života.

Kako se i očekuje od normalne bivše djevojke. Da diskretno nestanem uprošlosti.

A to me... izluđuje.

* * *

Ellen je vidjela da je kod Patricka nastupila reakcija zvana „borba ilibijeg” čim su prešli prag majčine kuće.

„O, jadno moje”, pomislila je. Prisjetila se prvog puta kad je dovelaJona k majci; kako je gledao uokolo svojim lijenim očima s teškimkapcima, posve siguran u svoju nadmoć. Patrickove bistre zelene očizvjerale su okolo kao da traži kuda da pobjegne, a i svako malo se

81

nakašljavao.Bilo mu je važno što će Ellenina majka misliti. To mu je bilo važno,

što znači da mu je i Ellen važna.Jadničak. Bilo je razumljivo da je nervozan. Jon je bio iznimka;

većini bi muškaraca ovo bilo zastrašujuće.Tri nadasve elegantne i nadasve samouvjerene žene u šezdesetima,

sve tri držale su krhke stalke vinskih čaša vršcima prstiju, sve bizarnoobučene u bijelo od glave do pete da bi se uklopile u majčin bijeliinterijer - bijele kauče, bijele zidove, bijele detalje - sve su skočile svisokih stolica na kojima su sjedile da bi poljubile Patricka u oba obraza,iako je on očekivao da ga poljube samo u jedan pa je stalno okretao krivii nezgrapno savijao koljena kako bi ga mogle dosegnuti.

„Zašto ste sve u bijelom?” upitala je Ellen. „Stapate se snamještajem.”

Prasnule su u smijeh.„Nismo mogle vjerovati kad smo se vidjele!” zagrgoljila je Phillipa.„Kao da smo izašle iz onog filma s Bette Midler. Klub prvih supruga.

Iako nikad nismo bile supruge.” Ellen je gledala kako joj majka promatraPatrickove traperice i kariranu košulju dugih rukava zavrnutu do lakata, ukojima je izgledao kao obrtnik kad izađe u grad. Jon je nosio Armanija iVersacea, i još neke talijanske dizajnerske marke, koje su bile tolikoposebne da Ellen nikad za njih nije čula.

„Pa, Anne, Mel je supruga”, istaknula je Phillipa.„Naravno da jest. Samo što nikad o njoj tako ne razmišljam. To je

kompliment, Mel.”„Zbilja sam polaskana, Anne.”„Tko je još glumio u tom filmu?” pitala se Phillipa. „Bette Midler,

Goldie Hawn i još netko. Netko tko mi se sviđa. Znaš li ti, Patrick?Patrick je djelovao zatečeno. „Uh, nisam...”„Na kraju smo shvatile da smo se tako obukle jer smo sve pročitale

isti članak u Vogueu”, rekla je Mel. „O bojama koje najbolje pristajuženama u pedesetima. Iako tehnički nismo u pedesetima.”

„Govori u svoje ime”, odgovori Anne. Ellenina majka smatrala je

82

finski uvredljivim da je podsjećaju na njezinu pravu dob.„Ti si trideset četiri dana starija od mene, Anne O’Farrell.”„Diane Keaton! povikala je Phillipa. „To je bila treća supruga. Hvala

Bogu da sam se sjetila. To bi me izluđivalo cijelu večer.”„Patrick, što ćeš popiti? Pivo, vino, šampanjac, nešto žestoko?

Djeluješ mi žedno. Ellenina je majka uprla svoje ljubičaste oči uPatricka, kao ptica koja vreba plijen.

(Annine oči bile su najupečatljiviji dio njezina tijela. Dok je bilamlada, prijatelji su je nagovarali da se prijavi na natjecanje dvojnicaElizabeth Taylor, na kojem bi vjerojatno i pobijedila da joj takvanatjecanja nisu bila ispod časti. Nažalost, nije smatrala shodnim da teprekrasne oči proslijedi Ellen. To, naravno, nije stvarno bila njezinaodluka, iako je Ellen uvijek sumnjala da kad bi joj majka mogla birati,vjerojatno bi odlučila zadržati svu slavu za sebe. Jako se ponosila svojimočima.)

Patrick se ponovo nakašljao. „Može pivo, hvala...”„Nisi nas još ni upoznala kako treba, Ellen. On jadan vjerojatno misli

da je nabasao na kakav postariji harem.”„Nisi prestajala govoriti”, odgovori Ellen. Uhvatila je Patricka za

ruku. „Patrick, ovo je moja majka Anne.”„Vidiš li sličnost?” Anne je zatreptala dodajući mi čašu piva.„Nisam... Nisam siguran.” Patrick je stezao pivsku čašu.,A ovo su moje kume, Mel i Pip”, nastavila je Ellen ignorirajući tu.

„Ili si večeras Phillipa? To se stalno mijenja.”„Ovisno o tome jesam li mršava ili debela”, reče Phillipa. Uprla je

oči u Patricka i rukom pokazala gore-dolje po svom debeljuškastom u.„Dakle, savršeno je jasno tko sam sada, zar ne?”

Patrickovim licem preletio je izraz čiste panike. „Phillipa”,opomenula ju je Ellen.

„Aha! Dakle, nisam dovoljno mršava da bih bila Pip! Morat ću ti opetdoći na hipnoterapiju, Ellen.” Phillipa se okrenula prema Patricku sasmrtno ozbiljnim izrazom lica. „Patim od strašno iscrpljujućie ovisnosti ougljikohidratima.”

83

„To je...”, počeo je Patrick. Očito nije imao pojma kako da završi turečenicu pa je otpio pivo kao da mu život ovisi o tome.

„Pokušavala sam nagovoriti Ellen da me hipnozom riješi ovisnosti.”„Cijelo vrijeme se hihoće”, uzdahnula je Ellen, a majka joj je dodala

čašu bijelog vina ne pitavši je što želi; radije bi popila sok,„Dođi da mi pametno porazgovaramo, Patrick”, reče Mel. Potapšala

je stolicu kraj sebe. „Ellen je rekla da si geodet, je li tako? Djed mi jeostavio divnu zbirku starih karata. Mislim da je najstarija iz 1820.”

Patrick je odmaknuo čašu od usana i progovorio svojim normalnimtonom. „Zbilja?”

Mel je smjestila Patricka kraj sebe i primaknula mu tanjur s lososomi umakom. Ellen je gledala kako se Patrickova ramena opuštaju dok jeMel mirno čavrljala s njim, usmjeravajući ga na poznati teren prizemnih,muških tema za razgovor, na kojem će se osjećati sigurno. Uvijek jesmatrala da je Mel trebala biti supruga diplomata zbog njezinesposobnosti da o bilo kojoj temi razgovara ljubazno i s razumijevanjem.

(Iako bi Mel tu opasku smatrala jako seksističkom. „Ja bih biladiplomat, hvala na pitanju”, rekla bi.)

„Idemo pomoći tvojoj majci.” Phillipa je zgrabila Ellen za ruku.Jako si ljubazna, Pip”, reče Anne, dok su joj Ljubičaste oči i uvijek

bile uprte u Patricka.„O, draga, divan je!” reče Pip čim su se našle u Anninoj

besprijekornoj kuhinji. „Kladim se da je od onih snažnih, tihih tipova, zarne? Mogu ga zamisliti na vrhu planine s geodetskom opremom kake škiljiu sunce.”

„Nije”, odgovori Ellen (iako ga je upravo tako voljela zamišljati).„Uopće nije takav. Jako je pričljiv kad mu se pruži prilika. A na posluuglavnom radi na kućama.”

..O, biti mlad i zaljubljen...”, nostalgično će Phillipa. „Obožavala sambiti zaljubljena. Uvijek bih toliko smršavila.”

„Sjećam se kako si sjedila u kuhinji i govorila „O, biti mlad izaljubljen. ..” Juliji i meni kad nam je bilo sedamnaest”, reče Ellen.Zastala je. „Što znači da tad nisi bila puno starija nego što sam ja sad!”

84

„Sad kad si spomenula Juliju...”, reče njezina majka, kojoj nikadanije trebala ničija pomoć i upravo je dotjerivala pomno složena jela nagolemim četvrtastim tanjurima, koja će biti božanstvenog okusa, alinakon njih će Patrick sasvim sigurno predložiti da odu na pizzu na putukući, a Phillipa će posegnuti za košarom za kruh. „Vidjela sam joj majkuu subotu na jogi. Kaže da tvoj novi dečko ima uhodu.”

„Kuloari su jako učinkoviti”, odgovori Ellen. Ponekad joj se činilo danikad nije otišla iz onog malog, zatvorenog svijeta privatne škole kad susve majke njezinih prijateljica bile u istim odborima.

„Uhodu!”, Phillipa je iskolačila oči. „Kako uzbudljivo!”..O, da, bit će jako uzbudljivo, Pip, kad mi kćer nadu mrtvu u jarku”,

začula se Anne iz smočnice.„Je li to neka bivša djevojka?” nastavi Phillipa ignorirajući Anne.

„Žena koju je odbio? Ili samo slučajni manijakalni ubojica kojem jezapeo za oko?”

Anne je izašla iz smočnice i nepotrebno silovito spustila bocu octa napult. „Je li ta osoba pokazala da je sklona nasilju?” upitala je. „Je li jePatrick prijavio policiji?”

..To mu je samo bivša djevojka koja ga ne može pustiti”, odgovoriEllen. „Zbilja nema razloga za brigu.”

Pitala se kako bi joj majka reagirala da zna da ih je Saskia večerasslijedila ili da je Ellen bila poprilično razočarana kad su joj umakli nasemaforu.

„Samo mi obećaj da ćeš biti oprezna. Ti uvijek vidiš dobro u ljudima,Ellen, što je jako slatko, ali i naivno”, reče Anne.

Ellen joj se nasmiješila. „Mora da sam tu slatkoću naslijedila odoca.”

Anne joj nije uzvratila smiješak. „Od mene sigurno nisi.”„To sigurno”, rekla je Phillipa i toliko se zahihotala da je zaroktala.

* * *

Nisam se mogla odlučiti gdje da ih pričekam. Pred Patrickovomkućom ili pred njezinom. Znala sam da to ovisi o tome kakvi su im

85

planovi s Jackom večeras. Uglavnom Patrickova mama dođe k njemu ičuva Jacka, ali ponekad Jack ide k njoj, pretpostavljam da spava u onojsobi u stražnjem dijelu kuće. Nije to pošteno prema Maureen. Sjećam sekoliko bi bila iscrpljena kad bismo ga ostavili kod nje kad je bio mali.Vrtio ju je oko malog prsta. Naravno, vjerojatno je drukčije sad kad imaosam godina. Sad se vjerojatno sam zabavlja - gleda TV ili nešto. Nadamse da mu Patrick ne dopušta da previše gleda TV. Nadam se da čita.Nekad je obožavao knjige. Sjećam se da sam jednom odlučila ustanovitikoliko mu puta mogu pročitati Jako gladnu gusjenicu prije nego mudosadi. Morala sam odustati nakon što sam mu je pročitala petnaest puta.Svaki put kad bih završila, jednako bi oduševljeno rekao „Opet?”. Još gauvijek vidim onako punih, ružičastih obraza kako mi sjedi u krilu ucrvenoj pidžami s Tomicom i prijateljima, koncentrira se napućenihusnica i gura prste u rupe koje je gusjenica progrizla u jabukama.

Mogla sam ja večeras čuvati Jacka, a Patrick i Ellen bi mogli otićikamo žele. To bi mi odgovaralo. „Bok!” rekla bih im veselo, kao dadiljatinejdžerica, ušuškana s Jackom na kauču ispod pokrivača uz vrećicučipsa.

Možda bih trebala poslati Patricku poruku i ponuditi se. Ha ha.Mogla sam ga čuvati godinama. Ponekad mislim da bi tako bilo sve

drugačije - da Patrick nije odlučio istrgnuti Jacka iz mog života. Mogamalog dečka, moga dragog malog dečka.

Sjećam se kako me je jedna od majki koje sam upoznala u Jackovuvrtiću nazvala nakon što je čula da smo prekinuli i rekla mi, „Ne može tito učiniti, Saskia. To je sigurno protuzakonito. Moraš imati neka prava.Ti si Jackova majka.”

Ali nisam mu bila prava majka. Samo tatina djevojka. Koji bi sud toshvatio ozbiljno? Veza koja je trajala tri godine. Prvu godinu čak nisam nislužbeno živjela s njima. To uopće nije tako dugo.

Dovoljno dugo da vidim kako se odviknuo od pelena, naučio plivati,pričati kuc-kuc viceve i služiti se nožem i vilicom. Dovoljno dugo da mukosa od kovrčave postane ravna. Dovoljno dugo da me pozove kad godnešto ružno sanja. Mene. Ne taticu. Uvijek je zvao mene.

86

Iznenadni krik prekinuo bi mi san i bila bih već na pola hodnika prijenego bih se pošteno probudila. Sjećam se kako sam jednom došla ponjega, a on je sjedio u krevetu, trljao oči i plakao kao zla godina. Samosam htio ugasiti svjećice!” rekao mi je.

A ja sam mu odgovorila, ,,U redu je, možeš ih ugasiti” i pružila munevidljivu tortu. Napuhao je obraze i puhnuo i to je bilo to, problemriješen. Nasmiješio mi se očiju još punih suza, a zatim položio glavu najastuk i isti čas ponovo zaspao. Patrick do sutra nije saznao što sedogodilo.

Pretpostavljam da Jackove noćne more danas nisu tako slatke ijednostavne.

O tome se radi. Kad se prelazi ta granica od dadilje do majke? Akočuvaš dijete jednu večer, sigurno mu ne postaneš odjednom majka jer siga okupala i hranila nekoliko sati. Isto vrijedi i za tjedan. Ili mjesec. Ališto kad prođe godina? Dvije godine? Tri godine? Postoji li trenutak ukojem pređeš nevidljivu granicu? Ili granica ne postoji, osim onezakonske, kada potpišeš dokumente za usvajanje? I djecu izudomiteljskih obitelji roditelji mogu ponovo uzeti, čak i nakon što prođugodine.

Trebala sam usvojiti Jacka. U tome sam pogriješila. Ali nikad mi tonije ni palo na pamet.

Čuvanje Jacka smatrala sam povlasticom, darom. To je bio još sa mojedan divni dio veze s Patrickom.

Pa kad je prekinuo sa mnom, znala sam da moram izgubiti Jacka kaošto moram izgubiti i sve ostalo što sam voljela kod Patricka, kao naprimjer vidljive vene na nadlanicama - obožavala sam njegove ruke; injegov rukopis, imao je prekrasan rukopis za muškarca; i kako mi sesmješkao nakon seksa; i njegovo pjevanje - tiho bi pjevušio country sebiu bradu dok je obavljao stvari po kući. Mrzim country, ali voljela sam totiho pjevanje. Bila je to glazbena pozadina mog života.

Nikad nisam saznala imam li ikakva prava na Jacka. Možda sam iimala.

Ali ostala sam u šoku kad mi je Patrick rekao da me više ne voli.

87

Nisam mogla izaći iz kreveta. Nisam mogla govoriti. Ni jesti. Kao dame svladala strašna bolest. Kao da mi je bomba raznijela život i skršilasve što sam mislila da poznajem.

Da mi je Patrick barem dopustio da viđam Jacka vikendom. Kaorazvedeni tata. To bi mi možda bilo dovoljno. Možda onda ne bih radilaovo, što god to bilo, a s čime ne mogu prestati koliko god se trudila. Atrudila sam se. Jesam. Prije nikako nisam mogla razumjeti alkoholičare ilikockare. Jednostavno prekini, uvijek bih pomislila kad bih čula da sinetko uništava život zbog glupe ovisnosti. Ali sada razumijem. To je kaoda nekome kažete da prestane disati. Sumo prestani disati i život će ti sevratiti u normalu. Pa zadržite dah koliko god možete, ali vrlo brzopočnete hvatati zrak. Znam da je ponižavajuće. Znam da sam jadna. Bašme briga. Jednostavno fizički ne mogu prestati.

I tako sam sjedila u autu pred Elleninom kućom. Rekla mi je da ju jenaslijedila nakon što joj je baka umrla, a to najbolje ilustrira razlike međunama dvjema. Meni je baka ostavila zdjelu za voće. Prozor mi je biootvoren pa sam čula kako se valovi rasprskavaju na plaži. To Ellenvjerojatno čuje kad legne u krevet. To Patrick vjerojatno čuje kadprespava kod nje.

Naposljetku sam zaspala, a kad sam se probudila, leđa su mi se bilaukočila, sunce je izlazilo, a Patrickova auta nije bilo. To znači da suprespavali kod njega.

Razmišljala sam kako spavaju u krevetu koji je nekada bio moj,vjerojatno leže na plahtama koje sam ja odabrala i pitala se traži li jerukom sada u svjetlu zore i dodiruje li je vrškom prsta po ruci tolikonježno da nije sigurna da ne sanja. Volio je to sneno, bunovno vođenjeljubavi u zoru.

Otvorila sam vrata auta i izašla, pogrbljena poput kakve starice.Kukabure su se smijale kao lude.

88

7. poglavlje

Zapamtite...1.Svaka hipnoza je samohipnoza.2.Ne možete zaglaviti u hipnotiziranom stanju.3.Uvijek imate sve pod kontrolom. Možete prestati kad god želite.4.Hipnoza je prirodno stanje uma.5.Poslužite se čokoladicama!

S plastificirane kartice na zidu ureda Ellen O’Farreli

Ellen je probudio Patrickov vršak prsta, koji joj je polako i nježnoklizio niz ruku.

Prstom po ruci, tako bi uvijek počinjao.Jon ju je ljubio iza vrata. Sitnim nježnim poljupcima.Edward joj je lizao uho, oduševljeno i vlažno, što ju je nepodnošljivo

škakljalo. Krivo je protumačio njezine jauke i grčenje kao izraz ludogseksualnog uzbuđenja, a ona nikad nije uspjela razjasniti taj nesporazum.

Andy bi joj neugodno vrućim dahom šapnuo u uho, „Hoćeš li...?(uvijek je htjela reći „Što? Hoću li što? Završi rečenicu!”)

Pitala se ljubi li sad Jon nekoga drugog iza vrata, liže li Edwardnekome uho i šapuće li Andy svoje nezavršeno pitanje. Zašto razmišljašo bivšim ljubavnicima?

Očiju još uvijek zatvorenih, otkotrljala se do Patricka da mu budelakše dosegnuti njezinu ruku. Sviđalo joj se to što radi vrškom prsta.Obožavala je to što radi vrškom prsta.

89

Obožavala je i Jonove sitne poljupce.Pa što onda? Koncentriraj se na vršak prsta.Vjerojatno se Patrick koristio istom tehnikom i sa Saskijom, u ovom

krevetu, vjerojatno i na istim plahtama. To je bilo zanimljivo, ali nimalorelevantno.

Jednom kad usavršiš seksualni stil, ne trebaš ga više mijenjati. I onase i dalje ljubila točno onako kako ju je naučio onaj dečko u kampu kadjoj je bilo petnaest. Imao je okus po pivu. Odvratan i slastan. Kako li sezvao taj dečko? Chris? Craig? Nešto tako.

Patrick joj je povukao spavaćicu. „Da skinemo ovo.”Željela je sada biti u krevetu s Patrickom; nigdje drugdje ne bi radije

bila. S druge strane, nije joj se pretjerano sviđala pomisao da Jon ljubinečiji tuđi vrat.

Pomogla je Patricku da joj povuče spavaćicu preko glave.Pitala se Što Saskia sada radi. Kamo je otišla sinoć nakon što ih je

izgubila na semaforu? Je li otišla kući gledati stare fotografije sebe iPatricka? Je li plakala?

Je li Ellen odgovorna za bol druge žene? Bi li joj ga trebala vratiti?Naravno, nije imala nikakvu namjeru da joj ga vrati. On nije želioSaskiju. Želio je Ellen.

Tako svijet funkcionira. Veze se završavaju. Kad ne bi bilo tako, onabi još uvijek bila u kampu s dečkom s pivskim zadahom.

Julia je bila u pravu. Saskia mora odrasti i krenuti dalje.No, s druge strane, nije li bilo nešto plemenito u Saskijinu odbijanju

da ga pusti? Bila je luda od strasti. Ellen si nikad nije dopustila iz strastiučini nešto ludo.

„O čemu razmišljaš?”Patrick se podbočio na lakat i gledao je smiješeći se. Maknuo joj je

kosu s čela.„O Saskiji”, iskreno je odgovorila bez razmišljanja.Patrick je povukao ruku. „Ne mogu pobjeći od te žene, je li?”„Žao mi je”, reče Ellen. Pokušala ga je privući natrag k sebi, ali usne

su mu se stisnule u tanku liniju i izgledao je kao mrzovoljni

90

srednjoškolski profesor kojem je već svega dosta.Rekao je, „Sad je ta kuja i u krevetu s nama.” Ustao je iz kreveta i

otišao u kupaonicu, nepotrebno snažno zatvorivši vrata za sobom.Ellen se ponovo smjestila na jastuk i zagledala se u stropni ventilator

koji se polako okretao. (Uokolo, uokolo, uokolo. Zapamtila jc taj prizorda ga upotrijebi za uvođenje. „Zamislite da promatrate stropniventilator.”)

Slušaj, Saskia. Omela si nas u seksu. Ljut je na mene zbog tebe.Svaki put kad je bila s Patrickom, dio nje je zamišljao kako bi Saskia

reagirala da je tu i da ih gleda. Osjećala se kao da nastupa u vlastitomrealityju za jednu gledateljicu. Da Patrick zna koliko vremena posvećujerazmišljanju o Saskiji, pobjesnio bi.

Vani su kukabure grgotale od smijeha.

* * *

Ako nekome dovoljno dugo zurite u leđa, osjetit će vaš pogled iokrenuti se. Ne vide vas, ali osjete neku promjenu u atmosferi.

Zato sam uvijek vjerovala da, ako budem dovoljno dugo razmišljala oPatricku, on će to osjetiti. Ako netko može osjetiti pogled s drugog krajaprostorije, ne bi li onda trebali osjetiti i bujicu dubokih emocija, tsunamiosjećaja s drugog kraja šačice predgrađa?

Zamišljam svoje osjećaje kao gust oblak koji plovi nad ulicamaSydneyja i jednog će dana Patrick biti pod tušem (volio se dugo tuširativrelom vodom, tako da je para sukljala) uz otvoren prozor i odjednom ćeje osjetiti - moju ljubav; udahnut će oblak mojih osjećaja, zatvorit ćeslavinu i pomisliti, „Saskia”.

I dok se bude brisao, pomislit će, „Pogriješio sam”.A zatim će me nazvati i prije nego se obuče. I sve će opet biti u redu.Ljudi se mire. To se stalno događa. Zašto se ne bi dogodilo i nama?

* * *

Ellen je čula kako se Patrick tušira.Sigurno ga je uzrujala; veselio se ovom jutru. Jack je prespavao kod

91

bake i djeda, a Patrick je trebao otići po njega tek kad odu na večerutamo. Pričao je kako će jutros spavati dokasna, doručkovati i čitatinovine u krevetu. Kupio je kroasane za tu priliku. A sad mu je uništilajutro.

Zar je čudno da on jadan ne želi čuti ime svoje uhode dok pokušavavoditi ljubav s Ellen?

Obuzeta kajanjem odgrnula je pokrivač. Nije obukla spavaćicu, samoje ustala iz kreveta i stisnula kvaku na kupaonskim vratima. Nisu bilazaključana. Tuš je tutnjao. Bilo je toliko zapareno da je jedva ištavidjela.

„Hoćeš mi se pridružiti?” začuo se Patrick iz tuša. Nije više zvučaokao ljutiti srednjoškolski učitelj. Odmaknuo je zavjesu.

Nekoliko minuta kasnije, noge su joj obavijale Patrickov struk iuopće nije razmišljala o Saskiji.

* * *

Šetala sam neko vrijeme hipnotičarkinim vrtom.Pokupila sam tratinčicu koja je pala na tlo i zataknula je iza uha; kao

da sam jedna od tih djevojaka, onih koje znaju da će s cvijetom iza uhaizgledati zaigrano i lijepo. Kao da sam mislila da ta tratinčica možepromijeniti cijelu tu situaciju, da ću zbog nje postati slatka i mila, kao daje ovo jedan smiješni mali ljubavni trokut, kao da smo Ellen i ja dvijedjevojke koje na zabavi pokušavaju privući pažnju istog dečka. Zatimsam stala na Ellenin trijem i uhvatila svoj odraz u staklenom zidu krajulaznih vrata. Izgledala sam sredovječno i zlovoljno. Izvadila sam cvijet izdrobila ga u šaci, a onda poprilično glasno pokucala na vrata iako samznala da nije kod kuće. Ljutito sam pokucala ponovo. Kao da neštodokazujem. Ovdje sam!

Zatim sam slegnula ramenima, kao da sam imala dogovorenu seansu,a ona se nije pojavila. Sišla sam s trijema i primijetila stazu koja jevodila mimo kuće do plaže.

Spustila sam se stazom, skinula cipele i hodala bosonoga po hladnompijesku.

92

Zamisli ti to. Izađeš iz kuće i već si na plaži.Pitam se cijeni li to. Ne djeluje mi kao pretjerano sportski tip. Ne

mogu je zamisliti znojnu i zadihanu. Pretpostavljam da sjedi prekriženihnogu, meditira i pjeva. Ili izvodi jogu. Pozdravlja sunce i sva ta sranja.

Plaža je bila pusta i tiha, ako se izuzme zapljuskivanje valova ipovremeno graktanje galebova; još je bilo prerano za trčanje, brzohodanje i šetanje pasa. Bila je plima i biserno se nebo činilo vrlo niskim.

Bez razmišljanja sam skinula odjeću, utrčala u ocean i zaronila ravnopod val.

Voda je bila. toliko užasno hladna da mi je izbila zrak iz pluća. Kadsam izronila, vrisnula sam na sav glas pa zaronila još nekoliko puta.Zatvorila bih oči svaki put kad bih zaronila i vidjela uskovitlane vrtiogepijeska i tanahne zrake svjetla.

Zaboravi ga.Pusti m.Oslobodi ga se.Te su mi riječi kristalno jasno zazvonile u glavi svaki put kad bih

zaronila, kao da mi sirene šapuću poruke u uho.Nakon toga, dok sam gola hodala plažom do svoje odjeće, a

ranojutarnje sunce mi je nježno milovalo ramena, odlučila sam popitikavu i pročitati novine u kafiću. Odjednom me obuzeo čudan osjećaj kojijako dugo nisam osjetila i trebalo mi je nekoliko minuta da shvatim da jeto sreća. Cista, puka sreća. Zaboravila sam koliko volim plivati u moru.Nisam to radila godinama. Zrak je morao biti vreo, a voda gotovo mlakada bi Patrick zaplivao. „Kukavice” vikala bih mu iz vode, a on bi rukomnapravio ironičnu gestu ne digavši pogled s novina.

Njegova mi je majka rekla da je uvijek bio čudan kad je temperaturavode u pitanju. Morala mu je pisati ispričnice za školske sportske igre.Dok bi se tuširao, brat bi ga polijevao hladnom vodom, a on bi vrištaokao djevojčica. „Mekušac”, govorio bi mu otac.

Pitala sam se je li mu hipnotičarka upoznala roditelje. Njegova mamame voljela, jednog Božića, nakon što je popila previše punča, rekla mi jeda sam joj poput kćeri.

93

Možda ću poslušati sirene i jednu se večer odmoriti od Patricka ihipnotičarke. Možda ipak odem na onu zabavu na poslu večeras. Moždaobučem onu crvenu haljinu koja mi samo stoji u ormaru.

A usput bih mogla svratiti do Patrickove mame. Samo da jepozdravim. Pokazat ću joj da sam nastavila sa životom.

* * *

„Dakle, bavite se hipnozom, Ellen”, rekla je Patrickova majka.„Moram priznati da nikad prije nisam vidjela hipnotičarku.”

„Ona je hipnoterapeutkinja., mama”, ispravio ju je Patrick.„O, oprosti!” Mama mu je izgledala zatečeno.,,U redu je!” brzo su rekli i Ellen i Patrick da je umire.Maureen Scott bila je tipična mama i baka. Imala je nedefiniranu

frizuru i boju kose, blago obješeno lice, bezobličnu figuru, odjećupastelnih boja i rastezljivog struka.

„Moja je mama puno starija od tvoje”, rekao joj je Patrick dok su sevozili onamo. „Pripada drugoj generaciji.”

„Koliko ima godina?” upitala je Ellen.„Ove će godine napuniti sedamdeset.”Ellenina majka imala je šezdeset šest godina, bila je samo tri godine

mlada, ali Ellen to nije tad istaknula i sad joj je bilo drago što nije; zbiljase činilo da je Maureen bar dvadeset godina starija od Anne. Ellenina jemajka bila sva u oštrim linijama, a Maureen se činila posve bezobličnom.Mogla je zamisliti Maureen kao Anninu pacijenticu. Anne bi joj žustro ipokroviteljski rekla neka uzima kalcij kako bi spriječila osteoporozu i daredovito ide na mamografiju, kao da je ona sama još daleko od tihstaračkih problema.

„Dakle, hipno-terapeut-kinja”, pažljivo je ponovila Maureen. „Ra dobih čula nešto više o tome, Ellen.” Dodala je Ellen pladanj sa slikomSidnejskog mosta, na kojem je bila posuda s umakom od luka i redovikrekera.

„Moramo se paziti”, reče Patrickov tata. „Mogla bi nas hipnotiziratiza večerom.” Pljesnuo je i prigušeno se nasmijao.

94

George je zabrinjavajuće, komično nalikovao Patricku. Ellen semorala truditi da ne bulji. Nije znala je li ikad vidjela toliko sličneroditelja i dijete. Da Patrick nije bio u istoj prostoriji, posumnjala bi da jezeza pretvarajući se da je starac, i to s ne pretjerano uvjerljivom maskom.Georgeova je kosa bila sijeda, a ne smeđa, ali činilo se da imajuidentičnu frizuru, a Patrickove zelene oči gledale su je s izboranog lica.Sve je bilo isto: oblik nosa, vilica, položaj ramena, pa čak i način na kojisu sjedili, nogu ispruženih naprijed, dok su u velikim rukama ljuljalipivske čaše.

„Zapravo su klonovi”, reče joj Patrickov brat u uho dok se saginjaoda stavi podmetač pred nju. Na podmetaču je bila slika Ayers Rocka.

Patrickov mlađi brat Simon bio je nizak i crn, s pomno dotjeranomkozjom bradicom kakvu nose modni dizajneri. Imao je samo dvadesetčetiri godine i Ellen je izgledao kao da bi trebao uživati droge u noćnomklubu umjesto da poslužuje pića u ovoj kućici od crvene cigle, sraspelom iznad televizora, na kojem se bez zvuka vrtio neki kviz, i sormarićima prepunim drangulija i kolekcionarskih tanjura.

„Ellen će me naučiti hipnotizirati prijatelje”, reče Jack ne dižućipogled s mjesta na kojem je potrbuške ležao pred televizorom i igraoigricu.

„Mogu te i ja naučiti, frende”, reče George. Uzeo je čajnu žličicu izaljuljao je naprijed-natrag među prstima. „Tebi... se... spava”. Pljesnuose po koljenu. Bio je od onih koji su sami sebi čestitali.

„Moš mislit, deda”, odgovori Jack.„Ellen sigurno nikad prije nije čula tu šalu”, reče Simon.„George!”, reče Maureen. „Sigurna sam da se hipnotiziranje ljudi ne

svodi na to!” Zabrinuto je pogledala Ellen. „Barem mislim... Zar ne?”„Ne baš”, nasmiješila se Ellen. Umak od luka bio je napravljen od

kiselog vrhnja i instant juhe od luka. Podsjetio ju je na školske dane.„Nekad mi se čini da sam hipnotizirana kad previše gledam

televiziju”, reče Maureen. „Osjećam se kao da se budim izomamljenosti.”

,,I to je, zapravo, vrsta hipnoze”, odgovori Ellen.

95

„Zbilja?”, reče Maureen sa zahvalnim izrazom na licu.„Ellen pomaže ljudima da prestanu pušiti ili da smršave”, objasnio je

Patrick. „Takve stvari. Pomaže ljudima na visokim položajima prevladatistrah od javnog govorenja.”

Citirao je od riječi do riječi jednu od Elleninih brošura. Nije ni znalada ju je pročitao.

Osjećala je da im je veza danas dosegnula novu razinu: dublju,složeniju, potpuniju. Njihovo vođenje ljubavi jutros pod tušem bilo jetoliko izuzetno da je jedva čekala da to ispriča drugima. (Pričljivi čovjeku voćarni pitao ju je, „Kako ste proveli dan?”, a ona mu je željelaodgovoriti, „Pa, znate, doživjela sam osobito ugodno seksualno iskustvojutros pod tušem! Hvala na pitanju!”) Nakon toga su se vtatili u krevet irazgovarali, a Patrick joj se ispričao što se obrecnuo na nju i rekao joj daga Saskia toliko izluđuje da je razmišljao čak i o terapiji.

„Dakle, pomažete ljudima oko javnog govorenja. Na poslu moramgovoriti pred klijentima”, rekao je Simon, koji je bio dizajner internetskihstranica. „Uvijek mislim da uopće nisam nervozan, ali onda mi se dogodinešto čudno.” Ustao je da joj pokaže. „Kao da me uhvati nekontroliranigrč u lijevoj nozi.” Kucnuo je jednim koljenom o drugo.

„Hm!” reče Patrick. „To se i meni događa. Ali kod mene to izgledaovako.” Ustao je i trznuo nogom.

„Dečki, izgledate kao da oponašate Elvisa”, likovala je Maureen.Jack se okrenuo na leđa i gledao ih. „Ja odlično držim govore”, rekao

je. „Ne događa mi se to s nogom. Događa li se tebi, deda?”George je odmahnuo glavom. „Ne. Mora da si naslijedio moje čelične

živce.”„Čelične živce”, promrmljao je Jack sebi u bradu. „Imam čelične

živce.”,,A vi, Maureen?” upitala je Ellen.„Zapravo, meni držanje govora poprilično dobro ide”, neočekivano je

rekla Maureen. „Već više od četrdeset godina držim govor na božićnojzabavi u teniskom klubu. Uglavnom prođe vrlo dobro.”

„Mama dobro priča viceve”, rekao je Patrick pa ponovo sjeo i uzeo

96

piće.„Većina majki očajno priča viceve”, Simon će. „Ali ne i naša.”„Ponekad su poprilično prosti”, reče George. „Moja žena dobro priča

proste viceve.”„Ma ne pričam”, zahihotala se Maureen.„Ispričat ću vam ja vic! Kuc-kuc!” povikao je Jack.Netko je pokucao na vrata. Svi su se nasmijali.„Još nisam došao do smiješnog dijela”, uvrijeđeno će Jack.„Netko je pokucao kad si rekao kuc-kuc”, objasnila mu je Maureen.

„Smijali smo se zbog te slučajnosti. Pitam se tko bi to mogao biti.Nikoga ne očekujem. Dečki, očekujete li vi nekoga?”

„Vjerojatno je neki trgovački putnik”, reče Patrick. „Kladim se da ćete pokušati nagovoriti da promijeniš teleoperatera.”

„Pa ne znam”, rekla je Maureen ne mičući se, kao da stvarno morajunajprije riješiti tu zagonetku.

„Možda su Jehovini svjedoci.” Ni George se nije micao.Ponovo se začulo kucanje.„Ne pada mi na pamet tko bi to mogao doći u ova doba”, domišljala

se Maureen. „Čudno vrijeme za posjet. Taman prije večere.”„Čovječe! Ovo je nešto najluđe što nam se ikad dogodilo!” reče

Simon toliko autentično zaprepašten da je Ellen pomislila da misliozbiljno. „Ovo je život na rubu! Ovo je.

„Otvorit ću vrata.” Patrick je položio ruke na koljena.„Ja ću.” Jack je skočio na noge i istrčao iz sobe.Čulo se kako se vrata otvaraju pa zatim i nerazgovijetan ženski glas.„Vjerojatno me neka prekrasna žena očajnički pokušava pronaći”,

reče Simon Ellen zaklonivši usta rukom. „To mi se često događa.”„Često mu se događa u snovima”, rekao je Patrick.Čuli su kako Jack dugo razgovara.„Mislim da tajanstvenom gostu priča kuc-kuc vic”, nacerio se Simon.„Pa mislim da bih stvarno trebala... Ali zbilja ne znam tko bi to

mogao biti!” Maureen je izašla iz sobe popravljajući frizuru.Začuo se ženski smijeh i Patrick je odjednom toliko snažno spustio

97

piće na stol da se pivo razlilo. „Nemoj me zezati.”„Zezati oko čega?” upitao je njegov otac.Patrick je ustao i razmaknuo zavjese s prozora okrenutog prema ulici.

Zavrtio je glavom, sa zlovoljnim, ogorčenim smiješkom, pustio zavjese iodmarširao iz sobe ne pogledavši Ellen.

Ellen je osjetila da joj srce ubrzano kuca. Patrick je tijekom cijelevožnje ovamo jednim okom gledao u retrovizor. „Ni traga zecoubojici”,sretno je rekao kad su se zaustavili pred kućom njegovih roditelja.

„Što se događa?” upitao je Patrickov otac.,,Mislim-da-znaš-tko je svratio”, odgovori Simon. Uputio je Ellen

snužden i znatiželjan pogled.„Kvragu”, rekao je George. „Idem vidjeti trebaju li tampon-zonu.”„Pretpostavljam da znaš za nju”, oprezno je rekao Simon kad su ostali

sami u prostoriji. „Za njegovu bivšu djevojku.”„Znam”, odgovorila je Ellen. Stiskala je rukama bedra da ne bi

skočila sa stolice i otrčala do vrata. Samo želim vidjeti kako izgleda!Naprezala se da čuje što se događa.

Simon je vrtio glavom. „To mora da ti je malo čudno - iuznemirujuće?

„Zapravo i nije”, odgovori Ellen. „Nisam je čak ni vidjela.” Trudilase da ne zvuči kao da se žali.

Patrickov se glas jasno čuo i u sobi. Ellen ga nikad nije čula da takogovori, grubim i neugodnim glasom. Zvučao je kao veliki, debeli,zajapureni čovjek koji pruža dlan prema kameri u jednoj od onihranovečernjih emisija o aktualnim zbivanjima. „Saskia. Ako ne odešodmah, zovem policiju. Prevršila si svaku mjeru. Ovo je neprihvatljivo.”

A onda se začuo i Jackov glas, povišen od straha ili uzbuđenja. „Tata, zašto zoveš policiju?”

Simon se trgnuo. „Mogao bih pokušati izvući Jacka.” Izašao je izsobe. Ellen je ostala prikovana za stolicu. Nije imala nikakav opravdanrazlog da se umiješa.

Pitala se bi li se trebala bojati za njihovu sigurnost, hoće li Saskiaizvući pištolj ili veliki sjajni kuhinjski nož. U knjizi koju je čitala pisalo

98

je da većina žrtava uhođenja ne bude fizički napadnuta (samo mentalnoterorizirana), ali bila je prepuna užasavajućih slučajeva iz stvarnog životau kojima su na kraju jadne žrtve ubijene.

Ili je njezina majka možda u pravu i trebala bi se bojati za vlastitusigurnost: možda je ona Saskijina meta. Ellenina bi se majka jakonaljutila da Ellen ubiju.

„Dobro, smirite se svi.” Rekao je to Patrickov otac. Ellen još uvijeknije dobro čula Saskijin glas.

Spustila je piće na podmetač sa slikom Ayers Rocka koji je stajao nakukičanom tabletiću i nemirno se muvala po sobi. Bila je tu policapretrpana uokvirenim fotografijama. Prepoznala je Patricka na slici sdrugom ženom i pohlepno je uzela. Da nije ovo Saskia?

Onda je vidjela da je fotografija nastala u bolnici i shvatila da jemlada, plavokosa žena koja je sjedila u krevetu i držala dijete zamotanou plavu dekicu vjerojatno Colleen. Patrickova žena. Njegova mrtva žena.Ellen se pitala jesu li joj stanice raka koje će joj samo godinu danakasnije uzeti život već tada bile u tijelu i zbijale redove za zloćudninapad,

Patrick je izgleda sjeo na krevet pored svoje žene. Bili su stisnutiskupa, leđima naslonjeni na šipke bolničkog kreveta. Colleen je jednomrukom držala dijete, a druga je ležala isprepletena s Patrickovom unjegovu krilu. Vidjelo se da je drži čvrsto.

Colleen se smiješila djetetu; Patrick se smiješio osobi koja jefotografirala. Bilo je to prije samo osam godina, ali Patrick je izgledaotoliko drukčije, toliko mlade: oči su mu djelovale okrugliji, obrazi puniji,kosa gušća i duža, nosio je majicu kakve nose mladi. Colleenina je kosabila neuredna, a Patrick neobrijan. Fotografija je nastala vjerojatno samonekoliko sati nakon Jackova rođenja. Na licima im je bio onaj zadivljeniizraz koji je Ellen već viđala i kod drugih ljudi na prvim fotografijama sdjetetom. Vidi što smo napravili! Rođenje prvog djeteta. Jedan od onihsvakodnevnih događaja koji se čine nevjerojatnima samo ljudima koji suizravno u njih uključeni.

Ellen se osjetila pomalo posramljenom. Čitav je dan razmišljala o

99

seksu pod tušem s mužem te mlade žene. Kako neukusno. S Colleen jeimao pravu vezu. Vjenčao se s njom, imali su dijete. Bila je to odraslaveza. Bilo je očito koliko je Patrick volio Colleen iz toga kako je saviotijelo oko njezina.

Ellen je osjetila bliskost prema jadnoj, smiješnoj, ludoj Saskiji, kojaje stajala na ulaznim vratima, još uvijek se nadajući i pravila budalu odsebe. Da divna Colleen (i samo iz fotografije je bilo očito da je biladivna) nije umrla, Patrick ne bi ni pogledao ni Saskiju ni Ellen.

Smrt je bila tako elegantan način da se prekine veza. Bez nevjere, bezdosade, bez dugih kompliciranih razgovora duboko u noć. Bez „čujem dajoš uvijek nema nikoga”. Bez slučajnih susreta na zabavama ivjenčanjima. Bez „nabacila je par kila” ili „postarala se”. Smrt je bilakonačna i tajanstvena i tako si zauvijek imao zadnju riječ. „To je mojamama.”

Ellen se trgnula. Jack je stajao pokraj nje i gledao fotografiju unjezinoj ruci. „To je dan kad sam se rodio. Mama mi je mrtva.”

„Da.” Ellen je pažljivo vratila fotografiju na mjesto. Pitala se osjećali Jack isto prema svojoj mrtvoj majci što i ona prema svomnepostojećem ocu: neki osjećaj bez osjećaja. „Znam.”

„Tatina bivša djevojka je na vratima”, reče Jack. „Saskia. Živjela je snama neko vrijeme.”

„Sjećaš li je se?” radoznalo upita Ellen.Jack je djelovao neodlučno. „Pomalo. Na primjer, sjećam se da je

dolazila po mene u vrtić. Rekla bi mi, „Dobro došao, Jack!” Uvijek bi mipripremila tanjur s keksima, voćem i ostalim.” Dobacio joj je kratkipogled upozorenja. „Tata ne voli razgovarati o njoj.”

„Znam”, odgovori Ellen. Zašto je Saskia dolazila po njega u vrtić?Zar nije morala raditi? Zašto Patrick nije dolazio po njega u vrtić?

S ulaznih se vrata čuo povišeni ženski glas, a zatim lupanje vrata naautu i škripa guma.

* * *

Rekao je da će pozvati policiju ako ne odem.

100

Nisam ni znala da će biti tamo. Bila sam tako zadovoljna što samdobro izgledala u crvenoj haljini i još uvijek sam se osjećalapročišćenom od onog golog plivanja na plaži. Nekako mi se činilo da jeposjet Patrickovoj mami i tati jedna normalna, društvena, svakodnevnastvar. Napola sam mislila da je možda vrijeme da obnovim neka staraprijateljstva pa mi se činilo da bih mogla početi od njih.

Nisam mislila da je to dio moje „navike”. Moje prljave, odvratne,male navike.

U prilog tome govori i činjenica da nisam ni primijetila da jePatrickov auto parkiran pred kućom! A ja sam opsjednuta tim autom.

Toliko sam se navikla da ga slijedim da ga uspijem uočiti čak i kadsam u prometnoj gužvi daleko iza njega.

Dok sam hodala prilazom do kuće, razmišljala sam samo o tome kadme je Patrick prvi put doveo ovamo da mu upoznam obitelj. Jack je trčaoprilazom ispred nas. Bila sam nervozna jer još nije bila prošla ni godinadana otkad je Colleen umrla i bojala sam se da bi mogli pomisliti kakosam prebrzo ščepala ucviljenog udovca.

Sjećam se da je Simon bio u završnom razredu škole. Još je nosioškolsku uniformu i iz nekog je razloga uzeo elastične gumice i svezaokosu u puno malih repica koji su mu stršali po cijeloj glavi kao ježevebodlje. Maureen se stalno ispričavala zbog njega.

O tome sam razmišljala dok sam hodala prilazom prema kući: kolikosu svi bili ljubazni prema meni. Ulazna su vrata izgledala potpuno isto.

Glupa sam. Za jednu inteligentnu ženu zbilja sam jako glupa. Zar samstvarno mislila da se zadnjih nekoliko godina nije dogodilo samo zato štosu im ulazna vrata izgledala isto i da sam samo običan stari prijatelj kojije svratio u posjet. Moja sposobnost samoobmane je ogromna.

Onda sam zakucala na vrata i čula provalu smijeha, kao da se svimeni smiju. To me vratilo natrag u stvarnost i tada sam okrenula glavu ividjela Patrickov auto. Nisam mogla vjerovati da ga prije nisam uočila.Pomislila sam, „Doveo je Ellen. Upoznaje ih s Ellen.”

Razmišljala sam da pobjegnem, ali vidjeli bi me, a osim toga, diomene htio je umarširati u tu kući i reći, „Kako možete upoznavati tu novu

101

ženu kao da ja nikad nisam postojala? Kako možete sve to raditi -postavljati zainteresirana pitanja, točiti nekvalitetno vino, iznijeti posebnipladanj sa slikom Sidnejskog mosta, a na njemu su, kladim se, krekeri -sve potpuno isto, samo s dtugom ženom? Ne čini li vam se to bizarno?Pogrešno?”

A onda je Jack otvorio vrata. Naravno da sam ga viđala, češće negošto Patrick misli, ali nisam mu bila ovoliko blizu od dana kada samotišla. Mogla sam mu se približiti mnogo puta, ali nisam ga htjela zbunitiili uzrujati.

Nasmiješio mi se. Najdivnijim, najširim osmijehom. Njegoveprekrasne oči i dalje su potpuno iste. A onda je počeo brbljati sa mnom,potpuno prirodno, ispričao mi je kako sam pokucala točno u trenutku kadje on rekao ,,kuc-kuc” da ispriča vic - a koja je vjerojatnost da se todogodi - možda jedan naprama tisuću ili jedan naprama milijun? I ja samse smijala kad se pojavila Maureen s pristojnim i zbunjenim izrazom lica,koji je nestao čim me ugledala. Izgledala je prestravljeno, kao da samprovalnik.

A onda se pojavio Patrick, lica poružnjelog od gnjeva, a zatim njegovotac, sav ozbiljan i namrgođen kao da se dogodila prometna nesreća, aonda i Simon, odrastao i bez repića - nije me ni pogledao, samo jezgrabio Jacka za ruku kao da ga mora spasiti od mene.

Ništa što sam rekla nije moglo popraviti situaciju. Samo su htjeli daodem.

Htjela sam vrištati: Ali sve sam vas voljela. Bili ste moja obitelj.

* * *

„Voljeli smo je”, rekla je Maureen Ellen. „Zbilja jesmo.”„Molim vas, možemo li razgovarati o nečem zanimljivijem?” rekao je

Patrick, ali svi su ga ignorirali.Završili su s večerom, a Jack je zaspao na kauču u dnevnoj sobi.

Ellen se činilo da su uslijed stresa zbog incidenta sa Saskijom popilimožda malo više nego što bi inače pa im se fino razvezao jezik.

„Naravno da smo se uzrujali kad je Patrick prekinuo s njom. Bilo mi

102

ju je strašno žao”, nastavila je Maureen. „Obitelj joj nije ovdje, znate,odrasla je u Tasmaniji pa smo joj mi bili poput obitelji.”

„Siguran sam da Ellen ne želi sve to slušati”, rekao je Patrick.„Ne smeta mi”, odgovori Ellen, što je bio eufemizam stoljeća.„Ljudi se prestanu voljeti”, reče George. „Ne možeš ga kriviti zbog

toga kako se osjećao.”„Znam to, George”, razdraženo će Maureen. „Ali ne mogu zbog toga

prestati žaliti tu jadnu djevojku.”„Mora napokon pustiti Patricka na miru”, reče George. „Ovo već

predugo traje.”„Jacku je bila poput majke”. Maureen je ignorirala muža i

razgovarala s Ellen.„Trebao si joj dopustiti da i dalje viđa Jacka”, rekao je Simon

Patricku.„Koliko to puta moram ponoviti? Nikad nije tražila da ga viđa”, reče

Patrick. „Čim sam rekao da želim prekinuti, samo je poludjela. Doslovnopotpuno poludjela.”

„Srce joj je bilo slomljeno”, reče Maureen.„Bez obzira na to, nisam smatrao da bi Jack bio siguran s njom.”„A i majka joj je umrla netom prije toga”, nastavila je Maureen.„Da, odabrao si grozan trenutak”, reče Simon.„Bila je jako bliska s majkom”, Maureen reče Ellen. „Svaki dan su

razgovarale telefonom. Moji bi dečki poludjeli kad bih pokušalarazgovarati s njima svaki dan! Iako, sigurna sam da je s kćerimadrukčije.” Na trenutak je djelovala sjetno. „Razgovarate li vi svaki dansa svojom majkom, Ellen?”

„Ne”, nasmiješila se Ellen, iako su se zapravo čule e-mailom,porukom ili nekim drugim oblikom komunikacije gotovo svaki dan.

„Saskijin je otac umro kad je bila jako mlada, znate, a nije imalabraće i sestara pa joj je majka bila jedina obitelj”, rekla je Maureen.„Jako je loše podnijela majčinu smrt.”

„Prekinuli smo mjesec dana nakon što joj je majka umrla”, rečePatrick. „Bila je bolesna godinu dana. Koliko sam još trebao čekati?

103

Mislio sam da nije pošteno prema njoj da se i dalje pretvaram.”„Mjesec je ništa”, odgovori Simon.Ellen se u sebi složila.„Ma vidi gospodina Osjećajnog. Sa svojom zadnjom djevojkom

prekinuo si porukom!” reče Patrick,„Bila je to jako brižna poruka. Uostalom, ja nisam živio s njom.”„Kad je Patrick otvorio firmu, bio je, naravno, jako zaposlen i Saskia

je počela raditi na pola radnog vremena da bi se mogla brinuti o Jacku.”Maureen se obraćala samo Ellen. „Zbilja mu je bila divna majka.”

„Colleen mu je bila majka”, reče Patrick.„Naravno da jest, dušo, ali Colleen više nije bilo.”„Ne njezinom krivnjom.”„Naravno da ne, samo želim biti poštena prema Saskiji i reći da je to

divno radila.”„Colleen bi bolje. A Colleen nije bila luda.”„Colleen nikad nisi nogirao”, reče Simon. „Pa to ne možeš znati.”„Mogu znati”, odgovori Patrick. „Znam. I uostalom, Colleen nikad ne

bih nogirao.” Čulo se kako mu glas podrhtava od emocija, zbog čega susvi za stolom utihnuli. Ellen je vidjela kako je svi izbjegavaju pogledati.Osjećala je Maureeninu izvrsnu pečenu janjetinu s krumpirima kako jojsjedi u želucu kao kamen. Pa naravno da je još uvijek zaljubljen u svojumrtvu ženu. Ta prokletnica je baš morala umrijeti prije nego je stiglapostati dosadna ili iritantna.

Patrickov je otac duboko udahnuo i nasmiješio se Ellen izbjegavajućinjezin pogled. „Pa ja bih rado čuo nešto više o tom hipnotizmu.”

Ellen se slabašno nasmiješila. Već su nadugačko pričali o „tomhipnotizmu” za večerom.

„Negdje sam pročitao da se Hitler služio hipnozom”, reče Simon.„Većina političara izvrsno poznaje obrasce konverzacijske hipnoze”,

počela je Ellen, već automatski. Stalno su joj postavljali to pitanje kad bidržala predavanja. „To su jednostavne stvari, na primjer ponavljanje...”

„Ima jedna TV reklama”, reče Patrick gledajući u stol. Ne znam zašto je, ali ide ovako: čovjek pliva u bazenu i nečiji iskorišteni krvavi

104

flaster dopluta do njega i zalijepi mu se za usta. On ga strgne i baci, acijelo tijelo mu se strese kao da govori, miči se, miči se!’

„Znam je. Reklama za auto”, reče Simon.„Kakve veze stari flaster ima s autima?” namrgodila se Maureen.„Htjedoh reći da svaki put kad vidim Saskijin auto u retrovizoru ili

dobijem još jedno njezino pismo u kojem bunca i bjesni zbog tko značega, ili e-mail ili poruku, ili kad joj moram slušati glas na automatskojsekretarici, ili kad mi na posao dostavi jebeni buket - oprosti što psujem,mama - ruža, osjećam se kao tip u reklami, samo mislim, miči se, mičise.”

„Slala ti je ruže?” upita Maureen. „Slala je cvijeće muškarcu?”„Eto, zato ne želim slušati kako je Saskia bila sjajna majka ili da sam

odabrao grozan trenutak da prekinem s njom”, reče Patrick. „Ako sam jepovrijedio, platio sam za to. Plaćao sam i plaćao i plaćao” Rekavši to,ustao je od stola i izašao iz sobe.

„Ajme meni”, uzdahnula je Maureen.„Dobro došla u obitelj, Ellen!” živahno će Simon.„Prohodao je sa Saskijom prebrzo nakon što je izgubio Colleen”, reče

Maureen. ,,U tome je bio problem. Zbilja prebrzo. Nije tugovao.Muškarcima to grozno ide. Kad god se osjećaju loše, pokušavaju topotisnuti.”

„Dok žene o svemu raspredaju do sudnjeg dana”, odgovori George.„Razgovor pomaže!” reče Maureen. Opet se okrenula prema Ellen.

„Nakon što smo izgubili Colleen, Patrick si je utuvio u glavu da se moraJacku sve omogućiti. Bio je opsjednut time. Zakopao se u posao. Zato seSaskia toliko brinula o Jacku. Patrick je cijelo vrijeme radio.”

„Mama, mislim da smo ispričali Ellen dovoljno za jednu noć”, rečeSimon.

„Možda si u pravu”, odgovori Maureen. Ustala je i počela skupljatitanjure pa ne pogledavši Ellen brzo upitala, „Recite mi, Ellen, jeste likojim slučajem katolkinja?”

Simon je zafrktao.„Pa, nisam”, odgovori Ellen kao da se ispričava. „Aha. Pa, to je... A

105

smijem li pitati kojoj religiji pripadate?” Maureen je uzela mužev tanjur.„Nije da je važno, samo me zanimalo.”

„Pa zapravo nijednoj”, odgovori Ellen. „Nisam odgojena ureligijskom duhu. Moja majka je zakleta ateistica.”

Maureen je djelovala preneraženo. „Zakleta...? Mislite, ne vjeruje uBoga? Uopće? Ali vi, naravno, vjerujete?”

„Ne postoji li neko pravilo da se za stolom ne razgovara o politici ireligiji?” reče Simon.

„Ja sam vjerojatno produhovljenija od svoje majke”, odgovori Ellen.„Jako me zanima budizam, na primjer. Volim njihovu filozofiju - vještinupozornosti i slično.”

„Da, čula sam da je to sad jako popularno”, reče Maureen. Ellen jeosjećala da gubi bodove.

„Ommmm”, promumljao je George. Sklopio je dlanove ispod brade ipognuo glavu. „To vi budisti radite, zar ne? Ommmm. Ommmm.”

„George! Nije ona pravi budist”, reče Maureen. Unezvijereno jepogledala Ellen. „Odnosno... Jeste li?” Simon se previjao od smijeha.„Samo mi je zanimljivo”, krotko će Ellen.

„Dobro!” Maureen se uspravila, kao da želi reći da treba podnijetijunački sve što ti život donese. Prstom je dotaknula usne. „Volite li djecu,Ellen?”

„Mama!” Simon se udario dlanom po čelu.Ellen je primijetila nestašni sjaj u Maureeninim očima. Znala je točno

što radi.„Obožavam djecu”, odlučno je odgovorila.„Divno”, reče Maureen. ,,I ja.” Savršeno su se razumjele.„Imamo djecu za desert, je li?” reče George.Maureen je zakolutala očima. „Imamo pitu od jabuka sa sladoledom.”„Meni samo mali komadić”, reče Ellen.„Pa mršavi ste kao vješalica!” prekorila ju je Maureen. „Donijet ću

vam fini veliki komad.”Kasnije te večeri Ellen i Patrick ležali su u njezinom krevetu

ispruženi na leđima cuclajući tablete za želudac. Maureen je inzistirala da

106

Jack još jednu noć prespava kod nje. Patrick ga je odnio s kauča ugostinjsku sobu i uopće se nije probudio. Zatim su Patrick i Ellentaksijem otišli njenoj kući jer su oboje previše popili.

„Žao mi je zbog ovoga večeras”, rekao je Patrick.„Bilo je lijepo”, odgovori Ellen. „Mislim da ti je obitelj divna.”To je bilo točno. Zbog nečega se u obitelji Scott osjećala

iznenađujuće ugodno, kao da je već puno puta sjedila za njihovim stolomi dodavala pečene krumpire.

„Nisam smio dopustiti da se onoliko priča o Saskiji”, rekao jePatrick. „Ali vrijeđa me kad mi se čini da su na njezinoj strani.”

„Znam”, reče Ellen i okrene se da mu dotakne rame. Bilo je tvrdo kaokamen, kao da su mu svi mišići stisnuti. Gnječila ga je prstima ne bi liublažila napetost. „Razumijem.”

„I nisam trebao vikati na Saskiju pred Jackom”, reče Patrick. „Aliosjetio sam neki ludi gnjev kad sam joj čuo glas. Jedno vrijeme sammislio da bih je jednostavno mogao prihvatiti kao dio života, kaohendikep. Ali sada naginjem drugom ekstremu. Kao da sam na krajusnaga. Ponekad pomislim da bih je mogao ubiti. Sad mi je jasno kakoljudi dođu do toga. Do ubojstva. Dođe mi da je ubijem.”

„Nemoj, molim te”, rekla je Ellen. Prestala ga je masirati. Činilo seda mu ne pomaže. „Ne želim dolaziti u zatvor u bračne posjete.”

„Pobrinuo bih se da me ne ulove”, reče Patrick. Izvadio je još jednutabletu iz paketića koji mu je bio na prsima i smrknuto je zagrizao.

Ellen ga je zabrinuto pogledala u lice. Vidio je da ga gleda inasmiješio se. ,,U redu je”, rekao je. „Samo se šalim. Uostalom, ulovilibi me. Ja sam tip osobe koja nikad ne prolazi nekažnjeno. Skrenem desnogdje to nije dozvoljeno i iza ugla me čeka policija.”

„Kad smo već kod policije...”„Da, znam.” Patrick je grčevito micao vilicu. „Ali... Ne znam. Nisam

siguran da je to pravi put.”Očito nije htio ponovo ići na policiju, ali Ellen nije baš bilo posve

jasno zbog čega. Samo zato što se bojao da će Saskia ostvariti svojeprijetnje i podići optužbu protiv njega? Ili je tu bilo još nečega?

107

„Razmisli o tome”, rekla je.„Hoću.” Ali znala je da neće.Zijevnula je, naglo i jako. „Ne mogu vjerovati koliko sam umorna.”„Ja ću još satima biti budan”, reče Patrick. „Misli će mi se vrtjeti po

glavi kao na vrtuljku. Možeš li me jednostavno hipnotizirati da zaspim?”„Ha?” reče Ellen. „Ozbiljno. Možeš li?”„Smatra se da nije pametno hipnotizirati partnera, etički gledano”,

rekla je, osjetivši se čistunski. Predlagali su joj to i prije, u prošlimvezama, ali uglavnom su to bili lakomisleni zahtjevi pa ih je lako moglaodbiti.

„Neću te prijaviti”, reče Patrick. „Samo želim izbaciti sve te misli izglave.”

„Mislila sam da ti se hipnoza baš i ne sviđa. Rekao si da ti je groznapomisao na gubitak kontrole”, zavlačila ga je Ellen.

„To je bilo prije nego što sam te upoznao. Sad to bolje razumijem, Ivjerujem ti.”

Ellen je pomislila na svog mentora Flynna, šezdesetogodišnjeghipnotičara starog kova, koji je strastveno mrzio hipnozu na pozornici ivjerovao da svoj profesionalni integritet mogu zaštititi jedino tako štoama baš nikad neće koristiti svoju vještinu izvan terapijskog ureda.Pomislila je na Dennyja, simpatičnog mladića kojem je bila mentorica ikoji joj je ponosno rekao da je koristio hipnotičko rukovanje da bi lakšezavodio žene u barovima (navodno s velikim uspjehom pa je Ellen znalada mu nije važno koliko se ona tome gorljivo protivi). Kad bi reklaFlynnu što je dopustila Dennyju, bio bi užasnut, kao djed koji smatra daje razmazila dijete. Zaključila je da je na etičkom spektru ona negdjeizmeđu Flynna i Dannyja.

„Valjda nije strašno ako izvedemo samo vježbu opuštanja”, rekla je.

108

8. poglavlje

Usput budi rečeno, ne uhodim te. Prestani upotrebljavati tu riječ,molim te, znaš da je smiješna. Samo želim RAZGOVARATI s tobom, to jesve.

Iz neotvorenog e-maila Patricku Scortu

„Neki tip u Americi tužio je bivšu djevojku koja ga uhodi”, rečePatrick. „I sudac mu kaže, „Tolika bi vam pažnja trebala laskati”, inekoliko dana kasnije tipa nadu mrtvog. Uhoda ga je upucala ili izbola ilinešto. Istinita priča.”

Bila je nedjelja popodne i Ellen, Patrick, Julia i Patrickov prijateljSmradac (njegovo pravo ime još nije bilo potvrđeno, a i Ellen i Julia bilesu previše pod utjecajem svojih majki iz visokog društva da bi senatjerale zvati ga Smradac) jeli su ribu s krumpirićima na pikniku uWatsons Bayu.

Julia je otvorila temu uhođenja. „Čujem da imaš uhodu, Patrick”,rekla je nekoliko minuta nakon što su sjeli, istim druželjubivim tonomkakvim bi rekla „Čujem da si geodet, Patrick”. Ellen se iznenadila štoPatrick nije pokušao promijeniti temu, pogotovo nakon prethodne večerikod njegove obitelji. Štoviše, odgovorio je gotovo entuzijastično. Bilo jezanimljivo promatrati sitne promjene u njegovoj osobnosti kad je bio srazličitim ljudima. S obitelji je bio brbljaviji, nježniji, djetinjastiji. SaSmradcem i Julijom bio je ležerni Australac koji se ničim ne zamara.

„Ali ne bojiš se za život, je li, Scottie?” upitao je Smradac.

109

Smradac je bio zdepast i proćelav, s dvjema jamicama u obrazima,tako da je izgledao kao divovska beba s prosijedom bradicom i dubokimglasom. Bio je i poprilično nizak za muškarca, što je Patrick zaboraviospomenuti, a Ellen je zaboravila spomenuti da je Julia poprilično visokaza ženu. Julija je izgledala osobito kozmopolitski, u uskoj jakni sa šalomi kožnim čizmama s vrtoglavom potpeticom, u kojima je dosezala visinusupermodela, pa kad se rukovala sa Smradcem, koji je nosio zgužvanukaubojsku košulju, izblijedjele traperice i iznošene radničke čizme,podigla je jednu obrvu i preko njegove glave pogledala Ellen, koja jesamo slegnula ramenima. Imala je osjećaj da će se iz ovoga izroditi pričakoju će Julia još godinama prenapuhavati: Ono kad si me pokušalaspojiti s ćelavim patuljkom kojeg su zvali Smradac.

Ali na neki je način bilo i bolje što je Julia očito otpisala Smradca,jer je bila potpuno opuštena, jela je vruće krumpiriće kao luda pa čakpomalo i koketirala sa Smradcem. Da ga je smatrala potencijalnimpartnerom, izbjegavala bi kontakt očima, ponašala se napadnonezainteresirano i potpuno bi izgubila apetit.

„Ne bojim se za život”, odgovori Patrick. „Samo za mentalno zdravljeponekad. Htio sam reći da ljudi ne shvaćaju ozbiljno muškarce koji sužrtve uhođenja.”

„Jesi li je ti upoznao, khm, ti tamo?” upitala je Julia Smradca. „Čuj,možeš li mi reći svoje pravo ime? Ne mogu te zvati „Smradac”, a mirišešsavršeno prihvatljivo.”

„Bruce”, odgovori Smradac.„Nije to.”„Što fali Bruceu? Uvrijeđen sam.”„U redu, Bruce, jesi li je upoznao?” reče Julia. „Patrickovu uhodu?”„Dobro sam je poznavao” odgovori Smradac. „Sviđala mi se.

Zapravo mi se jako sviđala.”Pogledao je Patricka, koji je slegnuo ramenima i rekao, „Želiš njezin

broj telefona? Samo naprijed, prijatelju.”,,I ne bi pomislio da je sposobna za ovu... ludost?” reče Julia.„Pa ne znam.” Smradčeva jamica postala je dublja. „Nismo li svi

110

sposobni za to? Uvijek sam mislio da je ljubav vrsta ludila.”„Ljubav je vrsta ludila” ponovila je Julia. „To je vrlo, hmm, poetična

izjava za muškarca koji se zove Bruce.”„Nastoji zadiviti dame”, reče Patrick.„Stvar je u tome”, reče Julia, „da smo svi nekad bili povrijeđeni, ali

moramo nastaviti dalje, zar ne? To je život.”„Nikad nisi guglala bivšeg? Kad je zadnja djevojka prekinula sa

mnom, satima sam je uhodio na internetu”, reče Smradac. „Iako je nisamfizički uhodio, uhodio sam je u svojoj glavi.”

„Pa što onda? Možda sam povisila glas na bivšeg muža, ali nespadam zbog toga u istu kategoriju s nekim tko je ubio bivšeg.”

„Ali zar onda ne razumiješ kako može doći do toga?”„Ne” reče Julia.„Uh, teška si.”„Stvarno jesi.” Ellen je zajedljivo pogledala Juliju.„Dobro, dobro” odgovori Julia. „Jednom sam anonimno nazivala novu

djevojku svog bivšeg. Samo nekoliko tjedana, i to kad mi je bilosedamnaesti”

„Aha!” Smradac je pobjednički uperio u nju krumpirić. ,,I ti si nekadbila uhoda!”

„Nisam bila uhoda, samo blesava tinejdžerka.”„Nisi u istoj kategoriji kao moja zecoubojica”, reče Patrick. Zastao

je. „Ponekad mislim da mi ulazi u kući kad me nema.”„To mi nikad nisi rekao!” Ellen se okrenula prema njemu.„Prijavi je policiji, za Boga miloga!” reče Julia. ,,I promijeni brave!”„Zašto misliš da je bila tamo?” upita Smradac.„Mijenjao sam brave više puta” reče Patrick. „I ne znam zašto to

mislim. Obuzme me neki osjećaj kad se vratim kući. Ništa nije micano niništa. Samo osjetim da je bila tamo. Ima nešto u zraku. Možda osjetimtrag njezina parfema.”

Ellen je primijetila da je Patrick izbjegavao odgovor na Julijinkomentar o policiji.

Julia je teatralno zadrhtala. „O, Bože, kao u hororu.” Pokazala je

111

glavom na Ellen. „Sreća da ti nova djevojka voli horore.”„Zbilja?” Patrick je stavio ruku na Ellenino koljeno. „Nisam to znao.

Ja sam mlakonja. Nasmrt me preplaše.”„Volim pogledati horor uz kokice i sladoled”, odgovori Ellen. „Ali ne

sviđa mi se pomisao da ti se Saskia šeće po kući! To mi se uopće nesviđa.” Zadrhtala je, iako je dijelom bila svjesna da je zadrhtala zato štoje to bilo očekivano. Duboko je suosjećala s Patrickom i razumjelanjegov strah i tjeskobu, ali iz nekog razloga ona se uistinu za sebe uopćenije bojala. Možda zato što nije upoznala Saskiju pa joj se još nije činilastvarnom. Ili možda zato što je Saskia žena, a nije stvarno vjerovala da sužene sposobne za nasilje, iako je naravno znala da jesu. Koji god razlogbio, još uvijek joj je sve vezano za Saskiju bilo više zanimljivo negozastrašujuće.

„Oprosti”, reče Patrick. „Nisam ti to namjeravao reći. Uostalom,vjerojatno umišljam.”

„Zapravo nikad nikoga nije ozlijedila”, rekao je Smradac Ellen. „Akote to imalo tješi. Pacifist je. Prosvjedovala je protiv rata u Iraku.”

„To je bila politički”, reče Patrick. „Ovo je osobno.”„Nije li jedno vrijeme radila u utočištu životinja?”„Utočište životinja”, frknula je Julia.„Zašto je smiješno ako netko radi u utočištu životinja?” upita Ellen.

„Ne znam”, odgovori Julia. „Ali to je takav klišej.”„Nije jadnim malim mačićima i štencima.” Smradac je izgledao

žalosno.„Pa što je ovo?” Patrick se protegnuo i udario Smradca u rame.

„Okružen sam ljudima koji brane moju uhodu.”„Oprosti, Scottie.” Smradac je podigao oba dlana. „Htio sam da se

Ellen osjeća bolje, da zna da nije u opasnosti.”„Ta, Scottie, za razliku od ovog Smradca, ja neću braniti tvoju

uhodu”, reče Julia Patricku. „Mislim da je porpuna luđakinja i ti i Ellenbiste trebali umirati od straha.”

„Hvala ti”, odgovori Patrick.

112

*

Danas sam opet otišla na plažu i zaspala na pijesku u crvenoj haljini,Ne na plažu kraj hipnotičarkine kuće ili na plaže na kojima sam bila sPatrickom. Otišla sam u Avalon. Zapravo nikad prije nisam ni kročila natu plažu, pa me nikakve uspomene nisu vezale za nju.

Sinoć mi je pozlilo od uspomena. Predozirala sam se njima.Nakon što sam otišla iz kuće Patrickove obitelji, nisam otišla na

zabavu. Možda sam cijelo vrijeme znala da neću otići na zabavu. Nisamtip za zabave. Vozila sam šest sati bez prestanka, osim da napunimrezervoar i kupim bocu vode.

Odvezla sam se na sva mjesta u Sydneyju na kojima sam bila sPatrickom.

Prešla sara preko Sidnejskog mosta barem trideset puta.Bila sam toliko zaljubljena u ovaj grad kad sam se doselila ovamo,

Sydney. Čak mi je i to ime zvučalo uzbudljivo, kao što „New York”zvuči sofisticiranijim ljudima, koji nisu odrasli u maloj, sivoj rupi odgradića usred Tasmanije.

„Iz Tasmanije si?” govorili bi mi ljudi iz Sydneyja s podignutomobrvom i polusmiješkom kao da žele reći „Zbilja? Iz tog slatkogmjestašca?” I ja bih ponizno pognula glavu kao da se ispričavam, kao dagovorim „Ne zamjerite mi to.” To se više ne događa. Sad ljudipromrmljaju, „O, u Tasmaniji je prekrasna priroda.” Ne znam jesam li sepromijenila ja ili Tasmanija.

Sydney je moj veliki, drski bivši ljubavnik, koji nosi nakit i razbacujese kreditnom karticom. Sydney me opčinio plažama, barovima i suncem,restoranima, kafićima i glazbom, i lukom nalik velikom svjetlucavomsafiru.

Kao blesava, opijena djevojka bacila sam se na učenje svega što seoovom mjestu može naučiti. Snalazila sam se po Sydneyju bolje od bilokojeg njegovog stanovnika ili taksista. Mogu vam reći gdje možete naćinajbolji yum eha, suši ili tapas. Znam sva kazališta, muzeje inajboljebarove. Znam gdje se može roniti, gdje šetati prirodom, a gdje parkirati.

113

U Sydneyju sam bila tek šest mjeseci kad sam upoznala Patricka, kojinikad nije živio nigdje drugdje, a za pola mjesta na koja sam ga vodila,nije znao ni da postoje.

Uz Patricka i Sydney provela sam najbolji, najblaženiji dio života.Ljubili smo se na trajektima i pili šampanjac u luci. Išli smo u kazalište,kino i na koncerte. Vodili smo Jacka, koji mi se smijao iz nosiljke naPatrickovim leđima, na duge šetnje kroz nacionalne parkove prošaranezelenim svjetlom. Držali smo ga za ruke na plaži, povikali „Jedan, dva,tri!” i podigli ga visoko iznad valova koji su nam se pjenušali okogležnjeva.

Bila sam toliko zaljubljena u obojicu. Sjećam se da sam rekla majci,„Nisam znala da je tako lako biti ovoliko sretan.” A ona mi jeodgovorila, „Uljepšala si mi dan time što si rekla.” Mogla sam zamislitikako se smješka dok energično čisti kuhinju krpom i sredstvom začišćenje u ruci.

Jer mama je uvijek željela samo da ja budem sretna.Uvijek sam mislila da je samo čudno nesebična, a onda sam se

počela brinuti za Jacka, i počela shvaćati kako djetetovo raspoloženjeutječe na tvoje i kako to možda postane i navika.

Sjećam se da je jednom rekla, „Misliš li da je i Patrick sretan koliko iti?”, a ja sam joj odgovorila, „Naravno da je sretan koliko i ja.”

Nastupila je stanka, a onda je rekla, vrlo obazrivo i oprezno, „Nijeprošla ni godina dana otkad je izgubio ženu. Sigurno još uvijek tuguje,Saskia, to jako dugo traje pa bi mogla... to imati na umu.”

Znala je o čemu govori jer mi je tata umro kad sam bila mala. Nesjećam se ničega vezano za njega. Sasvim sigurno nemam nikakavpotisnuti osjećaj napuštenosti jer me tata ostavio.

Znam da je moj otac bio ljubav njezina života, to je uvijek govorila. Iznam da joj je svaki dan nedostajao, ali ne znači i da je Patricku bilotako. Kao prvo, mama nije upoznala nikoga drugog tko bi je mogaousrećiti. Patrick je upoznao mene. Ja sam ga usrećila. Znam da sam gausrećila. Nisam glupa. Nisam to umislila.

Naravno, znala sam da dio njega još uvijek tuguje za Colleen.

114

Duboko sam poštovala Colleenine želje o Jackovom odgoju. Napisala jepopis uputa. Rukopis joj je bio drhtav jer je tad već vjerojatno bila jakobolesna. Pravopis joj nije bio najbolji. Bilo je bezobzirno od mene štosam to primijetila, znam, ali što sad, nikad se nisam smatrala pretjeranodobrom osobom. Colleen je vjerovala u vitamine pa sam Jacku svaki dandavala vitaminske tablete. Colleen je vjerovala da potkošulje nekakoštite djecu od svih zala pa sam mu oblačila potkošulje čak i kada mu jevjerojatno bilo prevruće. Sigurna sam da Colleen nije namjeravala da tojadno dijete nosi potkošulje i kad je toplo, ali Patrick je sve na tompopisu shvaćao doslovno.

Patrick je bio sretan sa mnom. Rekao je da je sretan. Rekao je, sila simi život.” Rekao je, „Moja si zauvijek.” Rekao je, „Bio bih izgubljen beztebe.”

Danas sam ležala na plaži i sanjala Colleen. U snu sam vrištala nanju, „Vitamini se ne pišu s velikim v!”

Pomalo je neugodno koliko je to štreberski san: vrištim na mrtvuosobu zbog pravopisa.

Netko je rekao, „Naporna noć?”Otvorila sam oči, a kraj mene na pijesku stajao je muškarac i zurio u

mene. Gledala sam ravno u sunce pa ga nisam dobro vidjela, osim da jena sebi imao plivačko odijelo do koljena i pod rukom nosio dasku zasurfanje, a kosa mu je bila vunasta i djelovala premlado za njega.

Sjela sam i pogledala svoju crvenu haljinu. Valjda i jesam izgledalakao netko tko se onesvijestio nakon lude zabave, osim što sam prestaraza takvo ponašanje. Rekla sam, „Tako nekako.”

I onda više nije znao što bi rekao. Nasmiješio se i primaknuo prste kčelu u znak pozdrava i nastavio hodati prema vodi. Sjedila sam na plaži igledala ga na dasci. Nije mu baš išlo. Pokušavao je doveslati do valova iuvijek bi ih promašio, a kad god bi ga napokon ulovio, lice bi mupoprimilo tako smiješan i uzbuđen izraz, s vunastom kosomprilijepljenom za čelo.

Popodne sam otišla u jedan od onih surferskih dućana i ne znam štome spopalo, ali izašla sam iz njega noseći plivačko odijelo i dasku.

115

Očito ću je sad morati naučiti jahati. Ili surfati na njoj. Koji god da jeispravan termin. Baš se radujem.

* * *

Ellen se u ponedjeljak ujutro probudila iscrpljena i iscijeđena pa seužasnula kad je otvorila rokovnik i vidjela da će joj čitav dan klijentidolaziti jedan za drugim, a nije predvidjela čak ni stanku za ručak.

Maglovito se sjećala kako je bezbrižno pomislila, „Ma, preživjet ću!”kad je zakazala toliko seansi. Sad je čeznutljivo razmišljala o svomkrevetu i kako bi bilo uistinu divno uvući se natrag pod deku i prespavatidan. Da se bar osjećala stvarno bolesno i zarazno, s pravim simptomima,onda bi mogla uzeti telefon i otkazati sve seanse. Ali znala je da je samoiscrpljena. Vikend je bio ispunjen jelom, pićem i nervoznim druženjem.Bilo je previše emotivne napetosti. Premalo sna i previše seksa. Činilojoj se da će dobiti tešku upalu mjehura.

Ni mlijeka nije imala, a to joj se u tih nekoliko trenutaka dok jestajala pred otvorenim hladnjakom činilo kao smak svijeta. Čak jeudarila i nogom o pod. Trebao joj je taj kontrast hrskavih pahuljica ihladnog mlijeka.

Brzim, mrzovoljnim pokretima stavila je ustajali kruh u toster, kao daje osoba odgovorna za nestašicu mlijeka gleda i osjeća se krivom.

Izašla je u dvorište pokupiti novine, koje joj je dostavljač obzirnobacio točno usred prednje živice pa se morala probiti kroz neugodnovlažno lišće da ih uzme.

A onda povrh svega, dok je jela tost (čudno kiselkastog okusa) ičitala novine (pune loših vijesti: ubojstava, žrtava, ratova i bombašasamoubojica - svijet je plutao morem suza), naišla je na članak podnaslovom „Slavni i poznati prisustvovali vjenčanju”.

Kraj njega je bila slika njezine klijentice Rosie. Prošla su dvamjeseca otkad ju je Ellen zadnji put vidjela i otad je jako smršavila. Svesu joj obline nestale. Ramena su joj bila koščata i pogrbljena, stajala je uvjenčanici bez naramenica okružena četirima visokim, mršavimdjeverušama u haljinama do poda. Dakle, ipak se na kraju udala. Nije joj

116

baš ništa značilo otkriće, pod Elleninom navodno vještom hipnozom, daje razlog što joj nikako ne uspijeva prestati pušiti to što joj se zapravo nesviđa njezin zaručnik. Ili je zaključila da zapravo ne misli tako, ili seudala usprkos tome, možda zbog novca i ugleda ili zato što nije imalahrabrosti otkazati vjenčanje nakon što je poslala sve pozivnice „slavnimai poznatima”.

Kako god bilo, Ellen je to još više deprimiralo. Osjetila sebeznačajnom i nesposobnom.

Zazvonio je telefon i Ellen se brzo javila, nadajući se da će netkootkazati; a najbolje bi bilo prvu seansu, tako da se može vratiti u krevet.

„Dobro jutro”, žustro je rekla. „Ellen ovdje.”„Uopće mi ne zvuči kao da ti je jutro dobro!”Bila je to Harriet, mlađa sestra njezina bivšeg dečka. Ostale su

prijateljice nakon Što su Ellen i Jon prekinuli.Harriet je bila sitna, krhka, autoritativna žena i ponekad je njezin

pomalo pakosni nastup bio upravo ono što je Ellen trebalo, isto kao štobi se ponekad zaželjela oporog, kiselog okusa gumenih bombona. Alisada joj je zvuk Harrietina blago nazalnog glasa ribao živce poput ribežaza sir.

Duboko je i okrepljujuće udahnula, kao da će potrčati uz strmo brdo irekla „Kako si, Harriet?”

„Dobro, dobro, nazvala sam da se izbrbljamo. Nismo već mjesecima.Samo Harriet može pomisliti da je ponedjeljak u 7:30 ujutro dobro

vrijeme za brbljanje.„Da da, predugo”, rekla je Ellen i nakratko zaklopila oči. Osjetila je

nevjerojatnu želju da vrišti.Kad god bi razgovarala s Harriet, odjednom bi joj Jon isplivao na

površinu svijesti. Mogla je čuti njegov glas u Harrietinim govornimobrascima. Mogla je vidjeti njegove teške kapke i samozadovoljnismiješak. Harriet ju je podsjećala da Jon još uvijek postoji.

Kad je razgovarala s Harriet, Ellen je nastojala zvučati radosno iushićeno, kao da joj život ide punom parom naprijed, tako da bi do Jonadošle odgovarajuće informacije. (Znala je da će se Harriet potruditi da

117

spomene Jonu svaki razgovor. To je bio njezin stil: skupljala jeinformacije pa ih dijelila okolo, kao mala zrnca moći.) Najbolje bi bilokad bi Ellen sad spomenula Patricka (Jesi čuo? Ellen ima novog dečka),ali nije imala energije za entuzijazam koji on zaslužuje.

„Kako je Jon?” upitala je umjesto toga. Dovedimo ga odmah usredište zbivanja, umjesto da ga pustimo da virka iz zakutaka ovograzgovora.

„Zanimljivo da si ga spomenula. Nećeš vjerovati, ali moj brat, vječnineženja, se ženi. Svi smo u stanju šoka. Možeš li vjerovati?”

„Ne”, odgovori Ellen. Nakašljala se. „Bože.”Živjela je s Jonom četiri godine i nikad nisu ni spomenuli riječ

„brak”. Zaključila je da on ne vjeruje u tu instituciju i nikad mu nije palona pamet pitati Ellen što ona misli o tome. A zapravo on samo nijevjerovao u brak s njom.

To ju je poprilično povrijedilo. Doslovno je osjetila kako se neštoslomilo u njoj, kao niz krhkih porculanskih šalica koje su eksplodiralesve odjednom. Krhotine boli preplavile su joj tijelo; one sitne peckale sujoj sinuse, veće su se zaglavile u prsima. O, za Boga miloga, nije tistalo! Zaljubljena si u drugoga! Po prvi si put istinski zaljubljena! Nijeti stalo, nije ti stalo, nije ti stalo. Ali bilo joj je stalo.

„Poznaje tu curu tek nekoliko mjeseci”, nastavila je Harriet. „Ona jestomatološka sestra.”

