Poštovani kolege! Java mi je, konačno, potvrdila istinitost nelagodna snoviđenja u vidu prijetnji da će me se, u skladu sa stereotipnim očekivanjem, nakon dvije forsirane javne opomene, po nalogu gradonačelnika grada Splita Ive Baldasara, optužiti za tešku povredu službene dužnosti, ni više ni manje nego s boldiranim prijedlogom prestanka radnog odnosa. Već danima kolegij niske uredske vegetacije, čista stranačka paprat i mahovina, puše mjehur od juridičke sapunice koji se oteo stvarnosti, uključujući u dokazni materijal ljude koje misle upregnuti u lažna svjedočenja. Uzalud. Sve zbog višnje odredbe, Stendalovski otužno koloriranog velemože protiv koje - nema priziva! Međutim, što je uistinu razlog za tako odvažan čin jednog psihološki i ideološki pomućena čovjeka; što je razlog za sve ovdje priložene administrativne besmislice koje je naložio, za hrpu papirologije u kojoj sudu uvaljuje kvazijuridičku spiku o razlozima zašto mu ovdje više nisam potreban?! U očekivanju dokumenta, potpisanog od njegova službujućeg izbacivaća, koji je kao stranački i nimalo bistar tip dodijeljen, dozlaboga ironično - kulturi, dobio sam dostatan dokaz o sadržaju Zahtjeva sudu da mi se, zbog uistinu gnusne kaše „razloga“, a poglavito zbog mog pisanija i karikatura, oduzme turpija kojom stružem po rešetkama glavnjače koju popularno zovemo – Banovina. Zahtjev sudu je jedan od najpronicavijih dokumenta u novijoj povijesti pravne prakse Grada Splita, sjedišta gdje se inače kruni porok i nečedno ga bogato resi potporama, dok se zaposlenike žalosnom vrlinom javne pokude čini tako jadnima, jer su lijenčine od zanata kojima je jedino zanimanje ispunjati vlastitu dosadu. Iako mislim da nitko nije bolji zato što bi eventualno mogao svoju glupost pravdati glupošću drugih, nema nikakve sumnje da bih u ovom slučaju trebao postati žrtvom tuđe gluposti. A to bi tek bilo glupo. Glupani bi svakako htjeli da se zbog toga tresem, grebem i nešto molim na vratima lokalnog grmalja. Da gutam gvalje. Zbog gađenja prema meni jer sam iznevjerio disciplinu šutljiva negodovanja mnogih da je uistinu previše dobro plaćenih šefova koji okreću glavu poput suncokreta u mračnoj krčmi vlasti. To je ključni pokazatelj paranoje vlasti, njezine narogušenosti. Konačno, ovo je nusprodukt iziritiranosti karikaturama lokalnog političkog talibana, fenomenu koji je na globalnoj razini cijeloj jednoj civilizaciji usporilo disanje nedavnim napadom na Charlie Hebdo. I sad je naš lokalni Muftija proglasio fetvu, kao da sam Salman Rushdie, zapravo nedovoljno pametan da oko toga ne navaljuje. Pored svih svojih neuspjeha i poraza, teških kompromitiranja,u ovomu valjda nalazi zadovoljavajuće nadmetanje, premda mene uistinu silno plaši činjenica da se jedan gradonačelnik uopće bavi progonom nestašna zaposlenika, zbog svoje loše samokontrole i dezorijentiranosti. Dojam je da mogu očekivati da će stvar postati još ćaknutija. Karikature uistinu prikazuje zapanjujuću razgolićenost i enormnu količinu fiziološke tuposti zbog koje bi pametan čovjek mogao zapasti samo u šutljivo durenje ili, konačno - zamoliti onu koju osobito voli da mu seks naprosto učini boljim. Ovako moram na sud, treći put, pa zbog toga ta stvar postaje kronična (ne)osobna neugoda jer mi se čini nehumano bolnim da se danas preko mog slučaja opet bavimo samodopadnošću jednog trapavog gradonačelnika kojeg, izgleda, na teži način valja mnogočemu poučiti.

Sudom se iskušava kontrola nad situacijom, nad zaposlenicima, ne bi li se u konačnici uživalo u plodovima pokusa racionalizacije, nakon što je pozapošljavao, gomilu neupućenih poltrona, padavičara državnih ispita, pokusa je li baš sve tako sjebano u ovoj zemlji koja politički idiotizam odviše lako pretvara u vrlinu. Imajući to u vidu, prijedlog sudu za dekapiaciju je neočekivana čast zbog koje se osjećam dužnim iskoristiti priliku da sperem gamete političke trknutosti osobe koja ne zna što će pred tolikim pritiskom gnjevne javnosti. Da iznesem svaku najjadniju pojedinost koja će pokazati kako je ovdje pravo i pravnikovanje zaštitna folija kojom se ovdje inače zaogrću stvarni motivi i sramotnjačka stranačka masturbacija, za koju nemam riječi ni najispraznije pristojnosti. Srdačno Dalibor Lovrić Split, 12. u mjesecu pojačana parenja 2015.