logika - e-filozofijagajopetrović“logika“,skripta 4 pojam 0.1formalističketeorijepojma...

Gajo Petrović“Logika“, skripta

1

Logika

0.1 Postanak i razvoj logike

Logika je jedna disciplina koja je historijski nastala i historijski se razvijala. Evropska logikaje nastala u Staroj Grčkoj. Njenim osnivačem se opravdano smatra grčki filozof Aritostel.

Pored njega velike zasluge za logiku stekli su u staroj Grčkoj filozofi megarsko-stoičke škole.Aristotel i filozofi ove škole naročito su proučili deduktivne zaključke.

Deduktivna logika koju su u antici stvorili Aristotel i filozofi megarsko-stoičke škole sekasnije u toku vijekova komentarisala,dopunjavala i sistematizirala,ali ne i bitno mijenjala.Mnogi su je i kritizirali,ali nisu ništa novo stavili na njeno mjesto, tako da se stvorio utisak dase na području logike više ne može stvoriti nešto novo.

Razvoj logike u 19-om i 20-om vijeku je potpuno demantovao mišljenje da je svaki napredaku logici nemoguć. U ovo vrijeme razvila se induktivna logika. Zamisao i prvu skicu ovakvelogike nalazimo već početkom 17-og vijeka u radovima engleskog filozofa F.Bacona ali su jetemeljito razvili i afirmirali J.St.Mill i drugi engleski logičari 19-og vijeka. U drugoj polovini19-og i u 20-og vijeku razvila se i simbolička logika, koja je u početku predstavljala samorazvijeniji oblik deduktivne logike, ali se kasnije poduhvatila i toga da na novi način obradiinduktivnu logiku. Ideje simboličke logike su razvili G.Boole, G.Frege, B.Russel.

0.2 Sporovi među logičarima i početna definicija logike

LOGIKA je grčka riječ kojom označavamo filozofsko učenje o logosu. U riječnicima grčkogjezika kaže se da logos znači govor, riječ, um, božanski um, razum, itd. Kao primarnoznačenje obično se uzima govor. Logičari se najčešće slažu da logiku ne zanima svaki govornego samo onaj koji ima neko značenje ili smisao te može biti istinit ili neistinit. Alirazilaženje među njima već počinje od pitanja da li logiku zanima samo valjano izvođenjejednog smisaonog govora iz drugog (takozvana formalna istina ili valjanost) ili slaganjegovora s onim o čemu se govori (takozvana materijalna istina ili jednostavno istinitost).

Logiku je najbolje odrediti kao filozofsku disciplinu o oblicima valjane misli.

0.3 Mišljenje i misao

1. Riječ mišljenje upotrebljava se u svakodnevnom govoru vrlo često, ali ne uvijek u istomznačenju.Ponekad se upotrebljava vrlo široko, čak i kao skupni naziv za sve psihičke procese,spoznajne, emocionalne i voljne.

2. U nešto užem značenju upotrebljavamo mišljenje kao naziv za sve spoznajne psihičkeprocese, od osjeta, opažanja, predočivanja i pamćenja do poimanja, suđenja i zaključivanja.

3. U još užem značenju mišljenje znači isto što i apstraktno mišljenje, tj. skup spoznajnihprocesa čiji elementi nisu osjeti, percepcije i predodžbe, nego pojmovi. To su dakle poimanje,suđenje, zaključivanje i dokazivanje.

4. Pod mišljenjem naime često ne mislimo sam proces mišljenja, nego ono što mislećimislimo. Kada se žalimo da je mišljenje napornije nego kopanje onda pod mišljenjemmislimo realan duševni proces ili djelatnost. Mišljenje u četvrtom smislu maziva se ponekad i


2

misao. Ako prihvatimo ovu terminologiju možemo reći da psihologija proučava mišljenje, alogika misli.

Kao što postoje različiti oblici mišljenja,postoje i različiti oblici misli. Poimanju odgovarapojam,suđenju-sud,zaključivanju-zaključak,dokazivanju-dokaz.Poimanje,suđenje,zaključivanje,dokazivanje jesu vrste ili oblici mišljenja; pojam, sud,zaključak, dokaz-vrste ili oblici misli.

0.4 Valjanost i nevaljanost misli

Svaka je misao nužno valjana ili nevaljana. Razliku između valjane ili nevaljane misliobjasniti ćemo na primjeru zaključka:

Sve ribe dišu škrgama. Šaran je riba. Dakle i šaran diše škrgama.

Ovakvu složenu misao nazivamo zaključkom, a mišljenje koje mu odgovara zaključivanjem.Sudove od kojih zaključivanje polazi (Sve ribe dišu škrgama i Šaran je riba) nazivamopremisama,a sud do kojeg zaključivanjem dolazimo (Šaran diše škrgama) konkluzijom.Takavzaključak u kojem konkluzija slijedi iz premisa u svakodnevnom govoru najčešće nazivamovaljanim dobrim ispravnim pravilnim i tačnim.U ovom primjeru iz istinitih premisa valjanimzaključivanjem je izvedena istinita konkluzija.Još jedan primjer:

Tko laže, taj krade.Tko krade,taj ubija.Dakle, tko laže, taj i ubija.

U ovom slučaju konkluzija je očito neistinita,ali osjećamo da je zaključak valjan tj. dakonkluzija slijedi iz premisa.Kad bi bilo istina da svatko tko laže krade,a svatko tko kradeubija,onda bi moralo biti istina da svatko ko laže ubija.Međutim, niti je istina da baš svatko kolaže krade,niti je istina da baš svatko tko krade ubija.Upravo zbog toga ne mora biti (i doistanije) istina da svatko ko laže ubija.Drugim riječima-zaključivanje ovdje je valjano,ali su ipremise i konkluzija neistinite.Ali i valjano zaključivanje koje polazi od neistinitih premisamože dovesti i do istinite konkluzije.Npr:

Svi krokodili su ljudi,a svi Japanci su krokodili.Dakle, svi Japanci su ljudi.

U ovom slučaju valjanim zaključivanjem iz neistinitih,fantastičnih premisa pukim slučajem seizvela istinita konkluzija.

Neki Jugoslaveni su duhoviti,a neki Francuzi su pjesnici.Dakle, neki pjesnici su duhoviti.

I premise i konkluzija u ovom slučaju su istinite,ali je očito da konkluzija ne slijedi iz premisa.Drugim riječima, zaključak nije valjan.

Nevaljanim zaključivanjem koje polazi od iszinitih premisa ovdje smo slučajno dobili istinitukonkluziju.Bez obzira na to da li su premise istinite ili neistinite, nevaljanim zaključivanjemmnogo se češće dobiva neistinita konkluzija.

0.5 Formalističko i sadržajno shvaćanje logike

Polazeći od definicije logike kao nauke o oblicima valjane misli, neki logičari smatraju da jezadatak logike samo da te oblike pregledno opiše.Logičar treba da opisuje valjane oblike mislibez obzira na to da li su ti oblici promjenljivi.Ovakvo shvaćanje logike, po kojem je oblikemisli moguće i potrebno promatrati potpuno izolirano od bilo čega drugog,možemo nazvatiformalističkim.


3

Formalizmu se suprostavlja pravac koji nema općeprihvaćen naziv,a možemo ga nazvatipravcem sadržajne logike ili antiformalizmom.Tvrdeći da logiku mora zanimati ne samovaljanost, već i istinitost misli, neki relativno umjereni predstavnici ovog pravca predlažu dase logika definira kao nauka o oblicima valjane i istinite misli (ili mišljenju)

0.6 Dopunjena definicija logike

Logika treba da obuhvati ne samo opisivanje oblika valjane misli nego i pitanje o primjenioblika valjane misli u procesu spoznaje.Načine primjene oblika valjane misli u spoznajnomprocesu nazivamo metodama spoznaje.Prema tome možemo reći da je logika filozofskadisciplina o oblicima valjane misli i o metodama spoznaje.