Nekoliko mjeseci. Nakon samo nekoliko mjeseci. Možda je Jon poprvi put istinski zaljubljen. A bilo je u redu što Ellen nikad nije istinskivoljela Jona, ali nije bilo u redu što Jon nikad nije istinski volio nju.Zašto? Zato što je ona bila dobra polovica tog para!

„Uglavnom, sigurni smo da neće potrajati”, reče Harriet. Glas joj jemalo posustao, kao da želi usporiti sad kad je već napravila štetu.

Je li namjerno nazvala u ponedjeljak rano ujutro kad su svimnormalnim ljudima obrambeni mehanizmi slabiji, da mi prenese tuinformaciju samo da bi me povrijedila? Morala je znati da to neće bitidobrodošla vijest. A ipak, Ellen je znala da je Harriet zbilja voli.

„Ah, želim da im potraje.” Ellen je bila zadivljena hladnim i

118

ravnodušnim tonom svoga glasa. „Čuj, Harriet, mogu li te nazvatikasnije? Jutro mi je loše počelo. Nemam mlijeka, a probudila sam se bašloše volje.”

„Možda PMS?” upita Harriet. Uvijek je bila jedna od onih žena kojesu voljele razgovarati o svom menstrualnom ciklusu.

„Samo sam ustala na krivu nogu”, odgovori Ellen.Spustila je slušalicu i zaplakala. Hrapavim, isprekidanim, ljutim

jecajima. Zbilja smiješno. Potpuno pretjerano.„To ti ego progovara”, naglas je rekla. U kuhinji joj je glas zazvučao

preglasno, djetinjasto i isprekidano. „To ti samo ego progovara.”Nije mogla zamisliti ništa gore od braka s Jonom. Nije joj nedostajao.

Trebalo joj je jako dugo da ponovo izgradi svoju osobnost nakon što ju jeon sustavno razorio, tjerajući je da sumnja u svaku svoju misao.

Bio je sebičan, pompozan, egocenttičan, odvratan čovjek, a ipak ga jenekad očajnički voljela. Nije htjela biti u braku s njim, ali nije htjela nida on bude u braku s nekim drugim. Nije ga željela, ali htjela je da onželi nju.

Glupo i nezrelo, ali tako je, nikako nije mogla ponovo preuzetikontrolu nad svojim osjećajima. Plakala je i plakala. Bila je to orgijaneviđenog jecanja i naricanja. Htjela je uzeti telefon i nazvati ga. Htjela jevrištati, „Što meni fali?” Htjela je vidjeti tu curu. Htjela ih je gledatizajedno. Htjela je prisluškivati njihove razgovore.

O, Saskia. Razumijem. Znam. Shvaćam.Naposljetku, nakon puno uzdisanja, glasnog slinavog šmrcanja i

iznenadnih novih provala suza, sve je bilo gotovo i osjećala senevjerojatno pročišćeno, iscrpljeno, potreseno i blijedo, ali i dobro, kaoda je upravo povratila zadnje ostatke pokvarenog obroka.

Blagi bože. Kako čudno. Možda je Harriet u pravu i stvarno je uPMS-u, iako su joj se hormoni inače pristojno ponašali i nisu izazivaliovakve dramatične navale osjećaja.

Uzela je dnevnik da vidi kad treba dobiti menstruaciju.Listala je stranice naprijed-natrag, isprva polako, a onda sve brže i

brže. To nije moguće, zar ne?

119

Naposljetku je spustila dnevnik i zagledala se kroz kuhinjski prozorprema moru.

* * *

Prestat ću. Prošlo me je. Gotovo je.Ironično je da su mi upravo te misli prošle glavom danas kad sam

dolazila k hipnotičarki na seansu.Nije izgledala najbolje kad mi je otvorila vrata. Imala je mrlje po

koži, kosa joj je izgledala suho, a na majici je imala masnu mrlju odhrane. Razveselila me njezina pojava.

A onda, kad me prije seanse kao i uvijek pitala trebam li ukupaonicu, rekla sam da trebam jer sam stvarno trebala.

Iz navike sam automatski otvorila ormarić s ogledalom iznadumivaonika. Zapravo me nije toliko zanimalo. Točno sam znala što ćuvidjeti: trgovačku marku hidratantne kreme, otopinu za leće, dezodorans ibritvice, nekoliko ruževa i male bočice s eteričnim uljima.

Umalo mi je promaklo. Taman sam htjela zatvoriti ormarić kad mi jeza oko zapelo nešto novo: duga plosnata pravokutna kutija.

Uzela sam je bez puno zanimanja, a onda sam osjetila kako me neštoprobolo u prsima, kao oštra kuka koja mi povlači i kida srce.

Bio je to test za trudnoću. Odmah sam ga prepoznala jer sam i jakoristila ovu marku. Mnogo puta.

Kutija je bila otvorena.Rastvorila sam je i izvukla dva duga bijela plastična štapića. Već je

upotrijebila oba testa, htjela je provjeriti rezultat.U prozorčiću na oba testa bio je isti simbol. Simbol koji sam ja

priželjkivala, ali nikada ga nisam ugledala.Hipnotičarka je trudna.

120

9. poglavlje

Nećeš ništa vidjeti, ništa čuti, ni o čemu razmišljati osim Svengalija,Svengalija, Svengalija!

Svengalijeve upute Trillbyju O’Ferrallu u klasiku Trillby Georgea duMuriera

Zaboravila bi na nekoliko minuta pa se ponovo prisjetila.Prošlo je samo sedam sati otkad je napravila test. Nakon što je

spustila dnevnik i zurila kroz prozor najmanje deset minuta, odjednom juje obuzelo ludilo, kao da je netko drugi ušao u njezino tijelo. Nabacala jena sebe prljavu odjeću, odvezla se u selo i nepropisno parkirala ispredmjesne ljekarne, koja se tek bila otvorila. Pričljiva sjedokosa gospođakoja je Ellen inače prodavala lijek za peludnu groznicu, zadržala jepristojno nezainteresiran izraz lica kad je Ellen zatražila test za trudnoću,pa dvaput zalijepila vrh bijele papirnate vrećice pričajući kako je čudnovrijeme za ovo doba godine.

Prvi klijent pokucao je na vrata dok je Ellen još uvijek sjedila narubu bakine kade, držeći dva nesumnjivo pozitivna testa na trudnoću umlohavoj ruci.

Nakon toga jutro joj je prošlo u magli. Nije imala pojma jesu li jojseanse bile užasne ili briljantne. Ćaskala je, slušala, stavljala u trans ipisala račune dok joj je glas iz podsvijesti stalno iznova zadivljenoskandirao: Trudna sam, trudna sam, zbilja sam trudna.

Bilo je to stvarno prerano. Nakon samo tri mjeseca! Veza im je bila

121

previše nova za riječi „trudna sam”. Činilo joj se to neukusno i vulgarno.Kao nešto što se dogodilo tinejdžerskom paru u sapunici.

Osim toga, zvučalo je i previše medicinski. Menstruacija mi kasnizato što se tvoja sperma slučajno sudarila s mojim jajašcem, zbogneispravnosti, klizavosti ili nečeg drugog vezanog za našu uporabukondoma. Napravila sam test koji je potvrdio razinu trudničkih hormonau mojem urinu i to ti je to.

Na stranu sve to, ali želi li Patrick uopće još jedno dijete? Imalo?Ikad? Mislila je da želi, ali sad kad je razmislila o tome, uvidjela je da seto njezino mišljenje temelji na klimavim dokazima, kao što je činjenica daobožava svog sina i da ga je jednom vidjela kako se nježno smješkanekom nepoznatom djetetu, osim toga i njegova je majka željela da imajoš djece, a on je poprilično volio svoju majku. Uostalom, on je divančovjek, a divni bi ljudi trebali željeti više djece jer je biološki imperativda prošire te divne gene.

A zapravo je bilo sasvim moguće da se smješkao onom nepoznatomdjetetu jer je mislio, Hvala Bogu da sam s tim završio.

Prošli su je žmarci od te pomisli. Zbilja smiješno. Toliko je znala onjemu - da se boji pauka, da ne razumije smisao krastavaca, da je jednomudario dječaka koji se zvao Bruno - ali nije znala nešto ovako bitno.

A pretpostavimo da on želi još jedno dijete, što bi zapravo konkretnoučinili?

Bi li počeli živjeti skupa? U njezinoj ili njegovoj kući? Bi li sevjenčali? Nije željela živjeti u njegovoj kući. Kada je preplitka, kuhinjapremala, a boja tepiha u dnevnoj sobi nanosila joj je duševne boli.Voljela je živjeti u kući svoje bake i djeda, raditi u ovoj sobi i usnuti uzzvuke mora. Ali možda bi Jacka uznemirilo kad bi se morao odseliti izsvog doma? A što s Jackom? Je li on spreman za mlađeg brata ili sestru?

Mladi brat ili sestra. To ju je dodatno streslo. Dijete je ili dječak ilidjevojčica. To je več odlučeno. O, Bože, imat će dijete. Odjednom ju jeobuzela slabost i čudan osjećaj, koji joj se činio kao mješavinahisteričnog straha i prštave radosti. Dijete.

„Ellen? Možemo li početi?”

122

Bila je to klijentica koja je imala zakazano u dva sata. Luisa. Upravose vratila iz Ellenine kupaonice i gledala ju je s blago ljutitim izrazom naprivlačnom, isklesanom licu. Ellen je uvijek osjećala da Luisa ispodpovršine krije jedva kontrolirani gnjev. Bila joj je relativno novapacijentica, kći prijateljice Julijine majke. Dolazila je k Ellen zbogneobjašnjive neplodnosti i vrlo je jasno rekla da ne vjeruje u tealternativne stvari, ali u situaciji je da će sve pokušati. Rekla je da ide ina akupunkturu, k travaru i nutricionistu. Što bi bilo da Luisa zna da jeEllen slučajno, nespretno, budalasto i nezgodno zatrudnjela. Svijet jezbilja nepošteno mjesto.

* * *

Patricka sam upoznala kad sam bila u kasnim tridesetima i znala samda mi je on jedina prilika ako namjeravam imati djecu. Nije da sam gabaš morala moliti. Odmah je pristao. Bio je čak i uzbuđen zbog toga -stalno je pričao kako ne želi da Jack bude jedinac - ali nakon što suprošli mjeseci da se ništa nije dogodilo, postao je nekako nezainteresiran.

Nije htio razgovarati o tome i odbijao je otići k liječniku. Nije čakželio ni pokušavati pravim danima. Rekao je, Ne želim čuti da ovuliraš.Kao da je ovulacija nešto odvratno.

Iskreno rečeno, ponašao se pomalo kao gad.Oprostila sam mu. Razumjela sam da je muškarcima drugačije.

Nemaju biološki nagon.Rekao je, Saskia, ljubavi, ako nije suđeno, nije suđeno’. To je bilo

točno. Imali smo Jacka.Osim što nije bilo točno. On je imao Jacka. Ja uopće nisam imala

Jacka. I nisam bila njegova ljubav.Ispostavilo se da suđeno. Suđeno mu je da ima još jedno dijete, samo

ne sa mnom.„Molim? Što si rekao? Pozivaš me na promociju Tupperwarea?”

Ellen je telefonirala s Dannyjem, mladim hipnotičarem kojem je bilamentorica zadnjih godinu dana.

„Da, moš mislit!” viknuo je Danny. Činilo se da zove iz noćnog

123

kluba. Podsjetio je Ellen na Patrickova mlađeg brata, Simona. Tageneracija kao da je govorila drugačijim dijalektom ili naglaskom, što liveć. Svi su zvučali pomalo američki i na svijet su gledali s ležernimzanimanjem, kao da im je sve ravno. Možda zbog tehnologije. Dala jemoć njihovim prstima.

Ili je i Ellen tako zvučala kad je imala dvadeset i četiri? Ne. Nikad niu čemu nije bila ležerna.

„Pričekaj minutu da izađem van”, reče Danny.Trudna sam, Danny. Trudna. To znači da ću dobiti dijete. A hodam s

tim tipom tek tri mjeseca. Što bi ti učinio da ti djevojka kaže da jetrudna nakon samo tri mjeseca?

,,OK, je li sad bolje?” Nestalo je buke u pozadini. „Ne, htio sam reći,znaš za one promocije Tupperwarea, jelda? Dakle, stajao sam na šanku islušao dvije žene u srednjim godinama, ono, valjda su i majke, kakorazgovaraju o tome koliko moraju smršaviti, o svojim osobnim trenerimai koliko vremena moraš provesti na traci za trčanje da bi potrošio pečenikrumpir. Bilo je očito da su, ono, uživljene u to sranje.”

„Ne pratim te baš”, reče Ellen.„Hipno-promocije! Organizirat ću hipno-promocije za mršavljenje!

Okupit ću sve te žene i grupno ih hipnotizirati da bi smršavjele.Koristio bih Flynnove tehnike brzog uvođenja koje si mi spominjala -

ne bi se ljutio, jelda? Te bi ženske ionako bile savršeno receptivne.Nakon toga bih prošao kroz standardni scenarij s nekoliko pozitivnihafirmacija - možda s averzijskom sugestijom koja će se aktivirati svakiput kada pogledaju pečeni krumpir ili otvore hladnjak? Ali ipak će moratikuhati ručak djeci valjda. Uglavnom, detalje ću još razraditi. Što misliš?”

„Nisam baš...”, zausti Ellen.„Savršeno je! Što misliš kolika bi mi cijena prošla?”„Pa, ne znam”, reče Ellen. „Meni je uvijek draže individualno

prilagoditi terapiju....”„Koliko samo plaćaju onim osobnim trenerima. Sa mnom bi postigle

bolje rezultate.”„Možda bi.”

124

Sve bi se žene zaljubile u njega. Bio je jedini muškarac na tečajuUvod u hipnoterapiju koji je Ellen držala i bio je privlačan i karizmatičan,ali onako suptilno, da pomislite kako ste jedini vi to primijetili. Dok jepohađao Ellenin tečaj, uvijek bi sjeo u donji desni kut prostorije i svi bise ostali polaznici nesvjesno nagnuli prema njemu, kao cvijeće koje sesavija na povjetarcu.

Začula je u pozadini ženski glas kako ga zove, ,,Danny! Posvuda tetražim!”

Ni ne sumnjam, pomisli Ellen. Kad bi te Danny pogledao, zadržao bikontakt očima. Imao je taj dar. Ne može to mnogo muškaraca izvesti, ada ne izgledaju psihotično.

„Uglavnom, moram ići. To mi je maloprije palo na pamet i htio samvidjeti što ti misliš! Nazvat ću te, OK? Kako si inače, Ellen? Oprosti.Nisam te ni pitao.”

„Nije zvučao kurtoazno. Činilo se kao da mu je istinski stalo. Moždai jest. Ili je samo vrhunski trgovac.

„Dobro sam, Danny. Idi.”

* * *

Spustila se noć, a Ellen se zavalila na kauč, gledala Ljepoticu ištrebera i prstima jela pečene krumpire, samo joj se to večeralo.

Nije joj bilo prvi put da je osjetila snažnu želju za određenomhranom, ali otkad je trudna, smatrala je da smije to nazvati ‘žudnjom’.Možda djetetu treba krumpir.

Ili je Danny spomenuo pečene krumpire, a njezina je podsvijestposlušno reagirala na tu sugestiju.

Dopustila je da joj te misli i riječi prolaze glavom - Sad kad samtrudna... dijete... žudnja - i osjećala se kao da radi nešto pomaloilegalno. Nije mogla samo tako ušetati u komplicirani svijet majčinstvabez nekakve službene ulaznice, zar ne? A što je ulaznica? Dozvola zabrak? Činilo se ludo da je jučer o djeci mislila kao o dalekoj budućnosti,a danas je, nakon jednog odlaska u ljekarnu, žudjela za pečenimkrumpirima i razmišljala o ‘djetetu’. Uskoro će za desert jesti kisele

125

krastavce i sladoled.Trudnički mozak.Dosta, Ellen!Zazvonio je telefon pa je odložila tanjur i gunđajući se podigla s

kauča. Sad je i hodala kao trudnica, s jednom rukom na križima.Natjerala se da se uspravi. Na svijetu zbilja nije bilo osobe podložnijesugestiji od nje.

Zvala ju je njezina kuma Melanie. Dobro. Mel nije baš voljelatelefonirati i uvijek joj se žurilo da završi razgovor. „Stvarno mi sesvidio. I toliko je bolji od onog Jona. Koji samodopadni kreten. Nadamse da ti ne smeta što to kažem.”

„Taj samodopadni kreten upravo je nekoga zaprosio”, odgovori Ellen.,,O, jadna cura”, reče Melanie istinski suosjećajno. „Sreća da si se ti

spasila.”I tako je Jon sigurno zaključan u ormarić na dnu njezinih sjećanja,

kamo je i pripadao. Ellen je preplavila zahvalnost i ljubav premaobjema njezinim kumama. I Phillipa ju je danas bila nazvala i ostaviladugu, brbljavu i hihotavu poruku na Elleninoj govornoj pošti o srodnimdušama, svadbenim zvonima i pitala je li prestara da bude djeveruša.Naravno, Ellenina majka još uvijek nije nazvala.

,,I majci ti se svidio”, reče Mel.„Je li to rekla?” upita Ellen.„Pa, nije”, priznala je Mel. „Ali vidjela sam. Kad smo već kod tvoje

majke, je li ti se njezino ponašanje u petak činilo normalno?”„Mislim da jest.” Ellen se teškom mukom natjerala da se prisjeti

majčina ponašanja u petak. Zar se Anne nije ponašala kao i uvijek? Ellense toliko bila usredotočila na Patricka da nju nije previše promatrala.

„Zašto?”„Ma ništa. U zadnje je vrijeme pomalo, hmmm, tajnovita, kao da

nešto skriva od nas.”Čuj, trenutno sam zaokupljena vlastitom velikom tajnom. Nemam

sad vremena da mi još i majka ima tajne. Ja bih tu trebala biti mlada izanimljiva. Zašto i njezina majka ne može biti dosadna i staložena žena

126

koja je već odradila sve velike životne preokrete kao Pattickova majka?Takve su djetinjaste misli prolazile Ellen glavom dok je čeznutljivo

gledala pečene krumpire i treperenje televizora.„Ne misliš da je bolesna ili nešto tako?” rekla je uspaničeno, kao da

će je kazniti zbog njezine sebičnosti.„Ne, ne”, odgovori Mel. „Baš sam glupa što sam te zabrinula.

Savršeno je zdrava. Baš me prije koji tjedan nalupala u tenisu. Vjerojatnosam sve umislila, ili samo očajnički tražim trač. Ignoriraj me. Zapravosam te nazvala da ti kažem da mi se Patrick zbilja sviđa. A sad moramići. Čujemo se!”

Prekinula je. Nitko nikad nije prekidao razgovore tako naglo kao Mel,za razliku od Phillipe, koja je svaki razgovor završavala dvadeset minuta.Da je Phillipa rekla da je primijetila nešto neobično kod njezine majke,Ellen bi to isti čas zaboravila, ali Mel nije bila od onih koji svaštaumišljaju. Majka joj sigurno nešto skriva. Naravno, to ne mora nužno bitinešto loše. Ljudi smiju imati tajne.

„I ja imam tajnu”, naglas je rekla Ellen. Bio je to neobičan osjećaj.Nije se mogla sjetiti kada je posljednji put imala tajnu ovolike važnosti,ako ju je uopće ikad imala - tajnu koja će zaprepastiti ljude.

Samo ti i ja, bebo. Samo mi to znamo.Zadržat će to za sebe još neko vrijeme.Dopola je pojela još jedan pečeni krumpir kad je opet zazvonio

telefon. Ovaj put bila je to Julia.„Ne vjerujem da si mi namjestila tipa koji mi je do pazuha!” zakričala

je.„Oprosti”, odgovori Ellen punih usta. „Nisam znala.”Bila je u napasti da iz Julije izvuče još glasniji krik dvjema malim

riječima: trudna sam.„A izgleda kao da je netom došao sa snimanja Ljubav je na selu!”„Meni se zapravo činio seksi”, odgovori Ellen. Naravno, mora

odoljeti želji da joj kaže za trudnoću. Prvo mora reći Patricku.„Nisam rekla da nije seksi”, reče Julia.Ellen su poskočile obrve. „Dakle, tako.”

127

„Nakon što ste ti i Patrick otišli, otpratio me do auta i pozvao me napiće.”

„Što si odgovorila?”„Pristala sam. Samo prijateljski, naravno.”„Naravno.” Bilo joj je toplo oko srca zbog te promjene u Julijinu

glasu. Nije više bilo one osjetljivosti. Nije tako zvučala godinama.„A saznala sam i kako se zapravo zove. Sam. Znala sam da nije

Bruce. E, da, zaboravila sam ti reći da mi se Patrick jako svidio! Divanje. Pravi muškarac. Nemoj to zabrljati.”

„Hvala ti što imaš toliko povjerenja u mene.”„Ozbiljna sam, Ellen. Ovakav se ne pušta.”„U redu.” Pa to mi je dosta praktično s obzirom da ću mu roditi

dijete.„Mislim, Jon je bio toliko samozadovoljan”, razmišljala je naglas

Julia.„Zašto istina uvijek kasnije izađe na vidjelo? Svi su se ponašali kao

da obožavaju Jona dok sam bila s njim”, reče Ellen. „Svi ste se valjali odsmijeha na njegove šale.”

„Da, bio je pomalo duhovit”, rastreseno će Julia. „Gledaš li Ljepoticui štrebera? Vidiš onu plavušu s izbuljenim očima? Zar ne izgleda malokao ubojica? Kad smo već kod ubojica, nisi mi rekla da uhoda provaljujeu Patrickovu kuću!”

„Nisam znala.” Ellen je gledala buljooku na televizijskom ekranu.Bila je zaboravila na to novo otkriće o Saskiji. Što bi ona mislila da znada je Ellen trudna? Bi li joj to bilo dovoljno za izlječenje? Ili bi jegurnulo preko ruba u ludilo? Je li ona ikad željela imati dijete sPatrickom?

„Dobro, moram ići. Zvoni mi mobitel. Možda je Sam! Čujemo sekasnije!”

Julia je prekinula. Čim je Ellen sjela na kauč s pečenim krumpirima uruci, telefon je ponovo zazvonio.

„Bok, mala.” Bio je to Patrick, Iz nekog razloga postao im je običajda je pozdravlja dubokim glasom američkog kauboja. „Što radiš?”

128

„Gledam televiziju i... jedem krumpire.” Ellen se osjetila krivom, kaoda ga izdaje svakom sekundom u kojoj mu ne kaže za trudnoću. Ali nijeu redu da mu kaže telefonom, zar ne? A, iskreno, još uvijek nije željelačuti što Patrick misli o tome. Dovoljno ju je zbunjivalo što je pokušavaladokučiti što ona misli o tome. Njegovi bi osjećaji nadodali još cijelijedan sloj složenosti toj situaciji. Ako bi se on oduševio vijestima, ona bise povukla: prerano je, to je greška, najpametnije bi bilo ne dopustiti dase trudnoća nastavi. Ako bi se prestravio, ako bi on predložio prekidtrudnoće, ona bi bila shrvana. Ona želi to dijete! Ako bi rekao, „Bit ću uztebe što god odlučila”, iznervirala bi se. To je njihov problem, ne samonjezin. Zapravo se nije mogla domisliti kako bi on trebao reagirati da onabude zadovoljna.

„Kako je bilo danas?” rekla je pokušavajući zvučati prirodno.„Dobro, dok se znaš-već-tko nije pojavila u uredu.”„Znaš-već-tko?” odgovori Ellen. „Aha, naravno. Znam tko.” Jadna

Saskia. Uporno je odbijao oslovljavati je imenom.„Bila je i luđa nego inače. Plakala je. Pričala o djeci”„Djeci”, reče Ellen. Krv joj se sledila u žilama. Zar Patrick već zna?.

Pokušava li joj to ovako uvrnuto dati do znanja?„Što je pričala o djeci?” upitala je. Ispreplitala je prste sa zavojitom

žicom bakina telefona. (Telefon je bio zelen, star više od trideset godina,sa starim okruglim brojčanikom koji se polako okretao jednim prstom.)

„Ma, ne znam. Stvarno, ni ne slušam je. Rekao sam joj da joj trebapomoć psihijatra. Dala mi je još jedno pismo i preklinjala me da gapročitam.”

,,I jesi li?”„Naravno da nisam. Ne čitam ih već godinama. Uvijek isto sranje.

Nego, slušaj, hoćeš da odemo nekamo iz Sydneyja na dugi vikend?Odjednom me obuzela želja da sjednem na avion i pobjegnem od ovoghladnog vremena, a onda mi je stigao e-mail o povoljnim letovima zaNoosu. Shvatio sam to kao znak da trebamo otići na romantični dugivikend. Nakon ovog prošlog vikenda, želim te nekoliko dana samo zasebe.”

129

Ellen nekoliko trenutaka nije rekla ništa. Preplavio ju je val umora prisamoj pomisli. Morala bi spakirati torbu. Ponijeti jedan od onih šešira saširokim obodom koje djevojke nose na dugim romantičnim vikendima.Trenutačno nije znala ni gdje su joj sunčane naočale. Već ih danima nemože naći. Izgubljene naočale činile su se kao nepremostiv problem.

„Zamisli, kokteli uz bazen, spavanje dokasna, ležanje na plaži” rečePatrick. Zastao je na trenutak i nesigurno nastavio, „A možda kad živiš naplaži, putovanje u Noosu ne zvuči tako uzbudljivo?”

Ellen se trgnula. Njen divni novi dečko predložio je da odu nekamoza vikend. Trebala bi biti oduševljena.

„Ne, ne, zvuči savršeno. Upravo nam to oboma treba.”Olakšanje je umirilo Patrickov glas. „Već sam pitao mamu može li

čuvati Jacka preko vikenda i složila se. E, samo da znaš, svidjela si secijeloj mojoj obitelji. Brat je rekao da si zgodna. Rekao sam mu, prste ksebi, mali.”

„Zbilja?” Ellen je bila polaskana. Simon je tako mlad! Eto ti, Jone!Što bi samo mislila Patrickova obitelj da znaju da je trudna? Sjetila

se raspela koje visi nad televizorom. Patrick ih je opisao kao staromodnekatolike. Vjerojatno u današnje doba pretpostavljaju da spavamo skupa,ali zacijelo ne žele da im to već sad nabijamo na nos. Bi li je njegovamajka odjednom prozvala bestidnom bludnicom?

„Možeš li sljedeći ponedjeljak uzeti slobodno?” pitao je.„Imam nekoliko klijenata, ali mislim da ih mogu odgoditi.”„Dobro. Zbilja se radujem. Volim te.”„I ja tebe volim.”Kad je poklopila, smjesta se uputila k tanjuru s pečenim krumpirima

da ih baci.Reći će mu za vikend. To je najpametnije. Na neutralnom terenu; ni

kod njega ni kod nje. Ležat će na velikom krevetu, zapetljani u snježnobijele hotelske plahte, daleko od užurbane svakodnevice pa će uslijedtoga smisliti odgovarajuće jednostavno, elegantno rješenje.

„Patrick, ljubavi”, reći će, dok joj bijela plahta prekriva grudi,uvučena pod miške kao što rade u filmovima, a kosa joj je zavodljivo

130

razbarušena. „Moram ti nešto reći.”Uspravivši se nakon što je istresla krumpire u kantu, oko joj je zapelo

za nestale sunčane naočale na hladnjaku.Da, sve će biti sasvim u redu.

* * *

Odvezla sam se ravno na posao nakon seanse s hipnotičarkom. Doksam ulazila u ured, kretala sam se pažljivo i polako jer sam bila tolikoshrvana da sam se i od najsitnijeg pokreta mogla raspasti kao filmskispecijalni efekt.

„Izgledaš kao da te nešto boli”, rekao mi je šef. Misli da idem kfizioterapeutu zbog boli u leđima. Namjerno sam odabrala taj izgovor jerje i on imao problema s leđima cijelu prošlu godinu pa mu je sada svevezano za bolna leđa bila neodoljiva tema za raspravu.

Rekla sam da me boli pa smo razgovarali o iskliznućima diska,rastezanju i protuupalnim lijekovima, a onda se sjetio da kasni nasastanak.

Zatim sam radila.Odgovarala sam na e-mailove, telefonirala, riješila tekuće poslove i

napisala prvih pet stranica jednog izvještaja.Dobro sam radila. Bila sam svježa, učinkovita i marljiva. Iznimno

sam cijenjena u svojoj struci. Pitam se što bi mi kolege mislili kad biznali da sam stanku za ručak provela plačući u uredu bivšeg dečka.Pitam se što bi mislili kad bi znali da sam ispod te fasade slomljena.

Dala sam Patricku pismo koje sam napisala sjedeći ispredhipnotičarkina ureda. Bilo je prepuno bijesa i vjerojatno nije imalo bašpuno smisla.

Uzalud mi trud jer mi se čini da više ni ne čita moja pisma.I u tome je problem s tim bijesom. Nema kamo otići jer me on više ne

vidi. Kao da lupam glavom o golemu, ravnodušnu, nijemu liticu, stalnoiznova dok mi ne poteče krv. Ništa što učinim neće promijeniti njegovomišljenje o meni. Ništa što učinim neće ga natjerati da me ponovo vidi.

A čini se da ja to ne mogu prihvatiti.

131

Da je mrtav, kao moja majka, onda bih razumjela. Više ga ne bi bilo.Ali nije tako. Još uvijek je ovdje. Živi svoj život kao da sam ja umrla,kao i njegova žena. Kao da ima pravo nastaviti sa životom, zamijeniti me,začeti dijete s drugom ženom.

Kad bi mi bar netko rekao što da učinim da zaustavim bol i bijes,učinila bih to.

Čudno je to. Katkad dok sjedim u hipnotičarkinu uredu i gledam onosvjetlo kako poskakuje po zidovima, dođe mi da nju zamolim. Dođe mida kažem, „Ellen, pomozi mi, molim te.”

I pomogla bi mi, mislim.

132

10. poglavlje

Želite smršaviti? Sve ste već pokušali? Sada vi i vaši prijateljicemožete SMRŠAVITI SNAGOM MISLI u udobnosti vlastitoga doma uzpomoć visokokvalificiranog, iskusnog kliničkog hipnoterapeuta!Organizirajte HIPNO PROMOCIJU! (Domaćica dobiva posebanpoklon!)

Letak u boji (naklada: 10000) Izradio: Danny Hogan

U četvrtak navečer, dok se Ellen pokušavala spakirati za vikend,netko je pokucao na vrata.

„Što se dogodilo?” rekla je Ellen kad je otvorila vrata i vidjela majkukako nosi bocu vina i smiješi se kao da dolazi na večeru.

„Samo sam svratila”, odgovori Anne. „Ne moraš odmah paničariti.Večerala sam u blizini pa sam u zadnji čas odlučila posjetiti kćer. ZaBoga miloga, sva si problijedjela. Pa nije ovo presedan, zar ne?

„Jest”, odgovori Ellen pomaknuvši se da Anne može ući. „Ti nesvraćaš.”

„Ne vjerujem da još nisi maknula ove tapete”, reče Anne prezirnopovlačeći prste po zidu u hodniku. „Ja bih ih potrgala...”

,,I obojila u lijepu neutralnu boju”, završi Ellen. „Znam. Rekla si mi, aja sam ti rekla da mi se sviđaju. Podsjećaju me na baku.”

„Pa baš zato”, promrmlja Anne. Ušla je u kuhinju i kao uvijekustuknula pri pogledu na narančaste radne površine kao da ih nikad prijenije vidjela. Sve je to bilo dio predstave kojom je htjela dokazati da više

133

nije dio toga. Majka joj je provela nadasve idilično djetinjstvo u ovojnadasve dražesnoj, prostranoj kući, k tome i na plazi, ali iz nekog razlogaponašala se kao da je djetinjstvo provela u siromašnom getu, a sada živiu Parizu.

„Može čaša vina?” upita Anne.„Ne, zapravo ne bih”, odgovori Ellen. „Pretjerala sam prošli vikend

pa se trudim odreći alkohola ovaj tjedan.” I trudna sam, mama.Ta mi je misao prošla glavom, ali činila se nekako čudno ispraznom.

Iako se ništa nije promijenilo otkad je u ponedjeljak napravila test, sadkad ju je prošao prvotni šok, polako joj se činilo sve manje vjerojatno daje uistinu trudna. Kao prvo, osim one večeri kad je „žudjela” za pečenimkrumpirima, nije imala nikakve druge simptome; osjećala se posvenormalno. Palo joj je na pamet da bi vjerojatno mogla imati i spontani.Ipak je već u tridesetima, a prije trudnoće bi trebalo piti vitaminskepripravke, naručiti se na pregled kod doktora i napraviti krvne pretrage.Čim se toga sjetila, bila je uvjerena u takav ishod. Ako ne bude dizalaveliku frku oko toga ili previše o tome razmišljala, ova će trudnoćavjerojatno potiho nestati dok joj tijelo ne bude spremno za propisnopripremljenu trudnoću.

„A dobro, onda neću ni ja”, odgovori joj majka. Odložila je bocu vinai lagano zakucala člancima prstiju po stolu. Ta besmislena gesta učinilajoj se nesvojstvenom njezinoj majci i Ellen se prisjetila kako ju je tajtjedan nazvala Mel i rekla da joj se majka ponaša „tajnovito”.

„Kako si?” upitala je.„Ja? Dobro sam. Jako dobro.” Majka je prestala kuckati i lagano

zavrtjela glavom. „Hoćemo li onda popiti čaj? Što si radila kad sam tetako iznebuha prekinula?”

„Pakirala sam se”, odgovori Ellen, pristavi vodu za čaj i pomnoodabere dvije bakine najšarenije i najstarinskije porculanske šalice stanjurićima. „Idem s Patrickom za vikend u Noosu.”

„Aha, Patrick”, reče Anne. Smjestila se za stol. „Zbilja mi ne trebacijela ta parada sa šalicama i tanjurićima. Nemam osamdeset godina.”

Ellen ju je ignorirala i izvadila čajnik.

134

„Može i čaj u vrećicama! Da nemaš ti osamdeset?”,,I, kako ti se svidio Patrick?” upita Ellen, grijući čajnik samo da

naživcira majku. „I Mel i Pip su me nazvale da kažu koliko im sesvidio.”

„Jesu li?” odgovori Anne. Nadglasavala se s ključanjem električnogkuhala. „Pa, nije da mi se nije svidio. Zbilja bi trebala kupiti novokuhalo.”

Ellen je odložila čajnik. „Što bi to trebalo značiti?”„Mislim, jako je glasno. Kao da avion polijeće.”„Ne, kako to misliš nije da ti se nije svidio’?”„Savršeno je bezopasan”, odgovori Anne.„To je stvarno uvredljivo!” Ellen se već napola smijala u nevjerici.„Ako baš hoćeš da budem iskrena, jednostavno mi je bio nekako

čudan. Pomalo hladan.”Hladan! I to kaže njena topla, umiljata, majčinska majka.„A ti si baš pravi stručnjak za procjenu osobnosti.”Ellen je sjela za stol i gledala kako joj se ruka blago trese dok je

ulijevala čaj. Tresla se od bijesa. Preplavio ju je bijes u Patrickovo ime.„Ta, pitala si”, odgovori Anne. „Ne tvrdim da sam u pravu. Samo ti

kažem kakav sam dojam stekla.”„Za Jona si mislila da je divan.”„Jon je bio dobro društvo.” Anne se nježno nasmiješila, kao da joj je

Jon drag stari prijatelj.„Mel je neki dan rekla da je samodopadni kreten. Bio je brutalno

sarkastičan. Ponašao se prema meni kao da sam idiot. Gotovo da meverbalno zlostavljao.

„Ma daj, Ellen, nije. Ne pokušavaj iskriviti prošlost. Pogotovo netako da sebe prikažeš kao žrtvu. Mrzim taj mentalitet žrtve kod današnjihžena. Bila je to samo neuspjela veza. Nije on bio zlo čudovište.”

„Zbog Jona sam bila jako nesretna”, odgovori Ellen. Glas joj jedrhtao. BIO je zlo čudovište! Podsjetilo ju je to na vrijeme kad je teknavršila petnaest, hormoni su joj divljali i činilo se da svaki razgovor smajkom završava Elleninim suzama. ,A Patrick me jako usrećuje.”

135

„Pa, to je jedino bitno”, odgovori Anne onim istim žustrim, razumnim,smirenim tonom koji je Ellen izluđivao kad je imala petnaest. „Ne trebašmene slušati. Pogledaj moju povijest. Što ja znam o muškarcima?”

„Ništa”, reče Ellen. „Ništa ne znaš.”Majka je podigla obrve i uzela šalicu. „Nisam te htjela uzrujati.”„Pa, jesi”, odgovori Ellen zlovoljno. Zbilja se ponašala kao

tinejdžerica. Kamo je danas nestala njezina napredna emocionalnainteligencija?

„Žao mi je. Stvarno mi je žao.” Anne je nespretno potapšala Ellen poramenu. „Još uvijek si jako blijeda.”

„Vjerojatno zato što sam trudna”, reče Ellen, a iz nje nahrupi poplavaslanih suza.

U utorak sam javila na posao da sam bolesna i ponovo otišla na plažuu Avalon sa svojom novom daskom.

Nikad prije nisam tako nešto učinila. Nisam tako odgojena. Majka bimi bila izvan sebe. Smatrala je da je redovna plaća nešto divno; nešto štožene pogotovo ne bi trebale uzimati zdravo za gotovo. Još uvijek čujemto poštovanje u njezinu glasu dok je pričala ljudima o mom prvom poslunakon fakulteta. „Saskia je našla posao.”

Sjećam se kako je bila zbunjena kad sam jednom spomenulazadovoljstvo poslom. „Ali, dušo, plaćaju ti!” Brinula se da ću bitibezobrazna prema šefu. Mislila bi da je uzimanje bolovanja ludo,riskantno i jako nepristojno.

Žao mi je, mama. Trebao mi je dan za mentalni oporavak.„Mentalni oporavak”, frknula bi.Nije vjerovala u moderne bolesti kao što su depresija ili anoreksija.

Sinu njezine prijateljice dijagnosticirana je klinička depresija i mama jebila zgrožena. „Što ta budala ima biti tužna? Ima dobar posao! Ženu!Dijete!”

Vjerovala je u tugu zbog smrti i radost zbog rođenja i ljubav i brak ijednostavnu zdravu hranu i besprijekornu kuću. Sve ostalo je bilo„budalasto”.

Pitam se bi li i meni rekla da sam budala kad sam ostala shrvana

136

nakon što je Patrick prekinuo sa mnom. Obožavala ga je, i Jacka,naravno. Patricka je smatrala zetom, a Jacka unukom.

Pretpostavljam da je Patrick dosad već upoznao hipnotičarkineroditelje. Pomisao na to da čavrlja s hipnotičarkinom majkom, da se trudibiti pristojan i zadiviti je, kao da moja draga majka nikad nije postojala,kao da je moja majka bila samo vježba za pravu punicu - e, to meispunjava strašnom bujicom bijesa.

Prestala sam uzimati telefon da nazovem majku. Činila sam tomjesecima nakon njezine smrti. Nekoliko sam puta čak i birala broj, aonda Bih se sjetila i brzo poklopila šlušalicu prije nego mi se javi netkonepoznat. Kad čujem telefon, više ne pomislim „To je vjerojatno mama.”Ali još uvijek mi nedostaje. Svaki dan.

Razumno gledajući, shvaćam da je smrt roditelja prirodan dio životakoji trebamo prihvatiti. Nitko ne bi smrt jako bolesneosamdesetogodišnjakinje nazvao tragedijom. Na pogrebu se čuoprigušeni plač i bilo je crvenih suznih očiju. Ali ne i očajnog ridanja. Sadmislim da sam si trebala dopustiti da ridam. Trebala sam naricati, tući seu prsa i baciti se na lijes.

Pročitala sam pjesmu. Prilično dirljivu pjesmu za koju sam mislila dabi joj se svidjela. Trebala sam se poslužiti vlastitim riječima. Trebalasam reći: Nitko me nikada neće tako žarko voljeti kao moja majka.Trebala sam reći: Svi vi mislite da ste na pogrebu simpatične starice, alina pogrebu ste djevojke po imenu Clara - imala je dugu plavu kosu udebeloj pletenici do struka, zaljubila se u sramežljiva muškarca koji jeradio na željeznici, godinama su pokušavali začeti dijete, a kad je Claranapokon zatrudnjela, plesali su po dnevnoj sobi, ali jako polako da nenaude djetetu. Prve dvije kćerkičine godine bile su najsretnije u Clarinuživotu, ali onda joj je muž umro i morala je sama podizati djevojčicuprije nego što je postojala naknada za samohrane majke - prije nego što jei izraz „samohrana majka” uopće postojao.

Trebala sam im ispričati kako bi se majka, ako bi iznenada zahladilodok sam bila u školi, pojavila u školskom dvorištu noseći mi jaknu.Trebala sam im ispričati da je toliko strastveno mrzila brokulu da je nije

137

mogla ni pogledati i da je bila zaljubljena u glavnog lika englesketelevizijske serije Sudac John Deed. Trebala sam im ispričati da jeobožavala čitati i da je užasno kuhala jer je pokušavala istovremenokuhati i čitati najnoviju knjigu koju je posudila u knjižnici pa bi jojvečera uvijek zagorjela, a knjiga iz knjižnice bila bi poprskana hranom,koju bi onda satima pokušavala obrisati mokrim kutom kuhinjske krpe.Trebala sam im ispričati da je mama smatrala Jacka svojim unukom i damu je napravila posebni pokrivač s trkaćim autima koji je obožavao.Trebala sam pričati i pričati, zgrabiti govornicu objema rukama i reći:Nije bila samo simpatična starica. Bila je Clara. Bila je moja majka. Bilaje divna.

Umjesto toga sam izgovorila kratku prihvatljivu pjesmicu pa ponovosjela i uzela Patricka za ruku, a nakon toga mi je pomogao poslužiti čajmaminim prijateljima i toliko je šarmantno čavrljao sa starim gospođama,a ja nikad nisam pomislila Više nemam obitelj jer me Patrick cijelovrijeme držao za ruku, a Jack će nam potrčati u zagrljaj na sidnejskomaerodromu i znala sam da Patrickova mama planira u hladnjaku ostavitiveliku zdjelu govedine Stroganov jer zna da mi je to omiljeno jelo.

Četiri tjedna nakon toga rekao je, „Mislim da je gotovo.”Misli su mi se neprestano vrtjele u krug. Ako nazovem mamu i

ispričam joj za Patricka, osjećat ću se bolje, ali mama je mrtva. AkoPatricku kažem kako ne mogu vjerovati da mame više nema, osjećat ćuse bolje, ali Patrick me više ne želi. Ako odvedem Jacka u park ili ukino, onda ću se osjećati bolje, ali više mu nisam majka. Ako posjetimMaureen, osjećat ću se bolje, ali ona više nije dio mog života.

Nisam imala dovoljno ljudi u životu da pokriju gubitak toliko ljudiodjednom. Nisam imala teta, rođaka ili baka i djedova u pričuvi. Nisamimala rezervu. Nisam imala osiguranje koje bi pokrilo ovakav gubitak.

Bol sam osjećala i fizički: kao da su mi oderani ogromni komadi kožei rane nikad nisu zacijelile.

A sada hipnotičarka čeka dijete.Dakle, mama, znam da imam dobar posao i da me plaćaju, ali otkad

sam vidjela hipnotičarkin test na trudnoću, na poslu mi glavom prolaze

138

čudne slike. Nekad zamišljam kako bacam šalicu vruće kave ravnokolegi u lice, ili kako zbacujem svu odjeću i gola utrčavam u sobu zasastanke vičući prostote, ili kako uzimam škare i stalno si iznova zabijamoštricu u bedro. Ti to ne bi razumjela. Tvojom glavom nisu prolazile ludemisli.

I tako sam javila da sam bolesna pa otišla na plažu naučiti daskati.Bilo je teže nego što sam očekivala. Daska je bila skliska. Zašto je

tako skliska? Nisam je nikako mogla držati na mjestu pod trbuhom.Stalno sam padala. To mi se nikad nije činilo teško dok sam gledaladruge. Naljutila sam se i psovala. Pomislila sam, čak me ni daska ne želi.

A kad sam napokon uspjela primiriti dasku, nisam mogla pogoditipravi trenutak da uhvatim val.

Pomislila sam, ovo i šestogodišnjaci znaju, što nije u redu sa mnom?Pomislila sam, drugi ljudi nadu ljubav, imaju djecu i izgrade obitelj,

što nije u redu sa mnom?Pomislila sam, drugi ljudi nisu opsjednuti bivšim dečkima, što nije u

redu sa mnom?Htjela sam u napadu mrzovolje pustiti dasku da otpluta u more, ali

učinilo mi se to previše rasipnim, a već me je bilo dovoljno sram zbogslobodnog dana.

Dok sam išla prema autu, šmrcava, promrzla i mrzovoljna jer glupudasku nisam mogla udobno smjestiti pod ruku, ugledala sam onogčovjeka vunaste kose koji me vidio kad sam zaspala u crvenoj haljini.Išao je prema plaži, udobno smjestivši dasku pod rukom.

„Kakvi su valovi?” upitao je.„Glupi”, odgovorila sam i nastavila hodati.Kad sam došla do auta, čula sam kako mi zvoni telefon.Zvala me hipnotičarka.

* * *

Zbog prvog zajedničkog leta Ellen i Patrick bili su brbljavi iuzbuđeni. Oboje su se cerekali dok je stjuardesa s vrlo strogim izrazomlica davala sigurnosne upute, iako se nije činilo da je ikom drugom

139

zabavna. Kupili su romane da čitaju u avionu, ali oboje su ih svako malospuštali u krilo da bi razgovarali.

Činilo se da je Patrick osobito dobro raspoložen.„Nisam te ni pitao jesi li ikad bila u Noosi”, rekao je dok je avion

polijetao.„Nisam”, odgovorila je Ellen. „A ti?”„Samo jednom”, reče Patrick. „Zapravo, ondje sam upoznao Saskiju.”Ellen je primijetila da je ovo jedan od rijetkih trenutaka kad je o njoj

govorio kao o nekoj normalnoj djevojci.„Kako ste se upoznali?” upitala je trudeći se održati ležeran i ne

pretjerano zainteresiran ton.„Oboje smo bili u Noosi na konferenciji”, reče Patrick. „Ona je

urbanist, jesam li to spominjao? Uglavnom, sjedio sam kraj nje na jednojsesiji. Čudno je to, tad mi se činilo da pomalo ludim, mislim da sam jošuvijek bio u šoku nakon Colleenine smrti, a Saskia se činila takoprisebnom. Voljela je šetati prirodom i vodila me u duge šetnje ponacionalnom parku. Prije toga nisam vježbao pa mi je srce odjednomzakucalo brže, pluća su mi se punila zrakom, a pogled na onaj divnikrajolik budio mi je osjećaj da bih mogao ponovo biti sretan.”

„Endorfini”, reče Ellen. „Moramo u šetnju ovaj vikend.”A kad budeš prepun sretnih endorfina, reći ću ti za bebu.„Da, dobra ideja. Jedno smo vrijeme Saskija i ja svaki vikend šetali

prirodom, ali onda joj se nešto dogodilo s nogom. Gotovo da uopće nijemogla hodati da je ne zaboli. To ju je stvarno pogodilo.

,,U čemu je bio problem?” upita Ellen. Ta priča joj je zazvučalaneobično poznato. Je li joj Patrick već pričao o Saskijinoj nozi? Bila jesigurna da bi se toga sjećala. Pažljivo je prikupljala sve podatke oSaskiji koje bi podijelio s njom.

„Nitko joj nije znao reći. Išla je silnim doktorima i fizioterapeutima,nitko joj nije mogao pomoći. Jedan joj je specijalist natuknuo da joj je tosve možda u glavi i Saskija se toliko razljutila da je istog časa izašla.”

Ellen je obuzeo čudan, neuhvatljiv osjećaj panike, kao da se upravosjetila da je zaboravila isključiti štednjak.

140

„Nekad je morala donijeti stolicu u kuhinju da bi mogla sjediti dokkuha večeru”, razmišljao je naglas Patrick. To joj je promijeniloosobnost. Prije je bila sportski tip. Probao sam suosjećati s njom, ali tome počelo frustrirati jer ništa nisam mogao učiniti. Mislila je da gubimstrpljenje, ali nisam. Bilo mi je je žao, zbilja jest. Ali strašno mefrustriralo što ne mogu to riješiti. Podsjetilo me na Colleeninu bolest. Tajosjećaj beskorisnosti. Kao da gubiš bitku, a ne možeš ni zamahnuti daudariš.”

Patricka je smela stjuardesa koja nam je prišla. Okrenuo je glavu daje pogleda. „Hoćemo popiti nešto? Ali morat ćemo platiti pa se i ne činitako dekadentno. To je problem s ovim jeftinim letovima.”

To ne može biti samo slučajnost, zar ne?Skoro je to naglas izrekla, da ispita tu mogućnost: „Hm! Zanimljivo,

jedna moja klijentica ima taj problem.” Ali znala je da to nije slučajnost,a znala je i da bi on to znao.

Deborah.Kako se preziva?Deborah Vandenberg.Jasno je vidjela lice Deborah Vandenberg. Kasnila je čak i na prvu

seansu. Djelovala joj je malo čudno, pomalo prijetvorno, ali s drugestrane, mnogi su joj klijenti djelovali čudno i prijetvorno na prvoj seansi.Zato što nikada prije nisu vidjeli hipnoterapeuta pa nisu znali što daočekuju. Oprezno bi gledali uokolo kao da očekuju da će ih netkonasamariti.

„Osjećam bol u nozi”, rekla joj je i prešla dlanom niz dugo, vitkobedro u plavim trapericama.

Rekla je Ellen da nekad mora sjediti dok kuha večeru. Ispričala joj jeo „slatkorječivom doktoru” koji ju je pitao je li u zadnje vrijeme bila pod„stresom”, a nju je toliko razbjesnilo impliciranje da možda umišlja bolda je otišla bez riječi.

Deborah je Saskia.Saskia je Deborah.Sve je vrijeme opsjednuta Saskijom, a već ju je upoznala, razgovarala

141

je s njom, ona joj je bila u kući. Bila je visoka i upečatljiva. Imala jezanimljivu boju očiju. Lješnjak. Gotovo zlatne. Kao tigrove oči. (Ellen jeprimjećivala oči. Zato što je odrasla u sjeni majčinih ljubičastih očiju.)Dobro se oblačila. Elokventna. Nikad ne bi za nju pomislila da je uhoda.Nije imala jasnu sliku Saskije u glavi, ali zamišljala ju je nisku, škiljavihočiju, kao mahnitog malog miša od čovjeka. (Zašto je mislila da visokiljudi ne mogu biti ludi? Zato što su izgledali kao da vladaju svijetom?Zato što im se divila i zavidjela na njihovim nogama?)

Osjetila je Patrickovu ruku na svojoj. „Ellen? Želiš li nešto popiti?”Zanimljivo je bilo da joj se poprilično svidjela. Deborah - Saskia.Uživala je u seansama s njom. U čavrljanjima. Jednom joj je pohvalilačizme i Deborah - Saskia - joj je rekla da su i udobne, a ne samo lijepepa je Ellen otišla i kupila iste takve, potrošivši više novca nego što jeikad potrošila na cipele.

Upravo je nosila te čizme.„Ne, hvala”, odgovorila je Patricku gurnuvši čizme ispod sjedala.Je li Saskiji stvarno trebala pomoć zbog noge? Ili je to samo bio

izgovor? I što joj je točno bio cilj? Je li samo htjela promatrati Ellen?(Isto kao što bi i Ellen poprilično voljela potajno promatrati Jonovu novubuduću suprugu, stomatološku sestru, samo što se ona nikad ne bizapravo naručila jer je ne zanima baš toliko, a što je još važnije, jer bi seosramotila da netko sazna.)

Patrick je uzdahnuo i protegnuo noge.„Najbolje je u odlasku iz Sydneyja to što se ne moram brinuti da će

se Saskia iznenada negdje pojaviti. Nisam čak ponio ni mobitel. Dao sammami i Jacku broj hotela i tvoj mobitel. Nadam se da je to u redu,namjeravao sam te pitati.”

„Naravno da je u redu.” O, ne, ne, ne.,,I to je zadnje što ću teći o toj ženi do kraja vikenda. Neću pričati o

njoj, neću misliti o njoj, neću je vidjeti. Sad ulazimo u zonu bez Saskije.”O, Bože. Ellen je ritmično tapkala dvama prstima po čelu. Da nije

toliko strašno, gotovo da bi bilo smiješno. Ili barem pomalo zabavno.„Što je bilo?”

142

„Upravo sam se nečega sjetila. Htjela sam nešto obaviti prije negoodem.”

Rekla je Debori, to jest Saskiji, točno kamo idu za vikend. Rekla jojje čak i gdje će odsjesti.

Nazvala ju je prije nekoliko dana da pita mogu li odgoditi seansuzakazanu za ponedjeljak. „Neplanirano idem na put”, rekla joj je. „Nadugi vikend u Noosi.”

„Baš vam zavidim”, odgovorila joj je Saskia smirenim Deborinimglasom. „Obožavam Noosu. Gdje ćete odsjesti?”

„Mislim da nam je moj partner rezervirao sobu u Sheratonu”,uzvratila je Ellen. Partner! Nazvala je Patricka svojim partnerom! Zašto jeto učinila? Ta joj se riječ čak ni ne sviđa. Zato što joj se Deborah činilakao tip žene kojoj bi „dečko” bio predjetinjast naziv. Ali zašto je uopćemorala spomenuti Patricka? Iz nekog je razloga željela da Deborah zna daje u vezi. Zato što je se Deborah doimala kao privlačna, profesionalnažena od četrdesetak godina, koja je vjerojatno u jednoj od onih elegantnihveza koje uključuju vinograde, jedrenje i zbilja vrlo kvalitetan seks, bezslučajnih trudnoća, naravno. Željela je da Deborah pomisli da je i ona ujednoj takvoj vezi.

I tako je zbog svoje budalaste, neprofesionalne želje da zadiviklijenticu (koju zapravo uopće ne bi trebala željeti zadiviti), velikodušnoobavijestila Saskiju da idu na romantični vikend na isto mjesto gdje su seona i Patrick upoznali.

Skrenula je pogled na Patricka. Naslonio je glavu na sjedalo iopuštao lice.

„Ni ne primjećujem koliko sam inače napet zbog nje dok ne odemnekamo”, reče ne otvarajući oči.

Ellen je pognula glavu i lupila se donjim dijelom dlana po čelu odmuke. Umjesto da Patricku učini život lakšim, ona je još i pomoglanjegovoj uhodi. Usta su joj se osušila i podigla je bradu. Saskia ih ne bislijedila skroz do Noose, zar ne? Na primjer, nije mogla rezervirati kartubas na ovom letu? Ellen je otkopčala pojas i pridigla se da preko rubasjedala pogleda lica putnika koji su sjedili oko njih. Ljudi su joj ili

143

izbjegavali pogled, ili čitali pognute glave, ili razgovarali. Samo je jednadjevojčica, sjedeći u majčinu krilu i gorljivo dudajući dudu, znatiželjnozurila u nju. Ellen se bacila natrag u sjedalo potiskujući histeričnu željuda se počne cerekati ili da zaplače.

Sad će je cijeli vikend pratiti ne jedna nego dvije velike tajne. U bilokojem trenutku mogla bi se izlanuti i u trenu izbrisati opušteni izraz licatog sirotog čovjeka.

Otvorio je oči, a na svjetlu koje se ulijevalo kroz prozor izgledale sujako zeleno. „Jesi dobro?”

„Super sam.” Potapšala ga je po koljenu i usmjerila pogled krozprozor ka krilu aviona. „Stvarno super.”

* * *

Uspjela sam se ubaciti na njihov let.Prošli su kraj mene. Patrick je išao prvi i mrštio se gledajući broj

sjedala na karti. Ellen ga je slijedila sanjivo gledajući uokolo. Ne moramgledati kartu jer će nam moj „partner” naći sjedala. Baš sam new age,sretna i trudna.

Ide na put s „partnerom”. Mrzim tu riječ. Tipična za Sydney. Štonedostaje „dečku”? Dok je bio sa mnom, bio mi je dečko. A ja sam mubila djevojka.

I tako svi skupa idemo u Noosu za vikend. Vesela trojka.Ispustila sam dasku kad mi je spomenula Noosu. Baš kad sam

pomislila da više nema novih načina da me povrijedi. Zašto baš Noosa?Od svih mjesta u zemlji na koja su mogli otići na romantični vikend,izabrao je baš Noosu.

Mislila sam da su moje uspomene na taj tjedan sigurne. Mislila samda mi nitko ne može dirati to vrijeme. Čini mi se kao da se sjećam svakeminute. Svakog okusa, svakog zvuka, svakog mirisa.

Još uvijek mogu točno osjetiti oblik ključa hotelske sobe na svomdlanu i okusiti onu istu kombinaciju soli, leda i alkohola u ustima odmargarita koje smo popili dok smo stajali u hotelskom dizalu i gledali uosvijetljene oznake katova, znajući da idemo u moju sobu da prvi put

144

vodimo ljubav. Još uvijek vidim suncem opaljeno lice dječaka koji jedovezao glomazna kolica s doručkom sljedeće jutro: mirisala su nasvježu kavu i slaninu. Još uvijek vidim mrvice kroasana razasute ponovinama koje smo čitali u krevetu.

Čak i odsjedaju u Sheratonu. Zašto je baš ondje rezervirao sobu? Nemogu se ne zapitati je li to zato što i on ima posebne uspomene na tajtjedan pa misli - nekad je zbilja glup - da može biti toliko sretan i snekom drugom.

Ne može. Ne može me samo tako izbrisati iz uspomena i zamijenitime drugom ženom.

Zato sam, čim me hipnotičarka nazvala, znala da moram i ja ići.Moram biti ondje. Moram mu dati do znanja da sam i ja ovdje. Uvijek ćui dalje biti ovdje.

Odabrat ću savršen ttenutak da im pokažem da sam im se pridružila.Naljutit će se, ali nema veze. Draži mi je njegov gnjev negoindiferentnost. Radije bih da viče na mene, nego da ne postojim.

*

Patrick je u kupaonici prao zube, a Ellen je već bila u krevetu,gledala film koji su kupili i jela čokoladu iz minibara.

Soba je bila zbilja divna. Veliki bračni krevet sa svježim bijelimplahtama, veliki mekani ručnici, blago prigušeno svjetlo i neutralne boje.

Baš poput hotela u kojima je odsjedala s drugim muškarcima.„Gdje si odsjeo kad si posljednji put bio ovdje?” upitala je Ellen dok

su se uspinjali dizalom.„Ovdje”, odgovori Patrick, očiju uprtih u osvijetljene oznake katova

iznad njih.„Dakle, u ovom si hotelu upoznao Saskiju?”„Pa, znao sam da je dobar”, uzvrati Patrick i položi joj prst na usne.

„Nećemo spominjati njezino ime ovaj vikend, sjećaš se?”Dakle, jadna Saskia je baš morala čuti da će Ellen i Patrick odsjesti u

istom hoteli gdje su se oni upoznali. Za Boga miloga, pa to je sigurno ihotel u kojem su prvi put vodili ljubav. Kako li je samo to saznanje

145

djelovalo na njezin uvrnuti um?Ellen je pogledala prema vratima i sjetila se horora koje je gledala.

Naručit će poslugu u sobu, a Saskia će se obući kao osoblje i uguratikolica pognute glave, a glazba će gledateljima dati do znanja da će sedogoditi nešto stvarno grozno. A onda, baš kad glazba dosegnezastrašujući krešendo, iznenada će skočiti na njih s velikim nožem upodignutoj ruci i...

„Jesi se sjetila ponijeti pastu za zube?” Patrick je provirio glavu krozvrata.

„Aha. U mojem je neseseru.”Još je bio previše pristojan da dira njezine stvari bez dopuštenja. A

ona će mu roditi dijete. Prerano. Prerano.„Pa naravno da ćeš roditi”, rekla joj je Anne.„Ne nužno”, odgovorila je Ellen, iznenađena majčinim kategoričnim

tonom. Pretpostavljala je da će Anne reći nešto kao: Podržat ću te štogod da odlučiš. Nego, koju ste vrstu kontracepcije uopće koristili?

„Ovisi o tome što će Patrick reći. I znaš, ja... podržavam pravo naizbor.” Bio je to američki izraz. Na trenutak čak nije bila sigurna ni da jeodabrala pravu stranu. Kako su se oni drugi zvali? Pravo na život. Pa,ona je svim srcem podržavala život.

Anne je frknula. „Imaš trideset pet godina, ne šesnaest. Očajničkiželiš dijete.

„Što? Odakle sad to? Ne želim očajnički dijete.”„Vidjela sam ti izraz lica na Madelinenoj trudničkoj zabavi dok si

držala čije-li-je-ono-bilo dijete - a moram reći da je bilo iznimno ružno.„Mama.”„Izgledao je kao mala žaba krastača. Uglavnom, hoću ti reći da želiš

djecu, financijski si osigurana i sviđa ti se otac djeteta - možda čak ivoliš oca djeteta. Kad bi pobacila, a onda saznala da više ne možešzatrudnjeti, nikad si ne bi oprostila. Naravno da ćeš roditi. Samo mu recida čekate dijete, ni jedno ni drugo niste to planirali, ali dogodilo se, aviše nije 1950. pa se ne morate vjenčati i on može biti uključen kolikogod malo ili puno želi. Sve je to vrlo jednostavno. Imat će pravne

146

obaveze vezane za uzdržavanje djeteta, ali da sam na tvom mjestu, ne bihse puno brinula oko toga. Imaš bakinu i djedovu kuću. Imaš mene i svojekume. Ne treba ti njegov novac.”

,,A valjda ne treba”, odgovorila je Ellen. Patrickov joj je novac biozadnji na pameti.

„Sve je to vrlo jednostavno”, ponovila je Anne dok su joj vršci prstijuveselo plesali step po stolu i Ellen je vidjela da je zadovoljna zbog bebe.Možda je čak i oduševljena.

Uslijedila je stanka. Blagi izraz nestao je s majčina lica.„Naravno, još je rano”, nastavila je. ,,U tvojoj je dobi vjerojatnost

spontanog pobačaja u prvom tromjesečju relativno velika.”„Hvala ti, majko.”„Pa ti si spominjala prekid trudnoće, ne možeš sad biti toliko

pogođena mogućnošću spontanog pobačaja.”„Nisam rekla... zapravo, da, u redu.”Majka joj je bila u pravu. Nikad nije ni bilo sumnje. Rodit će to

dijete. Nije bio problem u tome želi li ona dijete. Problem je bio u tomekako će to utjecati na njezinu vezu s Patrickom.

Jer Ellen nije željela samo dijete. Željela je sve u paketu. Muža.Taticu. Muškarca koji će je držati za ruku u rađaonici.

To nije mogla reći majci: Ne želim biti kao ti. Nikad nisam željelabiti kao ti. Ne želim sama odgajati dijete. Ne želim biti drugačija. Samoželim biti kao i svi drugi.

Patrick je izašao iz kupaonice i uskočio kraj nje u krevet. Odlomio jekomad čokolade koju je jela.

„Upravo si oprao zube”, reče Ellen.„Znam. Nemoj reći Jacku, Zločesti tata.”Kad smo već kod toga, što kažeš na još jedno dijete? Bila je na rubu

da to kaže, ali zbilja nije imala energija da razgovara o tome. Sutra.Razgovarat će o tome sutra. Sreća da nije baš volio piti. Kad mu je reklada joj se ne pije vino uz večeru, rekao je „Nema problema, neću ni japiti.” Zajedničko ispijanje boce dobrog vina bio je integralni dio njezineveze s Jonom, tako da bi on istog časa primijetio da ona ne pije.

147

Gledali su Pilm zajedno. Zaplet je bio previše zamršen. Nisu moglizapamtiti tko je tko. Oboje su stalno ponavljali, „Što? Tko je on?”Naposljetku su ga ugasili složivši se da su ili preumorni ili prestari pa seposvetili jedno drugom.

Vodili su ljubav pospano i nježno, kao da su stari bračni par. Ellen sunavrle suze. Sve će biti savršeno.

„Hoćeš li me hipnotizirati da zaspim?” upitao je Patrick kad suugasili svjetla.

„Poprilično sam umorna”, zijevnula je Ellen.To im je brzo prešlo u naviku. Izveli bi vježbu opuštanja od pet

minuta prije nego bi zaspao. Činilo se da ga to iskreno zabavlja. Rekao jeda mu se jako sviđa, da je magično i da mu je slušanje njezina glasaomiljeni dio dana, da nije tako dobro spavao još od tinejdžerskih godina ida mu pomaže da se nosi sa stresom koji osjeća zbog „one žene, posla isvega ostalog. Nikad nije bila s nekim tko je bio toliko zadivljen njezinimvještinama.

„Nema veze”, odgovori Patrick. „Iskorištavam te, zar ne? Ni ja sad nebih bio raspoložen za premjeravanje.”

Baš je drag, a i željela je da sutra bude u opuštenom stanju svijesti.Uspravila se i položila mu ruku na čelo. Nekad joj se ovo činilo

intimnije od seksa. Jako se rijetko koristila dodirom s klijentima, iako jepoznavala terapeute koji su to činili. Ležeći u krevetu u privatnosti gustetame, znajući da njezine riječi imaju moć da mu usade slike u glavu, damu uspore kucanje srca i snize krvni tlak, osjećala se moćno, brižno,mistično. Kao dobra vještica, čarobnica. Ne kao hipnoterapeutkinja, negokao hipnotičarka.

„Brojit ću do deset. Dok nabrojim do tri ili četiri, mogao bi osjetiti dati se disanje usporava i da su ti kapci otežali. Na pet ili šest vjerojatnoćeš ih teško držati otvorenima. Na sedam, osam ili čak devet više nećešmoći odoljeti i pustit ćeš da ti se kapci zatvore. Na deset bi ti oči moglebiti zatvorene, a disanje duboko i pravilno.”

Vidjela je sjaj njegovih očiju u tami. Već je osjećala kako mu sedisanje usporava. Svaki je put koristila drugu tehniku uvođenja, što god

148

bi joj palo na pamet. Bila je slobodnija, opuštenija i kreativnija nego sklijentima koji su joj plaćali.

Počela je brojiti, istovremeno pojačavajući pritisak ruke na njegovučelu i govoreći sve mekšim i sporijim, ali i sve upornijim glasom.

Oči su mu se zatvorile dok je nabrojila do sedam.„A sada, želim da zamisliš ovo: topao med kako klizi s ruba žlice.”Obožavao je med. Stavljao ga je gomilu u pahuljice koje je jeo za

doručak i zapamtila je kako stoji u kuhinji i naizgled opčinjeno gledakako med polako kapa sa žlice koju je držao visoko.

„Ovaj med nije obični med. Ovaj med je boje jutarnjeg svjetla. Ovajmed je toplina i dragost i sigurnost. Ovaj med je svaki sretni trenutaktvog života. Svaka divna uspomena. Svaka sekunda u kojoj si se osjećaoistinski živim.”

Znala je da on vidi taj med. I ona ga je vidjela. I sama je bila ublagom transu. To joj se događalo na uspješnim seansama i uvijek biuživala kad bi se dogodilo.

„Nastavi gledati med. Nastavi ga gledati dok ti ništa drugo ne budena pameti.”

Zastala je, osjetila oblik njegove lubanje pod svojom rukom i toplinunjegova tijela naslonjena na njezino i pomislila, On je otac mog djeteta.On će biti tatica, a ja mamica.

Lako moguće da je bila pretjerano romantična kad je konceptočinstva bio u pitanju.

„A sada želim da pažnju preusmjeriš na svoja stopala. Zamisli da tise stopala razlijevaju po krevetu kao topao med. Razlijevaju se...rastapaju.”

Metaforu meda primijenila je i na druge dijelova njegova tijela, odstopala naviše, potičući da utone sve dublje u trans. Ovo je bilonajdublje što ga je ikad odvela.

Uštipnula ga je za ruku i nije se ni trznuo. Spontana anestezija.Kad bi bio običan klijent, u ovom bi mu trenutku usadila

posthipnotičku sugestiju. Da liječi pušača, možda bi rekla, „Svaki putkad krenete otvarati kutiju cigareta, obuzet će vas osjećaj gnušanja i

149

gađenja.” Da liječi osobu koja se prejeda, možda bi rekla, „Jest ćetepolako i svjesno i samo ono što vam je tijelu potrebno.”

Ali Patrick nije tražio da mu pomogne s nekim određenimproblemom. Samo je želio da mu ublaži stres. Samo se želio dobronaspavati.

Kao terapeutkinja znala bi samo ono što joj je rekao.Kao njegova djevojka slučajno je znala da bi mu ovaj vikend

potencijalno mogao biti iznimno stresan.Rekla je, „Tijekom cijelog vikenda zadržat ćeš divni osjećaj

opuštenosti i blagostanja.”Nije tu bilo ničeg pogrešnog. Ionako je već bio u tom raspoloženju.Rekla je, „Ako išta pođe po krivu, ako vidiš ili čuješ nešto što će te

uzrujati ili zabrinuti, dodir moje ruke na tvom desnom ramenu - ovako -odmah će ti donijeti osjećaj duboke opuštenosti.”

Položila mu je ruku na rame.„Što god ti život donese, moći ćeš se nositi s tim. Ako se nešto

neočekivano dogodi, bit ćeš sposoban učiniti ono što u svom srcu znaš daje dobro za tebe. Nećeš se sjećati ovih sugestija. A sada, dok nabrojimdo tri, izaći ćeš se iz transa, odmah ćeš zaspati i spavat ćeš cijelu noć bezsnova i buđenja, a ujutro ćeš se osjećati svježe i odmorno. Jedan. Dva.Tri.”

Disanje mu se promijenilo, postalo je pliće i ispustio je smiješanzvuk, nešto između frktanja i hrkanja.

„Hvala”, promrmljao je okrenuvši se na bok pa okrenuo jedan odjastuka u okomiti položaj i gurnuo ga pod glavu. „Noć, draga.”

A trenutak kasnije već je spavao.Ellen se okrenula na bok, tako da su joj se leđa naslanjala na njegova.Je li upravo prešla granicu, etički gledano?Flynn bi rekao da ju je prešla prvi put kad je pristala izvesti na

Patricku bilo kakav oblik hipnoze.Danny bi se nasmijao i rekao kako ne vjeruje da postoje granice koje

se mogu preći. To je smisao bivanja u vezi: pokušaj manipulacije drugomosobom ne bi li učinila što ti želiš. „Svi pokušavaju hipnotizirati

150

partnere”, rekao joj je jednom. „Mi smo samo u tome bolji od prosječnogčovjeka.”

Što je ona o tome mislila? Pa, nije smatrala da je baš prešla granicu,ali možda je nagazila nožnim prstom na nju.

Vrškom prsta. Razmišljala je o Saskiji. Sad joj je mogla zamisliti lice.Inteligentno, privlačno lice. Saskia se nije bojala da će preći granicupokušavajući vratiti Patricka.

Granice postoje da bi se prelazile.Možda je i Ellen samo činila ono što je morala učiniti za svoje

nerođeno dijete. Bila je lavica koja štiti svoje mladunče; majka kojaulijeće u goruću zgradu da spasi svoje dijete. Ili su sve to glupostikojima pokušava racionalizirati što je učinila nešto za što zna da jepogrešno.

Pa. Ovako. Jednostavno to više neće raditi. Naučit će ga kako da sesam hipnotizira. To je rješenje. Bilo je nešto pomalo... neukusno u tojnjihovoj navici. Previše je u tome uživala. Ovo je bio posljednji put.Osjećala se kao ministrant koji obećava da više neće masturbirati.

Zaspala je i sanjala Deboru, koja je sada bila Saskia. Sjedila jeprekriženih nogu u Elleninu naslonjaču za klijente i umakala žlicu uogromnu staklenku meda. Žlicu punu meda podigla je visoko iznad glavei pustila da joj se dugi tanki mlaz meda cijedi u otvorena usta.

Zatim je zatvorila usta i pogledala Ellen pa polako, senzualno prešlajezikom preko ljepljivih usana.

„Prešla si granicu”, rekla je. „Znaš da jesi.”„Nemoj mi umrljati stolicu medom”, odgovori Ellen žustro da prikrije

sram.Kad smo izašli iz aviona, stala sam na drugi kraj terminala, kraj

velikog stupa, odakle sam ih mogla vidjeti kako čekaju kraj pokretnetrake za prtljagu, ali oni nisu mogli vidjeti mene.

Ellen se neprestano osvrtala okolo, kao da je očekivala da će ugledatinekog poznatog. Patrick je bio potpuno usredotočen na traku, suženihočiju i napeta tijela, spreman na skok. Uvijek je bio takav dok jeputovao. Izgleda da je mislio da je podizanje prtljage nekakav test snage i

151

okretnosti, kao da je morao saplesti svoju torbu čim se pojavi i srušiti jena tlo. To bi me uvijek nasmijalo.

Nasmijalo je i Ellen. Vidjela sam kako se nasmiješila kad se iznenadabacio naprijed i odjednom zgrabio obje njihove torbe pa se pobjedničkivratio s plijenom.

Poklonila sam mu tu torbu za rođendan posljednje godine koju smoproveli zajedno.

Ellen je jedna od onih ljudi koji vežu vrpcu za ručku torbe da bi jelakše uočili. Njezina je vrpca bila velika, lelujava, sjajna plava mašna,ženstvena i zaigrana, a opet tako razumna. Ta vrpca sažima sve što volimi mrzim na njoj.

Gledala sam kako odlaze do pulta za iznajmljivanje auta. Nosio jeobje njihove torbe. Pretpostavljam da se trudi biti osobito brižan igalantan sad kad je trudna.

Mislila sam da kao žena imam urođeno pravo na taj period, baremjednom, kad te muškarac tretira kao princezu, noću ti masira noge, rukomti dodiruje trbuh i suvereno ti zapovijeda da ne podižeš ništa teško.

Ali očito nemam.To bi me ionako vjerojatno izludjelo. Samo mi se sviđa ta pomisao.

Previsoka sam da bi me tretirali kao princezu.Kad su stali kraj pulta, vidjela sam kako joj masira vrat dok su

razgovarali sa ženom koja iznajmljuje automobile. U jednom su setrenutku svi nečemu zdušno nasmijali. Kad su otišli s terminala, otišlasam do pokretne trake da pokupim svoju torbu. Samo je ona bila ostala.Polako se vrtjela ukrug, sama, zanemarena i nevidljiva. Bez lijepe vrpce.Stara, umorna i sva obješena u sredini. Pitam se na koga li me samo topodsjeća?

„Prestani se toliko sažalijevati”, obrecnula sam se na nju, a čovjekkoji je prolazio kraj mene brzo je skrenuo pogled.

Otišla sam na isto mjesto da unajmim auto. Meni se žena nije zdušnonasmijala. Samo je namrgođeno bacila preda me dokumentaciju izastrašivala me upozorenjima da osiguranje ne pokriva sav trošakpopravka štete i da je moja dužnost detaljno provjeriti ima li na autu

152

kakvih oštećenja prije nego ga preuzmem.„Zapravo, mislim da bi to trebala biti vaša dužnost”, rekla sam.Žena se zabuljila u mene pa sam samo rekla „Ma, zaboravite.”Odvezla sam se do Sheratona i pripremila se na navalu uspomena čim

uđem u predvorje, ali renovirali su ga. Sve je izgledalo posve drugačije.Kao da su to namjerno učinili. Više ne postojiš, Saskia. Doveli smodizajnere interijera da izbrišu svaki tvoj trag.

Patricka i Ellen nije bilo na vidiku.Otišla sam prošetati plažom i pokušala sam koristiti Elleninu tehniku

kotačića da ublažim bol u nozi. Možda i pomaže. Nisam sigurnaumišljam li. Ona bi rekla da je upravo u tome bit: da upotrijebim maštukako ne bih osjećala bol.

Sad će imati priliku da iskoristi svoje tehnike za bezbolan porođaj.Rekla je da su neke žene išle na carski rez bez lijekova protiv bolova„koristeći prirodnu anesteziju vlastitog tijela”. Kako da ne. Netko tinožem razreže trbuh, a ti ništa ne osjetiš. Moraš samo vjerovati. Zvučikao nešto iz kršćanskog filma.

Zapravo mi nikad nije palo na pamet da bi mi zbilja mogla pomoći sboli u nozi. To je samo bilo prvo čega sam se sjetila kad me pitala „Zaštoste danas ovdje?” Umjesto da odgovorim „Ovdje sam jer ste većnekoliko puta izašli s Patrickom i vidjela sam kako vas gleda pa sampomislila da biste mi mogli biti prva ozbiljna konkurencija, tako da samvas slijedila kući i ugledala vaš slatki mali natpis „Hipnoterapija EllenOFarrell” na travnjaku pred kućom, a na njemu i broj telefona, koji mi jebaš dobro došao da odmah nazovem i naručim se. A kako ste vi?”

Nakon svake naše seanse rekla sam joj da ne mislim da sam bilahipnotizirana, ali ona bi se samo samozadovoljna nasmiješila poput MonaLise, kao da je uvjerena u suprotno.

Iskreno govoreći, nisam baš bila sigurna što se događalo u tojsunčanoj ostakljenoj sobi. Svaki put kad sjednem u onu zelenu stolici,pomislim da ne trebam zbilja slušati njezine upute i da bih jednostavnotrebala razmišljati o nečem drugom. Nije kao da sam stvarno došla da mehipnotizira. Došla sam radi čavrljanja prije i poslije hipnoze, u kojem

153

smo raspravljale o svemu od peludne groznice do toga kako je teško naćiudobne cipele. Ali njezine mi riječi uvijek nekako rominjaju u glavu pa jepočnem slušati i pomislim „No, dobro, ništa mi se neće dogoditi akodopustim da mi kapci otežaju”. Zatim mi cijelo tijelo utone u stolicu, aona mi govori da pokušam otvoriti oči, ali ne mogu. Dobro, vjerojatnobih mogla kad bih zbilja htjela.

Kad počne govoriti, više uopće ne razmišljam o Patricku.Prošli put je tražila da se prisjetim „kratkog savršenog trenutka” kad

sam bila puna samopouzdanja ili radosti ili mira ili moći pa sam seprisjetila nedjeljnih doručaka s mamom ljeti dok sam bila dijete.Napravila bih gomilu palačinki, čime bi mama uvijek bila jako zadivljenapa bismo sjele na prostirku za piknik u dvorištu, čitale knjige i jelepalačinke s limunom i šećerom, a ponekad bismo ostale ondje sve doručka.

Trebala bih koristiti „moć te uspomene” da mi pomogne ublažiti bol unozi.

Sve je to jedno veliko sranje, naravno. Mislim.Sjećam se kad sam prvi put osjetila bol u nozi. Netom nakon što mi

je mama rekla koja joj je dijagnoza. Kupovala sam namirnice s Jackom ito je trajalo satima, jer bi Jack svako malo ugledao nešto što želi pa smomorali raspravljati oko toga, a pripremali smo večeru za jednogaPatrickova klijenta kojeg smo htjeli impresionirati pa sam tražilaopskurne sastojke. „Samo skuhaj nešto jednostavno”, uvijek je govorioPatrick, ali rekla sam mu da se ljudi osjećaju posebno kad se malopomučiš, kad na stol staviš kvalitetan stolnjak, svježe ubrano cvijeće,platnene ubruse i sjajne čaše. Obožavala sam kad bi stol bio lijepopostavljen. Sad jedem sjedeći na kauču s tanjurom u krilu, ili stojeći zakuhinjskim pultom, ili u krevetu.

Primijetila sam kako mi se bol uspinje uz nogu. Nije bila neizdrživa,samo iritantna, kao da sam istegnula mišić i naposljetku sam moralasjesti na rub vitrine sa smrznutom hranom da bih odmorila nogu, a Jack jerekao, „Što radiš, Sas?”

Onda se to dogodilo i sljedećeg dana. I dalje nisam pridavala tome

154

previše pažnje. U svakom slučaju, nije mi padalo na pamet da ću se i petgodina kasnije još uvijek boriti s tim.

Kad sam otišla k prvoj fizioterapeutkinji, bila sam uvjerena da će onato riješiti. Smatrala sam da je to nešto što samo trebam prekrižiti s popisaobaveza, kao što je popravak auta ili depilacija nogu. Brzo, riješite meove boli, molim vas, živcira me.

Patrick je isprva suosjećao sa mnom, ali onda je izgleda izgubiostrpljenje i zanimanje. Više nismo mogli šetati prirodom. Nismo moglišetati gradom do restorana više od dvije ulice, a da ne moram naćiautobusnu stanicu da sjednem. Nismo mogli stajati u grupi ljudi nazabavi da ja ne kažem, „Treba mi stolica.” Primijetila sam mu tračaknestrpljenja na licu kad je jednom došao kući i našao me kako sjedim nakuhinjskom podu s daskom za sjeckanje u krilu i režem mrkve.Pretpostavljam da mu je bilo jako dosadno imati djevojku koja seponašala kao starija osoba.

Zatim je mama umrla, a onda je prekinuo sa mnom. Možda sam muveć neko vrijeme bila dosadna, a moja noga je bila kap koja je prelilačašu.

Bol u nozi nije tako strašna kao nekad, ali dosegnula je jednu razinu inakon toga nije bilo nikakvog poboljšanja. Kao da imam trajni fizičkipodsjetnik na period svog života kad se sve promijenilo zauvijek.Označava granicu između osobe kakva sam sada - čudna, opsesivna,mlitava i izvan forme - i osobe kakva sam bila prije: normalna, sretna, uodličnoj formi, mogla sam godinama ne otići liječniku. Čim osjetim kakomi se bol uvlači u nogu, osjetim i kako se u mene uvlači odgovarajućiosjećaj bespomoćnosti, besmislenosti i ništavila.

I od svih ljudi kojima sam išla zbog ove boli, Ellen je prva osobakoja se činila imalo zainteresirana za to kako to djeluje na mene.

„Mora da je nevjerojatno frustrirajuće”, rekla je djelujući takosuosjećajno da sam na jedan zastrašujući trenutak pomislila da bih moglazaplakati.

Da, Ellen, nevjerojatno je frustrirajuće, pogotovo jer mi je jedan odhobija uhođenje bivšeg dečka, koji je, usput budi rečeno, sasvim

155

slučajno tvoj aktualni dečko. Cesto ga slijedim pješice, a bol mi to jakootežava, iako s ponosom mogu reći da nikad nisam odustala, samonastavim dalje bez obzira koliko me boljelo, a ljudi bulje jer vjerojatnopravim grimase. Eno je, uvrnuta stara vještica šepa za svojim starimbezbolnim životom, pružajući koščate ruke ne bi li ga ponovo zgrabila.

156

11. poglavlje

Od trenutka kad se rodimo, svi nas hipnotiziraju. Svi smo do nekemjere u transu. Naši klijenti misle da ih mi „ uspavljujemo” ali naš jekrajnji cilj upravo suprotan tome. Mi ih pokušavamo probuditi.

Izvadak iz članka Ellen O’Farrell za časopis Hipnoterapija danas

Subota je bila divna. Spavali su dokasna. Doručak i novine ukrevetu. Duga šetnja plažom i kratko kupanje (jako kratko; Patrick jepočeo drhturiti nakon samo nekoliko minuta). Kava i kolači kraj rijeke.Ručak kraj bazena. Popodnevno spavanje.

Ellen se činilo da su joj se osjetila izoštrila. Sunce i morskipovjetarac milovali su joj kožu. Dok su šetali Ulicom Hastings, sve jemogla namirisati: kavu, ocean, parfeme, kolonjske vode i kreme zasunčanje na prolaznicima. Čula je svaki djelić razgovora, svaku provalusmijeha.

