maja dragun - podrijetlo, mitologija i vjerovanja roma

PODRIJETLO, MITOLOGIJAI VJEROVANJA ROMAMaja DRAGUNInstitut dru{tvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb

UDK: 29(=914.99)39(=914.99)

Stru~ni rad

Primljeno: 7.4.2000.

U ovom je tekstu rije~ o pitanjima romskog podrijetla, teanalizi njihovih poznatih mitova i religijskih vjerovanja.Problemi te analize su vi{estruki: romska kultura bazirana jeuglavnom na usmenim legendama, {to zna~i da su doga|ajinjihove povijesti te{ko odredivi, i to i vremenski i sadràjno.Romi na svojim tisu}ljetnim putovanjima dolaze u dodir sgotovo svim indoeuropskim kulturama, mitologijama ireligijama. Zato je te{ko odrediti koliko su neki fenomeninjihove kulture izvorni, a koliko naslije|eni. Tako|er sepostavlja pitanje u kojoj su mjeri oni utjecali na ostalekulture. Obra|ene su njihove legende o podrijetlu i teorijeromologa o istom problemu. Razra|en je utjecaj hinduizma,zoroastrizma, judeo-kr{}anstva te egipatske i gnosti~ketradicije na romske mitove i religiozna uvjerenja.Ustanovljena je duboka utkanost kulta ènskog boànstva iplodnosti u svjetonazor i obi~aje Roma. Na taj se na~in onipokazuju ba{tinicima matrijarhalnog svijeta, na temelju ~egase moè pretpostaviti da je nekad u davnini barem dioromskih plemena bio sjedila~ki. U interpretaciji arhetipova izromskih mitova i legendi prete`no je kori{tena klasifikacijasimboli~kih shema i arhetipova G. Duranda, a u manjojmjeri i Jungova arhetipologija.

Requests for reprints should be sent to Maja Dragun,Institut dru{tvenih znanosti Ivo Pilar, Maruli}ev trg 19,10000 Zagreb, Croatia.E-mail: maja@ ipdi.hr

UVODRije~ "Rom" zna~i ~ovjek. To zna~i da Romi sebe doìvljavajuponajprije kao pripadnike ljudskog roda, dakle univerzalisti-~ki, a tek sekundarno pripadnicima romskog naroda. Ta etimo-lo{ka ~injenica, kao i ~injenica opse`ne povijesne, mitolo{ke i317

�

arhetipske gra|e vezane uz romski narod, ~ini ih zanimljivim,iako premalo obra|ivanim predmetom antropolo{kog istraì-vanja. Romi, kao "narod bez domovine", u svojim mitovimaobna{aju osim univerzalnih i neke specifi~ne arhetipove. Onisu prisutni u mitu o obe}anoj zemlji te u motivu grijeha i vje-~nog lutanja. Sli~ne arhetipove sadrì i ìdovska predaja (“vje-~ni @id”, osu|enost na lutanje, obe}ana zemlja).

Postoje dvije dominantne teorije o podrijetlu Roma, jed-na o njihovu indijskom podrijetlu, a druga o njihovu bliskois-to~nom podrijetlu. Prva je utemeljena na vrlo visokoj sli~nostinjihova jezika s jezikom odre|enih indijskih, preteìto dra-vidskih plemena te na njihovoj komparativnoj sli~nosti u na-~inu ìvota i djelatnostima. Druga teorija je bazirana na roms-kim legendama koje svoje podrijetlo veù uz Kaldeju, Babi-lon te Asiriju. Po njoj su se Romi, nakon osvajanja Kaldeje odKira, raspr{ili na ~etiri strane; prema Indiji, prema Armeniji iRusiji, prema Turskoj, Gr~koj i Balkanu, te prema Egiptu i [pa-njolskoj. Ta teorija ide dublje u povijest, pa ne isklju~uje mo-gu}nost da se jedan dio Roma privremeno nastanio na pod-ru~ju sjeverne Indije i bio od tamo prognan, vjerojatno zbogmuslimanskih osvajanja u XII.stolje}u.

înjenica je da Romi unutar svoje kulture imaju elemen-te indijske, perzijske, judejsko-kr{}anske, egipatske te europ-ske kulture, kao i znatnu arhetipsku gra|u vezanu uz predar-ijske i pretkr{}anske kultove velikih boìca plodnosti (Kali, I{-tar, Astarte, Sarai, Izide, kao i Crne Sare). Oni su mo`da jedi-ni narod koji u svojoj usmenoj predaji tvori ìvu vezu s dav-nim matrijarhalnim kultom, tzv. lunarnom epifanijom.