0.7 Podjela logike

Filozofsko-logičkim možemo nazvati ona fundamentalna logička pitanja koja nisu samologička već su to npr. pitanja o prirodi i modusu bivstvovanja logičkih tvorevina, o odnosulogike i stvarnosti,o izvoru važenja logičkih principa.

Uže logičkim možemo nazvati ona logička pitanja čije je rješenje djelomično (ali ne i potpuno)nezavisno od određenih filozofskih koncepcija.Npr. pitanja o vrstama pojmova i sudova, ofigurama i modusima silogizma, o raznim induktivnim metodama.

Učenje o oblicima misli naziva se formalnom ili elementarnom logikom,a učenje o načinimaprimjene oblika misli u procesu spoznaje metodologijom.Elementarna logika se dijeli na:

učenje o elementima misli (pojam) učenje o osnovnim jedinicama tvrdeće misli (sud) učenje o izvođenju tvrdećih misli jednih iz drugih(zaključak)


4

Pojam

0.1 Formalističke teorije pojma

Neki logičari određuju pojam kao element suda.To izgleda u prvi mah prihvatljivo.Krava ježivotinja-to je sud.Elementi ovog suda krava i životinja jesu pojmovi.Oni koji definirajupojam kao element suda često definiraju sud kao vezu pojmova.Ako kažemo da je pojamelement suda,a sud je veza,onda svakako nešto saznajemo:saznajemo u kakvom su odnosupojam i sud.Ali još uvijek ne znamo ni šta je pojam, ni šta je sud.Budući da se pojam možeraščlaniti na oznake, neki misle da ga je najbolje definirati kao skup oznaka.Ali ako se oznakasa svoje strane definira kao element pojma, opet se vrtimo u krug i ne znamo ni šta je pojam,ni šta je oznaka.

0.2 Psihologistička teorija pojma

Neki logičari smatraju da se logički pojam pojam može definirati pomoću psihololškog pojmapredodžba. Po ovome pojam je samo opća predodžba, predodžba o onome šta je zajedničkovećem broju predmeta.

Za razliku od pojedinačne ili konkretne predodžbe, opća se odnosi na veći broj sličnih pojavaili predmeta; individualna svojstva tih predmeta u općoj predodžbi blijede,a zajednička dolazedo jačeg izražaja.

0.3 Nominalistička teorija pojma

Prema ovoj koncepciji pojam je samo riječ,ime (nomen) kojim označavamo jednu ili višepojedinačnih stvari.Još bi tačnije bilo da po nominalističkoj koncepciji pojmova uopćenema.Postoje samo pojedinačne stvari i riječi kojima ih označavamo-imena.Imena kojimaoznačavamo pojedinačne stvari možemo nazvati pojedinačnim,a ona kojima označavamočitavu grupu ljudi istovrsnih pojedinačnih stvari možemo nazvati općim.

Možemo zaključiti da nominalistička teorija eliminira pojmove, odnosno reducira ih nariječi.Ali ako se ne predpostavi postojanje pojmova, onda čitava teroija gubi smisao.

0.4 Vulgarnomaterijalistička i realistička teorija pojmova

Prema koncepciji koju bismo mogli nazvati vulgarnomaterijalistička pojam je misaoni odrazonih bitnih,nužnih svojstava materijalnih stvari.Pojam kuće je odraz bitnih ili općih svojstavasvih kuća, pojam mačke je odraz zajedničkih svojstava svih mačaka, itd.

Ovu teoriju nije tečko oboriti.Tu primjedbu u obzir uzima realistička teorija pojma koja jebliska vulgarnomaterijalističkoj, ali je šira i elastičnija.Po ovoj teoriji pojam je odraz bitnih iliopćih svojstava realnih stvari i procesa (i materijalnih i duševnih) kao i njihovih svojstava(ljepota,dobrota) i njihovih međusobnih odnosa (prije,poslije,lijevo,desno).

0.5 Pojam kao misao o biti onoga o čemu razmišljamo

Možemo reći da je pojam misao o biti onoga što mislimo odnosno misao o bitnimkarakteristikama onoga što mislimo.Pojam je misao o biti predmeta.


5

0.6 Sadržaj, opseg i doseg pojma

Misao o karakteristici onoga o čemu mislimo nazivamo oznakom.Bitne oznake jednog pojmačine njegov sadržaj.Sadržaj je, dakle, skup bitnih oznaka pojma.Za rodni pojam kažemo da jeviši u odnosu na svoje vrsne pojmove,a za vrsne pojmove kažemo da su niži u odnosu da svojrodni pojam.Za rodni pojam možemo također reći da obuhvaća svoje vrsne pojmove,a zavrsne pojmove-da su obuhvaćeni svojim rodnim pojmom ili da potpadaju pod njega.Nižipojmovi koji potpadaju pod jedan viši pojam čine njegov opseg.

Opseg je,dakle, skup nižih pojmova koje obuhvaća jedan viši pojam.

Skup svih pojedinačnih predmeta na koje se odnosi neki pojam možemo nazvati njegovimpodručjem primjene ili dosegom.

0.7 Odnos između sadržaja i opsega pojma

Kod pojmova koji su međusobno u odnosu vrste i roda što je sadržaj veći, to je opseg manji iobrnuto, što je sadržaj manji, to je opseg veći.Kraće rečeno: sadržaj i opseg pojma su obrnutoproporcionalni (razmjerni).

1. VRSTE POJMOVA


6

1.1 Individualni i klasni pojmovi

Pojmove u čiji doseg ulazi samo jedan pojedinačni predmet nazivamo pojedinačnim iliindividualnim. Pojam grada odnosi se na čitav niz ljudskih naselja suviše velikih da bi senazvala selom ili mjestom i suviše malih da bi se nazvala velegradom.

Skup ili niz pojedinačnih predmeta ili bića koji imaju neka zajednička svojstva čine razred iliklasu.Zato i pojmove čiji doseg ili područje primjene obuhvaća skup u nečemu sličnihpojedinačnih predmeta nazivamo razrednim ili klasnim.

1.2 Nekvantificirani i kvantificirani, univerzlni i partikularni pojmovi

Kada na primjer kažemo ⸗ gradovi su leglo poroka ⸗ onda pod gradom ne mislimo ovaj ilionaj pojedinačni grad, nego gradove uopće, klasu gradova.Kada to tako predstavimo ondamislimo klasu gradova,ali naša misao ne misli izračito čitavu klasu gradova niti se izričitoograničava na dio te klase. Za takav pojam koji se izričito ne proteže na čitavu klasu niti seizričito ograničava na njen dio kažemo da je nekvantificiran. Ako izričito mislimo sve ilisamo neke članove klase o kojoj mislimo, onda je naš pojam kvantificiran.

U prvom slučaju, tj. ako mislimo sve članove klase, možemo ga nazvati univerzalnim iliopćim.U drugom slučaju, tj. ako mislimo na neke članove klase, možemo ga nazvatipartikularnim ili posebnim.Pojam svi gradovi je dakle univerzalan, pojam neki gradovi-partikularan.

1.3 Jednostavni i složeni pojmovi

Kada govorimo o sadržaju pojma, nužno je spomenuti da je sadržaj skup oznaka pojma.Usadržaju pojma ⸗ trokut ⸗ razlikovali smo dvije bitne oznake, u sadržaju pojma brucoš tri bitnerazlike.Ipak izgleda da ima pojmova čiji sadržaj uključuje samo jednu oznaku, i to takvu kojase ne može dalje raščlanjivati.Takvi bi bili bijelo,žuto,plavo,slano,slatko.Pojam čiji sadržajima samo jednu oznaku nazivamo jednostavnim; onaj u čujem sadržaju ima više nego jednaoznaka složenim ili kompleksnim.