U Noosi se izgleda dogodio nekakav baby boom. Sve je vrvjelo odbeba, mališana i zaokruženih trudnica. Sve su bebe bile prekrasne: činilose da su njihove velike nježne oči uprte u Ellen kao da znaju njezinutajnu. I trudnice kao da su znale. Upućivale su joj nježne, tajnoviteosmijehe skrivene iza sunčanih naočala.

Uvijek se osjećala isključenom iz ovog kluba majki i djece. Često bise uhvatila u razmišljanju: Bih li ja to smjela? Da i ja guram ovakvavelika komplicirana kolica? Da i ja uzmem bebu, a da nikoga ne pitam zadopuštenje? Da i ja uhvatim mališana za ruku dok prelazimo ulicu?

157

Zašto ne, pitala se. Zašto ne?Ali ipak mu nije rekla.Jedan za drugim promicali su trenutci kad mu je mogla reći. Imali su

sve vrijeme ovoga svijeta. Nikad ga nije vidjela tako opuštena. Čelo muje djelovalo glatkije. Neprestano ju je dodirivao.

Saskije nije bilo na vidiku. Grč u Elleninu želucu polako je popustio iprestala ju je stalno tražiti u gužvi. Toliko joj je laknulo zbog Patricka.Jadničak je zaslužio vikend bez neprestanog osvrtanja preko ramena.

A kako je ona podnijela činjenicu da joj je Saskia bila u kući? Je lise osjećala uplašeno, bijesno, povrijeđeno?

Razmišljala je o tome kad se prva probudila nakon popodnevnogspavanja, dok je Patrickovo tijelo još bilo obavljeno oko njezina, a prstiim i dalje bili isprepleteni kao i kad su zaspali zajedno.

Svi su joj se ti osjećaji činili mogući. Da, dok je razmišljala o Saskijiu njezinu staklenom uredu, kako je obmanjuje i potajno promatra,svakako bi je uzdrmao iskreni strah i rasplamsao bi se gnjev. Što Saskiahoće od nje? Što planira? I, kako se usuđuje? Kakva drskost.

Ali još je uvijek bila zaintrigirana. Čak i više nego prije. Fascinirana.Ispod straha, još uvijek je osjećala... ne, nemoguće. Ali, da, koliko god tobilo neprimjereno, upravo je to osjećala: blagi osjećaj zadovoljstva.Sviđala joj se činjenica da nekoga toliko zanima. To je u sve unosilodozu uzbuđenja. Iskru. Možda je nakratko okusila zavodljivi životslavnih: osjećaj da je sve što radiš važno i vrijedno spomena. Ili je moždaEllenina osobnost imala neku manu koja je bila savršeno komplementarnasa Saskijinom. Ona je bila jyn, a Saskia yang i zajedno su činilepsihopatsku cjelinu.

(Ili se samo pokušavala učiniti jednako zanimljivom i osebujnomkakva je i Saskia?)

U svakom slučaju, morat će Patricku u nekom trenutku reći zaSaskijinu obmanu. Ali ne želi pokvariti ovu malu pauzu od stvarnogživota. Pričekat će da se vrate u Sydney. A tu je i trudnoća. Dijete.

Osjetila je stišale Patrickove ruke, promeškoljio se i probudio.„Jutro”, zijevnuo je i drugom joj rukom prešao preko ramena, niz

158

struk i zaustavio se na boku. „Jesi dobro spavala?”„Kao beba”, odgovorila je, a da joj glas nije ni zadrhtao.„Mmm. I ja.”Kad su ustali, Patrick je predložio šetnju. Povukao ju je do prozora.

„Vidiš rt? Ima jedno mjesto odmah kraj ulaza u nacionalni park, misliosam da bismo mogli ondje gledati zalazak sunca. Kako ti to zvuči?”

„Savršeno”, odgovori Ellen.I gotovo da je bilo.Točno na rtu bili su stol i klupa. Bujno zelenilo nacionalnog parka

bilo je u kontrastu s dubokim plavetnilom oceana. Nebo je bilo u nježnimpastelnim bojama: ružičastoj, plavoj i narančastoj.

Patrick je kupio bocu skupog šampanjca, sir, pecivo i jagode.Pažljivo je zamotao dvije šampanjske čaše iz hotelskog minibara u svojručnik za plažu.

„Zbilja impresivno”, reče Ellen kad je Patrick otvorio šampanjac uzslavljenički prasak.

„Samo se ti drži mene, mala.” Patrick im je napunio čaše. „Mi geodetiznamo sa ženama.”

Odlučila je popiti jednu čašu šampanjca. Majka joj je rekla da„povremena čaša vina sigurno neće uzrokovati fetalni alkoholni sindrom.”

„Za nas.” Patrick je kucnuo čašom o njezinu. „Da doživimo jošmnogo upravo ovakvih vikenda.”

„Da popijemo još mnogo čaša upravo ovakvog šampanjca”, rečeEllen. Šampanjac je bio izvrstan; suh i kremast.

„Da... uf, čekaj samo da podignem ovo.”„Što ti je ispalo?” upitala je Ellen zbunjeno dok joj je Patrick grebao

oko stopala.Nije joj odgovorio. Činilo se kao da ustaje na iznimno nespretan

način, kao artritični starac.„Jesi se ozlijedio?” Ellen je ustala i krenula da mu pomogne. „Sjedi,

ženo! Nisam se ozlijedio.” Činilo se da Patrick suspreže smijeh. „Pa, štoonda radiš?

„Ellen”, rekao je, a glas mu se promijenio, postao je dubok i trom. Na

159

licu je imao blesav, glupav izraz, kao da igra pantomimu.Jedno mu je koljeno bilo na tlu, a drugo uspravljeno pred njim. Na

dlanu je podignuo malu crnu baršunastu kutijicu.Bože gospode, on je prosi. Priredio je pravu prosidbu, klečeći na

jednom koljenu i s unaprijed kupljenim prstenom. Kako divno,A opet tako neobično mučno.Oko joj je zapelo na nečemu iza njega. Nešto se pomaknulo. Netko je

stajao na vidikovcu i slikao zalazak sunca.„Ellen”, ponovio je Patrick. Nakašljao se. „Dobro, osjećam se malo

glupo. I nešto mi se zabilo u koljeno. U filmovima ovo izgleda punolakše.”

Ellen se nasmijala i spustila čašu sa šampanjcem blago drhtavimprstima. Trepnula je da potisne suze, preplavljena kombinacijompolaskanosti i blage nelagode. Muškarac me prosi uz zalazak sunca.

Vidjela je kako se žena s fotoaparatom okrenula prema njima.Smiješila se.

„Ellen, hoćeš li, mislim, možeš li, bio bih počašćen, to jest, bi li seudala za mene?”

„Prvo ti moram reći dvije stvari”, reče Ellen. Iznenadila ju je jasnoćanjezina glasa.

,,U redu.” Patrick je smjesta spustio ruku u kojoj je držao crnubaršunastu kutijicu, a onda skoro pao. Uhvatio se za rub stola za piknikda se pridrži. „Hm, da ustanem?”

„Trudna sam”, reče Ellen. Zastala je. „Osim toga, poprilično samsigurna da je ona žena ondje Saskia i da ide prema nama.”

Zatim mu je čvrsto položila ruku na desno rame i nadala senajboljem.

160

12. poglavlje

Jedna je od posljedica rastuće urbanizacije sve veća izoliranost iusamljenost pojedinca. Zbog toga je predloženo da se urbanističkimodborima pridruže psihijatri i psiholozi kako bi iznijeli svoje mišljenje oovom kompleksnom problemu.

Izvadak iz predavanja Saskije Brown na konferenciji„Urbani razvoj od 2004. nadalje” održanoj u Noosi 2004. godine

„Zdravo, Patrick. Zdravo, Ellen! I mislila sam da ste mi poznati!”Saskia je došetala do njih i stala kraj stola za piknik, skinula sunčane

naočale i vedro im se nasmiješila. Nosila je kratke hlače (Ellen jeprimijetila njezine prekrasne, duge, glatke noge), majicu i šiltericu, adjelovala je savršeno razumno i normalno. Izgledala je sportski i jakoprivlačno. Netko tko bi je promatrao ne bi nikad pomislio ništa drugo,nego da je bila u šetnji i slučajno naletjela na prijatelje. Mogao bipomisliti jedino da se Ellen i Patrick ponašaju čudno. Ni jedno ni drugonisu ništa rekli; tupo su buljili u Saskiju.

„Zbilja divna večer.” Saskia je obrisala naočale rubom majice i opetih stavila na oči, pokazujući prema nebu. „Jedan od onih zalazaka suncakoji bi trebali biti na razglednici.”

„Saskia”, promuklo će Patrick. Krenuo je da ustane, leđa pogrbljenihkao u starca.

„Ne, Patrick, ne dajte se smetati!” Saskia je prijateljski zamahnularukama pokazujući mu da ponovo klekne. „Samo ti nastavi s prosidbom.

161

Drago mi je što sam vas vidjela!”Odšetala je dalje.Patrick je tromo sjeo na klupu nasuprot Ellen, uzeo čašu sa

šampanjcem i iskapio je.Saskia je zastala i doviknula, „Vidimo se u petak na seansi, Ellen!”

Pljesnula se po bedru. „Noga je poprilično dobro.” Mahnula je.Ellen je automatski podigla ruku i odmahnula joj.„Poznaješ je?” upita Patrick. Preko lica mu je preletio izraz panike.

„Jesi li je cijelo vrijeme poznavala? Jeste li vas dvije u nekom čudnomaranžmanu?”

„Ne, ne, ne!” Ellen je požurila da mu objasni. „Mislila sam da se zoveDeborah. Tako se predstavila. Deborah Vandenberg. Dolazila mi je zbogboli u nozi.”

„Deborah”, ponovio je Patrick, a u očima mu je zasjala sumnja. „Aliznala si da je to Saskia! Sad maloprije! Znala si da je to ona.”

„Shvatila sam u avionu”, odgovori Ellen. „Kad si mi ispričao da imaproblema s nogom. Ali nisam ništa spominjala da te ne uzrujam. Ja samkriva što je ovdje. Rekla sam joj da idemo u Noosu... dok sam mislila daje Deborah. Žao mi je. Stvarno mi je žao.”

Osjećala se kao da je zbilja bila u zloj uroti sa Saskijom.Patrick je podignuo poklopac kutijice za nakit i ponovo ga zatvorio.

Smijao se u nevjerici, naizgled sam sebi. „Bio sam uvjeren da sam nasigurnom. Mislio sam da ću te moći zaprositi, a da me ona ne gleda, aličak ni to nisam uspio.”

„Smijem li vidjeti prsten?” upitala je Ellen.„Antikni je”, odgovori Patrick. „Ima povijest. Nečiju tuđu povijest,

mislim. Nije pripadao mojoj obitelji, ali mislio sam da će ti se svidjeti.”Ponovo je otvorio kutiju pa zatvorio, a da ga nije ni pogledao. „Misliosam da nisi tip od onih standardnih sjajnih dijamantnih prstena. Jack mi jepomogao da ga izaberem.”

Govorio je tužno i nostalgično, kao da priča o nečemu što se dogodilonekad davno.

„Zvuči savršeno”, reče Ellen. „I, mogu li...?”

162

Gurnuo joj je prsten preko stola i otvorila je kutijicu.„O, Patrick.” Prsten je bio od bijelog zlata s malim ovalnim

akvamarinom boje oceana. „Prekrasan je. Točno kakav bih i samaizabrala.”

Ellen nikad nije naročito zanimao nakit. Nije bila od onih žena kojesu mogle suvereno razgovarati o karatima i obliku kamena. „Kakosvjetluca!” rekla bi kad bi joj tek zaručene prijateljice ispružile lijevuruku. Njoj je sve to njihovo prstenje izgledalo identično.

Ali Patrickov savršeno pogođeni odabir gotovo ju je rasplakao. Bioje to opipljivi dokaz da je on zbilja poznaje. Takav prsten nikad ne bimogla zamisliti ili opisati, ali kao da je govorio: „Zar nisi znala? Ovo siti.”

Ellen je sa žaljenjem zatvorila poklopac, ne znajući što da učini;zapravo još uvijek nije pristala na prosidbu. Po prvi put otkad je saznalada Saskia postoji, osjetila je navalu pravedničkog gnjeva. To je bionjezin trenutak. Sad je upravo trebala napola plakati, a napola se smijati,kako već žene u ovakvim situacijama rade, priviti glavu na Patrickovaprsa i s vremena na vrijeme stati, podignuti ruku i promotriti prsten.Trebala je to biti uspomena koju će brižno čuvati, a sad je zauvijeknestala.

„Vjerojatno sam te prerano pitao”, reče Patrick. „Ali osjećao sam daje to to i pomislio sam, dovraga sve, znam da je ona prava, tako dasam...”

Zastao je i polako trepnuo, kao njezini klijenti kad izlaze iz transa.„Rekla si da si trudna?”

Dakle, bit će hipnotičarkin muž.Izveo je cijelu filmsku scenu. Ružičasti zalazak sunca. Šampanjac.

Klečanje na jednom koljenu.Pomislila sam: oni će stvarno živjeti takav život. Vidiš, nekim se

ljudima to zbilja događa. Imat će prekrasno, elegantno vjenčanje,vjerojatno na plaži, neće padati kiša, ali ako i bude padala, bit ćesimpatično, muškarci će držati kišobrane, a žene će se hihotati i trčati uštiklama. Ona će popiti samo jednu čašu šampanjca jer je trudna. A onda

163

će se roditi beba i svi će se skupiti u bolničkoj sobi, uz cvijeće i šale ifotoaparate. Onda će dobiti i drugo dijete, suprotnog spola od prvog.Priređivat će večere za prijatelje, imat će pretrpane vikende, brisat ćesentimentalne suze na koncertima svoje djece, a kad djeca odrastu,putovat će, baviti se novim hobijima i naposljetku se preseliti u ugodnoumirovljeničko naselje, a kad umru, djeca i unuci će se okupiti da ihoplakuju.

Tko bi mene oplakivao da danas umrem? Moji kolege? Mislim da bime jako brzo preboljeli, a onda bi se posvađali oko mojeg ureda.Prijatelji? U periodu od nekoliko godina uspjela sam ispasti sa svihpopisa za slanje božićnih čestitki. Svojom krivnjom. Nije mi se dalo.Nikad im nisam uzvraćala pozive ni odgovarala na poruke. Bila sampreviše zauzeta uhođenjem Patricka. To je poprilično vremenskizahtjevan hobi. Frizerki sam simpatična, ali tko bi joj rekao da samumrla? Ona bi samo mislila da sam je zamijenila drugom frizerkom. Štonikad ne bih učinila. Možda da ostavim poruku. U slučaju moje smrti,molim vas obavijestite moju frizerku.

U životu hipnotičarke i njezina muža neće biti tuge i boli, a ako ibude bilo, proći će. Bit će jedno drugom podrška dok to ne prevladaju.Doktor će im izdati recept protiv boli.

Čudno, ali nakon što se ovo dogodilo, više ne mogu zamisliti daponovo budem s Patrickom. Nešto se promijenilo. Mene nikad nijezaprosio. Nikad čak nismo ni razgovarali o tome. Već je imao jednoveliko bijelo vjenčanje s Colleen. Satima sam pregledavala njihovogromni kvadratni album s kožnim uvezom, zurila u Colleen i njezinuveliku bijelu haljinu s puf-rukavima i pitala se što bi ona mislila o meni.

Jednog jutra, dok smo ležali u krevetu, Patrick je iznebuha rekao,„Zadržat ću te zauvijek.”

I to je bilo sve što mi treba. To je bila moja romantična prosidba izaručnički prsten i vjenčanje i medeni mjesec sve u jednom. Što se meneticalo, od toga smo trenutka bili vjenčani.

Ali očito ne i što se Patricka ticalo.Ellen je tip žene zbog koje muškarac osjeti potrebu da klekne na

164

jedno koljeno i zaprosi je, a ja nisam.Kad sam im prišla kraj onog stola za piknik, osjećala sam se kao

kakav odvratni poluljudski stvor. Mogla sam namirisati vlastitu ružnoću.Prihvaćam to. U redu je. Oni će zauvijek biti unutra, a ja ću zauvijek

biti izvana.Ali pobrinut ću se da uvijek znaju da sam i dalje tu, gledam unutra,

virim kroz staklo, kuckam na prozor. Nikad neću otići.

* * *

„Nikad neće otići”, reče Pattick. „Ako se udaš za mene, morat ćešprihvatiti da i ona dolazi u paketu. Moj sin. Moja mama. Moj tata. Mojbrat. Moja uhoda.”

„Da”, odgovori Ellen. „Razumijem.”„Nadam se da je žensko”, reče Patrick. „Beba. Nadam se da je

djevojčica. Jako bih volio imati jednu lijepu djevojčicu. Bi li i ti htjelacuricu?”

„Naravno”, odgovori Ellen.Patrick nije bio pijan, ali riječi su mu omekšale. Sjedili su na balkonu

svoje hotelske sobe i ispijao je ostatak boce šampanjca.Izgledalo je da su zaručeni. Ellen je nosila prsten na lijevoj ruci.

Stalno joj je zapinjao za oko. Rekla je „da”.Patrick je bio oduševljen zbog djeteta. Čak ekstatičan. Kad mu je

vijest o njezinoj trudnoći napokon došla do glave, povukao ju je uzagrljaj i držao poput kakve dragocjenosti. „Dijete”, promrmljao je. „Dovraga, koga briga za bilo što drugo? Dobit ćemo dijete”

Sve je bilo savršeno, osim što se činilo da Saskijino lice stalno lebdiu kutu Ellenina vidnog polja, kao traumatično sjećanje na tešku prometnunesreću: škripanje metala, trzaj glavom. Stalno je ponovo proživljavalaonaj trenutak kad im je Saskia prišla: široki prijateljski osmijeh, očisakrivene iza tamnih sunčanih naočala.

Ellenin pravednički gnjev je jenjao i sad se osjećala neobičnoiscrpljenom, lišenom osjećaja, kao da je stvarno doživjela nekutraumatičnu nesreću.

165

„Čudno, ali danas nisam bio toliko bijesan kao inače kad se Saskiapojavi”, rekao je Patrick. „Osjetio sam samo smirenje. Neku vrstuprihvaćanja.”

Dakle, njezina je post-hipnotička sugestija savršeno funkcionirala.Ellen je osjećala i profesionalni ponos i profesionalnu krivnju. Ništa nijerekla. Boljela su je leđa. Meškoljila se u stolici pokušavajući se udobnonamjestiti i igrala se prstenom.

„Je li pretijesan?” upitao je Patrick gledajući je. „Možemo promijenitiveličinu.”

„Savršen je”, odgovori Ellen. „Samo nisam navikla nositi prstenje..”Patrick je izlio ostatak šampanjca u svoju čašu i ponovo se naslonio,

ispružio noge i omotao nožne prste oko šipki balkonske ograde.„Da. Lijepa plavokosa djevojčica koja je ista ti”, rekao je sav sretan

gledajući u noć obasjanu mjesečinom.„Osim što ja nemam plavu kosu”, nasmijala se Ellen.„Naravno da nemaš.” Patrick je zakolutao očima zbog vlastite

gluposti i pružio ruku da lagano dodirne Elleninu kosu. „Valjda samzamišljao da će izgledati kao Jack.”

Ellen se sjetila fotografije koju je vidjela kod njegovih roditelja:Colleen sjedi na bolničkom krevetu i drži Jacka. Zapamtila je da joj jekosa bila duga, valovita i vrlo plava.

* * *

Kad su se vratili u Sydney, svima su živima rekli za zaruke, a samonajbližim prijateljima i obitelji za - pssst - trudnoću.

Ljudi su bili iznenađujuće sretni zbog njih. Oči su im bile suzne. Slalisu cvijeće i čestitke. Pojavili bi se s bocama šampanjca i teatralno ihgrlili.

„Zašto te to iznenađuje?” pitao je Patrick.„Ne znam”, odgovori Ellen. „Valjda sam mislila da nikome neće biti

toliko stalo, zbog naših godina.”„Samo su sretni što za promjenu čuju dobre vijesti”, reče Patrick.

„Ljudi vole sretne završetke.”

166

Iz nekog razloga Ellen se nije sviđala sva ta strka i veselje. Draže jojje bilo da bude promatrač nego u središtu pažnje. Sva ta pitanja - „Kad tije termin?”, „Kad je vjenčanje?”, „Gdje ćete živjeti?” - činila su jenervoznom jer još uvijek nisu imali sve odgovore. Osim toga, brinula seda će nekako razočarati ljude.

Majčine ljubičaste oči nisu se napunile suzama kad je čula za zaruke,samo je podigla obrve, a odmah zatim se pretvorila u najljubaznijumoguću sebe - kada se čini da iz nje progovara Kraljica - i potpunozavela Patricka svojim uglađenim šarmom - „Uistinu sam oduševljena” - ičekom na pet tisuća dolara.

A u diskreciji je rekla Ellen, „Ne mora te oženiti samo zato što sitrudna! Poznaješ čovjeka pet minuta!”

„Pitao me prije nego je znao da sam trudna”, odgovorila je Ellen. ,,A iznam o njemu sve što trebam znati.”

„To ti misliš”, reče Anne ispod glasa, a Ellen se pravila da ne čuje.Duboko je udahnula i izdigla se iznad toga.

Bilo je teško razabrati što točno Julia misli o ovim vijestima. Vrištalaje i grlila Ellen kad je saznala za zaruke, dala je sve prave, emotivne,ženskaste komentare na prsten, ali sjenka joj je prešla preko lijepog licakad je čula za trudnoću.

„Kako to misliš, dogodilo se slučajno?” rekla je. „Tinejdžericeslučajno ostaju trudne! Zar ste koristili snagu uma kao kontracepciju?”

Ellen joj nije rekla da je nakon prvog posjeta ljubaznom ginekologu,kojeg joj je Madeline preporučila, izračunata da je vjerojatno zatrudnjelaonda kad su pijani igrali remi i kad su nekako „zaboravili” nakontracepciju. Stvarno su zvučali kao tinejdžeri.

„Jesi li bila na piću sa Smradcem, mislim Samom?” upitala je Ellenda bi promijenila temu.

„Otkazao je u zadnji trenutak”, kratko će Julia. „Rekao je da imagripu. Da ne može iz kreveta.”

„Dakle, odgodio je?”„Ma, ne zanima me”, odgovori Julia. „Ne počinji mi s tim svojim

blagim umirujućim glasom, izluđuje me. Ako nije zainteresiran, nije

167

zainteresiran.”„Julia, vjerojatno je uistinu imao gripu.”„Prestani! Imaš onaj pokroviteljski, spokojni izraz na licu.”Ellen je odustala i umjesto toga joj ispričala kako se Saskia pojavila

u Noosi i kako je zato Ellen bila kriva, što je Juliju uvelike oraspoložilo.Patrickova je obitelj divno reagirala. Njegova je majka priznala da je

molila za zaruke od večeri kad je upoznala Ellen.„A jesi li molila i za bebu?” upitao je nevino Patrick.„Naravno”, odgovori Maureen. „Priznajem da nisam mislila da će se

dogoditi tako brzo, ali ako misliš da ne odobravam, moram te razočarati,Patrick. Nisam tako staromodna! Sijevnula je pogledom prema Ellen.„Naravno, vjenčat ćete se prije nego se dijete rodi, zar ne?”

Patrickov ju je tata čvrsto očinski zagrlio i obavio je mirisomkolonjske vode koja ju je toliko jako podsjećala na djeda da se moralaspriječiti da mu ne ostane priljubljena za košulju. Patrickov brat Simon,poklonio joj je cvijeće i skuhao im u svom stanu odličnu slavljeničkuvečeru (bio je puno bolji kuhar od Patricka). Zadirkivao je Ellen onakobratski, što nikad prije nije doživjela. Jako joj se svidjelo.

Ellen se brinula kako će Jack reagirati na vijest da će mu postatipomajka, pogotovo kad sazna za trudnoću, ali on se ponašao posvenonšalantno. „Nadam se da je beba dečko”, rekao je. „Svašta ću ganaučiti. Na primjer, voziti auto. Upravljati avionom.” Zastao je ipostrance pogledao Ellen. „Pucati iz pištolja.”

„Pucati iz pištolja!” Ellen je namjestila najprestrašeniji mogući izrazlica.

„Samo te zezam”, odgovori Jack oduševljeno. To mu je bila novaomiljena fraza.

I činilo se da će logistički sve dobro funkcionirati.I Patrick i Jack su rekli da se raduju što će se preseliti u Elleninu

kuću. „Ako je tebi drago što dolazimo”, rekao je Patrick. „Svoju ćemokuću zadržati kao investiciju i iznajmljivati je. Bit ćemo veleposjednici!”

„Ići ću na plažu ama baš svaki dan do kraja života!” rekao je Jack.„Čak i kad bude padala kiša. Čak i kad bude tuče! Ma, neću. Samo te

168

zezam.”Jack će i dalje ići u istu osnovnu školu. Dvadesetominutna vožnja

nije bila problem jer je i Patrickov ured bio u istom smjeru. Dakle, to jeto.

Ellen je dio nove obitelji i cijeli će joj se život promijeniti.Neprestano je tumarala po kući, okretala svoj novi zaručnički prsten okoprsta i zamišljala kuću punu novih ljudi i novih stvari. Soba za Jacka.Soba za bebu. Imat će dvoje djece. Na hladnjaku će joj stajati obavijestiiz Jackove škole. Morat će naći mjesta na zidovima za Patrickovu zbirkuslika stare geodetske opreme. Imat će krevetić, stol za prematanje, kadicuza bebu. Jackov bicikl ležat će postrance u dvorištu. U autu će im bitisjedalica za bebu, a u hodniku kolica i školska torba.

Prekrasno.Apsolutno zastrašujuće.„Deborah Vandenberg” je imala zakazano u 11 ujutro u petak.

„Pretpostavljam da neće doći”, rekla je Ellen. „Sad kad zna da ja znamda je ona Saskia.” (Iako je rekla, „ Vidimo se u petak.”)

„Morat ću uzeti slobodan dan”, reče Patrick. „Ne želim da budešsama s njom.”

„Neće doći”, odgovori Ellen. „Ali ako i dođe, bit ću dobro. Nikadnije bila nasilna.”

Nije željela da Patrick bude ondje. Ako se Saskia stvarno pojavi, želirazgovarati s njom. Žudjela je za pravim ženskim razgovorom s njom.„Zašto to radiš?” rekla bi. „Pomozi mi da shvatim.”

Naravno, Ellen se više ne bi mogla profesionalno sastajati s njom, alimogla bi joj preporučiti nekog drugog, tko bi joj pomogao i s bolnomnogom i s njenom nesposobnošću da pusti Patricka. Bila bi ljubazna iodlučna i stala bi na kraj ovoj ludosti.

(Dio nje je prepoznao ludost vlastitog razmišljanja: kad bi Saskiasamo vidjela koliko je Ellen draga i puna razumijevanja, samo biljubazno odstupila.)

„To je moj problem, ne tvoj”, uzrujano će Patrick. „Ne zaboravi da sitrudna - trebala bi izbjegavati stres.”

169

„Neće doći”, bila je uporna Ellen. „Sigurna sam da neće doći.”„Moram poduzeti nešto oko one zabrane prilaska”, rekao je.Spominjao je to otkad su se vratili iz Noose, ali iz nekog razloga, koji

Ellen još nije uspjela otkriti, još to nije stigao napraviti. Bila je sigurna dau pitanju nije bio samo njegov ponos, još je nešto bilo u pozadini ovogodgađanja, ali nije otvarala tu temu. Prema onome što je čitala, zabraneprilaska ionako nisu velika zaštita od istinski posvećenih uhoda.

Na kraju je Patrick odlučio otići na posao jer se ispostavilo da Ellenipak neće biti sama u kući. S njom će biti i kršni vodoinstalater koji ćemijenjati sustav za toplu vodu, koji se iznenada pokvario dan nakon štosu se vratili iz Noose.

Kršni vodoinstalater bio je Patrickov prijatelj i obećao je da će cijelovrijeme biti dovoljno blizu da je čuje, za slučaj da se Saskia pojavi. (Ališto ako Saskia nečujno iz torbe izvadi pištolj s prigušivačem i upuca je,ili joj zabije špricu u ruku koja će uzrokovati paralizu cijelog tijela,uključujući i glasnice? Ellen je pogledala previše horora da bipovjerovala kako je i najkršniji vodoinstalater može zaštititi od pravogpsihopata.)

Kako se bližilo vrijeme Saskijine seanse, Ellen je sjedila za stolom ipretvarala se da je nije briga hoće li doći. Pokušavala je riješitipapirologiju, ali srce joj je prejako tuklo da bi se mogla koncentrirati.

Neće doći, mislila je.Ali zapravo nije vjerovala u to. Na zadnjoj seansi Ellen je posudila

Saskiji jednu od svojih knjiga o ublažavanju boli pomoću hipnoze.Razgovarale su o tome kako obje ne vole kad im ljudi ne vraćaju knjige.„Ne brinite”, rekla je Saskia. „Dobit ćete je natrag.”

Minute su otkucavale, a zvono na vratima i dalje je šutjelo. Je li bilarazočarana ili joj je laknulo? Činilo joj se da se može uvjeriti uautentičnost i jednog i drugog osjećaja.

U jedanaest i dvadeset zazvonio je telefon i Ellen je zgrabilaslušalicu.

„Hipnotetapija Ellen O’Farrell, kako vam mogu pomoći?”Glas joj samo blago zadrhtao.

170

Tišina. Ellen se učinilo da čuje prigušeni zvuk automobila naprometnoj cesti.

„Halo?”, rekla je.Ništa. Čvrsto je pritisnula telefon na uho. Definitivno je čula promet.

Zvuk trube.Tiho je rekla, „Saskia?” Veza se prekinula.

* * *

Pokvario mi se auto na putu za seansu s Ellen. U srednjoj traciautoceste. Svi su mi bijesno trubili, bez prestanka, kao da će me njihovotrubljenje napokon uvjeriti da pokrenem pokvareni auto.

Izašla sam iz auta i izderala se na trubače: „ŠTO TOČNOOČEKUJETE DA NAPRAVIM? ZAR MISLITE DA OVO RADIMNAMJERNO?”

Nisu me mogli čuti od buke prometa. Mogli su samo vidjeti kako mise usne nijemo i bijesno miču i kako lamatam rukama. „Luda je”,vjerojatno su si trubeći vozači progunđali u bradu.

Itekako.Dok sam čekala da stigne vučna služba, odlučila sam nazvati Ellen i

javiti joj da neću stići na seansu. Mislila sam da je to pristojno inormalno. To bih učinila da je u pitanju bilo koji drugi sastanak. To bihučinila da sam još uvijek Deborah.

Radovala sam se što ću je iznenaditi pojavivši na seansi kao i inače.Zanimalo me kako će se ponašati. Pitala sam se bi li me uopće pustila ukuću. Bi li mi zalupila vrata pred nosom? Mislim da ne bi: lupanjevratima se ne uklapa u njezin dražesni, produhovljeni karakter. Sumnjalasam da bi Patrick mogao biti s njom i čekati me, spreman da nazovepoliciju, spreman da napokon zatraži zabranu prilaska kojom mi je tolikočesto prijetio, ali nikad prijetnju ne provede u djelo, spreman da zaštitisvoju voljenu, lijepu, trudnu zaručnicu.

Ali kad Patrick ne bi bio s njom, a pustila bi me u kuću, divila bih seprstenu i pitala kad je termin poroda i planira li veliko vjenčanje. Pitalabih je hoće li joj smetati da i ja obučem bijelo ili bi to bilo uvredljivo, ili

171

možda i nisam na popisu gostiju? Ha ha ha. Pitala bih je voli li Patrickjoš uvijek seks pod tušem i pušenje nedjeljom ujutro. Gledala bih kakose taj njezin spokojni izraz lica rasipa poput razbijena stakla.

Ili možda ne bih ni spomenula Patricka. Ostala bih u ulozi Debore,vratila bih joj knjigu koju mi je posudila i uživala bih gledajući je kakose pretvara da totalno ne šizi. (Puno sam gledala televiziju ovaj tjedan.Emisije s mladim Amerikankama. Jezik im je zarazan.)

Improvizirala bih. Mogla sam podnijeti bilo što, učiniti bilo što, rećibilo što. Barem sam to mislila, ali čim sam joj čula glas preko telefona,moj je iščezao.

Glasnice su mi se paralizirale. Doslovno mi je bilo fizički nemogućereći, „Zdravo, Ellen, Saskia je. Neću danas stići na seansu jer mi se autopokvario.”

Nisam se ponovo mogla ponašati kao normalna osoba kad ona većzna da sam luda jer bi to značilo da imam izbora. Da mogu birati hoću libiti luda ili normalna. A ako imam izbora, to bi značilo da zapravo uopćenisam luda i da bih trebala prestati s tim i nastaviti dalje sa životom.

Ali kojim životom? Patrick i Ellen su sav moj život. Bez njih miostaje samo posao, kupovina namirnica, auto koji treba novi automatskimjenjač, i to je otprilike to.

* * *

Zvono je zazvonilo kasnije popodne, nakon što je vodoinstalaterotišao, dok je Ellen proučavala modernu upravljačku ploču novogsustava za toplu vodu.

Patrick je odabrao sustav na kojem si mogao unaprijed namjestititemperaturu vode koja teče iz slavine. Rekao je da će to biti savršeno zakupanje bebe. Ellen nije ni znala da takvi sustavi postoje. (Osim toga,kupanje bebe! Čudila se kako je tako ležerno spomenuo nešto takoobično, a opet posebno.) Sastavio je dugi popis stvari koje treba obavitipo kući da je pripreme za bebu: treba zaštititi utičnice, a spiralno stubišteje „smrtonosna klopka za mališane” i tako dalje i tako bliže.

„Onda pretpostavljam da bismo trebali tražiti ponude.” Ellen je bila

172

pod sve većim stresom čitajući taj popis.„Ja ću to sve obaviti”, odgovori Patrick. Naduo je prsa i isturio vilicu

kao super-junak. „Ne zamaraj time svoju lijepu malu glavicu.” Stavila jeruku na čelo i odglumila kako mu u nesvjestici pada u naručje. (Zapravo,nesvjestica je bila skoro prava.)

Ellen je pogledala koliko je sati. Nije očekivala klijente. Saskia,pomislila je siiazeći niz stepenice. A sad nema krsnog vodoinstalaterada me štiti. Za svaki je slučaj usput uzela jedan od bakinih teškihstaklenih svijećnjaka sa stola u hodniku, smijući se svom ozbiljnomodrazu u zrcalu. Malo je pretjerala. Ali ipak ga nije ostavila.

Otvorila je vrata.Nije bila Saskia. Bila je to mršava, niska i nervozna djevojka koja je

pušila cigaretu i smiješila joj se kao da se ispričava.Ellen je to lice bilo dobro poznato, ali na trenutak je nikako nije

mogla smjestiti, bila je toliko sigurna da je to Saskia da nije moglaizbaciti ime „Saskia” iz glave.

Djevojka je bacila cigaretu i zdrobila je nogom. Zatim je podiglaopušak i držala je u savijenom dlanu.

„Ne mogu vjerovati da sam je zapalila dok sam vas čekala”, rekla je.„Baš sam idiot. Uglavnom, kao što vidite, još uvijek pušim.”

Ellen se zabuljila u zgaženu cigaretu i izustila, „Rosie”.,,Da”, odgovori Rosie. „Žao mi je. Znam da nemam zakazano. Baš

sam se jutros vratila s medenog mjeseca pa navratila za slučaj da imatemalo slobodnog vremena.

„Vidjela sam vam slike s vjenčanja u novinama prošli tjedan”, reklaje Ellen pokušavajući ne zvučati ozlojeđeno. Ipak ste se udati za njeganakon našeg velikog otkrića! Zašto ste se udati za njega ako ste znali davam se ni ne sviđa?

„Grozne su te slike”, odgovori Rosie. „Izgledam tako ružno, a vidjeliste boju haljina za djeveruše?”

„Slike su bile crno-bijele.”„Da, točno, naravno. Pa, bile su grozne. Uglavnom, imate li... možete

li me primiti?”

173

„Naravno da mogu”, toplo će Ellen, osjećajući se krivom zbogozlojeđenosti. „Drago mi je što vas ponovo vidim.”

Pomaknula se u stranu i uvela Rosie unutra, diskretno vrativšisvijećnjak na stol.

„Vjerojatno se pitate zašto sam se ipak udala za njega”, reče Rosienakon što se smjestila u zeleni naslonjač.

„Izvolite”, reče Ellen i pruži joj na dlanu rupčić kako bi Rosienapokon bacila opušak koji je još uvijek držala.

„Iz najglupljeg mogućeg razloga”, reče Rosie. „Bit ćete užasnuti.”„Sigurna sam da neću.” Iako se lako moglo dogoditi da bude.„Kad sam otišla odavde nakon naše zadnje seanse, bila sam posve

spremna otkazati vjenčanje. Znala sam da će to odjeknuti. Već smo biliposlali pozivnice. Znate, predsjednik vlade je bio na popisu gostiju.Morala je u Japan ili nešto, ali ipak... Mama mi je smršavila dvadesetkila i kupila najskuplju haljinu koju je ikad imala, tata je danima radio nasvom groznom govoru, a sve su mi prijateljica bile tako ljubomorne, štonije razlog da se udate za nekoga, ali, znate, svi su se ponašali kao da seudajem za boljeg od sebe, a i udavala sam se, to jest udala sam se, aliuglavnom, nisam to zbog toga učinila - nego zbog nečega što se dogodilokad sam otišla odavde.”

„Što se dogodilo?” upitala je Ellen.„Odlučila sam se prošetati plažom”, odgovori Rosie. Lupkala je po

usnama dvama prstima u obliku slova V - kao pušač koji traži cigaretu.„Da razbistrim glavu, da razmislim kako da to uopće objasnim Ianu, ionda sam vidjela par kako sjede na plaži i ljube se, onako zapravo, znatekako se ljube ljudi dok su na početku veze?”

„Znam”, odgovori Ellen. Prisjetila se onog poljupca s Patrickomispred muzeja.

,,I pomislila sam, baš je to slatko, ali kad sam im se približila,pomislila sam, to je Joe! Moj bivši dečko. Prekinuli smo prije godinudana. Mislila sam da sam ga preboljela. Mislila sam da me uopće nijebriga, ali kako je samo ljubio tu djevojku, kao da nikad prije nije iskusiotakvo blaženstvo, to me jednostavno dotuklo.”

174

„Aha”, reče Ellen.,,I samo tako, pomislila sam da ne mogu to učiniti, ne mogu otkazati

vjenčanje”, nastavila je Rosie. „Na medeni mjesec smo trebali ići u jednoskupo odmaralište u Maleziji, kamo smo bivši dečko i ja uvijek željeliići, ali nikad si to nismo mogli priuštiti i htjela sam da on to sazna. Htjelasam da me zamišlja ondje s drugim muškarcem. Htjela sam mu skinuti tajblaženi izraz s lica. Uvijek ga je privlačio novac i mislio je da su bogatiljudi nekako bolji od njega, a znala sam da imamo zajedničke prijateljekoji će mu reći za vjenčanje - i, ne znam, kao da sam poludjela. I takosam obavila to vjenčanje i odlučila da ipak volim Iana, naravno da gavolim, kako bih ga mogla ne voljeti? Uvjerila sam se da sam se samopreviše zbunila na seansi. Iskreno govoreći, pomalo sam i vas krivila.Dakle, udala sam se i sve je to bilo u redu, ali znate što?”

„Što?” odgovori Ellen.„Dvije stvari. Ono odmaralište u Maleziji nije bilo baš tako divno,

zapravo je bilo poprilično grozno i morali smo se ranije vratiti s medenogmjeseca zbog nekog pripajanja ili udara, čega li već. A onda, znate li štosam jutros čula? Moj bivši je s onom djevojkom bio samo nekolikotjedana. Sad je opet slobodan. Ali kako god, baš me briga za njega!Nikad mu se zapravo nisam htjela vratiti, samo nisam mogla podnijetipomisao na to da je sretan s nekim drugim i da čuje da sam ja opetslobodna. Zar to nije nešto najjadnije što ste u životu čuli?”

„Naravno da nije”, odgovori Ellen. „Svi imamo jako čudne motive zasvoje postupke.”

Nastupila je stanka. Rosie se uzvrpoljila pa odjednom rekla:„Zaručeni ste!” Pokazala je na Ellenin prsten i Ellen je shvatila da jeprivlačila pažnju na njega okrećući ga oko prsta. To joj je vrlo brzoprešlo u naviku. „Čestitam! Sigurno ga volite. Sigurno ga istinski volite.”

„Pa...” Ellen se glupavo nasmiješila. Nije htjela zvučatisamozadovoljno.

„Uglavnom”, nastavi Rosie. „Ian želi da odmah počnemo raditi nadjetetu.”

„Dakle, spremni ste se jednom zauvijek odreći pušenja”, nagađala je

175

Ellen.„Ne”, odgovori Rosie. „Želim da me hipnozom natjerate da se

zaljubim u njega. Mislim, ljubav je samo stanje svijesti, zar ne? Ne želimimati dijete s nekim koga ne volim. Možete to učiniti, zar ne? Uvjeriti meda ga volim? Pa da mi ovo ne bude najgora greška u životu.”

176

13. poglavlje

Ženin odnos s ocem imat će snažan utjecaj na sve njezine budućeveze s muškarcima. Kćerima bez oca nedostaje obrazac. Kćeri bez ocačešće su promiskuitetne - no, SJAJNO, mama, bit ću drolja!!!!!!!!!

Zapis u dnevniku Ellen O’Farrell,napisan tjedan dana prije njezina petnaestog rođendana

Ellenina je majka bila nervozna.Odjednom joj je sve postalo jasno. Otkad su se našli u restoranu na

ručku, Ellen je promatrala Anne, pokušavajući otkriti što joj je todrukčije na njoj. Bilo tko drugi bi rekao da je Anne smirena i opuštenadok je čavrljala s Ellen o trudnoći, prijateljski se svađala s Elleninimkumama oko izbora vina i ispitivala konobara o specijalitetima. Ali biloje nešto čudno u načinu na koji je sjedila: leđa su joj bila neprirodnoravna, čak i za nekoga tko je gorljivi zagovornik dobrog držanja, brada jojje bila previsoko, a ramena previše ispravljena. Njezine divne ljubičasteoči neprestano su zaobilazile Ellen. Inače se Ellen pod budnim okomsvoje majke osjećala kao da je na temeljitom liječničkom pregledu:promatrala bi joj boju kože, težinu, sljepoočnice. Uvijek je mislila kakobi joj Anne radije omotala tlakomjet oko ruke i gurnula toplomjer u ustasvaki put kad se vide, nego je zagrlila.

Preusmjerila je pažnju na svoje kume. Phillipa je odavala dojamsuspregnutog uzbuđenja, kao da će upravo gledati pomalo opasnupredstavu. Isprva nije vidjela ništa čudno na Mel, ali onda je primijetila

177

kako joj pogled stalno bježi na Anne, kao da nešto čeka. Ellen seprisjetila Melina telefonskog poziva otprije samo dva tjedna, kad je reklada se Anne ponaša čudno. Uz trudnoću i zaruke posve je zaboravila nato.

Čim je konobar uzeo narudžbu i otišao, Ellen je progovorila. „Dobro,što se događa?”

Annina ruka poletjela je k vratu i Ellen je uočila da nosi prekrasnu,naizgled skupu ogrlicu koju Ellen nikad prije nije vidjela, a primijetila jei da joj se koža na vratu čini starijom i osjetljivijom od ostatka tijela, kaozgužvani komad svile; Ellen je htjela posegnuti da ga zagladi.

„Odakle ti da ogrlica?” upitala je Ellen.„Ovoj stvarno ništa ne može promaknuti”, ponosno će Phillipa.

„Uvijek je bila takva. Sjećaš se kad smo je pokušavali uvjeriti da...”„Pip”, reče Mel. „Ovo je Annina i Ellenina stvar.”„Upravo tako! Slažem se! Ne znam ni zašto smo ovdje! Želite li da

odemo nekamo i ostavimo vas nasamo?”Anne je uzdahnula. „Nas tri smo zajedno odgojile Ellen. Zato sam

htjela da i vi budete ovdje. Obje ste Ellen bile poput majki. Nas četirismo obitelj. Mi smo obitelj, a ovo je... obiteljska stvar.”

Ellen se prestravila. Njezina majka ne govori ovako.„Rak, je li?” rekla je.„Dobre su vijesti.” Anne se nasmiješila. Odjednom je zasjala. „Došla

sam ti reći onu večer, ali onda nas je nešto smelo, zar ne?”„Da”, odgovori Ellen.„Pa, radi se o tome da sam se našla s tvojim ocem, to je sve.”„Pa nije baš sve”, reče Phillipa.„Moglo bi se reći... da sam u vezi s njim”, reče Anne.„To je tako romantično”, uzdahnula je Phillipa.„Ne razumijem”, reče Ellen. „Mislila sam da je oženjen i da živi u

Ujedinjenom Kraljevstvu.”„Razveden je”, blaženo će Anne, kao da je razvod jedno od najvećih

životnih zadovoljstava.„I preselio se natrag u Sydney”, dodala je Mel. „Majka ti se vida s

178

njim već tjednima. Ništa nam nije rekla. Znala sam da se nešto događa.”,,I sve zahvaljujući meni”, reče Phillipa. „Našao me na Facebooku!

Pitao me čujem li se s Anne OFarrell, a kad sam ti to ispričala majci,vidjela sam joj po izrazu lica da joj je još uvijek stalo do njega, čak inakon svih tih godina!”

„Stalo joj je do njega?” reče Ellen, Osjetila je kako joj u prsima rastesnažan osjećaj razdraženosti. Njih tri su se ponašale kao tinejdžerke. „Aliizabrala si ga s nekog popisa!”

„Da, da, bilo je tako”, odgovori Anne. „Ne brini. Život ti se ne temeljina laži. Ali ono što ti nisam rekla je da sam zapravo bila malo zaljubljenau njega.”

„Više nego malo”, reče Mel. „Pip i ja smo je odmah prozrele,naravno.”

Sad su sve tri grizle usne namazane skupim ružem, kao da se trude necerekati na satu. Anne im je ponovo napunila čaše vinom, a Ellen, koja jepila mineralnu vodu, osjećala se kao njihova sredovječna majka. Sve suse ponašale tako budalasto.’

,,A ispostavilo se da je i njemu uvijek bilo stalo do mene”, ponosnoće Anne. „Mislio je na mene cijelo vrijeme dok je bio u braku. Navodnosam mu se stalno pojavljivala u snovima.”

„Jadna ta žena”, odgovori Ellen.„Koja jadna žena?” Majka se namrštila.„Njegova supruga! Ona za koju je bio zaručen kad si spavala s njim

da začneš mene!”„Daj, ne budi tako...” Anne je zastala i zamahnula rukom kao da tjera

bezopasnog kukca. Ellen je pretpostavila da je htjela reći „dosadna”.Javila se Mel. „Ellen, tvoja majka nije imala nikakve veze s

raspadom njihova braka. Ne događa se ovdje ništa neumjesno.”Ellen je razmišljala o nekoj jadnoj ženi u Londonu, koja svake noći

spava kraj svojeg muža dok on sanja o djevojci ljubičastih očiju usunčanom Sydneyju. Zaista, ništa neumjesno.

Ellen je pokušavala ne zvučati osorno, „rekla si mu za mene?”Annin sanjivi izraz lica je iščezao i ponovo je izgledala nervozno.

179

„Bio je šokiran, naravno, i jako ljut što mu nisam rekla. Rekao je da biotkazao vjenčanje da je znao, i oženio bi mene. Zamisli! Mogla sam bitiprava mala kućanica.”

„Mama”, reče Ellen.U majčinu je tonu bilo nečeg intimnog i samozadovoljnog. Zbog toga

se cijelo Ellenino postojanje činilo otrcanim i banalnim umjestoboemskim i hrabrim.

„Upoznat ćeš ga, hoćeš li, Ellen?” upitala je Phillipa. „Bit će kao naonoj emisiji gdje ponovo ujedinjuju razdvojene obitelji. Već plačem i prisamoj pomisli na to.”

„Upoznat ću ga, naravno da ću ga upoznati, ali nema tu ništaromantično ni srcedrapajuće”, odgovori Ellen. „Samo dijelimo isti DNK.”

„Ali sad znaš da ti se roditelji vole!” Phillipa je obje ruke privila nasrce.

„Mislili smo da ćeš biti oduševljena.” Mel je znatiželjno i analitičkipromotrila Ellen, kao da je računovodstvena greška koju treba riješiti.„Uvijek si očajnički željela upoznati oca. Jedno si vrijeme bilaopsjednuta njime.”

„Kad mi je bilo četrnaest”, odgovori Ellen. Sad joj se to činilo kaoneugodna društvena obaveza.

„Zar ne želiš vidjeti kakav je?” pitala je Phillipa.„Pa, jesam znatiželjna”, nastavila je Ellen, iako nije posebno bila.

Previše je sada bila usredotočena na vlastiti život: na bebu, na budućegposinka i muža. Na bivšu djevojku svog budućeg muža. Nije imalavremena koje bi posvetila izgradnji novog odnosa.

„Nema žurbe”, reče Anne. „Kad god ti budeš spremna.” Rukom jestalno posezala za vratom i milovala kamen na novoj ogrlici.

„Dakle, ogrlicu si dobila od njega na poklon?” upitala je Ellen. „Od,hm... Davida?” Sigurno ne očekuju da ga zove tata?

Anne je maknula ruku. „Da. Za mjesec dana veze.” Zacrvenila se.„Znam da smo prestari za takve stvari.”

„Ajooooooj”, reče Phillipa.Ellenina je majka očito bila zaljubljena, i to zaljubljena u Ellenina

180

oca, što bi se u većini slučajeva smatralo primjerenim i prikladnim, takoje svijet i trebao funkcionirati. Ellen nije shvaćala zašto je tako nesretnazbog toga. Je li se samo odupirala promjeni? Možda nije željela da jojmajka voli ikoga drugoga osim nje? Morat će razmisliti o tome kad stignekući.

„Sretna sam zbog tebe, mama.” Svojski se potrudila da zvuči iskreno.„Ne želim trčati pred rudo, tek smo na početku, naravno”, žustro će

Anne, ali onda se opet nasmiješila svojim bizarnim novim smiješkom iposegnula za Elleninom rukom. „Tvoj tata je najdivniji čovjek kojeg samikad upoznala.”

* * *

Živim u četverosobnom stanu u dvojnoj kući.Nikad mi se nisu sviđale dvojne kuće, a sad živim u njoj.Kad smo Patrick i ja prekinuli, trebala sam brzo naći novi stan pa sam

zamolila agenta za nekretnine kojeg sam poznavala da mi nade prvuslobodnu nekretninu u mojem cjenovnom rangu. Pa mi je našao ovajbezizražajni, sterilni stan u ulici prepunoj identičnih dvojnih kuća i s tridvadesetero katna stambena kompleksa. Ljudi koji ovdje žive vrijedni suposlovni ljudi srednjeg ranga. Oni su pčele radilice društva, na putu knečem boljem. U ovom je kraju najvažnije da je vam je sve zgodno. Odželjezničke stanice dijeli vas kratka šetnja, a do grada ima samo desetminuta vožnje. Tu su i deseci sasvim pristojnih, iako ne baš sjajnihrestorana, kemijske čistionice koje rade dvadeset četiri sata na dan,bankomati i stajališta taksija. Ljudi hodaju gledajući u svoje blackberryjei nalijevajući se kavom za van. Nije to mjesto za ljubavnike. Nemauličnih izvođača, knjižara, galerija ili kina. To je dobro. Kao produžetakureda.

Otkad sam se uselila, u drugoj polovici moje dvojne kuće živi čovjekpo imenu Jeff. Nizak je, ćelav i ima urednu riđu bradu, a najosobnijipodatak koji znam o njemu je da mu nikad nije hladno. Nosi košuljekratkih rukava cijele godine. Kad je u stanu, rijetko čujem ikakvezvukove kroz zidove koje dijelimo: ni glazbu ni televiziju. Jednom sam

181

ga doduše čula kako viče, kao od muke, „Ali to se tako ne radi!” Što sene radi? Ali bila sam samo blago zaintrigirana. Nije me zanimalo tolikoda bih s njim stvarno vodila pravi razgovor ili ga pogledala u oči.

Ako se vidimo kraj sandučića ili kako ulazimo i izlazimo iz kuće,oboje smjesta požurimo i brzo odšetamo, kao da smo se iznenada sjetilida kasnimo. Ili razvijemo silni interes za jedno od pisama koje smoupravo primili i otvorimo ga kao da je od presudne važnosti.Rastresenim, užurbanim tonom doviknemo „Baš je vruće” i „Baš jehladno” ili ako je vrijeme teško kategorizirati, onda „Kako ste?” i nikadne pričekamo da onaj drugi odgovori. Ponekad u glavi uzvratim: Jošuvijek opsesivno uhodim bivšeg dečka, tugujem za pokojnom majkom itrpim neobjašnjivu bol u nozi, hvala, kako ste vi?

Dakle, Jeff je bio savršeni susjed u dvojnoj kući. Uspjeli smo sveove godine živjeti vrata do vrata, preuzimati poštu kad bi onaj drugi biona putu i dogovarati se o zajedničkim stvarima kao što su odlaganjeotpada i košenje trave, a istovremeno održati tako divno površan odnos.

I onda je danas, čim sam se vratila s autom od mehaničara, Jeffiznenada domarširao do mene i prišao mi previše blizu. Pokušala samdiskretno zakoračiti unazad. „Zdravo, Saskia”, rekao je. Mislim da je tobio prvi put da me oslovio imenom.

„Zdravo, Jeff”, odgovorila sam. I ja njega također.„Htio sam vas obavijestiti da se selim”, rekao je. „Treba mi radikalna

promjena.”„Radikalna promjena”, ponovila sam.„Da, selim se u gradić na južnoj obali. Otvorit ću kafić. Nazvat ću ga

Jeffov kafić na keju”Bila sam zaprepaštena. Nisam sigurna zašto. Valjda ga jednostavno

nisam smatrala dovoljno važnim da bi napravio ikakve značajne promjeneu svom životu. Ali on, naravno, ne zna da je u mom životu samo sporednilik. On je zvijezda svog vlastitog života, a ja sam sporedni lik, I to spravom.

„Nije na keju, ali uredit ću ga u tom stilu. Užad, sidra i... kante, takvestvari.” Licem mu je prešao tračak nesigurnosti. Nema pojma što radi.

182

„Zvuči divno”, rekla sam. Slavno će propasti.„Da, odlučio sam da je vrijeme da odem iz policije”, reče on.„Vi ste policajac?” Nisam mogla vjerovati. Nikad ga nisam vidjela u

uniformi. Mislila sam da je revizor ili informatički konzultant ili čakknjižničar. Ne bi li policajci trebali biti obvezni susjedima otkriti svojezanimanje? Što da sam mu slučajno otkrila kakav zločin kraj sandučića?Ponudila mu ilegalnu supstancu?

A tu je i problem s Patrickom. On uvijek prijeti da će zvati policiju.Baš melodramatično. Zašto bi policiju zanimalo nešto što je u bitiprivatna stvar dvoje odraslih ljudi? Ali ipak. Tehnički, ja zbilja ulazim unjegovu kuću bez dopuštenja.

„Nisam imala pojma da ste policajac”, rekla sam. Nisam moglasakriti ozlojeđenost u glasu.

„Tajni”, odgovori Jeff. „Poprilično je stresno. Utječe ti na psihu.Nemoguće je izgraditi bilo kakav odnos. Već sam u godinama. Očajničkiželim upoznati onu pravu. Želim biti tata jednog dana!”

Nisam željela čuti kako je Jeff očajan da upozna onu pravu. Kao daje sa mnom podijelio intimnu, pomalo odvratnu seksualnu tajnu.

,,U moj stan će se useliti fina mlada obitelj”, nastavio je. „Dvojedjece. Dječak i djevojčica. Bit će vam malo živahniji od mene.”

Čini se da ga je to iznenada podsjetilo kakvi smo susjedi bili pa jenaprasno zakoračio unazad.

„Dobro”, rekao je, „Dovoljno sam vas dugo zadržavao. Samo sammislio da bi vas trebao obavijestiti, tako da vas ne iznenadi kad sutrastignu radnici za selidbu. Mlada će se obitelj useliti dan poslije.”

„Sretno sa svime”, rekla sam.„Hvala”, odgovorio je i nasmiješio se neočekivano lijepim,

sramežljivim osmijehom, a mene je ispunilo čudno tužno kajanje. Moglasam mu biti prijateljica. Mogla sam ga pozvati na piće ili kavu. Moždamu onda ne bi trebala ta smiješna radikalna promjena.

Prije Patricka sam bila osoba koja bi to učinila. Za sve je ovo Patrickkriv.

A sad će mi u susjedstvu živjeti „fina mlada obitelj”. Moj

183

bezizražajni stan više mi neće biti sigurno skrovište od tuđe sreće.Pomisao da ću morati slušati i gledati tu samozadovoljnu obitelj kako sevole svaki božji dan nepodnošljiva je i neprihvatljiva. Mrzim obitelji sjednim dječakom i jednom djevojčicom, kao da su obitelj iz reklame zaauto. To je tako uredno. Uvijek su baš zadovoljni sami sobom.

Osjećam kako mi u glavi raste eksplozivni pritisak. Nešto se moradogoditi. Moram nešto učiniti. Uskoro. Samo nisam sigurna što.

* * *

Kad se Ellen vratila kući s ručka s majkom i kumama, sjela je nastepenicu na ulazu s torbom u krilu. Nije htjela izvaditi ključeve iz torbei otvoriti vrata prazne kuće. Htjela je pozvoniti i pričekati zvuk polaganihgegajućih koraka. Djed joj je uvijek otvarao vrata s opreznim, gotovoratobornim izrazom lica, koji bi nestao kad bi vidio da je to ona. „Ovdjeje!” pobjedonosno bi doviknuo baki i širom bi otvorio vrata, a Ellen biosjetila miris kolača.

Mrtvi su već više od godinu dana, ali danas joj se iz nekog razlogačinilo nemoguće da nisu unutra. Otvorili su joj vrata sigurno stotinamaputa. Nije joj se činilo da samo priziva uspomene. Činilo joj se savršenonormalnim da su još uvijek tu negdje, u nekoj drugoj sferi postojanja iako bude dovoljno dugo sjedila ovdje u tišini i jako se koncentrirala,proći će kroz vrijeme ili materiju ili što već pa samo još jednom položitiglavu na djedovo rame i vidjeti ga kako se blago crveni kao i svaki putkad bi ga zagrlila.

„O čemu razmišljaš, Ellie?” Baka je bila jedina koja ju je zvala Ellie.(„Nisam i nikad ne bih nazvala svoje dijete Ellie”, stresla bi se Anne.)

Žudjela je da ispriča baki i djedu o novostima u svom životu - daDavid Greenfield, to neobično, zavodljivo ime na njezinu rodnom listuviše nije samo pažljivo odabrani davatelj sperme iz majčinih mladih dana,nego „najdivniji čovjek kojeg je ikad upoznala”. Kao da je čula da DjedMraz ipak stvarno postoji kad joj više uopće nije stalo do toga nitivjeruje da postoji magija i kad je to samo zbunjuje.

„Ta tvoja majka.” Baka bi odmahivala glavom i opet pristavila čaj.

184

Ellen je uzdahnula i nasmiješila se. Da, o tome se tu zapravo radi. Htjelada joj netko prekori majku Što je izazvala ovakvu buru u njezinu životu.Djed i baka su uvijek bili na njezinoj strani.

A razlog zbog kojeg je željela prekoriti majku bio je samo strah. Strahod nepoznatog. Isti strah zbog kojeg joj je djed izgledao oprezno kad jeotvarao vrata. Kuca li mi to promjena na vrata?

Uzdahnula je, izvadila ključeve iz torbe i ustala, Oko joj je zapelo zanešto na stolu od kovanog željeza s mozaikom na vrhu kraj ulaznih vrata.Baka je napravila taj stol nakon što je bila na tečaju izrade mozaika.(Nije bio baš dobar. Zeleni i narančasti pravokutnici bili su skroz neravni.Predavač je stalno morao grditi baku jer je previše pričala na satu.)

Na sredini stola okomito je stajala knjiga, pažljivo postavljena kao dase prodaje u knjižari. Dijagonalno pored nje ležala je ružičasta kamelija.

Elleninom kralješnicom prošli su ledeni žmarci. Bila je to knjiga kojuje posudila Saskiji. Vratila ju je kao što je i obećala. Ellen je uzela knjigui prelistala je. Nije bilo poruke. Osim što je bila tako jezivo pažljivopostavljena. I taj cvijet. Što taj cvijet znači?

„Je li ovo hipnoterapeutska ordinacija?” Glas joj je prekinuo misli.Ellen je poskočila i ispustila ženskasti krik iznenađenja.„Uh! Zbilja mi je žao što sam vas tako preplašio!” U podnožju trijema

stajao je čovjek u kasnim četrdesetima ili ranim pedesetima s poniznim,pomirljivim izrazom na licu i s pogledom uprtim u nju. Držao jebilježnicu s pažljivo pričvršćenom kemijskom na hrptu i nosio poslovnukošulju koja se činila dva broja prevelikom, bez kravate. Izgledao je kaonetko tko kasni na vjeronauk.

Ellen je pritisnula ruku na prsa da umiri lupanje srca.„Žao mi je”, rekla je. „Samo sam bila jako zamišljena.” Nasmiješila

se i ispružila ruku silazeći niz stepenice prema njemu. „Definitivno ste napravom mjestu. Vi ste Alfred, zar ne? Alfred Boyle. Ja sam Ellen.”

Alfred je bio novi klijent koji ju je pronašao na internetu i poslao jojporuku prije nekoliko tjedana da zatraži pisanu potvrdu cijene njezinihusluga. U poruci je rekao da je partner u računovodstvenoj tvrtki i da mu„treba pomoć da poboljša svoje vještine javnog govorenja u poslovnom

185

okružju.”Ellen mu je otvorila vrata i povela ga uz stepenice gledajući usput

uokolo ne bi li na časak spazila djeda i baku (što bi oni rekli zaSaskiju?), ali kuća je bila prazna i koliko god uporno njuškala nadajućise mirisu bakinih kolača, mogla je namirisati samo piletinu s curryjem natajlandski način koju je pripremila večer prije.

Ostavila je knjigu i kameliju na stol u hodniku, o njima će kasnijerazmišljati.

186

14. poglavlje

Freud je uvijek govorio da je razlog zbog kojeg je prestao koristitihipnozu taj što je pacijent skočio i poljubio ga. Navodno je pravi razlogbio to što mu umjetni zubi više nisu čvrsto stajali nakon što je uništiodesni kokainom pa nije mogao dovoljno dobro govoriti da bi izazvaotrans. Koju pouku iz toga možemo izvući? Da čistimo zube koncem!

Izvadak iz govora Flynna Hallidaya na simpoziju hipnoterapcuta naSjevernim plažama u kolovozu 2010.

„Ellen, dušo. Dobro mi izgledaš.”„Hvala, Flynne.”Flynn Halliday se sagnuo da je poljubi u obraz.Prošlo je mjesec dana otkad se Ellen vratila iz Noose. Prisustvovala

je redovnom sastanku mjesne podružnice Australske udrugehipnoterapeuta. Flynn je bio ppedsjednik, a Ellen blagajnica. Sastanke suodržavali u maloj prostoriji mjesne zajednice, a Flynn i Ellen su stigli satvremena ranije da pripreme prostor.

„Kako si?” pitao je Flynn dok su slagali stolove i stolice u polukrug.„Ima li kakvih novosti?”

Ellen je oklijevala. Osjećala se krivom. Uvijek se osjećala krivompred Flynnom jer je mislila da ga je na mnogo načina iznevjerila.

Poznavala ga je od svojih ranih dvadesetih. Dugo je godina radila unjegovoj hipnoterapeutskoj ordinaciji, prvo kao asistentica, onda kaoterapeutska vježbenica i naposljetku kao hipnoterapeutkinja. Htio je da

187

mu postane partnerica i znala je da je bio jako povrijeđen kad je odlučilapokrenuti vlastiti posao.

A bilo je tu i nešto o čemu nikad nije naglas govorila, nešto što nisamoj sebi nije pošteno priznala; način na koji je Flynn gleda. Nekad jemislila da umišlja, da se ponaša kao tipična kći bez oca i pogrešnotumači savršeno prihvatljivu naklonost starijeg muškarca prema mlađojkolegici. A nekad je bila sigurna da bi joj se udvarao kad bi ga i samomalo ohrabrila. Vjerojatno poezijom, elokventnim komplimentima ipažljivim darovima.

Flynn, koji se nikad nije ženio, a koliko je Ellen znala, nije bio ni uvezi, bio je čovjek u kasnim pedesetima, s nježnom svijetlom kosom iružičastim anđeoskim licem. Izgledao je kao postariji član dječjeg zbora.Pomisao na seks s Flynnom činila se ilegalnom.

Još nije bilo potrebe da spominje trudnoću. Iako se tijekom zadnjihnekoliko tjedana počela osjećati uvelike drugačije (čudan osjećajprobadanja u trbuhu, osjetljive grudi, blaga mučnina koja je trajala cijelidan i trajni osjećaj kao da drhti na rubu suza), izgledala je potpunojednako, a uostalom, mislila je da je Flynnu draže da je smatra djevicom.

Ali bilo bi čudno da ne spomene zaruke.„Zapravo imam novosti”, rekla je i palcem pritisnula prsten. „Zaručila

sam se.”Flynn je bio okrenut od nje. Čekao je trenutak predugo da se okrene.

Ellenine su se oči napunile suzama. O, Flynne, budalico jedna. Da je barmoguće živjeti paralelni, rezervni, život, u kojem bi dopustila Flynnu dajoj se udvara i da je oženi, mogla ga je usrećiti. Ali bez seksa.

„Čestitam!” Flynn joj je prišao s drugog kraja sobe i dao joj još jedannespretni poljubac s blagim mirisom peperminta.

Uspravio se i sklopio ruke kao seoski župnik. „Sjajno.”Dok je Flynn tražio šro bi još mogao reći, Ellen je razmišljala o

Saskiji. Kad njezin odnos s Flynnom ne bi bio tako kompliciran, pitala biga za savjet. Jako je poštovala njegovo mišljenje kad je ljudska psiha upitanju.

Ellen je požalila što je rekla Patricku da je Saskia vratila knjigu.

188

Otada se stalno bori s nesanicom i hoda tamo-amo po kući frustriransvojom bespomoćnošću.

„Strašno mi je što to moraš podnositi”, rekao je; lice mu je djelovalostarije pod teretom stresa. „Trebao bih ti učiniti život boljim. Ne težim.”

„Samo je vratila knjigu”, odgovorila je Ellen. „Ne bojim se.” I nije sebojala. Ne zapravo. Osjećala je samo blagu, drhtavu nelagodu, koja jemožda prirodna reakcija na sve promjene koje joj se događaju u životu inema nikakve veze sa Saskijom.

„Pa to su sjajne vijesti”, ponovio je Flynn. A onda mu je licemproletio izraz panike. „Ne valjda za onog Dannyja, je li?” rekao je.

„Ne. Zapravo, udajem se za geodeta”, odgovori Ellen. „Bit ćugeodetova žena.” Što? Najčudnije su joj stvari izlazile iz usta kad seosjećala neugodno.

„Geodet! Čovjek od zemlje, da, sjajno.” Flynn je i dalje držao rukesklopljene i treskao ih kao da se srdačno rukuje sam sa sobom. „Da, da,jer taj Danny... Jesi li čula što radi?” Danny i Flynn vidjeli su se samojednom kad ih je Ellen upoznala na poslovnoj svečanosti i smjesta sejavila međusobna odbojnost.

„Nisam se čula s njim neko vrijeme.”„Ponaša se kao da je hipnoterapija Tupperware. Organizira te

promocije i naziva ih...”„Hipno-promocije?” U sobu je ušetala Marlene Adams. Još jedna

hipnoterapeutkinja, generacijski i svjetonazorski bliska Flynnu. (Zašto senije zaljubio u nju?) „Nije li to grozno? Baš sam ga jučer čula kakogovori na radiju i pomislila, Što? Molim? HIPNO-PROMOCIJE? Pa toće stvarno učiniti čuda za naš profesionalni kredibilitet, zar ne!”

* * *

„Dakle, sljedeća nedjelja je zadnja nedjelja u mjesecu”, reče Patrickkasnije tog popodneva.

„Stare traperice”, reče Ellen. „Na ovoj kutiji piše stare traperice’.”Zastala je u hodniku da pogleda urednu oznaku napisanu crnim

markerom na velikoj industrijskoj kartonskoj kutiji. Patrick i Jack

189

službeno su živjeli kod nje nešto više od tjedan dana. Međutim, procespreseljenja njihove imovine pokazao se kompleksnim. Ispostavilo se daPatrick ne vjeruje u radnike za selidbu. Oni su „preplaćeni razbojnici”.Umjesto toga je svakih nekoliko dana, kad god bi stigao, prevezaonekoliko kutija u poslovnom kamionetu.

Ellen bi više voljela da je uzeo nekoliko dana slobodno i unajmio‘preplaćene razbojnike’ pa da se taj posao napravi kako treba. Umjestotoga, hodnik joj se brzo punio ogromnim kartonskim kutijama, kojePatrick nije imao vremena maknuti, a bile su preteške da bi ih Ellenpodizala. Klijenti su joj se morali postrance provlačiti svaki put kad biprolazili hodnikom.

„Znači li to da je ova kutija puna starih traperica?”„Je li to trik-pitanje?” upitao je Patrick.„Zašto čuvaš stare traperice?”„Trebaju mi kad obavljam poslove po kući i u vrtu, za takve stvari”,

odgovori Patrick strpljivim muževnim tonom.„Dobro, ali što će ti puna kutija?” Ellen je povukla prstom po sloju

prašine na kutiji. Imala je osjećaj da je ova kutija stajala u Patrickovojgaraži godinama. Nikad on neće obući te traperice, ali neće ih ni baciti.Nos ju je zasvrbio i kihnula je.

„Nazdravlje”, reče Patrick. „Dakle, htio sam reći... to je zadnjanedjelja u mjesecu.”

Pogledala je sljedeću kutiju. Na njoj je pisalo „stare majice”. Osjetilaje miris vlage i plijesni. Zapravo, vidjela je sloj dlakave zelene plijesnikako se širi po stranici kutije.

Pa on je patološki sakupljač. Nije to znala o njemu. Kuća mu jeizgledala savršeno prihvatljivo kad bi dolazila. Vrlo uredna i organizirana,zapravo. Mora da su sve ove kutije bile nagurane u ormariće i naslaganedo stropa garaže.

Grlo ju je zasvrbjelo i ponovo je kihnula.„Koliko kutija još planiraš donijeti?” upitala je trudeći se zvučati kao

da je to samo usput zanima.„Tek sam zagrebao po površini”, veselo će Patrick. „U toj kući

190

živimo više od dvadeset godina. Puno se stvari nakupilo.”Ellen je osjetila naviranje histerije.„Zašto? Smetaju ti? Naravno, ovo je samo privremeno. Ne planiram

tvoj hodnik pretvoriti u skladište, ako si to mislila.” Položio joj je rukuna struk.

„Trebao si puno ovih, ovih... stvari odvesti iz kuće ravno nasmetlište.” Ellen se malo pomaknula i njegova ruka je skliznula. „Nikadti ne bi nedostajale.”

Prepoznala je taj hladni, odmjereni glas. Bio je to glas njezine majke.Baš joj je nedavno Julia rekla da se sve češće uhvati kako govori poputsvoje majke i Ellen je na to rekla, „Nema opasnosti da se to menidogodi.”

Anne je gorljivo mrzila „stvari”. (Uvijek bi ispljunula tu riječ kao daje kakva psovka.) Ellenina je imovina uvijek nestajala dok je bila dijete.„Nisi te stvari taknula tjednima”, rekla bi joj majka kad bi Ellen otkrilada je neka igračka ili komad odjeće doniran „siromašnim ljudima”. Ellenje bila zavidna kad bi posjetila prijatelje i vidjela njihove kuhinjskepultove natrpane kršom kaotičnoga obiteljskog života, uokvirenefotografije na policama pretrpanim knjigama, magnete u obliku jagodakojima su na hladnjaku bile pričvršćene pohvalnice iz škole i šarenicrteži. U usporedbi s tim, njezin dom, a time i njezin život, činio se takosterilnim. Neurednost je izjednačavala s ljubavlju, toplinom i onimdragim, smetenim, punašnim majkama koje su joj rastreseno nudilesendviče s maslacem od kikirikija pa se užurbano vraćale štednjaku ilipranju rublja.

U rijetkim prilikama kad Anne nije bila na poslu, a Ellen bi došliprijatelji, majka bi obraćala previše pozornosti na njih, probadala ihsvojim ljubičastim očima, nudila im sok od limete (koji to klinac pije sokod limete?), pitala ih za mišljenje o aktualnim događanjima (nisu imalimišljenje o tome, naravno, osim Julije, koja je mislila da je Elleninamajka sjajna), a onda se sarkastično šalila, što oni nisu razumjeli.

Ellen nije mogla vjerovati da je upravo upotrijebila riječ „stvari” naisti način kao i njezina majka; to pokazuje koliko su iskustva iz

191

djetinjstva utisnuta u podsvijest. Kad nađe vremena, morat će poraditi natome i iskopati što zbilja osjeća u vezi s tim ili će se jednog dana uhvatitikako nudi sok od limete prijateljima svog djeteta.

„Ipak ti smeta”, reče Patrick. „Vidi, obećavam da ću sve maknuti dovikenda.”

Izgledao je tako drago i pomirljivo da je Ellen preplavila ljubavprema njemu i oči su joj se napunile suzama krivnje. (Trudnički hormoni!Bilo je fascinantno promatrati njihov utjecaj na njezine osjećaje.)

„U redu je, nema žurbe, smiješno se ponašam.” Brzo je trepnula inastavila niz hodnik ne gledajući kutije. „Zašto si spominjao nedjelju?”

Ušli su u kuhinju, a Patrick je pristavio vodu. Uvijek bi pristaviovodu čim bi ušli u kuhinju, uzimajući zdravo za gotovo da će piti čaj.Bilo je nečeg staromodnog i ceremonijalnog u tome i podsjećalo ju je nanekoga. Na koga? Na njezina djeda, naravno. Na njezina divnog djedakako kuha čaj njezinoj baki.

Da, obožavala je Patricka. Hvala Bogu. Znala je da je to blesavo i danema veze sa stvarnošću, ali uspaničila bi se kad god bi se i na trenutaknaljutila na njega. Imat će dijete skupa. Morala je biti na oprezu; svepukotine u vezi trebalo je odmah zakrpati. To je bilo od životne važnosti.Ovo dijete, njezino dijete, odrast će uz oca i majku.

„Što si ono pričao o nedjelji?” upitala je, a Patrick je stavio šalicučaja preda nju.

Ove će nedjelje prvi put upoznati oca. Želudac bi joj se zgrčio kao ponaredbi svaki put kad bi joj to palo na pamet. Nemoguće je bilopretvarati se da joj nije stalo ili da nije nervozna. Tijelo bi je odalo svakiput kad bi pomislila na to.

„Ovo je zadnja nedjelja u mjesecu”, odgovori Patrick. Okrenuo seprema hladnjaku. Imamo li peciva?” Govorio je okrenut joj leđima ikopao po policama hladnjaka. „Dobro je, ovdje su. Pa sam se pitao bi linam se htjela pridružiti. Integralni? Zašto uništiti dobro pecivointegralnim brašnom?”

„O čemu pričaš?” reče Ellen. Sad će pojesti sva peciva i neće jojostati ništa za čaj sutra ujutro. A i to što govori nema nikakvog smisla.

192

„Zašto stalno govoriš da je zadnja nedjelja u mjesecu kao da to meninešto znači?”

Patrick je iznenađeno podigao pogled stavljajući zadnja dva peciva unjezin toster. „Znaš - zadnje nedjelje u mjesecu Jack i ja uvijek idemoColleeninim roditeljima na ručak. U planine.”

„Još uvijek posjećuješ Colleenine roditelje?”, zbunjeno će Ellen.„Svaki mjesec?”

„To su Jackovi baka i djed”, odgovori Patrick. „Uvijek usput odemo ina Colleenin grob.”

„Nikad mi to prije nisi rekao”, reče Ellen. Bila je svjesna da joj sepuls ubrzao. Samo malo. „Nikad.”

„Žao mi je, mislio sam da jesam”, odgovori Patrick. „Uglavnom,nema veze...”

„Nikad mi to nisi spomenuo”, reče Ellen. Nema šanse da bizaboravila tako nešto. Ona je žena. Ona je Ellen. Mogla je zaboraviti kojimodel auta on vozi ili za koju nogometnu momčad navija, ali nikad ne bizaboravila da svaki mjesec posjećuje grob i obitelj svoje mrtve žene.”

„Nema veze”, ponovo je počeo Patrick.„Ima veze”, odgovori Ellen. „Nikad mi to prije nisi spomenuo. Znam.

Sjećala bih se.”„Nisam rekao da sam ti spomenuo. Mislio sam da sam ti spomenuo”,

reče Patrick. „Očito nisam. Ali zbilja...”„Kad?” odgovori Ellen. „Što misliš, kad si mi to spomenuo?”Peciva su iskočila iz tostera. Patrick ih je otišao izvaditi i opekao

vrške prstiju.,,Au. Gle, ne znam. Stvarno sam mislio da jesam!”„Nisi.” Ellen je znala da se grozno ponaša.„Dobro! Zaboravio sam ti to spomenuti. Žao mi je. Možemo li sad

završiti s tim?”„Ne podnosim kad to kažeš!” reče Ellen i odmah joj sine da on to

nikad prije nije rekao. Edward je to govorio: „Možemo li završiti s tim?”rekao bi tim istim iscrpljenim tonom. Nevjerojatno kako je to davnoizgubljeno sjećanje nekako isplivalo na površinu njezine svijesti nakon

193

toliko vremena.„Ne podnosiš kad što kažem?” Patrick je izgledao zapanjeno.„Ništa”, reče Ellen. „Oprosti.”Pitala se je li namjerno ili podsvjesno izbjegavao previše spominjati

Colleen prije zaruka. Otkad je pristala na njegovu prosidbu, primijetila jeda njezino ime češće iskače. Neki dan je prošao kraj nje dok je stavljalaprašak za rublje u mašinu i komentirao kako je Colleen uvijek govorilada je pametno staviti prašak prije odjeće, tako da se potpuno rastopi, ilitako nešto. Osjetila je kako je blago nervira. Izgleda da je Colleen bilaneka vrsta kućne božice. Znala je i šiti. Na jednoj od kutija u hodnikupisalo je „šivaći stroj”. „Colleen je na tom stroju sašila svojuvjenčanicu”, rekao je Patrick kad ga je Ellen pitala za stroj. „Pa, ja nećušivati svoju vjenčanicu”, u šali je rekla Ellen. „Ne znam ni uvući konac uiglu”, a Patrick je rekao, „Ma, ne, ne bih to ni očekivao od tebe.” Zbogčega se Ellen osjećala kao da je rekao, „Naravno, ne očekujem da bi ikadmogla biti tako nevjerojatna kao Colleen.” Vraški lijepa, plavokosa,rastapalica praška za rublje.

„Uglavnom, mislio sam, sad kad smo zaručeni, a i beba je na putu isve...” Patrick se nakašljao i nije baš gledao u nju. „Mislio sam da binam se mogla pridružiti i upoznati ih ove nedjelje?”

Ellen je duboko udahnula da se smiri. Ovo mu je bilo važno. Bio jenervozan dok ju je pitao.

„Pa, to bi bilo lijepo, ali ne mogu ove nedjelje”, rekla je. „Idem naručak s mamom i sa - svojim ocem. Ovo je prvi put da ću ga vidjeti,sjećaš se?”

Patrick je bio uzbuđen zbog iznenadne pojave oca u Elleninu životu.Nadugačko su pričali o tome, zajedno se pitajući kakav je (sliči liEllen?), razmišljajući kako se on sad osjeća, koliko je to sve čudno ineugodno i kako se Anne neobično ponaša.

„Da, naravno”, odgovorio je Patrick, mršteći se dok je na pecivamazao puno previše maslaca. „Zaboravio sam. Bi li mogla to odgoditi,što misliš? Da odete na večeru umjesto ručka?”

Nije htjela da odu na večeru. Večera je intimnija, formalnija,

194

znakovitija. Ručak je bio taman. Lagan i neopterećen. „Zdravo, tata,drago mi je!” A ionako se nije htjela gnjaviti s odgađanjem. Majka bi jojpoludjela. Ellen nikad nije vidjela da je zbog nečega toliko napeta (a topuno govori jer je napetost bilo prirodno stanje njezine majke), kao dasve ovisi o uspjehu tog jednog događanja. Oko izbora mjesta bilo je punonjoj nesvojstvenog oklijevanja. Rezervirala je restoran pa onda otkazala.Izabrala je i drugi restoran pa odustala jer nije mogla dobiti stol spogledom. Kad se napokon odlučila za malezijski restoran, obavijestila jeEllen o vremenu i mjestu pa onda za svaki slučaj i ponovo potvtdila.Phillipa i Mel su bile na iglama. Ellenini prijatelji zahtijevali su žurneizvještaje čim se vrati kući. Nije to mogla samo tako ležerno odgoditi.

„Taj mi je ručak jako važan”, reče Ellen.„Znam da je”, odgovori Patrick. Prišao je i sjeo kraj nje odloživši

tanjur s pecivom na stol i uputio joj molećivi pogled. „Ali tvom tati ne bismetalo da promijeniš vrijeme, zar ne? Možda biste mogli u subotu?”

Tvom tati. I sam izbor riječi pokazivao je da nije shvaćao golemuvažnost ovog sastanka. Neće samo ležerno ručati sa „svojim tatom” kakobi on ručao u obližnjem trgovačkom centru sa svojim divnim ocem.

„Pa, zašto ti ne možeš odgoditi ručak s Colleeninom obitelji?” Ellenje zadržala neutralan i ugodan ton glasa. Ovo bi trebalo biti lako. Ovo susamo pregovori o rasporedu. Ovakvo bi nešto do sukoba možda dovelodruge parove, ali ne i nekog tko je toliko emotivno evoluirao kao ona.

Patrick je ustuknuo i počešao se po vilici. „Radi se o tome da seuvijek tada sastajemo. Zadnje nedjelje u mjesecu. Čak i dok je Colleenbila živa. To je tradicija. Nikad se ne mijenja. Roditelji su joj popriličnostari i konzervativni - vole da se stvari rade na određeni način. Osimtoga, možda...”

Izgledao je posramljeno i spustio je pecivo.„Možda sam im rekao da dolaziš. To je velika stvar za njih. I za mene

je. Nikad ih nisam upoznao ni s jednom drugom ženom. Bit će im teško -osjećat će se kao da zamjenjuješ Colleen. Još uvijek tuguju za njom,naravno. Gubitak djeteta se nikad ne preboli. Ali zbilja te žele upoznati!Millie je rekla, ‘Ellen će biti dio Jackova života pa želimo da bude i dio

195

našeg’.”Patrick je zadivljeno zavrtio glavom i uputio Ellen tugaljivi,

sentimentalni smiješak, kao da je i ona zacijelo jednako zadivljenaMillieinom srčanošću.

