"Tradicija i suvremenost - nacionalni parkovi i biološka raznolikost RH"

Osvrt na izložbu dječijih radova

Eva Herceg

1.god.dipl.studija

Nastavnički odsjek

Likovna kultura

Izložba "Tradicija i suvremenost - nacionalni parkovi i biološka raznolikost RH" slojevitog je karaktera, a primarni cilj joj je osvještavanje raznolikosti flore i faune i njenog očuvanja kroz velik raspon dječjih radova. Djeca iz cijele Hrvatske kroz niz različitih likovnih tehnika pokušala su nam dočarati što sve krije naša čarobna Zemlja. Težište je bilo na životinjskim i biljnim vrstama u njihovim prirodnim staništima, tako da je međupredmetna tema bila podizanje ekološke svijesti kreativnim likovnim izražavanjem djece.

Nažalost, nisam bila u mogućnosti osobno otići na izložbu jer sam u tom trenutku bila na studiju u Pragu, ali kroz fotografije izloženih radova i prepričavanje kolega, kataloga izložbe i članaka pronađenih na internetu, pokušati ću dati osvrt na izložbu i na dječje radove.

Ono što sam zapazila na brojnim fotografijama izložbe velik je raspon različitih likovnih tehnika – od modeliranja u glini, kaširanja papirom pa sve do linoreza i klasičnog slikarstva. Smatram to vrlo pohvalnim, drago mi je da djeca imaju mogućnosti igrati se s materijalima i tehnikama jer je svaka dragocjena i razvija različite mogućnosti i pristupe radu. Smatram da u moru tehnika koje su nam ponuđene svako djete može naći svoje mjesto bar u jednoj – ako ne voli crtanje, možda će mu modeliranje više pasati. U svakom slučaju potreban je veliki napor učitelja da kod djece osvjeste različite tehnike i pristupe njima te da svako djete gledaju kao individualca sa potencijalom i skrivenim blagom koje se treba otkriti. Svako djete ako ga se zainteresira za likovnost bar će u jednoj tehnici pronaći sebe i dati svoj doprinos u raskoši dječje mašte.

Prvo što me se dojmilo kod dječjih radova je osvještenost i primjena naučenog gradiva likovne kulture u osnovnim školama. Djeca nisu samo naučila definicije likovnih pojmova, ona su ih razumjela i u konačnici primjenila takvom vještinom da bi se i akademski slikari posramili. To možemo vidjeti na primjerima 1 i 2 (dolje) gdje opažamo zanimljivu uporabu kolorističke modulacije kao izražajnog sredstva. Snažnim kontrastima toplih i hladnih boja, komplementarnog kontrasta, krivog para i pseudosintagme postignuta je perspektiva prostora ali i snažna ekspresija. Rad Daniela Škrlaca (pr.1) prikazuje nam pejzaž istovremeno kao činjenicu ali i kao emotivnu reakciju. Mi pejzaž možemo zamisliti kao realnost, ali ga možemo i osjetiti – snažnu energiju prirode i svjetlost Sunca koje se poigrava bojama i sjenama na krajoliku.

pr.1, Daniel Škrlac

Rad Angele Crnjak (pr.2) razlikuje se od pretodnok primjera tehnikom – ovdje imamo kolaž na kojem su također primjenjena znanja kolorističke modulacije. Rad prikazuje ribe, školjke i morske trave – životinje i bilje u svom prirodnom staništu. Komplementarnim kontrastom – narančastom ribom smještenom u prednji plan i plavom pozadinom mora, crvenim prugicama ribe i zelenim travama u moru te ljubišato-žutim ornamentima biljnog i životinjskog svijeta pokazana je svijest o razumjevanju boja i njihovog slaganja, ali i svijest o morskim dubinama i zanimljivim bićima koja u njemu žive. Velika riba smještena u prvi plan nije postavljena statično i ravno, već u dijagonali pliva iz dubina prema površini, prema suncu i pticama, čime je autorica ostvarila dinamiku prizora.

pr.2, Angela Crnjak

Osim znanja o bojama, djeca svojim radovima pokazuju interes i za grafiku i crtačke tehnike u crno-bijelim varijacijama. Raskoš linija koje se pružaju u svim smjerovima, varijacije dužine i debljine linija, njihov tok – sve to nam pružaju mali kreativci osnovnih škola.

pr.3, Matej Suknović

Na trećem primjeru, Matej Suknović pokazuje nam primjenu tonske modelacije i grafizama linije. Tonovima sive autor oblikuje pozadinu, a linijama naglašava veliku mačku. Mačka ostaje bijela i to je stavlja u prvi plan – mi odmah zamjećujemo njene velike zube, noge u skoku i načuljene uši. Njezino krzno kombinacija je llinija različitih dužina, širina i toka. Jedne su zakrivljene, druge ravne a treće dijagonalne – djele tup od noga, trup od glave a i prikazuju nam dinamiku krzna. Kako bi povezao pozadinu sa životinjom u prvom planu, pozadinu naglašava obrubnim linijama koje oblikuju drvo, travu i livadu po kojoj životinja kroči.