1.4 Pozitivni i negativni pojmovi

Pojam ⸗ negostoljubivost ⸗ je misao o odsustvu svojstva gostoljubivosti.Takve pojmovekojima mislimo odsutnost ili nepostojanje nekog svojstva, stanja, odnosa ili djelatnostinazivamo negativnim.Takvi su npr: bezviljnost, neobrazovanost,neiskrenost, itd.

Sve ostale pojmove kojima mislimo prisutnost nekih svojstava, stanja, procesa ili odnosa,nazivamo pozitivnim. Na primjer: gostoljubivost, čovječnost, moralnost, histeričnost.

Ali ponekad se negativni pojmovi izražavaju pozitivnim terminima npr. oskudica,slijep,gluh,a pozitivni pojmovi negativnim terminima kao što su npr:nevrijeme,nevolja,neprilika.

1.5 Konkretni i apstraktni pojmovi

Neki logičari smatraju konkretnim pojmove koji se odnose na jedan pojedinačni predmet, aapstraktnim one koji se odnose na klasu predmeta.Ali ovakvo shvatanje poklapa se sa onimnašim individualnim i klasnim.

Neki su pak skloni da pojmove o stvarima nazovu konkretnim, a pojmove o njihovimsvojstvima apstraktnim.


7

Ono kako ćemo mi definirati jeste sljedeći. Pojam čiji se uži sadržaj misli nazvati ćemoapstraktnim; a pojam čiji se prošireni sadržaj misli nazvati ćemo konkretnim.

1.6 Jasni i nejasni, razgovijetni i nerazgovijetni pojmovi

Jasnim nazivamo pojam ako nam je poznat sav njegov opseg.

Nejasnim ako nam je njegov opseg poznat samo djelimično.

Razgovijetan je pojam ako nam je tačno poznat njegov sadržaj.

Nerazgovijetan ako nam je poznat samo dio njegovog sadržaja.

1.7 Homologički i heterolgički pojmovi

Kada prelistavamo rječnik, vidjeti ćemo da pored drugih riječi on sadrži i riječ ⸗ riječ ⸗.Svakalogika uz objašnjenje drugih logičkih pojmova daje objašnjenje i pojma ⸗ pojam ⸗ . Stvar seobjašnjava time što je riječ riječ i sama riječ, a pojam pojam je i sam jedan pojam.Postojedakle klase koje sadrže same sebe kao član. Pojmove o takvim klasama nazivamohomologičnim pojmovima.

Također postoje klase koje ne sadrže same sebe kao član.Tako riječi ⸗ engleske riječ ⸗ nisuengleske, nego hrvatskosrpske, a pojam ⸗ jednostavan pojam ⸗ , nije jednostavan već jesložen.Pojam o klasn koja nije sama svoj član nazivamo heterologičnim pojmom.

1.8 Kolektivni i nekolektivni pojmovi

Pojmom ⸗ šuma ⸗ mislimo uvijek na veći broj stabala. Ali ono što čini određen broj stabalašumom nije jednostavno činjenica da su to stabla i da ih ima više. Ako bismo kredomobilježili po 10 stabala u svakom evropskom parku, dobili bismo hiljade stabala, ali ta stablajoš ne bi činila šumu.Da bi stabla činila šumu, nije dovoljno da ih ima određen broj: potrebnoje da čine cjelinu.

Pojmove kojima mislimo cjeline sastavljene od većeg broja istovrsnih predmeta nazivamozbirnim ili kolektivnim.Pored pojma šume takvi su npr: divizija, vojska, momčad, razred, itd.

Pojmova koji nisu kolektivni ima više nego kolektivnih, pa ih zato ne zovemo nekimposebnim imenom.Možemo ih jednostavno nazvati nezbirnim ili nekolektivnim.

2. ODNOSI MEĐU POJMOVIMA


8

2.1 Identični pojmovi

Za ovaj oblik odnosa logičari često navode istovetnost ili identitet, pri čemu se istovetnim iliidentičnim nazivaju pojmovi, koji imaju isti sadržaj i opseg.Takvi bi, na primjer, bili pojmoviuvjet i uslov ili kvadrat i istostrani pravokutni četverokut.

2.2 Ekvipolentni pojmovi

Pojmovi ⸗ glavni grad SFRJ ⸗ i ⸗ grad na ušću Save ⸗ imaju različit sadržaj, ali isti opseg.Pojmove koji imaju različit sadržaj, ali isti opseg nazivamo razmjeničnim, jednakovrijednimili ekvipolentnim.

2.3 Superordinirani i subordinirani pojmovi

Sadžaj pojma ⸗ živo biće ⸗ dio je sadržaja pojma biljka, a opseg pojma biljka dio je opsegapojma živo biće.U sličnom odnosu su također i pojmovi učenik i maturant ili sport i nogomet.

Za viši pojam možemo reći da je nadređen ili superordinirani svom nižem pojmu,a za niži-da je podređen ili subordiniran višem.

2.4 Interferirajući pojmovi

Sadržaj pojmova ⸗ političar ⸗ i ⸗ lovac ⸗ djelimično je zajednički, a djelimično nije. Ali usadržaju pojma političar nema ni jedne oznake koja bi bila nespojiva s nekom od oznakapojma lovac. Zato političari mogu, ali ne moraju biti lovci, te neki političari doista i jesu lovci,a neki nisu.

Pojmove koji imaju djelimično zajednički sadržaj i djelimično zajednički opseg nazivamoukrštenim ili interferirajućim.

2.5 Koordinirani pojmovi

Pojam ⸗ som ⸗ i pojam ⸗ morski pas ⸗ imaju djelimično zajednički sadržaj (opće oznake pojmaribe), a po svom opsegu potpadaju pod opseg istog višeg pojma ⸗ riba ⸗. Ali, među oznakamapod kojima se razlikuju ima i takvih koje se međusobno isključuju (npr. morski pas živiisključivo u slanoj vodi, som-isključivo u slatkoj). Zato ova dva pojma ne mogu imati čak nidjelimično zajednički opseg.

U sličnom odnosu kao morski pas i som nalaze se pojmovi ⸗ konj ⸗ i ⸗ slon ⸗ (oba susubordinirani pojmu sisavac, a nema nikakvih konja koji su ujedno slonovi).

Pojmove koji su subordinirani istom višem rodnom pojmu, a u svom sadržaju imajumeđusobno nespojive oznake, pa ne mogu imati ni djelimično zajednički opseg nazivamosupodređenim ili koordiniranim.

2.6 Kontrarni pojmovi

Među koordiniranim pojmovima možemo nekad izdvojiti sva koji među njima stoje nasuprotnim polovima tj. razlikuju se međusobno više nego ma koja druga dva koordiniranapojma. Takvi su npr. pojmovi ⸗ bijelo ⸗ i ⸗ crno ⸗.Među pojmovima o starosnim dobima takvisu pojmovi ⸗ mlad ⸗ i ⸗ star ⸗.

Dva koordinirana pojma koji se međusobno razlikuju više nego ma koja druga dvakoordinirana pojma nazivamo suprotnim ili kontrarnim.


9

2.7 Kontradiktirno koordinirani pojmovi

Kad smo sigurni da neki predmet nije bijel, ali ne znamo tačno da li je plave, zelen ili nekedruge boje onda ćemo reći da je nebijel. U ovako shvaćenom sadržaju pojma ⸗ nebijel ⸗ mislese dvije oznake, jedna pozitivna (prisustvo neke boje), a druga negativna (odsutnost bijeleboje), a njegov opseg obuhvaća pojmove o svim bojama osim bijele.

Dva koordinirana pojma, od kojih jedan predstavlja negaciju specifične oznake drugoga, aoba zajedno iscrpljuju opseg pojma koji im je superordiniran, nazivamo protivurječnosupodređenim ili kontradiktirno koordinirano pojmovima.