Ellen je osjetila navalu ozlojeđenosti svima. Nije posebno željelaupoznati tog stranca koji je bio njezin otac. Nije posebno željela upoznatiobitelj Patrickove pokojne žene. (Kako se mogla ne osjećati krivom štoje živa, dok je njihovo voljeno dijete mrtvo?)

Trudna je. Nikad se u životu nije osjećala tako umorno. Hodnik joj jebio zakrčen stvarima. Samo je htjela da je svi ostave na miru pa daspava i spava i spava, a dok ona spava, htjela bi da se Patrick riješi onihkutija.

To je htjela raditi u nedjelju.Patrick je lizao med s prstiju. „Jack se raduje što ćeš upoznati Millie

i Franka. Rekao im je da ćeš ih hipnotizirati.”„Rekao si Jacku da idem s vama prije nego što si me pozvao?” reče

Ellen.„Znam. Stvarno mi je žao. Glup sam. Jednostavno sam si utuvio u

glavu da ideš.”„Ali ne mogu ići!” reče Ellen. „Ali ako pitaš tatu.„On mi nije tata”, odgovori Ellen. Primijetila je da su joj zubi stisnuti

i napravila je svjesni napor da opusti vilicu. „Čovjeka nikad nisamvidjela. Molim te da ga ne zoveš mojim tatom.”

„Dobro. Znam da ti je susret s ocem važan. Naravno! To je velikastvar. Ali siguran sam da mu ne bi smetalo da.

„Neću odgoditi”, reče Ellen. „Jednostavno objasni Millie i Franku dane mogu doći ovaj put. Doći ću sljedeći mjesec.”

,,Je li to zato što ti je neugodno upoznati ih? Jer oni te neće dovesti uneugodnu situaciju. Zaboga, bili su ljubazni čak i prema znaš-već-kome -a to je bilo vrlo brzo nakon što je Colleen umrla.”

„Znaš-već-tko? Misliš Saskia?. Maloprije si rekao da nikad nisiupoznao neku ženu s Colleeninim roditeljima!”

Patrick je povisio glas. „Neku mentalno zdravu ženu. Ona se ne

196

računa.Ellen je povisila glas da dostigne njegov. „Tada se računala!”Patrickovo je lice poprimilo onaj izraz kontroliranog gnjeva koji bi se

pojavio kad god bi se spomenulo Saskijino ime. „Zašto si na njezinojstrani?”

„Samo kažem...” započe Ellen.„Zaboravi. Zaboravi na nedjelju. Zaboravi da sam ti to ikad

spomenuo. U pravu si. Ići ćemo neki drugi put.” Ustao je. „Idem kući pojoš malo stvari.”

Izletio je iz kuhinje, a da je nije ni pogledao.„Hvala ti što si mi pojeo sva peciva!” povikala je Ellen za njim.A onda je na svoje veliko iznenađenje uzela tanjur i bacila ga u zid.

* * *

Svi se sele.Susjed Jeff seli se niže uz obalu. Živahna mlada obitelj uskoro će se

useliti u stan do mojega.Patrick i Jack sele se k Ellen. Samo ja stojim na mjestu.Večeras poslije posla sjedila sam u autu ispred Patrickove kuće dok

je utovarivao kutije u stražnji dio kamioneta. Očigledno i dalje ne vjerujeu radnike za selidbu. Sjećam se dana kad sam se doselila u njegovukuću. Inzistirao je da prenese sve moje stvari. Zamolio je Smradca da mupomogne, a ja sam čuvala Jacka. Otišli smo u park u ulici. Bilo je tamojoš jedno malo dijete otprilike Jackove dobi pa smo vježbali kako dijelitistvari. Jack je mislio da park pripada njemu. Djevojčica je mislila isto to.Oboje su neprestano ponavljali, „Moje! Moje!” dok smo druga majka i jaskandirale one isprazne stvari koje roditelji govore: „Moraš dijeliti!”,„Lijepo se igraj!”, „Čekaj svoj red!”

Druga je majka uzdahnula, „Ova je faza tako iscrpljujuća, zar ne?” isložila sam se, iako ja, naravno, nisam mislila da je iscrpljujuća jer mi sevrtjelo u glavi od sreće. Bila sam zaljubljena u Patricka i bila samzaljubljena u Jacka, a nas troje je započinjalo novi zajednički život.

Te smo večeri jeli pizzu i pili pivo, a i Jacku smo dali komad pizze.

197

Prvi koji je ikad probao. Patrick ga je slikao. Rekao je da je to povijesnitrenutak. Jack je imao najsmješniji blaženi izraz na licu, a oči jerazrogačio kao da ne može vjerovati da je na ovom svijetu već cijele trigodine, a da ne zna za postojanje ove nevjerojatne stvari zvane pizza.

Sažvakao ju je poput stroja. „Znam, sine, znam kako se osjećaš”,rekao je Patrick. „Čekaj samo da je jednom pojedeš uz fino hladno pivo.”

Bila sam tu kad ti je sin prvi put probao pizzu, Patrick. Pomogla sammu da nauči dijeliti stvari. Ne možeš me izbrisati. Bila sam tu, i jošuvijek sam tu.

Patrick večeras nije izgledao presretno dok je ubacivao kutije ukamionet. Nije izgledao kao čovjek koji se ženi i čeka dijete. Izgledao jepomalo čangrizavo i sredovječno, da budem iskrena.

Pretpostavljam da je to moglo imati veze s time što je znao da gapromatram. Znam da ga moja prisutnost razjaruje, ali ne znam, osjetilasam da je i nešto drugo u pitanju. Poznajem ga bolje od ikoga.

Kad je zadnju kutiju stavio u kamionet, prišao je mom autu. Spustilasam prozor, a on se sagnuo i rekao „Zdravo, Saskia.”

Ostala sam zapanjena. Jako dugo mi nije izgovorio ime. Ili ako jest,viknuo bi ga kao da je i sama riječ „Saskia” nešto zlo i odvratno.

Ovaj put ga je izgovorio toliko normalno kao da sam mu staraprijateljica. I na trenutak me ispunila radosna, luda nada. Ostavit će je,pomislila sam. Vratio se. Opet je onaj stari. Gotovo je. Samo sam setrebala strpjeti.

Ali onda je progovorio i vidjela sam da je zapravo ljući nego što jeikad prije bio. Kao da nosi bombu pa mora jako tiho i oprezno hodati igovoriti da je ne bi aktivirao. Rekao je, „Ne želim da više prilaziš Ellen.Razumiješ li me? Slijedi mene ako moraš, ali nju ostavi na miru. Ona tonije ničim zaslužila.”

Pretvorio se u viteza u sjajnom oklopu i štitio svoju djevu bajnu odzmaja. Od mene. Ja sam zmaj.

„Nisam.„Knjiga.”„Samo sam je vratila!”

198

„Cvijet” Ispljunuo je riječ „cvijet” kao da sam joj ostavila mrtvuživotinju.

„Patrick, Ellen mi se sviđa”, rekla sam. Htjela sam ga uvjeriti da nepredstavljam nikakvu opasnost za nju. Cvijet je trebao biti prijateljska,pa i pomirljiva gesta. Htjela sam da ode nekamo jako daleko, da, alinisam joj htjela nauditi.

„Nemoj”, oštro je rekao. „Nemoj je ni spominjati. Nemoj... Isuse.”Duboko je udahnuo i napuhao obraze da izdahne. Sjećam se kako

smo govorili Jacku, „Duboko udahni, duboko udahni”, kad bi ga uhvationapad bijesa, pokušavajući ga naučiti da kontrolira gnjev.

„Sjećaš li se...” počela sam.„Kad će ovo završiti?” Sad je govorio mirnim, razumnim tonom.

Rekla sam, „Nikad te neću prestati voljeti, ako na to misliš.” Odgovorioje, „Ne voliš me. Više me čak ni ne poznaješ. Voliš sjećanje na mene, toje sve.” Rekla sam, „Griješiš.”

Uzdahnuo je i rekao, ,,U redu, voliš me, ali koji je smisao toga?Oženit ću se Ellen.”

Odgovorila sam, „Znam. Čestitam. Na bebi također.”Izraz lica mu se ponovo promijenio i rekao je, „Kako znaš za bebu?”

A zatim nastavio, „Nemoj mi reći. Ne želim znati.” Odgurnuo se od auta iotišao.

Povikala sam za njim, „Sjećaš li se kad je Jack prvi putprobaopizzu?”

A onda je iznenada stao ukopan na mjestu pa s okrenuo i zaurlao,„Da, sjećam se! Proveli smo neke sretne trenutke zajedno! Pa što? Pašto?”

Dignuo je dlanove s ispruženim prstima u zrak i vidjela sam kako muruke drhte.

„Ovo se ne može nastaviti”, rekao je i zazvučao mi jako čudno. „Ovomora prestati.”

„Znam”, odgovorila sam, osjećajući se i zvučeći savršeno mirno.„Moraš mi se vratiti.”

199

* * *

Tanjur koji je Ellen bacila u zid pripadao je nekad njezinoj baki. Bioje dio servis koji je baka dobila kao vjenčani poklon od svojih roditelja.Ellen je obožavala taj servis za jelo. Da joj se kuća zapali, vratila bi seda ga spasi. Nije mogla vjerovati da je bacila jedan od tih dragocjenih,nezamjenjivih tanjura u zid. I to zbog takve trivijalne gluposti. Nije kaoda joj je Patrick rekao da je vara. Samo su se posvađali jer su im sepoklopile društvene obaveze!

Ona se inače nije tako ponašala. Zamisli samo da su je klijentividjeli!

Kleknula je na pod i pokajnički pokupila razbijene komadiće. „Žaomi je, bako”, naglas je rekla. „Sad mi je stvarno neugodno.”

Pred očima joj se stvorila slika bake u svijetu duhova (vjerojatno bibila jako zaposlena pomaganjem u nekom odboru svijeta duhova; uvijekje imala razvijenu građansku svijest), kako podiže pogled s papira ipromatra Ellen preko okvira naočala. „To ti ne sliči, dušo.”

„Znam”, reče Ellen. „Baš čudno!”Zazvonio je telefon. Zvala ju je majka.„Upravo sam razbila jedan od bakinih tanjura”, rekla joj je Ellen. „Iz

servisa koji su dobili za vjenčanje.”„Ti su me tanjuri uvijek podsjećali na nešto pljesnivo i ustajalo”, reče

Anne. „Imaj ih pri ruci da ih možeš baciti u zid kad se posvađaš sPatrickom. Iako ti tako nešto nikad ne bi učinila, zar ne? Pretpostavljamda kad se posvađate, vi samo zajedno meditirate ili pjevate iliporavnavate aure, što li već.”

„Zapravo ga i jesam bacila u zid”, reče Ellen.„Stvarno?” Majka joj je zvučala zadivljeno.„Da”, odgovori Ellen, Odjednom je bila bijesna na majku. „Patrick i

ja ne pjevamo i ne meditiramo zajedno, a ja ne vjerujem u aure, barem neu njihovu fizičku manifestaciju. Uostalom, ne poravnavaju se aure negočakre. Ako već moraš biti zajedljiva, barem nauči terminologiju.”

Nastupila je stanka.

200

„Nisam htjela biti zajedljiva”, odgovori Anne mekšim, pomirljivimglasom. „Žao mi je, samo sam htjela biti domišljata. Zapravo, tvoj otac,hm, David je jučer komentirao kako ponekad znam biti „oštra”. Možda jeu pravu.”

Iz nekog razloga majčina je isprika još više razljutila Ellen. „Pa,valjda nećeš mijenjati svoju osobnost da se svidiš muškarcu!” otresla se.„To si mi utuvljivala u glavu otkad sam imala osam godina! Kad je JasonHood htio sjediti kraj mene za ručkom, rekla sam mu da ne može jer bimi mogao potisnuti osobnost. Rekao je da mi ništa neće stisnuti pa sezacrvenio, rasplakao i pobjegao.”

Anne se zahihotala. „Zapravo ti nikad nisam rekla tako nešto. Topredavanje o potiskivanju čula si od Mel. Nikad nisam vjerovala da jeijedan muškarac sposoban da mi potisne osobnost, hvala na pitanju.”

„Možda si u pravu”, uzdahnula je Ellen, iako je bila sigurna da je točula od majke. U tome je problem kad imaš tri majke, pobrkaju ti se usjećanju. Pritisnula je prst na čelo. „Mislim da me boli glava. Zašto si mezvala?”

„Pa, samo sam se pitala možemo li odgoditi ručak koji smo planiraliza vikend? David i ja pozvani smo da provedemo dugi vikend na jahti naotocima Whitsunday. Na osamnaestmetarskoj jahti, zamisli! Neki njegoviprijatelji iz Britanije stigli su u Australiju. Neki bankari. Jako su bogati.Kako čujem, poprilično su uspješno prebrodili financijsku krizu.”

Ispod majčina uobičajenog odrezanog, hladnog glasa čuo se ton čistogzadovoljstva. Ellen je palo na pamet da je Anne uvijek trebala voditiovakav život. Ispijati šampanjac na jahti, čavrljati s bankarima. Uskoroće ići u kupnju u Pariz.

„David nije htio odgoditi ručak, ali rekla sam mu da ti neće smetati.Naravno, nisam mu rekla da si posve ravnodušna oko toga.”

,,U redu je”, reče Ellen, ali povrijedilo ju je to. Otac joj je dobiobolju ponudu. Na kraju krajeva, mogao je upoznati kćer koju nikad nijevidio kad god je htio. I sad neće imati izgovor da ne ode u nedjelju uplanine upoznati Colleenine roditelje. Divno.

„Sigurno?” upita je majka. „Zvučiš uzrujano. Nisi uzrujana? Jer ja

201

sam rekla da bismo trebali prihvatiti poziv. Znam da je to užasnopovršno, ali moram priznati da je zvučalo tako divno... dekadentno,mislim da je to prava riječ.”

Majka je u toj svojoj iskrenosti i blagoj posramljenosti zvučalaranjivo. Anne se nikad nije sramila. Ellenino srce se smekšalo. Dubokoje udahnula. Za Boga miloga. Osjećaji su joj bili na sve strane.

„Zaista je u redu. Zapravo mi i odgovara. Patrick je htio da radimonešto drugo.”

„Sjajno!” rekla je majka. ,,E, da, ovo bi te moglo zanimati: ovaj tjedanmi je ne jedan, nego troje pacijenata reklo da su smršavili pomoćuhipnoze.”

„Ma nemoj”, odgovori Ellen, ne pretjerano zainteresirano.„Da, navodno su išli na nekakve „hipno-promocije”. Sad su jako

popularne. Kao promocije Tupperwarea, ali umjesto premetanjaplastičnih kutija, sve ih hipnotiziraju. A onda piju šampanjac i jedumrkve, pretpostavljam. Žene određenih godina i visine primanja supoludjele za njima.”

„Zamisli ti to”, reče Ellen. Pa, svaka čast, Danny.No to joj je izazvalo nejasni osjećaj depresije. Čemu uopće služe

hipnoterapeuti poput nje koji sve rade po pravilima, ako će dinamičnimladi ljudi poput Dannyja uzdrmavati profesiju?

„Dobro, moram ići”, reče majka. „Idemo u kazalište.”„Dobro. Pozdravi Pip i Mel.”„Zapravo, idem s Davidom.”„Aha”, reče Ellen. „Što Pip i Mel rade?”„Ne znam, ali David i ja idemo na novu Williamsovu predstavu.

Večeras je premijera. Imamo sjedala u prvom redu.”„Naravno da imate”, reče Ellen. „Molim?”„Ništa. Pozdravi tatu!”„Ellen?”„Oprosti. Jako sam čudno raspoložena. Sve je u redu. Lijepo se

provedite.” Poklopila je slušalicu i zagledala se u sitne komadićerazbijenog tanjura koji su svjetlucali na podu.

202

Sve za što je vjerovala da će je usrećiti upravo se događalo. Imala jeoca i majku koji večeras idu skupa u kazalište. Imala je zaručnika iposinka i bebu na putu. Zašto nije na sedmom nebu? Zašto se osjeća takoćudljivo i nervozno? To ne može biti samo kombinacija trudničkihhormona i običnog straha od promjene, zar ne?

Nije valjda tako obična.Aha! Dakle, ti misliš da si posebna, je li, Ellen?Iz hodnika se začuo strahovit tresak i Ellen je poskočila. Istrčala je iz

kuhinje i vidjela kako su se dvije Patrickove kutije, koje su bilenaslagane jedna na drugu, stropoštale i otvorile, a sav se njihov sadržajprosuo u zbrčkanu gomilu na podu hodnika.

Vidjela je prljavu staru tenisicu, CD-e koji su ispali iz omota,zapetljane produžne kabele, putni fen, božićne ukrase, tavu, autić,pretrpani fotoalbum koji se u padu rastvorio, staru lopaticu za smeće,kovanice, račune... stvari.

Krenula je podignuti jednu od razasutih kutija i vidjela kako jePatrick pažljivo sa strane napisao „razno”. Nasmijala se. Trebao je to bitinježni smijeh pun ljubavi za njezinog nesavršenog, ali divnog budućegmuža, a ispustila je neugodni hroptaj pun gorčine, kao da je godinama unesretnom braku, a ovo je kap koja je prelila čašu.

Onda je rekla „O, ne, molim te” jer je dno kutije propalo i još sejedna poplava „raznog” srušila na pod.

Ispustila je mekane prašnjave komade kartona i udarila nogom o pod.Njezin dom više nikada neće biti njezin. Nestat će pod gomilom smeća.Krvnički se češala po zapešću dok ju je poput svrbeža obuzimao osjećajgnjeva, kao da joj sitni kukci mile cijelim tijelom.

Ovo je neprimjerena reakcija. Moraš disati. Udah, izdah. Zamislikako bijelo svjetlo ispunjava...

„Začepi! Začepi! Začepi!” zaurlala je u praznom hodniku.Pogledom je tražila nešto, bilo što da joj skrene pažnju. Sagnula se i

uzela fotoalbum.Na prvoj slici koju je vidjela bio je nevjerojatno mladi Patrick u

bijeloj košulji širokih rukava, a u krilu mu je sjedila plavokosa djevojka.

203

Imala je na sebi bijele traperice ugurane u čizme, košulju s podstavljenimramenima, naušnice na kojima su se njihala narančasta pera. Patrick iColleen. Početak ljubavi u kasnim osamdesetima.

Listala je stranice.Na slici za slikom bila je Colleen i pozirala pred fotoaparatom koji je

vjerojatno bio u Patrickovim rukama. S rukama na bokovima, napućenihusana, širom otvorenih očiju, sa zavodničkim osmijehom.

Sedamnaestogodišnja Ellen, ona koja je nosila jako slične naušnicedok je bila školarka, ali nikad ne bi imala toliko samopouzdanja da takopozira pred svojim dečkom, pakosno joj je uzvratila, „Ma, prava sibomba.”

Javilo se njezino bolje ja: Ellen! Što je s tobom? Ona je djevojčica!Ima sedamnaest godina i umrijet će mlada. Pusti jadnu curu na miru.Okrenula je stranicu.

„Bože sveti”, rekla je, ovaj put bakinim glasom.Gledala je slike gole Colleen. Plava kosa bila joj je zalizana uz glavu

kao da je upravo izašla ispod tuša. Bez staromodne odjeće i frizure višenije izgledala blago bedasto kao što izgledaju ljudi na starimfotografijama. Sad više nije bila samo lijepa djevojka iz osamdesetih, sadje bila klasična ljepotica s istaknutim jagodicama i velikim očima. Ellenje proučavala svaku sliku, osjećajući istovremeno čudno uzbuđenje iblagu mučninu. Colleen je imala savršeno proporcionalno tijelo, vitko izaobljeno na pravim mjestima. Mogla je biti model.

Fotografije nisu izgledale nimalo pornografski. Bile su nevinosenzualne; Ellen je mogla osjetiti sirovu snagu prve ljubavi.

Na jednoj divnoj fotografiji Colleen je potpuno gola ležala na uskomkrevetu, zatvorenih očiju i lica obasjana suncem. Ellen je zamišljala kakose osjećao Patrick, tada napaljeni tinejdžer, gledajući ovu prekrasnudjevojku. Ellen je bila poprilično privlačna kao tinejdžerka - „lijepa”djevojka - ali nikad nije imala takvo tijelo. Sad joj je koža već počelastarjeti, a tijelo joj je bujalo zbog trudnoće i ispunio ju je osjećaj čistezavisti. Htjela je biti ta mlada djevojka i ležati na krevetu lica obasjanasuncem, a ustvari to nikad nije bila niti će ikad biti.

204

Prestani to gledati, rekla je sama sebi. Ovo su jako osobne i intimnestvari! Nemaš prava! To je nepristojno, a tvoja je reakcija emocionalnonezrela. Nije to ništa strašno. Svi imaju slike svojih srednjoškolskihljubavi spremljene u starim kutijama. Zatvori album, stavi ga na nekosigurno mjesto da Jack ne može naći neumjesne slike svoje pokojnemajke i idi tražiti kolica za bebu na internetu, ispunjavaj poreznuprijavu ili nešto.

Sjela je prekriženih nogu na pod usred sve te raznorazne starudije inastavila gledati, a dok je to radila, osjetila je čudnu želju da ženskiporazgovara sa Saskijom.

„Misliš li da je još uvijek zaljubljen u svoju ženu?” mogla bi je pitati.„Misliš li da ju je ikad zbilja prebolio? Misliš li da je ijedna od nas ikadimala šanse kod njega?”

Mislila je da bi Saskija bila jedina osoba koja bi uistinu shvatilazašto ne može prestati gledati te slike.

205

15. poglavlje

Nikad nećeš zaboraviti svoju prvu regresiju.

Flynn Halliday

„Opišite mi što vam prolazi glavom”, reče Ellen.Alfred Boyle, skromni računovođa koji je trebao pomoć s javnim

govorenjem, sjedio je u zelenom naslonjaču i pokazivao sve znakoveidealnog stanja hipnoze: obrazi su mu bili crveni, oči su mu se nemirnomicale iza kapaka, a njegove uglancane crne poslovne cipele bile surazmaknute, vrhova okrenutih prema van.

Bila je to druga Ellenina seansa s njim i radili su dobnu regresiju.Nakon prve seanse Ellen je bilo jasno da je Alfredov strah od javnog

govorenja zapravo prava fobija. Nije mogao ni pričati o držanju govorabez drhtanja i mucanja. Zbog toga je bio u opasnosti da izgubi posao.Često bi javio da je bolestan kad bi trebao održati prezentaciju pa sudrugi morali uskočiti da ga zamijene.

Alfred je u regresiji već stigao do svog prvog poslaračunovodstvenog vježbenika, kad je toliko zabrljao kratku prezentacijuda ga je šef ljubazno prekinuo, „Nema veze, u redu je.”

Sad je opisivao govor koji je držao u srednjoj školi. Trebao je izvućitemu iz šešira i održati improvizirani govor od dvije minute. Tema mu jebila glazba.

„Mučno mi je”, rekao je Alfred. Glas mu je zvučao mlade. Nije biotako dubok. Čak i ti nezgrapni pokreti njegove vilice podsjećali su Ellen

206

na tinejdžera. „Nemam što reći o glazbi. Glazba. Što je uopće glazba?Kao, zvukovi i to? Svi bulje u mene. Misle da sam idiot. I jesam idiot.”

„Gdje osjećate taj strah?”„Ovdje.” Alfred je pritisnuo ruku na želudac. „Povratit ću. Ozbiljno.

Povratit ću po podu učionice.”Ellen ga je gledala s neugodom i osjetila kako se i kod nje javlja

mučnina.„Upotrijebit ćemo taj osjećaj kao most”, odlučno je rekla. „I slijedit

ćemo taj most do prvog puta kad ste se tako osjećali.”Bila je u potrazi za onim što se naziva „početni aktivacijski događaj”.„Brojit ću unatrag od pet do jedan, a vi ćete putovati u prošlost. Pet,

postajete mlađi, manji; četiri, slijedite taj osjećaj; tri, još malo pa stestigli; dva; jedan.” Ellen se nagnula naprijed i lagano kucnula Alfredanoktom po čelu. „Ondje ste.”

Pričekala je trenutak.„Gdje ste?” upitala je.,,U maloj školi”, odgovori Alfred.Na zvuk njegova glasa, Ellen je osjetila hladnu jezu. Uvijek bi je

zapanjilo kad bi se ovo dogodilo. Pred njom je sjediopedesetdvogodišnjak, a razgovarala je s malim djetetom.

„Koliko imaš godina?”Alfred je podignuo prste i savio palac.„Četiri?” upita Ellen.Alfred je sramežljivo kimnuo.,,I što se događa, Alfrede?”„Trebamo se odmarati, ali Pam plače u kutku za čitanje. Jako je

tužna. Mislim da bih je trebao razveseliti i dati joj dar.”„O, to je dobra ideja. Kakav dar?”„Svog puža.”O, ne. Ovo očito neće dobro završiti. „Svog puža?”„Da, našao sam ga jutros na stazi i stavio u džep. Ogroman je! I znate

što?” Alfredovo je lice poprimilo izraz dječačkog entuzijazma. „Kućicamu je dlakava! Nikad prije nisam vidio puža s dlakavom kućicom.”

207

„Što sad radiš?”„Govorim, ‘Gle, Pam, ovo je za tebe.”„Što Pam radi?”Po izrazu strave i zaprepaštenja na Alfredovu licu, činilo se da puž

nije baš najbolje primljen. „Vrišti i gura me od sebe!” O, Pam, pomislilaje Ellen.

„Pao sam na policu i srušila se na pod skupa sa svim uskrsnim jajimakoje smo jutros obojili! Gospođica Bourke urla kao da se zapalila, a jane mogu naći svog puža i svi me gledaju.”

Alfredove cipele udarile su o pod. „Gospođica Bourke me tuče ponogama!”

Kuja, pomisli Ellen.Suze četverogodišnjaka slijevale su se niz Alfredovo

pedesetdvogodišnje lice. „Sad moram ustati i pred svima se ispričati Pami cijelom razredu što sam im razbio uskrsna jaja, a svi me gledaju kao dasam... kao da sam pljačkaš banke.”

Ellen je htjela odmarširati ravno u 1963., izvući Alfreda iz male školei odvesti ga na sladoled. Ali samo je jedna osoba to mogla.

Povisila je glas. „Želim sada razgovarati s odraslim Alfredom, Jeste litu?”

Alfred se uspravio. Nakašljao se i podigao bradu. Glas mu seponovo produbio. „Jesam.”

„U redu, Alfrede, želim da se vratite i vidite četverogodišnjeg sebeodraslim očima. Brojit ću unatrag od pet. Pet, četiri, tri, dva, jedan...ondje ste.”

Alfred je protegnuo vrat.„Jeste li ondje?”„Da.”„Vidite li četverogodišnjeg Alfreda?”„Da.”„Što mu želite reći?”,,U redu je, frende. Djevojčice ne vole puževe. Malo su čudne. Samo

si pokušavao pomoći. Nisi kriv ni za šta.”

208

Ellen je pogledala na sat. Seansa je potrajala duže od predviđenog, asljedeću je imala zakazanu s Mary-Beth McMasters, uz pretpostavku dase pojavi, naravno. Vrijeme je da privede ovo kraju uz nekolikopozitivnih sugestija.

U glavi joj se pojavila slika Mary-Bethinog tugaljivog zdepastog lica.Zamišljeno je pogledala Alfreda Boylea.

I Mary-Beth je bila slobodna.Oboje su istog časa rekli da su slobodni kad ih je pitala jesu li u vezi

dok je ispunjavala dokumentaciju prije prve seanse, i to istimrezigniranim tonom glasa koji kao da je govorio ,,a što ste očekivali?”.

Bili su sličnih godina. Nije se mogla sjetiti ničega drugog što su imalizajedničko, ali ipak, tko uopće stvarno može predvidjeti koja će magičnakombinacija karakternih crta, osobne povijesti i kemije navesti dvojeljudi da se zaljube?

Pa, zašto ih ne bi samo malkice pogurala? Najobičniji trzaj njezinanokta mogao ih je zakotrljati jedno prema drugom kao dvije pikule. Štotu ima loše?

Kad je Arthur kimnuvši pokazao da je spreman, rekla je, „Već dugonosite u sebi te osjećaje četverogodišnjeg Alfreda. Vrijeme je da počneterevidirati povijest. Sljedeći put kad sretnete ženu koja izgleda tužno,mogli biste osjetiti snažnu želju da joj date kompliment...”

Ellen je zastala. Pod pretpostavkom da je Mary-Beth sljedeća tužnažena koju će vidjeti, kako bi ona reagirala? Vjerojatno ne kaočetverogodišnja Pam, ali ipak, to je Mary-Beth. Ellen zapravo nije imalapojma kako bi ona reagirala. Je li ovo luda ideja?

„... i bez obzira kako ona reagira, vi ćete se osjećati dobro. Zapravo,osjećat ćete se sjajno.”

Ellen je oklijevala. Koliko bi trebala inzistirati na ovome?Ma, kvragu sve.„Moglo bi vam se dogoditi i da je pozovete da izađe s vama. Govorit

ćete jasno i samopouzdano gledajući je ravno u oči, a ako vamčetverogodišnji Alfred zasmeta, odrasli Alfred će preuzeti kontrolu.Pozvat ćete je na piće. Večeras, ako je slobodna. Recimo u hotel Manly

209

Wharf. Mogli biste sjesti na ona sjedala točno kraj...”Dobro, sad se previše zanijela. Užurbano je završila.„Čak i ako vas ta žena odbije, bit ćete ispunjeni optimizmom,

samopouzdanjem i pozitivnošću jer je najvažnije da ste se odvažili na tajkorak. Kimnite ako razumijete.”

Alfred je jedanput kimnuo. Glava mu je klonula naprijed premaprsima. Izgledao je kao pijanac koji se slaže da bi mu netko trebaopozvati taksi.

Pa, pomisli Ellen. Što bude, bit će.Probudila ga je iz transa.„Kako se osjećate?” Natočila mu je čašu vode.Alfred je uzeo vodu iz njezine ispružene ruke, nagnuo glavu unatrag i

pohlepno pio. Zatim je spustio praznu čašu na stol i široko joj senasmiješio.

„Dobro, mislim”, rekao je. Zavrtio je glavom i nasmijao se. „Da,uvijek sam bio popularan kod dama. Upravo ono što svaka djevojka želi,puž s dlakavom kućicom. Nisam o tome razmišljao godinama.”

„Nekoj muškobanjastoj djevojčici možda bi se svidio taj puž”, rečeEllen.

„Ali ne želite reći da je to uzrok mom problemu s javnim govorenjem,zar ne?” upita Alfred.

„Ne želim reći ama baš ništa.” Ellen je preklopila ruke u krilu inasmiješila mu se.

„To je tako...”„Što?”„Pa, trivijalno je. Neugodno. Nije kao da smo otkrili da su me u

prošlom životu kamenovali egipatski redovnici jer sam održao dosadangovor.”

„Egipatski redovnici?”„Ne znam, ja sam računovođa, ne povjesničar! Ionako ne vjerujem u

prošle živote.”Sjajno. To je nešto što ima zajedničko s Mary-Beth. Mogu čavrljati o

svom nevjerovanju u prošle živote. Možda su bili skeptični ljubavnici u

210

starom Rimu.„Ili barem da sam potisnuo nešto zbilja šokantno, neko traumatično

sjećanje iz djetinjstva”, razmišljao je Alfred.Zanimljivo je koliko klijenata sa savršeno sretnim djetinjstvom žarko

želi naći nešto strašno u svojoj prošlosti.„I najtrivijalniji događaj može biti traumatičan za dijete”, reče Ellen.

,,A vaša podsvijest čuva ta sjećanja. To ćemo raditi na sljedećoj seansi.Reprogramirat ćemo vašu podsvijest. Alfrede, bit ćete zapanjeni novimsamopouzdanjem koje ćete osjetiti.”

Dok je to govorila, nagnula se naprijed i prikovala pogled na Alfreda.Znala je da su joj klijenti jako sugestibilni nakon što izađu iz transa. Bilaje to dobra prilika da obogati seansu sugestijama u budnom stanju.

Pogledala je na sat. Hajde, Mary-Beth. Nemoj mi danas otkazati.Možda te tvoja sudbina čeka.

Napisala je Alfredu račun i dok ga je polako pratila niz stepenice,oglasilo se zvono.

To!„Aha! To je moja sljedeća klijentica”, radosno reče Ellen, kao da je

veličanstveno iznenađenje to što se još jedan klijent pojavio.„O, to je... dobro”, odgovori Alfred, koji se sad vjerojatno pitao ima

li ona financijskih problema.Ellen je otvorila vrata i ukazalo se Mary-Bethino turobno,

nenasmijano lice. Alfred se uljudno pomaknuo u stranu da je pusti da uđeprva.

„Zdravo, Mary-Beth!” zapjevala je Ellen.Mary-Beth ju je sumnjičavo pogledala. „Zdravo.”„Uf!” Ellen se pijesnula po glavi (poprilično jako - bila je grozna

glumica). „Alfrede, mislila sam vam dati - nešto. Molim vas, pričekajtejoš samo trenutak, odmah se vraćam. Ispričavam se, Mary-Beth. Nećudugo. Samo, hm, sjednite, oboje.” Pokazala je na dvije pletene stolice uhodniku kraj stolića s časopisima.

Alfred se nervozno nakašljao i ostao stajati. Prišao je jednoj odgrafika koje su visjele na zidovima i pomno je proučavao kao da

211

razmišlja da je kupi.Ellen se vratila u ured i pronašla neke bilješke o samohipnozi za

javno govorenje. Uzela je i CD za opuštanje, nek’ se nađe.Onda je stala kraj prozora i gledala ocean. Je li opet nožnim prstom

prešla granicu etičnosti? Vjerojatno nisu ni razgovarali. Pogledala je nasat. Koliko ima vremena prije nego se zabrinu da se onesvijestila ilinešto?

Dat će im pet minuta. Pet minuta koje u pričama njihovih životamožda neće značiti ama baš ništa, ili pet minuta koje bi potencijalnomogle sve promijeniti, zauvijek.

I, što ćemo, Alfrede i Mary-Beth?

212

16. poglavlje

Ne prebivajte u prošlosti, ne sanjajte o budućnosti, usredotočite umna sadašnji trenutak.

Budistički citat na Elleninu kupaonskom ogledalu

„Dakle, možda bih trebala... to jest, mislim, pretpostavljam da neželiš... Da pričekam u autu?”

Stali su kraj groblja gdje je pokopana Colleen. Jack je bio nastražnjem sjedištu, glava mu je bila pognuta, a usne su mu se nijemomicale dok je igrao Nintendo DS. Igrao je cijelih sat i pol, koliko im jetrebalo da stignu do Katoombe. Colleenini su se roditelji preselili u BlueMountains nekoliko godina prije njezine smrti i htjeli su da budepokopana blizu njih. Na sjedalu pokraj Jacka bio je golemi buketColleenina omiljenog cvijeća (žutih gerbera) koje je Patrick posebnonaručio i jutros pokupio kod cvjećara.

(Nije kao da je Patrick kupio cvijeće za drugu ženu. Suparnicu uborbi za njegovu naklonost. Ljubavnicu. Ne, nikako. A i nije kao daPatrick nikad prije nije Ellen kupio cvijeće. Jest. Puno puta. Pa zaštouopće razmišlja o tom prokletom cvijeću kad tu nema ničega zarazmišljanje, ama baš ničega?)

„Ne, želim da dođeš.” Patrick je ugasio auto i otkopčao pojas.Okrenuo se da je pogleda i. s nelagodom se nasmiješio. Cijelo je jutrobio nervoznog i ćudljivog raspoloženja, preglasno bi se smijao njezinimšalama, bio je prestrog prema Jacku, a onda ga odjednom grlio da mu to

213

nadoknadi. Kao da je imao snažnu tremu prije nadolazećeg nastupa.„Htio bih te na neki način upoznati s njom”, rekao je tiho.„Aha”, rekla je Ellen.„Je li to previše čudno?” Položio je ruku na njezinu.„Naravno da nije”, odgovorila je, a u sebi je vrištala, NARAVNO DA

JE ČUDNO. JESI II POLUDIO?!!Patrick se okrenuo prema stražnjem sjedalu. „Jesi spreman da vidiš

mamu, frende?”„Samo da...” rekao je Jack ne dižući pogled dok su mu se palčevi

brzo micali.„Jack”, reče Patrick oštro.Jack je uzdahnuo i bacio Nintendo u stranu. „Dobro.”Izašli su iz auta. Bilo je i hladnije nego što je Ellen očekivala pa je

još čvršće stegnula kaput oko sebe. Pogledala je uokolo, kao što je sadastalno činila, da vidi je li ih Saskia danas slijedila, ali vidjela je samojedan stariji par koji se vraćao s groblja držeći se za ruke i razgovarajućiispod glasa. Žena se nasmiješila Ellen.

Od incidenta s knjigom i cvijetom, Ellen je samo jednom vidjelaSaskiju, kad je s Patrickom i Jackom bila u obližnjoj trgovini. Jack iPatrick su se svađali oko toga koje će pahuljice kupiti, a Ellen je podiglapogled i ugledala Saskiju kako ide prolazom prema njima i gura praznakolica. Pogledi su im se sreli i Ellen se automatski nasmiješila jer je prvovidjela Deborah Vandenberg: klijenticu koja pati od boli u nozi, kojoj jepomagao njezin tretman i koja je čavrljala i šalila se s Ellen; ženuotprilike Ellenine dobi, koja ju je malo podsjećala na Juliju i koja bi jojtako lako mogla biti prijateljica.

Trenutak kasnije sjetila se koja je prava, neobična priroda njihovaodnosa, a njezin je živčani sustav iz nekog razloga reagirao kao da joj jeneugodno i obrazi su joj se napunili crvenilom. Grlo joj se osušilo, apogled joj je poletio prema Patricku i Jacku, koji su i dalje očiglednoraspravljali o pahuljicama Crunchy Nut. Saskia je zavrtjela glavom,gotovo neprimjetno, kao da govori, „Nemoj im reći” i tiho kliznula mimonjih.

214

„Jesi li dobro?” Patrick je pogledao uokolo baš kad je Saskia skolicima skrenula na kraju prolaza.

„Samo mi se malo vrti”, rekla je. (Trudnoća baš dobro dođe za takvestvari.)

Otada je osjećala nejasnu krivnju, kao da su se ona i Saskia nekakourotile da obmanu Patricka. Ali nije bilo smisla da to spominje Patricku.Nakon Noose njegova je mržnja prema Saskiji dosegnula novu, jačurazinu. Ellen bi se nekad prestrašila pogleda u njegovim očima dok bigovorio o njoj. One večeri kad je bacila bakin tanjur u zid, došao je kućis novom turom kutija da ih naslaže u hodniku (i s cvijećem, da se ispričašto je izletio iz kuće ranije) i rekao, „Bila mi je pred kućom večeras.Psihotična kuja.”

Zašto je Saskia zavrtjela glavom? U tome je sasvim sigurno bilonečeg konspirativnog. Ali nije li ona inače željela da Patrick zna da jeona tu? Zar nije u tome stvar? A ako nije, u čemu jest stvar? Zar jestvarno mislila da će joj se Patrick naposljetku vratiti? Kad će sve tozavršiti i kako? Saskia je bila zagonetka koju Ellen nije mogla prestatipokušavati riješiti.

Patrick se nagnuo nad stražnje sjedalo i izvukao buket cvijeća. Držaoga je ispred sebe objema rukama sklopljenim oko stabljika, kao nervoznidečko koji upravo prilazi vratima svoje djevojke. Uputio je Ellen čudnipolusmiješak.

,,I tako”, rekao je.Jack je vukao stopalo po travi i usnama imitirao strojnicu: ,,dum-

dum-dum”„Jack”, rekao je Patrick.„Što?”„Prestani.”„Što da prestanem?”„Hajde. Idemo.”Jack je otrčao ispred njih. Ellen je hodala uz Patricka, gledala imena

na nadgrobnim spomenicima i pitala se bi li bilo neprimjereno spomenutida joj je mučno. Žudjela je za hrpicom suhih krekera koje je pažljivo

215

spakirala u plastični omot da ima za jutrošnji put, a onda ih ostavila nakuhinjskom pultu.

Bila je trudna točno jedanaest tjedana i činilo se da joj se mučnina,koja je dosad bila samo blaga usputna nelagoda, naglo pogoršala. Jutrosje povratila. Inače nikad nije povraćala. Nije joj se čak ni ta riječ sviđala.Bilo je to strašno neugodno i nedostojanstveno: klečati na podukupaonice nagnuta nad školjku. Htjela je plakati za majkom, što je biloapsurdno jer joj majka nije bila od velike koristi ni kad je Ellen kaodijete bila bolesna. Anne bi je uvijek pokušala utješiti govoreći jojkoliko je puno bolesnije djece danas liječila.

Navodno Colleen nije bilo mučno ni trenutka dok je bila trudna sJackom. Igrala je tenis svaki tjedan sve do osmog mjeseca trudnoće!

Nije umišljala. Patrick je definitivno više govorio o Colleen otkad suse zaručili. Štoviše, počela je voditi evidenciju u glavi i spomenuo jeColleen barem jednom ama baš svaki dan prošlog tjedna. Saznala je da jeColleen stavljala slušalice na svoj trudnički trbuh i puštala bebi klasičnuglazbu svake večeri (Ellen je htjela to napraviti za svoju bebu, ali sad jeodustala od te ideje); Colleen je cijelu trudnoću žudjela za čipsom sa solii octom; Colleen je čak smršavila u prvim mjesecima trudnoće, što jePatricka zabrinulo; Colleen nisu mučile nikakve promjene raspoloženja;Colleen je imala potpuno prirodni porođaj; i tako dalje i tako bliže.

Da je Colleen bila obična živuća bivša žena ili bivša djevojka, Ellenje mogla zabraniti da je ikad više spominje, ali bila je mrtva, a kako jebilo posve razumljivo da će nova beba oživjeti Patrickove uspomene naJackovo rođenje i jer je Colleen bila Jackova majka i obožavao je slušatipriče o tome kako je bila trudna s njim, Ellen je osjećala kako mora nesamo pristojno slušati nego i poticati daljnja izlaganja o naizgledsavršenoj Colleen postavljajući Patricku zainteresirana pitanja s vedrim,nježnim, suosjećajnim izrazom na licu. Iskreno, to ju je izluđivalo.

Voljela je Jacka i sviđala joj se pomisao da će biti stariji bratnjezinog djeteta, ali nije mogla da se ne zapita kako bi bilo da je Patrickuovo prvo dijete, da su njih dvoje sami, zajedno uzbuđeni i uplašeni.

Osim toga, ni mučnine joj nisu baš olakšavale. Znala je da mučnina

216

može biti jaka; ali nije mislila da će to utjecati na nju, barem ne ovoliko,ili uopće, zapravo. Iako je racionalno znala da to neće trajati vječno,činilo se da je ovaj odvratni, prljavi, mutni osjećaj sve zagadio. Kad jerazmišljala kako će držati dijete u naručju, jedino što joj je padalo napamet bilo je „Pa kako da se brinem za dijete dok se ovako osjećam?”

„Ondje je u suprotnom kutu”, reče Patrick.Jack je otrčao naprijed. Patrick je zastao i dotaknuo Ellenino rame.„Jesi li dobro, dušo?” rekao je i pogled mu se sreo s njezinim. Činio

je to ponekad, kad bi se ona najmanje nadala. Prestao bi s onim što jeradio i stvarno bi se zagledao u nju, istinski, njegove su je zelene očipromatrale takvim intenzitetom kao da čeka da mu prenese nekusudbonosnu poruku.

Svaki put bi se rastopila.„Dobro sam”, rekla je. Nije htjela da se sad brine zbog njezine

mučnine, da je brzo vodi natrag do auta ili što već. „Sigurno? Je li tihladno?”

„Dobro sam.”„Evo, blizu je.”Nastavili su hodati, prolazili grob za grobom, život za životom. Ellen

je i prije ponekad prolazila grobljima, ali nikad nije baš išla na grobnekom poznatom. I djed i baka bili su kremirani, a pepeo im je prosut uocean s njihove omiljene staze na vrhu stijene. Naravno da je žalovala zanjima, ali bila je to nježna, pomirljiva žalost; obična tuga zbog sebe samei gubitka njihovog društva. Nije to bila ona ranjena žalost koju osjećaškad netko umre prije vremena. Uspjela je dogurati do trideset pete, a danikad nije doživjela nečiju iznenadnu smrt.

Vidjela je svježe cvijeće pred jednim nadgrobnim spomenikom ipitala se je li ovdje bio onaj par koji su vidjeli na odlasku.

Zastala je da pročita natpis. Bio je to grob dječaka po imenu Liam,koji je rođen 1970. i umro 1980. Osvrnula se prema parkiralištu i vidjelakako odlaze autom, a ženin se profil jedva nazirao kroz prozor.

Nastavila je hodati iza Jacka i Patricka. Želudac joj se počeookretati. Usta su joj se napunila slinom. U tom trenutku više ništa nije

217

bilo bitno: ni koliko je Patrick divan, čak ni tuga one sirote žene. Bitna jebila jedino ova mučnina; ova grozna, grozna mučnina.

Naposljetku su stali ispred sjajnoga sivog nadgrobnog spomenika sugrađenim ovalnim okvirom za sliku na vrhu. U okviru je bila crno-bijelaslika Colleen, uhvaćena u trenutku dok je gledala mimo fotografa ismiješila se nekome (Patricku?); kosu joj je nosio neki davni povjetarac,a oči su joj bile pune ljubavi.

Prvi se put Ellen sudarila sa stvarnošću Colleenine smrti. Ovaprekrasna mlada djevojka ne bi trebala biti mrtva! Trebala bi biti u autusa svojim mužem i sinom, voziti se u planine da posjeti roditelje, trudna sdrugim djetetom.

Ili još bolje, trebala bi biti Patrickova živuća bivša žena, ne višetoliko lijepa, i imati nerazumne zahtjeve vezane uz naknadu zauzdržavanje i posjećivanje djeteta. Tako bi bilo mjesta i za Ellen(uostalom, ona bi se sjajno nosila s običnom goropadnom bivšom ženom -bila bi tako spokojna i pomirljiva da bi zbog toga Patricku bila jošprivlačnija!). Na spomeniku je bio uklesan natpis:

Colleen Scott1970. - 2002.

Voljena Patrickova supruga, Jackova majka i Milliena i Frankova kći.Život ne traje vječno.

Ljubav traje.

Baš.„To je moja mama na moj prvi rođendan”, reče Jack Ellen i stavi prst

na fotografiju. „Gleda me kako otvaram bakin poklon. Dobio samslagalicu s dinosaurom. Još uvijek imam tu slagalicu.”

„Jako lijepa slika”, reče Ellen.„I samo da znaš, ako si se slučajno pitala, dinosaur na slagalici je

tiranosaur”, reče Jack. Gurnuo je ruke u džepove traperica i zamislio se.„Poprilično je lagana ta slagalica. Ima možda pet komadića, ili takonešto. Mogu je složiti možda u tri sekunde. Ili čak za jednu sekundu.”

218

„Mi, hm, mi svi na neki način pričamo s njom”, reče Patrick negledajući Ellen. „Malo blesavo...”

„Naravno da nije”, odgovori Ellen. Bilo joj je strašno, strašno mučno.Ne bi bilo prikladno da povrati po Colleeninu grobu. Pogledala jeuokolo. Ako dođe do najgoreg, brzo će odjuriti do groba Billa Taylora.Bio je „meka srca i velikodušna duha” pa mi možda neće zamjeriti.

Patrick je kleknuo ispred Colleenina spomenika. Nagnuo se naprijed ipoljubio sliku.

Bože gospode.Jack je kleknuo kraj oca i ležerno, bez trunke nelagode učinio isto.

„Bok, mama.”Kakva su ovdje pravila ponašanja? Treba li i Ellen kleknuti i poljubiti

sliku? To sigurno ne. Nije ni upoznala Colleen. To bi bilo posveneprikladno. Rukovanje bi bilo bolje. Zamjena za to moglo bi bitipristojno lagano tapšanje spomenika. „Jako mi je drago.” Ellen jezamišljala kako sve ovo priča Juliji, koja bi rukom pokrila oči i vrištala,strašno, strašno!

Patrick je spustio cvijeće ispred spomenika uz šuškanje celofana.Nakašljao se. Ellen je udisala i izdisala kroz nos.

„Evo nas opet, Colleen. Na putu smo k tvojoj mami i tati, idemo naručak. Tvoja mama opet sprema rižoto od piletine.”

Dok je govorio, glas mu je postajao prirodniji.„Sjećaš se kako se uvrijedila kad si joj rekla da je preblag? Sad

stavlja toliko češnjaka da ga možeš namirisati čim uđeš u kuću. Dan jeprekrasan. Da si bar... I, znaš što? Jackova momčad je pobijedila unogometu ovaj vikend. A to im je prva utakmica!”

Ellen se meškoljila. Htio je reći: Da si bar ovdje s nama. Ali onda sesjetio svoje trudne zaručnice.

„Razbili smo ih”, rekao je Jack ležerno.„Jesu”, reče Patrick. „A Jack je jako dobro igrao. Bila bi tako

ponosna na njega.”„Gledala si me, zar ne?” reče Jack. „Iz raja. Vjerojatno imate neke

goleme tribine kamo svi dolaze gledati sve svoje razne rođake kako

219

igraju sportove dolje na zemlji. I dobijete koju god hranu i piće želite, aako gledate više rođaka u isto vrijeme, imate ekran koji se nekakopodijeli na dva pa možete gledati malo jedan malo drugi...”

„Dobro je, frende”, prekinuo ga je Patrick. „Uglavnom, Colleen,imamo i drugih velikih novosti, zar ne, Jack?”

Jack ga je gledao bijelo. Patrick je nakrivio glavu prema Ellen irekao: „Beba!”

„Aha, da”, rekao je Jack. „Možda mama već zna je li dečko Uicurica! Vjerojatno zna, zar ne? Mislim, možda ju je vidjela kako silazi spokretne trake u raju, kao u tvornici, a to je neka tvornica beba, a mamaje bila tamo i rekla, hej, to je Ellenina beba, ti ćeš biti Jackov mladi brat!Ili bit ćeš Jackova.

„Da”, reče Patrick. „Pa, ovo je Ellen.” Podignuo je pogled premaEllen, posegnuo za njezinom rukom i smjestio je u svoju.

Trebam li kleknuti? Trebala bih kleknuti. Ali što ako mi pozli? Ne,definitivno bih trebala kleknuti.

Kleknula je. Ostat će joj mrlje od trave na bež hlačama. Ali činilo jojse da je ispravno postupila jer se na Patrickovu licu iznenada pojavilaneka kompleksna emocija, a Jack joj je prijateljski stavio ruku okoramena, a to nikad prije nije napravio.

„Ellen i ja ćemo se vjenčati i znam da bi bila sretna, Colleen, jer sesjećam onog dana kad si mi rekla da moram naći nekog divnog.” Patrickuje pukao glas i stisnuo je Elleninu ruku toliko snažno da ju je zaboljelo.,,A ja sam rekao da neću. Ali jesam. I divna je. Stvarno je divna. I jakonas usrećuje.”

„Da.” Jack je nježno lupkao bradom po Elleninu ramenu.„Ajoj, dečki”, rekla je Ellen jer nije znala što bi drugo rekla. Osjećala

je miris hladne, vlažne zemlje, Patrickovu kolonjsku vodu i Jackov dahkoji je mirisao na maslac od kikirikija. Patrickova je ruka grijala njezinu ina trenutak su valovi mučnine posustali, a Ellen je ispunilo veličanstvenoolakšanje.

Ne, ovo nije bila bolna priča kojoj se može smijati s Julijom. Baš suje ta nezgrapnosti i užas činili nekako suštinski ljudskom. Bio je to jedan

220

od onih rijetkih, dirljivih, nepatvorenih trenutaka koji su sažimali sve štoje divno i tragično u životu.

* * *

Danas je četvrta nedjelja u mjesecu. To znači da Patrick ruča kodColleeninih roditelja.

To se nikad nije mijenjalo. Prilagođavali smo tome i svoje praznike.Samo sam jednom išla s njima, nakon što smo bili skupa nekoliko

mjeseci. Nije dobro prošlo. Bilo je prerano. Nisam trebala pristati daidem, ali činilo se da je Patricku jako stalo da me odvede. Zapravo,inzistirao je. Gotovo kao da mu se žurilo, kao da se to moralo obaviti,prekrižiti s nekog popisa. Stekla sam dojam da je mislio da će to nekakokoristiti njegovom puncu i punici. Sjećam se da mi je mama rekla da je togreška. „O, Saskia, ne smiješ ići - to bi bilo preokrutno”, rekla je. Ali jasam kao budala mislila da Patrick zna što radi.

I naravno, mama je bila u pravu. Franku i Millie je bilo grozno vidjetime s Patrickom, vidjeti svog unuka kako mi trči u zagrljaj. Još su biliranjeni žalošću. Moglo se to osjetiti čim se ude u kuću, kao da se zrakomširio miris suza. Oboje su imali identični šokirani izraz lica, kao da ih jenetom prije netko udario šakom. Njezine su slike bile posvuda. Bilo jekao u muzeju koji je imao jednu temu: Colleen. Colleen dok je bila beba.Colleen prvog dana škole. Colleen i Patrick. Colleen i Jack. Nigdjenisam mogla odmoriti oči. No, začudo, sjećam se da nisam osjetila zavistkad sam vidjela zajedničke slike Colleen i Patricka, bila sam potpuno,blesavo sigurna u njegovu ljubav. Uznemirile su me fotografije Colleen iJacka, bile su dokaz da nisam zbilja Jackova majka.

Nakon toga sam uvijek puštala Patricka i Jacka da u planine idu bezmene i uvijek bih tu nedjelju provela obavljajući zaostatke kućanskihposlova, posjećujući prijatelje ili, prije nego me počela mučiti noga,vježbajući. Poprilično sam uživala u tim trenucima odmora, kad samimala praznu i tihu kuću samo za sebe. Sad mi se to čini posve strano, tapomisao da uživam provoditi vrijeme sama jer ovih dana imam cijeli svojživot samo za sebe, a vrijeme kad nisam na poslu proteže se kao golemi

221

prazni prostor, beskrajna pustinja koju ispunjavam promatranjemPatricka.

Jesam li stvarno bila ta užurbana, sretna djevojka? Djevojka koja jejurila prolazima trgovačkog centra nakon posla, koja je pripremalahranjive obroke za malog dječaka i gurmanske večere za njegova oca,koja je išla na zabave, roštilje, u kino, koja se seksala nedjeljom ujutro,koja je bila samo još jedan obični pripadnik ljudske vrste.

Zbilja mi se čini kao da je ta Saskia netko drugi, netko koga samdobro poznavala i tko mi se jako sviđao - ali ne stvarno ja.

Nikad se nisam trudila slijediti Patricka u planine četvrte nedjelje umjesecu. Znam kamo ide. Znam koje će cvijeće kupiti i kod kojeg će gacvjećara pokupiti. Znam da će stati na groblju gdje je pokopana Colleen.Onog dana kad sam išla s njima, htio je da odem s njim na Colleeningrob. Odbila sam. Mislila sam da je to posve bizarna ideja. Rekla sammu, da ja umrem, ne bih htjela da dovedeš svoju novu djevojku da mipleše na grobu. Rekao je, „Nisam predložio da plešeš na njemu.”Međutim, Jack je zaspao u autosjedalici pa sam rekla da ga ne bismotrebali buditi i da ću ostati s njim u autu.

Mislila sam da je već krajnje vrijeme da povede Ellen sa sobom uplanine. Sad kad žive zajedno, planiraju vjenčanje i sve to. Sad je upravoj vezi, sad Jack ima pravu pomajku.

Promatrala sam iz auta kako su svi izašli iz Ellenine kuće, djelujućikao prava mala obitelj. Jack nije bio obučen dovoljno toplo za odlazak uplanine usred zime. Imao je na sebi samo majicu dugih rukava. Htjelasam doviknuti Ellen, „Ponesi Jacku jaknu!”, ali nisam. Uvijek sam setrudila da ne zbunim ili ne uznemirim Jacka.

Ellen me nije vidjela, ali Patrick jest. Čak me je gledao u očinekoliko sekundi, a onda šmrknuo, slegnuo ramenima i stavio sunčanenaočale kao da je gangster na sprovodu koji je postao svjestan policijskeprisutnosti.

Bilo je čudno kad sam ih vidjela u trgovini neki dan. Zapravo ihnisam slijedila. Samo sam se zatekla ondje. Bila je to slučajnost.Donekle. Bila sam u tom kraju jer sam im prošla pored kuće na putu s

222

posla, a onda sam odlučila kupiti nešto namirnica. Nisam ni razmišljala oPatricku i Ellen, što je prava rijetkost. Tražila sam zob. Odjednom su mise jako jeli vojnički keksi. Godinama nisam pekla kekse. Još otkad sambila s Patrickom. On i Jack su obožavali kad bih pekla kekse. Naravno,kad sam donijela sastojke iz trgovine kući, više mi ih se nije dalo peći.Čemu to? Ellen je ta koja bi trebala peći kekse, ne ja.

Ellen me vidjela pa brzo skrenula pogled, gotovo kao da joj jeneugodno ili se osjeća krivom, kao da je ona uhoda, a ne ja.

Tako me Patrick zove. Uhoda. Šokirala sam se kad mi je to prvi putrekao. Kako ja mogu biti uhoda? Nisam neki poremećeni neznanac.Živjeli smo skupa. Pokušavali smo imati dijete skupa. Jedino zbog čegaga slijedim je što ga želim vidjeti, razgovarati s njim, pokušati razumjeti.

Ali možda sam, tehnički, to postala. Uhoda.Nikad nisam mislila da ću u četrdeset trećoj godini biti sama. Nikad

nisam mislila da neću imati djece. Nikad nisam mislila da ću biti uhoda.Zavrtjela sam glavom da Ellen vidi jer nisam htjela uznemiriti Jacka

ako bi se Patrick počeo ponašati kao da sam potencijalni ubojica. Trudimse biti nevidljiva kad su skupa. To je moj osobni etički kodeks uhođenja.

Nisam vidjela smisao u tome da ih danas slijedim skroz u planine. Nevolim te vijugave ceste, a nisam ni htjela da Patrick prebrzo vozi sJackom u autu. Tako da sam došla do autoceste, samo da se uvjerim dastvarno onamo idu pa na sljedećem izlazu sišla s autoceste.

„Lijepo se provedite!” viknula sam za njihovim autom dok je nestajaou daljini. I cijela je nedjelja bila preda mnom kao kakva pakosna šala.Dok sam se vozila kući, zamišljala sam kako pričaju u autu. Imali sutoliko toga za čavrljanje i planiranje. Vjenčanje. Beba. Što će danasvečerati. Pitam se priprema li Ellen Jacku užinu za školu. Je li se uživjelau ulogu mamice jednako lako i entuzijastično kao i ja? Još se sjećamužine koju sam pripremila Jacku za prvi dan škole. Sendvič sa šunkom isirom u integralnom kruhu. Breskva. Obožavao je breskve. Kutijicugrožđica. Sok od jabuke u tetrapaku. Krišku njegovog omiljenog kruhaod banane namazanu maslacem. Pomno sam ga isplanirala. Razgovaralasam o tome s mamom.

223

„Je li sve pojeo?” nazvala ju je te večeri da je to pita.„Sve osim grožđica”, rekla sam joj. Patrick nije imao pojma što je u

Jackovoj kutiji za užinu. Hrana ga ne zanima previše.Kad si odgovoran za dijete, kad su ti dani ispunjeni sitnim detaljima

koji čine djetetov život - njegova kutija za užinu, školska torba, cipele,omiljena majica, njegovi prijatelji, majke njegovih prijatelja, televizijskeemisije, provale gnjeva - a onda ti kažu da više nisi odgovorna za njega,da te više ne žele, da više ne trebaju tvoje usluge, da si postala višak,kao zaposlenik kojeg osiguranje prati do izlaza, teško je to.

Iznimno je teško.Jack je sigurno pitao za mene. Mora da je bio jako zbunjen.

Iznevjerila sam ga. Krivim sebe za živčani slom ili što mi se već dogodilokad je Patrick prekinuo. Nisam mogla ostati u istom krevetu pa samotišla k svojoj prijateljici Tammy. Tammy. Što li se s njom dogodilo?Jako se trudila da mi ostane prijateljica, ali onda je nekako iskliznula izmog života skupa sa svima drugima.

Sjećam se kako sam se probudila u Tammynoj sobi pet dana kasnije isjetila se da je petak ujutro i da Jack ide na plivanje odmah poslije škole,a ja sam se uvijek morala sjetiti da mu spakiram opremu noć prije. A tkoće ga odvesti? Radila sam od 9:30 ujutro do 2:30 popodne. Prilagodilasam radno vrijeme da bih ga mogla pokupiti iz škole. Rado sam toučinila. Bila sam fleksibilnija s vremenom od Patricka, a i voljela sam ićipo Jacka. Bila sam jackova majka. Nije mi smetalo kad ne bih bilaunaprijeđena jer ne radim puno radno vrijeme. To majke rade; stavljajukarijeru na čekanje zbog djece.

I tako sam nazvala Patricka da ga podsjetim na plivanje i tada je sveovo počelo: moja navika. Moje „uhođenje” moga starog života.

Jer se Patrick ponio kao da sam stranac. Kao da Jackovo plivanjenema nikakve veze sa mnom, a samo tjedan dana prije toga bila sam naplivanju, pomagala Jacku da namjesti plivaće naočale, razgovarala snjegovim trenerom da bi ga možda trebalo prebaciti u napredniju grupu,dogovarala s jednom od majki termin za druženje njezinog sina s Jackom.,,U redu je”, rekao je Patrick razdražljivo i ljuto. Kao da smetam. Kao da

224

nikad nisam imala nikakve veze s Jackom. „Sve je pod kontrolom.” Bijeskoji me prožeo nije nalikovao ničemu što sam ikad osjetila. Mrzila samga. Još uvijek sam ga voljela. Ali mrzila sam ga. I otada mi je teškorazlikovati to dvije. Da ga nisam toliko jako mrzila, možda bih ga uspjelaprestati voljeti. Znam da to nema smisla.

Da mi je bar dopustio da mu postupno prestanem biti žena - smatralasam se njegovom ženom - i Jackovom majkom, da me bar slušao spoštovanjem koje zaslužujem kad sam ga zvala da ga podsjetim na stvarivezane za Jacka, da je bar sjeo i razgovarao sa mnom i dopustio mi damu kažem koliko me povrijedio, da je ikad samo rekao, „Žao mi je” istvarno tako mislio, mislim da bih mogla odustati. Umjesto toga, proširilose poput zaraze. Poput gangrene. Obuzelo me. On je kriv za to. Znam daje ovo što radim neprihvatljivo. Duboko u sebi znam da jest. Ali on jeprvi počeo. Mama mi je pričala o tome kako je upoznala tatu i kako je tobila savršena ljubavna priča. Mislila sam da je Patrick moja savršenaljubavna priča. Ali nije. On je hipnotičarkina ljubavna priča. Ja sam samobivša djevojka u hipnotičarkinoj ljubavnoj priči. Ne junakinja. Samosporedni lik. Ili sam možda zlikovac.

* * *

Nisu razgovarali dok su se vozili k Franku i Millie nakon odlaska sgroblja.

Jack je mirno sjedio na stražnjem sjedalu ponovo zaokupljen igricom.Patrick se koncentrirao na vožnju vijugavom planinskom cestom.

Ellen je naslonila glavu na naslon sjedala. Još uvijek je osjećalamučninu, ali bila je podnošljiva. Samo da ne bude morala predugo čekatida nešto pojede nakon što stignu k Franku i Millie. Bit će dovoljan ikomad suhog kruha.

Gledala je kako mimo prozora promiče svijet, kao ubrzan film.Simpatična mala planinska sela s kafićima, antikvarijatima i trgovinamaantikviteta. Sjetila se romantičnog vikenda u planinama s Jonom u radnimdanima veze. Odagnala je to sjećanje. On se ženi. Ona se udaje. Život idedalje. Trebala se usredotočiti na put koji je čeka. I Saskia također. A

225

zapravo i Patrick.Pitala se razmišlja li on sada o Colleen, uspoređuje li je s Ellen, pita

li se kakav bi mu život bio da nije umrla.Da mu bar može čitati misli. Bacila je pogled na njegov profil iz

kojeg se ništa nije moglo iščitati.Pa, i za to ima načina.Većinu večeri Patrick bi tražio vježbu opuštanja prije spavanja. Bio je

to dio njihove rutine. Potpuno joj je vjerovao. Bez problema bi ga moglauvesti u duboki trans i pitati ga što osjeća za Colleen, a onda upotrijebitiposthipnotičku sugestiju da se ne bi sjećao što ga je pitala.

Ali to bi bilo pogrešno. Potpuno neetično. Ne smije mu prčkati poumu bez njegova dopuštenja. Bilo bi to kao da mu čita dnevnik.

I ne bi bilo pošteno jer on ne bi mogao to isto učiniti njoj. Ne bi htjelada sazna da su joj osjećaji prema Jonu još uvijek zamršeni.

Dakle, naravno da nikad ne bi učinila tako nešto. Tako bi neštoDanny učinio svojoj djevojci ako bi ikad bio u vezi.

Nije mogla vjerovati da je uopće dopustila da joj takva pomisaoprođe glavom. Ona nije bila takva. U zadnje je vrijeme bila sverazočaranija sobom. Nije bila ni blizu onoliko suosjećajna, moralna istrpljiva osoba kakvom se uvijek smatrala.

Ali bogme zvuči primamljivo.„Tata?” iznenada se javio Jack sa stražnjeg sjedala. „Kad završimo s

ručkom, možemo li opet ići šetati na ono isto mjesto kamo smo išli prošliput?”

„Naravno”, odgovori Patrick. „Uh, zapravo ne možemo, frende,možda ćemo odmah morati krenuti natrag jer se moram vratiti u ured nanekoliko sati popodne.”

Jack je gunđao.„Drugi put”, reče Patrick.„Ideš popodne u ured?” reče Ellen.Patrick je skrenuo pogled na nju. „Da, oprosti, nisam ti rekao?

Moram riješiti neku papirologiju. Zatrpan sam ovih dana.”Dakle, to je vjerojatno značilo da će se ona brinuti za Jacka. Planirala

226

se popodne naći s Julijom. Nisu se vidjele sto godina, a Julija je jedvačekala da čuje kako je prošao posjet Colleeninim roditeljima. Neće moćibaš otvoreno govoriti ako Jack bude s njom.

„Znači, ja čuvam Jacka popodne?” provjerila je za svaki slučaj.„Pa, već je velik, više mu ne treba dadilja, zar ne, frende?” odgovori

Patrick. „Sam će se zabavljati. Zapravo, moraš završiti zadaću, zar ne,Jack?”

Ellen je suspregnula uzdah. Budući da su se Patrick i Jack doselili knjoj, prvi je put iskusila zadovoljstvo pomaganja sa zadaćom. Bilo jegrozno. Bilo je toliko teško natjerati Jacka da uspravno sjedi za stolom, solovkom u ruci i otvorenim knjigama pred sobom. Napola bi skliznuo sastolice i naslonio lice na stol kao da je bolestan ili bi stalno bježao,nestajao da ispuni neke tajanstvene obaveze čim bi mu pale na pamet.

Još uvijek se polako snalazila s Jackom. Nije se bunio protiv nje nitije tretirao kao zlu maćehu. Bio je sasvim prijateljski raspoložen i opuštens Ellen; ona je bila ta koja se osjećala napeto. Primijetila je da bi joj glaspočeo poskakivati kad god bi razgovarala s njim. Podsjetilo ju je to navrijeme kad je imala četrnaest godina i bila zaljubljena u jednonogogdječaka iz susjedne škole. Giles je bio drag prema njoj, kao i prema svimdjevojkama koje su ga obožavale, a njegov strpljivi, smeteni izraz licakoji je imao na željezničkoj stanici dok je Ellen blebetala očajničkipokušavajući ostaviti nekakav dojam prije nego stigne vlak u 15:45, bioje identičan izrazu jackova lica. Govorio je: Zapravo me baš briga za to,ali ljubazan sam i ne želim te povrijediti pa ću se samo nastavitismješkati dok ne prestaneš govoriti.

A bilo je još gore kad bi se ponašala nezainteresirano, kao da je nijebriga što Jack misli o njoj jer je on bio toliko zaokupljen sobom i svojimživotom da bi zbilja potpuno zaboravio na njezino postojanje, a točno todogađalo se i s Gilesom.

Pa, što je tražila, to je i dobila. Sviđala joj se pomisao da budepomajka, da odjednom dobije obitelj. Trebala bi biti sretna što se Patrickponašao prema njoj kao prema svojoj ženi i uzimao zdravo za gotovo daće pomoći Jacku sa zadaćom popodne. Trebala bi usredotočiti svu

227

pažnju na sirotog malog Jacka, koji je izgubio ne jednu, nego dvije majkeprije pete godine i vjerojatno je imao veliki strah od napuštanja.

„TO!” povikao je Jack, držeći igricu u zraku. „Isuse”, reče Patrick.„Ne šutaj mi u naslon.” Ali nije li je Patrick trebao prvo pitati? Zar tonije iskorištavanje? Da tako pretpostavlja da je slobodna.

S druge strane, ni ona nije razgovarala s Patrickom prije nego sedogovorila za kavu s Julijom. Dakle, ponašala se kao da nije u vezi, kaoda Jack uopće nije njezina odgovornost.

Jako je teško bilo odrediti što je pošteno, a što nije. Roditelji valjdaimaju razrađenu proceduru, proces odobravanja kod pravljenja planova.Morat će pitati Madeline za to.

„Mislila sam da si rekao kako ćeš raščistiti sve kutije iz hodnikapopodne”, reče Ellen.

Subota je bila ispunjena Jackovim sportskim aktivnostima, a Patrickje obećao da će maknuti kutije do kraja vikenda.

„Naravno, ne brini”, odgovori Patrick. „Maknut ću ih kad se vratim izureda.”

Neće ih maknuti. Znala je da neće. Bit će preumoran nakon današnjegposjeta, a onda još i posla. Bit će prekasno. Jack će htjeti da se posvetinjemu kad stigne kući, a onda će se Patrick htjeti srušiti na kauč i gledati60 Minuta. Bilo bi zlobno da ga tada podsjeća. To bi se smatralo„zvocanjem”. Morat će još tjedan dana trpjeti te kutije u hodniku.

Sav taj nered djelovao je katastrofalno na feng shui njezine kuće.Sjećala se da se ulaz u kuću naziva „usta chija” tuda protječe svaenergija. Nije ni čudo da se osjećala tako razdražljivo - sva je energijazapela na ulaznim vratima!

Naravno, sad sigurno nije bilo pravo vrijeme da inzistira na raspravi okutijama; ne kad je Patrick toliko napet zbog ručka s Frankom i Millie.

Ali te su joj riječi bile toliko neodoljive, kao posljednja čokoladica ukutiji.

„Nećeš ih maknuti”, promrmljala je u prozor, kao da se ne računa akokaže dovoljno tiho.

„Što si rekla?” oštro će Patrick. „Ništa.”

228

„Ellen! Upravo sam rekao da ih namjeravam maknuti.”„Dakle, čuo si me.”„Svađate li se vas dvoje?” sa zanimanjem je upitao Jack. Toliko o

lijepim, dirljivim trenucima, pomislila je Ellen.

* * *

Odlučila sam ostatak nedjelje provesti gledajući televiziju. Prijenekoliko mjeseci mi je Lance, koji radi u uredu do moga, posudio prvusezonu Žice. On i njegova žena uvijek razviju opsesiju nekom serijom paonda neprestano priča o nevjerojatnoj karakterizaciji likova i sjajnomzapletu i o čemu sve ne - to je samo televizija. Uvijek mu želim reći,„Gle, Lance, televizija me baš i ne zanima. Imam život.”

Ha. Dobra fora.Baš šteta da „uhođenje” nije društveno prihvatljiv hobi.Iz nekog je razloga inzistirao da mi posudi seriju, iako sam sigurna da

nisam pokazala gotovo nikakav interes. Želi da je počnem gledati pa damožemo nadugačko raspredati o svakoj epizodi. Znam to jer je posudioZapadno krilo drugoj djevojci u uredu i onda je svaki put kad bi je vidiopitao do koje je epizode stigla tako da je može analizirati u detalje.Naposljetku se počela skrivati i uskakati u obližnje urede kad bi gavidjela kako ide hodnikom.

Tako da nisam planirala to gledati i Lance je odustao od zapitkivanjajesam li već pogledala prvu epizodu, ali odjednom mi se to učinilosavršenim načinom da potrošim cijelu nedjelju. Jest ću tost i čokoladu ipokušati provesti ostatak dana da čak ni ne pomislim na Patricka, Ellenili Jacka. Čak sam se i radovala tome.

Ali naravno, kao i mnoge druge stvari, to mi jednostavno nije bilosuđeno.

Kad sam ušla u svoj prilaz, obitelj koja se doselila u stan do mojegtakođer je taman stigla - imali su nepogrešivo užasan osjećaj za pravitrenutak.

Uselili su se u petak i bili točno onako grozni kako sam ipretpostavljala. Mamica s njišućim konjskim repom i ćelavi, ali cool

229

tatica.Djevojčica s pjegicama i kovrčama. Dječak s jamicama u obrazima.

Divni su i atletski građeni, srdačni i energični. Bit će mi kao da živimkraj četiri labradora. Predstavili su se i rekli da se nadaju da neće bitipreglasni, a ja im obavezno moram reći ako budu i moram jednom doći knjima na piće. Nastojala sam biti pristojna, ali suzdržana, tako da imbude jasno da ništa od ovoga nije potrebno i da se od njih očekuje samoda prijateljski mahnu. Jeff ili agent za nekretnine trebali su im toobjasniti. Garažna vrata zapinju, smeće se odvozi ponedjeljkom, susjedane zahtijeva razgovor.

Čim sam izašla iz auta, svi su doskakutali do mene isplaženih jezika imašući repovima. Skoro sam podigla dlan da ih zaustavim.

„Želite li popodne svratiti k nama ?” upitala je djevojčica.„Pusti Saskiju da predahne”, reče majka uz smijeh pun ljubavi.

Barem je petnaest godina mlađa od mene. Možda i više. Nisam joj sesjećala imena. Nisam se čak ni potrudila da ga zapamtim.

Pozvali su me na roštilj povodom useljenja to popodne.„Doći će nam samo nekoliko prijatelja”, rekla je majka. „Sve vrlo

ležerno.„Prva susjeda kod naše stare kuće zvala se gospođa Mrvica”, rekao

mi je dječak. „Ali uopće nije bila mala. Zapravo je bila dosta velika.”„Aha”, rekla sam.Dječak me malo podsjećao na Jacka, možda zbog očiju. Ili samo zbog

dobi. Izgleda kao da ima pet godina, točno koliko je Jack imao kad smoPatrick i ja prekinuli. Nisam se htjela sprijateljiti s njim. I od samogpogleda na njega boljelo me u prsima.

,,A možete i samo nakratko svratiti na piće”, predložio je otac.„Imamo posebne kobasice”, rekla je djevojčica. „Imaju u sebi čilija.”„Nećemo navaljivati, nemojte osjećati obavezu!” rekla je majka.

„Samo smo mislili - za slučaj da nemate ništa drugo u planu, a s obziromda u neku ruku dijelimo kuću, nikad prije nismo živjeli u dvojnoj kući pasmo mislili - ali vi vjerojatno imate druge planove ili vam je draže da senedjeljom odmarate.”

230

Zašutjela je, pomalo usplahireno. Vidjela sam kako ju je mužpogledao. Osjećali su moj otpor i davali su mi priliku da se izvučem.Simpatični su. Simpatični, pristojni, obični ljudi. Samo mi je to trebalo.Da živim kraj simpatičnih ljudi. Pored njih se osjećam tako inferiorno.

Toliko o tome da ću dan provesti doma i drogirati se televizijom.Rekla sam im da bih im se jako rado pridružila, ali da imam druguobavezu koja će potrajati većinu dana.

Pretjerala sam sa žaljenjem. Nisam se trebala ponašati kao da mi jetoliko žao.

„Drugi put!” reče otac.„Drugi put!” reče majka.„Drugi put!” rekoh ja.„Drugi put!” reče dječak i svi smo se tako srdačno nasmijalo, a jadni

dečko se namrštio jer, zašto je smiješno kad on to kaže? No, divno. Sadće biti i drugog puta.

Ušla sam u kuću i provela poprilično puno vremena pripremajući seza svoju izmišljenu društvenu obavezu. Odlučila sam da idem naproslavu četrdesetog rođendana svoga starog prijatelja. Bit će to ležerna,ali elegantna zabava kod njih u vrtu. Uokolo će trčati gomila djece, a jeloi piće će im dostaviti - odlučila sam da su mi prijatelji dobrostojeći;zapravo, kuća im gleda na luku - dakle, hrana će biti dobra. Održat ćugovor! Bit će duhovit i emotivan. Govor kakav bi Ellen održala naproslavi prijateljeva četrdesetog rođendana.

Obukla sam traperice, čizme, prekrasnu plavu košulju koju mi jeTammy poklonila za rođendan netom prije nego je mama umrla i kojunikad nisam obukla jer nije bilo prave prilike - a proslava rođendana krajluke je savršena! - i dugi šal koji mi je mama napravila. Znala sam da ćemi svi na zabavi pohvaliti šal. Mama mi je bila jako talentirana, reći ćuim. Čak sam se i isfenirala i našminkala i stavila velike naušnice za kojemi je Patrick uvijek govorio da s njima izgledam seksi.

Kad sam napokon bila spremna za izlazak, osjećala sam se privlačnokao što jako dugo nisam.

Impulzivno sam pokupila sastojke koje sam kupila za vojničke kekse

231

i stavila ih u plastičnu vrećicu. Ostavit ću ih pred Elleninim vratima naputu na zabavu. Neka ona pravi kekse; ja sam bila prezauzeta svojimbogatim društvenim životom.

Dok sam išla prema autu, susjednim su prilazom išli muškarac i ženana roštilj povodom useljenja mojih susjeda. Muškarac je nosio bocu vina,a žena veliki tanjur omotan aluminijskom folijom.

Nasmiješila sam im se i rekla „Zdravo!”, kao da sam i ja čovjek;čovjek koji u nedjelju ide na proslavu četrdesetog rođendana.

Uzvratili su mi osmijeh. Štoviše, muškarac mi se osobito srdačnonasmiješio, ni malo površno, gotovo kao da me poznaje i pokušava sesjetiti odakle ili gotovo - je li to moguće? - kao da sam mu privlačna.

„Dolazite na zabavu?” upitao je.„Ne, moram na jednu drugu”, odgovorila sam. „Četrdeseti rođendan.”„Aha. Pa, lijepo se provedite!” rekao je u istom trenutku kad su se

otvorila ulazna vrata i izašli susjedi vičući „Ma, vidi tko nam je došao!” i„Jeste li nas lako našli?”

Brzo sam otišla do auta prije nego pomisle da bi nas trebali upoznati.Dok mi je Jeff bio susjed, nije bilo ovakvih neugodnosti, ni meni ninjemu nikad nitko nije dolazio. Upalila sam auto i mahnula im pa vidjelada me muškarac još uvijek gleda. Podigao je ruku da mi mahne, a u menise javio osjećaj topline, isti onaj koji sam osjećala kad sam bila sretna.

Unatrag sam izašla na ulicu i smiješeći se osvrnula, spremna da opetmahnem ako bi mi netko uhvatio pogled i vidjela da me nitko od njih negleda.

Žena je predavala folijom omotani tanjur, a vidjela sam kako ju je utom trenutku muškarac povukao k sebi stavivši joj ruku na bok na istihinjeno dominantni način kao i Patrick nekada meni. Ona mu se smijala, asusjedov mali ga je vukao za slobodnu ruku jer mu je htio nešto pokazati.

Osjećaj topline je nestao.Uopće mu nisam bila privlačna. Samo je jedan od onih simpatičnih,

srdačnih ljudi kojima se svi sviđaju. Ima smisla. Moji simpatični susjedipoznaju druge simpatične ljude. Oni imaju tendenciju okupljanja.

Ili mu možda jesam bila privlačna, ali na onaj odvratni ljigavi način,

232

kao da mi govori, „rado ću prevariti djevojku ako si ti za”. Vjerojatno jebio tip muškarca koji se tako smješkao svakoj ženi, za slučaj da imaneke šanse kod nje.

A onda sam pomislila: Kamo, dovraga, da sada odem?Proslava četrdesetog rođendana u kući kraj luke činila mi se već tako

stvarnom da sam joj se gotovo radovala.Nisam imala kamo otići. Nekad sam imala ljude koje bih mogla

nazvati. Nevjerojatno je kako ti prijatelji mogu iskliznuti kroz prste; kakoti društvena mreža može iščeznuti kao da nikad nije ni postojala. Akonemaš obitelj, ako živiš u gradu koji je organiziran tako da ne morašimati veze ni s kim - tako da svuda moraš voziti, tako da nema mjesta zašetnje i kimanje na pozdrav prolaznicima, tako da svu kupnju možešobaviti u supermarketima bez duše, gdje ti bezizražajni tinejdžeriskeniraju namirnice gledajući ravno kroz tebe kao da ne postojiš, jerustvari i ne postojiš, ne zapravo.

Da živim u gradu poput onih koje sam nekad željela projektirati,postojalo bi mjesto na koje bih mogla otići i gdje se ne bih osjećalausamljeno, prostrano i svijetlo mjesto gdje bih mogla popiti šalicu kave ičitati knjigu, mjesto koje potiče razgovor,

A sve je to samoobmanjujuće sranje jer ne bih mogla podnijeti daživim na lijepom mjestu, gdje bih bila prisiljena svaki dan razgovarati snekim, a cijeli bi grad vrvio od grozno simpatičnih ljudi koji bi mi setoplo smiješili kad bih samo htjela kupiti mali tetrapak mlijeka, a da menitko ne pita kako sam provela vikend.

Nisam usamljena. Samo sama. Odabrala sam da budem sama.Točno sam znala što moram učiniti ako se želim vratiti u društvo.

Mogla sam pogledati Žicu pa razgovarati s Lanceom o tome, a onda bihmu mogla predložiti da ja njemu posudim neku seriju na DVD-u, a zatimbih mogla reći, „Mogao bi jednom doći sa ženom k meni na večeru.”Mislim da sam mu upoznala ženu. Mogla bih reći bilo kome u uredu,„Hoćeš da nekad odemo na piće nakon posla?” Mogla sam se odazvati naonu poslovnu zabavu prije nekoliko mjeseci. Mogla sam prihvatiti pozivsvojih susjeda. Mogla bih čak i na internetu upoznati muškarce koji traže

233

vezu, ili barem seks.Nisam društveno nesposobna. Rezervirana sam, ponekad sramežljiva

- ali to me ne sputava. Mogla bih ja to. I činila sam to kad sam sepreselila u Sydney i nikog živog nisam poznavala. Sudjelovala sam.Prihvaćala sam pozive. Smješkala sam se i postavljala pitanja i pravilaprvi korak.

Ali sad mi se to ne da ponovo raditi. Prestara sam, a bit cijele stvarije da to nije pošteno. Ne bih trebala ponovo biti u ovoj poziciji.

Ne mogu podnijeti pretvaranje i lažno veselje, kao kad samrazgovarala sa susjedima. Pretvarala bih se cijelo vrijeme jer na početkumoraš glumiti - tako to ide.

Ali nekad sam imala pravu vezu i prave prijatelje. Nekad sam bilamajka i supruga i prijateljica i kći, a sad sam ništa.