pr.4 Matej Ribičić

Mogućnosti linije kao sredstva oblikovanja vidimo i na primjeru 4 – na radu Mateja Ribičića. Debelim obrubnim linijama iscrtao je oblike koji se pružaju u svim smjerovima, a travu je modelirao nježno,

manjim i tanjim linijama, negdje gušće a negdje rijeđe što doprinosi dinamičnosti rada. Tako je varijacijama linija razgraničio dva svijeta – onaj biljni i onaj životinjski. Unutar debelih linija koje dominiraju autor je koristio kružne tanke linije kako bi nas uputio na teksturu kože – malene ljuskice koje iščitavamo iz sitnih i većih kružića.

Osim slika i crteža tušem, izložba je prikazala i trodimenzionalne dječje radove. Neki od njih imali su oslikanu površinu a neki su ostavljeni u boji prirodnog materijala. I u kiparskim radovima zapažam brojna izražajna sredstva, sličnosti i razlike radove – različite teksture, igru udubljenja i ispupčenja, linijski istanjene mase, igre svjetla i sjene.

Primjer 5 autorice Lucije Sabolić pokazuje nam promišljanje o obliku pauka ali i o njegovim šarama. Osim što se poigrala s formom, autorica nam je pokazala i interes o bojama pauka te ga je odlučila umjesto klasične akromatske crne pobojati šarenim varijacijama plavih i ljubičastih tonova. Paukove noge zauzimaju prijeteči stav, a njegove šare su slikovite nijanse autoričine imaginacije.

pr. 5 – Lucija Sabolić

Osim obojenih skulptura bilo je i onih ostavljenih u prirodnoj boji materijala. Tako nalazimo i modeliranje glinom, što me je istovremeno i začudilo i razveselilo. Svjesna sam da škole imaju malen buđet za materijal, a i iz osobnog iskustva praćenja nastave u osnovnim školama često i loše uvjete za rad (male i neprimjenjene učionice za likovnu kulturu), modeliranje glinom dobrodošlica je koju nisam do sada imala prilike vidjeti u školi. Ova slobodna skulptura s prikazima ptica zanimljiv je i kvalitetan rad – autor pokazuje sposobnost zapažanja ne samo oblika same ptice već i teksture krila, nogu i kamenja na kojem su smještene. Osim toga skulptura je samostojeća, dovoljno kvalitetno tektonski zamišljena da nije popucala – što pokazuje i vještinu izrade. Igra prostora i mase, svjetlosti i sjene čini skulpturu dinamičnom, kreativnom i promišljenom.

pr.6

Rad Helene Mlinar (primjer 7) pokazuje domišljatost u oblikovanju strukture lišća i teksture guštera. Gušter kao da mimikrijom oponaša svoj okoliš – prirodno stanište bilja, ali se istovremeno iz njega i ističe kako bismo ga prepoznali. Zanimljiv je i odnos crnog i bijelog – te dvije neboje se međusobno prožimaju dajući nam pozitiv i negativ u varijaciji različitih linija prirode.

Pr.7 – Helena Mlinar

Izdvojila bi još jedan rad koji se poigrava mimikrijom, rađen drugom tehnikom i u boji. Riječ je o radu Ivana Mustapića (pr.8) koji prikazuje pticu. Iako je pozadina apstraktno riješena, ona je ipak obojana bojama koje nalazimo i na samoj ptici. Ptica je dignula glavu, raširila krila i otvorila svoj kljun, spremna da zakukuriće.

pr.8 – Ivan Mustapić

Izložba prikazuje kreativna rješenja djece iz cijele Hrvatske. Svojom maštom i opažanjima svijeta pokazala su koliko je velika lepeza likovnosti i vjerujem pozitivno začudila čak i najtvrđe. Učenje je obostrana razmijena, pa koliko mi učimo djecu toliko i oni uče nas. Iz priloženog se vidi i volja učitelja da djetetu pristupi kao individualcu, ali i šarenilo likovnih tehnika kojima se najmlađi bave u školama. Žao mi je što je likovno obrazovanje danas toliko podcijenjeno i suvremenom društvu nebitno, kada je upravo ono čovjekov put do dubina duše i do novih otkriča. Mašta je ta koja tjera čovječanstvo dalje, i u tehnološkom i u likovnom smislu i smatram da je se treba njegovati od najmlađih dana.