2.8 Kontradiktorni pojmovi

Ako neko upita kakve je boje đavo, možemo se lako zbuniti. U uzrečici se neprestanospominje crni đavo, ali se ponekad kaže da đavo i nije baš tako crn kako izgleda. S trećestrane tvrdi se da je đavo bestjelesan duh, a duhovi valjda ne mogu biti obojeni.Ispada da jeđavo možda crn, možda sivkast, a ali u svakom slučaju on nije bijel.

U ovakvom kontekstu upotrijebljena riječ nebijel ne označava sve boje osim crne, već totalnunegaciju bijelog, pa pored pojmova o svim drugim bojama obuhvata i sve druge pojmove kojise uopće mogu misliti.

Dva pojma, od kojih jedan potpuno negira sadržaj drugog, a svojim opsegom obuhvata opsegsvih drugih pojmova osim toga jednog, nazivamo protivurječnim ili kontradiktornim.

2.9 Disparantni pojmovi

Pojmovi ⸗ crno i bijelo ⸗ nemaju nikakav zajednički sadržaj, pa prema tome ni zajednički višipojam.Ali oni nisu ni kontradiktorni. Ovi pojmovi su toliko različiti da ih ne možemoupoređivati ni po čemu.Nešto slično vrijedi za pojmove kocka, Indijanac, zebra i fatalizam.

Pojmove koji su tako različiti da ih ni po čemu ne možemo upoređivati nazivamoneuporedljivim ili disparantnim.

Sud


10

Rečeno je već da je pojam element suda, a sud spoj pojmova.

Ako pažljivije pogledamo naše primjere od prije ⸗ Dječak plače ⸗ , ⸗ Nema pravde ⸗ , i takodalje, vidjeti ćemo da je svaki od njih takva kombinacija pojmova, kojom se nešto tvrdi iliporiče. Možemo dakle reći da je sud spoj pojmova kojim se nešto tvrdi ili poriče.

0.1 Sud kao nosilac istinosne vrijednosti

Pitanje može biti pametno ili glupo, smisaono ili besmisleno, pristojno ili nepristojno. Ali onone može biti istinito ili neistinito. Molba može biti velika ili mala, skromna ili neskromna,opravdana ili neopravdana, ali ni ona ne može biti istinita ili neistinita.Svaka tvrdnja zatomora biti istinita ili neistinita. Kada kažemo da je ⸗ Zagreb zapadno od Beograd ⸗, a to morabiti istinito ili neistinito jer treće opcije nema. Budući da je sud poricanje ili tvrdnja, on morabiti istinit ili neistinit.

Svaki sud dakle nužno posjeduje jednu (i to samo jednu) od dvije moguće istinosnevrijednosti tj. istinitost ili neistinitost. U skladu s tim možemo reći da je sud misao kojaposjeduje neku istinosnu vrijednost.

0.2 Sud, suđenje i rečenica

Suđenje je psihički proces, sud-rezultat tog procesa.Ili: suđenje je oblik ili vrsta mišljenja,asud je oblik ili vrsta misli.

Kao što pojmove izražavamo riječima, tako i sudove izražavamo rečenicama.

Važno je da logičku tvorevinu koja se tim terminom označava ne brkamo ni s psihičkimprocesom koji zovemo suđenje ni sa gramatičkom tvorevinom koju zovemo rečenica.

0.3 Predikaciona teorija suda

Po predikacionoj teoriji u svakom sudu nužno se sadrže dva pojma,od kojih jedan nazivamosubjektom, a drugi predikatom. Subjekat je misao o onome o čemu u sudu nešto tvrdimo,predikat-misao o onome šta o subjektu tvrdimo.

U sudu ⸗ Tigar je krvoločan ⸗ tvrdimo nešto o tigru. Pojam tigar je dakle subjekt ovog suda, akrvoločan je naš predikat. Ako označimo subjekt slovom S, a predikat P možemo dobiti šemuovog suda a to je S je P. I drugi sudovi kao što je npr. ⸗ Dubrovnik je lijep ⸗ , ⸗ Šutnja je zlatoimaju isti oblik ⸗ .

Ali ovo nije opća forma svakog suda.Ako u sudu: ⸗ Kornjača nije brza ⸗ kornjaču označimo saS, a brza sa P dobivamo šemu: S nije P.

Rječica je u sudu Tigar je krvoločan povezuje subjekt i predikat.Zato je možemo nazvatisponom ili kopulom.Riječica nije u sudu Kornjača nije brza razdvaja subjekt i predikat.Alisamo zahvaljujući njoj možemo subjekt i predikat promatrati kao dijelove jedne cjeline.

Ona ih dakle ipak nekako povezuje pa i nju moćemo smatrati svojevrsnom kopulom. Rječicu⸗ je ⸗ možemo nazvati pozitivnom ili afirmativnom, a rječicu ⸗ nije ⸗ negativnom kopulom.


11

Obe kopule se mogu pojavljivati u plurali, npr. ⸗ Policajci su sumnjičavi ⸗ , ⸗ Trgovci nisunaivni ⸗.Iz ovoga možemo zaključiti da se svaki sud sastoji iz tri :

1. subjekt-misao o onom o čemu nešto tvrdimo2. predikat-misao o onom što o subjektu tvrdimo3. kopula-misao o vezi subjekta i predikata

Sud zbog toga nije jednostavno veza pojmova kojom se nešto tvrdi, nego je misao kojom se onečemu (subjektu) tvrdi nešto drugo (predikat) pomoću nečega trećeg (kopule).

0.4 Četiri varijante predikacione teorije suda

Predikacionu teoriju suda možemo podijeliti na četiri podteorije ili varijante:

1. teoriju supsumcije2. teoriju identiteta po opsegu3. teoriju imanencije4. teoriju identiteta po sadržaju

Teorije 1 i 2 promatraju sud kao opsegovni odnos pojmova, a teorije 3 i 4 kao odnos izmeđusadržaja pojmova.

0.4.1 Teorija subsumcije

Ako razmotrimo i upitamo se šta tvrdimo sudom ⸗ Kit je sisavac ⸗ najprihvatljiviji odgovor semože činiti da tvrdimo da je kit jedna vrsta sisavca i da je pojam ⸗ kit ⸗ vrsni pojam u odnosuna pojam ⸗ sisavac ⸗, a pojam sisavac rodni pojam u odnosu na pojam ⸗ kit ⸗. Ovim tvrdimo dase opseg subjekta može supsumirati (podvesti) pod opseg predikata (pojam kita jesubordniniran pojmu sisavca, a pojam sisavca superordiniran pojmu kita).

Teoriju po kojoj je bit svakog suda u supsumiranju (podvođenju) opsega subjekta pod opsegpredikata nazivamo teorijom supsumcije subjekta pod predikat ili kraće teorijomsupsumcije.

0.4.2 Teorija identiteta po opsegu

Ako pobliže pogledamo sud ⸗ Kit je sisavac ⸗ vidjeti ćemo da tu nema nikakve supsumcije.Kada kažemo da je kit sisavac, želimo reći da su svi kitovi sisavci, ali ne želimo reći da su svisisavci kitovi. Znamo da pored ovog kitova ima i drugih sisavaca. Predikatom ovog sudamislimo samo neke sisavce, one koji su kitovi. Kada bi htjeli napisati tačno šta mislimouradili bi to u sljedećem obliku : ⸗ Svi kitovi su neki sisavci ⸗. Kada ovaj sud napišemo ovakoočigledno je da se radi o identifikaciji opsega pojma ⸗ svi kitovi ⸗ i ⸗ neki sisavci ⸗.

Teoriju po kojoj je bit svakog suda identifikacija opsega subjekta i predikata možemo nazvatiteorijom identiteta po opsegu.

0.4.3 Teorija imanencije

Teorija po kojoj je bit suda u imanentnosti sadržaja predikata sadržaju subjekta nazivamoteorijom imanencije predikata u subjektu ili kraće teorijom imanencije.