I kad bih krenula dalje, kad bih živjela normalan život, ispalo bi da sePatrick izvukao, kao da je bio u pravu: nije nam bilo suđeno da budemoskupa.

Odvezla sam se do Ellenine kuće i moj uobičajeni, stalni osjećaj boli,gubitka i bijesa bio je još gori nego inače jer je prije toga bio nestao nanekoliko sekundi.

Namjeravala sam samo ostaviti plastičnu vrećicu sa sastojcima predvratima - nije bilo potrebe da ostavljam poruku, znali bi da je od mene -ali kad sam krenula natrag stazom, primijetila sam da na dovratku imamalu kamenu sovu s naočalama i pomislila, kladim se da ispod sove držirezervni ključ.

I bila sam u pravu.

234

17. poglavlje

NEMOJTE MISLITI NA PSA!Pomislili ste na psa, zar ne? Zato je toliko važno biti oprezan s

riječima kada oblikujete sugestije. To je poznato kao zakon obrnutogučinka. Mašta ignorira riječ „nemojte” i čuje samo „psa”.

Izvadak iz dvodnevnog tečaja Ellen O’Farrell „Uvod u hipnoterapiju”

Colleenini su roditelji izašli na trijem čim je Patrick ušao autom naprilaz.

„To su oni. Frank i Millie.” Patrick je govorio čudnim, napetimglasom, mahnuo i nasmiješio se stisnutih zubi.

Jack je otvorio vrata auta i potrčao baki i djedu. Ellen i Patrick su gagledali kako ih grli. Činilo se da će se jedino on danas ponašati prirodno.

„Dobro”, rekao je Patrick i izašli su iz auta.„Brzo!” doviknula je Millie s vrata, pokazujući mu rukom da ude, a

Jack je nestao u kući s djedom. „Uđite unutra na toplo, vas dvoje!”„Zdravo, Millie! Da! Dobra ideja!” doviknuo je Patrick veselim

tonom koji Ellen nikad prije nije čula od njega. Bože gospode, pomislilaje.

„Zdrav-ooo!” uzviknula je u očajničkoj žurbi da pokaže Colleeninimroditeljima kako je srdačna i draga osoba i da joj je jako žao zbognjihove kćeri.

(O, Bože, zašto je viknula „zdravo” tim odjekujućim glasom? Kao daim dovikuje s vrha planine. Zvučala je poremećeno.)

235

Millie je bila u pravu. Kuća se doimala iznimno ugodnom i toplomnakon onog hladnog posjeta groblju. Svirala je nježna glazba, a Millie jepovela Ellen do sjedala kraj kamina u kojem su gorjela drva.

„Što ćete popiti?” upitala je. Bila je to sitna, pticolika žena, u odjećiprimjerenijoj nekom mlađem: trapericama i bijeloj vijesti, koja joj jevisjela s krhkih ramena. Vidjelo se da je nekad bila lijepa, a njezinrezignirano-pomirljivi izraz lica kao da je govorio, Znam da više nisamlijepa i baš me briga za to.

Njezin muž Frank također je bio mršav i jako visok, kao ostarjeli,pogrbljeni košarkaš. Ellen je primijetila kako im se tuga utisnula u lice,poput izblijedjelih tragova kandži.

Doimali su se sramežljivima, ali bili su nasmiješeni, ljubazni i srdačnii čavrljali o prometu i vremenu. Ellenino se srce slamalo. Da bar nisutako prokleto dragi.

„Ellen bi sad zbilja dobro došao suhi kreker”, reče Patrick. „Mučnojoj je. Zbog trudnoće, znate.” Je li joj se samo učinilo da je riječ„trudnoća” izgovorio tiše, kao da je to kakav sramotni poremećaj?

„Odmah ću ga donijeti”, reče Millie.„Pripremila sam ih da ih ponesem, ali sam ih zaboravila kod kuće.

Žao mi je što vas gnjavim”, izbrbljala je Ellen, kao da je traženje krekeravelika gnjavaža, a zapravo je htjela reći da joj je žao što je uopće ondje, išto tako neumjesno živa i trudna zauzima mjesto njihove kćeri.

„Dok sam bila trudna s Colleen, po cijele sam dane jela suhe kekse”,reče Millie i pruži joj tanjur. „Ali dok je ona bila trudna s Jackom, nikadjoj nije bilo mučno, sretnici.”

Nasmiješila se unuku. „Bio si tako pristojna beba, Jack, čak i prijenego si se rodio.” Opet se okrenula k Ellen. „Nisam mislila da vaša bebanije pristojna.”

Dok je Millie govorila, Ellen je za oko zapela obješena uokvirenaslika Colleen kako drži Jacka, koji je tada imao oko šest mjeseci.Smiješila mu se s obožavanjem, a Jack je žvakao nogu plišanog zeca.

I tada se dogodilo.Briznula je u plač, zagrcnula se krekerom i raspršila okolo mrvice,

236

zbog čega su se svi zagledali u nju u čudu i panici.Što to radiš? Osjećala se kao da joj je tijelo učinilo nešto nečuveno u

finom društvu, kao na primjer ispustilo eksplozivan prdež. Prestani,naredila si je, ali suze su joj se nastavile slijevati licem.

Slomila ju je kombinacija obožavanja na Colleeninu licu na slici,nevjerojatnog olakšanja nakon što je pojela kreker, topline kuće nakonhladnoga planinskog zraka, Millieinih riječi „vaša beba”, neobičnog istresnog posjeta groblju, činjenice da će sutradan napokon upoznati oca -ma, tko zna što ju je slomilo, ali nikad je prije emocije nisu tolikoosramotile.

„Hej”, rekao je Frank i prišao do mjesta gdje je sjedila, čučnuo nasvoje duge paukolike noge i protrljao joj leđa nježnim kružnimpokretima.

Blago Colleen što je odrasla s ocem punim ljubavi kao što je Frank.„Što je bilo, Ellen?” upitao je Jack.

Pogledao je prema ocu, ali Patrick nije bio od pomoći. Na licu jeimao zapanjeni izraz nekoga čija je djevojka upravo razbila skupocjenuvazu. Održavao je postojan tijek razgovora otkad su ušli u kuću, glas muje bio vedar i raspoložen, ali sa skrivenom dozom panike, kao dapokušava odvratiti nekoga da skoči s litice razgovorom o običnimstvarima dok čeka da stigne policija. Ellen ga nikad nije čula da tolikopriča i vidjela je da u ove posjete ulaže golem napor, trudeći se svimsilama da ne bude stanki u razgovoru ili neugodne tišine koja bi ostavilaprostora za strašne izljeve tuge. A sad je ona poremetila tu krhkuravnotežu koju se toliko trudio održati.

„Oprostite”, naposljetku je šmrcnula. „Mora da je od hormona.”Hormoni, hormoni, hormoni. Samo je o tome pričala u zadnje vrijeme,

a nikad nije vjerovala da treba kriviti tijelo za svoje ponašanje! Uvijek jesmatrala vjerojatnijim da veza uma i tijela funkcionira u drugom smjeru:da um utječe na tijelo, a ne da tijelo utječe na um. Da joj je klijent opisaoovo iracionalno ponašanje, a onda pokušao svaliti krivnju na hormone,rekla bi mu (onim umirujućim tonom sveznalice!), „Mislim da vam tijelotako pokušava prenijeti poruku vaše podsvijesti.”

237

Patrick se napokon dovoljno oporavio da se pomakne i zagrli je.„Vjerojatno si samo iscrpljena od vožnje”, rekao je svojim normalnim

glasom, a od olakšanja koje je osjetila zbog njegova zagrljaja i udisanjapoznatoga Patrickova mirisa, umalo se opet rasplakala.

„Oprosti”, rekla je potreseno.„Ma, nije to ništa”, utješno će Ftank i Millie.Silno se trudila da se iskupi za ručkom, ugledajući se na vedrog i

brbljavog Patricka. Žustro su prebacivali lopticu razgovora jedno drugompreko stola, ne dopuštajući da im ijednom ispadne, kao da se dobacujuvrućim krumpirom. Kad su bili spremni krenuti, primijetila je da Frank iMillie izgledaju iscrpljeno. Vjerojatno su priželjkivali da njih dvoje ušutebar na sekundu.

„Nadamo se da ćemo se vidjeti sljedećeg mjeseca, dušo”, rekla jeMillie kad su odlazili i dotaknula Elleninu ruku.

Na jedan užasni trenutak Ellen je osjetila kako joj prijeti još suza, alioduprla im se čistom snagom volje.

Nisu razgovarali dok su se vozili iz Katoombe.Činilo se da Jack spava na stražnjem sjedalu. Naposljetku Ellen više

nije mogla izdržati.„Žao mi je zbog one neočekivane jadikovke”, rekla je, kao će riječ

„jadikovka” pretvoriti sve to u simpatični, začudni mali incident. ,,U reduje”, odgovori Patrick. „Ozbiljno. Ne zamaraj se time.” Tu je trebala stati.

„Sigurno im je bilo jako teško”, rekla je. „Upoznati mene, i bebu.”„Da”, rekao je. „Iako, ti si bila jedina koja se rasplakala!”To ju je toliko zapeklo da je ostala bez daha.„Žao mi je”, rekao je gotovo smjesta i skinuo jednu ruku s upravljača

da je dotakne. „Bila je to šala. Jako glupa šala. Kad god vidim Franka iMillie, osjećam se krivim što sam živ kad je već Colleen mrtva. Ti su miposjeti jako teški. Neugodni.”

Ma nemoj.„Da. I meni je bilo jako neugodno”, rekla je. Sjedila sam na grobu

tvoje mrtve žene! Te mrlje od trave nikad se neće oprati!„Žao mi je”, ponovio je i vratio ruku na upravljač. „Stvarno. Bila si

238

divna danas. Jako sam ti zahvalan što si došla. Samo da...” Glas mu jeutihnuo, a onda je prestao govoriti i namršteno se zagledao u cestu predsobom, kao da vožnja odjednom iziskuje svu njegovu koncentraciju.

Što je htio reći? Samo da se nisi rasplakala? Samo da Colleen nijemrtva? U Ellen su potiho ključali različiti osjećaji koje nije mogla točnoodrediti: sram, ljutnja i nešto poput straha. Ovo nisam ja, neprestano jemislila. Ja nisam ovakva.

Prekinula je šutnju kad su stali na crvenom. „Dakle, pretpostavljamda nećeš imati vremena da makneš one kutije večeras.”

Dok je to izgovarala, drugi dio nje ju je sa strane hladno promatrao iodmahivao glavom. O, Ellen. Osjećaš se krivom što si ga osramotilasvojim suzama pa na ovako djetinjast način želiš istaknuti da ni on nijesavršen. Izazivaš svađu samo da se nešto događa.

„Rekao sam ti da moram raditi popodne”, odgovorio je.„Možemo onda rok pomaknuti na sljedeći vikend?” rekla je, sada već

vedrim i šaljivim tonom, ali baš kao i njegova šala, imala je dozu otrovau sebi.

„Ne zvocaj mi, Ellen”, rekao je, a kad se okrenula da ga pogleda,vidjela je da toliko snažno stišće čeljust da su mu obrazi upali. „Zvocam?Kako ti to zvocam?”

„Ne sada. Ne ovdje”, prosiktao je i malo zakrenuo glavu da pokažeJacka na stražnjem sjedalu, kao da ona namjerno izaziva svađu prednjegovim malim sinom koji sve upija.

Ostatak puta kući nisu progovorili ni riječ. Ellen je cijelo vrijemeponovo proživljavala onaj vikend u planinama s Jonom, namjerno sezadržavajući na uspomenama njihovog vođenja ljubavi. Bio je to vrhunacnjezine pasivne agresije.

Dok su stigli kući, zrak u autu bio je već zagušljiv od tišine.„Vidimo se kasnije”, kratko je rekao Patrick, a onda se odvezao i

ostavio Ellen da uvede Jacka u kuću. Ne smije zaboraviti otkazati kavu sJulijom prije nego počnu sa zadaćom.

„Što je ovo?” rekla je Ellen kad je otvorila ulazna vrata.Na prvoj stepenici stajao je paket zamotan u aluminijsku foliju.

239

Sagnula se da ga podigne. Bio je topao.Disanje joj se ubrzalo. Saskia.

* * *

Bila je to impulzivna odluka. Ušla sam joj u kuhinju s plastičnomvrećicom punom sastojaka i osjećala se kao da se vraćam kući iztrgovine. Pomislila sam, Zašto im ne bih ispekla kekse?

Uživala sam biti u njezinoj kuhinji, koristiti njezinu zdjelu zamiješanje, njezine žlice, njezine tepsije. Čini mi se da je većina stvari utoj kuhinji vjerojatno pripadala njezinoj baki. Sjećam se da mi je rekla danije ništa previše mijenjala kad je naslijedila kuću. „Imam pomalo retro-ukus”, rekla mi je jednom. Bila sam komentirala kako mi se sviđa njezintepih. Eto, to imamo zajedničko; osim Patricka, naravno.

Osjećala sam se neobično mirno, kao da sam s punim pravom u tojkući, kao da sam Ellen, a Patrick i Jack su negdje vani i ja ih želimiznenaditi svježe ispečenim keksima, kao što sam radila dok je Jack biomalen kad bi oni bili u parku. Zamišljala sam ih kako dolaze kući, zvukključa u bravi, lupanje Jackovih koraka u hodniku.

Ellenina me kuhinja jako podsjećala na majčinu - možda sam se zatoosjećala tako neprimjereno ugodno, zato što me podsjećala na moj dom izdjetinjstva. Sjećam se kad sam kao mala stajala na kuhinjskoj stolici, sjednom od maminih pregača vezanom oko struka i pomagala joj kuhati.Uvijek sam zamišljala da ću i ja tako jednog dana sa svojom curicom.

Zapravo sam to i radila s Jackom, iako se nikad nisam gnjavila okopregače i nisam ga postavljala na stolicu, samo bih ga pustila da sjedikraj mene na pultu. Obožavao je to. Brašno u kosi, ljepljivi prsti, ljuskeod jaja u tijestu. Jednom sam mu dala da koristi mikser pa ga jepodignuo i poprskao cijelu kuhinju tijestom za kolače.

Što bih rekla da su se vratili kući ranije?Znam da ovo djeluje čudno, ali ne mogu podnijeti da ne postojim u

vašim životima. Možda bih se mogla useliti k vama? Samo bih tihosjedila u kutu i gledala vas kako živite. No, dobro, kako vam je bilo uplaninama? Jeste za keks?

240

Nisu se vratili kući, ali netko je svratio.Baš sam vadila kekse iz pećnice kad se začulo zvono na vratima.Skočila sam. Od krivnje. Nisam baš potpuno izgubila razum. Znam

da se ne smije ući nekome u kuću i peći kekse.Nakon zvona, netko je počeo lupati po ulaznim vratima.Prva mi je pomisao bila da je to Patrick, zaključila sam to po ljutitom

kucanju; iako to nije imalo smisla, jer zašto on ne bi samo ušao?A onda sam pomislila da je možda policija. Netko me vidio kako

uzimam ključ i pozvao ih. Možda neki dobrohotni susjed. Ellen je tiposobe koja ima dobrohotne susjede.

Spustila sam tepsiju i išuljala se niz hodnik, mimo Patrickovih kutijanatrpanih navrat-nanos. Jadna Ellen; kuća joj sad više ne odiše tolikoduhovnošću uz sve te prašnjave kutije. Pitam se smeta li joj to ili seizdigla iznad takvih prizemnih stvari. Koliko ja znam Patricka, te će kutijejoš dugo ondje stajati.

Pogledala sam kroz prozor kraj Elleninih ulaznih vrata i ugledalamuškarca. Ugurao je ruke u džepove i isturio čeljust kao da se sprema zasukob. Bio je u četrdesetima. Nešto je na njemu odisalo luksuzom,mirisalo na novac: možda je to bilo odijelo, možda podugačka, pažljivorazbarušena frizura, ili sam način na koji je stajao: čvrsto ukopanih nogukao da je on tu glavni.

Zaintrigirao me.Klijent koji je došao po dozu hipnoze?Ellenin bivši dečko? Nije mi djelovao kao njezin tip. Sigurna sam da

ni Patrick nije njezin tip - previše je običan i muževan. Ona bi trebala bitis blijedim i zanimljivim pjesnikom, a meni vratiti moga jedrog geodeta.

Ljubavnik? Možda Patrick nije otac djeteta. To bi bilo savršeno. Bi liovaj gost, ovaj jako ljutiti čovjek, mogao biti njihov kamen spoticanja?

Otvorila sam vrata.

241

18. poglavlje

Zanimljivo je kako ljudi za hipnoterapiju kažu da je new age.Hijeroglifi pronađeni u grobnicama ukazuju na to da su Egipćanikoristili hipnozu već 3000. godine pr. Kr.

Izvadak sa stranice www.HipnoterapijaEllenOFarrell.com

„Čuj ovo, Madeline.”Julia je stavila ruku na Madelineinu i Ellen je vidjela kako se

Madeline blago trznula. Bila je srijeda navečer i njih su tri bile na večeriu pretrpanom tajlandskom restoranu prije nego će otići u kino. Sjedile suzgnječene u separeu. Film im je počinjao u 21, a sad je bilo 19:30 i teksu uspjele dobiti jelovnike. Zakasnit će na film, Madeline će seiznervirati, a Julia će izvesti cijelu predstavu da pokaže kako je to nezabrinjava jer je ona, za razliku od Madeline, nesputana i opuštena.

Juha i Madeline nisu se slagale i samo su se radi Ellen pretvarale dase sviđaju jedna drugoj. Kao njihova „zajednička prijateljica”, Ellen seuvijek trudila viđati se s njima odvojeno, ali znala je da su obje željelepogledati novi film Georgea Clooneyja pa joj se činilo glupo da nepozove obje.

Sad se podsjetila da to nikad više ne napravi. Julia je uvijek željeladati Madeline do znanja da je ona duže Ellenina prijateljica izvlačećipriče iz njihovih školskih dana, spominjući druge stare prijatelje iponašajući se pomalo adolescentski. Madeline je odbijala sudjelovati utom natjecanju zvanom tko je bolja Ellenina prijateljica i umjesto toga se

242

povlačila u svoju ulogu jedine majke od njih tri. Stalno je imalarastreseno uzrujan izraz lica kao da osluškuje neće li čuti dječji plač.Sada je bila trudna osam mjeseci pa je bila i gora nego inače, jedna joj jeruka stalno bila na trbuhu. Budući da je sad i Ellen bila trudna, Madelineje imala prednost pred Julijom i svojski ju je iskorištavala, neprestanorazgovor usmjeravajući na bebe. Julia je jedina pila pa se sama trudilaoko boce vina i branila se koristeći svaku priliku da implicira kakoobožava svoj život bez djece i blistavu karijeru.

Ellen ju je htjela zgrabiti za ramena i reći, Opusti se!„Što?” rekla je Madeline i odmaknula malo ruku od Julijine.

Madeline nije baš voljela da je dodiruju. Julia je to primijetila pa jestalno dirala Madeline po ruci i teatralno je ljubila kad god bi se srele.

„Uhoda joj je ostavila svježe ispečene kekse na vratima - i je li ih onasmjesta bacila u smeće i nazvala policiju kao što bi učinila bilo kojanormalna i razumna osoba?” rekla je Julia. „Ne, ona si je napravila čaj ipojela ih!”

„Nadam se da nisu bili s kikirikijem”, reče Madeline. „Trebala biizbjegavati kikiriki u trudnoći, jesi li to znala?”

„Kikiriki joj je najmanja briga!” zavapila je Julia. „Uhoda je sigurnopljunula u njih. Ili još gore. O, Bože, povraća mi se pri pomisli što je svemogla učiniti, Ellen - što sve vjerojatno i jest učinila. Ozbiljno.”

„Pa, kakvi su to keksi bili?” upitala je Madeline.,,S okusom govana”, odgovori Julia. Toliko se jako nasmijala da se

prevrnula na stranu.Madeline se odmaknula od Julije i ukočeno se nasmiješila. „Kako si

znala da su od nje?” upitala je,„Jesu li bili s komadićima čokolade?” s poda se javila Julia.„Bili su to vojnički keksi, a znam da su od nje jer je ostavila poruku”,

odgovori Ellen. „Pisalo je: Ispekla sam ih danas i pomislila da bi ti sesvidjeli. Srdačno, Saskia.”

,,E, to je zbilja jezivo.” Madeline se stresla od negodovanja,pokazujući da se tako nešto nikada ne bi moglo dogoditi u njezinomuređenom životu.

243

„To nije ono najgore”, reče Ellen.„Nije?” Julia je ponovo sjela. Ellen joj je ispričala samo pola priče

prije nego je Madeline stigla.„Mislim da ih je ispekla u mojoj kući”, reče Ellen. „O, Bože”, reče

Julia.„Zašto to misliš?” upita Madeline mirno jer je Julia zauzela

dramatičan stav.„Kuhinja mi je mirisala kao da se u njoj peklo”, reče Ellen.Prisjetila se kako je stajala u kuhinji nakon onog groznog dana u

planinama i udisala karakteristični miris melase i smeđeg šećera, a srcejoj je lupalo jer ju je to jako podsjetilo na njezine posjete baki dok je jošbila živa. Baka joj je stalno pravila vojničke kekse. Saskijini su biligotovo jednako dobri kao i njezini, možda i bolji. Hrskaviji.

„Možda si umislila”, reče je Julia.„Vjerojatno nije”, odgovori Madeline. „Njuh je jako oštar u trudnoći.

Kad sam bila trudna s Isabellom, jednom sam namirisala...”„Nije bilo mrvica?” prekinula ju je Julia. „Ili nekih drugih znakova?

Pomaknutih stvari u ormariću?”„Upravo suprotno od mrvica”, reče Ellen. „Pećnica mi je bila

prečista. Mislim da ju je očistila nakon upotrebe.”„Zašto bi ti došla u kuhinju i ispekla kekse?” razmišljala je Julia.

„Što ti ta luđakinja pokušava pokazati? Koju ti poruku pokušavaprenijeti?”

„Mrzim kuhati u tuđoj kuhinji”, komentirala je Madeline. „Nikad nemogu naći što mi treba.”

Julia se okrenula prema njoj i polako trepnula, a onda se opet obratilaEllen.

„Što je Patrick rekao?”„Nisam mu rekla”, odgovori Ellen. „Kad smo se vratili iz planina,

otišao je ravno u ured. Samo je odbacio Jacka i mene. Nema smisla damu govorim. Samo bi se uzrujao.”

Nije im rekla da ona i Patrick nisu razgovarali kad su se vratili izplanina.

244

„Jesi li rekla Jacku?” upita Julia.„Samo sam mu rekla da ih je moja prijateljica ostavila”, reče Ellen.

„Nije bio pretjerano zainteresiran.”„Nisi valjda dala Jacku da ih jede?” upita Madeline.„Ne”, odgovori Ellen. „Mislila sam da je bolje da mu ih ne dam.

Skrenula sam mu pažnju čokoladnim keksima. Jeli smo ih dok smo pisalizadaću.”

„Keksi prije večere”, promrmljala je Madeline.„Ali ti si ih jela! Nisi ih trebala ni taknuti”, reče Julia. „Mogli su biti

otrovani.”„A da ne spominjemo koliko je to moglo biti opasno za tvoje

nerođeno dijete”, reče Madeline.Sad su njih dvije kimale glavom u potpunom suglasju, obje s

ozbiljnim, odgovornim izrazom lica.„Znam”, odgovori Ellen. „Nisam razmišljala.”A tako su dobro mirisali. Ironično, uzrujalo ju je i uznemirilo kad je

ugledala kekse, ali nakon što je izvadila jedan i primila ga prstima, činilose da joj upravo to treba da bi se osjećala bolje. I bio je toliko dobar daje pojela još jedan. I tako joj je jedenje keksa pomoglo da se oporavi odšoka što ih je dobila. Tek nakon što je pojela tri zaredom, palo joj je napamet da su možda otrovani, a onda je ostatak večeri provela potajnohiperventilirajući i guglajući stvari poput „Nakon koliko vremena otrovpočne djelovati?”

„Od samog si početka tako neobično ležerna kad je to u pitanju”,rekla je Julia pokušavajući skrenuti pažnju konobaru koji je bio nadrugom kraju prostorije. „Ta ti je žena ušla u dom. Narušila je tvojuprivatnost. Zašto nisi prestravljena? I zašto se ovaj konobar pretvara dame ne vidi? Vidiš me, vidiš!”

„Ne znam”, reče Ellen. „Malo jesam prestravljena.”Od incidenta s keksima osjećala je kako pomalo gubi dah, kao da

kasni na nešto važno. Prethodne se noći probudila tik pred zoru s jasnommisli u glavi: Nešto će se loše dogoditi. Saskia neće prestati dok se neštone dogodi. Ali što? Što se to treba dogoditi?

245

Činilo joj se da se tu više ne radi o Patricku i Saskiji. Radi se oSaskiji i Ellen. To je njihova stvar. I kad bi samo učinila ili rekla pravustvar, možda bi mogla stati tome na kraj. Ali što da kaže? Što da učini?Što? Osjećala se kao u onom beskrajnom trenutku koji uslijedi nakon štosrušiš nešto lomljivo sa stola i umjesto da ga uloviš u zraku, zalediš se sjednom ispruženom rukom i nakon što se razbije, pomisliš, „Mogla samspriječiti da se to dogodi.”

„Trebala bi biti potpuno prestravljena”, strogo će Madeline. „Cijelovrijeme.”

„Baš ti hvala”, reče Ellen. „To je zbilja utješno.”„Ne razumijem zašto još nisi zvala policiju”, reče Julia. „Trebali bi

joj izdati zabranu prilaska i onda svaki put kad je prekrši, pozovešpoliciju i - tras, eto je u lisicama. Problem riješen.”

„Patrick je jednom otišao na policiju”, odgovori Ellen. „I stalnogovori da će opet otići, ali nikako da to učini. Uostalom, mislim da tonije tako jednostavno kako si opisala.”

„Čula sam da su zabrane prilaska poprilično beskorisne”, složila seMadeline.

„Onda ti odi na policiju”, naredila je Julia, pokazujući na Ellen iignorirajući Madeline.

U jednom trenutku, dok je držala svoje kuhinjske rukavice, bakinekuhinjske rukavice, razmišljajući kako ih je Saskia vjerojatno koristila,kako je uvukla ruke u mekanu tkaninu da ih zaštiti, Ellen je ispunio gnjevzbog nevjerojatne drskosti te žene. Odmarširala je do telefona da nazovepoliciju, ali zaustavila se i prije nego je podigla slušalicu.

Kakve je dokaze imala? Pomirišite zrak, gospodine, zar ne osjetiteda se ovdje nešto peklo? I pogledajte samo kako mi je čista pećnica! Izamene nikad nije ostala tako čista! Ispala bi smiješna.

Uostalom, to je Patrickova stvar, a on iz nekog razloga još nije biospreman u to uključiti policiju.

„Nikad nije pokazala da je imalo nasilna”, nemoćno je rekla.„Još ne”, odgovori Madeline.„Jasno ti je da će ti se pojaviti na vjenčanju”, reče Julia. „Kad

246

svećenik kaže, ‘Ako itko od prisutnih zna za kakav razlog zbog kojeg ovodvoje ne bi trebali stupiti u sveti brak’, ona će zapištati, ‘Znam ja!’“

„Zapravo mislim da to više ne pitaju”, reče Ellen.Julia ju je odrezala. „Umarširat će do oltara i reći, ‘Ja sam razlog!’“„Možda ponese pištolj”, reče Madeline.„Morat ćeš nositi pancirku ispod vjenčanice”, reče Julia.„Mislim da neću voditi djecu”, razmišljala je Madeline na glas.„Mhm”, rekla je Ellen. Zbog toga ona i Patrick nisu daleko odmakli s

planovima za vjenčanje. Svaki put kad bi počeli razgovor o tome, vratilibi se na Saskiju. „Čak i ako odemo izvan zemlje, ona će nas vjerojatnonaći”, rekao je Patrick.

Činilo se da mu je laknuo kad je Ellen predložila da bi možda trebalipričekati dok se dijete ne rodi, iako će njegova majka vjerojatno „dobitimlade” jer je dijete rođeno izvan braka.

A zbog mučnine se Ellen ionako nije pretjerano osjećala kaomladenka.

„Sigurno je mrziš”, reče Madeline. „Ja je mrzim u tvoje ime. Nemožeš ni planirati vlastito vjenčanje!”

„Ne mrzim je”, odgovori Ellen. „Stvarno ne. Zapravo popriličnovolim razgovarati s njom.”

„Da, dobra ideja, pozovi uhodu na kavu”, nasmijala se Julia.„Nazovi je sad i pitaj hoće li s nama u kino”, reče Madeline i uputi

Juliji kratak, sramežljiv smiješak.Julia se nasmijala jače nego što je bilo potrebno. Zbližavala ih je

Ellenina glupost.„Možda ću je jednom nazvati”, zamišljeno će Ellen. Miješala je

mineralnu vodu slamkom i promatrala mjehuriće. „Baš bih mogla.”

* * *

Od nedjelje stalno razmišljam o muškarcu koji je došao k Ellen.„Ellen O’Farrell?” rekao je kad sam otvorila vrata, gotovo se bacivši namene. Ustuknula sam i ostavila mrežu na vatima zatvorenu. „Ne”, reklasam. „Nije ovdje.”

247

„Dobro, tko ste vi?” Imao je ton glasa osobe koja zahtijeva i dobivavrhunsku uslugu. Podsjetio me na arhitekte koje srećem na poslu. To sumuškarci koji su vrlo, vrlo sigurni u svoje mjesto na svijetu.

„A tko ste vi?” rekla sam poprilično oholo, što je bilo smiješno jersam ja tu bila uljez.

„Ja sam netko tko želi razgovarati s njom”, rekao je. Nosnice su muse raširile. „Hitno.”

„Mogu joj prenijeti poruku”, ponudila sam, zamišljajući kako jojostavljam veselu malu ceduljicu na hladnjaku. Svratio je ljutiti muškarackoji hitno mora razgovarati s tobom. Srdačno, Saskia.

„Ne treba.” Izgledao je kao da se jako trudi da ne udari šakom u zid.„Doći ću drugi put.”

„Slobodno”, rekla sam živahno.I onda je otišao.Čudno, ali kad sam zatvorila vrata, javio mi se obrambeni mehanizam

u Ellenino ime. Bilo je u njoj nečeg tako bezazlenog, kao da vjeruje da susvi dragi i iskreni kao ona. A očito nismo.

Osim toga, imala sam snažan osjećaj da tog čovjeka odnekud znam.Samo se nisam baš mogla sjetiti odakle.

* * *

„I kakav je osjećaj upoznati obitelj njegove pokojne žene?” upitala jeJulia. Obrazi su joj se crvenili od. sveg tog vina koje je popila i trljala jeoči pa joj je maskara bila blago razmazana, zbog čega je izgledalarazbarušeno i seksi. U prigušenom svjetlu restorana izgledala je kao ionda kad su Ellen i ona nosile lažne osobne da bi mogle izlaziti i pititijekom svoje kratke i ne osobito impresivne buntovničke faze u srednjojškoli. (Ellenina majka i kume radile su puno gore stvari dok su biletinejdžerke.)

„Stani, ispričaj mi kako je bilo kad si upoznala tatu!” Madeline senaslonila i ispreplela ruke ispod prsa, navrh svog velikog trbuha. Kad sepomaknula, Ellenin se lakat očešao o čvrsti tkivo Madelineina trbuha išokirala se koliko je Madelineina beba stvarna. Samo koji centimetar od

248

Ellenina lakta bila je prava beba. Ne samo ideja bebe. Prava živa bebasklupčana ispod prugaste tkanine Madelineine trudničke majice irastegnute kože trbuha. Ellen je potajice ispreplela svoje rukeoponašajući Madeline i stavila ih na trbuh, koji je još uvijek bio mekan isamo blago, neprimjetno zaokružen, kao da je samo jela previše pizze.Odjeća joj je postajala tijesna, ali bilo joj je nemoguće zamisliti da će zanekoliko mjeseci imati ogromni trbuh poput Madelineina, zbog kojeg seonako karakteristično trudnički gegala i zbog kojeg bi joj se ljudismiješili, nudili da sjedne i pitali „Koliko još?”

„Život joj je kao sapunica ovih dana, zar ne?” reče Julia.„Kao zrnca pješčanog sata, tako teku dani Ellenina života”, zapjevala

je Madeline sa solidnim američkim naglaskom. Ellen je nikad prije niječula da tako glumi da bi se našalila.

„Sjećaš se kad je bila tako mirna i u zenu? Nikad kod nje nije bilonikakvog nereda”, reče Julia.

„To nije istina!” usprotivila se Ellen. „Bila sam u lošim vezama iimala ružne prekide.”

„Ne, čak su se i ti prekidi odvijali na nekoj višoj razini postojanja odnas ostalih”, reče Madeline.

„Ispada da sam bila iritantna”, odgovori Ellen. Povrijedilo ju je to,kao da je slučajno čula razgovor koji joj je otkrio što njezini prijateljistvarno misle o njoj.

Julia i Madeline su bile zaokupljene time što se prvi put slažu pa nisuto primijetile.

„Ma, nisi bila jako iritantna. Dobro, prvo ja”, reče Julia. „Ženinaobitelj?”

„Možda bismo se samo trebale potruditi da brzo i učinkovito ovopojedemo”, rekla je Ellen kad im se kraj stola stvorio konobarbalansirajući na podlaktici tri ogromna tanjura.

„Preskočimo film”, reče Madeline. „Opustimo se malo.”„Sjajna ideja.” Julia se naslonila u separe i nasmiješila se Madeline.Gledajući ih kako razgovaraju s konobarom, provjeravaju što je na

kojem tanjuru i pristojno se naginju unatrag da bi im mogao staviti rižu,

249

Ellen je po prvi put uočila koliko su njih dvije zapravo slične. Njihovopomno osmišljeno opušteno držanje skrivalo je krhki obrambeni stav, kaoda očekuju da će ih svakog trenutka kritizirati, a one to neće podnositi.Obje su se čvrsto držale osobnosti koje su odabrale. Ja sam takva osobai zato vjerujem u ovo, mislim ovo, radim ovo i u pravu sam, u pravusam, sigurno sam u pravu!

Ali valjda su to svi u nekoj mjeri činili. Možda su svi odrasli zapravosamo djeca koja pažljivo svakog dana stavljaju maske odraslih i onda seponašaju u skladu s tim. Možda je to nužni dio života odraslih. Ili jeEllen možda samo mislila da ona ima maglovitiju, neodređeniju osobnostod Madeline i Julije.

Ili je to sve bila hrpa gluposti, a Madeline i Julia su se jednostavnoponašale normalno. U zadnje je vrijeme Ellen sve više nerviralo to štonikad ne prihvaća stvari onakvima kakve se čine. Nije baš razumjelazašto je to nervira. Kao da se iznenada bez razloga okrenula protivdobrog prijatelja.

„Sigurno je bilo neugodno”, reče Melanie. „Upoznati Patrickovu starusvojtu.”

„Misliš li da te mrze?” upitala je Julia. „Jer si zamijenila njihovuljubljenu kćer?”

„Bili su divni”, reče Ellen. „Djelovali su savršeno opušteno, ali jasam napravila budalu od sebe.”

„O, ne”, reče Julia, kao da Ellen inače ima običaj praviti budalu odsebe. „Što si napravila?”

„Vidjela sam na zidu sliku Colleen kako drži Jacka dok je bio bebai...”

„Kritizirala si je?” reče Julia. „Govorila si loše o mrtvima!”Julia se užasno bojala smrti. Kad god bi se susrela s njom, postala bi

plaha i čudna, kao da se može nekako obraniti od nje.„Zvuči li ti to kao nešto što bih ja učinila?” odgovori Ellen prinoseći

žlicu ustima.„Školjke!” kriknula je Madeline i izbila žlicu iz Elleninih usta.„Nisu!” Ellen je pokazala na tanjur preda njom. „Piletina je.”

250

„O, oprosti, u pravu si”, reče Madeline. „Samo nastavi.”„Uostalom, mislim da je cijela ta priča o tome što se smije, a što ne

smije jesti u trudnoći otišla predaleko”, odgovori Ellen.„Francuskinje i dalje jedu mekane sireve i piju vino, Japanke i dalje

jedu suši - a njihove su bebe zdrave.”Madeline je napućila usne kao da nije baš uvjerena u kvalitetu

francuskih i japanskih beba. „Ja ne bih riskirala u prvom tromjesečju.”Julijino se lice pomalo smračilo od razgovora o trudnoći. ,,I što si

napravila kad si vidjela sliku?”„Rasplakala sam se”, reče Ellen.„Rasplakala si se? Pa nisi je ni poznavala!” Madeline je spustila

vilicu kao da je upravo zagrizla u nešto odvratno; bilo joj je očitoneugodno u Ellenino ime.

„Zašto si se rasplakala?” zanimalo je Juliju.„Trudnički hormoni”, mudro će Madeline. „Ali ne možeš se sljedećih

šest mjeseci tako ponašati! Zar se ne možeš, ne znam, hipnotizirati ilinešto?”

Bilo je očito da je Madeline ovo jako ozbiljno shvatila čim jepredložila samohipnozu. Ellen je znala da Madeline misli kako je hipno-terapija samo hrpa new age gluposti, gubljenje vremena, rasipanje novca,šarlatanstvo, posve glupa, na pogrešnom putu iako dobronamjerna, ilinešto slično tome; nije točno znala koje bi izraze Madeline upotrijebila,ali znala je po pristojnim, praznim izrazima koje bi Madelineino licepoprimilo čim bi se spomenula Ellenina karijera, da bi rekla nešto sličnotome. Ellen nikad nije inzistirala na toj temi jer je znala da će Madelinelagati iz pristojnosti, i to loše, a Ellen je nije htjela dovoditi u neugodnusituaciju. Znala je da je Madeline voli i da je nikad ne bi željelapovrijediti.

Dosad Ellen nije smetao nedosratak ravnoteže u njihovom razgovoru.Zapravo je uživala u osjećaju blage nadmoći zbog svoje zrelosti nasuprotMadelineinim predrasudama. Njezin osjećaj vlastite vrijednosti nijeovisio o odobravanju drugih ljudi. Ali sad ju je preplavila ozlojeđenost.Posao joj je važan. To je ogroman dio njezina života. Zašto se Madeline

251

nije bar potrudila da nauči nešto više o hipnoterapiji? Nikad joj nijepostavila nijedno pitanje o njezinu poslu! Kako to? Nije imala poštovanjaprema njoj. To ju je zbilja razbjesnilo.

,,Je li mi nešto zapelo među zubima?” upitala je Madeline zbunjeno.Okrenula se prema zidu s ogledalima. „Zašto tako buljiš u mene?”

Ellen se nakašljala. Ne bi bilo prikladno samo odjednom kriknuti,„Zašto nikad ne razgovaramo o mom poslu, Madeline?”

Što joj je u zadnje vrijeme? Trudnoća joj je izgleda oduzela emotivnuzrelost. Javljali su joj se neki silni novi sirovi osjećaji koje nije moglaobuzdati. U jednom trenutku preplavio bi je čisti bijes, a u sljedećembeznadni očaj. Bože gospode. Ponašala se kao klijent.

„Oprosti”, reče Ellen. „Odlutala sam.”„Pa, ne mislim da se tu radi samo o hormonima”, reče Julia. „Jesi li

se osjećala krivom? Jer znaš da čekaš dijete s njezinim mužem? Naravno,ti si stručnjak za potisnute osjećaje.”

Ellen je uputila Juliji zahvalan pogled. Za razliku od Madeline, Julijaje uvijek pružala Ellen podršku i bila ponosna na to što radi. Tijekomgodina ju je preporučila desecima prijatelja i poznanika. Da, bila jedraga, draga prijateljica.

„Plačeš li to sada?” upitala je Julia. „Samo zato što si se sjetilatoga?”

„Ne, oprosti, samo sam...” Ellen se počela nekontrolirano hihotati.Vidjela je kako su se Julia i Madeline pogledale. „Znam da trudnice

pomalo pokude”, rekla je Julia. „Ali nije li ovo pretjerano?”„Da”, reče Madeline.„Bojim se i pomisliti što si učinila kad si upoznala oca”, reče Julia.

„Mora da ti je trebao sedativ.” Stavila je nadlanicu na čelo. „Tatice,tatice! Moj davno izgubljeni tatice!”

Madeline je prasnula u smijeh, a onda poprimila izraz krivnje.„Doduše, pretpostavljam da ti je susret s ocem vjerojatno bio nabijenemocijama, zar ne?”

„Zapravo”, reče Ellen. „Upravo suprotno, u tome je problem. Ništanisam osjetila. Ama baš ništa.”

252

„Zbilja?” Madeline je izgledala kao da joj je laknulo. Tako treba.„On je samo čovjek”, reče Ellen. „Dosadni, obični čovjek. Poput tvog

zubara. Ili računovođe. Polako ćelavi. Nosi naočale. Jednostavno mi nijebio baš zanimljiv.”

„Jadni tatica”, rekla je Julia u čašu.„Znate o čemu stvarno želim razgovarati?” Ellen je spustila nož i

vilicu. „O kutijama. O kutijama koje su mi zakrčile hodnik.”„To ne zvuči pretjerano zanimljivo”, reče Julia.„Patrickove su, je li?” Madeline je smjesta shvatila o čemu se radi.„Da”, odgovori Ellen. „Molila sam ga i molila i neće ih maknuti.

Izluđuje me to. Kako bez zvocanja natjerati muškarca da nešto napravi?„To”, reče Madeline, „je pitanje za milijardu dolara.”

* * *

Gledala sam vijesti večeras kad mi je iznenada sinulo.Znala sam točno tko je onaj čovjek.Što li je on htio od Ellen? I zašto je bio tako ljut na nju?

* * *

Ellen je sjedila u tami auta, ne okrećući ključ da ga upali i uživajućiu iznenadnoj tišini nakon bučnog brbljanja u restoranu. U ušima joj jezujalo i osjećala se previše uzbuđenom, kao da je upravo provela pijanunoć u klubu, a ne bila na mirnoj, bezalkoholnoj večeri s dvjema starimprijateljicama. Iz nekog su joj razloga Julia i Madeline večeras bileprenaporne. Lica su im u onom stisnutom separeu bila tako blizu njezinu:Julijino pravilno lice s iznenađujućim borama oko očiju (iznenađujućimjer ju je Ellen uvijek zamišljala kao četrnaestogodišnju školarku) iMadelineine punašnije, mekše crte lica s prćastim nosom i punimusnama. Ellen je još uvijek osjećala Julijin parfem i čula ritamMadelineina pomalo hrapavog glasa (hvatala ju je prehlada).

„Vidjet ću se sa Samom sutra navečer”, rekla joj je Julia dok sustajale na pločniku pred restoranom nakon što je Madeline otišla u žurbi.

„Sa Smradcem? Stvarno je onaj put imao gripu? Znala sam! Viđate

253

se? Zašto mi prije nisi rekla?”„Ne zovemo ga tako”, reče Julia. „Dobro, nemoj se previše

uzbuđivati i planirati slatke male duple spojeve. Samo smo prijatelji.”Ellen je vidjela snažan bljesak nade u Julijinim očima.„Prestani”, reče Julia kad je vidjela izraz na Elleninu licu. „Ni riječi.”

Ali čvrsto je stisnula Ellen kad su se zagrlile na odlasku.Ellen je pogledala na sat. Bilo je tek devet sati. Jack će još uvijek

biti budan kad stigne kući. Činilo joj se da ostaje prekasno budan zajednog osmogodišnjaka, ali što ona uopće zna?

Znala je da će Patrick pokazati puno poštovanje ako mu predloži daJack ide na spavanje u drugo vrijeme, ali osjećala se toliko nesigurno uulozi roditelja ovog samostalnog dječaka, kao da samo glumi.

Trebala je pitati Madeline kad njezina djeca idu u krevet. Madeline bijoj sve objasnila.

Baš je bilo lijepo ne vraćati se u praznu kuću. Svjeda će gorjeti kadse parkira ispred. Kad otvori vrata, osjetit će miris tacosa ili kokica ilineke druge kasnovečernje užine. Patrick i Jack skupa će gledatiteleviziju, ili igrati neku igru na Wiiju, ili se natjeravati po kući mašućigranom koja je nekad visjela sa stropa da je podsjeti da vježba pozornost,a sad je nekako postala mač ili laser ili što već (nekad su se činili takonasilnima!). Patrick će je pitati kakav je bio film. Jack će joj htjetiispričati što mu se dogodilo toga dana. Pit će vruću čokoladu i jestičokoladice koje je Jack trebao prodavati da prikupi novac za školu.Patrick će dvadesetak puta reći Jacku da ode u krevet, a naposljetku ćega poslušati.

Da, bilo je lijepo vratiti se kući u metež obiteljskog života koji jeuvijek željela.

Ali još uvijek nije okrenula ključ da upali auto. Dobro. Razmislinaglas, Ellen.

Bilo bi također lijepo vratiti se u praznu kuću, u smirujuću tišinu ihodnik bez kutija, popiti šalicu čaja uz knjigu, dugo uživati u vrućojkupki, a da nitko ne pita hoće li uskoro doći u krevet.

Zapravo, s obzirom na to kako se sada osjećala, bilo bi divno imati

254

kuću samo za sebe, imati krevet samo za sebe, imati svoj stari život samona jednu večer.

Prisjetila se svih onih večeri tijekom prošle godine kad bi se samavratila kući i nabadala u mraku da otključa vrata i dok je tako nabadala,žudjela je za tim da je netko čeka unutra, netko točno poput Patricka.

Razmišljala je o Saskiji, koja je bila toliko tvrdoglava u svojoj željida vrati Patricka. Nije odustala sve te godine. Ona je privlačna,inteligentna žena. Mogla je upoznati puno drugih muškaraca, ali željela jesamo Patricka. Možda je to ludost, ali je i odanost.

Ellen je znala da ne voli Patricka takvim žarom. Zapravo, nikadnikoga nije toliko voljela. Nikad ne bi provalila u nečiju kuću. Nikad jeosjećaji ne bi toliko svladali da prekrši zakon ili učini bilo što društvenoneprihvatljivo. Mogla je čuti Juliju i Madeline kako govore, To je dobro,budalo! To je razum! To je zrelost!

Uzdahnula je i posegnula da okrene ključ, a onda ponovo spustilaruku u krilo. Mladi par prošao je pločnikom kraj auta. Svađali su se okonečega. Iznenada se djevojka okrenula na peti i otišla, odmahnuvširukom. Dečko ju je gledao kako odlazi. Idi za njom, pomislila je Ellen.Želi da to učiniš. Ali stisnuo je čeljust, slegnuo ramenima, ugurao ruke udžepove i otišao u drugom pravcu.

Razmišljala je o svemu što je rekla prijateljicama za večerom i osvemu što je izostavila.

Svih ovih godina dok je pobožno govorila klijentima da „na vezamatreba puno raditi”, zapravo nije istinski razumjela to što govori.

(Zapravo, vjerojatno je potajno mislila da drugi ljudi moraju punoraditi na vezama, ali ne i ona, sa svim svojim znanjem i emocionalnominteligencijom. Kakve li uobraženosti!)

S Patrickom se, naravno, pomirila nakon onog izleta u planine te istevečeri. Osjetila je divno olakšanje, gotovo vrijedno svađe.

„Ja sam kriva”, plemenito je rekla Ellen.„Ne, ja sam kriv”, rekao je Patrick i objasnio joj da je imao problema

na poslu: klijent je odbijao platiti veliki račun. Osim toga, vidio jeSaskiju kako čeka ispred u autu kad su polazili u planine. Rekao je,

255

„Mislim da sam podsvjesno iskaljivao svoj stres na tebi.” Pokušavao jegovoriti njezin jezik, a to je bilo baš slatko.

A onda se užasnuo kad je čuo da je morala otkazati kavu s Julijom daostane doma s Jackom.

„Zašto mi nisi rekla?” pitao je. „To nema smisla!”„Ne znam”, rekla je Ellen. „Valjda sam samo htjela biti poput prave

majke.”„Ti jesi prava majka”, odgovorio je Patrick. „Divno mi je kako se

ponašaš s njim. Ne možeš biti bolja. Nisam trebao prerpostaviti da sislobodna.”

„Pa, valjda sam ti trebala ranije reći.”„Umukni, ženo. Ja preuzimam krivnju za ovo”, rekao je Patrick i

sljedećih dvadeset minuta masirao joj stopala.Nije bilo šanse da mu spomene Saskijine kekse. Masaža stopala

smjesta bi prestala, a on bi se ushodao, uzrujao i psovao.A kasno navečer je i maknuo dvije kutije. Odvukao ih je u

blagovaonicu, ostavivši tragove nalik onima od guma ogromnog kamionaposred bakinog tepiha. Ellen se ukazalo užasnuto lice njezine bake isjetila se koliko je vremena provela na koljenima ribajući neku malumrlju, vidljivu samo njezinim očima.

Oprosti, bako.Ostatak kutija i dalje je bio u hodniku. Sad su se već slegnule i

djelovale staloženo. Postajalo je nemoguće zamisliti da ih nema tu.Okrenula je ključ i upalila svjetla obasjavši ulicu pred sobom.Dečko kojeg je ranije vidjela trčao je natrag niz ulicu pognute glave,

mašući rukama kao da je na nogometnom igralištu. To! Ellen je osjetilatrnce. Trčao je za svojom djevojkom da je podigne u naručje i zakopalice u njezinu kosu. Baš divno.

Ili se možda vraćao da joj izbije zube. Život nije uvijek romantičankako se čini. Uključila se u promet.

Na primjer, čovjek bi pomislio da će prvi susret s ocem biti događajnabijen nježnim, treperavim emocijama.

Ručak u ponedjeljak bio je velika greška. Zašto je pobogu mislila da

256

je bolje da se nadu preko dana nego navečer? Večera bi očigledno bilaprimjerenija. Na kraju su se našli u kafiću u sjevernom Sydneyju jer susvi troje imali raznorazne obaveze u tom dijelu grada taj dan pa im je bilozgodno. Problem je bio u tome što se zbog toga taj ručak činio kao samojoš jedna obaveza u njihovom rasporedu, zadatak koji treba prekrižiti spopisa. Ellen se cijelo vrijeme osjećala kao da čavrljaju poput poslovnihpoznanika prije nego netko izvadi laptop i kaže, ,,U redu, možemopočeti.”

Osim toga, osvjetljenje je bilo posve pogrešno. Bilo je previšesunčano i stvarno. Nije željela primijetiti sićušne dlačice iznad očevegornje usne. Nije željela vidjeti pore na njegovu nosu niti mu pod kosomnazirati tjeme u nijansama ružičaste. Nije mu željela na usni vidjeti umakiz savijače s marokanskom piletinom. A sasvim sigurno nije željelavidjeti kako ga njezina majka radosno briše svojim ubrusom! (Njezinamajka! Tako nježna i susretljiva i ženstvena. U jednom trenutku tijekomrazgovora čak se je i igrala kosom.)

Ni Ellenina mučnina nije pomagala. Zbilja je obojila njezin pogled nasvijet. U groznu bež boju. Činilo se da joj je navečer lakše. Zašto se nijetoga sjetila?

Kad je ušla u taj kafić, podsjetilo ju je to na upoznavanje naInternetu: onaj silno čudni osjećaj traženja lica neznanca po prostoriji,neznanca kojeg zamišljate kao potencijalnog životnog partnera. Mogu lizamisliti da te poljubim, probudim se uz tebe, posvađam se s tobom?Osim što na ovom sastanku nije bilo prostora za uzmak, jer zapravo i nijebilo važno hoće li joj se svidjeti. Neće se moći vratiti na internet iodabrati drugoga potencijalnog oca.

Pogled joj je prvo kliznuo mimo njega. Bio je samo još jedan odsveprisutnih sjedokosih biznismena u dobrim odijelima kojih je bio punkafić. A onda je vidjela majku kako sjedi nasuprot njega. Skoro je nijeprepoznala. Navikla je viđati majku s Mel i Pip - njih bi tri uvijekizvodile cijelu predstavu: razgovarale su i smijale se glasnije od bilokoga drugoga. Majka joj se činila nekako manjom dok je sjedila nasuprottog sjedokosog čovjeka. Umjesto da sjedi uspravno u stolici, sa

257

savršenim držanjem, poput kraljice, nagnula se naprijed s objemapodlakticama na stolu i glavom nagnutom na stranu pod pokornim kutom.

Kad je ugledala Ellen, naglo se uspravila kao da su je uhvatili kakoradi nešto loše, a onda se nasmiješila i mahnula, a Ellen joj je na licuvidjela ponos, nakon kojeg je gotovo odmah uslijedio strah.

David, njezin otac, ustao je dok im je Ellen prilazila i uljudno jepoljubio u oba obraza, onako kako su to danas običavali muškarciodređene dobi i visine primanja. (,,U zadnje je vrijeme to ljubljenjeizmaklo kontroli u ovom gradu”, rekla je Madeline za večerom. „Nakraju ćemo još ljubiti i blagajnicu prije nego odemo s namirnicama.”)

„Drago mi je, Ellen”, rekao je, a kad su sjeli, nastavio u formalnomtonu, „Zbilja si dobrodošlo iznenađenje u mom životu.” Ali dok je toizgovarao, pojavila se konobarica i nadglasala ga bacivši im plastificiranejelovnike na stol, a on onda očito nije bio siguran je li ga Ellen čula i nijeznao bi li trebao ponoviti, a Ellen se usredotočila na to da zamolikonobaricu da joj što prije donese komad običnog kruha pa je propustilatrenutak da ga ohrabri i kaže kako je i on dobrodošlo iznenađenje unjezinu životu. Taj kratki trenutak društvene nespretnosti poljuljao jenjegovu otmjenu masku, što joj je izazvalo nelagodni osjećaj da je vidjelanešto što nije trebala, kao da je odjednom primijetila da nosi tupe.

Nakon toga su se držali laganih tema. Čavrljali su o vikendu naotocima Whitsunday. (Veličanstveno! Divno! Majčin je glas bio jakopiskutav. Zvučala je kao nečija tuđa majka.) Zatim o predstavi koju sugledali pa o tome kako je Davidu ponovo živjeti u Sydneyju nakon tolikogodina. On je ortopedski kirurg i planira raditi još samo nekoliko godina,a onda otići u mirovinu.

„A onda bih mogao kupiti brod i ploviti oko svijeta godinu dana”.Pogledao je Anne. „Bi li mi bila prvi časnik?”

Anne je zasjala. „Ako će na brodu biti aparat za espreso.”Ellen bi svako malo pomislila, Ovo su moji roditelji. Ručam sa

svojim roditeljima. Zamišljala je kako sreće prijatelja ili klijenta, nekogatko nije znao njezinu povijest. Ovo su moji mama i tata.

Kako neobično obično.

258

Otac joj je postavljao mnogo znatiželjnih pitanja o hipnoterapiji, uzpomno pripremljeno ležerno referiranje na članke koje je nedavnopročitao. Bilo je očito da je posvetio neko vrijeme istraživanju hipno-terapije baš u svrhu ovog sastanka, što je bilo gotovo bolno dirljivo.

Ellen je osjećala kako je peckaju oči dok je on tako uljudno ipozorno slušao njezine odgovore.

Bilo je očito i da je poprilično otvoren prema temi „alternativnihterapija”, pogotovo za kirurga njegovih godina i povijesti. Majka sesuzdržala od svojih uobičajenih jetkih komentara. Čak je imala i nekolikogotovo pohvalnih opaski. „Ellen često ima i listu čekanja, znaš”, rekla jeDavidu, a nekoliko minuta kasnije nadodala liječničkim tonom:„Navodno postiže poprilično dobre rezultate s idiopatskim ublažavanjemboli.”

Iako me nikad nisi preporučila nikome od svojih pacijenata, mama,pomisli Ellen. Je li joj majka osjećala potrebu da je dobro predstavi ocu?Kao da je Anne samohrana majka, a dijete dolazi u paketu s njom, kaošto je Jack dolazio u paketu s Patrickom.

David je pričao o svojim dvama sinovima s očinskom nježnošću; isam spomen njihovih imena, nehotice bi mu izmamio smiješak.

„Imaju li oni djece?” pitala je Ellen. Odbijala je previše razmišljati očinjenici da su ta dva neznanca - jedan se bavi nekretninama, a drugimarketingom - nekoliko godina mlada od nje, koji žive na drugoj stranisvijeta i vjerojatno govore britanskim naglaskom i imaju britanski ten,zapravo njezina polubraća. Bilo je to kao da je saznala da izmišljeniprijatelji iz njezina djetinjstva zapravo cijelo vrijeme postoje. Dok je biladijete, često je pitala majku ima li njezin otac još djece, a majka bi jojovisno o raspoloženju odgovorila vedro ili odrezano, „Vjerojatno.”

Ellena je u mašti stvorila braću i sestre: seksi starijeg brata koji jenosio kožnu jaknu, vozio motor i imao hrpu zgodnih prijatelja, mlađusestru koja ju je obožavala, stariju sestru koja joj je posuđivala šminku.Prerasla je to, naravno. Više zbilja nije bilo potrebe da ima dva mlađabrata. Prezaposlena je. Nema dovoljno vremena ni za svoje prijatelje. Štobi sad trebala: potražiti ih na Facebooku?

259

„Još nemam unuka”, odgovori David. „Cullum je oženjen, ali žena munije pretjerano zainteresirana za djecu, a Lachlanu izgleda odgovara dabude neženja.” Zastao je i namrštio se. „Dakle, ovo...” Nespretno jezamahnuo žličicom u smjeru Ellenina trbuha. „Ovo je moje prvo unuče!”Onda se zacrvenio kao da je prešao granicu.

„Da”, odgovori Ellen nastojeći biti velikodušna.„Tko je mogao zamisliti da ćemo biti djed i baka”, promrmljala je

Ellenina majka, a Ellen je vidjela kako su si njezini roditelji (njeziniroditelji!) uputili tajnovit, znakovit pogled.

Tijekom cijelog ručka Ellen je zurila u crte lica svog oca tražećidokaze da dijele isti DNK. Primijetila je da ima male uši i dobre zube.koje je majka bila stavila na popis njegovih prednosti. (Nije uočilanikakve dokaze njegovog „čudnog smisla za humor”, ali vjerojatno zatošto je bio nervozan. Svi su bili. Nijedno od njih troje nije se ponašalo kaoi inače.) Vjerojatno je i David nju kriomice proučavao jer je u jednomtrenutku iznenada rekao, „Mislim da imaš oči na moju majku.”

To je bio jedini put kad je bila na rubu da osjeti nešto značajno:osjećaj gubitka svega što je mogla imati? Obitelji koju nije poznavala?Djedovi i bake bili su joj slaba točka.

„Na tvoju majku koja se bavila tarotom?” reče Ellen.Izgledao je zapanjeno. „Tako je. Bavila se. Bio je to njezin smiješni

hobi. Kako si zaboga...”„Tvoja majka mi je jednom čitala iz karata”, brzo je rekla Anne.

(David valjda nije znao za njezin sustav bodovanja.) „Ne sjećaš se?Rekla je da mi u budućnosti vidi putovanje u daleke zemlje. Mislim dase nadala da ću otići na put daleko od tebe. Nisam joj se baš sviđala.”

„Mislim da te smatrala prijetnjom”, nasmiješio se David. „Voljela jeJane.”

„Jane ti je bila žena?” reče Ellen i zacrveni se jer je varao svoju ženukad je Ellen začeta i ona je zbog toga osjećala čudnu krivnju.

David se nakašljao. „Da.” Prinio je kapučino ustima. Ellenina majkakuckala je žličicom po rubu tanjurića. Za stolom do njihova dvije su ženezajedno gledale u laptop i gorljivo razgovarale o „slabom odazivu”.

260

„Majka mi je umrla 1998.”, reče David. „Svidjela bi joj se. Jako bi jezanimao tvoj izbor karijere.”

„Možda ne bi odobravala moje postojanje”, reče Ellen i nasmiješi sekako bi mu pokazala da se ne mora brinuti jer joj to ništa ne znači jer nijeneka zbunjena tinejdžerica, a to je ionako bilo jako davno.

„Ipak”, reče otac. Ugrizao se za usnu. „Ipak...” Pogledao je na sat.„Žurim. Bilo mi je jako drago, Ellen. Nadam se da ćemo ovo ponoviti. I,naravno, htio bih, možda, upoznati tvog budućeg muža, hm, Patricka, jeli? Naravno, ako ti to želiš.”

Koliko li je sve to bilo užasno čudno! Kao završetak spoja s nekim sinterneta, kad muškarac pokušava pokazati da je zainteresiran za drugispoj, iako je poprilično siguran da nema šanse, ali misli da se ipak isplatipokušati.

„Naravno!” reče Ellen pretvorivši se u lažni osmijeh.Obje ih je poljubio i otišao, zastavši na šanku da na brzinu plati

račun. Očito je bio muškarac koji je uvijek automatski plaćao račun.„I, kako ti se čini?” pitala je Anne prateći pogledom Davida dok je

izlazio iz kafića. Nije se osvrnuo. Gledao je u zaslon svog iPhonea ihodao. Bilo je nečega u majčinim lijepim ljubičastim očima što je Ellenpodsjetilo na izraz Patrickova lica na Colleeninu grobu. Je li to bilačežnja? Obuzela ju je mrzovolja.

„Jesi li bila na njihovom vjenčanju?” iznenada je rekla.„Na čijem vjenčanju?” upita Anne.„Na njegovom. Davidovom vjenčanju s Jane.”„Aha.” Majka je zauzela svoje uobičajeno držanje i glas joj se

spustio nekoliko oktava niže. „Zapravo jesam. Zajedno s Mel i Pip. Bilismo dio jedne grupe prijatelja. Užasan dan. Bilo mi je toliko mučno.”

„Od krivnje?”„Pa, ne. Zato što sam bila tri mjeseca trudna s tobom.”„Jao, mama.”Zamisli da je ta sirota djevojka znala da je jedna od

gošći trudna s njezinim novopečenim mužem.„Nije mi jasno zašto se ponašaš kao da ti je to neka novost”, reče

majka. „Oduvijek si znala da je bio zaručen za nekog drugog.”

261

„Znam da jesam”, odgovori Ellen. „Oprosti. Samo nisam razmišljala otome da si bila na njihovom vjenčanju.”

Znala je što radi. Previše se poistovjetila s mladenkom. Zato što sepodsvjesno - ne, zapravo vrlo svjesno - bojala da će se možda udati začovjeka koji još uvijek voli drugu, doduše, mrtvu drugu.

„Jesi li ikad razmišljala da mu kažeš da si trudna?” upita Ellen.„Ne baš”, reče Anne. „Ni sebi nisam priznala koliko mi je stalo do

njega. Potisnula sam to - da upotrijebim tvoj jezik. Pravila sam se da samsnažna feministkinja koja samo želi dijete.”

Ali sviđalo mi se kad si bila snažna feministkinja, pomisli Ellen.Sviđalo mi se kad si bila drugačija od mene. Tako sam ja bila više ja.

„Mislila sam da će ti sve ovo biti jako romantično!”, nastavi Anne.„Mislila sam da je to baš u tvom stilu! Rekla sam Pip i Mel, Ellen će bitioduševljena! A ti si neobično negativna prema svemu tome. Moja kći,oličenje pozitivnosti! Ona koja suosjeća s cijelim svijetom! Pa čak i sludom bivšom djevojkom koja ti uhodi zaručnika! Pa, može li malosuosjećanja za vlastitu majku?

„Moji hormoni”, započe Ellen oprezno.„Daj, molim te. Ne počinji mi s hormonima!”„Dobro”, reče Ellen. Znala je što treba reći. Majka ju je upravo

upoznala s novim muškarcem. „Divan je”, rekla je. „David, je li.Šarmantan. Zgodan. Zbilja mi se svidio.” To i nije bila neistina.

Kao da je upalila žarulju. Majka joj je zasjala, „Jelda!”A zatim su sljedećih pola sata razgovarale o Davidovim pozitivnim

karakteristikama u usporedbi sa svim ostalim muškarcima s kojima jenjezina majka hodala.

„Naravno, nijedan od tih jadnih nesretnika nikad nije imao šanse”,rekla je majka. „Sad to shvaćam. Kako bi i imali kad sam još uvijek bilazaljubljena u tvog oca? Podsvjesno sam se sputavala, zar ne? Trebalasam ti dati da me hipnotiziraš! Mogli smo raditi na mojim problemima.”

„To se ne bi dogodilo ni za milijun godina”, reče Ellen.Bilo je neobično utješno vidjeti zajedljivu iskru u majčinim očima

kad je izgovorila riječ „problemi”. Bilo bi stvarno previše da joj majka

262

odjednom razvije poštovanje prema hipnoterapiji.Ellen se parkirala pred kućom i vidjela da sva svjetla gore.Neće biti traženja ključa u mraku. Svjetlo na trijemu bilo je

pokvareno godinama, ali kao i mnoge druge stvari po kući, čudesno jepopravljeno u roku od tjedan dana otkad se Patrick uselio.

Nasmijala se kad su Patrickov i Jackov obris iznenada projurili krajprozora, rukama mašući po zraku. Doma smo, rekla je bebi. Izgleda dasu ti tata i brat još budni.

Položila je ruke na trbuh i odjednom, kao poruku iz budućnosti,osjetila je kako joj val nevjerojatno bolnih, vrućih trnaca prožima grudi.Bilo joj je otkriće da joj tijelo može iskusiti takve nove osjete.

„Zdravo, ti unutra.” Ovaj put je govorila naglas. „To me malo boli.Ali u redu je, ne smeta mi. Samo se ti odmaraj. Nastavi rasti.”

Opet ju je obuzeo onaj osjećaj zasljepljujuće radosti. Beba. Za Bogamiloga, imat će bebu s čovjekom koji je obožava. Ništa drugo nije bilovažno.

263

19. poglavlje

Svakoga dana u svakom pogledu sve više napredujem.

Poznata svjesna autosugestija čiji je autor čuveni francuski psihologi farmaceut („otac autohipnoze”) Émile Coué (1857. - 1926.)

„Jesi li lijepo noćas spavao, Jack?” upita Ellen.Bio je utorak ujutro i ona, Patrick i Jack su doručkovali. Patrick je

čitao novine, a Jack je bio neobično tih. Inače ga je za doručkom biloposvuda, kao da je preko noći nakupio hrpu misli i sve ih sad moraprosuti dok jede pahuljice, ali danas je tupo lupkao žlicom po rubu zdjelei Ellen je primijetila sjene pod njegovim očima. Izgledale su kao da imnije mjesto na njegovom glatkom dječačkom licu.

„Sanjao sam stvarno dug san”, reče Jack. „Trajao je i trajao, cijelunoć. Kao film koji traje vječno.”

„Hm”, reče Patrick ne podižući pogled s novina. „Pojedi doručak.”„O čemu je bio taj film u tvom snu?” upitala je Ellen.„O armagedonu”, odgovori Jack.Patrick je spustio novine i pogledao Ellen podigavši obrvu. „Znaš li

uopće što to znači?”„Da, naravno”, reče Jack, Izgleda blijedo, pomisli Ellen. „To znači

smak svijeta. Našao sam na internetu.”„Siguran sam da si ondje pokupio puno pametnih stvari”, uzdahnuo je

Patrick.„Jesam”, rekao je Jack ne shvaćajući ironiju. „Približava se, znate.

264

Armagedon.”,,E, ne približava se”, reče Patrick.„Kako znaš?” upita Jack. „Baš si neki dan rekao da ne znaš sve.”Patrick je žustro zatvorio novine, „Ovo znam,”,,U mom su snu svi koje poznajem umrli”, reče Jack. „Bilo je stvarno

strašno.” Ustao je i odnio polupojedenu zdjelu pahuljica u sudoper.„Moram Ethanu ispričati san. Imamo armagedonski klub.”

Patrick je odmahnuo glavom. „Ja sam bio u špijunskom klubu uškoli. Možete li pretvoriti svoj klub u špijunski?”

Jack je pogledao oca kao da je poremećen. „Ne, tata, to stvarno nemogu učiniti.” Zvučao je kao da mu je tridesetak; kao da je direktor podstresom koji jednostavno ne može preuzeti još jedan projekt koliko godželio pomoći.

Izašao je iz sobe noseći teret cijelog svijeta na svojim uskimramenima.

„Armagedon, dakle. Baš vesela tema za razgovor uz doručak, zarne?” reče Patrick dok su slušali kako Jack tutnja po stepenicamauspinjući se u svoju sobu. Odnio je tanjur u sudoper i nasmiješio joj se.„Jesi li uzbuđena?”

Išli su na Ellenin prvi ultrazvuk.„Jesam”, reče Ellen. Jedva čekam da je vidim. Sad se osjećam kao

da je ova beba neki užasni želučani virus. Želim dokaz da postoji todijete zbog kojeg mi je toliko mučno.”

Pomislila je, Molim te, nemoj spominjati kako Colleen nije imalamučnine ili njezin prvi ultrazvuk.

Patrick je zaustio i Ellen ga je brzo prekinula, bojeći se da će početivrištati ako mu iz usta izađe riječ „Colleen”.

„Znaš da je u jedanaest sati? Nađemo se ondje? Na ultrazvuku?”„Baš sam to htio reći”, odgovori Patrick, „Možemo ići skupa. Kad

odvezem Jacka u školu, vratit ću se ovamo da napokon maknem onekutije. Kad sam se jutros probudio, pomislio sam, koja je svrha toga dasam sam svoj šef ako ne mogu uzeti nekoliko sati slobodno kad mi treba?A ti si dovoljno dugo trpjela te kutije.”

265

Prije nego je Ellen uspjela odgovoriti, odozgo se začuo Jack, „Taa-taaa!

„Moram vidjeti što treba gospodin Armagedon”, reče Patrick. Zastaoje i namrštio se. „Pitam se je li taj klub bio njegova ideja. Zašto bi klinacrazvio zanimanje za armagedon? Što ti misliš? Nije li to malo...”

„Taa-taaa!” Prvi put kad je Jack tako vrisnuo, Ellen je otklizala nizhodnik, a srce joj je lupalo jer je pretpostavljala da on leži na podu ulokvi vlastite krvi. Sad je bila pametnija. Vjerojatno je izgubio čarapu.

„Dolazim!”zagrmio je Patrick i zatutnjao uz stepenice baš poput svogsina, ali čak možda i glasnije.

Ellen je spustila žlicu i promišljala o zobenoj kaši i svojoj savjesti.Uzet će slobodno prijepodne da makne kutije.Osjetila je kako joj navire smiješak: zadovoljni, sočni, mačkasti

smiješak. Dobra je. Prokleto je dobra. Svaki dan u svakom pogledu onzbog nje sve više napreduje.

Smiješak je gotovo smjesta nestao. Ajme, čudo da nije spojila vrhoveprstiju na rukama i zabacila glavu uz pakosno cerekanje! Ona je vještica!Manipulativna, neetična...

Ali zapravo su to sve bile prazne priče. Ustvari ništa od toga nijeosjećala. Duboko u sebi osjećala je samo hladno, osvježavajućezadovoljstvo zbog dobro obavljena posla.

Osjećala se krivom samo zbog nedostatka osjećaja krivnje.To nije bilo planirano; barem ne koliko ona zna. Nije imala svjesnu

namjeru hipnozom natjerati Patricka da makne kutije. Bio je uzrujan zbogklijenta koji nije htio podmiriti račun. „Ne javlja mi se na telefon i neodgovara na poruke”, žalio se Patrick dok su ležali skupa u krevetuprethodne noći. „Ignorira me, kao da sam ja u krivu. Ponaša se premameni kao da ga uhodim, kao da sam Saskia!”

„Hoćeš da napravimo vježbu opuštanja?” upitala ga je Ellen. Nakonone noći prije prosidbe prestala mu je to nuditi, a imali su i puno drugihstvari na pameti: trudnoću, useljenje Patricka i Jacka u njezinu kuću,susret s ocem.

Patrick je bio tako zahvalan i jako podložan sugestiji; o tome se

266

radilo. Bio je kao Julia. Imao je sposobnost fokusiranja i vizualizacije.Bio je maštovitiji nego što je mislio.

Rekla mu je da zamisli kako se penje na vrh planine. Na leđima nosiruksak pun brige, bijesa i stresa koji mu je uzrokovao onaj užasni klijent.Kako se penje uz planinu, tako postupno odbacuje jednu po jednunegativnu emociju dok na kraju ne skine cijeli ruksak, nakon čega stižena vrh i duboko udiše čisti, opuštajući planinski zrak, a sa svakimudahom ponire dublje i dublje u sebe.

I dok je gledala kako mu čelo postaje glatko, a prsa mu se dižu ispuštaju sa svakim dubokim udahom, činilo se kao da su zajedno na vrhuplanine i udišu isti zrak. Govorila je kako će mu taj bistri, svježiplaninski zrak pomoći da donese bistre, svježe odluke. „Učinit ćešupravo ono što ti je potrebno da dovedeš svoj život u red”, rekla je. „Biloto zvanje odvjetnika, delegiranje papirologije ili micanje kutija koje većneko vrijeme želiš maknuti. Sustavno ćeš se rješavati nereda u životu,tako da ćeš se do kraja tjedna osjećati kao da sve imaš pod kontrolom,moći ćeš slobodno disati, bit ćeš energičan i ushićen kao da stojiš navrhu te planine s visoko uzdignutim rukama!”

Hipnoza vas ne može natjerati da učinite nešto što se protivi vašimintrinsičnim vrijednostima. Zapravo, ne može vas natjerati da učiniteništa što ne želite.

Puno je puta to objašnjavala klijentima.Patrick je želio maknuti te kutije. Želio se riješiti papirologije. Želio

je nazvati odvjetnika. Otvoreno je priznao da je sklon odgađanjuneugodnih zadataka. To što je i ona željela da makne te kutije, nijemijenjalo činjenicu da će se on osjećati sjajno jednom kad to učini.

„Podmiti ga seksualnim uslugama”, rekla je Julia za večerom nekidan.

„Odbijaj seks dok ih ne makne”, rekla je Madeline.Suptilna sugestija tijekom ugodne hipnoze sigurno je bolja od

zvocanja, vikanja ili manipulacije seksom. To kao da je ispalo izpedesetih.

Osim toga, nije njegovoj svijesti dala uputu da zaboravi njezinu

267

sugestiju o micanju kutija. Tako da bi on trebao biti potpuno svjestantoga što je rekla. Pitat će ga za to. „Smeta li ti što sam sinoć spomenulakutije?” pitala bi vedro i ležerno.

Ali tek kad ih makne, naravno. Nema smisla da to spominje dok sezbilja ne dogodi.

„Bok, Ellen!” Jack je utrčao u kuhinju noseći školsku torbu.„Jesi li ponio užinu?” upitala je Ellen.Preuzela je spremanje užine za školu kad je vidjela što mu Patrick

daje svaki dan: jadni sendvič od Vegemitea na mlohavom bijelom kruhu(Tko uopće još jede bijeli kruh? Nije li to skoro protuzakonito?) i zelenujabuku. „Mora imati bjelančevine u svakom obroku”, rekla je Patricku.Usprotivio se, rekao da nije takav šovinist pa da očekuje da će onapreuzeti spremanje Jackove užine samo zato što je žena, a on je većgodinama zadužen za Jackovu užinu, uostalom, Jack ne želi jesti ništadrugo, a i zar nema u Vegemiteu bjelančevina? Ali inzistirala je,iznenadivši sama sebe svojom upornošću. Čim se Jack uselio u njezindom, činilo joj se da je njegova prehrana postala njezina odgovornost.Svaki put kad bi ga uspjela navesti da pojede nešto zdravo, osjetila biduboko zadovoljstvo, a usne bi joj oponašale njegovo žvakanje, kao daispunjava neku urođenu, biološku potrebu. Na kraju svakog dana u glavibi pobrojila sve što je Jack pojeo tijekom dana, kao da nekome podnosiizvješće o njegovoj prehrani. Sasvim sigurno ne Patricku; vjerojatnoJackovoj majci. Ovako sam ti danas hranila sina; kvalitetnommješavinom složenih ugljikohidrata i bjelančevina.

Danas mu je spremila savijaču s tunjevinom i rižom i malu zdjelicuvoćne salate da je pojede uz jogurt. Jack je uzeo ručak iz hladnjaka bezprimjetnog entuzijazma.

„Možeš preliti jogurt preko voća”, rekla mu je.Prazno ju je pogledao.Uzdahnula, Možda se još uvijek brine zbog armagedona ili jadnom

djetetu možda nedostaju sendviči s Vegemiteom. Njezini napori da gazdravo hrani očito nisu urodili plodom; izgledao je iscrpljeno.

„Jesi li dobro?” upitala ga je. „Možda bi trebao danas ostati doma?”

268

„Ma, ne”, odgovori Jack. „Idem k Ethanu poslije škole.”Pogled joj se susreo s Patrickovim iznad Jackove glave. Ako ona

bude inzistirala da Jack ostane doma, Patrick bi jasno pokazao da seslaže s njom. Podržao bi je svaki put kad bi pokazala imalo autoriteta.

„Dobro, ali večeras ćeš rano u krevet.”„Definitivno.” Patrick mu je raskuštrao kosu, onako grubo, ali s

ljubavlju, kako to očevi čine. ,,I nema više pretraživanja Interneta bezprisustva odraslih. Potražit ćemo nešto o špijunskim klubovima.”

Jack je zakolutao očima.Kad su otišli u školu, Ellen je provjerila u rokovniku tko joj dolazi to

jutro prije ultrazvuka. Luisa Bell.Koliko je to tužno i nezgodno da isti dan kad ide na svoj prvi

ultrazvuk, ima i seansu s nekim tko pati od „neobjašnjive neplodnosti”.Ili je to ipak možda sretna zgoda. Svim će srcem pokušati za Luisu

učiniti što god može.Preplavio ju je val mučnine i Ellen je pogledom potražila svoj „kamen

blagostanja”. Bio je to bijeli kamen ugodna oblika koji je našla na plažiubrzo nakon što je upoznala Patricka. Odlučila ga je upotrijebiti zasamohipnozu kojom je pokušavala ublažiti jutarnje mučnine, to jestmučnine koje traju cijele božje dane. Zamislila je to tako da svaki putkad zakotrlja kamen po trbuhu, njezina će joj podsvijest pomoći da se valmučnine povuče. Jedini je problem bio što nije mogla pronaći kamen.Zadnji put kad ga je vidjela, Patrick ga je bacao u zrak dok je hodao pokući i psovao nekome preko telefona. Razgovor joj je zvučao preozbiljnoda bi mogla reći, „Hej, vrati mi moj kamen blagostanja!”

Uzdahnula je i napravila si šalicu čaja umjesto toga, zamišljajućimajku kako se podsmjehuje, „Kamen blagostanja, svašta; popij taj čaj!”

Sat vremena kasnije, Luisa je prilazila stazom i skoro se sudarila sPatrickom, koji se gegao kroz ulazna vrata s rukama oko kutijeraznoraznih stvari koje je odlučio darovati u dobrotvorne svrhe.Pomaknuo se da Luisa prođe, smrknuto joj kimnuo i nastavio dalje premaautu. Čelo mu je bilo znojno, a oči su mu djelovale mahnito. Otkad jeodvezao Jacka u školu, radio je bjesomučnim ritmom kao da si je

269

postavio nemogući rok i odlučio ga ispuniti.Ako si se ikad pitala je li hipnoza učinkovita...„Oprostite zbog toga”, reče Ellen. „Moj, hm, zaručnik radi veliko

pospremanje.”„Da, čula sam da se udajete.” Luisa je tapkala po nosu vlažnim

rupčićem. Bila je oličenje prehlađene žene, kao da je dobila ulogu utelevizijskoj reklami za tablete protiv gripe i prehlade. Nos joj je biocrven, a oči krvave i natečene. Ellen je osjetila kako su se i njoj izsuosjećanja začepili sinusi.

„Čuli ste da se udajem?” reče Ellen dok je vodila Luisu uz stepenice.Iz nekog je razloga pomislila na Saskiju. Je li javljala tu vijest svimnjezinim klijentima?

„Patricia Bradburry”, kratko odgovori Luisa.Julijina majka. Ellen je zaboravila da je Luisa kći prijateljice Julijine

majke.Ako je Luisa znala za zaruke, je li znala i za trudnoću? Valjda su ljudi

dovoljno pametni da ne prenose nasumične vijesti o trudnoći ženi kojaočajnički želi dijete.

„Želite da vam napravim šalicu biljnog čaja?” upitala je Luisu ipokazala joj na naslonjač za klijente. „Mogu vam ga napraviti s medom ilimunom za prehladu.”

„Dakle, ja nisam trudna”, reče Luisa. „Ali navodno vi jeste.”Očito ljudi nisu dovoljno pametni.„Pa, da, zapravo. Još je rano...” započe Ellen.„Čula sam da se slučajno dogodilo”, reče Luisa. Šmrcnula je i

zgrabila hrpu Elleninih rupčića. Grubo je obrisala nos.„Istina je da nije bilo planirano”, oprezno će Ellen. Sjela je i uzela

Luisin dosje, koji je unaprijed izvadila i stavila na stolić da bude spremanza seansu.

„Možda ste slučajno sebe hipnotizirali dok ste pokušavalihipnotizirati mene.” Luisa se gorko nasmijala, što se pretvorilo u vlažnikašalj.

„To vam se sigurno čini jako nepravedno”, reče Ellen.

270

„Rekli ste da ćete mi pomoći da zatrudnim”, reče Luisa.„Nisam!” odgovori Ellen. Nikad to ne bi rekla. Iako je istina da je

gajila velike nade da će imati uspjeha s Luisom. Tijekom godina pomoglaje mnogim ženama u sličnoj situaciji. Slale su joj emotivna pisma ifotografije svojih beba; jedna je čak i nazvala dijete Ellen u njezinu čast.

„Želim povrat novca”, reče Luisa. „Samo sam zato došla danas. Viste prevarantica. Iskorištavate ljude koji pate, kad su najranjiviji. Nemogu vjerovati da su mi vas preporučili.”

Ellen je osjetila kako su joj vrući trnci preplavili tijelo kao trenutnaalergijska reakcija. „Luisa”, rekla je. „Jako mi je žao...”

„Samo mi vratite novac.”Nikad klijentu ne vraćaj novac. Flynn joj je to utuvio. Ti pružaš

profesionalnu uslugu. Profesionalci ne vraćaju novac bez razloga.Poštuj se. Poštuj svoj posao.

„Vi ste šarlatanka”, reče Luisa. Glas joj je drhtao na rubu suza.„Zašto bih ja plaćala stvari za vašu bebu: dječju odjeću, dječje pelene.Zar mislite da nam treba još ovaj dodatni trošak uz sav novac koji namodlazi na umjetnu oplodnju? Muž mi je rekao da su sve te alternativnestvari hrpa gluposti i bio je u pravu.”

Sad je već jecala, ljuljajući se naprijed-natrag kao da je shrvana boli.Ellenine su se oči napunile suzama od suosjećanja. Što reći, što reći?

„Luisa, zbilja vjerujem da još možemo...”„Samo mi vratite novac.”,,U redu”, reče Ellen. „Hoću. Samo trenutak. Napisat ću vam ček.”Uzela je čekovnu knjižicu iz ladice u stolu i gledala kako joj ruka

lagano drhti dok je pisala Luisino ime. Svi simptomi trudnoće odjednomsu joj se pojačali - grudi su joj otvrdnule i žarile, usta su joj se napunilametalnim okusom - kao da joj je tijelo željelo izazvati još veću krivnjušto je ona trudna, a Luisa nije.