12

Npr: kit je sisavac jer ima neka svojstva zajednička svim sisavcima. Prema tome sudom ⸗ Kitje sisavac ⸗ tvrdimo da kit posjeduje svojstva sisavca, odnosno da je sadržaj predikataimanentan sadržaju subjekta.

0.4.4 Teorija identiteta po sadržaju

Da bi razumjeli ovu teoriju moramo postaviti pitanje šta će teorija imanencije reći o sudu⸗ Trokut je trostrani geometrijski lik ⸗? Pojmovi trokut i trostrani geometrijski lik imaju istisadržaj, pa očito ne možemo tvrditi da je u ovom sudu sadržaj predikata imanentan sadržajusubjekta. U nekim je dakle sudovima sadržaj subjekta i predikata identičan.

Kada npr. sudimo ⸗ Tigar je krvoločan ⸗, mi ne govorimo ni o jednoj drugoj tigrovoj osobiniveć samo o njegovoj krvoločnosti. Ne govorimo o krvoločnosti hijene ili ratnog zločinca negomislimo samo na tigrovu. Mi zapravo tvrdimo da je krvoločan tigar upravo krvoločan tigar.Ni u ovom sudu dakle predikat nije imanentan subjektu, nego su njihovi sadrćaju identični.

Teoriju po kojoj je bit suda u identificiranju sadržaja subjekta i predikata nazivamo teorijomidentiteta po sadržaju.

0.5 Relaciona teorija suda

Pitanje je da li se svaki sud može podijeliti na subjekt i predikat ? Pogledajmo primjer suda⸗ Beograd je istočno od Zagreba ⸗

Po predikacionoj teoriji ⸗ Beograd ⸗ bi ovdje bio subjekt, a ⸗ istočno od Zagreba ⸗ predikat.

Po teoriji supsumcije ovim sudom bi se tvrdilo da je opseg pojma ⸗ Beograd ⸗ dio pojma⸗ istočno od Zagreba ⸗.

Po teoriji imanencije ovim sudom tvtdimo da u sadržaju pojma ⸗ Beograd ⸗ ima oznaka⸗ istočno od Zagreba ⸗.

A po teoriji identiteta po sadržaju izlazi da je sadržaj pojma ⸗ Beograd koji je istočno odZagreba ⸗ identičan sa sadržajem pojma ono ⸗ istočno od Zagreba koje je Beograd ⸗.

Neki pak logičari smatraju da u sudu ⸗ Beograd je istočno od Zagreba ⸗ je riječ o prostorno iligeografskom odnosu Beograda i Zagreba. Prema ovom shvatanju Beograd i Zagreb su članoviodnosa, a istočno od odnos ili relacija u kojoj ti članovi stoje. Da beograd označimo saslovom a , Zagreb sa b, a relaciju sa R formula ovog suda bi bila aRb.

Opća je formula suda po relacionoj teoriji: R(x,y,...) gdje tačkice upozoravaju da sud možeimati više nego dva člana.

0.6 Egzistencijalna teorija suda

Pogledajmo rečenicu: ⸗ Svijet postoji ⸗ i ⸗ Nema vještica ⸗ . Budući da s njima nešto tvrdimoovo su očigledno sudovi. A budući da relaciona teorija želi da bude opća teorija suda, tobismo i u ovim sudovima morali otkriti članove relacije i relaciju u kojoj se nalaze. Usudovima ⸗ Svijet postoji ⸗ i ⸗ Nema vještica ⸗ članovi relacije bili bi valjda svijet i postojanje,odnosno vještice i nepostojanje, ali gdje je sama relacija.


13

Ni predikaciona teorija ne može izaći bolje na kraj sa ovim sudovima. Po teoriji supsumcijesudom ⸗ Nema vještica ⸗ supsumiramo klasu vještica pod neobičnu klasu nepostojećih stvaripo teoriji imanencije ovim sudom pripisujemo vještici još neobičnije svojstvo da ne postoji.

U svakom sudu imamo samo jedan pojam (subjekt) i bit suda je u priznavanju ili poricanjuegzistencije onoga što se tim pojmom misli.

U sudu ⸗ Svijet postoji ⸗ subjekt je svijet; u sudu ⸗ Nema vještica ⸗ subjekt je vještica.


14

1.VRSTE SUDOVA

1.1 Sudovi po strukturi

Sudove po strukturi možemo podijeliti na:

Relacione Predikacione Egzistencijalne

Relacioni su sudovi oni kojima se nešto tvrdi o međusobnom odnosu dva ili više predmeta.Predmete o čijem odnosu nešto tvrdimo nazivamo članovima relacije, a odnos u kojem sečlanovi nalaze relacijom. Opća je forma relacionog suda R (a,b,c, ...). Relacione sudovemožemo dalje dijeliti da vrste po broju članova relacije. Možemo naime razlikovati: dvočlaneili diadičke relacije (Ivan je stariji od Milana), tročlane ili triadičke relacije (Marko dajeknjigu Mirku), četveročlane ili tetradičke relacije (Nikola šalje pismo Predragu po Borisu),itd.

Predikacioni su sudovi u kojima se uspostavlja odnos sadržaja i opsega dvaju pojmovakoje nazivamo subjektom i predikatom.Njihova je opća šema ⸗ S P ⸗ .Svakim se predikacionim sudom uspostavlja i sadržajni i opsegovni odnos između subjekta ipredikata. Postoje dvije glavne vrste predikacionih sudova:

1. atribucione2. klasne

Egzistencijalnim sudom tvrdi se egzistencija ili neegzistencija subjekta, odnosno tvrdi se iliporiče subjekt. Egzistencijalni sud javlja se dakle u dvije glavne forme: ⸗ S postoji ⸗ i ⸗ S nepostoji ⸗ .

1.2 Tradicionalna četverostruka podjela sudova

Predikacioni sudovi su dijeljeni dalje po kvantitetu,kvalitetu,relaciji i modalitetu:

1. sudovi po kvantitetu: univerzalni,partikularni,singularni2. sudovi po kvalitetu: afirmativni, negativni i limitativni3. sudovi po relaciji: kategorički, hipotetički i disjunktivni4. sudovi po modalitetu:problematički,asertorički i apodiktički

1.2.1 Sudovi po kvantitetu

Sudovi ⸗ Svi profesori su rastreseni ⸗ i ⸗ Sve amebe su praživotinje ⸗ jako se razlikuju posadržaju; slični su po tome što je u oba suda pojam subjekta mišljen u čitavom opsegu (dakleraspodjeljen). Takve sudove nazivamo općim ili univerzalnim.

Sudovi ⸗ Neki romani su dosadni ⸗ i ⸗ Neke ptice nisu pjevice ⸗ također se razlikuju posadržaju, ali su slični po tome što je u njima riječ samo o dijelu opsega pojma-subjekta. Takvesudove nazivamo posebnim ili partikularnim.

Kao posebna vrsta ovih sudova navode se takozvani pojedinačni ili singularni sudovi, ukojima pojmom-subjektom mislimo jedan pojedinačan predmet. Npr. ⸗ Kalija je čovjek ⸗.

Također kao posebna vrsta navode se i takozvani generalni sudovi kao npr. ⸗ Čovjek jesmrtan ⸗.Takvi sudovi se najčešće misle univerzalno, ali se mogu misliti i partikularno. Njimase obično misli čitav opseg subjekta, ali može se misliti i samo dio tog opsega.


15

1.2.2 Sudovi po kvalitetu

Sudovima ⸗ Svi profesori su rastreseni ⸗ i ⸗ Neki romani su dosadni ⸗ zajedničko je to što senjima nešto tvrdi.Takve sudove nazivamo jasnim ili afirmativnim.

Sudovima ⸗ Neke ptice nisu pjevice ⸗ i ⸗ Nijedan pas nije mačka ⸗ zajedničko je da se njimanešto poriče.Takve sudove nazivamo niječnim ili negativnim.