„Nemojte slučajno da mi ga odbiju.” Luisa je ugurala ček u torbicu.„Neće”, reče Ellen. Jedan dio nje htio je ošamariti tu ženu, a drugi dio

htio ju je zagrliti.,,U redu, onda...” Luisa je kihnula triput zaredom. Pritisnula je

271

natopljeni rupčić na nos i pogledala Ellen uplakanim očima.„Nazdravlje”, reče Ellen. Ruka joj je nehotice poletjela prema

Luisinoj u suosjećajnoj gesti. Sirotica je izgledala tako jadno.„Ne dirajte me”, reče Luisa. Okrenula se i sišla niz stepenice cijelim

putem ispuhujući nos. Patrick ju je gledao iz hodnika dok se uspravljao sdvjema ogromnim vrećama za smeće prebačenim preko ramena poputkakva dizača utega. Pristojno se nasmiješio Luisi, ali smiješak mu jeiščezao kad je vidio da je očito nesretna. Uputio je upitan pogled Ellen, aona je tiho slegnula ramenima.

Ellen je Luisi otvorila vrata i ona je otišla bez riječi, žustro hodajućiniz stazu, isturene brade i mašući rukama kao da se sprema nečemu statina kraj.

„Što joj se dogodilo?” upitao je Patrick i stao kraj Ellen na vrata.„Ljuta je na mene jer sam trudna, a ona nije”, reče Ellen. „Ona... Tko jeto?”

Luisa je zastala pred kraj staze i razgovarala s visokim muškarcem stamnim sunčanim naočalama i u modernom odijelu. „Poznaješ li ga?”upitao je Patrick, „Mislim da ne”, odgovori Ellen.

Obuzeo ju je snažan zloslutni osjećaj dok je gledala kako Luisazamahuje rukom prema kući, a muškarac se saginje prema njoj i sluša jecijelim tijelom. Bio je neobično zainteresiran za to što Luisa priča; tkogod on bio, Ellen nije željela da sad razgovara s Luisom.

„Nadam se da nije novi klijent”, reče Patrick. „Jer izgleda da mu jenapunila uši.”

„Ne očekujem nikoga”, odgovori Ellen. Zaškiljila je. Muškarac seokrenuo pa mu je vidjela lice iz profila. Imao je velik, kljunast nos.Djelovao joj je poznato.

„Čini mi se da ga odnekud znam.” Patrick je pomaknuo vreće sasmećem da ih udobnije smjesti na ramena.

,,I meni”, reče Ellen. „Je li voditelj vijesti ili nešto? Glumac?”Gledali su kako Luisa poseže u torbicu i pokazuje nešto muškarcu.„Mislim da mu pokazuje ček koji sam joj dala”, reče Ellen.„Zašto si joj dala ček?”

272

„Povrat novca”, reče Ellen.„Povrat? Vratila si joj novac jer si trudna?”„Objasnit ću ti kasnije. Što sada radi?”Muškarac je posegnuo u džep sakoa i izvadio nešto nalik posjetnici.

Luisa ju je pogledala pa se nasmiješila. „O, Bože”, reče Ellen. „Tko je tajčovjek?”

„Idem saznati”, reče Patrick. „Ne mogu samo tako stajati i čavrljatina tvom posjedu.”

„Ne, čekaj.” Ellen je grizla nokat i gledala kako Luisa pažljivosprema njegovu posjetnicu u torbu, kao da pohranjuje neki važandokument, a onda otišla. Muškarac je podigao ruku i mahnuo u znakpozdrava, a zatim produžio stazom, elegantno skinuvši naočale jednomrukom. Izgledao je ljutito i odlučno, kao da ide ravno u ured zaizgubljenu prtljagu na aerodromu.

„Dobro”, reče Patrick. Spustio je vreće sa smećem i otvorio mrežu navratima. „Trebate nešto?”

Glas mu je imao agresivan ton. Ellen mu je povukla stražnji diomajice. „Patrick, nemoj...”

„Došao sam razgovarati s Ellen O’Farrell”, odgovori muškarac. Nijese nasmiješio. Većina ljudi nije mogla da se barem kurtoazno nenasmiješi kad bi došli nekom nepoznatom na vrata.

„Imate li zakazano?” Patrick je ispravio ramena.„Ne.” Muškarac je podigao bradu kao da želi reći, I što ako nemam?Patrick je naduo prsa, a Ellen je pomislila, Ma, vidi ti mog viteza.

Rekao je, „Onda se vratite kad zakažete sastanak.”Situacija je izmicala kontroli. Ellen je stupila naprijed. „Ja sam Ellen.

Mogu li...” Muškarac se okrenuo prema njoj s takvom mržnjom u očimada se Ellen zbunila. „Mogu li vam pomoći?”

„Ja sam Ian Roman. Moja supruga je vaša pacijentica. Rosie. Sjećateje se? Pomagali ste joj da prestane pušiti, iako za divno čudo i dalje pušikutiju dnevno.”

Zato joj je bio poznat. Rosiein bogati muž. „Velika zvjerka”. Tako gaje Rosie opisala. Bavi se nekretninama, zar ne? Ili je nekakav medijski

273

tajkun? Ellen se nije mogla sjetiti što je od tog dvoga. Samo je znala damu je vidjela lice u novinama.

„Baš me briga tko ste”, reče Patrick, iako je Ellen po suptilnojpromjeni tona njegova glasa vidjela da on točno zna tko je Ian Roman igdje mu je mjesto na društvenoj ljestvici. „Ne možete samo tako upastibez zakazanog sastanka.”

„U redu je”, reče Ellen. „Imam nekoliko minuta.” Stala je među njihdvojicu i uputila Patricku pogled koji mu je trebao reći, Hvala ti, dragi,ali sad se možeš povući. „Ured mi je ondje, Iane.” Namjerno je naglasilanjegovo ime. „Možemo porazgovarati desetak minuta.”

„Bit ću ovdje”, reče Patrick s tonom upozorenja u glasu.„Dakle, ovdje navodno hipnotizirate ljude”, reče Ian Roman kad ga je

dovela gore. Osvrnuo se po Elleninu dražesnom uredu i nosnice su mu seproširile kao da gleda nešto nehigijensko i neukusno.

„Sjedite.” Ellen je pokazala na zeleni naslonjač i iz nekog razloga,možda od straha, brzopleto rekla, „Uzmite čokoladicu.”

Ian je sjeo, a čokoladice nije ni pogledao. Povukao je nogavice hlača.Ellen je sjela pred njega. U glavi je vrtjela zadnju seansu s Rosie.

Ian se iznenada nagnuo naprijed. ,,I tako, neki dan je Rosiena sestradošla u posjet. Ranije sam se vratio kući, zastao u hodniku da pogledampoštu i čuo ih kako razgovaraju. Nisam ih baš slušao, ali onda je počelodopirati do mene i znate što sam čuo?”

Nije čekao odgovor.„Čujem kako moja žena govori da je pod hipnozom otkrila da me

zapravo ne voli. Divno! Ali znate što, u redu je, nije to nikakav problemjer sad je hipnotiziraju da me zavoli. Za sto pedeset dolara po seansi!Zaboravimo na pokušaje prestanka pušenja, to je preteško; pomozimovam da zavolite muža. Onog za kojeg ste se udali prije jebenih petminuta!”

Ellen je duboko i uzdrmano udahnula. Što je to danas u zraku?Pokušala je zvučati suzdržano i profesionalno, a opet brižno isuosjećajno. „Naravno, bilo bi neetično da razgovaram s vama o terapijivaše supruge; međutim, razumijem...”

274

„Da, naravno, jer vi ste baš jako etični.”Odozdo se čuo tup udarac i tresak. Zvučalo je kao da je Patricku.

ispala jedna od kutija. Ellen je osjetila toplinu u obrazima. Nisamšarlatanka. Nemam se zašto osjećati krivom. Ili možda ima.

„Jeste li razgovarali s Rosie o tome?” pitala je.„Nemam joj više što reći”, odgovori Ian. „Naš je brak očito gotov. Ne

treba mi žena koju moraju hipnotizirati da me zavoli. Za Boga miloga.Kakva smijurija. Potpuna smijurija.”

Njegova maska suzdržanog bijesa na časak je skliznula i to je bilodovoljno da Ellen sve shvati. On voli Rosie i strašno je povrijeđen, ali odsvega toga važniji je njegov slomljeni ponos. To ga goni. Ego mu jepretrpio silovit udarac i on će se boriti dok ga ne prestane boljeti.

„Nikad im ne diraj u ponos”, baka je jednom rekla Ellen, „Muškaracs povrijeđenim ponosom je kao ranjen medvjed koji divlja po šumi.”

Ellen je masirala trbuh. Prije nego je došla Luisa, popila je dvije čaševode da bi se pripremila za jutrošnji ultrazvuk. Očajnički je trebalaisprazniti mjehur.

„Imao sam zadovoljstvo upoznati još jednu vašu zadovoljnu klijenticukad sam dolazio”, reče Ian. „Sjajan vi tu posao vodite. Redovno dajetepovrat novca, je li?”

„Zbilja morate razgovarati sa suprugom o tome”, rekla je Ellen.Koprcala se; njezin profesionalni identitet odjednom se činio nesigurnim islabim. Vidjela je majčino lice otprije puno godina: „Ellen, nije valjda daozbiljno razmišljaš da gradiš karijeru na tome?” Sjetila se svih šala ipodsmijeha i sumnji koje je ikad podnijela. Odjednom se osjećala kao dajest nadriliječnica i šarlatanka. „Nije sve onako kako se čini.”

„Kladim se da imate veze i s onim idiotskim hipno-promocijama, zarne?” reče Ian. „Tako je valjda lakše grupno opljačkati ljude.”

O, Bože, kad bi znao u kakvom je odnosu s Dannyjem... Kako bi onizašao na kraj s ovakvim napadom? Ili Flynn? Obojica bi se bolje nosili stim nego ona sada.

„Pretpostavljam da liječite i rale, je li?” reče Ian. „Zaboravite kemo-terapiju. Samo upotrijebite snagu uma.”

275

„Ama baš nikad nisam tvrdila nešto neutemeljeno”, odgovori Ellen.„Za Boga miloga, ja nisam iscjeliteljica. Ja sam kvalificirana kliničkahipnoterapeutkinja i savjetnica. Hipnoterapiju je priznala Australskimedicinski savez. Liječnici me preporučuju svojim pacijentima.”

(Doduše, ne i moja vlastita majka.)„Pretpostavljam da im za to dajete lijepu proviziju.”„Zapravo, ne.” (Iako je za prošli Božić poslala Lani Peterson finu

bombonijeru. Je li to pogrešno?)Ian je ustao i otišao do prozora. Tapkao je po staklu kao da testira

koliko je čvrsto. „Pogled na ocean. Ovo je divna kuća. Posao vam očitodobro ide.”

„Ovo je ustvari kuća moje bake...” započe Ellen. Čula je Flynnovglas: Ne moraš mu objašnjavati svoju financijsku situaciju.

Ian se okrenuo i pogledao je. Govorio je blago, gotovo srdačno, kaoda joj daje lijepi kompliment. „Dokrajčit ću vas.”

„Molim?” Skoro se nasmijala naglas. Zvučalo je tako dramatično. Očemu on govori?

Slatko se nasmiješio. „Uništit ću vam posao.”

276

20. poglavlje

Sve što mi jesmo rezultat je naših misli. Ako čovjek govori ili radi sazlim mislima, bol ga slijedi. Ako čovjek govori ili radi s čistim mislima,sreća ga slijedi, kao sjena koja ga nikad ne napušta.

Budistički citat na hladnjaku Ellen O’Farrell

Vozila sam se natrag u ured sa sastanka na gradilištu kad mi je sinuloda sam samo pet minuta udaljena od hipnotičarkine kuće.

Nemoj, pomislila sam. Imaš sastanak sa Steveom kasnije. Čeka temilijun e-mailova. Dobro si raspoložena. Zašto to uvijek napraviš kad sidobro raspoložena?

Ali već sam skretala lijevo umjesto desno, kao da nisam imalanikakvog izbora, kao da njezina kuća ima nekakvu neodoljivu magnetskusilu.

Osjećala sam se čudno zbog onoga što sam učinila u nedjelju.Neprestano sam razmišljala o tome i čudila se sama sebi; kako sammogla ući u nečiju kuću i peći kekse. Zamišljala sam kako bi takvoponašanje djelovalo nekom drugom. Na primjer, ljudima koje sam upravoupoznala na gradilištu. Jedna od žena ondje rekla mi je da je provelaprošli vikend u Mudgeeju, a ja sam pomislila, kad bi samo znala što samja radila u nedjelju. Kako bi ti se izraz lica promijenio, kako bi opreznoustuknula, kako bih se ja smjesta pretvorila iz kolegice u čudnuluđakinju.

Nikad se zapravo nisam osjećala kao da radim nešto loše kad bih

277

ulazila u Patrickovu kuću, zato što je nikad nisam prestala smatratidomom. Ondje sam provela najsretnije godine svog života. Ribala samkupaonicu svake subote ujutro. Obojila sam Jackovu sobu. Izabrala samtepih za blagovaonicu. Nikad mi se to nije činilo ilegalno ili pogrešno;smatrala sam da imam pravo biti ondje, čak iako se s tim nitko drugi nebi složio.

Ali ući u Elleninu kuću, peći kekse i otvarati vrata ljutitimposjetiocima kao da živim ondje - osjećala sam da sam možda prešlagranicu.

Probudila sam se u ponedjeljak u 3 ujutro s jasnom misli u glavi:Moram potražiti pomoć. Ići na terapiju. Pravu terapiju. Moram prestati.Čak sam na internetu potražila terapeute i zapisala imena i brojeve. To jeodgovorno ponašanje.

A onda sam se probudila nekoliko sati kasnije za posao i sve mi sečinilo tako obično na danjem svjetlu i pomislila sam, ma, meni zapravone treba terapija. Imam posao. Nisam suicidalna, bulimična niti čujemglasove u glavi. Samo ću prestati. Keksi će biti moj labuđi pjev. Mojoproštajni dar.

Taj me osjećaj držao cijeli dan jučer i sinoć sam se osjećala sjajno.Čak sam i otišla do susjeda i podsjetila sretnu labradorsku obitelj da sevečeras odvozi smeće. Bilo je to brižno, dobrosusjedsko ponašanje, a neponašanje nekoga kome treba terapija. Uzvrtjeli su se, zahvalni jer su bilizaboravili da se odvozi smeće, a imaju toliko otpada od selidbe i, da,kako je bilo u nedjelju? Na trenutak sam potpuno zaboravila na mitskuproslavu četrdesetog rođendana, ali onda sam posve uvjerljivo odglumilada se prisjećam i rekla da je zabava bila sjajna, a vikend mi se već činitako daleko iako je tek ponedjeljak, to posao učini čovjeku, ha ha ha,tralala, nije li život smiješan.

Danas sam otišla na posao ni ne pomislivši na Patricka, Jacka, Ellenili bebu. Uživala sam na sastanku. Planirali smo novi trgovački centar.Na odličnoj je lokaciji, visoko i gleda na ocean pa sam se sjetila Elleninaureda s onim velikim ostakljenim prozorima i kako se sunce odbija odvode pa sam rekla arhitektima da nam treba prostor nalik seoskom trgu s

278

velikim ostakljenim prozorima, mjesto gdje se može sjesti, popiti kava igledati nebo, s dovoljno prostora da mališani mogu trčati ukrug i glumitiavion. Bilo bi to mjesto kakvo mi je trebalo kad bih vodila Jacka ukupnju dok je bio mali. Začudo, još se uvijek osjećam kao majka malogdjeteta, iako je on već školarac i više mi ne pripada. Kao da samzaleđena u vremenu. Arhitekti su rekli, dobro, ha ha ha, nazvat ćemo gaSaskijina zona spokoja, a u glasu im se čula blaga nota snishodljivosti iočijukanja, kao da govore „da, draga” jer je ženica tražila veću kuhinju,ali borit ću se rukama i nogama da taj trg ostane u planu. Činim to zamajke.

To me ispunilo silnim profesionalnim zadovoljstvom i prisjetila samse zašto volim urbanizam. Sjela sam u auto i zazvonio mi je telefon. Bilaje to Tammy.

Moja stara prijateljica Tammy Cook. Ona koja mi je dopustila da seuselim u njezinu slobodnu sobu nakon što je Patrick rekao, „Gotovo je.”

Bila mi je tad dobra prijateljica, brinula se o meni kao da sam invalid.Pravila mi je pileću juhu i šalice čaja i držala me za ruku dok sam ležalana krevetu, buljila u strop i pokušavala disati, iako sam se osjećala kaoda mi se kamion parkirao na prsa. Sjećam se kako sam je pitala hoće liživot ikada ponovo biti kao prije i rekla je, „Naravno da hoće, dušo.”Bila je u krivu, ali ipak draga osoba, tip djevojke koji te zove „dušo” igovori „volim te”. Zapravo ne mogu ni vjerovati da sam nekad imalatakvu prijateljicu. Kao da se sjećam da sam nekad tečno govorilafrancuski, a sad ne razumijem ni jednu jedinu riječ.

Kad sam se odselila od nje u svoj stan, i dalje se trudila da mi budeprijateljica. Zvala me da idemo plesati i piti u klubove i barove. Htjela jeda se trgnem, da se saberem, da mu pokažem, da se vratim u život.

Sjećam se da sam mislila kako to nije pošteno. Da je Patrick poginuou prometnoj nesreći, bilo bi mi dopušteno da tugujem za njim godinama.Ljudi bi mi slali cvijeće i sućutne poruke; donosili bi mi složence. Bilo bimi dopušteno da čuvam njegove fotografije, da pričam o njemu, da seprisjećam dobrih vremena. No, budući da me nogirao, budući da je jošuvijek živ, moju su tugu smatrali nedostojanstvenom i jadnom. Nisam

279

prava feministkinja kad govorim koliko ga volim. Prestao me voljeti paprema tome i ja njega trebam prestati voljeti. Smjesta. Sjec-sjec. Da siodmah isključila te blesave osjećaje. Ljubav ti više nije uzvraćena, dakle,glupa je.

On i Jack nestali su iz mog života kao da su mrtvi, ali to se ne smatratragedijom. Prekidi se svima događaju. Isto je bilo s maminom smrti.Stari ljudi stalno umiru. A bila je i bolesna! Zapravo je to blagoslov. Pašto onda ako joj više nikad nećeš čuti glas. Pa što onda ako više nikadnećeš Jacku pročitati priču prije spavanja. Pa što onda ako više nikadnećeš voditi ljubav s Patrickom.

Preboli to, kreni dalje, saberi se, curo. Svi su htjeli da se na brzinuopet usrećim - da se ošišam, upišem na večernje tečajeve - i jako ih jeiritiralo što to nisam učinila; što to nisam mogla učiniti. Nije ni čudo dami je Tammy nestala iz života.

I evo je sad opet, nakon svih tih godina glas joj preko telefona zvučipotpuno isto: Tammy je uvijek zvučala kao da je pomalo zadihana, kaoda je upravo trčala po kvartu.

„Saskia, dušo, opet sam u Sydneyju!” Nisam ni znala da je bila otišla.„Nisi na Facebooku!” rekla je. „Kako da te stari prijatelji pronađu akonisi na Facebooku, barbarko jedna!”

Ponašala se kao da smo izgubile kontakt kako se to normalnimljudima događa. Nije ni spomenula Patricka. Pitala me hoću li s njom napiće u srijedu navečer. Rekla sam da hoću i sjedeći tako u autu, licaobasjana suncem, pomislila, nema govora da meni treba terapija! Idemsutra navečer sa starom prijateljicom na piće! Savršeno sam normalna.

A pet minuta kasnije već sam vozila prema hipnotičarkinoj kući.Samo ću proći pored kuće, govorila sam si. Neću zaustaviti auto.

Jack će biti u školi, Patrick na poslu, a Ellen će sjediti u svojoj prugastojstolici u svom slatkom malom staklenom raju, nuditi čokoladice ipodizati i spuštati svoj blagi glas dok sunčeve zrake plešu po zidovima.

Dok sam se vozila onamo, priželjkivala sam da sam još uvijekDeborah i da idem na seansu zbog bolne noge. Čudno koliko sam uživalau tim seansama. Bol mi se u zadnje vrijeme opet pogoršala. Nisam ni

280

pokušavala upotrijebiti Ellenine tehnike. Sad kad za nju više nisamDeborah, ne mislim da ih imam pravo koristiti.

Ali Patrick je bio ondje.Kad sam skrenula na uglu u njezinu ulicu, vidjela sam kako zajedno

izlaze iz kuće u žurbi, kao da kasne na neki sastanak. Patrick je bio utrapericama. Uzeo je slobodan dan; zašto? Nikad nije uzimao slobodnedane tijekom radnog tjedna. I Ellen je bila u trapericama i u prekrasnomdugom uskom sivom kaputu sa slatkim pomponima koji su skakutali nauzici. Takav kaput može nositi samo netko otkačen i zabavan. Još se nijevidjelo da je trudna.

Izgledali su kao par; nitko tko bi ih promatrao ne bi pomislio da nisujedno za drugo. I onda se pojavio: onaj čudni osjećaj fine, blage boli -nježne, a opet žestoke - poput duge, tanke, sjajne igle koja mi polakoprobija tijelo.

Kamo li to idu? Nisam se ni pokušala oduprijeti, morala sam saznati.Kad bih bar znala, ne bi me toliko boljelo. Uvijek to mislim, iako mesaznanje uvijek više boli.

I tako sam ih slijedila. Vozila sam jedan od poslovnih auta jer je mojopet pravio probleme pa me Patrick nije vidio niti je izvodio svoje vještemanevre da me se riješi.

Odvezli su se do Jackove škole.Možda na školski koncert? Ili nogometnu utakmicu? Neku za koju ja

nisam znala? Razmišljala sam da mu pošaljem poruku i pitam ga, iako mion, naravno, ne bi odgovorio, ali onda je Ellen ostala u autu, a Patrickušao u školu. Napola je trčao. Je li Jack bolestan?

No, ponovo se pojavio samo nekoliko trenutaka kasnije, brzohodajući i noseći Jackovu školsku torbu, a Jack je trčao da ga sustigne.Uskočili su u auto i ponovo krenuli.

Nisam se mogla dosjetiti kamo bi mogli ići u ovo doba dana, a željada to saznam činila se sad poput neutažive žeđi. Naginjala sam senaprijed i rukama čvrsto stiskala upravljač, očiju posve usredotočenih naregistracijske tablice Patrickova auta.

Sanjam te tablice.

281

Toby iz firme nazvao me na mobitel, ali pustila sam da ode nagovornu poštu. Važno mi je bilo jedino da ih slijedim. Izgubila sam ih nasemaforu na ulici Military Road kad je neka glupa vozačica nagazila nakočnicu na žutom svjetlu kao da joj je jedina svrha postojanja da meosujeti. Vrištala sam od frustracije i toliko jako rukama lupala poupravljaču da će mi vjerojatno ostati modrice. Cistom sam ih srećomponovo pronašla. Kad sam stigla do kraja ulice Falcon, skrenula samlijevo na Pacifičku autocestu - bez nekog posebnog razloga, jednostavnozato što sam bila u lijevoj traci. Tad sam ugledala njih troje kako idustazom. Ellen je pokazala na jednu zgradu i nestali su unutra.

Pronašla sam mjesto u blizini i nisam čak ni stavila novac u automat.Vratila sam se do one iste zgrade, a bol mi je obuzela i gnječila nogu.

Kad sam stigla do praznog predvorja, zastala sam kraj ploče na kojojje bio popis imena raznih djelatnosti. Oralna kirurgija. Ovlašteniračunovođe. Imigracijski savjetnik. Moglo je biti bilo što od toga.

A onda sam ga ugledala: Ultrazvuk.Onamo idu. Vidjeti bebu.Bebu.Osjetila sam se osobno pogođenom, kao da njih troje to rade da bi me

povrijedili, kao da je cijela ta zgrada postavljena ondje s jednom jedinomsvrhom: da me povrijedi.

Držat će je za ruku, slušat će otkucaje srca i uputiti jedno drugomsuzne, ozarene osmijehe. Gledam i ja filmove. Znam kako to ide. Jack ćeprvi put vidjeti svog brata ili sestru.

Bit ćeš najbolji stariji brat na svijetu, govorila sam mu dok smoPatrick i ja pokušavali zatrudnjeti. Jack je rekao da bi on radije sestru. Uvrtiću se najbolje slagao s djevojčicama. „Želim sestru koja će se zvatiJemima”, rekao je. ,,S crnom kosom.” A onda je dodao, „Molim.” U tosam ga vrijeme učila da bude pristojan. Rekla sam da može tako.Poprilično mi se sviđalo ime Jemima.

Pomislila sam, hvala Bogu što sam ih slijedila. Inače možda nikad nebih znala koji su dan išli na ultrazvuk. Iznenada bi mi palo na pamet,vjerojatno u tri ujutro, da su dosad već sigurno trebali otići na ultrazvuk,

282

a onda bih ležala budna i opsesivno razmišljala o detaljima: pitala bih sekad i kamo su išli i što su obukli. Ovako barem donekle imam stvari podkontrolom. Još uvijek sam dio toga; još uvijek postojim. Čak i ako nebudu znali da sam tu, ja ću znati. Mogla bih reći, „Odakle vi ovdje?” kadbudu izlazili iz ordinacije ili bih mogla večeras poslati poruku, „Kako jebilo na ultrazvuku?”, ili bih mogla ne učini ništa, ali bila bih dio toga odsamog početka: od prvog testa na trudnoću, dakako.

Možda budem i kuma djetetu.Koji sam ja urnebes.Velika čekaonica bila je prepuna punašnih trudničkih trbuha, parova

koji su se držali za ruke nježno ćaskajući i vitkih žena koje su čitalečasopise, a na licu im je poigravao tajanstveni smiješak. Svi su se ti ljudiudobno uklapali u društvo kao dijelovi slagalice: zdravi, dobri ljudi kojivole i ljubav im je uzvraćena.

Sjela sam na prvu stolicu koju sam vidjela, blizu vrata i uzelačasopis. Uto sam čula medicinsku sestru kako proziva, „Ellen O’Farrell”.Zastala je pa ponovila, ovaj put glasnije, „Ellen O’Farrell.”

Podigla sam pogled i vidjela da je Ellen upravo natočila dvijeplastične čaše vode iz spremnika i sad je bila sva usplahirena na svojšarmantno ženskasti način - nije znala što da napravi s čašama, a torba jojse skliznula s ramena jer se prenaglo uspravila. Vidjela sam Patricka iJacka kako joj prilaze. Jack joj je vratio remen torbe natrag na rame -tako je već odrastao i pristojan; ja sam ga naučila pristojnosti - a Patrickje uzeo čaše. Zatim je sestra rekla nešto što nisam čula, svi su senasmiješili i otišli niz hodnik; nisu me ni primijetili.

Žena koja je sjedila pored mene upitala me, „Jeste li dobro?”Nisam ni primijetila da plačem.

* * *

„Kad bi ti umrla”, reče Jack Ellen, „bi li i beba umrla?”„Jack!” reče Patrick. „Kakvo je to pitanje?”Otišli su na ranu večeru u obližnju piceriju i Jack je promatrao slike s

ultrazvuka dok su čekali da im stigne pizza.

283

„Bebi sam ja potrebna da bi mogla živjeti i rasti”, odgovori Ellen. Bili ga trebala umiriti da ona neće umrijeti kao njegova majka? Ili je samoznatiželjan? Ili se nada da će umrijeti? Možda su mu dozlogrdile zdraveužine.

„Jesi li pojeo užinu danas, Jack?” upitala je.„Dakle, kad stigne armagedon i sve trudnice umru...” započe Jack.„Isuse! Dosta više s armagedonom”, reče Patrick. „Zbog toga i imaš

noćne mora i spavaš na satu.”„Nisam stvarno zaspao”, reče Jack. Spustio je slike s ultrazvuka i

Ellen je posegnula prstima preko stola i povukla ih natrag k sebi. „Samosam na minutu zatvorio oči da se koncentriram.”

„Nisu te mogli probuditi, frende”, reče Patrick.Netom prije nego što su Ellen i Patrick trebali krenuti na ultrazvuk,

zvali su ih iz škole i rekli da je Jack naslonio glavu na stol i tako čvrstozaspao da ga je učiteljica odnijela sve do ambulante i nije ga uspjelaprobuditi. Pretpostavili su da se ne osjeća dobro, ali sad se činio sasvimdobro raspoloženim - bio je oduševljen što ne mora u školu i što su gapoveli na ultrazvuk.

„Vjerojatno si i hrkao”, reče Patrick. „Nitko se drugi nije mogaokoncentrirati.” Nagnuo je glavu na stranu i uvjerljivo gromoglasnozahrkao.

Jack se nacerio. „ Ti hrčeš. Ja nikad ne hrčem.”„Ja? Ja ne hrčem”, reče Patrick. „Je li, Ellen?”„Ne”, odgovori Ellen. Ustvari jest hrkao; razmišljala je o tome da

nabavi čepiće za uši. Uzela je sliku s ultrazvuka i zagledala se u nju.Moja, pomislila je. Moja beba. Pogledala je Patricka i ispravila se: Našabeba. Slika je djelovala pomalo sablasno, kao da prikazuje nekunadnaravnu pojavu.

„Sve izgleda baš kako treba”, rekla je žena koja je radila naultrazvuku. „Čestitam.” A zatim je rekla, „Gle! On ili ona vam mase!” ipokazala na sićušnu, prozračnu ručicu pa su i Patrick, Ellen i Jackmahnuli njoj.

„Hrčeš kao potres!” Jack je upro prstom u Patricka. Nagnuo se

284

naprijed s laktovima na stolu i stolnjak je počeo kliziti. „Hrčeš kaovulkan!”

„Pazi, frende.” Patrick je namjestio stolnjak. „Zapravo, tvoja memama jednom snimila kako hrčem. Uopće nisam zvučao kao vulkan.”

Din-don! Već četvrti put spominje Colleen u posljednjih sat vremena,pomisli Ellen. Nije to nikako mogla prestati primjećivati, koliko god setrudila.

,,U Americi postoji vulkan koji se zove Yellowstonski supervulkan”,reče Jack. ,,I kad on eruptira - BUM!” Lupio je šakom po stolu i prevrnuočašu punu paketića šećera. „Doći će smak svijeta. Može se dogoditisvakog časa.”

„Stvarno?” reče Ellen.„Ne vjerujem”, odgovori Patrick, „Gdje je naša pizza? Zar ne znaju

da umiremo od gladi? Daj da ponovo vidim sliku.” Uzeo je sliku odEllen. „Imaš li i moju takvu sliku negdje?” upita Jack. „Da, mama ti ju jestavila u radosnicu, sjećaš se? Već si je vidio.”

Din-don!Ma, prestani, Ellen. Što bi jadničak trebao? Ignorirati sinova pitanja?

Pretvarati se da Colleen nikad nije postojala? „Idem na WC”, najavio jeJack.

Uvijek je morao na WC kad god bi nekamo izašli. Bio mu je toizgovor za lutanje po restoranu i traženje nečeg zanimljivog.

„Kladim se da će stati ondje, odakle može vidjeti u kuhinju”, rečeEllen.

Jack je stao kao po naredbi, naizgled nonšalantno, prilijepio se uzlončanicu i propeo se na prste da bi preko pulta mogao vidjeti kakobacaju tijesto za pizzu u zrak.

Ellen i Patrick su se nasmijali i na trenutak je djelovalo kao da su muoboje roditelji. Patrick se nasmiješio. „Baš je smiješan.” Podigao je slikui pogledao je. „Pitam se hoćeš li se i ti jednog dana brinuti zbogarmagedona, bebo. Ili ćeš biti spokojna, produhovljena duša kao tvojamajka?”

„Trenutačno se ne osjećam pretjerano spokojno”, reče Ellen. „Kakav

285

dan. Prvo Luisa traži povrat novca, a onda mi Ian Roman prijeti da će me„dokrajčiti”. Mislim da je ovo službeno najgori dan mog profesionalnogživota.”

„Ian Roman se samo šepuri”, odgovori Patrick. „Ne brini se zbognjega. Skrenut će mu pažnju kupnja nove televizijske postaje ili čega liveć.” Zastao je. „Zar mu stvarno hipnotiziraš ženu da ga zavoli?”

„Naravno da ne”, reče Ellen. „Nikoga ne mogu natjerati da osjetinešto što nije iskreno. Rosie me zamolila da to učinim, a ja sampredložila da umjesto toga poradimo na njezinu nedostatkusamopouzdanja. Ne možeš voljeti nekoga ako nisi zadovoljan sobom. Nesmijem puno otkriti, ali samo sam joj rekla da ću joj pokušati izgraditisamopouzdanje pa da ga može ili ostaviti ili se potruditi da im uspije.”

„Mhm”, reče Patrick. Djelovao je sumnjičavo,„Što?”, odgovori Ellen.„Ne znam. Valjda mi sve to zvuči malo... nestvarno?”Ellen je to do kraja iznerviralo. „Dakle, sad i ti misliš da sam

nekakva šarlatanka, je li?”„Naravno da ne. Vidi. Ja sam obični geodet. Čovjek od zemlje. Očito

je da nemam pojma o čemu govorim.”„Očito.”„Brzo! Druga tema! Što kažeš na našu prekrasnu bebu? Ha?” Dodao

joj je sliku i Ellen se i ne htijući nasmiješila.Trenutak kasnije Patrickov se ton promijenio, „Jesi li je vidjela?”Ellen je nastavila gledati sliku. Znala je točno o kome govori.

„Jesam”, rekla je.„Moram nešto poduzeti”, reče Patrick. „Sad kad stiže i beba...” Upro

je prstom u sliku. „Nikad je nisam smatrao opasnom, ali djelovala mi jemalo... Ne znam, poremećeno. Lude nego inače.”

Ellen se sjetila Luise; bila je luda od tuge i zavisti zbog Elleninetrudnoće. Prisjetila se Saskijina lica kad je ušla u čekaonicu. Ellen ju jesmjesta primijetila. Izgledala je grozničavo, očajno, kao da žuri da uhvativažan let.

„Je li Saskija htjela imati dijete s tobom?” upitala je.

286

„Koga briga ako jest?” grubo će Patrick. „Za ovo nema opravdanja!”„Samo me zanimalo”, odgovori Ellen. Samo želim razumjeti.„Obiteljska pizza?” prekinula ih je konobarica.

* * *

Kad su stigli kući, dočekala ih je poruka na Elleninoj sekretarici odnovinarke Lise Hamilton. Rekla je da za Daily News radi na članku ohipnoterapeutima i „njihovim tvrdnjama” te da je razgovarala s nekima odElleninih klijenata. „Zanimalo me biste li željeli komentirati neke od ovihnavoda”, rekla je.

Glas joj je bio hladan i odrezan; pun sigurnosti i autoriteta s blagomdozom gađenja.

Ellen je poklopila slušalicu.„Je li sve u redu?” upitao je Patrick.„Mislim da znam kako mi Ian Roman planira uništiti posao.”

287

21. poglavlje

Snovi su kraljevski put u nesvjesno.

Freud, 1900.

„Kako ide onaj stari klišej? Svaka reklama je dobra reklama?” rečePatrick.

Ellen je već bila u krevetu, a Patrick se upravo vratio iz Jackovesobe.

„Ovo neće biti dobra reklama”, odgovori Ellen. Nazvala je novinarkui dogovorila se s njom za intervju sljedećeg jutra u jedanaest. Ellen jetijekom godina razgovarala s mnogim novinarima i uglavnom joj je to bilopoprilično ugodno. Otkad je prije nekoliko godina bila na seminarunaziva „Reklamiranje vaše hipnoterapeutske ordinacije”, aktivno jetražila prilike za promociju i rado je davala izjave. Svakog prosinca zvalisu je novinari koji su pisali članke da bi ih u novoj godini objavili podnaslovima kao što je, „Kako se držati novogodišnjih odluka: pitali smonaš tim stručnjaka!” Časopisima o zdravlju davala je intervjue omršavljenju, a poslovnim časopisima o nadvladavanju treme kod javnihnastupa. Pisala je tjednu kolumnu o „psihičkom zdravlju” u lokalnimnovinama i redovito je gostovala u raznim prijepodnevnimradioemisijama. Bila je čak i na televiziji nekoliko puta.

Dosad su novinari s kojima je imala posla svaki put bili, ako već nepuni poštovanja, onda barem savršeno srdačni i zainteresirani. Ona jespadala u lake teme. Tople ljudske priče. Nešto drugačije za ženski dio

288

čitateljstva, malo zabave. Nitko se nije previše uzbuđivao oko toga štoona ima za reći. Nisu zbilja vjerovali u hipnozu, ali nisu se previše nizamarali time.

Ali čim se čula s Lisom Hamilton, znala je da će ovaj intervju bitidrugačiji od svih koje je dosad dala. Novinarka nije postala srdačnija čakni kad je Ellen, otvoreno tražeći suosjećanje, spomenula da je trudna i daima užasne jutarnje mučnine pa bi joj bilo zgodnije da se ne sastanuprerano ujutro. Lisa očito nije bila tip osobe koja može glumiti šarm ne bili navela Ellen da joj što više otkrije. Ako želi napisati članak u kojem ćepopljuvati Ellen, mora je i mrziti.

Ellen nije imala iskustva s ljudima koji je mrze.To joj nije olakšavalo mučnine,„Sjećam se kako je Colleen govorila da se ne brinu ako im proizvod

dobije lošu recenziju jer ljudi ionako zapamte samo ime proizvoda.”Patrick je odgrnuo pokrivač i uvukao se k njoj.

Colleen je bila asistent za marketing. Ellen se pitala umišlja li samoda Patrickovo lice automatski poprimi blag izraz čim spomene Colleen,isto kao i lice njezina oca kad je spomenuo svoju pravu djecu.

A što i ako poprimi?(I što joj točno znače „prava djeca”? Koliko je to zvučalo nadmeno,

blesavo i prozirno. Ponašala se kao da ju je otac napustio. Je li topodsvjesno mislila? Bila je uvjerena da joj je podsvijest previše zrela zatakvo što.)

„Ja nisam proizvod”, reče Ellen, iako su je na tečaju iz marketingapoticali da razmišlja o sebi kao o brendu.

„Znaš na što mislim”, odgovori Patrick. „Samo ne želim da seuzrujavaš zbog ovoga, kad to ionako vjerojatno ništa ne znači. Možda čakni nema veze s Ianom Kurčevitim Romanom.

„On je vlasnik tih novina”, reče Ellen. „Potražila sam ih na internetu.Prevelika je to slučajnost.”

„Jesi li mu zvala ženu?” upita Patrick. „Ona bi trebala tome stati nakraj.”

„Ostavila sam joj dvije poruke”, odgovori Ellen. „Uostalom, ne

289

mislim da ona sad više može pomoći. Nanišanio me.” Zastala je. „Jesamli to rekla ‘nanišanio me’? Ne mogu vjerovati da sam to rekla.”

Patrick nije odgovorio. Ležao je naslonjen na jastuk i gledao u svojblackberry. Bio je ovisan o njemu. Ellen se počela smijati kad joj se žalioda Jack previše vremena provodi igrajući Nintendo.

„Isuse”, reče Patrick. Uspravio se.„Što?” odgovori Ellen i pomisli, Saskia.„Gad će mene tužiti.”„Koji gad?”Patrick je i dalje u nevjerici gledao u maleni ekran. „Onaj klijent koji

odbija platiti račun.” Gnjevno je tipkao palčevima. „Rekao sam danasodvjetniku da mu pošalje zahtjev za naplatu. I sad taj tip ne samo daodbija platiti nego nas je odlučio tužiti jer nam je predugo trebalo dazavršimo posao. Kakva smijurija.”

„To je vjerojatno samo - kako se to ono zove - protupotez”, rečeEllen.

„Bože gospode! Kakva nepravda? Patrickovo se cijelo tijelo napelood bijesa. „Htio je da hitno završimo taj posao. Radili smo prekovremenoza njega. Propustio sam Jackovu nogometnu utakmicu zbog toga kretena ion sad ima obraza tvrditi da nam je predugo trebalo?”

„Odvjetnik će znati što treba učiniti”, reče Ellen.Njegov ju je bijes činio nervoznom. Muški joj je gnjev uvijek bio

zastrašujući. Toliko je fizički.Rekla je, „Možeš ga nazvati rano ujutro.”„Da”, odgovori Patrick. Isključio je blackberry, duboko udahnuo i

pogledao je. „Nije nam baš bio sjajan dan, je li?”Ellen je pokazala na svoj trbuh. „Pssst. Bio je sjajan dan, sjećaš se?”Patrick je nakratko položio ruku na Ellenin trbuh. „Naravno da je

bio.” Stavio je blackberry na noćni ormarić i preklopio pokrivač tako dapokriva Ellen, ali ne i njega.

Istovremeno su ugasili noćne lampe, legli i okrenuli se jedno oddrugog priljubivši se leđa o leđa.

„Tanki jastuk”, rekao je, uspravio se i izvukao jastuk ispod glave.

290

„Ups”, reče Ellen. Zamijenili su se za jastuke i ponovo legli.Patrick ju je petom lupnuo po nozi da joj poželi laku noć, a ona mu je

uzvratila svojom petom.U vezi su manje od godinu dana, a već su imali toliko navika, toliko

običaja i procedura. Parovi kao da skupa stvaraju cijelo novokraljevstvo.

Saskia se nije mogla odreći svog kraljevstva.Zaklopila je oči i pred njima se odmah stvorilo lice Iana Romana, kao

da je čekao iza zastora spreman da iskoči onog trenutka kad ona pokušazaspati.

Uništit ću vam posao.Ne može mi zbilja uništiti posao, zar ne? Čak i ako članak bude

implicirao grozne stvari o njoj, neće izgubiti sve klijente, zar ne? Savugled koji je gradila godinama ne može valjda nestati preko noći.

Samo zbog jednog članka?I za Boga miloga, koliko loš može biti taj Članak? Ona nije nekakva

zla prevarantica. Nije učinila ništa loše.Ne mogu samo tako izmišljati stvari, zar ne?Pa, dakako da mogu. Sjetila se svih onih članaka o slavnima koji su

tvrdili da su se Jennifer Aniston i Brad Pitt pomirili, a očito nisu. AliEllen nije slavna. Njezin život zapravo nikoga ne zanima, a s drugestrane, svi su htjeli da se Brad i Jennifer pomire; zato su pisali te članke -jer su ljudi to željeli čuti.

(Čak i ona je navijala da se Brad i Jennifer pomire.)Ta Lisa Hamilton sigurno ima toliko novinarskog integriteta da

porazgovara i s drugim klijentima osim Luise. A možda nema izbora? Jeli je Ian Roman nazvao i rekao, „hoću da uništiš ugled ove žene ili sepozdravi s poslom”?

A jadna novinarka ima nasilnog muža i troje male djece, od kojihjednome treba neka skupa transplantacija i ona pod svaku cijenu morazadržati posao, pa će morati žrtvovati Ellen.

„Možeš li spavati?” reče Patrick, a glas mu je odjednom zvučao jakoglasno u tihoj sobi.

291

„Ne.”„Ni ja.” Ponovo je upalio svjetlo. „Da nam donesem mlijeko ili nešto

drugo? Čaj?”„Ne bih, hvala”, zijevnula je Ellen. Uspravila se.Bez imalo pravog entuzijazma rekao je, „Jesi možda za seks?”Ellen se nasmijala. „Nisam baš u ljubavničkom raspoloženju.”„Da”, složio se Patrick. Uspravio se. „Mislim da ću napisati

uvredljivi e-mail onom klijentu. Ili razbiti nešto. Ili trčati po kvartu.”„Hajde da napravimo vježbu opuštanja”, reče Ellen. Dobro će joj

doći da joj skrene misli.„Imaš dovoljno svojih briga”, odgovori Patrick.,,U redu je”, reče Ellen. ,,I ja padnem u trans.”„O, Bože, hvala ti, nisam te htio pitati.” Patrick je legao kraj nje. „Ne

mogu vjerovati koliko sam se navukao na ovo.”Deset minuta kasnije bio je u blagom transu, a i Ellen je bila u onom

divnom lelujavom stanju u kojem bi se našla kad god je hipnotiziralaPatricka.

„Želim da se vratiš u vrijeme kad si bio potpuno opušten. U vrijemedavno prije stresa vođenja vlastite firme. Prisjeti se vremena kad si biopotpuno opušten i sretan. Jesi li stigao?”

Kimnuo je.„Gdje si?”„Na medenom mjesecu”, odgovori Patrick. Glas mu je zvučao tupo i

drogirano.Ellen se posve umirila.Stani odmah, začula je Flynnov glas u glavi. Zastala je i promislila

slušajući Patrickovo duboko, ravnomjerno disanje.Pitaj ga, javio se Danny. Pitaj ga sve što te zanima.„Što radiš?” upitala je Patricka. U tome nije bilo ničeg lošeg.U prigušenom svjetlu noćne lampe Patrick je izgledao deset godina

mlade. Bore među očima su mu se izgladile, a obrazi su mu djelovalipunašniji.

„Ronimo”, rekao je.

292

„Ti i Colleen”, provjerila je Ellen.A tko drugi? Julia joj se posprdno nasmijala u glavi. Kakva hrpa

gluposti, javila se njezina majka. Samo ti opisuje sjećanje. Nije toputovanje kroz vrijeme.

„Da. Divno je.” Patrick se nasmiješio. „Col nosi plavi bikini.”„Je li?” reče Ellen slabašno. „Prekrasno izgleda.”„Sjajno”, reče Ellen. U glavi joj se Julia valjala od smijeha. Sama si

to tražila, budalo.Ovo je jako neprofesionalno, reče Flynn.„Opiši mi kako se osjećaš”, reče Ellen pokušavajući ga okrenuti u

pravom smjeru.„Nikad prije nisam ronio. Sve djeluje usporeno i mirno, a čujem samo

svoje disanje. Koralji su... Uh, moram joj reći!”Lice mu se promijenilo. Bore su se ponovo pojavile i otegle mu se niz

obraze.„Što joj moraš reći?” odgovori Ellen. Ponekad i samo jednostavna

vježba opuštanja može probuditi potisnute negativne osjećaje; to se nikadprije nije dogodilo s Patrickom, nije se trebalo dogoditi s Patrickom. Ovonije prava seansa; samo mu pokušava pomoći da zaboravi onog groznogklijenta da bi mogao zaspati.

I upravo zato nije preporučljivo hipnotizirati partnera, reče Flynn.„Da ode k doktoru! Odmah. Istog časa. Moramo k doktoru da ga na

vrijeme uhvatimo. Da uhvatimo rak prije nego bude prekasno.” Patrick jerefleksno stezao i puštao plahtu. „Tako je glupa, tako tvrdoglava.Napipala je tu kvržicu i nije rekla ni riječi, mjesecima, nadajući se da nijeništa, nadajući se da će proći samo od sebe. Isto kao što se nadala da ćelampica za ulje u autu prestati bljeskati. Isuse Kriste. Budalo, rekao samjoj. Budalo. Rasplakala se. Nisam je trebao rasplakati. Ali imala jeodgovornost. Prema Jacku. Prema meni?”

Tuga mu je poharala lice.„Vrijeme je da otpustiš to sjećanje”, reče Ellen. Glas joj nije bio

dovoljno autoritativan. Zvučala je poput početnika: nesigurno i usiljeno.„Nijednu ženu više nikad neću voljeti kao što sam nju volio.”

293

„Dok nabrojim do pet”, reče Ellen. „Gledam Ellen”, reče Patrick.Ellen se zaledila.

,,I mislim: nije to isto. Jednostavno nije isto.”

* * *

Nakon što su ušli na ultrazvuk, nisam mogla prestati plakati. Moralasam otići. Radila sam predstavu od sebe. Žena je izašla s recepcije ikrenula prema meni s ljubaznim, ali odlučnim izrazom na licu, koji kao daje govorio: Suosjećam s vama, ali molim vas, začepite više.

Pretpostavljam da ovdje ne teku uvijek samo suze radosnice.Ultrazvuk ne nosi uvijek dobre vijesti. Žena je vjerojatno mislila da samizgubila bebu.

Što sam joj mogla reći? Ne, zapravo nikad nisam ni bila trudna, aliizgubila sam posinka. Računa li se to? On je ono divno dijete kojepomaže svojoj pomajci oko torbe. Izgleda umorno. Mislim da ga ne hranidobro. Previše tofua i leće. Nedovoljno bjelančevina. I iako nisamizgubila pravu bebu, izgubila sam željenu bebu jer me onaj čovjekprestao voljeti i sad sam prestara, a on je našao neku mlađu i bolju.

Rekli bi mi: Ne, to se uopće ne računa. Prestanite se sramotiti.Sačuvajte malo dostojanstva. Malo samopoštovanja. Pošteno.

Dok sam se spuštala dizalom, i dalje sam plakala, ali nisam bilasvjesna neke određene emocije. Suze su bile kao simptom neke čudnebolesti. Samo sam čekala da stanu.

Išla sam prema autu kad mi je bol u nozi odjednom postalanepodnošljiva. Ako bih se poslužila Elleninom metaforom koračića, bilomi je kao da ga je netko okrenuo na najjače.

Nisam mogla hodati. Morala sam sjesti. Pogledom sam tražilaautobusnu stanicu ili zid, ali nije bilo ničega pa sam sjela u kanal uzcestu, kao pijanac. Nisam mogla vjerovati da sam prije samo pola sataonako učinkovito raspravljala s arhitektima, a sada, evo, plačem ukanalu.

Čovjek koji se parkirao točno ispred mjesta gdje sam sjedila, prišaomi je da pita jesam li dobro. Izgledao je kao da je u kasnim šezdesetima.

294

Imao je jedno od onih izmučenih prijateljskih lica, poput ljudi izunutrašnjosti kontinenta. Podsjećao me na Patrickova oca. Bio je uvjerenda me vidio kako sam uganula gležanj i govorio je da će mi donijeti ledai neka ga držim na povišenom. Potrajalo je dok sam mu objasnila da mije gležanj dobro. Na kraju sam mu morala ispričati sve o boli u nozi i dane plačem od boli nego zbog „osobnih stvari”. Izvadio je novčanik izdžepa i pružio mi posjetnicu. Na trenutak sam mislila da će mipreporučiti psihijatra, ali rekao je, „Ovaj tip je briljantan fizioterapeut.Prije nekoliko mjeseci užasno su me boljela leđa. Nepodnošljivo. Skorosam i ja zaplakao. Začas me pokrpao. Sad sam kao nov!”

Zahvalila sam mu jer mi se nije dalo govoriti da sam već bila kodsedam različitih fizioterapeuta i da ne planiram više bacati novac.

„U međuvremenu popijte nešto jako protiv bolova”, rekao je. ,,Izaboravite tog kretena! Njemu treba biti žao, zar ne? Ima još puno riba umoru za tako prekrasnu djevojku poput vas!” Potapšao me po ramenu iodjednom je djelovao kao da mu je neugodno, kao da se brine da seponaša neumjesno pa je brzo ustao i koljena su mu glasno škljocnula.Možda bi ih trebao pogledati taj briljantni fizioterapeut.

Ljubazni ljudi! Kako postanu tako ljubazni? I kako to održavaju? Sveto smješkanje i brižnost i nesebičnost. Sigurno je iscrpljujuće i oduzimajako puno vremena - tako brinuti o neznancima u nevolji.

Dok sam gledala kako odlazi, pomislila sam prvi put nakon mnogogodina da je sigurno lijepo imati oca.

Kladim se da Ellen ima divnog oca, taticu koji ju je ljuljao na koljenui zvao je svojom princezom. Djeluje kao netko koga je otac obožavao.

Nazvala sam ured sjedeći u kanalu i rekla im da ću danas raditi odkuće.

Uspjela sam došepati do auta, a kad sam stigla kući, poslušala samočinski savjet ljubaznog čovjeka i u ormariću s lijekovima pronašla neštoprotiv bolova. Popila sam dvije tablete i zaspala. Kad sam se probudila,brat i sestra iz fine obitelji u susjedstvu vratili su se iz škole i igrali se udvorištu. Pokušala sam raditi, ali osjećala sam se čudno i mutno u glavi,a pažnju mi je odvlačio i zvuk njihove igre. Ta fina djeca nisu se baš fino

295

igrala. Zvučalo je poput nezdrave veze: u jednom trenutku smijeh ipjesma, a već u sljedećem suze i krikovi „Prestani!” Mislila sam dadanašnja djeca sjede u kući i igraju videoigre.

Naposljetku sam prestala pokušavati raditi i otvorila bocu crnog vina.Htjela sam nazdraviti Patrickovoj bebi.

Moja greška. Nikad nisam dobro podnosila piće.

* * *

Ellen je sanjala.Snovi su joj bili živopisni i beskrajni. Znala je da sanja i stalno se

pokušavala do kraja razbuditi da bi zaustavila snove pa bi se svakotoliko ponovo našla u stvarnosti mračne sobe, okrenula se da namjestijastuk i gurne Patricka da prestane hrkati, ali prije nego bi se uspjelazaustaviti, opet bi utonula u san i naglavce se sunovratila u kanjonuskovitlanih misli, lica i zvukova.

Njezina majka i kume trčale su po plaži, gole, i smijale se poputškolarki, zbog čega bi se Ellen uvijek osjećala kao da je ostavljena postrani.

„Prave se važne”, rekla je ocu, koji je sjedio pored nje na klupi,nasreću potpuno obučen u odijelo i kravatu. Na usnici je imao umaka izsavijače s marokanskom piletinom.

„Odnos kćeri i oca obrazac je za sve njezine buduće veze”, rekla jeEllen. Bila je ponosna kao da je iznijela kakav nevjerojatno suptilni,ironični i dovitljivi zaključak.

Otac je sad čitao novine. Podignuo je pogled prema njoj s izrazomčistog gađenja na licu. „Ovaj članak je o tebi”, rekao je.

„Nije istina to što piše”, reče Ellen nevjerojatno posramljena ipovrijeđena.

„Istina je”, reče djevojka koja je sjedila ispred Ellen i oblikovaladvorac u pijesku žutom lopaticom.

„Colleen!” reče Ellen. Patrickova bivša žena! Bit će jako pristojnaprema njoj jer je ona takva osoba. „Kako si?”

Pokušavala je smisliti temu za razgovor koja bi interesirala Colleen.

296

„Čujem da si sama sašila svoju vjenčanicu”, rekla je. „Mora da si jakotalentirana!”

„Snishodljiva si”, reče Julia. Sunčala se na trbuhu i podigla glavu sručnika da joj to kaže.

„Nije trebala zatrudnjeti”, reče Colleen Juliji. „Bilo je to neetično odnje.”

„Vjerojatno”, zijevnula je Julia. „Ali dobronamjerna je.”„Neetično je jer je on još uvijek zaljubljen u mene”, samozadovoljno

će Colleen.„Ali ti si mrtva!” odjednom se prisjetila Ellen, ispunjena osjećajem

nepravde zbog lažne optužbe.„Vi ste jedna jako lijepa djevojka”, reče Ellenin otac Colleen.Colleen je nagnula glavu u stranu. „Hvala, Davide.”„Pa, jako mi je žao što sam zatrudnjela”, reče Ellen. Znala je da se

ponaša čangrizavo jer joj je otac dao kompliment Colleen, ali nije semogla zaustaviti. Počela si je bacati pune šake pijeska u lice. „Kako dase iskupim? Kako da ti to nadoknadim?”

„Ellen, prestani. Praviš potpunu budalu od sebe”, reče Madeline,sjedeći na starom kauču koji su imale dok su živjele skupa.

„Jesi li čula nešto?” reče Patrick.Ellen se probudila i vidjela ga kako sjedi pored nje u krevetu i trlja

oči. „Mislim da je to samo vjetar”, rekla je.Vani je zavijao vjetar i klepetao prozorima. Uspravila se i uzela čašu

vode s noćnog ormarića.„Oprosti”, reče Patrick. Ponovo je legao.Ellen je nakrenula čašu. Bila je prazna. Nije se sjećala da ju je

popila. Pogledala je na sat: tek je 4 ujutro. Ova noć nikad neće završiti.„Sanjam nekakve čudne snove”, reče Ellen.Začuo se tresak od grane ili čega li već što je palo na krov.,,I ja”, reče Patrick. „Zbog vjetra.”„Nešto si rekao tijekom opuštanja”, reče Ellen.„Mhm?” odgovori Patrick.„Nešto o Colleen.” Pričekala je. Patrick je hrkao.

297

Ellen je legla i istog časa ponovo počela sanjati.Ovaj je put išla prema oltaru na svom vjenčanju, u vjenčanici svoje

bake. Nosila je bebu u dlanu ispružene ruke. Beba je bila veličine perle ikotrljala joj se naprijed-natrag po dlanu.

„Izravnajte ruku! Ispast će vam!” rekla je jedna od uzvanica. Ellen seosvrnula i vidjela da je to bila njezina klijentica Luisa. Nosila je velikišešir. „Vi se ni ne znate brinuti za bebu! Ja bih trebala biti trudna! Dajtemi je!”

„Vratila sam vam novac”, odgovori žustro Ellen. „Ništa više ne moguučiniti. Ja sam dobra osoba.”

Nastavila je hodati. Vidjela je Patricka na kraju prolaza, okrenutogleđima. Osvrnuo se da je vidi i Ellen mu se nasmiješila, ali njegovo selice promijenilo.

„Prestani me slijediti!” povikao je. Glas mu je odjekivao cijelomcrkvom. „Gotovo je! Kako ne razumiješ? Nikad te nisam volio!”

Ellen je bila ponižena. „Patrick, ja nisam Saskia!” doviknula mu je.Pokušavala je održati vedar i veseo ton glasa jer ipak je bila navjenčanju, ali i govoriti dovoljno glasno da je čuje Patrick na drugomkraju prolaza, koji je postao dug kao zračna pista.

„Ostavi me na miru!” viknuo je Patrick.„Dušo, mislim da te više ne voli”, rekla je njezina majka. Ona i kume

bile su odjevene kao djeveruše iz osamdesetih, u ružičaste haljine odtafta s ogromnim puf-rukavima.

„Muškarci!” reče Phillipa. „Tko ih treba? Idemo se napiti.”„Naći ćeš nekog drugog”, reče Mel.„Zapravo mi se nikad nije previše sviđao”, frknula je Ellenina majka.„Misli da sam Saskia”, reče Ellen. „Sigurna sam da se radi o zabuni.”

Ali nije bila baš sigurna. Je li ona zapravo cijelo vrijeme uhodilaPatricka?

„Hipnotizirala si me da maknem one kutije!” povikao je Patrick.„Manipulirala si mnome!”

„Žao mi je!” kriknula je Ellen. On prekida s njom. I ova će vezazavršiti kao i sve njezine druge veze. Morat će sama odgajati dijete, a

298

tako je sićušno! Pažljivo je zatvorila šaku oko bebe-perle i počela trčati,ali u tom su joj se trenutku noge užasno trznule kao da je pala s litice.

Otvorila je oči.Nije znala je li jutro ili noć; soba je bila ispunjena čudnim, jezivim

narančasto-žutim svjetlom.Kao da je požar, samo bez mirisa dima.Čula je Patrickovo hroptavo disanje, koje nije bilo pravo hrkanje, i

šuplji, ritmični zvuk valova koji se razbijaju o obalu.A čula je ili osjećala i nešto drugo. Nešto loše.U podnožju kreveta bio je dugi tamni obris. Ellen je zurila, a srce joj

je tuklo dok je čekala da joj se oči priviknu i da obris postane nekipoznati predmet, kao stolica ili kućni ogrtač koji visi na vratima.

Pomaknuo se.Ellenina su se pluća napunila zrakom.U sobi, na podnožju kreveta stajala je žena i gledala ih kako spavaju.

Ellen se toliko brzo povukla natrag da je glavom bolno udarila uuzglavlje.

Colleen. Colleen se vratila iz mrtvih da vrati muža. „Što je?”pospano će Patrick. Uspravio se i protrljao oči dlanovima. Onda jeiznenada zbacio pokrivač i otpuzao preko kreveta. „Gubi se!” zagrmio je.„Gubi se!”

Nije to bila Colleen. Bila je to Saskia. Nosila je donji dio pidžame inogometni dres. Kosa joj je bila mokra i slijepljena uz glavu; noge su jojbile bose.

„Patrick”, rekla je. Ustuknula je da umakne njegovim šakama. „Samosam htjela...”

Patrick je pao s kreveta i nezgrapno se prostro po podu.Ellen je vidjela da Saskia nešto drži u ruci. Bile su to slike s

ultrazvuka koje su ostavili na kuhinjskom stolu.„Hej!” Nikad prije nije čula da joj glas rako zvuči: kao da je ostrugan

do srži. „Vrati to!”Ustala je iz kreveta i krenula prema Saskiji. „Moje su!”S drugog kraja hodnika začuo se prestravljen krik. „Tata!”

299

Jack”, reče Saskia. Napola se okrenula prema vratima.Patrick se osovio na noge i zgrabio Saskiju za obje ruke. Podigao ju

je u zrak kao da će udariti njome o zid. Slike s ultrazvuka ispale su joj izruke na pod. Ellen je vidjela da Patrick drhti cijelim tijelom, a iz očiju muizbija bijes i ludilo.

Ubit će je, pomislila je. Moja je dužnost da ga spriječim da je ubije.Zgrabila je poleđinu Patrickove majice.

„Samo želim objasniti!” Saskia je nastojala staviti ruke okoPatrickova vrata. Odgurnuo ju je i pala je na koljena.

„Tata!” vrisnuo je Jack. „Ellen! Što se događa?”„Gubi se!” Patrick je povukao Saskiju na noge. „Gubi se smjesta!”„Žao mi je”, jecala je Saskia. Ponovo je pala Patricku na prsa dok mu

je Ellen i dalje držala poleđinu majice pa su oteturali u hodnik u tomneobično intimnom plesu.

Svitala je zora, a kroz otvorena vrata ureda nasuprot spavaće sobe,kroz koji bi Ellen inače vidjela plažu i ocean, sad je vidjela samoapokaliptički narančastu izmaglicu. Žuto svjetlo ulijevalo se u kuću.Pustila je Patrickovu majicu i zurila.

Što se događa? Je li počeo rat?„Tata! To je armagedon?Ellen se osvrnula i vidjela kako Patrick gura Saskiju od sebe u

trenutku dok je Jack tutnjao niz hodnik u pidžami, očiju ogromnih odstraha.

Saskia se poskliznula na tepih u hodniku i zamah nula rukom da sespasi.

Lamatajućom rukom zgrabila je gornji dio Jackove pidžame i zajednosu pali: srušili se, razbili, skotrljali.

300

22. poglavlje

Pazi!

Majke diljem svijeta, oduvijek i zauvijek

Jedan dugi, beskrajni, nijemi trenutak Ellen i Patrick stajali su na vrhustubišta i rukama stezali ogradu na odmorištu, očiju uprtih dolje u Jacka iSaskiju.

Saskia je bila na leđima. Jedna joj je noga bila savijena pod užasnočudnim kutom. Glava joj je bila zavaljena, a lice zastrto kosom.

Jack je ležao na trbuhu, ispruženih nogu i s dlanovima na podu kao daspava u krevetu.

Oboje su mrtvi, sa sigurnošću je pomislila Ellen obuzetazastrašujućom spoznajom da se ovakve stvari uistinu događaju, upravoovako, svako malo, svaki dan. Ljudi umiru, djeca umiru u nespretnim,glupim nezgodama za koje je dovoljno nekoliko sekundi, a nakon toganastaviš disati, srce ti i dalje kuca i sve je potpuno isto. Dogodilo senezamislivo i ti bi to trebao prihvatiti.

Patrick je ispustio zvuk nalik psećem cviležu.Onda se Jack pomaknuo i Patrick je smjesta reagirao. Stuštio se niz

stepenice takvom brzinom da je Ellen trčeći za njim povikala, „Pazi!”Jack se uspravio u klečeći položaj držeći se za ruku. Lice mu je bilo

mrtvački blijedo. „Mislim da sam je slomio”, rekao je bez uzbuđenja, aonda okrenuo glavu i povratio po podu.

Ellen i Patrick spustili su se na koljena pored njega, svatko s jedne

301

strane.„O, dušo”, reče Ellen. Podigla je rukav njegove pidžame i vidjela da

mu ruka već počinje naricati i da izgleda neobično mišićavo.„Dobro si, frende”, neuvjerljivo će Patrick. Izgledao je kao da bi se

mogao onesvijestiti.Jack je podigao glavu i rukom obrisao usta. Pogledao ih je suznim,

zbunjenim očima.„Što se dogodilo? Ne razumijem. Zašto je Saskia ovdje?”„Ne zamaraj se time”, reče Patrick. Posegnuo je da podigne Jacka.

„Odvest ću te na hitnu.”„Ne, ne smiješ ga micati”, reče Ellen. „Možda ima ozljede leđa ili

glave. Samo ga polegni i drži tu ruku mirno. Pozvat ću hitnu. Samo davidim kako je Saskia.”

„Zaboravi Saskiju”, prosiktao je Patrick.„Zašto je ovdje?” ponovo upita Jack. Razrogačio je oči kad ju je

vidio preko Ellenina ramena. „Je li dobro?”„Ma, zaboravi na nju”, reče Patrick.„Ne!” povika Jack. Glas mu je zazvučao neočekivano glasno u

praznoj kući.Patrick je problijedio. ,,U redu je, frende.”Jack mu se istrgnuo. „Ne možeš je samo tako zaboraviti! Prestani to

govoriti! Samo zato što je ti ne voliš. Nije pošteno!”„Sve je u redu”, utješno reče Patrick.„Pogledaj kako je!” Jackovo je lice od bijelog postalo žarko crveno,

njegova mala prsa nadimala su se ispod pidžame, a oči sjale od gnjeva.Ellen se zagledala; nikada nije vidjela da tako malo dijete proživljava

takve odrasle emocije.Rekla je, „Ja ću pogledati je li dobro, Jack”

* * *

Znam da neke dijelove nikad neću zaboraviti, a nekih se dijelovavjerojatno nikad neću sjetiti.

Na primjer, ne sjećam se da sam pozvala taksi, ali sjećam se da smo

302

stali ispred Ellenine kuće i da sam platila vozaču. Dala sam munapojnicu od deset dolara i razgovarali smo o vjetru. Zavijao je; sjećamse da se drveće ljuljao tamo-amo, kao žene koje oplakuju svoju mrtvudjecu.

Osjećala sam se ushićeno i divlje; žena u šumi koja je prigrlila svojeunutarnje ovo ili ono. Sjećam se da sam taknula kosu i shvatila da jeposve mokra, što me zbunilo jer nije padala kiša. Vjerojatno sam izašla iztuša i odmah nazvala taksi.

Barem nisam vozila pijana. Neki razumni dio mene bio je dovoljnopametan da pozove taksi.

Ne sjećam se zašto sam odlučila otići do Ellenine kuće, ali mogupretpostaviti koji mi je bio slijed misli. Vjerojatno sam stajala pod tušemi zamišljala kako se Ellen i Patrick upravo spremaju na spavanje, kakorazgovaraju o proteklom danu, o tome kako je bilo uzbudljivo prvi putvidjeti bebu, a onda sam valjda pomislila: Da ih bar mogu vidjeti.

Nakon toga sam vjerojatno pomislila: Zašto ne bih sad otišla onamo?Ili me obuzela nesavladiva želja da nešto kažem Patricku: da ga

volim ili da ga mrzim, da razumijem ili da nikad neću razumjeti, da ću ganapokon pustiti, to je to, više mu se nikad neću približiti, ili da ga nikadneću pustiti, da ću ga voljeti do kraja života.

Tko zna?Sljedeće čega se sjećam bilo je da im stojim u podnožju kreveta.Patrick je ležao na leđima otvorenih usta i hrkao onako kako on hrče,

tako da je svaki sljedeći udisaj malo glasniji od prethodnog, sve dojednoga strašno glasnog koji ga strese i napola probudi pa hrkanjeprestane, a nekoliko sekundi kasnije počne ponovo. Ellen je ležala naboku s rukama pod obrazom, sklopljenima kao u molitvi, upravo kako bičovjek i očekivao da ona spava, iako je i ona hrkala, u blažem ipravilnijem ritmu od Patricka. Hrkanje im je zvučalo komično, kao dapokušavaju skupa odsvirati melodiju i stalno griješe pa morajuispočetka.

Nisam osjetila ni zavist ni bijes ni bol. Osjećala sam se mirno ipoprilično prijateljski raspoložena prema njima. Vjerojarno zbog hrkanja.

303

Tako da sam se šokirala kad su se probudili i kad sam vidjela njihovureakciju. Taj strah na njihovim licima! Htjela sam im reći, „Ne, ne,opustite se, to sam samo ja!”

Patrick je izgledao kao da je vidio kakvu opasnu životinju. Kao dasam grizli koji ga vreba. Ja! Samo ja. Saskia! Ja ni žohare ne ubijam. I onto zna.

A onda je Ellen počela vikati na mene zbog nečega što sam imala uruci, pa sam pogledala dolje i vidjela da držim slike njihove bebe sultrazvuka, iako se ne sjećam da sam ih uzela i gledala.

Reagirala je kao da joj kradem bebu.Tehnički, ona je ukrala moju bebu. Mogla sam zatrudnjeti s

Patrickom da smo nastavili pokušavati. Mogla sam.Probudili su Jacka svom tom bukom. Čula sam ga kako doziva. Tada

sam samo htjela da se svi smire. Htjela sam da znaju da nema potrebe dase itko uzrujava.

Bilo je to poput noćne more u kojoj odjednom shvatite da ste goli utrgovačkom centru. Sićušni mi je glas govorio u glavi: Saskia, otišla sipredaleko. Što bi ti mama mislila?

Mami se ne bi svidjelo što uznemiravam Jacka.Nitko se nije htio smiriti. Patrick me nije htio slušati. Gurao me i

udarao. Primijetila sam da je odjednom sve postalo sepijasto; kao da smona staroj fotografiji. Pridonijelo je to nadrealnom osjećaju noćne more.

Sjećam se jacka kako trči niz hodnik u pidžami, očiju i usta raširenihod užasa. Onaj glas u glavi mi je govorio: Ti si za to kriva, Saskia.

I onda smo nekako počeli padati zajedno, a ja sam ga pokušavaladržati da se ne bi ozlijedio. Bilo je užasno.

To je zadnje čega se sjećam prije nego što sam se probudila u bolnicii osjetila nepodnošljivu bol koja mi razara donji dio tijela, kao da netkobaca cigle po meni s velike visine. A onda sam vidjela Ellen kako stojikraj bolničkog prozora, meni okrenuta leđima. Vjerojatno sam proizvelanekakav zvuk jer se okrenula i nasmiješila mi se. Nije izgledalapreplašeno. Nasmiješila mi se kao da sam normalna osoba, a ne grizli.

Rekla je, „Bila je velika pješčana oluja.”

304

* * *

To je bilo prvo što joj je palo na pamet.,,Sydney je prekriven prašinom”, rekla je. „Vani zbilja izgleda kao

apokalipsa. Nije ni čudo da je Jack mislio da je smak svijeta. Ja sam čakmislila da je eksplodirala nuklearna bomba.”

Saskia je tupo zurila u nju, kao da govori strani jezik.„Navodno se vidi i iz svemira”, reče Ellen. Duboko je udahnula i

sjela na stolicu kraj Saskijina kreveta, „Zato je potrajalo dok je stiglahitna jutros. Grad je u kaosu.”

Saskijine su se oči polako pomicale po krevetu i bijeloj bolničkojplahti koja joj je prekrivala tijelo.

„Slomila si zdjelicu”, reče Ellen. ,,I desni gležanj. Gležanj će ti moždamorati operirati, ali misle da bi zdjelica trebala sama zacijeliti. Možešpritisnuti ovo dugme ako želiš nešto protiv boli.”

Nastupila je tišina. Ellenine oči susrele su se sa Saskijinima. Osjećajje bio potresan, kao da je ta čudna veza među njima intimnija od onemeđu seksualnim partnerima.

„Ne znam sjećaš li se što se dogodilo”, započe Ellen.„Jack”, reče Saskia razgovjetno.„Slomio je ruku”, odgovori Ellen. „Ali osim toga je dobro.” Saskijino

se lice izboralo, „Ja sam kriva.”„Pa”, reče Ellen. „Jesi.”

* * *

Dok je bio mali, Jack je imao fazu u kojoj se neprestano ozljeđivao.Udarao bi glavom u stol, laktom u dovratak. Čim bi jedna masnica iliogrebotina zacijelila, zaradio bi novu. Bila bih na drugom kraju kuće izačula tresak pa stanku, a zatim mučni vrisak koji mi je kidao srce.Pomislila bih, Ne opet.

Jednom se Patrick igrao s njim kad mu je već bilo prošlo vrijeme zaspavanje i rekla sam im, „Dobro, dosta je bilo”, jer sam znala da je Jackpreumoran i da će se uskoro ozlijediti. Točno se to i dogodilo: u

305

sljedećem trenutku Jack je vrištao i pljuvao krv jer je udario bradom iugrizao se za jezik, a ja sam bila bijesna na Patricka.

Mora da sam tisuću puta rekla: „Pazi.”I sada je zbog mene Jack slomio ruku. Nisam mogla poreći krivnju.

Nikako nisam mogla izokrenuti događaje od prošle noći tako da netkodrugi ispadne kriv.

Ellen je sjedila i staloženo me gledala. Izgledala je iscrpljeno: sasivim sjenama pod očima i blijedih usana. Bez šminke. Razbarušenekose. Jednostavnog lica. Gotovo običnog. Ali djelovala je takoneiskvareno. Gledajući nju, kao da sam gledala u nešto prirodno iiskreno.

Zbog mene je Jack slomio ruku.Osjećala sam se kao da mi netko tik pred licem drži ekran na kojem

se vrti film svega što sam učinila u protekle tri godine: svake poruke,svakog poziva, svakog pisma za koje sam znala da ga neće pročitati, dabi na kraju došao do sepijaste scene u kojoj Jack i ja padamo nizstepenice.

Zaklopila sam oči da pokušam pobjeći od toga, ali i dalje sam gavidjela. Bio je nepokolebljiv i nepopustljiv. Gušio me sram.

„Diši”, reče Ellen. „Samo se usredotoči na disanje. Udahni, izdahni.Udahni, izdahni.” Zvuk njezina glasa bio je poput poznate melodije.Odveo me ravno u njezinu ostakljenu sobicu s pogledom na ocean.Pohlepno sam je slušala, kao da joj je glas kisik.

„Tako je. Udahni. Izdahni.”Otvorila sam oči i vidjela da se nagnula bliže pa joj je lice bilo samo

nekoliko centimetara od mojega. Uzela me za ruku. Ruke su joj bilehladne. Majka mi je uvijek imala hladne ruke. Hladne ruke, toplo srce,govorila je.

„Jesi li ikad čula izraz ‘doći do dna’?” upitala je Ellen.Nije čekala odgovor. Primijetila sam da joj se glas malo promijenio.

Govorila je svojim „profesionalnim” tonom.„To je nešto što se događa ovisnicima kad se naposljetku raspadnu u

svakom mogućem pogledu: fizički, duhovno, emotivno. Mislim da ti se

306

upravo događa tako nešto, Saskia. Ne mogu znati, ali pretpostavljam dase užasno osjećaš. Vjerojatno se osjećaš kao da je smak svijeta.”

Osjetila sam divlje lepetanje u prsima, poput zatočene ptice.Ellen je nastavila govoriti. „Ali dobro je, to je pozitivno, pa čak i

sjajno jer si prekretnici. Na putu k ozdravljenju. Na putu da ponovopočneš normalno živjeti. Pretpostavljam da si i prije pokušavala prestati,zar ne? Opet nije pričekala da odgovorim. „Ali ovaj će ti put uspjeti.Ako ništa drugo, sad se ne možeš mrdnuti.” Ellenine su oči zasvjetlucalekao da je sve ovo odlična šala. „Kažu da nećeš moći hodati šest do osamtjedana, a nakon toga bit ćeš na štakama.”

Nisam uopće reagirala na to. Budućnost mi se činila nemogućom.Nije imala nikakve važnosti.

„Za to ćeš vrijeme ići na terapiju”, nastavila je Ellen samouvjereno iveselo kao da razgovaramo o već dogovorenim planovima za zajedničkiodmor. „Tako će ti lakše proći vrijeme.”

„A kad ponovo staneš na noge, mislim da bi se trebala preseliti.”Nasmiješila se. „Možda zvučim malo preuzetno, ali mislim da imam

pravo biti preuzetna. Trebala bi se odseliti nekamo daleko od Sydneyja.Da ne dođeš u napast.”

Pojačala je stisak ruke. „Pretpostavljam da će Patrick napokon tražitizabranu prilaska. Dakle, pravno gledano, više nam nećeš smjeti prićiblizu. On će imati potrebu da to učini, ali meni je potrebno da mi tiobećaš, i to odmah, da je sad gotovo, da je prošla noć bila kraj, a danasje novi početak. Kraj tvoga starog života i početak tvoga novog života.Možeš li mi to obećati?”

Osjetila sam kako mi se glava trza gore-dolje, kao da sam marioneta,a ona mi vuče konce. Rekla sam, „Obećavam.”

Potapšala me po ruci i rekla, „Dobro.”Opet sam postala svjesna boli, zgrabila mi je i divljački stezala donji

dio tijela. Osjećala sam se kao da je to nešto osobno, kao da to netkonamjerno radi. Pokušavala sam joj se ne odupirati, prihvatiti je kaokaznu, ali, iskreno, previše je boljelo.

„Uzmi jednu dozu”, reče Ellen. Stavila mi je u ruku nešto nalik

307

prekidaču za svjetlo. Pritisnula sam dugme. Nekoliko sekundi kasnijeosjetila sam nešto poput toplog škakljanja, kao da mi trnci idu uz noge, azatim je bol popustila.

Rekla sam, „Zašto si ovdje? Zašto si tako dobra prema meni?” Imalasam osjećaj kao da su mi usta puna pikula, kao da jako dugo nisamgovorila.

Ellen je htjela nešto reći, ali se zaustavila, kao da se predomislila.Rekla je, „Zapravo ne znam. Bojala sam te se, ali i intrigirala si me. Tomi je na neki čudan način davalo na važnosti. Zato što si nas ti pratila,moj se život činio zanimljivijim.” Odmahnula je glavom. „Bila sampomalo ovisna o tebi.”

„Trebala bi me mrziti”, rekla sam. Glas mi je zvučao nepoznato:nerazgovjetno, kao kod žrtve moždanog udara. „Patrick me mrzi.”

„Zato što ja nisam bila tako emotivno vezana za tebe kao Patrick.Patrick te mrzi jer te nekad volio.”

„Lijepo od tebe da to kažeš”, rekla sam. Curio mi je nos. Htjela samga obrisati rukom i vidjela da mi je za nju pričvršćena infuzija.

Glasno sam šmrcnula. Uopće me nije bilo briga. Više nisam imaladostojanstva koje bih mogla izgubiti.

„Nisam baš tako dobra”, reče Ellen. „Kad sam vidjela da držiš slike sultrazvuka, htjela sam te ubiti. Ispostavilo se da ipak imam neke granice.Ne želim da se približavaš mom djetetu.” Oči su joj postale hladne.

Došlo mi je da kažem žao mi je, ali te su mi se riječi činile uvredljivonedovoljnima. Umjesto toga sam rekla: „Patrick može biti sretan što teima.” I osjetila sam kao da bih to stvarno mogla i misliti, da bih u nekomdalekom, velikodušnijem dijelu svijesti možda čak mogla biti i sretnazbog njega.

Izraz lica joj se blago promijenio. Rekla je, „Još uvijek je zaljubljen usvoju prvu ženu.”

„Da, naravno”, odgovorila sam. Osjetila sam kako mi čula polakootkazuju. „Još uvijek voli Colleen. Prva ljubav i sve to. Ali što onda,mrtva je, zar ne? Uvijek sam znala da ga volim više nego što on volimene, ali nije me bilo briga, toliko sam ga voljela.” Veliki val umora

308

vukao me nekamo daleko.„Znam da jesi.” Ellen je ustala i majčinski mi namjestila pokrivač.

„Voljela si ga. I voljela si Jacka.”Na trenutak se učinilo da sam opet isplivala u lucidnost i rekla sam,

„Jesi li me hipnotizirala?”Nasmiješila se. „Pokušavam te probuditi iz hipnoze, Saskia.”Zatim sam se ponovo počela gubiti i čula sam je kako govori:

„Vrijeme je da kreneš dalje, Saskia, i da se oslobodiš svih tih uspomenana Patricka i Jacka. To ne znači da se sve to nije dogodilo, da te Patricknije volio ili da nisi bila divna majka Jacku. Znam da si bila. To ne značida te nije strašno povrijedio. Ali sad je vrijeme da zatvoriš ta vrata.Zamisli prava vrata. Velika teška drvena vrata sa starinskom zlatnombravom. Sad ih zatvori. Tras. Zaključaj ih. Baci ključ. Zatvorena su,Saskia. Zatvorena zauvijek.”

Kad sam se ponovo probudila, soba je bila prazna, a hipnotičarkinposjet djelovao je poput sna.

309

23. poglavlje

Ljubav! Radije mi dajte čokoladu!

Ellenina kuma Phillipa

Sufražetkinje se nisu izgladnjivale radi prava glasa da biste se visad izgladnjivale radi muškarca.

Ellenina kuma Mel

O, Bože, kakve je površne gluposti sipala: Zatvori vrata. Zatvori ihzauvijek.

Za Boga miloga, žena im je provalila u kuću usred noći i gledala ihkako spavaju. Vjerojatno je šizofreničarka ili bipolarna ili tko zna što.Vjerojatno joj trebaju antipsihotici u kombinaciji s intenzivnom terapijom.Ellenini glupi mali komentari bili su poput davanja vitamina, a njoj trebaoperacija.

Osim toga, zatvaranje vrata nije bila najbolja metafora. Sjećanjima sene zatvaraju vrata. To je poticanje potiskivanja! Bolje bi bilo nešto svodom. Pročisti se... Ma, svejedno.

Ellen je široko zijevnula i nije se ni potrudila rukom pokriti usta.Vozila se natrag iz bolnice. Na cestama nije bilo toliko prometa kaoinače; ljudi su ostali kod kuće zbog pješčane oluje. Još je bilo vjetrovito,iako ne strašno kao prethodne noći. Nebo je bilo prepuno tmurnih oblaka,a cijeli je grad bio prekriven tankim slojem narančaste prašine. Sve je

310

izgledalo prljavo. Prošla je kraj praznog kafića na otvorenom i vidjelaženu s bolničkom maskom na licu kako pere pod. Majka je užurbano izauta iznijela mališana s plahtom omotanom oko glave kao da je dijeteMichaela Jacksona. Onda je mladić u kratkim hlačama i majici protrčaokraj nje, kao da je istrčao ravno iz nekog drugog dana: sunčanog, vedrog,čistog i običnog dana.

Zašto si uopće razgovarala s njom? To će svi reći. Mora da si ludaod nje! Jesi li joj odnijela čokoladu i cvijeće? Pisamce sa željama zabrzo ozdravljenje?

Pogledala je na sat. Bilo je podne. Prisjećala se ranog jutra tog dana:činilo se kao da su otad prošli dani, a ne sati.