Afirmativne sudove najlakše prepoznajemo po tome što sadrže afirmativnu kopulu je(st) ilije(su). Negativne po tome što sadrže negativnu kopulu nije ili nisu.

Kant je još dodao u ovu vrstu sudova beskrajne ili limitativne. To su sudovi s afirmativnomkopulom i s negativnim predikatom, dakle sudovi kao ⸗ Duša je nesmrtna ⸗ ⸗ Lažljivci suneopuzdani ⸗ .

1.2.2.1 Kombinirana podjela po kvantitetu i kvalitetu

Sud ⸗ Svi profesori su rastreseni ⸗ po kvantitetu je univerzalan, a po kvalitetuafirmativan.Takve sudove zovemo univerzalno-afirmativnim, a formulom ⸗ Svi S su P ⸗.

Sud ⸗ Neki romani su dosadni ⸗ , po kvantitetu je partikularan, a po kvalitetu afirmativan.Nazivamo ga partikularno-afirmativnim, a prikazujemo ga formulom ⸗ Neki S su P ⸗.

Sud ⸗ Nijedan pas nije mačka ⸗ po kvantitetu je univerzalan, a po kvalitetu negativan.Nazivamo ga univerzalno-negativnim, a prikazujemo ga ⸗ Nijedan S nije P ⸗.

Sud ⸗ Neke ptice nisu pjevice ⸗ po kvantitetu je partikularan, a po kvalitetu negativan.Nazivamo ga partikularno-negativnom, a prikazujemo ga ⸗ Neki S nisu P ⸗.

Univerzalno-afirmativni sud se označava slovom ⸗ a ⸗.Partikularno-afirmativni sud se označava slovom ⸗ i ⸗.Univerzalno-negativni sud se označava slovom ⸗ e ⸗.Partikularno-negativnim sud se označava slovom ⸗ o ⸗.

1.2.3 Sudovi po modalitetu

Sudovi ⸗ Ionesco je možda najpopularniji suvremeni dramatičar ⸗ i ⸗ Kiša je vjerovatnoprestala ⸗. Riječi možda i vjerovatno imaju sličnu funkciju i to da upozoravaju da je mogućeda su subjekt i predikat u sudovima povezani onako kako se to sudom iskazuje, ali da to nijesasvim sigurno.Takve sudove kojima se određena veza između subjekta i predikata postavljasamo kao moguća ili vjerovatno nazivamo problematičkim.

Uzmimo sudove ⸗ Sve živo mora umrijeti ⸗ i ⸗ Željezo nužno tone ⸗. Riječ mora i nužno imajusličnu funkciju i one kažu da iskazani odnos između subjekta i predikata u ovim sudovimadoista postoji i da je nužno onakav kakav jeste. Sudove kojima tvrdimo da je nešto nužno jest(mora biti) onako kako jest nazivamo apoditičkim.


16

U primjerima koji su se navodili prije poput ⸗ Neki romani su dosadni ⸗ nema riječi ⸗ možda ⸗,⸗ vjerovatno ⸗, ⸗ mora ⸗ . Sudovi u kojima takvih riječi nema tvrdimo da nešto doista jeste takokako se tvrdi (premda to tako kako jeste ne mora biti). Takve sudove nazivamo asertoričkim.

1.2.4 Sudovi po relaciji

U sudu ⸗ Željezo je teško ⸗ neposredno povezujemo subjekt i predikat, ne uvjetujući njihovodnos ničim drugim. Sudove u kojima povezanost subjekta i predikata nije ničim uvjetovananazivamo kategoričkim. Njihova opća forma je S P .

U sudu ⸗ Kiša pada, trava raste ⸗ odnos trave i rastenja je uvjetovanjem padanjem kiše.Takvesudove u kojima je odnos između subjekta i predikata nečim uvjetovan nazivamohipotetičkim i njihova opća forma je Ako je A B, onda je C D.

Kada uzmemo sudove ⸗ On je lud ili genijalan ⸗ ili ⸗ Dubrovnik ili Opatija nalazi se u Istri ⸗vidimo da se u prvom sudu izriče da se subjekt povezuje s jednim od dva predikata, a udrugom da se predikat pvoezuje s jednim od dva navedena subjekta. Ovakve sudovenazivamo disjunktivnim.

1.3 Sudovi po složenosti

⸗ Tigar je krvoločan ⸗ je sud koji se ne može račlaniti na neke jednostavnije sudove, ali semože račlaniti na pojmove tigar i krvoločan.Takve sudove koji se ne mogu raščlaniti na sudove, nego samo na pojmove možemo nazvatijednostavnim (neki ih nazivaju atomskim).

Hipotetički sud ⸗ Ako kiša pada, ulice su vlažne ⸗ kao svoje dijelove sadrži jednostavnijesudove ⸗ Kiša pada ⸗ i ⸗ Ulice su vlažne ⸗.Takve sudove koji kao svoje dijelove sadrže druge sudove možemo nazvati složenim (neki ihnazivaju molekularnim).

2. ODNOSI MEĐU SUDOVIMA


17

2.1 Kontrarni sudovi

Sudovi ⸗ Svi ljudi su smrtni ⸗ i ⸗ Nijedan čovjek nije smrtan ⸗ . Oba suda imaju isti subjekt ipredikat i oba suda imaju isti kvantitet (oba su univerzalna), ali se razlikuju po kvalitetu;jedan je afirmativan, drugi negativan.Univerzalno-afirmativni i univerzalno-negativni sud s istim subjektom i predikatom nazivamosuprotnim ili kontrarnim, a odnos u kojem se oni nalaze kontrarnom opozicijom ilikontrarnošću.

2.2 Kontradiktorni sudovi

Sudovi ⸗ Svi ljudi su smrtni ⸗ i ⸗ Neki ljudi nisu smrtni ⸗ imaju isti subjekt i predikat ali serazlikuju po kvantitetu i po kvalitetu; prvi je univerzalno-afirmativan, a drugi partikularno-negativan.Dva suda koji imaju isti subjekt i predikat, a razlikuju se i po kvantitetu i po kvalitetunazivamo protivrječnim ili kontdiktornim, a odnos kontradiktornom opozicijom ilikontrdikcijom.

2.3 Subalternirajući i subalternirani sud

Za univerzalno afirmativni sud ⸗ Svi ljudi su smrtni ⸗ i partikularno afirmativni sud ⸗ Nekiljudi su smrtni ⸗ kažemo da se nalaze u odnosu subalternacije.Subalternacija je odnos između dva suda s istim subjektom i predikatom, koji imaju istikvalitet, ali se razlikuju po kvantitetu. Od dva suda koji se nalaze u odnosu subalternacije,onajuniverzalni sud nazivamo subaltenirajućim,a onaj drugi partikularni subalterniranim.

2.4 Supkontrarni sudovi

Dva suda s istim subjektom i predikatom, od kojih je jedan partikularno-afirmativan npr. ⸗Neki trgovci su pošteni ⸗ , a drugi partikularno-negativan npr. ⸗ Neki trgovci nisu pošteni ⸗ ,nazivamo podsuprotnim ili supkontrarnim, a njihov odnos supkontrarnom opozicijom ilisupkontrarnošću.


18

Zaključak

0.1 Niz sudova,složeni zaključak i sud

Pogledajmo sudove: ⸗ Enciklopedije su korisne; Korisne knjige su vrijedne; Enciklopedije suvrijedne ⸗ . Ovdje imamo tri suda,ali za njih nećemo reći da čine zaključak. Sudovi koje činezaključak su na neki način povezani, a ova tri suda su jednostavno nanizani jedan za drugim.

Tri navedena suda možemo povezati na sljedeći način: ⸗ Enciklopedije su korisne,a korisneknjige su vrijedne, ali i enciklopedije su vrijedne ⸗.To više nije običan niz jer su sudovi sadapovezani, ali još uvijek ne čine zaključak, već složeni sud.