Kad je postalo očito da je Jack dovoljno dobro i da ga smijupomaknuti, Patrick je odlučio da ga odveze u bolnicu. Ellen je vidjela daon ne može podnijeti da samo sjedi i čeka hitnu, morao se pokrenuti,poduzeti nešto; a najvažnije od svega, morao je biti daleko od Saskije.Ellen je osjećala vrućinu njegova proključalog bijesa koji mu se širio iztijela kao blago povišena temperatura. Ponudila je da ostane kod kuće iptičeka hitnu sa Saskijom. „Ne možeš ostati s njom”, rekao je Patrick, aliEllen je istaknula da je Saskia jedva pri svijesti (plitko je disala i očitotrpjela velike bolove), nikoga ne ugrožava, a uostalom, ne mogu je bašostaviti ovdje samu i zalijepiti na vrata poruku za bolničare. Patrick nijebio raspoložen za duhovite opaske te vrste. Pozovimo policiju, rekao je ipredajmo je njima. Ali Ellen ga je uvjerila da se usredotoči na Jacka.

Kad je stigla hitna, bolničari su rekli Ellen da vode Saskiju u bolnicuMona Vale i kazali joj da ih ne pokušava slijediti, nego da se polakoodveze onamo, a Saskia je u dobrim rukama. Činilo se kao da su uzelizdravo za gotovo da i Ellen ide. Tako da se obukla i odvezla u bolnicu, aonda satima sjedila u pretrpanoj čekaonici, čitala žutu štampu neupijajući ni jednu jedinu riječ, okružena astmatičarima koji su patili zbogove pješčane oluje. Naposljetku joj je sestra rekla da može vidjetiSaskiju na nekoliko minuta.

U međuvremenu je jednom mobitelom razgovarala s Patrickom.Odveo je Jacka u privatnu bolnicu u Manlyju i čekali su da mu naprave

311

rendgen ruke. Patrick nije ni pitao za Saskiju i očito je pretpostavljao daje Ellen još uvijek kod kuće jer joj je rekao da pokuša malo odspavati.

Kako će reagirati kad čuje da je zapravo bila u bolnici i da jerazgovarala sa Saskijom? Hoće li to smatrati izdajom? Je li to izdaja?

Stvar je u tome da joj se razgovor sa Saskijom nije činio samoispravnim, nego nekako i nužnim, za obje.

Ellen je razmišljala o očaju na Saskijinu licu dok je ležala u onomuskom bolničkom krevetu. Djelovala joj je poput nekoga tko je izgubiosve u prirodnoj katastrofi, poput nekoga tko se bori sa spoznajom daokosnica njihova života više ne postoji.

Je li zbilja došla do dna? Možda je taj očaj, koji je Ellen mislila davidi, bio samo fizička bol (sestra je rekla da će je jako boljeti), a kadjednom opet stane na noge, vratit će se starim navikama.

Ellenin je telefon zazvonio na suvozačkom sjedalu i vidjela je da jezove Patrick. Vjerojatno se već vratio kući s Jackom i pita se gdje je ona.Bila je udaljena samo nekoliko minuta pa nije htjela stajati da se javi.

Uopće nije bilo upitno da će mu ovo biti prekretnica. Sad kad je iJack ozlijeđen, zasigurno će morati uključiti i policiju. Kad bi mu Ellenpokušala reći kako misli da je i Saskia došla do svoje prekretnice,vjerojatno joj ne bi vjerovao. Sjetila se kako je puzao preko krevetaobasjan onim jezivim svjetlom zore, lica ružna od straha i gnjeva.

Ako je u krivu i Saskia ga nastavi uhoditi, njegova će ga mržnja svremenom uništiti. Poput kiseline koja ga nagriza iznutra. Činilo joj se damu je već naoštrila karakter. Većina tih oštrica bila je sakrivena izaidentiteta koji se trudio pokazivati svijetu: opuštenog, iskrenogAustralca. Ali tijekom prošlih nekoliko mjeseci, kad ga je upoznala -zbilja upoznala nakon što su oboje izašli iz faze zaluđenosti, vidjela jekako se oštrice otkrivaju. Gorčina. Nepovjerenje. Strepnja. A već jetoliko tuge pretrpio u životu i prije nego je upoznao Saskiju.

Pitala se kakva bi Patrick bio osoba da je Colleen poživjela.Vjerojatno bi imali još djece nakon Jacka. Patrick bi bio tipični tata,angažirao bi se u školi, a odluke o kućanstvu prepuštao bi ženi - bio bijednostavnija, ugodnija osoba. Sretnija osoba.

312

A ona sićušna beba, koja im je jučer mahnula, nikad ne bi postojala.Ma, koga briga. Glup i besmislen tijek misli.Ponovo je zijevnula. Ne samo da je bila iscrpljena nego je i umirala

od gladi: one napadne, razorne gladi koju prije trudnoće nikad nijedoživjela. Kad je stigla kući, htjela se uvući u krevet s ogromnimtanjurom tosta i šalicom čaja, a zatim navući pokrivač i utonuti u duboksan bez snova. Reći će Patricku da je preumorna za razgovor o bilo čemu- prošlosti, budućnosti, sadašnjosti.

On me ne...Ne razmišljaj o tome, odrješito si je naredila.Ali bilo je uzalud jer je znala da na nekoj razini svijesti od sinoć nije

razmišljala ni o čemu drugom, usprkos svemu što se dogodilo. Zbog togase noćna mora ovih proteklih nekoliko sati činila još gorom.

Ne voli me koliko je volio Colleen. Nije siguran. Kad me pogleda,pomisli na nju i vidi da „nije isto”. Nikad više neće voljeti neku ženukao što je volio Colleen.

Ispitivala je svoje osjećaje polako i oprezno, kao da podiže komadtkanine da pregleda ranu od metka.

Boli li?Da, jako.Razmišljala je kako je Saskia prihvatila zdravo za gotovo da će

Patrick uvijek više voljeti Colleen i odjednom joj je postalo začuđujućejasno: Ja ne volim Patricka koliko ga Saskia voli.

Saskia nije marila što ona voli njega više nego on nju, a Ellen jest.Kad mu već daje komad svog srca, htjela je zauzvrat dobiti komad isteveličine. Zapravo, radije bi da dobije veći komad, hvala na pitanju.

Ustvari je željela biti obožavana. Čeka bebu. Zaslužila je da budeobožavana.

E, to je zbilja djetinjasto, zar ne?Žene stalno rađaju bez podrške partnera koji ih obožavaju. Ona ima

partnera koji je voli. To bi trebalo biti dovoljno. Može biti sretna! Injezina je vlastita majka rodila bez muškarca.

Ellen jest sretna. Imala je i previše ljubavi. Zapravo, možda je u tome

313

problem. Razmazilo ju je pretjerano obožavanje.Zaboravit će što je Patrick rekao o Colleen. Više nikad neće o tome

razmišljati ni pričati prijateljima, a pogotovo spominjati njemu.Da, bit će možda teško, ali to je jedino ispravno.Pristojno su joj potrubili iz auta iza i shvatila je da se na semaforu na

kojem je čekala upalilo zeleno dok je ona tu sjedila i divila se svojojkreposti. Podigla je ruku u znak isprike i stisnula gas.

Imam sreće, podsjetila se.

* * *

„Dakle, trebat će vam puno podrške u sljedećih nekoliko mjeseci”,zaključio je moj doktor. Djelovao mi je jako mlad, imao je rumene, dječjiglatke obraze. Mora da starim.

Sjećam se kad je mama bila u bolnici i da se nije mogla načuditimladosti svojih doktora. „Smiješno mi je”, šapnula mi je. „Zvuče takoozbiljno, a izgledaju kao klinci koji se igraju doktora!”

Ali klinci su znali što govore.Vjerojatno će poživjeti do Božića, rekao mi je jedan od njih. Ali ne

puno duže.Nisam bila s njom kad je umrla. Morala sam se vratiti doma jer je

Jacku počinjala škola. Smiješno mi je kako sam to smatrala „domom”.Doktor mi je potvrdio što mi je Ellen već rekla. Slomljena zdjelica.

Slomljen gležanj. Zakazat će mi operaciju za sutra. Sljedećih šest tjedanamirovat ću u krevetu.

Pitala sam se koliko će trebati da Jacku zacijeli ruka.„Nemam obitelji”, rekla sam doktoru. Ne znam zašto sam to rekla.

Možda da bi mi dao recept za nju.„Pa, morat ćete se osloniti na prijatelje”, rekao je. „Primijetio sam da

vam je netko dolazio u posjet danas. Djelovala je kao bliska prijateljica,bila je jako zabrinuta za vas.” Govorio je o Ellen.

„Mhm”, rekla sam. „Nisam baš sigurna da će ponovo dolaziti uposjet.”

„Aha”, rekao je. „Kao što rekoh, trebat će vam pomoć pa nađite

314

nekoga tko vam je dužan uslugu. Ne brinite. Ljudi vole pomagati unevolji. Osjećaju se dobro nakon toga. Znate, korisno. Iznenadit ćete sekako će vam prijatelji priskočiti.”

„Sigurna sam da hoću”, rekla sam.Nisam mu mogla reći da mi nema tko priskočiti, da ja nemam

uobičajenu društvenu mrežu, da sam prepuštena sama sebi, da ne postojinitko koga bih mogla zamoliti za pomoć. Ovaj čovjek nema pojma daljudi poput mene postoje: ljudi koji izgledaju i zvuče kao da suvisokoobrazovani i normalni, ali zapravo su usamljeni i ludi kao kakavbeskućnik i skitnica.

Onda sam se sjetila da je razlika između mene i beskućnika to što jaimam novca. Platit ću nekome da mi bude podrška, pomislila sam.Sigurno postoji neki servis za ljude poput mene.

„Prebrodit ćete vi to”, reče doktor.Pokušala sam se pristojno nasmiješiti, ali mišići lica su se pobunili,

kao da im je to nepoznat pokret, kao da se nikad prije nisam nasmiješila.Doktor mi je u ruku stavio prekidač za morfij i potapšao me po

ramenu. „Olakšajte si bol. Uživajte dok traje. Brzo ćemo vas skinuti stoga.”

Pritisnula sam crveno dugme.

* * *

Jack je čvrsto spavao kad je Ellen stigla kući. Ležao je u krevetusklupčan na boku i djelovao sićušno i blijedo, a ruka u gipsu ležala je napokrivaču.

„Doktor mu je prepisao jake lijekove protiv bolova”, reče Patricktiho dok su skupa stajali u njegovoj sobi i gledali ga. Navukao jepokrivač i nakratko položio ruku na Jackovo čelo. „Vjerojatno će spavatisatima.”

Dok su se zajedno spuštali stepenicama, Ellen je osjetila kakoPatrickov gnjev postojano raste, poput provrele vode. Otišli su u dnevnusobu, a on se ushodao tamo-amo i nije prestajao govoriti. Još nije pitaoEllen gdje je bila. Htio joj je ispričati da je već nazvao policiju i rekli su

315

mu da odmah dođe, podnese prijavu i započne proces za izdavanjezabrane prilaska za Saskiju. Patrick je neprestano ponavljao da se Jackmogao puno gore ozlijediti, kako je mislio da je Jack mrtav kad ga jevidio kako leži u dnu stepenica, pitao je je li i ona to mislila, da je trebaopuno ranije tražiti zabranu prilaska za Saskij u i da si nikad to nećeoprostiti, nikad.

„Pokušavao sam otkriti kako je ušla”, najzad je rekao.„Ne znam”, umorno je odgovorila Ellen. Dok je Patrick govorio, ona

je legla na djedov kožni kauč i podlakticom prekrila oči. Patrick joj jeponudio šalicu čaja čim je došla kući, ali dosad se još nije pojavila.„Maknula sam ključ nakon prošlog puta.”

„Molim?” reče Patrick.Ellen je prekasno shvatila svoju pogrešku. Otvorila je oči. Patrick je

prestao koračati i stajao je zaleđen usred sobe. „Kojeg ‘prošlog puta’?”Otvorila je usta da nešto kaže pa ih ponovo zatvorila. Očajnički je

pokušavala naći ravnotežu između želje da bude iskrena i da ga još višene razbjesni. Odustala je.

„Ostavila je kekse na pragu dok smo bili u planinama”, rekla je.„Mislim da ih je možda ispekla u mojoj kuhinji.”

„Molim? Već je jednom provalila i ti si mi to propustila reći?”„Pa, možda sam pogriješila.” Ellen se uspravila i zaštitnički sklopila

ruke preko trbuha. „Samo sam imala taj osjećaj.” Patrick ju je gledaogotovo kao da je želi udariti. U glavu joj je došla slika kako je zgrabioSaskiju za ramena kao da će udariti njome u zid. „Ja nisam Saskia”,nehotice je rekla.

„Znam da nisi”, rekao je uz nestrpljivi, zgroženi pokret rukom. „Alizašto mi to nisi spomenula?”

„Nisam te htjela uzrujati”, reče Ellen. „Znam koliko te to uzrujava.”„Kekse si odmah bacila, naravno.”„Naravno”, reče Ellen. Iskrenost je precijenjena.„Jer vjerojatno je u njima bio mišomor. Ili, Kriste, ne znam,

bedrenica!”„Ona te ne želi ubiti, Patrick. Ona te voli.”

316

„Kako ti znaš što ona želi?” upita Patrick. „Nemaš pojma što onaželi. Bože gospode, ta nas je žena sinoć gledala kako spavamo!”

„Upravo sam razgovarala s njom u bolnici”, reče Ellen. „Mislim da jeovo kraj. Zbilja mislim. Obećala mi je. Osim toga, dugo će biti prikovanaza krevet,”

Patrick je sjeo na stolicu ispred Ellen. Na toj je stolici uvijek sjedilanjezina baka dok je gledala televiziju. Patrick joj je djelovao prevelik ipregrub za nju. Ellen se morala zaustaviti da ne kaže: Nemoj tu sjesti.

„Razgovarala si s njom”, polako reče Patrick. „Zašto si to učinila?”„Mislila sam, ako razgovaram s njom, možda ću moći nešto učiniti.”„A, tako”, reče Patrick. Grubo je dlanom prešao preko lica, potežući

neobrijanu kožu. ,,I jeste se vas dvije cure lijepo napričale?”„Stvarno mislim da je došla do dna”, započe Ellen.„Ajme, jadna ona”, reče Patrick.Ellen je utihnula. Imao je pravo biti sarkastičan.Pogledi su im se susreli na nekoliko sekundi, a onda ga je Patrick

skrenuo i zavrtio glavom.Duboko je udahnuo. „Ti bi trebala biti na mojoj strani.”„I jesam!” reče Ellen istog časa. „Imam osjećaj da si na njezinoj

strani.”„To je... smiješno.”„Da ti imaš bivšeg dečka koji te uhodi kao što Saskija uhodi mene, ja

ne bih oklijevao ni trena. Udario bih ga da bi mu glava odletjela.”„Kažeš da sam trebala udariti Saskiju?” reče Ellen nepravedno, ali

nije mogla propustiti priliku da skupi pokoji bod.„Naravno da ne”, umorno će Patrick. Naslonio se i zaklopio oči.Ellen je osjećala lupanje posred ček. Zapešće ju je nepodnošljivo

svrbjelo.Krivnja. To je to što osjeća, zato što je on djelomice u pravu. Više se

trudila razumjeti kako je Saskiji, nego što se trudila shvatiti kako je bitina Patrickovu mjestu. Zrela reakcija bila bi ne reći ništa, ne pokušavatise braniti i u svakom slučaju prestati se svrstavati uz Saskiju.

Umjesto toga rekla je, “Razmišljaš li sada?”

317

„Razmišljam li o čemu?” Patrick je otvorio oči. „Razmišljaš li oColleen?”

„O čemu pričaš? Zašto bih razmišljao o Colleen? Kakve veze ona imai s čim?” Izgledao je potpuno zbunjeno.

Toliko o njezinoj kreposnoj odluci u autu. Dio nje želio je vratiti filmunatrag i povući to pitanje, ali drugi dio, njezino elementarno, nagonsko jaželjelo je da sve do posljednje stvari izađe na vidjelo.

„Sinoć si rekao da ponekad gledaš mene, a razmišljaš o Colleen imisliš kako to nije isto i da nikad nikoga nećeš voljeti kao što si volioColleen.”

„To sam rekao?” odgovori Patrick. Zastao je. „Nikad to nisamrekao!”

„Bio si u stanju hipnoze”, priznala je Ellen.Nije kazao: nikad to ne bih rekao.„Dakle, govorio sam u snu”, polako reče Patrick.„Tako nekako”, reče Ellen. „Bio si negdje između sna i jave.”„Dakle, dok radimo te hipnotičke seanse, ti me ispituješ?” reče

Patrick. „Pitaš me o Colleen? Zato ih radiš? Da mi možeš rovariti poglavi?”

„Naravno da ne”, odgovori Ellen. Zazvonio je telefon. Pitala se moželi to iskoristiti kao priliku da pobjegne od ovog razgovora, koji nije bašnajbolje išao. Spustila je pogled i vidjela da je toliko jako češala zapešćeda su se pojavila krvave mrlje.

„Neka ostave poruku”, reče Patrick.Sjedili su i gledali se dok je telefon zvonio i zvonio.

* * *

Od morfija se sve topilo. Strop se smekšao i uskovitlao; bijelipokrivač koji mi je prekrivao tijelo mreškao se poput vode.

Kad sam zatvorila oči da pobjegnem od otopljene sobe, vidjela samkako mi pred oči padaju slike iz mog života poput igraćih karata, jednaza drugom u brzom slijedu.

Patrick me čeka ispred kina, duboko zamišljen i tužan, a onda mu se

318

izraz promijeni i lice ozari kad me vidi kako stižem; majka, još uvijekplave kose, vozi me kući iz škole, gleda u cestu pred sobom i smije senečemu što sam rekla; djeca koja su se doselila u susjedstvo gledaju mesvojim bezbrižnim očima punim povjerenja; Lance s posla stoji u momuredu i uzbuđeno mi daje DVD Žice.

Otvorila sam oči i sjetila se da imam posao pa bih im vjerojatnotrebala javiti da neko vrijeme neću dolaziti.

Nazvala sam ih telefonom koji mi je bio kraj kreveta. Javila se Nina ikad sam čula njezin poznati veseli glas, obuzeo me osjećaj strave, kao dasanjam da sam gola došla u ured. Gotovo je. Saznat će istinu.

Čula sam se kako govorim, „Nina, ja sam, Saskia.”„O, bok, Saskia, nisam znala da si jutros vani. Čuj, htjela sam te

pitati...”„Nina”, rekla sam. Činilo mi se kao da govorim pod vodom. Čvrsto

sam stegnula telefon.Vjerojatno sam predugo čekala da progovorim jer je rekla, „Jesi li još

tu?”„Došla sam do dna”, rekla sam. „Molim?”

* * *

„Ne znam što da ti kažem”, reče Patrick. Oči su mu djelovalebezizražajno. „Glava mi je puna događaja od prošle noći. Ne sjećam seda sam to rekao, to o Colleen.”

„Nisam to trebala spomenuti”, reče Ellen. Bila je duboko razočaranasobom. Negdje u kući zazvonio joj je mobitel.

„Možemo li kasnije o tome razgovarati?” upita Patrick. „Želim otićina policiju dok Jack spava i podnijeti tu prijavu.”

„Naravno”, odgovori Ellen. „Zapravo, zaboravimo da sam to uopče...„Nećemo zaboraviti”, reče Patrick. „Razgovarat ćemo o tome

kasnije.” Nasmiješio joj se i gotovo se rasplakala koliko joj je to biloneočekivano. „Obećavam, o svemu ćemo nadugačko razgovarati kasnije isve ćemo riješiti.”

„Dobro.”

319

Sad joj je ponovo zvonio telefon u uredu. „Čini se da netko želirazgovarati s tobom”, reče Patrick. „Da”, odgovorila je Ellen, a zatimostala bez zraka u plućima. „O, Bože, zaboravila sam. Potpuno samzaboravila.”

„Što?”Ellen je pogledala na sat iznad Patrickove glave i snagom uma

pokušala vratiti kazaljke. Bilo je 14:30. „Onu novinarku. Trebala sam senaći s njom u kafiću jutros u 11.” Zamišljala je novinarku kako sjedi ukafiću, lupka prstima i stalno iznova nervozno pogledava na sat. Već jebila nenaklonjena Ellen. Sad će misliti da se namjerno nije pojavila.Mislit će da nešto skriva.

„Odgodi sastanak”, reče Patrick. „Reci joj da si imala nezgodu. Nisiti kriva.”

„Da”, odgovori Ellen jer to bi, dakako, bilo logično, ali već je znalada će sve završiti katastrofalno, a kad je poslušala poruke koje joj jeostavila i na telefonu u uredu i na mobitelu, znala je da je bila u pravu.

„Čekam u kafiću koji ste vi predložili”, rekla je Lisa, s blagimnaglaskom na riječi „vi”, a zvukovi iz kafića u pozadini pojačavali suElleninu krivnju. „Danas popodne završavam članak i ako mi se uskorone javite, pretpostavit ću da nemate komentara i da ne želite odgovoritina navode vaših bivših klijenata.”

Čim je Ellen poklopila, telefon je ponovo zazvonio i ona ga jezgrabila u očajničkoj želji da dobije priliku za iskupljenje. Zvala ju jemajka. „Zovem te cijelo jutro”, reče Anne optužujućim tonom. „Zbiljamoram razgovarati s tobom.”

„Ne mogu razgovarati”, odgovori Ellen. „Nazvat ću te kasnije.”Telefon je ponovo zazvonio. Bila je to Julia, a glas joj je bio tih i

promukao. „Pogodi tko je upravo otišao iz mog kreveta.”„Ne mogu sada razgovarati”, ponovi Ellen. Ovo se polako pretvaralo

nekakvu groznu komediju. „Žao mi je.” Poklopila je.„Diši”, reče Patrick s vrata njezina ureda.„Šuti.”Nazvala je novinarku na mobitel. Poziv je otišao ravno na govornu

320

poštu. Ellen je pokušavala suzbiti paniku u glasu dok je ostavljalaporuku.

„Posinak mi je imao nezgodu”, rekla je. „Bila sam u bolnici.”Glas joj nije zvučao iskreno. Zvučao je usiljeno i lažno. Osjećala se

kao da laže jer nikad prije nije nazvala Jacka „posinkom” i zato što nijebila u bolnici s njim, u bolnici je bila u posjetu Saskiji. Patrick je imitiraoduboke udisaje. Ellen mu je mahnula da ode.

Krivnja koju je osjećala bila je zbilja pretjerana: nije nikoga ubila.Zapravo nije učinila ništa, osim što je zaboravila na sastanak.

Dok je završavala poruku - ,,I dalje bi mi bilo iznimno dragorazgovarati s vama!” (iznimno drago: zvučala je kao da prodaje neštopreko telefona) - čula je zvono na vratima.

Patrick je sišao da otvori vrata, a Ellen je stegnulo u prsima jer jeprepoznala klijentičin glas. Mary-Beth je kao i uvijek kasnila na svojuseansu u 14:30. Mary-Beth je svakako zaslužila odlomak u članku kojiće razotkriti Ellen. Novinarka može izračunati koliko je Mary-Bethpotrošila u posljednjih nekoliko mjeseci bez ikakva napretka. Zatim bimogli spomenuti koliko je Ellen potrošila na one čizme koje je samojednom obula.

Loša sam osoba, pomisli Ellen. Jako loša osoba.(Nikad me neće voljeti kako je volio Colleen.)(Na kraju će me ostaviti i ostat ću samohrana majka kao moja

mama.)(Bez posla.)(A povrh svega, za pet kratkih godina bit će mi četrdeset. Četrdeset!),,Mary-Beth”, doviknuia je puna odlučnosti. Žustro je sišla niz

stepenice, a Patrick je uveo Mary-Beth unutra. „Jako mi je žao, ali danasne možemo imati seansu. Zapravo, više je nikad ne možemo imati.”

Mary-Beth je djelovala iznenađeno. Ellen je primijetila da danasizgleda nekako drukčije. Lice joj nije izgledalo dežmekasto kao inače.Osim toga, nosila je veliki buket cvijeća i imala dugački jarko žuti šaloko vrata.

Patrick je upitno podigao obrve i pogledao Ellen preko Mary-Bethine

321

glave, a njegove umorne oči pokušavale su joj prenijeti nešto poput,Planiraš li sada otpustiti sve klijente? Blago je slegnuo ramenima inestao uz stepenice.

„Je li sve u redu?” upita Mary-Beth.„Ne baš”, odgovori Ellen. „Mislim da će sutra u novinama osvanuti

članak koji će mi uništiti ugled.”,,U kojim novinama?” brzo odgovori Mary-Beth, kao da planira

odmah otići kupiti primjerak.„U Daily Newsu”, reče Ellen. „Iskreno govoreći, zbilja bih radije da

ga ne pročitate, ali slušajte, htjela sam teći...”„Dobro, da vidimo što se da učiniti”, reče Mary-Beth. „Aha, da, ovo

je za vas.” Dala joj je cvijeće.„Hvala.” Ellen je buljila u cvijeće. Bilo je žuto kao Mary-Bethin šal.

„Stvarno ne mislim da vi tu išta možete učiniti, iako cijenim...”„Sve mi ispričajte.”„Molim?”„Ispričajte mi sve što se dogodilo, dokle god to ne iziskuje otkrivanje

povjerljivih podataka.”„Žao mi je, nisam sigurna da vas razumijem.”„Ja sam odvjetnica”, reče Mary-Beth. „Bavim se zaštitom od

klevete.”

322

24. poglavlje

Ali imam sinčića.

Prve riječi Colleen Scott nakon što su joj rekli da joj je ostalojoš samo nekoliko mjeseci života.

Sanjala sam da mi kraj kreveta sjedi Lance s posla, skupa s blijedomriđokosom ženom koju nisam poznavala.

„Ne, Lance, još nisam pogledala Žicu”, rekla sam zabave radi.„Nema veze”, odgovorio je. Nisam sanjala. Lance mi je zbilja sjedio

kraj kreveta.„Boli li te jako?” upitala je riđokosa žena. „Moja je rođakinja slomila

zdjelicu prije nekoliko godina. Rekla je da ju je boljelo više odporođaja.”

„Nisam iskusila porođaj”, rekla sam. Tko je ta žena?„Ni ja”, reče žena. „To je univerzalno mjerilo za bol, zar ne? Kao da

ne možete ni govoriti o boli ako niste iskusili porođaj. Iako, navodno jeizbacivanje bubrežnog kamenca još gore.”

„Trebali bismo joj skretati misli s boli”, reče Lance.„Htjela sam biti suosjećajna”, odgovori žena. „Uvijek kažem nešto

krivo u bolničkim posjetima.” Pogledala me i rekla, „Usput, ja sam Kate,Lanceova žena, za slučaj da se ne sjećaš odakle me znaš. Upoznale smose na božićnoj zabavi prošle godine.”

„Naravno”, rekla sam iako nisam bila sigurna da se sjećam našegprijašnjeg susreta. Nisam li obično našla neki izgovor da ne odem na

323

božićnu zabavu?„Palo nam je na pamet da svratimo”, reče Lance.„Krenuli smo u kino”, nadoveže se Kate.Nastupila je tišina. Nisam znala što bih rekla. Nije mi bilo jasno

zašto su mi došli u posjet.Onda sam rekla, „Koji film idete gledati?” u isto vrijeme kad je

Lance rekao „Donio sam pisamce od svih iz ureda.” Dao mi je bijeluomotnicu s mojim imenom.

„I čokoladice.” Kate je podigla kutiju i zamahnula rukom ispred njekao hostesa u kvizu. ,,I glupe časopise. Aha, i grožđe. Nimalooriginalno.”

Pokušala sam otvoriti pisamce, ali nikako mi nije uspijevalo, ruke sumi previše drhtale.

„Daj, ja ću ti otvoriti”, nježno reče Lance. „Hoćeš čokoladicu?” upitaKate. „Možda kasnije”, odgovorila sam. „Imaš li što protiv da ja uzmemjednu?”

„Kate”, reče lance.„Oprosti”, odgovori ona.„Samo uzmi”, rekla sam. Gledala sam pisamce koje mi je Lance dao i

čitala neke od našvrljanih poruka.Saskia! Nisi se trebala baciti niz stepenice samo da se izvučeš iz

projekta Eastgate! BRZO ozdravi! MalcolmMislim na tebe, Saskia, doći ću ti uskoro u posjet. S ljubavlju, Nina

XX Draga Saskia, jadnice moja! Drži se! J.D. (Donijet ću ti kolače usubotu.)

„Hoćeš da ti nešto donesemo?” reče Kate uzimajući drugučokoladicu. „Sjećam se da si rekla da ti je obitelj u Tasmaniji pa...”Bacila je pogled na Lancea kao da se brine da je opet nešto krivo rekla.Lance se nespretno nakašljao i podigao pogled prema praznomtelevizijskom ekranu kraj mog kreveta. Kate je nastavila govoriti.

„Moja je obitelj u Brisbaneu pa razumijem kako ti je, znaš; drugi ljudiimaju sestre i majke i rođake i koga sve ne. Stvarno. Nije mi teško.”

Buljila sam u njih. U Lancea. Imao je blage, pospane oči i široka

324

ramena kao da vježba. Mislim da ga nikad prije nisam pošteno pogledala.Promotrila sam njegovu ženu. Bila je jako mršava i ravnih prsa - mojamajka bi je zvala „muškarača” - s jako kratkom kosom i velikim očimakao u šumskih životinja. Sjedila je pod čudnim kutom na stolici i jošuvijek jela moje čokoladice. Možda se i sjećam da smo razgovarale nabožićnoj zabavi - o njezinu odmoru na planini Cradle. Otišla sam ranijeda bih sjedila u autu pred Patrickovom kućom. Vidjela sam kako jestigao kući i unio unutra Jacka, koji mu je spavao na ramenu klonuleglave.

Ponovo sam pomislila na Jacka i njegovu slomljenu ruku i kako mi jeEllen rekla da bih se trebala odseliti iz Sydneyja, a onda i što bi ovi mojidragi posjetitelji mislili kad bi znali što sam učinila sinoć, što sam radilaposljednje tri godine i učinilo mi se da padam.

„To je pravi šok, zar ne, kad se nešto ovako dogodi”, reče Kate.„Život ti ide jednim smjerom, a onda odjednom, tras, podmetnu ti nogu.”Trznula se da pokaže kako izbjegava podmetnutu nogu i pola joj ječokoladica izletjelo iz otvorene kutije u krilo.

„Kate”, reče Lance. Čučnuo je da pokupi čokoladice.„Ajme”, reče Kate.„Ja nisam...” Pokušavala sam reći: Ne shvaćate. Vi mislite da sam ja

normalna osoba, poput vas, ali nisam. Riječi su mi isparile. Osjećalasam se kao da se cijela moja osobnost raspala. Još sam disala, srce mi jejoš uvijek kucalo, ali više me nije bilo. Prije su postojale žustra iprofesionalna Saskia, koju je poznavao Lance, i luda Saskia, koju jepoznavao Patrick, ali sad se činilo kao da nijedne više nema. Nisamimala pojma kakva sam osoba: duhovita ili ozbiljna, tiha ili glasna. Akoprestanem željeti Patricka, što da želim? Što me zanima? Postojim liuopće? Ovo dvoje čudnih, dragih ljudi gledaju me kao da postojim, alimoje mi se postojanje čini vrlo upitnim. „Daskanje”, iznenada sam rekla.

„Da, da”, prijateljski reče Kate kao da je sasvim normalno reći neštotako iznebuha.

„Zar nije Nina rekla da si pala niz stepenice?” namršti se Lance.„Rekla je da si mjesečarila.”

325

Ne sjećam se da sam to rekla Nini, ali zvučalo je logično.„Daskanje me zanima”, rekla sam, a zatim pomislila: Jesam li to

upravo rekla naglas?,,I mene!” reče Kate. „Dobro, nije da sam ikad bila na daskanju, ali

voljela bih probati. Ili da budem preciznija, stvarno bih voljela probatipravo surfanje, na pravoj dasci. Planirala sam uzeti satove.”

Lance je frknuo, a Kate ga je pljesnula po ruci i vedro me pogledala.„Čini se da ti daju neke dobre lijekove protiv bolova, je li, Saskia?”

reče Lance.„Ne budi nepristojan”, reče Kate. „Zvuči posve prisebno.”„Nisam rekao da ne zvuči”, odgovori Lance. „Čiji je to telefon?”

upita Kate.Prepoznala sam zvuk svog mobitela. Kate je podigla moju kožnu

torbu. „Da se javim?”Pogledala sam torbu. Kako je moguće da je još uvijek imam sa

sobom? Nakon svega što se dogodilo? Iz nekog razloga bilo mi je jakozabavno što još uvijek imam torbu. Nasmijala sam se naglas.

,,I ja bih malo toga što tebi daju”, reče Lance.„Javit ću se.” Kate je prokopala po torbi i izvukla mobitel.„Nije rekla da želi da odgovoriš”, reče Lance.„Ovdje Saskijin telefon!” Kate je ustala i udaljila se od bolničkog

kreveta pritišćući moj telefon na uho. Čula sam je kako govori, „Da,ovdje je, ali... Nemojte se brinuti, dobro je, ali, znate, trenutačno je ubolnici.”

„Oprosti”, reče Lance. „Kate je ponekad malo...” Slegnuo jeramenima ne mogavši naći pravi riječ da opiše svoju ženu. „Sigurno neželiš čokoladicu?”

„Može”, rekla sam. Uzela sam čokoladicu i gledala kako Kateživahno čavrlja. Nekoliko minuta kasnije vratila se i stavila telefon nanoćni ormarić.

„Zvala te tvoja prijateljica Tammy”, rekla je. „Trebale ste se večerasnaći na piću? Uglavnom, na putu je ovamo. Objasnila sam joj kako dadođe.”

326

„Trebali bismo krenuti.” Lance se pljesnuo po koljenima i napolaustao sa stolice. „Ne želimo te izmoriti, Saskia.”

„Da, trebali bismo.” Kate je pogledala na sat. „Doduše, imamo jošdosta vremena. Možemo pričekati dok Tammy stigne ako želiš da tipravimo društvo, Saskia?”

Imala sam namjeru reći nešto poput: bolje požurite da ne propustitefilm, ali iz usta su mi izašle riječi, „Ostanite, molim vas.”

„Naravno”, istovremeno rekoše Lance i Kate.

* * *

Bilo je predvečerje i Ellenina kuća neočekivano se napunila ljudima.Patrickovi roditelji i brat došli su se potpisati Jacku na gips, a učinila

je to i Ellenina majka, što ju je blago iznerviralo, iako nije moglaobjasniti zašto. Anne je Jacku dala Guinnessovu knjigu rekorda, koja sepokazala kao pun pogodak.

Svi su bili nagužvani oko Ellenina blagovaonskog stola i jeli kobasicekoje je Patrick ispekao na roštilju. Patrick se s policije vratio u boljemraspoloženju. Policija je pohvalila njegov dnevnik uhođenja: registratorprepun pomno vodenih bilješki o Saskijinim aktivnostima u posljednje trigodina, uključujući kopije e-mailova, pisama i opise „incidenata”. (Ellenga je prelistala diveći se Patrickovim jezgrovitim komentarima: „00:3027. srpnja: S je lupala na ulazna vrata zahtijevajući da je pustim unutra iignorirajući opetovane molbe da ode.”) Rekli su mu da će izdatiprivremenu zabranu prilaska, a Saskiji će ostaviti mogućnost da je osporina sudu. Vjerojatno će je optužiti i za ometanje posjeda. Tko god je ovajput bio za stolom u mjesnoj policijskoj postaji, izgleda da je pokazaoPatricku bal pravu dozu uljudnog, autoritativnog suosjećanja. Više nijekiptio. Izgledao je kao čovjek kojeg će napokon osloboditi nakon dugeborbe za pravdu.

Ellen je mobitel ostavila na komodi, odakle ga je mogla čuti. Čekalaje da je nazove Mary-Beth, koja je rekla da će pokušati zaustavitiobjavljivanje članka u novinama. Ellen se nije previše nadala. Činilo segotovo nevjerojatnim da bi se Mary-Beth - suhoparna, turobna Mary-Beth

327

- mogla suprotstaviti nekome s toliko moći i s tako blistavim zubima kaošto je Ian Roman.

„Ništa ne obećavam”, rekla je Mary-Beth nakon što je čula Elleninupriču, žustro i odlučno zapisujući bilješke u knjižicu s kožnim uvezom.„Ali čim odem odavde, podnijet ću zahtjev za privremenu sudskuzabranu. Nema nikakve šanse da nam je daju - sudovi jako drže doslobode govora, tako da zapravo nikad ne izdaju tu zabranu - ali planiramuvjeriti pravnike Daily Newsa da ćemo je dobiti. Motivacija za članakočigledno je zlonamjerna, a čini se kao da bi vam zbilja uništio ugled. Usvakom slučaju, dat ću sve od sebe.”

„Mislila sam da ste pravna tajnica”, reče Ellen slabašno.„Jok”, odgovori Mary-Beth nimalo odvjetnički.Sad joj se vratilo u sjećanje da joj je Mary-Beth rekla da se „bavi

pravom”. Ellen je jednostavno pretpostavila da je pravna tajnica. Bi liimala više strpljenja i poštovanja prema Mary-Beth da je znala da imaposla s odvjetnicom? Sramota, ali odgovor je ‘da’.

„Znaš li koji je svjetski rekord u najviše slomljenih kostiju?” reče sadJack. Kraj sebe je na stolu imao otvorenu Guinnessovu knjigu rekorda iokretao je stranice dok je jeo. Nije pričekao da netko odgovori.

„Trideset pet! Neki tip Evel Knievel.”„Stvarno! Nisam ni znala da imamo toliko kostiju!” reče Maureen.

Ponašala se kao da je knjiga jako zanima da bi pokazala kako joj nesmeta što je Jacku Annin poklon bio draži od njezina.”

„Zapravo imamo dvjesto šest kostiju”, reče Anne.„Zamisli ti to!” Maureen se usiljeno nasmiješila.„Bebe imaju oko tristo kostiju. Kako djeca rastu, kosti im srastaju”,

reče Anne.,,S vašim medicinskim znanjem sigurno je bilo divno odgajati dijete”,

reče Maureen. ,,Ja sam ih stalno trpala u auto i vozila doktoru, a onda seosjećala kao budala jer im nije bilo ništa.”

Molim te, ne budi snishodljiva, mama, pomisli Ellen.„Zapravo, mislim da sam ja bila još gora.” Ellen je laknulo jer je

smiješak koji je Anne uputila Maureen bio jedva primjetno kraljevski.

328

„Znala sam što sve može poći po krivu. Svaka temperatura značila jesigurnu smrt.”

„Kad smo već kod temperature”, reče Patrickov otac, „dobro, netoliko temperature koliko boli - osjećam neku čudnu bol u...”

„Tata”, reče Patrick.„George se odbija naručiti kod doktora”, reče Maureen, „ali kad god

ga sretne, počne mu pričati o svojim medicinskim problemima.”„Mislio sam da će joj biti zanimljivo”, odgovori George.„Bi li tebi bilo zanimljivo da ti ljudi počnu pričati o svojim

električarskim problemima?” upita Maureen.„Naravno da bi”, odgovori George. „je li ti pregorio koji osigurač u

zadnje vrijeme, Anne?”„Uglavnom, Ellen, sigurno ti je bilo lijepo odrastati s majkom

doktoricom”, reče Maureen.„Mama”, reče Patrick.„Što?”Patrick je slegnuo ramenima i odgrizao zalogaj sendviča s kobasicom.„Uvijek je bila pomalo mrzovoljna kad bih se razboljela”, reče Ellen.„I naša je mama bila takva!” javio se Patrickov brat. Nikad je nisam

vidio tako bijesnu kao kad me pogodila loptica za kriket. Kad sam seosvijestio, prvo što sam vidio bila je mama koja je urlala, Simon! DA SISE ISTOG ČASA PROBUDIO!’

„Mislila sam da je mrtav”, reče Maureen.„Pa si mislila da će me urlanje vratiti u život.”„Potpuno razumijem”, reče Anne. „Strah izaziva bijes.”„Razumjet ćeš kad rodiš, Ellen”, reče Maureen.Ellen, koja se zapravo radovala što će biti potpuno drugačija od svoje

majke i s ljubavlju zamišljala kako nježnom hladnom rukom miluje vrućedjetetovo čelo, samo je rekla, „Sigurna sam da hoću.”

„Tata se nije naljutio na mene kad sam slomio ruku”, reče Jack.„Naljutio se na Saskiju.”

Odjednom je za stolom zavladala napeta tišina.„Zato što je Saskia bila kriva”, reče Patrick.

329

„Bilo je slučajno”, odgovori Jack. ,,U biti, zapravo si ti gurao nju.”„Da, dušo, bilo je slučajno, ali tvoj je tata htio reći da Saskia nije

trebala biti ovdje usred noći”, reče Maureen.„Kako je bilo na policiji?” upita George Patricka.„Prijavio si Saskiju policiji?!” Jack se munjevito okrenuo i uputio

ocu optužujući pogled. „Ne ide valjda u zatvor?”„Ne ide u zatvor”, reče Patrick. „Ali jasno ti je da nam više ne smije

provaljivati u kuću. Policija će joj samo reći da nam se više ne smijepribližavati.”

„Dobro, ali ipak će i dalje dolaziti da me gleda kako igram nogomet”,reče Jack.

Ellen je zaustavila dah. „Dobri Bože”, reče George.„O čemu pričaš, Jack?” Patrick je oprezno vratio sendvič s

kobasicom na tanjur pred sobom.„Gleda me svaki put kad igram”, odgovori Jack. „Nikad je nisam

vidio”, reče Patrick.„Ne vidiš dobro”, hladno odgovori Jack. „Stoji jako daleko. Blizu

drveta ili nečega. Uvijek nosi neku plavu pletenu kapu što izgleda kaopalačinka.”

„Beretku?” promrmlja Anne.„O, Bože, mislim da sam joj je ja isplela”, reče Maureen. „Ako je

ikad više zateknem blizu tebe, dat ću je uhititi”, reče Patrick.„Nećeš!” odgovori Jack. „Hoću.”„Ako to učiniš, nikad više neću razgovarati s tobom.”„Dobro”, reče Patrick. „Nemoj!”„Dečki.” Maureen je bespomoćno pružala ruke prema njima.

Zazvonio je Ellenin telefon.„Samo ću... oprostite.” Odjurila je s telefonom u kuhinju. ,,Mary-

Beth?”„Da, zdravo, Ellen. Dakle, pričekat će s objavljivanjem. Novinarka je

pristala prvo saslušati vašu stranu priče. A stekla sam dojam da jespremna odustati od svega. Većina novinara ima integriteta - a ovoj senije svidjela pomisao da je Ian Roman iskorištava za osobnu osvetu. Čak

330

i ako Ian Roman upravlja njezinim svijetom.”Ellen je osjetila kako joj se cijelo tijelo opustilo od olakšanja. „Hvala

vam”, rekla je. „Nikad vam neću moći dovoljno zahvaliti, Mary-Beth.”„Nema na čemu”, reče Mary-Beth.Ellen je u pozadini čula duboki gromki muški glas. „E, da, pozdravlja

vas Alfred.”„Alfred?” reče Ellen. „Alfred Boyle?”Mary-Beth se zahihotala. Ellen se nije mogla sjetiti je li je ikad prije

čula da se smije. „Ne glumite da ste iznenađeni, Ellen.” Ellen senasmijala. Pomalo nervozno.

„Alfred mi je rekao da vam kažem da je danas održao govor preddvjesto računovođa i da su pucali od smijeha. To je velika stvar.Nasmijao je računovođe”

„Sjajno”, reče Ellen,„Javit ću se da se dogovorimo što ćemo dalje poduzeti”, reče

MaryBeth. „Ali pretpostavljam da će novinarka i urednik odustati kadčuju cijelu priču.

„Morate mi poslati račun za svoje usluge”, reče Ellen. (Ne naplaćujuli odvjetnici po minuti?)

„Ne budite smiješni”, odgovori Mary-Beth radosno i naglo prekinevezu.

Ellen je pognula glavu, zaklopila oči i lupkala se telefonom po čelu.Dakle, njezino se ljubavno posredovanje između Mary-Beth i Alfredaisplatilo. Mora se sjetiti da to ispriča novinarki ako ikad više bude snjom razgovarala. „Klinička hipnoterapeutkinja hipnotizira pacijente da sezaljube jedno u drugo”: to bi joj zbilja doprinijelo kredibilitetu.

„Je li sve u redu?”Ellen je otvorila oči. Pred njom je stajala majka i držala zdjelu sa

salatom. „Mislila sam malo pospremiti. Unutra postaje napeto. Nisamiznenađena. Ta Saskia je očito poremećena.”

„Saskia je završila s nama”, reče Ellen. „Razgovarala sam s njomdanas.

„Hipnotizirala si je, je li?” reče Anne zajedljivo, ali automatski, kao

331

da to radi iz navike, no prije nego što je Ellen uspjela odgovoriti, ostavilaje zdjelu na stol i rekla, „Čuj. Moram s tobom razgovarati o nečemu. Otvom ocu.”

„Udaješ se”, pretpostavi Ellen. Mogla je zamisliti to diskretnoelegantno vjenčanje. Majka bi obukla ljubičasto da joj ide uz oči. Sve bivrvjelo od dizajnerskih etiketa, a manikirani prsti držali bi uskešampanjske čaše. Bilo bi to vjenčanje o kakvom se piše u društvenojkronici. Ellen bi zaboljelo lice od lažnog osmijeha.

„Hoće li ti Pip i Mel biti djeveruše?” upitala je. „Ja mogu bitidjevojčica sa cvijećem! Kći će ti biti djevojčica sa cvijećem. Tvojaslatka mala trudna djevojčica sa cvijećem.”

„Ellen.”„Moja polubraća mogu biti paževi. Golemi paževi.”„Prekinuli smo.”„Ajme!” Jedan jedini put kad je Ellen uživala u svojoj pakosti, to se

pokazalo potpuno neprimjerenim i uvredljivim. (A zapravo bi joj bilojako drago da joj se roditelji vjenčaju! Vjenčanje bi im bilo dirljivo ikrasno. Što nije u redu s njom?)

„Što se dogodilo?” upitala je. Vratio se ženi, naravno. Ili se prebaciona mladi model. Ili je možda Ellen kriva? Ellen mu se nije svidjela? (Glekako dijete u njoj traži pozornost.)

„Ja sam prekinula”, odgovori Anne. Sjela je za kuhinjski stol i uzelamalu rajčicu iz zdjele sa salatom.

„Ali zašto?” Ellen je privukla stolicu i sjela nasuprot majke.„Djelovala si... Pa, djelovala si posve zatelebano.”

„Znam”, odgovori joj majka. Pogledala je Ellen, uputila jojpolusmiješak i slegnula ramenima. „Bila sam. Gle, strašno mi jeneugodno.”

Ellen je na trenutak smeo sve glasniji zvuk Patrickova glasa ublagovaonici: „Možemo li, molim vas, razgovarati o nečem drugom osimSaskije? Na primjer, ne znam, o armagedonu? Tko želi razgovarati oarmagedonu?”

„Ne mora ti biti neugodno”, rekla je majci.

332

„Baš sam glupača”, reče Anne. „Povrh svega što ti se sad događa uživotu.” Glavom je pokazala prema blagovaonici. „Udaješ se, dobila siposinka, čekaš bebu, imaš poremećenu uhodu i što sve ne - i ja još u sveto odlučim umiješati i tvog oca!”

„Mama, odrasla sam osoba”, reče Ellen ozbiljno i nadasve prijetvornojer je i sama to isto mislila. „Reci mi zašto si prekinula.”

„Posljednjih trideset pet godina bila sam zaljubljena u uspomenu”,reče Anne. „Znam da je ludo i sigurno bih to potekla, ali svaki put kadbih izašla s nekim, uspoređivala sam ga s tvojim ocem. S tvojim ocem, skojim zapravo nikad nisam izlazila, kojeg i nisam baš željela dobroupoznati. Tako mi, naravno, nijedan nije bio dovoljno dobar.” Zahihotalase. ,,U više pogleda.”

„Mama.” Ellen se trznula. „Molim te.”„Oprosti. I tako, kad smo se David i ja ponovo počeli viđati, bila sam

luda od sreće. Bio je jednako divan kao što ga pamtim. Zapravo, dabudem jasna: on jest divan. I dalje kotira kao najdivniji muškarac kojegsam upoznala.”

„I? U čemu je problem?” upita Ellen.„Pa, počela sam primjećivati da me obuzima neki osjećaj nakon što

provedemo više od sat vremena skupa. Prvo nisam mogla odrediti što jeto, a onda mi je prošlog tjedna sinulo. Bilo mi je dosadno.”

„Dosadno”, reče Ellen. Odjednom joj je bilo jako žao oca.„Umirala sam od dosade”, potvrdila je Anne.„Pa, to se događa..,”,,Ne”, odlučno reče Anne. „Nije on za mene. Nikad nije bio za mene.

Nije dovoljno rječit. A ima perioda u kojima ne radi doslovno ništa.Jedno je jutro sjedio u naslonjaču dvadeset minuta, doslovno dvadesetminuta ne radeći ništa. Nije čitao. Nije razgovarao. Samo je buljio udrvo. O čemu se tu radi?”

„Možda je u tišini razmišljao o ljepoti prirode”, nagađala je Ellen. „Ilije uzeo nekoliko trenutaka da meditira i pokaže zahvalnost za svoj život.Ili je vježbao pozornost...”

„To je bilo retoričko pitanje, Ellen. Iskreno, mislila sam da su mu

333

otkazale moždane funkcije. Uglavnom, kao što mladi ljudi elokventnokažu: briga me. Ne zanima me što radi, znam samo da me to izluđuje.Ostat ćemo prijatelji, naravno. U dobrim smo odnosima. I rekao je da bimu bilo jako drago da te ponovo vidi ako ti to želiš.”

„To bi bilo lijepo”, reče Ellen. Zapravo joj je pomisao na sastanak socem sada djelovala posve prihvatljivo, pa čak i umirujuće. Prisjetila sekišnih nedjeljnih popodneva dok je bila dijete: ležala bi na tepihuopčinjena kapljicama kiše koje su se slijevale niz prozor, a majka bi jojstalno ulazila i izlazila iz sobe i govorila, „Ellen, što to radiš? Idemo van!Razgovarajmo! Hajmo nešto raditi!” Možda bi s ocem mogla provoditivrijeme, a da ne progovore ni riječ. Nema potrebe za onim neugodnimrazgovorima „upoznavanja”. Mogli bi samo biti. Otac i kći. Pa ako i nebudu jedno prema drugom osjećali ništa osim blage naklonosti, i to ćebiti sasvim u redu.

,,I tako, u nježnoj dobi od šezdeset i šest godina”, reče Anne, „moždasam napokon spremna za pravu vezu, sad kad više nisam opsjednutaromansom koja zapravo nikad nije postojala. Mogla bih novog muškarcapotražiti i na internetu. Navodno je to jako popularno kod starijih odšezdeset. A vidi kako je tebi uspjelo!”

„Da!” reče Ellen. Patrick nikad neće voljeti neku drugu ženu kao štoje volio Colleen. Možda joj ipak nije baš uspjelo.

„Kad smo već kod toga”, Anne je spustila glas, „već ti neko vrijemeželim reći da mi je Patrick postao jako drag. Zbilja. Jako drag. Trebalomi je vremena da mi se svidi...”

„Čut će te!” prosikta Ellen.„Pa, dobro, lijepo govorim o njemu. Sviđa mi se kako te gleda. U

pravu si: Jon je bio zabavan, ali nije te gledao ovako kako te Patrickgleda.”

„Kako me Patrick gleda?” upita Ellen.,,A i dobar je otac.”„Prekidam li vas?”Ellen i njezina majka okrenule su se i vidjele Maureen na vratima s

punim rukama tanjura.

334

„Baš sam govorila kako je vaš sin dobar otac.” Anne je ustala i uzelajoj dio tanjura. Maureen je zasjala.

Začulo se trčanje i čuli su Jacka kako vrišti, „Mrzim te!”„Dobro!” viknuo je Patrick. „Slobodno slomi i drugu ruku, što se

mene tiče!”Maureenin je smiješak zadrhtao. Ponovo se sabrala i počela strugari

ostatke hrane s tanjura oštricom noža.„Od ovog vjetrovitog vremena ljudi zbilja postaju nervozni, zar ne?

Pitam se postoji li medicinski uzrok za to, Anne?”Mora da sam zaspala jer mi se činilo da sam samo trepnula i Tammy

se srvorila preda mnom. Ona, Lance i Kate sjedili su na stolicamaporedanim u polukrug kraj mog kreveta i jeli čokoladice.

Tammy je promijenila frizuru iz duge i tamne u kratku i zlatno plavu.Greška, pomislila sam.

Lance i Tammy su uzbuđeno razgovarali čudnim naglaskom, sliježućiramenima i isturajući bradu.

„Pokušavaju govoriti kao dileri u Baltimoreu”, objasnila joj je Katekad je vidjela da se probudila. „Otkrili su da su oboje opsjednuti Žicom.Lance vikendom ponekad govori ovako cijeli dan. Možeš li to zamisliti?Mislim, dobro, kad bi stvarno zvučao kao diler, to bi možda bilopoprilično seksi.”

„Tammy?” rekla sam.„Saskia, dušo!” Ustala je i nagnula se da me poljubi u obraz. Mora da

još uvijek nosi isti parfem kao i prije pet godina jer me smjesta vratio uto vrijeme. „Drago mi je što te vidim!” rekla je. „Ali trebala bi sjeditikraj mene u baru, a ne ležati u bolničkom krevetu. Lance i Kate su mirekli da si mjesečarila i pala niz stepenice? Strašno! Otkad mjesečariš?”

„Otkad sam te posljednji put vidjela”, rekla sam tajanstveno - Ellenbi znala cijeniti takav mudri komentar - ali Tammy ga je shvatiladoslovno.

„Stvarno? Postoji li lijek za to? Znaš, na putu ovamo razmišljala samkad sam te posljednji put vidjela. Neki ti je tip taman bio slomio srce.Onaj geodet. Kako se ono zvao? Pete? Patrick? To je bilo tako davno da

335

ga se vjerojatno ni ne sjećaš.”Kako sam se samo nasmijala.

* * *

„El-len!”Patrick ju je dozivao s kata.„O, Bože, je li dobro?” reče Ellenina majka iznenađeno.„Vjerojatno mu treba tvoja pomoć da riješi stvari s Jackom”, reče

Maureen Ellen. „Ženska ruka.” Uputila je Anne osmijeh kojim je htjelareći znate na sto mislim, ali Anne nije shvatila poruku,

Ellen je žustro obrisala ruke kuhinjskom krpom, glumeći užurbanostradi Anne jer je znala da će joj majku nervirati što se ponaša kaodomaćica, i požurila na kat u Jackovu sobu. Patrick i Jack sjedili su napodu ne gledajući se, leđima naslonjeni na Jackov krevet prekrivendekom s likovima iz crtića, a ruke su im se klatile među uzdignutimkoljenima.

„Možeš li objasniti ovom tvrdoglavom dečku zašto nam Saskia nesmije provaljivati u kuću usred noći?” reče Patrick kad ju je vidio dastoji na vratima. Bezglasno je izustio, „Pomozi mi!”

„Nisam glup, tata”, uzrujano će Jack. „Znam da to nije smjela učiniti.„U redu, u čemu je onda problem?” upita Patrick. „Zašto se toliko

ljutiš na mene?”Ellen je sjela na pod kraj Jacka. Gledala je Jackove mršave, krhke

nožice u donjem dijelu trenirke isturene pred njim. Rekla je, „Kako si seosjećao kad su tata i Saskia prekinuli, Jack?”

I Jack i Patrick su se posve umirili, kao da je spomenula nešto jakosramotno. Za Boga miloga, pomisli Ellen. Osjećala se osobito borbeno.Neka sad sve izađe na vidjelo! Više neće hodati po jajima kad je Saskiau pitanju.

„Pa, to nije...” započe Patrick.„Zanima me”, reče Ellen. Tražio si moju pomoć, stari.„Ne sjećam se baš”, odgovori Jack. „Bio sam jako mali, imao sam

samo pet godina.” Zagledao se naprijed, prisjećajući se tog silnog

336

vremena koje je proteklo između pete i osme godine.„Tako je, bio si jako mali.” Patrick je pobjednički pogledao Ellen.

„Dakle, stvar je u tome...”,,E, da, sjetio sam se nečega”, prekinuo ga je Jack. „Mislio sam da to

ima veze s njezinom sretnom pikulom.”Patrickovo lice poprimilo je drugi izraz. ,,S čim?”Jack je člancima prstiju kuckao po gipsu na ruci.,,S njezinom sretnom pikulom?” upita Ellen.Patrick joj je odgovorio, ne skidajući oči s Jacka. „Saskia je imala

veliku šarenu pikulu koja je pripadala njezinu ocu i držala bi je u rucikad god je bila nervozna zbog nečega. Dala ju je Jacku kad je krenuo uškolu.” Zastao je i nakašljao se. „Rekla mu je da je nosi u džepu i da ćemu pikula dati čarobne moći.”

„Nije bila oružje”, pojasnio je Jack. Podignuo je pogled prema Ellen.„Na primjer, nije se pretvarala u lasersku pušku ili tako nešto. Zapravonije radila ama baš ništa.”

„Nosio sam Saskijinu sretnu pikulu na sastanak s prvim klijentomGeodetskih usluga Scott”, reče Patrick. „Držao sam je dok sam čekao narecepciji.”

Nikad se prije nije prisjećao lijepih uspomena vezanih za Saskiju.Ellen je prvi put provirila na drugu stranu njihove priče.

„Izgubio sam pikulu u školi”, reče Jack. „Tražio sam i tražio, a iučiteljica mi je pomogla, ali nismo je mogli naći. Nisam to htio rećiSaskiji jer sam znao da bi bila tužna, ali sljedećeg je dana otišla. Pa sampomislio, joj, saznala je da sam je izgubio.”

„Uh, frende.” Patrick je pritisnuo dva prsta na čelo. „Nisi valjda.”„Da, jesam”, veselo odgovori Jack.„Ali to nije imalo ama baš nikakve veze s tobom!” Patricku su

svjetlucale oči. Posegnuo je rukom oko Jackovih ramena. „Frende,Saskia te voljela! Sve bi učinila za tebe! Ona...”

Jack se izmaknuo očevu zagrljaju. „Ohladi malo, tata. Znam da nisamja kriv. Ti i Saskia ste prekinuli, kao i Ethanovi roditelji. Samo sam tiispričao što sam mislio kad sam bio glupi klinac.” Zijevnuo je. „Nego,

337

mislim da ću još malo listati svoju Guinnessovu knjigu rekorda.”„Nismo završili razgovor!” usprotivio se Patrick. Jack je zakolutao

očima. „Briga me.”„Samo želim da razumiješ...”„Ne moraš biti tako zloban prema njoj.” Jack je pokušao preklopiti

ruke, a onda shvatio da ne može zbog gipsa. „Samo sam to htio reći.Ponašaš se kao da je ubojica i da ubija ljude! Nije mi namjerno slomilaruku. Bilo je slučajno.”

„Da”, umorno će Patrick. „Znaš, frende, u pravu si, ali nije baš takojednostavno...”

„Hej.” Simon se pojavio na vratima Jackove sobe. „Moram ići. Idemse naći s prijateljima.”

Jack je iskoristio Simonov dolazak da pobjegne niz stepenice.„Vidimo se!” rekao je i dao stricu pet na izlasku.

„Vas dvoje izgledate posve ubijeno.” Simon je spustio pogled premanjima i zavrtio glavom u čudu, a zatim se vratio u prizemlje.

„Baš ti hvala”, doviknula mu je Ellen.Patrick je ustao i pružio ruku Ellen da je uspravi. Uzdahnula je. „Uh.

I osjećam se ubijeno.”Patrick ju je privukao k sebi i na trenutak je naslonila čelo na njegova

prsa. U glavi su joj se uskovitlale misli. Jadni Jack, mislio je da je onkriv; jadna Saskia, izgubila je svoju sretnu pikulu; jadni David, mamaga je ostavila jer je dosadan; jadna ja, Patrick me zapravo ne voli, adobit ću sićušnu bebu i, Gospode Bože, kako me bole grudi.

„Sve će biti u redu”, tiho joj je šapnuo Patrick u uho.„Hoće li?” rekla je.Kad su sišli u prizemlje, vidjeli su da je Anne odustala od svog

malodušnog pokušaja da pomogne Patrickovoj mami pa je sjedila zakuhinjskim stolom i pila vino dok je Maureen slagala suđe u perilicu.

„Sad zbilja jurim”, reče kad je ugledala Ellen. „Idem s Pip i Mel napiće. Otvorio se novi vinski bar u gradu pa smo htjele vidjeti kakav je.”

„Sad idete u grad?” Maureen je pogledala na sat na zidu Elleninekuhinje. Bilo je osam navečer. „Bože dragi.”

338

„O, nas tri smo noćne ptice!” odgovori Anne.Kao da se njezina međuigra s Elleninim ocem nikad nije ni dogodila.

Njegovo pojavljivanje uopće nije uzburkalo Ellenin život, samo ga jemalo namreškalo.

Anne je na kraju otišla sa Simonom, koji se slučajno nalazio sprijateljima u klubu u istoj ulici gdje je bio i Annin vinski bar i bio jeoduševljen što će uštedjeti na taksiju. „Pa, to je stvarno lijepo od vas,Anne”, reče Maureen nesretno.

Kad su Ellen i Maureen završile s čišćenjem kuhinje (Elleniniormarići nisu bili tako blistavo čisti otkad joj je baka umrla), Patrickov jeotac predložio da odigraju partiju Monopolyja. Primijetio je kutiju napolici i trljao je ruke obećavajući im da će ih sve otjerati u bankrot uroku sat vremena.

Dok je George postavljao ploču, pažljivo slažući novčanice u urednehrpice, Patrick je pitao mogu li on i Ellen propustiti igru.

„Mislili smo malo prošetati po plaži”, rekao je upitno podigavšiobrve i pogledavši Ellen. Kimnula je. Možda će joj to razbistriti glavu.

„Po ovakvom hladnom i vjetrovitom vremenu, usred zime i usrednoći!” usprotivila se Maureen. „A žena ti je trudna!”

„Proljeće je i tek je pola devet”, reče Patrick. „Vani je sasvim ugodnoi mislim da se beba neće buniti.”

,,A ja mu nisam žena”, reče Ellen. Nastupila je neugodna tišina.„Još!” brzo se ispravila. „Mislim, naravno da ću biti.”

„Idite onda.” Maureen je uputila Patricku i Ellen kratki ispitivačkipogled, poput kakva stručnjaka koji u njihovoj vezi traži sitne pukotinekoje bi mogle uzrokovati probleme. Onda je promijenila izraz lica i rekla,„Kad se vratite, mogli bismo George i ja pobjeći na partiju tenisa namjesečini.”

„O, što mi je žena sarkastična!” reče George. „Evo, dušo, ti uzmipeglu.” Podignuo je sićušnu peglu iz kutije za Monopoly.

„Dobro znaš da sam ja uvijek brod.” Maureen je sjela na čelo stola iprotresla kocke u skupljenim šakama. „Hajde, Jack! Nemoj misliti da ćuti pustiti zbog jedne slomljene kosti!”

339

Patrick je bio u pravu. Vjetar je oslabio i bilo je ugodno šetatipustom plažom u jakni i šalu. Pijesak je još uvijek bio narančast odprašine, ali u slanom hladnom zraku nije je bilo pa su oboje dubokoudahnuli okrjepljujući zrak i odgacali sve do tvrdog pijeska blizu vode.

Hodali su jedno uz drugo ne dodirujući se. Ellen se usredotočila naritmični, šuplji zvuk valova koji se razbijaju o obalu i na svoje disanje.

,,I tako”, najzad reče Patrick. ,,I tako.”„Ono me šokiralo.”„Jack.”„Da. Hoću reći, mislio sam da je dobro što nikad nije pitao za

Saskiju! Nikad mi nije palo na pamet da krivi sebe za njezin odlazak.”Glas mu je pukao. „Jadničak moj mali.” Ellen je primijetila da utrenucima stresa Patrick počinje govoriti poput svog oca: jezikomAustralije iz pedesetih.

„Djeca misle da su centar svemira”, reče Ellen. „Zato krive sebe.”„Mislim”, reče Patrick, „da je godinama ljut na mene zbog Saskije.”„Moguće.” Ellen je prešutjela ostatak. Mora sam doći do toga.Šetali su u tišini nekoliko minuta, a onda je Patrick tiho rekao,

„Stvarno mu je bila dobra majka. Ona...” Riječi su mu se rasplinule ipogledao je prema zvijezdama kao da traži inspiraciju. Zatim je dubokoudahnuo i počeo govoriti brzo i ne gledajući je, kao da su tajni agenti kojisu se sreli na plaži i imaju jako malo vremena da joj priopći ove hitneinformacije.

„Kad je Colleen umrla, nisam to baš dobro podnio. Nikad prije nisamosjetio takvu bol, nasmrt me preplašila. Mislio sam, što je ovo? Boli me!Pa sam razvio briljantnu strategiju - da joj se odupirem. Sjećam se kakosam pomislio da ne namjeravam prolaziti onih glupih sedam fazatugovanja. Ako te boli kad razmišljaš o njoj, onda nemoj razmišljati.Zaokupi se nečim. Zato sam osnovao firmu. Kao da sam mislio da ako sedovoljno potrudim, ako budem imao dovoljno mentalne snage, izbjeći ćubol. To je krasno završilo, kao što vjerojatno već pretpostavljaš. Bio samrobot koji hoda, govori, diše. Ali ljudi su mislili da se odlično nosim stim. Pohvaljivali su me. A bilo je to donekle i istina, nosio sam se. Onda

340

sam upoznao Saskiju na onoj konferenciji i, znaš već, svidjela mi se;vjerojatno sam je čak i volio, na svoj čudni robotski način. Ali ona kaoda nije primjećivala da sam robot! Nešto bismo radili, a ona bi mi sesmješkala i s vremena na vrijeme pomalo bih iznenađeno pomislio: ona jezbilja sretna, ne glumi, istinski je sretna. I mislio sam, pa, nema veze jerovo sam novi ja, a i Jack je sretan... Pazi kamo staješ.”

Jedan se val razbio dublje na plaži od ostalih i bijela pjenušava vodanavalila je prema njima. Patrick je jednom rukom lagano podignuo Ellenu zrak da joj spasi cipele, a zatim je spustio na suhi pijesak. Iznenadnaneočekivana toplina njegova tijela ispunila je Ellen čudnom žudnjom zanjim, kao da nisu u vezi, kao da šeta s nevjerojatnim muškarcem koji jojje samo prijatelj.

„Saskia je preuzela na sebe puno roditeljskih obaveza”, reče Patrick.„Za to krivim Colleen.”

„Molim?” Ellen je bila zbunjena, ali i pomalo sretna što čuje da jesirota Colleen bar za nešto kriva.

„Colleen je bila divna majka, ali imala je stav: ovo je moje područje.Bila je toliko snishodljiva kad god sam joj pokušao pomoći s Jackom,kao da sam kakav dražesni lakrdijaš, kao da on nije baš siguran dok je samnom. I kad je umrla, bio sam prestravljen, mislio sam, ne mogu samodgajati ovo dijete! Neću ga znati obući, bit će mu hladno ili prevruće,loše ću ga hraniti i neću znati koju kremu da kupim ili što sve ne. Nisamse snalazio pa su moja i Colleenina majka stalno dolazile i brinule se zanjega, a one su, naravno, bile i gore od Colleen, kao da nijedan muškaracnije sposoban promijeniti pelenu. Onda sam upoznao Saskiju, koja je bilazbilja sretna što može zamijeniti Colleen i uskočiti u majčinsku ulogu pasam joj to i dopustio. Povukao sam se i pustio da sve ide svojim tokom.Jack ju je volio, a i ona njega. Nisam to smio učiniti.” Pogledao je Ellen.„Doduše, ne znam, možda to sad ponovo radim s tobom jer ti dopuštamda mu spremaš užinu.”

„Volim mu spremati užinu”, oprezno će Ellen. Osjećala je prisutnostsvih tih žena u Jackovu životu - njegovih baka, Colleen, Saskije - skupilesu se oko nje, vrtjele glavom gledajući u Patricka i coktale na onaj svoj

341

sveznajući ženski način. Sve su mislile isto: Ti bi ga hranio sendvičimaod bijelog kruha!

„Pa”, reče Patrick. „Mislim da ovaj put nastojim uspostavitiravnotežu, a ne da ti samo predam sina i kažem, evo, ti se brini za njega. Ikad se rodi naša beba, želim se i ja brinuti za nju, može? Od samogpočetka.”

„Imaš više iskustva s bebama od mene”, reče Ellen.Patrick joj se zahvalno osmjehnuo. „Tako je. Ja ću biti stručnjak,

Podučit ću te, mala, objasnit ću ti što je što.”„Dakle, prestao si biti robot?” upita Ellen. „Jesi li zato prekinuo sa

Saskijom?” Ili si još uvijek robot? Jesam li ja samo još jedna Saskia?„Jednog sam se dana rasplakao”, reče Patrick. „U autu. Bilo je to

zbilja čudno. Plakao sam cijelim putem od Gordona do Mascota. I to mise počelo stalno događati. Svaki put kad bih bio sam u autu, rasplakaobih se. Ponekad bih uhvatio ljude kako bulje u mene na semaforu.Odrastao muškarac jeca za upravljačem. Trajalo je to tjednima. I ondasam se jednog jutra probudio i osjećao sam se drukčije. Kao kad ste jakobolesni pa se jednom probudite i shvatite da vam je bolje. Ne bih rekaoda sam bio sretan, ali osjećao sam da je sreća možda moguća. Pogledaosam Saskiju kako leži kraj mene i znao sam da moram prekinuti s njom,da je to jedino ispravno i da neko vrijeme moram biti sam s Jackom. Bilomi je to savršeno jasno. Ali ona je tek bila saznala da joj je majkabolesna pa sam stalno to odgađao.”

„A onda joj je majka umrla.”„Da”, reče Patrick. „I tad sam joj napokon rekao. Vjerojatno sam

glupo mislio da se neće jako uzrujati, da joj gotovo činim uslugu jer ćemoći naći nekoga tko će je stvarno voljeti. Šokirala me njezina reakcija inisam je baš shvatio ozbiljno. Kao da sam mislio: Ali nisi me moglazbilja voljeti jer mene nije ni bilo. Znaš na što mislim?”

„Mislim da znam”, reče Ellen. Pomalo je ostajala bez daha. Što jePatrick duže pričao, to je brže hodao i ona ga je sve teže slijedila.

„Oprosti”, reče Patrick. „Sjednimo na nekoliko minuta.”Popeli su se do mekšeg pijeska i sjeli zajedno okrenuti prema moru,

342

rame uz rame.„Mislim da sam zato stalno odgađao traženje zabrane prilaska”, reče

Patrick. „Jer sam duboko u sebi znao da sam se loše ponio prema njoj,iako to nisam htio priznati, pa čak ni sebi samom. Krenuo bih premapolicijskoj postaji i pomislio, Isuse, pa ta je žena naučila mog sina dakoristi WC. Zapostavila je svoju karijeru da bi se mogla brinuti o njemu.Dužan sam joj. Zatim bih pomislio, pa, jednom mora prestati. Trebao samje ozbiljnije shvatiti. Trebao sam učiniti nešto odmah nakon Noose, čimsam saznao da si i ti umiješana. Kad samo pomislim što se sinoć moglodogoditi, tebi ili Jacku, ili bebi.” Stresao se.

„Možda se ništa ne bi promijenilo”, reče Ellen. „Sve da si i otišao napoliciju.”

Patrick je podigao jedno rame kao da želi reći, „tko zna?”.„Uglavnom”, reče. „Dosta je bilo Saskije.” Podigao je bradu i pogledao uzvjezdano nebo. „Molim te, Bože, dosta je bilo Saskije.”

„Da”, reče Ellen, razmišljajući o Saskijinu blijedom licu i pitajući sešto ona radi u tom trenutku, dolaze li joj prijatelji i rodbina u bolnicu uposjet i što se događa u njezinu čudnom, poremećenom umu.

Patrick je duboko udahnuo. „Uglavnom, predložio sam da prošetamozato da bismo mogli porazgovarati o protekloj noći i o onome, hm, onomešto sam rekao. O Colleen.” Ton mu se posve promijenio. Govorio jeukočeno i službeno, kao da sudjeluje u pravnom procesu u kojem se nesnalazi.”

„Dobro”, reče Ellen. Želudac joj se zgrčio i shvatila je da zapravo neželi razgovarati o tome. Riječi će samo dodatno zamrsiti situaciju i oni ćese osjećati još gore. Kako čudno. Uvijek je mislila da su riječi odgovorna sve; naposljetku, liječila je ljude isključivo riječima. Držitekomunikacijske kanale otvorenima! To je uvijek govorila klijentima kojisu imali problema u vezi. A sad joj se ništa nije činilo gore od razgovora.Mora da se ovako osjećaju muškarci, koji osjete tjeskobu svaki put kadžena kaže, „Moramo razgovarati” i misle, UMUKNI VISE, ŽENO dok imona otvara dušu, do kraja ogoljenu i veličanstvenu, a on je zapravo htioda je ostavi zatvorenu. „Stvar je u tome...” započe Patrick.

343

„Je li ti ono majka?” upita Ellen. Razabrala je samo Maureenin obriskako polako koraca po pijesku kao da pazi da ne stane na nagaznu minu.

„Ellen, imaš poziv!” Njezin iznenađujuće jasan glas lebdio je plažom.„Kaže da je hitno!”

344

25. poglavlje

Prijateljstvo je jedini lijek za mržnju, jedino jamstvo mira.

Budistički citat na oglasnoj ploči Ellen O’Farrell

Na kraju je Tammy otišla zajedno s Lanceom i Kate. Pozvala se ukino s njima. Bilo je jasno da će njih troje postati prijatelji. Zaboravilasam na tu Tammynu djetinju sposobnost da se odmah sprijatelji. Učinilaje to i sa mnom prije mnogo godina.

Medicinska me sestra došla obići baš kad su bili na odlasku. Kad jeotvorila vrata, svi su se smijali nečemu što je Kate rekla pa se sestraispričala i rekla, „Vratit ću se kad vam prijatelji odu.”

Mislila je da sam ja normalna osoba s normalnim prijateljima koji mevole, koji su dojurili ravno do mog kreveta čim su čuli da sam imalanezgodu. Nije znala da je Lance netko s kim radim, ali nikad se nismodružili izvan posla i koga, iskreno govoreći, nikad nisam ni primjećivalakao osobu, da njegovu ženu uopće ne poznajem i da je zapravo čudno štosu me posjetili, a da je Tammy netko s kim se nisam čula tri godine i danitko od tih ljudi ne zna pravu istinu o tome kako sam slomila zdjelicu.

Najčudnije je bilo što su Lance, Kate i Tammy izgleda odlučilinastaviti s ovom predstavom. Svi su me planirali ponovo posjetiti.Pomaganje da preživim šest tjedana prisilnog ležanja pretvorili su uprojekt. Pitala sam se jesu li se možda pridružili nekakvom pokretu zaosobni rast koji kruži internetom pa nasumce čine dobra djela.

Lance će mi donijeti prijenosni čitač DVD-a da napokon mogu

345

pogledati Žicu. „Sad nemaš izgovor”, rekao je blagim, zadirkujućimtonom glasa zbog kojeg sam pomislila, koliko god to bizarno bilo, da muse možda sviđam.

Osim toga, Kate će ponovo doći da me nauči plesti - od svih mogućihstvari baš to. Na to smo došli jer je Tammy rekla da bih trebala iskoristitiovo vrijeme za nešto što sam uvijek htjela učiniti, ali nikad nisam imalavremena - na primjer, učiti španjolski ili što već. Rekla sam da samuvijek željela znati plesti, što je bilo djelomično istinito. Uvijek samgovorila da to želim, ali nikad zapravo nisam imala namjeru neštopoduzeti oko toga. Ali čim sam to rekla, Kateine su oči zasjale istimonim propovjedničkim sjajem koji je imao i Lance kad bi pričao o Žici paje čvrsto odlučila da me nauči plesti.

A nekako smo došli i do toga da će Tammy živjeti u mom stanu doksam ja u bolnici. Otkad se vratila u Sydney, živjela je kod sestre, koja jeizluđuje pa se činilo zgodno da joj ponudim svoj stan. Pokupit će mojuodjeću i vratiti mi je nakon što mi sutra operiraju gležanj.

Pitala sam se što će misliti o mom domu. Bez knjiga, slika ifotografija na hladnjaku. Da sam znala da dolazi, unaprijed bih gauredila. Boca vina koju sam pila i kutija lijekova protiv bolova još suuvijek na kuhinjskom stolu. Osim toga, sve su površine prazne i iznimno,čudno čiste. Hladnjak i smočnica bili su puni funkcionalne hrane:mlijeka, kruha, maslaca. Bez keksa i kolača, ili bilo kakvih slatkiša.Primijetit će kako sam se promijenila i prokomentirat će to. Posjećivalame dok sam živjela kod Patricka i zadirkivala me da sam prava kućanica:svježe ubrano cvijeće bilo je raspoređeno po vazama, a netom ispečenikeksi čekali su u limenoj kutiji. Sad mi je dom izgledao kao da pripadaopsesivno-kompulzivnom samotnjaku, serijskom ubojici.

Nakon što sam pojela večeru - na etiketi na pladnju pisalo je „laganiobrok”, ali bio je to zapravo najobilniji obrok koji sam pojela uposljednjih nekoliko mjeseci; inače sam večerala zdjelicu pahuljica -naslonila sam glavu na jastuk i slušala užurbane zvukove bolnice: brzekorake niz hodnik, klepetanje kolica, sve glasnije pa zatim sve tišeglasove.

346

Većina bi se ljudi osjećala usamljeno kad bi odjednom tako ostalisami u bolničkoj sobi, ali ja nisam. Ta buka mi je bila neobično utješna.Ovo je moje selo. Selo za bolesne, tužne, slomljene ljude poput mene.

Osjetila sam navalu boli i kao dobro istreniran štakor automatskipritisnula dugme za morfij.

Pitala sam se, kao i inače, što sad rade Patrick, Ellen i Jack, trpi liJack velike bolove zbog ruke, je li me Patrick već prijavio policiji. Aliod morfija sam postala lijena. Pitala sam se samo pasivno. Nisam imalaželju da budem ondje i promatram ih.

A onda su mi misli odlutale od njih do Kate, Lancea i Tammy, pitalasam se je li im se svidio film i jesu li otišli u onaj korejski restoran okojem su pričali. Zamišljala sam kako Lance i Tammy oponašajubaltimorske dilere dok Kate koluta očima.

Mislim da sam se čak i smijala naglas prije nego sam zaspala.

* * *

„Nisam čula kako se zove, oprosti”, rekla je Maureen i dodala Ellentelefon. „Žao mi je što vas prekidam u šetnji, ali čini mi se da plače.”

„Naravno, naravno.” Ellen je nervozno uzela telefon. Što se saddogodilo? Nakašljala se. „Halo?”

Iz telefona je navro šmrcavi ženski glas. „Ellen, oprostite što vaszovem u ovo doba noći, ali tek sam saznala i morala sam vas odmahnazvati da vam kažem i da se ispričam za moje užasno ponašanje jučer.Neoprostivo sam se ponijela.”

Glas je Ellen bio poznat, ali nije znala odakle. Netko jako prehlađen.Nedavno je razgovarala s nekim jako prehlađeni. Ali s kim? „Nisamsigurna...”

„Trudna sam, Ellen.”„Luisa!” Ellen se prisjetila Luisina bijesnog, blijedog lica dok je

zahtijevala povrat novca. Sad kad razmisli, bilo je očito. Naravno da jetrudna. Imala je isti onaj iscrpljeni izraz lica koji je Ellen viđala u svomzrcalu u kupaonici. Ali Luisa je bila toliko ljuta što nije trudna pa gaEllen nije tad primijetila.

347

„Doktorica mi je pokušavala javiti. Trebali smo početi s novimciklusom umjetne oplodnje, ali doktorica me nazvala i rekla, „Ne možetezapočeti ovaj ciklus”, a ja sam pitala, „U čemu je problem?”, a ona mi jeodgovorila, „Problem je što ste trudni.” Prirodna trudnoća! Nakon svihovih godina! I za sve ste to vi zaslužni! Zbog vas sam trudna!”

„Mislim da i vaš muž ima neke veze s tim”, reče Ellen.„Ne mogu vjerovati da sam tražila povrat novca. Zgrožena sam

svojim ponašanjem. Bila sam ludo ljubomorna i, ne znam, jednostavnoluda!” Blago je utišala glas. „Osim toga, ne znam jeste li čuli, ali DailyNews će objaviti članak o vama.”

„Da”, reče Ellen. „Čula sam.”„Jako mi je žao, ali naletjela sam na Iana Romana kad sam odlazila

od vas i možda me malo zastrašio ili sam bila pod dojmom njegove slave- ma, zapravo samo tražim opravdanje za svoje neoprostivo ponašanje.Dao je moje podatke novinarki i ona me intervjuirala, a sad mi je zlo odtoga što sam joj sve rekla. Ostavila sam joj tridesetak poruka dapokušam povući svoj iskaz. Ako je već prekasno i priča bude objavljena,morat ćete me tužiti. Ozbiljna sam. To je jedino rješenje. Uzmite mi svedo zadnjeg novčića. Nemam baš puno novčića, ali uzmite mi ih. Zaslužilasam.” Zastala je i glas joj je postao prigušen dok je govorila nekomdrugom. „Ali istina je! Zaslužila sam!” Izgleda da Luisin muž nije bašželio da ga tuže.

„Mislim da sam uspjela zaustaviti objavljivanje na nekoliko dana”,reče Ellen.

„O, hvala Bogu! Dobro, kad me novinarka nazove, reći ću joj kakostvari stoje. Reći ću joj da ste čudotvorka.”

„Molim vas, nemojte joj to reći”, odgovori Ellen. „Ozbiljno.”„Pa, samo ću joj reći istinu. Ova beba je čudo. Oprostite, Ellen,

moram ići, upravo su mi stigli roditelji, ali hvala vam, najozbiljnije i jošjednom se najdublje, najdublje ispričavam.” Glas joj je poskočio ododuševljenja. „Tata, ne smijem piti šampanjac.”

Ellen je čula muški glas kako govori, „Ali djed bome smije!”„Čestitam”, rekla je. „Svima vam čestitam”, ali Luisa je već

348

poklopila slušalicu.Udahnula je. Izdahnula. Zasuzile su joj oči pri pomisli na budućeg

djeda s bocom šampanjca u ruci. O, Bože, još je rano. Ako je zaslužna zaLuisinu trudnoću, hoće li biti i kriva ako nešto pode po zlu? Ali ipak,njezin profesionalni ugled bio je siguran još nekoliko dana.

Vratila se u blagovaonicu. Patrick se nagnuo nad majčinu stolicu ipratio kako napreduje partija Monopolyja, a otac mu je vodio svojufiguricu po ploči i tužno vrtio glavom.

„Plati! Plati!” vikao je Jack. „Trostruku najamninu!”„Mislim da si ga otjerao u bankrot, dušo”, reče Maureen s nadom u

glasu. „Znači li to da smo gotovi?”„Je li sve u redu?” Patrick je pogledao Ellen.„Dobro je”, reče Ellen. „Reći ću ti kasnije.”„Lovu na sunce, stari.” Jack je ispružio dlan prema djedu.„Kasno je, vjerojatno bismo trebali uskoro privesti partiju kraju”,

reče Patrick.„Ali rekao si da sutra ne idem u školu”, usprotivio se Jack. „Da, ali

zato da bi se mogao odmoriti.”„Spavao sam cijeli dan”, reče Jack. I izgledao je kao da puca od

zdravlja, a oči su mi bile sjajne i bistre.„Pun je energije”, reče Maureen. „Ali vas dvoje izgledate iscrpljeno.

Pustite ga da večeras prespava kod nas.”„Ne znam”, odgovori Patrick. „Nakon onoga sinoć, radije bih...”„Odvest ćemo ga u McDonald’s na doručak da se malo počasti”,

ležerno reče Maureen. Usredotočila se na treskanje kockica u skupljenimšakama.

„To!” reče Jack. „Popečci!”„Mama”, reče Patrick, ali Ellen je vidjela da se nema snage svađati.

Njezina će majka imati dostojnu protivnicu u borbi za prevlast međubakama.

Sat vremena kasnije Ellen i Patrick imali su cijelu kuću za sebe, aliumjesto da spavaju, navalili su na vrećicu pjenastih bombona i igraliDragon Blade Chronicles na Jackovu Playstationu. Otkad ima posinka,

349

često se bori s nindžama.„Postaješ poprilično dobra”, reče Patrick nakon što ju je pobijedio i

peti put. „Za jednu hipijevku koja jede leću.”„Nevjerojatno je zarazno”, teče Ellen. „A leća mi i nije najdraža

mahunarka.”„Mahušto?”„Samo ti šuti i jedi bombone.”Sjedili su nekoliko sekundi u tišini i žvakali.Naposljetku se Patrick nakašljao i oprezno počeo, „Dobro, dosta je

bilo. Još nismo došli do glavne točke dnevnog reda.”„Ma, pusti to”, reče Ellen. „Ozbiljno. Hajde da odigramo još jednu.”

Uzela je upravljač. Patrick joj ga je uzeo i vratio na stolić.„Je li to prvi put da sam pod hipnozom rekao tako nešto?” upitao je.„Da.”„Ali jednom si mi rekla da hipnoterapija uvijek zahtijeva pristanak”,

reče Patrick, „i da te nijedan hipnotičar ne može natjerati da učiniš ilikažeš nešto što ne želiš, a ja sasvim sigurno nisam to želio reći predtobom.”

Možda mi je tvoja podsvijest htjela reći, pomisli Ellen.„Pa, s nama je to zamršeno jer ti nisam samo terapeutkinja, nego i

partnerica”, rekla je profesionalnim tonom glasa. „Inače ne idem u krevets klijentima!” Jako se neuvjerljivo nasmijala, ali Patrick je ostao ozbiljan.„Mislim da si vjerojatno napola spavao, a napola bio u transu. Uglavnom,stvarno nije bitno...”

„Nije bitno? Naravno da je bitno!” reče Patrick. „Strašno je da si tomorala čuti! A stvar je u tome da si dobila potpuno iskrivljen dojam otome kako se ja uistinu osjećam i otkad si mi to ispričala, pokušavamnaći pravi način da ti to kažem.”

,,U redu je”, promrmlja Ellen. Da nije toliko kompromitirala svojprofesionalni integritet, ovaj se strašno neugodni razgovor nikad ne bidogodio.

„Jesi li ikad sumnjala u ovu vezu? Jesi li me ikad uspoređivala sasvojim bivšima? Je li ti ikad na pamet pala misao za koju ne bi htjela da

350

ja saznam?”„Ne znam. Vjerojatno.” Promeškoljila se. Tijekom njihove veze javilo

joj se cijelo mnoštvo misli i osjećaja za koje ne bi htjela da ih on sazna.„Na primjer, onaj dan kad smo išli kod Colleeninih roditelja, a ja sam

se ponašao kao gad, jesi li pomislila, Isuse, u što sam se to uvalila?”„Pa, ne sjećam se baš.” Sjetila se kako je cijelim putem kući u

mislima ponovo proživljavala vikend u planinama s Jonom.„Naravno da si imala trenutke sumnje. Vjerojatno si me htjela

zadaviti kad sam ostavio one kutije u hodniku, ali stvar je u tome da negovoriš na glas svaku misao koja ti padne na pamet.”

„Da”, reče Ellen. Gledao ju je u oči. Skrenula je pogled. „Mislim,ne.” Preplavio ju je osjećaj jada. Cijeli je dan čekala da on porekne štoje rekao, da to nekako objasni pa, iako mu ne bi vjerovala, bila bi posvespremna da započne proces samoobmane. Sad se samo mogla naceriti inositi se s tim: njezin će je muž uvijek gledati sa željom da je na njezinumjestu njegova prva žena. „Razumijem”, rekla je hrabro.

„Ne razumiješ”, reče Patrick.„A, dobro.”„Misliš da je ljubav crno-bijela. Sve žene to misle. I u krivu su. Žene

su jako inteligentne, osim onda kad su jako glupe.”Udarila ga je u ruku poprilično snažno.„Au. Dobro. Gle, još se uvijek nisam dobro izrazio.” Grickao je

unutrašnjost obraza s tako frustriranim izrazom lica da je djelovao gotovoizmučeno.

,,U redu je.” Protrljala mu je mjesto na ruci gdje ga je udarila.„Stvarno razumijem.”

„Jesam li u zadnje vrijeme previše pričao o Colleen?” upitaodjednom Patrick.

Ellen je slegnula ramenima i nasmiješila se.„Oprosti.” Uzeo ju je za ruku. „Ona mi je na pameti otkad smo se

zaručili i saznali za bebu. Zato što sam tako sretan. Čak i sa Saskijom ublizini. Nisam bio tako sretan otkad je Colleen bila trudna s Jackom.Zato razmišljam o njoj i prisjećam se nekih stvari.”

351

Prešao joj je palcem preko zglobova prstiju. „Colleen mi je rekla daću se ponovo zaljubiti i imati još djece, ali rekao sam joj da neću. Rekaosam da nikad više neću biti sretan. Ali jesam. Ponekad pomislim, ovo ječak i bolje nego što je ikad bilo s Colleen. Dublje je, odraslije.Jednostavno je... bolje. A onda zahvaljujem Bogu i internetu što sam teupoznao! Pa mi bude žao Colleen jer je to kao da mislim, hvala Bogu štoje umrla.”

„Dobro.” Nije bila sigurna je li iskren ili je samo pokušavaoraspoložiti.

„Ne znam vjeruješ li mi, ali to je istina. Zar tvoje misli nikad neproturječe jedna drugoj? Nije li moguće jedan dan osjećati jedno, a drugidan nešto suprotno?”

„Valjda, Mislim, jest.” Nimalo joj se nije sviđala ova uloga. Bila jeblago ponižavajuća. Ona bi trebala postavljati mudra pitanja i nježnovoditi one s manje emocionalne inteligencije do novih spoznaja.

„A najgluplje je što kad mi tako nešto padne na pamet, mislim da semoram iskupiti Colleen prisjećajući se svih lijepih stvari s njom. Zapokoru. Tako da, što mi je bolje s tobom, to više mislim na nju. Ima li tosmisla? Ne znam. Možda je to nešto katoličko u meni.”

„Ne, ima smisla.”„Uglavnom, očito ne provodim dane uspoređujući te s Colleen kao da

si u beskrajnoj borbi s nindžama. Iskreno govoreći, većinu vremena mislisu mi poprilično površne: na primjer, mmmm, jedu mi se janjeći kotleti ilikako da prije Jacka stignem na četvrtu razinu Tomb Raidera. Takvestvari.”

Ellen je uzela dva pjenasta bombona i zgnječila ih među prstima.„Kad je Colleen umrla, svi su počeli govoriti o njoj kao da je svetica.

Ljudi bi složili tako žalostan izraz lica kao da je naš brak bio divan, kaoda se nikad nismo posvađali. I mislim da sam povjerovao u to. Bio sammlađi. Sve je bilo jednostavnije. Valjda sam zato sinoć rekao to što samrekao. Naravno da nikad više neću voljeti drugu ženu kao što sam volioColleen jer nikad više neću imati osamnaest godina i po prvi se putzaljubiti, ali to ne znači da nisam zaljubljen u tebe. A isto vrijedi i

352

obratno: nikad nisam volio Colleen kao što volim tebe.”Ellen je iznenada neočekivano zijevnula i Patrick se nasmijao. „Zar ne

bih ja trebao zijevati dok ti raspredaš o svojim osjećajima?” Uglavnom,htio sam reći da te volim svim srcem. Ne napola i kao da si mi drugiizbor. Volim tebe. I preostaje mi samo da ti ostatak života to dokazujem.Shvaćaš li ti to, moja luda hipnotičarko?” Stavio joj je ruku na potiljak ipoljubio je, snažno, kao da se opraštaju na željezničkom kolodvoru, a onodlazi u rat.

Osjećaj dubinskog mira prostrujao joj je venama. Ne toliko zbogonoga što je tekao, nego zbog dviju bora duboke koncentracije koje sumu se ocrtavale među očima cijelo vrijeme dok je govorio, kao da mu jejako, jako važno da ga ona shvati. Ili možda zbog toga što je bila takojako pospana, a Luisa je trudna i novine neće objaviti članak.

„Mislim da shvaćam”, rekla je kad su došli do daha.„Hvala Bogu jer mislim da nikad u životu nisam toliko razgovarao o

„osjećajima” kao u protekla dva sata.” Pružio joj je pjenasti bombon.„Vidiš. Zadnji bombon. To je ljubav. A sad hajmo u krevet.”

353

26. poglavlje

Enrique Penalosa, bivši gradonačelnik Bogote, glavnog gradaKolumbije, smatrao je da trebamo težiti stvaranju „Gradova radosti”.Cilj mu je bio stvoriti urbanu infrastrukturu koja će imati jednu svrhu:sreću. Možemo li mi kao urbanisti planirati sreću? Planiramo li sreću?

Citat iz predavanja na seminaru na kojem je sudjelovalaSaskia Brown nakon smrti svoje majke.

„Planirati sreću”, zapisala je u bilježnicu.Bilo je toplo subotnje popodne dva tjedna nakon nezgode, ili

incidenta, nazovite to kako hoćete. Premjestili su me u drugu sobu poreddvorišta, kamo bi me ponekad izveli kolicima da udahnem svježeg zraka.Osjećala sam miris jasmina i naznake ljeta.

Operacija gležnja je dobro prošla, bar tako kažu doktori, a slomljenazdjelica zacjeljivala je prema očekivanjima. Nije više bilo prekidača zamorflj. Samo obični lijekovi protiv bolova koje su dijelili u plastičnimčašicama.

Lanceova žena Kate sjedila je kraj mene na stolici za posjetitelje.Obje smo plele. Već je dvaput dolazila da me nauči plesti, odbivšiprihvatiti novac za vunu i nove igle koje je kupila posebno za mene. Mojprvi projekt bila je grimizna kapa s velikim bijelim pomponom na vrhu.Radila sam je za sebe. Palo mi je na pamet da ispletem nešto Jacku iličak Patrickovoj majci Maureen jer je ona meni jednom isplela beretku.Dar u znak isprike, pomislila sam. Nešto za oproštaj. Bila bi to lijepa

354

gesta. Ali čim sam pomislila na to, u glavi mi se stvorila slika ogromnihhrastovih vrata, kakva se mogu vidjeti na srednjovjekovnim dvorcima.Zalupila su mi se pred nosom.

Kate je rekla da sam „talentirana za pletenje”. Nije mi bilo jasnozašto je tako ljubazna prema meni. Nije mi se činila kao dobrica, kako jemoja majka zvala određene gospođe u našoj crkvi; one sa svetačkimosmijesima, koje su donosile složence i vreće s rabljenom odjećom, aliuvijek su bile prezaposlene pomaganjem potrebitom puku da bi prihvatilepoziv moje mame na šalicu čaja. Te sam žene uvijek krivila za svojebezboštvo.

Sviđala mi se Kate. Bila je pomalo čudna. Ne ekscentrična, samomalo pomaknuta. Uvijek bi progovorila trenutak prekasno ili prerano istalno su joj ispadale stvari. Bila je srdačna, ali ne na onaj način koji kaoda govori: pogledajte samo kakve izvrsne društvene vještine imam.Osjećala sam se neobično ugodno s njom.

Rekla je da je, nakon što smo se upoznale na božićnoj zabavi prošlegodine, govorila Lanceu da me pozove na večeru, ali njemu je bilopreviše neugodno. Ona i Lance su iz Brisbanea i u Sydneyju žive tekgodinu dana.

,,U lovu smo na nove prijatelje”, rekla je Kate. „Eto, sad si prikovanaza krevet i ne možeš mi pobjeći. Opsjedam te.” Malo sam se preglasnotome nasmijala.

Kate se nakašljala i utihnule smo. Slušala sam nježno zveckanje našihpletaćih igala i prigušene užurbane zvukove bolnice, koji su postalakulisa mog života.

„Kad smo već kod novih prijatelja, Tammy i ja smo ovaj vikend bileskupa na jogi”, iznenada reče Kate. „Pokupila sam je iz tvog stana.”

„Znam”, odgovorila sam. „Rekla mi je.”Tammy je dolazila svakih nekoliko dana i donosila mi knjige i DVD-

e, hranu za van i tračeve o našem starom krugu prijatelja u koji seponovo uključila. Bilo mi je drago vidjeti je, ali uvijek sam bila umornakad bi otišla. Nakon Kateinih posjeta bila sam nekako odmorenija.Možda zbog pletenja.

355

„Je li to čudno?” upita Kate. „Što sam bila u tvojoj kući dok te nijebilo?”

Bilo je malo čudno, ali nije me baš bilo briga. „Naravno da ne”, reklasam.

„Pomalo sam se brinula da bi mogla pomisliti da ti krademprijateljicu”, reče Kate na svoj čudni, gotovo djetinji način. Shvatila samda je upravo zbog svoje iskrenosti bila čudna. Nije filtrirala komentare.Bila je pomalo poput hipnotičarke.

„Tammy i ja se godinama nismo čule”, rekla sam joj. „Tko prvi,njegova je.”

Kate se nasmiješila. „Kad ponovo staneš na noge, mogle bismo sve trina jogu. Poslije smo otišle na kavu u neki kafić gdje prave najboljičokoladni kolač koji sam u životu probala. Suze su mi navrle na očikoliko je dobar.”

Ništa nisam rekla. Nisam htjela zamišljati kako se ponovo suočavamsa životom nakon izlaska iz bolnice. „Sigurno brojite dane do izlaska”,rekla mi je jedna od medicinskih sestara i potvrdila sam joj da brojim, aline onako kako je ona mislila. Od pomisli na povratak kući i svompravom životu bilo mi je zlo.

„Trebale ste otići na biljni čaj nakon joge”, rekla sam.„Znam. Vjerojatno smo kofeinom upropastile protok energije”,

odgovori Kate.Ponovo smo plele u tišini. Sviđala mi se ritmičnost provlačenja igala i

osjećaj uspjeha dok su se redovi množili.„Zarazila si se.” Kate je kimnula u smjeru mog pletiva.„Pomalo hipnotizira”, odgovorila sam i pred očima mi se stvorilo

hipnotičarkino lice kad sam prvi put došla k njoj kao „Deborah” pa smozajedno stajale i kroz prozor gledale ocean. Činilo mi se to jako davno.

Dan nakon operacije gležnja posjetila me policija. Muškarac i žena.Oboje su mi djelovali jako mladi, što me nije spriječilo da budemprestravljena, ponižena i ispunjena sramom koji me izjedao. Što bi mamamislila? Imala je toliko poštovanja prema policiji. Pročitali su miupozorenje. Razlikovalo se od onoga koje možete čuti u američkim

356

policijskim serijama: bilo je suhoparnije, ne toliko glamurozno, a samimtime i strašnije.

,,I, kako ste završili ovdje?” upitao je policajac pokazujući nabolnički krevet i izvadio notes. Odgovorila sam i oboje su me saslušalibezizražajnih lica.

Pretpostavljam da su čuli i gore.Pitali su me jesam li svjesna da je uhođenje sad kazneno djelo. Rekli

su da mi u Patrickovo ime uručuju privremenu zabranu prilaska kojastupa na snagu odmah pa neću smjeti prići na bliže od sto metara ninjemu ni njegovoj kući ni radnom mjestu te sam pravno obvezana da gane „napadam, zlostavljam, uznemiravam, prijetim mu, zastrašujem ga iliuhodim”. Imat ću priliku da osporim zabranu prilaska na sudskomročištu. Rekli su to tonom glasa iz kojeg je bilo očito da u tome nećuuspjeti. Kazna za kršenje zabrane prilaska je pet tisuća dolara ili dvijegodine zatvora.

Napad. Zlostavljanje. Uznemiravanje. Prijetnja. Zastrašivanje.Uhođenje.

Te su mi se riječi zauvijek urezale u pamćenje. Tim su riječimagovorili o meni. O dobroj djevojčici. Predsjednici učeničkog vijeća.Pacifistkinji. Plakala sam kad sam dobila svoju prvu i posljednju kaznuza prebrzu vožnju.

Osim što sam dobila zabranu prilaska, optužena sam i za provalu.Policajka mi je uručila sudski poziv, koji sam primila tako strašnodrhtavim prstima da mi je iskliznuo iz ruke i skoro pao na pod. Uhvatilaga je u zadnji čas i pažljivo mi ga stavila na noćni ormarić, a oči su joj natrenutak izgubile službeni sjaj i vidjela sam u njima trunku sažaljenja.

Zatim su otišli, s plavim kapama pod rukom i pištoljima zaopasačem. Srce mi je još uvijek tuklo i tri sata kasnije.

„Preko pletenja sam upoznala Lancea”, reče Kate. „Sjedio je krajmene u autobusu i pitao, „Što to pletete?”

„Sjajan ulet.”„Da. Baš kreativno”, odgovori Kate. „A ti? Nisi u vezi, je U?”Rekla sam, „Nisam u vezi već tri godine, ali nisam se baš osjećala

357

slobodno za to vrijeme.”„Kako to misliš?” Kate je podigla pogled. Njezine su se igle nastavile

kretati.Nisam joj namjeravala ništa reći. Jedva sam je poznavala i imala sam

pravo na šutnju, ali odjednom su riječi iz mene navalile navrat-nanos.

* * *

Uranio je, pomislila je Ellen dok je išla prema vratima.Otac je trebao doći po nju da zajedno izađu. Išli su u Parramattu na

neku čudnu manifestaciju naziva Festival masline.David se toga sjetio. „Moglo bi biti zanimljivo”, rekao je kad ju je

nazvao da joj to predloži. „Održava se na imanju Elizabeth Farm. Neznam jesi li kad bila ondje. To je najstarija sačuvana europska nastambau Australiji.” Očigledno je to naglas čitao iz nečega. Nakašljao se.„Zvuči zabavno. Nešto drugačije.”

Priželjkivala je da prestane uspoređivati sastanke s ocem iupoznavanje partneta preko interneta (to je zbilja neumjesno), ali nije semogla othrvati dojmu da je podsjeća na određeni tip muškarca željnogpažnje, koji se previše trudi da je zadivi i osmisli „drugačije, zanimljive”izlaske.

Srce joj se pomalo slamalo pri pomisli da joj otac na internetu traži„manifestacije” ne bi li našao nešto što će se svidjeti njegovoj trideset-petogodišnjoj kćeri, jednako kao što bi je vjerojatno odveo u lunapark ikupio plišanu igračku da su se upoznali prije trideset godina. „Nemoramo ništa raditi, možemo i samo razgovarati”, htjela mu je reći, alizapravo nije bila sigurna o čemu bi uopće razgovarali. U mislima jeposlala majku kvragu.

Otvorila je vrata s nježnim kćerinskim osmijehom na licu, a dočekalaju je žena s velikim sunčanim naočalama i šiltericom navučenom na oči.

„Brzo”, reče žena. „Pustite me unutra.”„Molim?”Žena je nakrivila naočale i otkrila poznate okrugle plave oči.

„Oprostite što sam tako dramatična. To sam ja, Rosie. Fotografi me jure

358

cijeli dan.”Ellen je otvorila vrata. Ian Roman joj se nije javio od onog posjeta

prije dva tjedna, isto kao ni novinarka, a odustala je od ostavljanjaporuka Rosie.

„Zašto vas jure fotogtafi?” upitala je Ellen.„Niste vidjeli današnje novine?” Rosie je skinula kapu i sunčane

naočale. Izgledala je preplanulo i lijepo; Ellen je nikad nije vidjelasretniju.

„Ne”, odgovori Ellen. Puls joj se ubrzao. Mary-Beth je rekla da suodustali od članka, ali Ellen je bilo mučno svaki put kad bi listalastranice novina zamišljajući kako bi bilo da ugleda svoje vlastito lice iime ispod nekog groznog naslova. Razvila je suosjećanje prema svimakoji su ikad bili žrtva zlonamjernog novinarstva. Zanimljivo je kako jeuvijek mislila da suosjećanja ima u izobilju; ispostavilo se da je morala isama to iskusiti da bi uistinu suosjećala.

Rosie je iz torbe izvadila neki napola presavijeni tabloid. Podigla gaje i kucnula prstom po naslovnici. Na njoj je bila crno-bijela fotografijaIana Romana kako s visokom dugonogom ženom izlazi iz nečega što jenalikovalo hotelskom predvorju. Poruka je bila jasna čak i bez naslovakoji je glasio: ROMANOVA ROMANSA!

Ellen je pročitala prvi odlomak:Slavni medijski magnat Ian Roman oženio se prije samo tri mjeseca,

ali čini se da je medeni mjesec već odavno završio.„Ian se viđa s nekom manekenkom”, reče Rosie. „Treba im fotografija

na kojoj izgledam slomljeno i neuredno.”„Žao mi je”, odgovori Ellen.„U redu je”, mirno reče Rosie. „Samo spašava obraz. Mislio je da ću

ga ostaviti pa me htio preduhitriti. Vjerojatno je on dojavio novinarima.Nego, Ian mi je rekao da vas je posjetio.”

„Da, imala sam ga zadovoljstvo upoznati”, reče Ellen kiselim,hladnim tonom glasa svoje majke. Ponekad joj dobro dođe. Odvela jeRosie u dnevnu sobu. „Jeste za čaj? Kavu? Hladno piće?”

„Ne, ne, ne mogu ostati. Žao mi je što sam se tako iznebuha

359

pojavila.” Rosie je sjela nasuprot Ellen na djedov kožni naslonjač. Nogesu joj bile tako kratke da joj je vrh balerinki jedva sezao do poda.Nagnula se naprijed sklopljenih ruku kao da moli za oprost. „Samo samhtjela razgovarati s vama u četiri oka i ispričati se za sve Što sam vampriuštila. Bila sam na putu, znate, i nisam ponijela mobitel sa sobom. Teksam jutros dobila vaše poruke i došla sam ravno ovamo.”

Ellen se stresla sjetivši se tog užasnog dana. „Vjerojatno sam zvučalahisterično...”

„Bože, pa, imali ste i zašto biti! Mogu zamisliti što vam je sve rekao.Ponaša se kao, ne znam, Rambo ili Tony Soprano.”

„Djelovao je poprilično... zastrašujuće. Rekao je da će me‘dokrajčiti’.”

„Kakav kreten.” Rosie je iz torbe izvadila žvakaću, odmotala je ipočela brzo žvakati. Pokazala je na usta. „Nikotinska žvakaća. Napokonsam se riješila cigareta.”

„Pa, kako je istaknuo vaš muž, tu vam nisam bila od velike pomoći.”„Šalite se? Svima bih vas preporučila!” Rosie je energično žvakala i

gledala u daljinu, vjerojatno pokušavajući smisliti dobar razlog zašto bipreporučila Ellen.

„Dakle, Ian vas je čuo dok ste sa sestrom razgovarali o meni”, započeEllen.

„Nisam imala pojma.” Rosie se naslonila; sad joj stopala nisudoticala pod. „Mislila sam da mu je prisluškivanje mojih trivijalnihrazgovora ispod časti. I sve je krivo shvatio, naravno. Sestri sam reklasamo da sam vas zamolila da me hipnotizirate pa da se zaljubim u njega,a ona mi je na to rekla da sam glupa.

Uglavnom, onda me nagovorila da odem s njom i njezinom obitelji naodmor u Queensland. Bilo je divno. Prosječni odmor na plaži - pravljenjekula u pijesku s nećakinjama. Sendviči sa škampima, Ianu bi to bilogrozno. Nekako mi je to potvrdilo koliko smo različiti. Jednostavnosam... prosječna.”

„Nitko nije prosječan”, automatski reče Ellen.„Ja jesam”, odgovori Rosie. „Ja sam nevjerojatno prosječna. Ne znam

360

zašto je uopće pokazao zanimanje za patuljka poput mene. Nisam njegovtip. Ona manekenka u novinama - ona je njegov tip. Dobro će izgledati nanjegovoj jahti.”

„Ne znam, Rosie”, reče Ellen. „Mislim da vas je zbilja volio. Zato jebio tako ljut.”

„Ne”, odgovori Rosie. „Ponos mu je bio povrijeđen. Uglavnom,gotovo je. Bila je to velika greška i s njegove i s moje strane. Nikad gauistinu nisam voljela. Znate to. Pomogli ste mi da to shvatim.”

„Mislim”, reče Ellen, „da si nikada niste ni dopustili da ga zavolite,da vam se svidi, čak ni da ga upoznate jer ste bili previše zaokupljenirazmišljanjem zašto vas je izabrao. Mislim da vas je zaslijepio ugled IanaRomana. Novac. Moć. Glumljenje velikog tajkuna. Možda bi uživao uprosječnom odmoru na plaži.”

Rosie je trepnula. Još malo je žvakala.„Izabrao je vas”, reče Ellen. „Čovjek na njegovu položaju mogao je

imati bilo koju ženu za pokazivanje. Nije izabrao manekenku, izabrao jevas.”

Pokušavala je reći: Činjenica da je izabrao nekoga tko izgleda takoobično poput vas znači da je u vama vidio nešto izvanredno, a TO značida u sebi krije više nego što mislimo.

Sjetila se Patrickovih riječi: Vi žene mislite da je ljubav crno-bijela.Rosie se namrštila. Nešto joj je zaiskrilo u očima. Spustila je pogled

na ruke i lupnula jednom nogom u drugu. Ellen je zatim vidjela kako jojje grimasa nestala s lica u trenutku kad je odlučila. Ne. Nema dovoljnosamopouzdanja, hrabrosti, čega li već. Njezin brak s Ianom Romanomzavršio je tog trenutka.

„Briga me”, reče Rosie. „Sad me ionako već prevario. Završili smo.Ne brinite se zbog toga. Ja se ne brinem. Kao što rekoh, došla sam seispričati i reći vam da vas neće gnjaviti. Kazala sam mu da ako ikadvidim išta negativno o vama u novinama, dat ću intervju u kojem ćuotkriti sve o svom braku s Ianom Romanom, a vjerojatno ću smisliti ineke jako zanimljive seksualne fetiše koji će ga onda zauvijek pratiti.Sigurni ste,”

361

„Hvala”, reče Ellen.„Inače, nema on nikakve čudne seksualne fetiše”, rekla je Rosie pa

ustala i uzela torbu. „Seks nam je zapravo bio poprilično dobar.”Nije bilo logično da je Ellen rastužio kraj ovog braka. Rosie nije

voljela Iana Romana, a grozni Ian Roman vjerojatno sad na jahti piješampanjac sa svojom manekenkom. Osim što su Rosie i Ian možda moglibiti sretni zajedno da nije njihova ponosa.

Rosie je ispružila ruku. Nasmiješila se. Imala je stvarno lijeposmijeh. „Vraćam se svom prosječnom životu.”

Dok je Rosie odlazila, stazom se približavao Ellenin otac. Zastao jeda joj pridrži dvorišna vrata.

„Pacijentica?” upitao je dok ga je Ellen uvodila u kuću.„Klijentica”, ispravila ga je Ellen. „Ne zovemo ih pacijentima.”

Gledala je Rosie kako odlazi i rekla, ,,S ovom naknadnom pameti liječilabih je potpuno drugačije.”

„Naknadna pamet”, reče joj otac. „Uvijek stigne mrvu prekasno.”„Dakle”, reče Kate. Zastala je i osvrnula se po sobi tražeći

inspiraciju. Pogledi nam se nisu susreli. „Baš sranje.”Nije rekla ni riječi čitavo vrijeme dok sam pričala. Samo je nastavila

plesti, povremeno kimala glavom i ponekad dizala obrve. Nisam imalapojma što misli. Ispričala sam joj sve što se dogodilo i sve što samučinila. Ni na koji način nisam pokušavala opravdati svoje postupke. Dasam bar imala grozno djetinjstvo, mogla bih to pripisati tome, ali zapravonikoga i ništa nisam mogla okriviti. Rekla sam joj da je moja krivnjaapsolutna.

„Nisi znala da posjećuješ luđakinju”, naposljetku sam rekla.Tako sam se dobro osjećala dok sam joj pričala. Nisam se mogla

zaustaviti. Bilo mi je kao da noktima trgam groznu krastu, ali sad kadsam to učinila i sjedim pred njom ogoljena i ranjiva, ispunilo me kajanje istrašni osjećaj gubitka. Zbilja mi se sviđala. Mogle smo biti prijateljice.Sad sam sve upropastila.

„A, dobro”, reče Kate. ,,I ja sam radila poprilične ludosti.”„Stvarno?”

362

Kate je nagnula glavu u stranu i promislila. „Pa, zapravo i ne. Ne uusporedbi s tim. Samo sam te htjela oraspoložiti.”

„Hvala.”Nastavila je plesti. „Kladim se da si škorpion, zar ne?” rekla je ne

podižući pogled.„Pa, stvarno jesam, ali ne...”„Ne vjeruješ u astrologiju. Škorpioni nikad ne vjeruju. U svakom

slučaju, strastveni ste, vi škorpioni. Zamišljeni i tajanstveni. Uvijek samhtjela biti škorpion. Ili lav. Ja sam vaga. Mi smo neodlučni.” I dalje jeplela. „Ni ja zapravo ne vjerujem u to.”

Odmotala je malo vune sa zapešća. „Zbilja si ga voljela”, rekla je. „Itog dječaka.”

„Da”, rekla sam. „Ali da sam ih stvarno voljela, valjda sam ih trebala„pustiti da odu” ili kako već glasi ta glupa izreka. Ljubav nijeopravdanje.”

Od one noći stalno mi se pred očima pojavljuje slika Patrickova licakad me vidio da stojim u podnožju kreveta. Najgore od svega nije bilo toda netko ondje stoji, nego da sam to ja. Ja sam njegova noćna mora.Pretvorila sam samu sebe u njegovu noćnu moru.

„Znaš što mislim da bi trebala učiniti?” upita Kate.„Misliš da bih trebala krenuti na terapiju”, umorno sam odgovorila.

Ona i hipnotičarka bile su u pravu, naravno. Potrebna mi je„profesionalna pomoć”.

„Valjda, ako želiš”, reče Kate. „Ali htjela sam reći, mislim da trebašprestati s tim.”

„Prestati.”„Da, to ti je moj premudri savjet. Prestani.”„Da jednostavno... prestanem.”Kate se zahihotala. „To bih ti rekla da sam tvoj terapeut. Saskia,

jednostavno prestani. Radije počni plesti.”Ponovo sam uzela igle. Kate se nasmiješila. „Eto. Vidiš, izliječena si.

To će te koštati dvjesto dolara.”Izgleda da je svemir zaključio da mi treba poslati novu novcatu

363

prijateljicu. Pitala sam se je li mi to majka sredila. Zamišljala sam je naonom svijetu kako pleše s mojim ocem u blistavoj balskoj dvorani.Možda su razgovarali o meni i vrtjeli glavom zbog mog užasnogponašanja. Možda je nakon što smo se Jack i ja stropoštali niz stepenicemama rekla, „Rekla sam ti da je to neće pustiti! Njoj treba novaprijateljica.” Onda je dobila inspiraciju: „Znam! Pletilja! Uvijek samhtjela da nauči plesti,” I odjurila je da ispuni potrebnu papirologiju.

„Pleti, ne uhodi”, promrmljala je Kate. „Ponavljaj za mnom: Pleti, neuhodi.”

* * *

Na Festivalu masline bilo je neočekivano zabavno. Naravno da jebilo; Ellen nije znala zašto joj je to bilo neočekivano. Oduvijek je voljelatakve stvari: školske svečanosti, obrtničke sajmove, tržnice naotvorenom. Voljela je male štandove i srdačne, marljive ljude koji suizlagali svoje domaće organske proizvode na bijelim stolnjacima: med,pekmez, zimnicu, vino ili, u ovom slučaju, masline i maslinovo ulje.Voljela je zvuk vjetrenih zvona i miris esencijalnih ulja. To su bili ljudipo njezinoj mjeri; tu se pronalazila. („Bogati hipiji”, rekla bi Julia.)

S ocem je šetala niz redove bijelih šatora čije je platno lepršalo navjetru i udisala mediteranske mirise češnjaka, svježeg kruha i glicinijadok im je proljetno sunce nježno milovalo ramena. Ellen je ispunioduboki, pospani osjećaj zadovoljstva.

Dijelom je to bilo zato što joj je napokon sinulo da to zapravo nijespoj i da (vjerojatno) nema nikakve opasnosti da će je otac iznenadapokušati poljubiti, a dijelom zato što joj je mučnina izgleda potpunoprestala i osjećala je takvo veličanstveno olakšanje, kao da dosadnomgostu maše na odlasku.

A možda je to zapravo bilo zato što je jutros prije polaska PatrickElleninu ocu pokazao slike s ultrazvuka, a njemu su navrle suze na oči pamu je bilo neugodno i u tom je trenutku postao stvarna osoba, a ne lik izvica o Elleninu životu. Cijelim putem ovamo, dok je sjedila nasuvozačkom sjedalu i gledala oca kako vozi (vješto i ležerno - poput

364

Patricka), osjećala je kako se nešto smekšava u samom središtu njezinatijela. Zašto ne bih bila emotivna, pomislila je. On ti je otac. Dopušteno tije. Smije ti se svidjeti ako želiš. Smiješ si dopustiti da ti bude drag.

Zastali su ispred štanda i sitna energična žena smjesta se bacila nastrastveno objašnjavanje kriterija Australske udruge za maslinovo ulje zadobivanje statusa ekstra djevičanskog maslinova ulja. Objasnila im je todo najsitnijih detalja, kao da misli da Ellen i David namjeravaju tražitistatus ekstra djevičanskog maslinova ulja, iako ga vjerojatno neće dobiti.

„Aha!” reče David kad je napokon završila. „Pa, to je... Ellen,hoćemo probati?”

Ellen je umočila komadić kruha u malu četvrtastu zdjelicu zlatnogamaslinova ulja. „Fantastično.” Zakolutala je očima u smjeru nebesapreuveličavajući užitak. I bilo je fantastično, iako je iz iskustva znala dana ovakvim manifestacijama sve djeluje naročito ukusno, a čim stignekući, vjerojatno će joj imati isti okus kao i ono iz masovne proizvodnjekoje kupuje u trgovini. Svježi zrak i moć sugestije na djelu. Bila je blagohipnotizirana.

„Daj da ti kupim jednu bocu.” David je iz novčanika izvukaonovčanicu od pedeset dolara.

„Kakav divan otac”, reče žena.David se nakašljao u šaku, a Ellen mu se suosjećajno nasmiješila.

Žena se namrštila. „O, oprostite, niste otac i kći?”„Ne, u pravu ste, jesmo”, reče Ellen.„E, znala sam”, odgovori žena pomalo prijekornim tonom kao da su je

pokušali nasamariti. Vratila je Davidu ostatak i dala mu maslinovo ulje ubijeloj papirnatoj vrećici. „Imate identičnu bradu.”

Ellen i njezin otac simultano su se uhvatili za bradu vršcima prstiju, azatim spustili ruku.

Jeli su špagete sjedeći za bijelim plastičnim stolom ispod velikogšatora. Razgovor je tekao ugodno, ali zahtijevao je i malo truda, kao dasu dvoje neznanaca koji su počeli razgovarati na autobusnoj stanici, aautobus nikako da stigne pa se osjećaju dužnima nastaviti razgovor.

„Žao mi je što ste ti i mama prekinuli”, reče Ellen nakon duge

365

rasprave o proljeću u Australiji u usporedbi s proljećem u UjedinjenomKraljevstvu.

„I meni je”, odgovori David. „Vjerojatno sam ja kriv. Nisam trebaouletjeti u vezu dok mi rane još nisu zacijelile.”

„Rane ti još nisu zacijelile”, ponovi Ellen zbunjeno.„Pa, žena me ostavila nakon trideset godina braka”, reče David. „To

me jako potreslo. Čak nije bio drugi muškarac u pitanju. Rekla je,‘Zaboravila sam kako da budem svoja’. Odgovorio sam joj, ‘Budi svoja.Ne sprečavam te!’ Ali izgleda da sam je sprečavao,” Vješto je omotaošpagete oko vilice i tužno se zamislio.

„Žao mi je”, reče Ellen. Pokušavala je prilagoditi svoje viđenjestvari. „Mislim da sam imala dojam da si ti nju ostavio ili da je bilouzajamno.”

„Sasvim sigurno nije bilo uzajamno.”„Mama mi nije rekla”, započe Ellen.„Pa, malo sam ublažio taj dio priče kako mi je žena slomila srce”,

reče David.„Rekla je da si mislio na nju tijekom cijelog braka.” Nadala se da

nije primijetio optužujući ton u njezinu glasu.Otac ju je žalosno pogledao. „Rekla ti je to.” Odgurnuo je tanjur i

položio ruke na rukohvate. „Nisam lagao. Tijekom godina stvarno jesampovremeno mislio na tvoju majku, čak sam je i sanjao, ali to ne znači danisam volio Jane.”

I Ellen je odgurnula svoj tanjur. „Doduše, prevario si je dok ste bilizaručeni”, rekla je oštro, ali šaljivim tonom da mu pokaže da ga neosuđuje. Pokazala je na sebe kao na rezultat njegove nevjere. „Više puta,koliko čujem.”

„Da”, reče David. „Bio sam mlad i glup, a majka ti je bila prekrasna.Kakve samo oči ima!” Dječački je sramežljivo slegnuo ramenima. „Svasreća da jesam, zar ne?”

Ellen se nije mogla odlučiti je li joj to simpatično ili ne.Ovo su zbrkane, neprecizne činjenice o njezinu začeću: ne baš velika

ljubavna priča, ne baš gnjusna prevara, ne baš hrabri feministički čin.

366

„Uglavnom”, reče David, „tvoja majka i ja još uvijek smo prijatelji inemoj joj ovo reći, ali ja još nisam izgubio nadu.”

„Stvarno?” reče Ellen. Pitala se bi li mu trebala reći da misli kakonema nikakve šanse, ali s druge strane, što ona zna? U posljednjih jenekoliko mjeseci naučila da se sve što je smatrala istinitim može utrenutku okrenuti i promijeniti. Ništa nije stalno: budisti su znali o čemugovore.

Neko su vrijeme sjedili u tišini i promatrali pripreme za nekakvupredstavu koja se očito upravo trebala održati nasred šatora.

„Patrick djeluje kao dobar čovjek”, reče David. „Ima i sina, zar ne? Izprošlog braka?”

„Jacka” odgovori Ellen. „Danas je išao na zabavu. Majka mu jeumrla dok je bio mali.”

„Test”, rekao je netko u mikrofon. „Test, dva, tri, četiri.”„Tako da nam je veza očito pomalo komplicirana”, čula je Ellen samu

sebe kako govori. To se događa kad predugo razgovarate s neznancem naautobusnoj stanici. Razgovor odjednom krene u neumjesno intimnomsmjeru.

„Zašto?” upita David.Ellen je malo iznenadilo to pitanje. Nije li očigledno? Većina žena

koje poznaje rekla bi nešto poput „Uh, da, naravno, mogu misliti.Prijateljica moje sestre hodala je s udovcem i to je bila katastrofa...”

„Pa, mislim, zato što mu je žena preminula i to...” Prekinuo ju jepiskutavi cijuk iz ozvučenja. Svi su se trznuli i stavili prste u uši.

Naposljetku je prestao i netko je u mikrofon rekao, „Oprostite!”David je rekao, „Mislim da se nemaš za što brinuti.”„Zašto?”Okrenuo se i pogledao je. „Ellen”, rekao je. (Pomislila je kako je to

prvi put da ju je oslovio imenom, a ona se razbacivala njegovim jer jeuvijek prekomjerno spominjala imena ljudi koje ne poznaje baš dobro.)„Ellen, taj ti je čovjek jutros vješao zavjese”

„Da, znam...”„To je miješani posao, kako bi rekao moj tata.”

367

„Je li?”,,I bilo mu je jako stalo da mi pokaže slike s ultrazvuka. Meni se to

ne čini kao komplicirana veza.”Šator je ispunio zvuk gitarskih akorda. Na pozornicu su izašle tri

plesačice flamenca mašući prekrasnim haljinama i zabacujući glavu, sasmionim, kraljevskim izrazom na lijepim mladim licima.

,,Olé!” reče Ellenin otac. Podigao je ruke iznad glave i pravio se daklepeće nevidljivim kastanjetama. Bio je to tipični potez staromodnogtate zbog kojeg bi svaki tinejdžer s imalo samopoštovanja umro odsrama.

,,Olé”, složi se Ellen. Naslonila se da pogleda ples i u tom trenutkuosjetila kako se posljednja zaostala sumnja u Patrickovu ljubav - sumnjaza koju nije ni znala da je ima - tiho rasplinjuje.

Dakle, tako je imati oca.

* * *

„Kuc-kuc?”Izvan moje bolničke sobe začuo se Tammyn glas.„Ne spominji...” rekla sam Kate, ne zato što sam mislila da bi me

Tammy osuđivala, iako naravno da bi, nego jer sam znala da bi bilapreviše zainteresirana, intrigirana i fascinirana. Hvatala bi dah, kričala ipostavljala pitanje za pitanjem. Htjela bi satima analizirati moje motive iPatrickove reakcije. Nikad ne bi pustila da ta tema padne u zaborav.

„Naravno.” Kate je spustila pletivo. „Neću teći ni Lanceu.”Reći će Lanceu. Reći će mu čim večeras dođu kući. Nema šanse da

se takva tajna sakrije od partnera.Ali iako će Lance neko vrijeme misliti da sam luđakinja pa će mu biti

drago što nikada nismo hodali i žalit će Patricka, imala sam osjećaj da ćese, kad Kate to za nekoliko godina spomene, on tek maglovito prisjećati,„Aha, da, o čemu se tu ono radilo?” Nije bio tip koji zgrće osobneinformacije, a i mislila sam da će ga taj neki njegov urođeni integritet ilimoral ili prezir prema tračevima spriječiti da ispriča ljudima u uredu.Osim toga, imala sam osjećaj da se neću vratiti na taj posao. Stvari će se

368

promijeniti.„Di ste, drolje”, reče Tammy.Kate i ja smo se pogledale i zakolutale očima. Tammy i Lance dalje

su uporno pokušavali govoriti poput baltimorskih dilera.Tammy se prebacila na svoj normalni glas. „Vidi bakica kako pletu.”

Bacila je hrpu pošte pored mene na krevet. „E, da, pozdravili su te Janet iPeter.”

„Janet i Peter?” upitala sam tupo.„Tvoji susjedi”, reče Tammy. Aha, labradorska obitelj iz susjedstva.

Pokušavala sam im se prisjetiti lica, ali nisam mogla. Možda ih zapravonikad nisam ni pogledala.

„Bila sam kod njih sinoć na večeri”, reče Tammy.Zanimljivo je bilo promatrati kako netko drugi stanuje u mojoj kući i

živi moj život, pokazujući mi koliko to može biti jednostavno i prirodno.Ona ne bi oklijevala kad bi je pozvali. „Može! Što da donesem?” reklabi.

„Zabavni su”, nastavila je. „Igrali smo Monopoly s klincima.”„Mrzim Monopoly”, dometnula je Kate i ponovo uzela igle.„Uglavnom, planiramo ti tulum dobrodošlice”, reče Tammy.„Tulum?” rekla sam. „Tulumi nisu moj stil.”„O čemu ti to govoriš?” reče Tammy. „Pričala sam Janet i Peteru o

onom tulumu koji si organizirala za Noć vještica prije nekoliko godina.Sjećaš se? Bio je to jedan od najboljih tuluma na kojima sam bila.”

Sjećala sam se. Bilo je to kad smo Patrick i ja tek prohodali, ali jošnismo živjeli skupa. Potrudila sam se i ukrasila stan svjetlećimbundevama i paukovim mrežama. Čak sam stavila i posude sa suhimledom da postignem jezivu, maglovitu atmosferu. Svi su se maskirali.Patrick je došao odjeven u Drakulu i stalno me naginjao da bi mi zabiozube u vrat. Ja sam bila Morticia i imala sam dugu crnu periku i mrežastuogrlicu oko vrata. Sjećam se fotografija: nikad niste vidjeli sretnijuMorticiju.

Ali djevojka koja je organizirala taj tulum više ne postoji, pomislilasam. „Napravila si pitu od bundeve”, reče Tammy. „Bila je božanstvena.”

369

„Nikad nisam jela pitu od bundeve”, teče Kate. „Napravit ću ti je”,rekla sam i odjednom sam već u glavi nabrajala sastojke: krem-sir, cimet,đumbir. I onda mi je sinulo koliko želim napraviti pitu od bundeve zaKate, Lancea i Tammy, a možda i za obitelj u susjedstvu, da ih vidimkako uživaju u hrani koju sam pripremila i traže repete. Koliko jevremena prošlo otkad sam imala goste, otkad sam kuhala za nekoga?

Sjetila sam se vojničkih keksa koje sam ispekla u Elleninoj kuhinji istresla se pri samoj pomisli. Uzela sam poštu da odvratim misli.

„Navodno je Janetin brat bacio oko na tebe”, reče Tammy.Razvrstavala sam poštu. Računi. Reklame. Još računa.

„Sreli ste se jednom kad si izlazila iz kuće”, reče Tammy. „Misli da teje već vidio, na plaži u Avalonu, na daskanju? Je li to moguće?”

Uzela sam omotnicu s mojom adresom ispisanom urednim rukopisomkoji mi je djelovao nekako poznato. U donjem desnom uglu bila je malaizbočina. „Išla sam na daskanje nekoliko puta”, rekla sam prevrćućikovertu po rukama i prisjećajući se muškarca s vunastom kosom naplaži, čija se sjena nadvila nada me onog jutra kad sam ležala na pijeskuu crvenoj haljinu, dan nakon što sam se pojavila kod Patrickovih roditeljadok je Ellen bila ondje.

Zatim sam se prisjetila muškarca sa šiltericom koji se uspinjaosusjednim prilazom dok sam ja kretala na izmišljenu proslavu četrdesetogrođendana. Sjetila sam se da me gledao kao da me poznaje.

Spojila sam te dvije slike iz pamćenja i shvatila da bi lako mogle bitiista osoba. Obuzeo me čudan osjećaj, kao da se moram vratiti i pretražitičitav svoj život da pronađem sve što mi je promaklo.

„Ali on ima djevojku”, rekla sam, prisjećajući se kako je zagrlio ženus kojom je bio i kako sam se jadno osjećala kad sam to vidjela.

„Upravo je prekinuo s nekim”, reče Tammy. „Opet je slobodan.Morat ćeš požuriti da ti ga neka druga ne ugrabi.”

„Čime se bavi?” upita Kate. „Ili je to površno pitanje? O čemu sanja,čemu se nada?”

„Pazi ovo”, dramatično će Tammy. „On je... tesar.”„Ma, daj!” Kate je ispustila pletivo.

370

„Kad ti kažem!”„Miruj, miruj, srce moje!”Smijala sam im se. Zaboravila sam na taj smijeh. Luckasto,

ženskasto, nekontrolirano hihotanje. Mislila sam da sam prestara zahihotanje, ali zapravo nikad nisi prestar za to. Trebala sam to znati.Mama se u svojim sedamdesetima jednom mjesečno nalazila na ručku sdruštvom iz svoga starog teniskog kluba. Bila sam jednom kod nje kad jena nju bio red da bude domaćica i sjećam se kako sam s ulaznih vratačula salve smijeha iz dnevne sobe. Zvučale su kao tinejdžerke.

Zaboravila sam da najbolji dio hodanja nije samo hodanje, negopričanje o tome; analiziranje potencijalnih dečki s prijateljicama.

„Smijem li doći na taj tulum?” upita Kate. „Da upoznam tesara.”„Naravno”, odgovori Tammy. „Pitam se možemo li smisliti neki

razlog da stvarno nešto isteše na tulumu.”„Na primjer da postavi policu za knjige?”„Najbolje bi bilo nešto zbog čega će Saskia ispasti bespomoćna i

ranjiva.”„Toliko o feminizmu”, rekoh.Kate je pucnula prstima. „Invalidska rampa! Za kolica!”„Rekli su da ću već hodati kad me puste kući”, odgovorila sam.

Sljedeći će me tjedan pokušati postaviti na štake. „Uh”, razočarano ćeKate. „Jesi li sigurna?”

Ponovo sam se sjetila omotnice s poznatim rukopisom tek navečernakon što su otišle. Okrenula sam je i na poleđini vidjela podatke opošiljatelju:

Gđa Maureen Scott.Patrickova majka. Naravno. Bila je poput moje majke. Voljela je slati

pisamca. Dok sam bila s Patrickom, Maureen nam je poslala bezbrojpisamaca, za svaku sitnicu. Dragi Patrick, Saskia i Jack, hvala vam nadivnoj večeri u subotu. Uistinu smo uživali u Saskijinoj salati stajlandskom govedinom. Bila je jako ukusna.

Zašto mi sada piše? Da mi kaže da sam prevršila mjeru? Slomila siruku mom unuku, ti zla vještice?

371

Otvorila sam ga. Blijedo ljubičasti papir ukrašen grančicama lavandedjelovao mi je poznato. Vjerojatno godinama koristi isti papir. Pročitalasam:

Draga Saskia,Jack ti je želio poslati ovo pisamce za brzo ozdravljenje (kupio ga je

svojim novcem) i obećala sam mu da ću pronaći tvoju adresu i poslati tiga. Patrick ne zna da ti je Jack pisao pa bih ti bila zahvalna (s obziromna okolnosti) ako mu ne bi odgovorila. Trebala sam ti ovo i prije reći,Saskia, ali bila si divna majka Jacku, a ja sam se kao njegova bakatrebala više potruditi da ostanete u kontaktu. Jako mi je žao. Uvijek ćuse kajati zbog toga. Jack je izrastao u divnog dječaka. Služi ti na čast.

Molim se i nadam da ćeš sada naći način da nastaviš sa životom ibudeš sretna. Znam da bi to tvoja mama željela.

S ljubavlju,Maureen.

Na pisamcu je bila slika žirafe koja sjedi u krevetu s toplomjerom uustima. Jack je napisao:

Draga Saskia,brzo ozdravi. Ja sam dobro. Sljedeći tjedan skidam gips. Tata mi ne

dopušta da te posjetim. Žao mi je zbog toga. Voli te Jack.P.S. Sjećam se gradova od plastelina. Bili su super.P.P.S. Šaljem ti drugu sretnu pikulu umjesto one koju sam izgubio.

Na dnu omotnice bila je pikula. Okrenula sam je prema svjetlu ipromatrala isprepletene razlivene boje, a onda su mi se oči zamaglile.

Plakala sam jako dugo. Nije bilo gorkih bolnih jecaja, samo tihe suzekoje su sve ispirale, poput blage kiše u nedjeljno popodne.

Kad su suze naposljetku stale, ispuhala sam nos, ugasila svjetlo ispavala tako dubokim snom kako godinama nisam. Mislim da uopćenisam sanjala. Kao da sam životinja koja spava zimski san. Buđenje je

372

bilo poput izlaska iz duboke, mračne spilje na svježi proljetni zrak.Protrljala sam oči dlanovima i namirisala nedovoljno isprženu slaninu

i lošu kavu. Sally, nevjerojatno čangrizava pomoćnica koja mi je gotovosvako jutro donosila doručak, stajala je u podnožju kreveta. Bacila mi jepladanj na stol uz uobičajenu nepristojnu buku i pogledala me podignutihobrva,

„Jeste dobro spavali?” upitala je.„Divno”, rekla sam.

373

27. poglavlje

Prije nego upoznate svoje dijete nemoguće je znati kakvu ćeteneizmjernu ljubav osjećati i koliko jako možete strepiti nad životom izdravljem svoje bebe.

Baby Love, poznati australski priručnik o njezi djetetaautorice Robin Barker

„Da, to je moj nos i jako je smiješan. Možeš li se sada usredotočiti?”Beba je pustila Ellenin nos i stavila dlan preko Elleninih usta.Ellen se pretvarala da je jede. „Njam, njam, njam.”Beba se nasmiješila. Okrenula je glavu, ponovo ustima obuhvatila

Elleninu bradavicu i počela koncentrirano i pohlepno gutati, držeći jedanprst u zraku kao da govori: Zapamtite što ste htjeli reći. Odmah sevraćam.

Ellen je na trenutak zatvorila oči osjećajući toplu bockavu navalutisuću sićušnih magneta koji izvlače mlijeko. Prije Šest mjeseci nije niznala za taj osjećaj; sad joj je bio jednako poznat kao i kihanje.

Osim što je i dalje svaki put djelovao pomalo čudesno.Grace je jela nekoliko minuta, kružeći ručicom po zraku kao da

dirigira simfoniju. Zabacila je glavu i zatreptala kao da je glazba dira udušu. „Gdje je moja djevojčica?”

Čuvši očev glas, beba je tako brzo okrenula glavu da je poteglaElleninu bradavicu i mlijeko je poletjelo u kapljicama, zdravo, malenamoja Gracie, zdravo, zdravo, zdravo!” Patrick je čučnuo na pod kraj

374

Ellen. Beba je gugutala, grgoljila i migoljila se od silne ljubavi. Patrick jeispružio ruke i pogledom od Ellen tražio odobrenje.

„U redu je. Zapravo je smo grickala.”Patrick je uzeo bebu u naručje i zakopao joj svoje lice u vrat.

„Dronja, dronja, bebina mi slatka krvca ovdje vonja.”1Ellen je zakopčala grudnjak i dugmad na košulji promatrajući

Patricka.„Gospode Bože, nikad nisam vidjela tako zaljubljena oca”, rekla je

Anne prethodne večeri kad ga je vidjela kako se igra s Grace. Zvučala jepomalo prijekorno, pa čak i mrzovoljno. Ellen se pitala kaje li se tomožda zato što Ellen nije imala zaljubljenog oca ili je zavidna jer je onabila samohrana majka, ili možda misli da je Patrickovo ponašanjeneumjesno i neprimjereno muškarcu.

„Oprosti.” Patrick je ustao s bebom na boku i poljubio Ellen u glavu.„Zdravo i tebi.”

„Ah, da, ne obaziri se na mene”, slegnula je ramenima Ellen.Nije mislila da je to neprimjereno muškarcu. Nije se mogla nagledati

Patrickova odnosa s Grace. Onog trenutka kad su je dovezli u bolničkusobu i kad je vidjela kako ljuljuška novorođenče na svojim golim prsima(sestre su mu rekle da stavi Grace u položaj koža na kožu dok se Ellenoporavlja pa je raskopčao košulju i privio je uz svoja gola prsa kaopospanu koalu), osjetila je tako snažan nalet osjećaja - nešto poputpožude, a nije požuda. Kao i dojenje, i to joj je bio potpuno nov osjećaj.Pitala se je li to biološki uvjetovano: taj osjećaj zadovoljstva kad vidiškako ti se partner zbližava s potomkom pa znaš da će vjerojatno ostati svama i braniti vas od lavova, tigrova i čega sve ne. Ili se tako osjećala jerse poistovjećivala s Grace, a Patrick je ispunjavao Elleninu potisnutupotrebu za očinskom ljubavlju?

Što god to bilo, zahvalna je na tome. Sad joj se cijela ona strka okotoga osjeća li Patrick još nešto za Colleen činila smiješna. Ellen je nježnoi superiorno gledala na samu sebe otprije godinu dana - kolikonepotrebne drame! Na svijetu ima dovoljno ljubavi za sve.

Imala je dovoljno ljubavi i da preživi telefonski poziv prošli

375

ponedjeljak kojim joj je Harriet javila da Jonova nova žena nosi blizance.(Zapravo gotovo dovoljno ljubavi. Bilo joj je lakše kad je zamislila

koliko će Jon loše podnositi nespavanje. Uvijek je volio spavati. Nadalase da će njegovi blizanci biti zdravi i živahni; pogotovo u tri uj utro.)

Nakon Harrietina poziva palo joj je na pamet koliko sad rijetkorazmišlja o svojim bivšim dečkima. Graciein dolazak izbacio joj ih je izglave. Nekad je velik dio zadovoljstva svojom ljubavi prema Patrickucrpila iz činjenice da je dobro prolazila u usporedbi s osjećajima premanjezinim bivšim partnerima. Kao da je prijavila tu vezu na beskrajnonatjecanje sa svim svojim prošlim vezama. Da, opet smo pobijedili!Pogledajte naš vrhunski seksualni život! Pogledajte koliko smo sretni!

Osim što ih nitko (više) nije gledao i nikog nije bilo briga.Sad je njezina ljubav prema Patricku bila samo činjenica, sastavni dio

njezina života, kao da je uvijek bilo tako.Katkad se pitala je li sve to blaženo zadovoljstvo bilo plod činjenice

da se dojenjem otpušta „hormon ljubavi” oksitocin, koji potiče povjerenjei suosjećanje, a ublažava strah.

No, dobro. Dojit će koliko god to Grace bude željela. („Obećaj mi danećeš biti jedna od onih uvrnutih hipijevskih majki koje doje djecu dokne krenu u školu”, rekla je Anne. „Što je tu loše?” nevino je upitalaEllen.)

Grace Lily Scott, koja je ime dobila po prabakama s majčine strane,rođena je na Valentinovo planiranim carskim rezom. Prirodni porod nijedolazio u obzir zbog „predležeće posteljice”. Na trenutak joj se to činilokao smak svijeta. Ellen je uvijek zamišljala da će imati prirodni porodbez lijekova i koristiti se hipnotičkim vještinama kojima je uspješnopodučila mnoge buduće majke. Nikad joj nije palo na pamet da moždaneće moći ni pokušati roditi prirodnim putem.

„Da, vidim da si uzrujana”, rekla joj je tad Julia. (Nedavno se bilauselila k Smradcu i sjala je od sreće, dijelom i zato što je čula da joj jebivšeg muža nova žena ostavila zbog drugog muškarca: bila je to karmanajslađe vrste.) „To je zato što ti se carski rez ne uklapa u identitetbrenda. Ti bi trebala roditi kod kuće uz pjesmu, svijeće i tamjan.”

376

„Nije baš tako”, šmrcnula je Ellen, iako je Julia bila posve u pravu.„Uvijek sam znala da ćeš biti preotmjena da bi tiskala”, rekla je

Madeline, a zatim priznala da je samo ljubomorna jer joj njezinšesnaestosatni porod, kojim je donijela malog Harryja na svijet, nijemeđu omiljenim uspomenama. (Madeline je, osim toga, nedavno priznalai da nikad nije pitala Ellen ništa o njezinu hipnoterapeutskom radu zatošto je mislila da je Ellen ne smatra dovoljno produhovljenom ili dubokomda bi je shvatila. Ellen je ostala zapanjena.)

„Porod te ne čini majkom, dušo”, rekla je Patrickova majka.„Da si bar živjela prije sto godina kad si mogla danima proživljavati

prirodni porod i naposljetku prirodno nasmrt iskrvariti”, rekla je Elleninamajka.

Naravno, na kraju to nije bilo bitno. Samohipnoza joj je pomogla daodrži tlak stabilnim tijekom operacije i nije bilo nikakvih komplikacija.„Vaša je supruga najsmirenija, najspokojnija pacijentica koju sam ikadimao”, rekao je anesteziolog Patricku.

„Trebate je vidjeti kad se bori s nindžama”, odgovorio je Patrick.Ellen je ostala u svojoj maloj mirnoj zoni dok porodničar nije podigao

bebu, a u tom je trenutku počela hvatati dah kao da su je upravo izvukli sdna bazena pa su se svi zabrinuli, a ona nije mogla normalno govoriti daim kaže da je s njom sve u redu, samo što - o, Bože, jeste li je vidjeli, toje prava pravcata beba. Dok je njezin svjesni um čitao knjige i uređivaodječju sobu, njezina je podsvijest očigledno mislila da će roditi ribu iliplišanog medvjedića ili nešto drugo što nije beba.

„Što ćemo raditi dok mama hipnotizira?” upitao je Patrick Grace.„Hoćeš li na plažu sa mnom i svojim starijim bratom? Ili ćemo samolješkariti i brbljati?”

Grace se upustila u dugi razgovor na dječjem jeziku, očiju uprtih uPatricka. Naslijedila je ljubičaste oči Ellenine majke. Ellen je bila jakoponosna na Gracieine oči i namjerno ju je oblačila u boje od kojih su jošviše iskakale. Doslovno nikad nije izašla u javnost, a da je netko nijezaustavio da ih pohvali, iako se Ellen uvijek ponašala iznenađeno ipolaskano kao da je to prvi put da ih je netko primijetio. „Naslijedila ih

377

je od bake”, rekla bi skromno.„U redu.” Patrick je kimao s poštovanjem dok je Grace brbljala. „Da.

Razumijem. Jasno mi je. Dakle, nisi sigurna. Ne možeš se odlučiti? Znaš,to ti je zato što si žena.”

„Hej”, reče Ellen.„Zapravo, to ti je vjerojatno zato što si na mamu pa previše analiziraš

situaciju. Pitaš se, ali što to znači ako me tata odvede na plažu? Želi li mipodsvjesno poručiti nešto drugo? Potiskuje li svoje prave želje?”

,,E, ne slušam te”. Ellen je ustala i pro tegla ruke visoko iznad glave.Ellen je nedavno ponovo počela raditi s klijentima na pola radnog

vremena. Njezina majka i kume čuvale su Grace svake srijedeprijepodne. Obukle bi je kao princezu i vodile je u restorane, gdje bi jehranile sitnim komadićima dimljenog lososa, ribane čokolade i tko značega sve ne. Patrickova mama čuvala je i Jacka i bebu svakog četvrtkapopodne. Maureen bi priredila Grace dugu toplu kupku, hranila je pireomod bundeve i nikad je nije poslala kući bez ružičaste mašne zataknute unjezinu nježnu, mirisnu kosu. Jacku Grace nije bila pretjeranointeresantna dok je bila mala beba, ali sad kad je počela reagirati nanjega, životna mu je misija bila da je nasmijava sve luđim verzijama igre„nema Jacka - evo ga!”. Gracie je samo za Jacka čuvala posebni zločesticerek.

Patrick se brinuo o njoj subotom dok je Ellen odrađivala svojunajdužu smjenu s četiri klijenta.

Trenutačno se na termin kod nje čekalo tri mjeseca, ali za sada nijehtjela raditi više sati. Imati bebu bilo je kao da istovremeno dobijete noviposao, započnete strastvenu ljubavnu vezu i preselite se u stranu zemljuu kojoj su i jezik i kultura različiti od vaših. Beba joj je ispunjavala um,srce i osjetila. Htjela ju je udahnuti, progutati.

Ljubav koju je osjećala prema Grace neprestano se lelujala na tankojgranici između radosti i užasa. „Bebe su poprilično otporne”, rekla biPatrickova majka kad bi Ellen izrazila zabrinutost zbog nečega, a Ellenjoj je htjela reći, „Šalite se? Mogu umrijeti u snu!”

Jednom kad joj je majka bila u posjetu bez kuma, Ellen je otišla u

378

dječju sobu obići Grace i kad se vratila rekla je, „Volim je do...”„Boli”, nadopunila ju je majka. „Znam. Nikad ne postane lakše. Samo

naučiš živjeti s tim.”Ellen je pogledala majku u oči, koje su je sada podsjećale na kćerine.

Oduvijek je znala da je Anne gleda s toliko ljutnje i bijesa zato štopokušava sakriti koliko je voli, kao da je ljubav slabost. Smatrala je tojednom od majčinih simpatičnijih mana. Kad bi bar bila više poput mene!Otvorena prema ljubavi! Sad je prvi put shvatila da se njezina majka neopite ljubavi, nego je trpi. Sad je znala da možeš toliko voljeti dadoslovno osjetiš bol: pravu bol posred prsa.

Nasreću, kad god bi postojala opasnost da joj se osjećaji vinu unevjerojatne visine, banalnosti majčinstva spustile bi je na zemlju. Nemogu vas ponijeti osjećaji kad imate posla s prepunom pelenom ilipokušavate odgonetnuti zašto avokado i svježi sir više nisu prihvatljivi, atu su i stalna pitanja: je li umorna ili gladna ili joj niču zubi i zaštoispušta to monotono „uh, uh, uh” i kako to možemo spriječiti?

„Mislim da ću odvesti nju i Jacka na plažu”, reče Patrick. „Da gamalo maknem od kompjutera.”

„U redu. Graciein šešir je na komodi”, reče Ellen, „A krema zasunčanje je...”

„Sve je pod kontrolom”, odgovori Patrick. „Dobro”, reče Ellen.„Malo puše pa...”

„Ellen. Poštuj tatu.”„U redu. Sve je u savršenom redu.”„Uh, jedva se suzdržava”, reče Patrick bebi. „Toliko bi nam toga još

rekla. Toliko dodatnih uputa.”Ellen je zakolutala očima. „Idem se presvući za posao.” Bila je u

trapericama i majici prekrivenoj mrljama od dječje hrane. „Vi sezabavite.”

Patrick je podigao Graceinu ruku i mahnuo joj. ,,Pa-pa, mama.”Ellen je zastala i promotrila dva para očiju koja su je gledala. „Ima

isti oblik očiju kao ti. Boja je mamina, ali oblik je tvoj.”„A imamo i identičnu ćelu. Vidi.” Patrick je podigao Grace uhvativši

379

je ispod pazuha i pognuo glavu.Ellen je izašla iz sobe, ali kad je stigla do pola hodnika, otrčala je

natrag i provirila glavu kroz vrata. Govorila je jako brzo. „Ako-ti-tre-ba-njezina-plava-vesta-u-torbi-je-kraj-ulaznih-vrata-i-to-je-sve-što-ću-reći!”

Dok se uspinjala srepenicama, čula ga je kako govori, „Ne može sipomoći, Gracie. Zbilja ne može.”

Dvadeset minuta kasnije bila je odjevena i stajala je kraj prozora uuredu, s rukom na zavjesi koju je Patrick objesio. Vidjela ga je kako šetaplažom s bebom na boku, suncobranom pod rukom i torbom za plažupreko ramena. Jack je hodao unatraške ispred njih, vjerojatnopokušavajući nasmijati Grace. Ellen je zaškiljila: Patrick je obukao bebiplavu vestu.

Vidjela je kako su se zaustavili blizu vode. Patrick je dao bebuJacku, spustio se na koljena i počeo kopati rupu za suncobran. Uvijek jetoliko pažljivo postavljao taj suncobran da ga vjerojatno ni uragan ne bipomaknuo s mjesta.

„Požuri”, rekla je u prozor. „Beba je na suncu.”Patrick je prestao kopati i pogledao prema kući kao da ju je čuo.

Podigao je obje ruke visoko u zrak kao da maše s vrha planine. Ellen senasmijala i odmahnula mu iako on to nije mogao vidjeti.

Patrick se sad čak i nosio drugačije nego kad ga je tek upoznala:pokreti su mu bili širi, slobodniji, opušteniji. Prošla je godina dana otkadsu imali ikakvog kontakta sa Saskijom i kako su mjeseci prolazili,Patrick se sve više mijenjao: bio je opušteniji, luckastiji, sretniji, imao jeviše povjerenja, a manje se nervirao i ljutio. Pjevao je country pjesmeameričkim naglaskom dok je obavljao stvari po kući - pjesme o varljivimženama i srcima hladnim kao kamen. Činilo se kao da Ellen uopće nijepoznavala pravog Patricka, kao da se zaljubila u bolesnika, a sad jeozdravio. Kao da je dobila neočekivani bonus: poklon iznenađenja uz onošto je naručila.

Zbog toga se naknadno naljutila na Saskiju, a i na sebe jer nije vidjelau kojoj je mjeri njezino uhođenje zbilja utjecalo na njega i koliko bimoglo na njemu ostaviti traga.

380

Jednom, kad je Gracie imala samo nekoliko tjedana, gledali sudokumentarne o ženi koju je godinama uhodio bivši muž.

„Tako sam se ja osjećao”, rekao je Patrick u jednom trenutku.Ellen je ostala zatečena. Uopće nije razmišljala o Patricku.Bila je zgrožena sama sobom. Nije joj ni palo na pamet da će on

razmišljati o svojem iskustvu sa Saskijom. Potpuno je bila na strani ženeu dokumentarcu. Jadna ona! Nema opravdanja za ponašanje njezinabivšeg muža; nisu je uopće zanimali njegovi motivi. On je jednostavnozao: zlikovac kojeg treba kazniti koliko god to zakon dopušta. Dok jeEllen tako sjedila, držeći uspavanu Gracie na ramenu i gledajući ženu nateleviziji kako plače, sinulo joj je da prema Patricku uopće nijepokazivala takvo suosjećanje i brigu kakvo je upravo pokazivala premaženi koju ni ne poznaje. Njezine predrasude i sljepilo bili su zapanjujući.

„Žao mi je što si to morao proživljavati”, rekla je Patricku.,,A, dobro, ženama je gore”, slegnuo je Patrick ramenima.Kad bi se nekamo vozili, Patrick je još uvijek automatski gledao u

retrovizor više od prosječna vozača i kad god bi ušli u restoran, prešao bipogledom po sobi kao da je u prošlom životu bio špijun, ali sada je toradio bez naboranog čela i opreznog, obrambenog stava. Prošla ga jenesanica i bio je energičniji. Izgledao je mlade. „Osjećam se kao da seoporavljam od neke grozne bolesti”, rekao je Ellen. „Svaki put kadpogledam telefon ili e-mail i ne vidim Saskijino ime, osjećam kao da samosvojio neku nagradu.”

Ellen se pitala je li se Saskia odselila iz Sydneyja kako joj jepredložila. Pitala se muči li je još uvijek bol u nozi i je li napokonupoznala nekog novog. To su stvari koje bi rado znala, ali bila je previšepraznovjerna čak i da samo potraži Saskijino ime na internetu da im seslučajno ne bi zbog toga opet pojavila u životu.

Vidjela je kako je Patrick napokon završio s postavljanjemsuncobrana i uzeo bebu od Jacka. Zamahnuo je njom uvis. Ellen je znalada se će se cerekati i hvatati ga za kosu. Smijeh joj je bio tako grlen isladak, najukusniji zvuk koji je Ellen ikad čula.

Jack je potrčao po pijesku kraj vode i napravio stoj na rukama pa

381

hodao tako nekoliko sekundi s nogama visoko u zraku.„Pazi”, promrmljala je u staklo.Jutros je za doručkom razgovarao s njom o nadolazećim sportskim

igrama. „Svima sam tekao da ćeš pobijediti u utrci majki jer ćešhipnotizirati sve ostale mame! Bum, bum, bum! Sve će popadati nazemlju!”

Oduševilo ju je kako ju je ležerno i nesvjesno ubrojio među majke pase u mislima ispričala Colleen zbog toga.

Razmišljala je kako bi joj bilo kad bi znala da umire i da će netkodrugi odgajati Grace. Dok još nije imala dijete, potajno je melankoličnouživala u zamišljanju vlastitog sprovoda. Sad joj je pomisao na to, danetko drugi odlučuje o Gracieinu životu, bila nepodnošljiva.

Žao mi je što je ovako ispalo, Colleen, ali znaj da dajem sve odsebe. I da volim Jacka. Uistinu ga volim.

Doduše, ne do boli, ne onako kako voli Grace.Ali to je u redu, pomislila je, nije to nešto zbog čega bi trebala bdjeti

noćima. Voljeti se može na različite načine. Sjetila se novog odnosa kojigradi sa svojim ocem i sve veće ljubavi i poštovanja među njima. Neznači da njihov odnos nije poseban, samo zato što nije isti kakav je imaosa sinovima.

Dakako, Jack je dijete, a ne odrasla osoba i ako bi nesvjesno osjetioda ga Ellen ne voli do boli kao što voli Grace, to bi nanijelo neopisivuštetu njegovoj psihi. Tako da bi vjerojatno trebala probdjeti koju noć ubrizi i razmišljanju je li zla maćeha.

Uzdahnula je. Kad bi bar mogla pobijediti u utrci majki! Nažalost,trčanje joj grozno ide. Ozbiljno je razmišljala da odglumi ozljedu.

Sad je Jack trčao ukrug oko suncobrana, vjerojatno bacajući pijesakPatricku i bebi u oči. Hmmm. Nije djelovao pretjerano zakinut.

Začulo se zvono na vratima.Dolazi joj novi klijent koji ju je našao na internetu. Preko telefona je

zvučao odrješito i sumnjičavo - i očajno. Rekao je da mu treba pomoć daprestane pušiti, ali Ellen je sumnjala da je problem zapravo u nečemdrugom. Znala je da mu je ona posljednja nada.

382

Ellen je bacila još jedan pogled na obitelj i okrenula se da side nizstepenice i vidi kako mu može pomoći.

383

28. poglavlje

Hoćete li, molim vas, reći mojoj kćeri koliko je volim?

Posljednje riječi Saskijine majke.Šapnula ih je medicinskoj sestri koja je čučala kraj kreveta

i pokušavala raspetljati žicu na infuziji.„Molim?” rekla je nervozno, ali bilo je prekasno.

Nisam učinila sve što mi je hipnotičarka rekla, ali išla sam psihijatrujednom tjedno više od godinu dana. Nisam imala izbora.

Kad sam izašla iz bolnice prošle godine u rano ljeto, otišla sam u gradna sudsko ročište odjevena u svoju najozbiljniju, neludačku odjeću i doksam čekala da prozovu moje ime, razmišljala sam o trenutku kad samprvi put ugledala Patricka, u Noosi. Sjedila sam na radionici o ekološkojgradnji, a on je zakasnio i tražio gdje da sjedne. Vidjela sam kakopogledom prelazi po prostoriji i pomislila, Sjedni kraj mene. Pogledi sunam se susreli i nasmiješio se.

To je bio početak, a ovo je kraj.Sve je bilo gotovo nevjerojatno brzo. Nisam pokušala osporiti

zabranu prilaska i priznala sam krivnju za kazneno djelo provale. Dali sumi godinu dana uvjetne kazne, uz obavezno psihološko savjetovanje.

Psihijatrica nije puno govorila, samo bi me pustila da raspredamnadugačko i naširoko, ali kad bi progovorila, osjećala sam se kao leptirkojeg pribadaju na list papira. U početku se uvijek radilo o Patricku.

„Što mislite, kako se Patrick osjećao dok ste ga stalno nazivali?”

384

„Što mislite, što je Patricku prolazilo glavom kad ste se pojavili togadana?”

„Mislite li da se Pattick te noći bojao?”Bilo je ironično da sam protekle tri godine provela samo razmišljajući

o Patricku, a zapravo uopće nisam razmišljala o njemu.„Nikad nisam bila nasilna”, govorila sam joj.„Nasilje nije samo fizičko”, odgovorila bi. „Oduzeli ste mu svu

moć.”„Nikad se nije radilo o moći. Voljela sam ga. Samo sam htjela da

ponovo budemo zajedno.”„Razmislite o tome, Saskia.”Nije mi dopuštala da se izvučem. Bilo mi je kao da me tjera da

stojim pred zrcalom, a ja se stalno pokušavam okrenuti i skrenuti pogled,ali ona me svaki put uhvati za ramena i okrene me natrag prema zrcalu. Akad rukama prekrijem oči, ona ih nježno makne i vrati uz tijelo.

I na koncu sam stala i gledala.Nije bilo baš ugodno.Hladnim, kliničkim tonom glasa nabrojila je koje je posljedice moje

ponašanje moglo ostaviti na Patricka: anksioznost, depresija,posttraumatski stres.

„Zbilja ne mislim...” započela sam pa se zaustavila. „To je već punoputa zabilježeno”, rekla je. „Zanimljivo”, rekla sam.

„Znali ste to”, reče ona, „Mislim da je dio vas točno znao što muradite.”

„Mogla bih mu poslati pismo isprike”, najzad sam rekla glupim,blesavim tonom glasa.

Šala je bila toliko loše da nije ni reagirala na nju. Samo me pogledalai ponovo mi zabila iglu ravno u srce pa sam se bacakala, meškoljila inaposljetku se umirila.

Samo sam se šalila za pismo. Nakon što sam se vratila kući izbolnice, više nikad nisam pokušala ni vidjeti Patricka ni javiti mu se.Prestala sam ići na Jackove utakmice. Nisam čak bila ni u napasti da toučinim. Ne zapravo. Osjećala sam se kao da mi je od hrane koju sam

385

nekad voljela sada strašno zlo. I premda sam se sjećala kako je ukusna,kad god bih na nju pomislila ili automatski posegnula za njom, sjetila bihse koliko mi je od nje mučno pa bi želju nadjačalo gnušanje.

Mnogo smo razgovarale o tuzi: zbog gubitka majke, Patricka, Jacka, idjece koju nikad neću imati. Razgovarale smo o tome kako sam svojutugu pretvorila u oružje protiv Patricka, kako sam bol i bijes okrenula odsebe, prema van, kao da su mi dali plamteći mač i ja sam ga okrenulaprema Patricku u očajničkom, mahnitom i krajnje uzaludnom pokušaju dase sama ne opečem.

Potrošila sam joj puno rupčića.Razgovarale smo o tome kako Patrickova odluka o prekidu zapravo

nije imala nikakve veze sa mnom; radilo se o njemu i njegovoj tuzi zbogColleen. „Da ga je Ellen upoznala na toj konferenciji, vjerojatno bi i snjom prekinuo na isti takav način”, rekla je moja psihijatrica.

„Ne, oni su srodne duše”, odgovorila sam. „To je prava ljubav.”„To je pravi trenutak”, rekla je.Razgovarale smo o prijateljstvu i kako sam si dopustila da ispadnem

iz svoje društvene mreže. Razgovarale smo o hobijima; osim uhođenjabivšeg dečka. Razgovarale smo o tome kako se nositi s budućim vezamai budućim odbacivanjem.

Više nisam trošila toliko rupčića.Onda sam jednog dana došla i čavrljale smo o filmu koji sam

pogledala taj vikend, o novom ribljem receptu koji sam isprobala i otome kako bismo obje htjele jesti više ribe, a na kraju seanse psihijatricami je rekla da misli da se ne trebam naručiti za sljedeći tjedan. I nisam.Umjesto toga otišla sam na pedikuru.

Ellen mi je rekla da bih trebala otići iz Sydneyja, ali nisam to učinila.Previše bi mi nedostajali prijatelji.Tammy sad živi sa mnom i često se družimo sa susjedima, Janet i

Peteom. Klinci su im svako malo kod nas. Tammy i ja smo ih čuvaleprošli vikend da bi Janet i Pete mogli otići na odmor.

Na kraju sam izlazila s Janetinim bratom nekoliko mjeseci. S onimdaskašem. Tobyjem. Zabavan je i bio mi je dobra razbibriga neko

386

vrijeme, ali tek je bio izašao iz veze, a i ja sam na neki način, tako dasmo oboje bili čudni i ranjivi pa se veza prijateljski ugasila.

I dalje smo dobri prijatelji, što mi je čudno iskustvo. Nikad mi prijebivši dečki nisu ostali prijatelji. Ne razumijem baš kako to funkcionira ikoja su pravila, ali zasad nam je dobro, iako ponekad pomalo nezgodno.Čavrljamo, ali izbjegavamo kontakt očima.

Kate misli da je Tobyju i meni suđeno da završimo skupa, iz nekogkompliciranog razloga koji ima veze s tim kako me on gleda (ja nisammislila da me gleda, ali navodno to radi kad ne obraćam pažnju), alinisam baš sigurna. Trenutačno je trudna i pretjerano sentimentalna.Nazvala me sinoć da mi kaže da je bila s Lanceom na ultrazvuku, da jebeba dečko i da žele da mu ja budem kuma. Ja. Rekla je, „Znam da se nepoznajemo baš dugo pa mi reci ako ti je to nezgodno.” Zatim je rekla,„Saskia? Jesi li još tu?”

Kumče će mi se roditi sljedeće godine.Kad smo već kod beba, vidjela sam danas hipnotičarku s njezinom

bebom.Nije bilo namjerno. Nikad nisam prekršila zabranu prilaska i svjesno

sam izbjegavala mjesta na kojima bih ih mogla sresti.Predvečer sam bila u Circular Quayju. Trebala sam se naći s Tammy

i Kate na piću u Opera Baru prije nego odemo na predstavu. Kate jepreko neke stranice nabavila jeftine karte. Večer je bila divna i Quay jebio krcat ljudima koji su šetali između trajekta i Opere.

Ellen je išla ravno prema meni i gurala kolica: jednu od onih velikihšarenih naprava. Samo sam na trenutak vidjela bebu. Patrickovu bebu,Djevojčica je. Bila je u ljubičastoj haljini. Naprijed su joj virile nožice ubijelim čarapicama.

Ostala sam ukopana i netko mi je iza leđa rekao, „Hej, pazi.”Vidjela sam kako se Ellenino lice ozarilo. Činilo se da gleda ravno u

mene. Uzvratila sam joj osmijeh jer sam oduvijek mislila da smo unekom drugom svijetu mogle biti prijateljice, a i žarko sam joj željela rećida mi je nakon što sam slomila zdjelicu i gležanj, ona tajanstvena bol unozi nekim čudom nestala.

387

A onda sam shvatila da se smiješi nekom iza mene, podigavši ruku damahne. Nisam se ni osvrnula da vidim je li to Patrick, Jack ili netkodrugi. Samo sam nastavila hodati i utopila se u gomili.

388

Zahvale

Pisanje ove knjige dalo mi je povod za učenje o čudesnom svijetuhipnoterapije. Neizmjerno sam zahvalna Lyn Macintosh za sve vrijemekoje je uložila da mi približi svoje zadivljujuće zanimanje. Za pogreške iodstupanja od stvarnosti isključivo sam ja odgovorna.

Hvala mojim dragim prijateljima: Marku Davidsonu za objašnjavanjepolicijske procedure, Janelle Atkins za odgovore na pitanja o urbanizmu iJackie Mikhael što se dala hipnotizirati samo da bi mi mogla podnijetiizvještaj.

Hvala mom ocu Bernieju Moriartyju što mi je pričao o geodeziji imojoj majci Diane Moriarty što svakome koga sretne priča o mojimknjigama.

Kao i uvijek, hvala mojim sestrama Jaclyn Moriarty i Nicoli Moriarty,koje su čitale prve verzije romana i Katrini Harrington, koja je pomoglalektorirati zadnju verziju.

Hvala svim nadarenim i brižnim ljudima u Pan Macmillan Australiakoji pretvaraju rukopise u knjige: osobito Cate Paterson, AlexandriNahlous, Susin Chow, Clari Finlay, Samanthi Bok i Louise Cornege.Hvala i svima u Curtisu Brownu, pogotovo Fioni Inglis.

Od svoje posljednje objavljene knjige sprijateljila sam se s divnimspisateljicama Dianne Blacklock i Ber Carroll. Veliko mi je zadovoljstvosudjelovati na manifestacijama s njima. Izdajemo zajednički bilten podnazivom Book Chat. Ako se želite na njega pretplatiti ili čitati moj blog,bilo bi mi jako drago da posjetite moju internetsku stranicu:

389

www.lianemoriarty.com

390

1 Aluzija na pjesmu koja se između ostalog pojavljuje u engleskoj bajciJanko i čarobni grah i u Shakespeareovu Kralju Learu. Prijevod jeparafraza dvaju stihova iz Kralja Leara u hrvatskom prijevodu MateMarasa.

391