Povežimo ove sudove malo drugačije: ⸗ Enciklopedije su korisne.Korisne knjige suvrijedne.Prema tome, enciklopedije su vrijedne ⸗. Pred sobom imamo sada zaključak. Ono štočini zaključak jeste misao izražena rječju prema tome, misao koja govori da treći sudproizilazi ili slijedi iz prva dva.Da bismo imali zaključak potrebno je da imamo ne samo sudove,već i misao da jedan od tihsudova slijedi iz jednog ili više drugih. Ta misao se obično izražava riječima odatleslijedi,prema tome,dakle i slično.Ako sudove koji čije jedan zaključak pišemo jedan ispod drugog, onda tu riječ možemoizostaviti, odnosno zamjeniti vodoravnom crtom.Naš gornji zaključak moćemo pisati i nasljedeći način:

Korisne knjige su vrijedneEnciklopedije su korisne_____________________

Enciklopedije su vrijedne

0.2 Zaključak,zaključivanje i rečenica

Zaključivanje je misaoni proces kojim izvodimo jedan sud iz jednog ili više drugih sudova.Zaključak je na određeni način struktuirana složena misao.Kraće rečeno, zaključivanje jepsihički proces, zaključak- logička tvorevina.

0.3 Premisa i konkluzija

Sud ili sudove od kojih zaključivanje polazi nazivamo prednjim sudovima ili premisama, asud koji se iz premisa izvodi nazivamo zaključnim sudom ili konkluzijom.

0.4 Valjan i istinonosan zaključak

Pogledajmo ova dva vrlo slična zaključka:

I II

Svi pjesnici su umjetnici Svi pjesnici su umjetniciNeki Francuzi su pjesnici Neki Francuzi su pjesnici_____________________ ____________________Neki Francuzi su umjetnici Svi Francuzi su umjetnici


19

Nije teško vidjeti da u prvom primjeru konkuzija slijedi iz premisa, dok u drugom primjeru tonije slučaj.Ako su neki Francuzi pjesnici,a svi pjesnici umjetnici, ne možemo zaključiti da susvi Francuzi umjetnici.Zaključak u kojem konkuzija slijedi iz premisa nazivamovaljanim,zaključak u kojem konkuzija ne slijedi iz premisa nazivamo nevaljanim.Valjan zaključak i zaključak s istinitom konkuzijom dvije su sasvim različite stvari.Istinitakonkuzija u zaključku može nastati na četiri načina:

1. valjan zaključivanjem iz istinitih premisa2. valjanim zaključivanjem iz neistinitih premisa3. nevaljanim zaključivanjem iz istinitih premisa4. nevaljanim zaključivanjem iz neistinitih premisa

Zaključak koji polazi od istinitih premisa dahe redovno istinitu konkluziju, možemo ganazvati istinosnim.

0.5 Tradicionalna podjela zaključaka

Prije svega zaključke treba podijeliti na posredne i neposredne.

Neposredan je zaključak kojim se jedan sud izvodi iz samo jednog drugog suda.Neposredanzaključak ima samo jednu premisu, pa se sastoji od dva suda (jedne premise i jednekonkluzije) .Posredan zaključak je onaj kojim se jedan sud izvodi in najmanje dva druga suda.Uposrednom zaključku imamo najmanje dvije premise,što znači da se sastoji od najmanje trisuda (najmanje dvije premise i konkluzije) .Posredan zaključak se najčešće dijeli na deduktivan,iduktivan i analogijski.Deduktivan je zaključak kojim se iz općenitih premisa izvodi posebna (manje općenita)konkluzijaInduktivan bi bio zaključak kojim se iz posebnih (odnosno manje općih) premisa izvodi opća(odnosno općenitnija) konkuzija.Analogijski zaključak bio bi zaključak kojim se iz posebnih premisa izvodi posebnakonkluzija.Sumirano:deduktivan zaključak-od općeg ka posebnominduktivan-od posebnog ka općemanalogijski-od posebnog ka posebnom

Deduktivni zaključci se najćešće dijele dalje na jednostavne i složene.Jednostavan deduktivan zaključak ili silogizam bio bi deduktivan zaključak koji se sastoji odtačno dvije premise i konkluzije, dakle od tačno tri suda.Složen deduktivan zaključak ili polisilogizam bio bi deduktivan zaključak koji ima više negodvije premise i koji se sastoji od više nego tri suda.

Prema tome, da li su mi premise kategoričke, hipotetičke ili disjunktivni sudovi, silogizmemožemo podijeliti na kategoričke, hipotetičke i disjunktivne.


20

Metode spoznaje

0.1 Analiza i sinteza

Svako rašćlanivanje složenih cjelina (predmeta, pojava, procesa, itd) na dijelove možemonazvati analizom u širem smislu.Svako spajanje većeg broja, pojava ili procesa u jednu cjelinu možemo nazvati sintezom uširem smislu.Analizom u užem smislu nazivamo raščlanivanjem misaonih tvorevina na njihove elemente.Sintezom u užem smislu spajanje jednostavnih misaonih tvorevina u složene i složenih u jošsloženije.

1. DEFINICIJA

Predpostavimo da smo u nekom razgovoru upotrijebili riječ paralelogram, ali da našsagovornik nije razumio šta je paralelogram. Ako mu kažemo da je to geometrijski oblik, on idalje neće razumiti šta je to, jer imamo još trokut,kocka,pravugaonik koji su geometrijskioblici.Ako to dopunimo sa rečenicom da je paralelogram četverokut ,on će imati određenijusliku, ali opet neće tačno znati šta je paralelogram.Ali ako mu kažemo da je paralelogram četverokut čije su dvije i dvije nasuprotne straneparalelne, naš će sugovornik tačno znati o čemu govorimo.Takav sud kojim se nedvosmisleno odrežuje sadržaj jednog pojma naziva se definicija.

1.1 Elementi definicije (definiendum, definiens)

Ako četverokut s paralelnim nasuprotnim stranama nazovemo paralelostranim možemo rečiParalelogram je paralelostran četverokut.Našom definicijom određuje se se sadržaj pojma paralelogram.Pojam čiji se sadržaj definicijom određuje naziva se DEFINIENDUM.Paralelogram je dakle defininendum navedene definicije.Pojam paralelogram u našoj definiciji se određuje pomoću složenog pojma paralelostrančetverokut.Pojam pomoću kojeg se u nekoj definiciji određuje definiendum naziva se DEFINIENS.(Udefiniciji Brucoš je student prve godine definiendum je brucoš, a definiens je student prvegodine).Paralelogram i četverokut se nalaze u odnosu vrste i roda.Paralelogram, trapez i trapezoid sutri osnovne vrste četverokuta.Paralelogram se također može posmatrati kao vrstageometrijskog lika.I geometrijski lik se dakle može posmatrati kao rodni pojam za pojamparalelogram.Ali četverokut je GENUS PROXIMUM (najbliži rod) za pojam paralelogram.Paralelogram se od onih drugih četverokuta razlikuje po tome što je paralelostran.Ono po čemu se jedan pojam razlikuje od drugih pojmova koji potpadaju pod isti najbližirodni pojam naziva se DIFFERENTIA SPECIFICA (vrsna razlika). Paralelostranost je dakledifferentia specifica paralelograma kao vrste četverokuta.


21

1.2 Pravila definiranja

Da bi bila valjana definicija mora udovoljavati izvjesnim zahtjevima.Od definicije se traži da bude:

1. adekvatna2. akuratna

3. ne-cirkularna4. ne-negativna

5. ne-slikovita6. jasna

1.2.1 Adekvantnost definicije

Ako bismo čovjeka definirali kao dvonožno biće definicija bi bila preširoka jer ima i drugihdvonožnih bića (npr. ptice). Ne možemo za čovjeka reći da je bjelokožno živo biće. Definicijabi bila preuska i time bismo isključivali ljude crne,smeđe,žute boje kože.Definicija čiji definiens ima isti opseg kao i definiendum, naziva se adekvantnom. (Definitiosit adaequata).

1.2.2 Akuratnost definicije

Ako bismo rekli da je čovjek ⸗ biće prakse koje misli, govori i kuha hranu ⸗ definicija ne bibila ni preuska, ni preširoka, jer uključuje koje čovjek i samo on ima. Mada sadrži i oznakekoje nisu neophodne, jer se mogu izvesti iz ostalih.Valjana definicija mora biti akuratna, tj. ona treba da sadrži samo bitne oznake ko kojima sesadrćaj nekog pojma razlikuje od sadržaja drugih pojmova. Definicija ne smije biti preobilna(Definitio ne sit abundans).

1.2.3 Cirkularnost definicije

Ako na primjer umjetnost definiramo kao ⸗ djelatnost kojom se bavi umjetnik ⸗ , nećemosaznati puno o umjetnosti. Jedan pojam smo definirali pomoću drugog, koji je definiran putemprvog. Odatle slijedi pravilo: Definicija se ne smije kretati u krugu (Definitio ne fiat in orbem).

1.2.4 Negativna definicija

Ako televizor definiramo kao ⸗ mašinu koja nije šivaća ⸗ , svakako smo nešto saznali otelevizoru, ali je to daleko od toga da bismo saznali šta je to televizor. Pored mašine za šivanjepostoje još mnoge mašine.Ako kažemo da je čovjek biće koje nije ni biljka ni životinja, time je pojam čovjekrazgraničen od drugih pojmova s kojima bi se mogao pobrkati, a još uvijek ne znamo šta ječovjek. Otuda slijedi pravilo: Definicija ne smije biti negativna (Definitio ne sit negans).

1.2.5 Slikovitost definicije

⸗ Država najhladnija od svih hladnih nemani ⸗.Riječi nemam i hladan pomoću kojih se govorio državi,očigledno ne predstavljaju mišljenje u bukvalnom smislu.Iako nam ova definicijauspješno dočarava bit države, ne možemo je smatrati definicijom. Jedno od pravila glasi:Definicija se ne smije služiti slikama.

1.2.6 Jasnoća definicije

Definicija je valjana samo ako su pojmovi od kojih se sastoji definiens jasniji nego što jedefiniendum. Kraće rečeno definicija treba da bude jasna.


22

1.3 Granice definiranja

Nije moguće definirati sve pojmove po svim pravilima.Najopćenitije pojmove poput odnos ne možemo definirati jer nemaju viši rodni pojam.S drugestrane ne možemo ni definirati pojmove koje nemaju vrsnu razliku kao što je npr.žuto,plavo,crveno, itd.

2. DIVIZIJA

Definicijom odrežujemo sadržaj pojma.Ali pored pojma svaki sadržaj sadrži i opseg.Opsegpojma određuje se divizijom.

2.1 Divizija

Kada smo npr. podijelili sve zaključke na deduktivne i induktivne,samim time ne kažemoništa o sadržaju pojma zaključak, ni o sadržajima pojmova deduktivan zaključak i induktivanzaključak. Ali na taj način pobjašnjavamo,utvrđujemo opseg pojma zaključak.

Logički postupak kojim se utvrđuje opseg nekog pojma naziva se dioba ili divizija.

2.2 Elementi divizije

U diviziji možemo uočiti tri razlike: pojam čiji opseg divizijom utvrđujemo stanovište ili princip po kojem se divizija vrši niže pojmove koji ulaze u opseg nekog pojma

Pojam čiji se opseg diobom utvrđuje naziva se diobena cjelina ili totum divisionis, princippo kojem se dioba vrši naziva se osnova diobe ili fundamentum divisionis, a pojmovi koji sediobom dobivaju nazivaju se članovi diobe ili membra divisionis.

2.3 Vrste divizije prema broju članova

Kada sudove podjelimo po kvalitetu,dobivamo dva člana diobe (afirmativne i negativnesudove, kada trokute podijelimo prema veličini najvećeg kuta,dobivamo tri člana diobe(tupokutan,pravokutan i oštrokutan trokut). Prema broju članova diobe se dijele na:

dvodiobu ili dihotomiju trodiobu ili trihotomiju četverodiobu ili tetratomiju petodiobu ili pentatomiju

itd.

2.3 Paralelne divizije ili kodivizije

Npr. pojam pojma možemo podijeliti po složenosti na jednostavne i složene, po jasnoći najasne i nejasne, po razgovijetnosti na razgovijetne i nerazgovijetne, itd.

Diobe kojima se ista diobena cjelina dijeli po različitim principima tako da od nje dobivamorazličite članove diobe zovu se paralelne divizije ili kodivizije.


23

2.4 Subdivizija

Npr. Sve Slavene možemo podijeliti na Istočne, Zapadne i Južne, a svaku od ovih skupinamožemo dijeliti dalje na pojedine nacije (npr. Južne Slavene na Slovence, Hrvate, Srbe,Crnogorce, Makedonce i Bugare).Dioba pojma koji je sam član neke diobe naziva se poddiobom ili subdivizijom u odnosu natu porvu diobu. Subdivizijom dobiveni članovi diobe mogu se dalje dijeliti novom diobom,koja će u odnosu na onu početnu biti potpoddioba, subsubdivizija ili jednostavnije, drugasubdivizija.

2.5 Klasifikacija

Jedan složeni sistem u kojem je čitavo jedno područje ljudskog znanja sređeno pomoću nizadivizija, subdivizija i paralelnih divizija naziva se klasifikacija.Termin klasifikacija je izveden iz riječi klasa, te prvobitno znači razređivanje, tj.raspoređivanje pojedinačnih predmeta po razredima ili klasama kojima po svojim osobinamapripadaju. Klasifikacija je po prvobitnoj ideji postupak obratan od divizije.

2.6 Adekvatnost divizije

Ako bismo sve trokute podijelili na istostrane i istokračne, dioba bi bila nepotpuna, jer porednavedenih dviju vrsta postoje i raznostrani. Ovakve nepotpune diobe u kojima skup opsegačlanova diobe ne pokriva čitavu diobenu cjelinu nazivamo preuskim.Ako bismo sve trokute podijelili na istostrane, raznostrane, istokračne i rombove, dioba bi bilapreširoka, jer su rombovi četverokuti.

Preširoku i preusku diobu možemo nazvati neadekvatnom.Ako sve sudove podijelimo na istinite i neistinite ili ako sve trokute podijelimo na istostrane,istokračne i raznostrane, onda će se opseg pojma poklapati sa skupom opsega pojmovba kojisu članovi diobe.Za diobu u kojoj je skup opsega članova diobe jednak opsegu diobene cjelinekažemo da je adekvatna.

2.7 Jedinstvenost divizije

Predpostavimo da je došlo do podjele trokutova na raznostrane, istokračne i oštrokutne.Dioba je adekvatna jer nijedan od tri navedena ćlana diobe ne izlazi izvan opsega pojmatrokut, a sva tri zajedno iscrpljuju čitav opseg tog pojma jer su svi istostrani trokuti oštrokutni.Ali dioba nije probedena po jednom principu, nego se u njoj prepleću dva principa: relativnaveličina strana i veličina kutova.

Takvu diobu u kojoj se članovu diobe međusobno ne isključuju jer dioba nije provedena pojednom principu nazivamo nejedinstvenom, zbrkanom ili konfuznom.Dioba koja je provedena po jednom principu i čiji se članovi mešusobno isključuju naziva sejedinstvenom.Jdan od osnivnih zahtjeva valjane diobe jda bude jedinstvena, odnosno da ne bude zbrkana.

logika - e-filozofijagajopetrović“logika“,skripta 4 pojam 0.1formalističketeorijepojma...

Documents