Dodirne to~ke romskih vjerovanja i hinduizma su vjero-vanje u karmu, te kastinska uvjetovanost iz koje proizlazi ne-voljkost Roma prema promjenama na~ina ìvota i tradicio-nalne djelatnosti karakteristi~ne za odre|eno pleme. Ve} je na-vedena njihova naklonjenost ènskom boànstvu, na kojemse bazira i tantri~ka doktrina i predarijski, dravidski kult obo-àvanja boìce Kali. Njihov stil ìvota je nomadski, oni se neku}e, ne zadràvaju na jednom mjestu. Osnovno Na~elo indij-ske, osobito vedske mudrosti je odbacivanje materijalnog pri-vida – Maje te nevezanje uz materijalnu stvarnost. Romi sunarod koji ìve to na~elo.

Utjecaj judeo-kr{}anstva na Rome je iznimno jak. Postojeindikacije da su Romi dva tisu}lje}a prije Krista ìvjeli na po-dru~ju Bliskog istoka. Starozavjetna ìdovska predaja nalaziparalelu u legendama Roma. Kr{}anstvo kao nastavak judej-ske tradicije osobito je omiljeno me|u Romima zbog {tovanjaMajke Bo`je te njezinog sina Isusa Krista koji je model vrloblizak matrijarhalnom {tovanju velike majke te njezinog sina– bogo~ovjeka. Epifanije sina bile su u razdoblju prije Krista{iroko rasprostranjene podru~jem Mediterana. Romi se kao {to-

DRU[. ISTRA@. ZAGREBGOD. 9 (2000),BR. 2-3 (46-47),STR. 317-333

DRAGUN, M.:PODRIJETLO...

318

vatelji velike majke lako identificiraju sa kr{}anskim arhe-tipom.

Velik je utjecaj kako zoroastri~ke tako i gnosti~ke predajena Rome. On se osobito o~ituje u dualizmu Dela (Boga) i Ben-gha (\avla). Tako|er je neosporan i dodir Roma sa okultnomba{tinom Egipta, i to posebice u ~injenici tajnovitosti njihoveusmene predaje i rituala.1

Tako|er moram navesti utjecaj Gr~ke na romski narodkoji je dugo vremena obitavao na podru~ju te zemlje. Sli~nostromske predaje s gnosti~kom Romi mogu zahvaliti i utjecajuhelenske kulture i susretima sa pripadnicima ìdovskih op}i-na rasprostranjenih na podru~ju Gr~ke i Male Azije. Mogli bi-smo se upitati nisu li Romi, kao ba{tinici gnoze, imali udjela iu srednjovjekovnoj alkemiji.

Romski jezik smje{ta se u porodicu dravidskih jezikasjeverozapadne Indije. To je zaklju~eno na osnovi komparaci-ja s tamo{njim jezicima. Svrstava se u skupinu dardu jezika.Poku{ava se dokazati da Romi potje~u od odre|enih indijskihplemena, naro~ito Doma i Lura. Domi se bave glazbom i ple-som. Prisutna je sli~nost izme|u imena Romi koje je raspros-tranjeno u Europi, armenskog Lomi, te perzijskog Domi (ka-ko se odre|ena nomadska plemena sli~na Romima u tim ze-mljama nazivaju). Luri se bave ocakljivanjem posu|a, zla-tarstvom, plesom i svirkom. Za sebe tvrde da su do{li iz Alepa(Bliski istok).2

Po dokumentiranim podacima, Romi u velikom valustiù u balkanske zemlje po~etkom XIV. stolje}a (u Iran su sti-gli u ve}em broju u XII. stolje}u, vjerojatno pred progonom Mu-hameda Gaznija). U ostale zemlje Europe Romi dolaze tije-kom XIV. i XV. stolje}a. Uvijek postoji mogu}nost da je do ma-njih valova naseljavanja dolazilo i prije navedenih stolje}a (pot-krijepu za to moglo bi se traìti u legendama, te u ranoj pri-sutnosti nekih vaneuropskih simbola na europskom tlu {to seotkrilo arheolo{kim istraìvanjima).

Ima vi{e romskih plemena u Europi. To su Kaldere (kova-~i-srednja Europa), Gitani ([panjolska, Portugal, sj. Afrika ijug Francuske) te Manu{e (francuski i njema~ko-austrijski Sin-ti i talijanski Pjemontesi). Sve te skupine imaju jo{ podsku-pina, ~iji je stil ìvota vezan uz tradicionalnu djelatnost. Dje-latnosti Roma u Europi kroz povijest su u rasponu od kova~-kog zanata, ocakljivanja posu|a, pripitomljavanja medvjeda,bavljenja glazbom i plesom (osobito Ma|arska i [panjolska),ma|ioni~arstva, konjogojstva, prire|ivanja sajmova do, u kraj-njem slu~aju, prosja{tva.

Njihova kultura je primjer vezanosti kova{tva, magije iglazbe koju Eliade izdvaja kao nu`ni fenomen primitivnih {a-manskih zajednica. "Na razli~itim kulturnim razinama od dav-nine postoji intimna veza izme|u kova~kog umije}a, okultnih319



nauka ({amanizam, magija itd.) i umjetnosti pjevanja, plesa-nja i pjesni{tva”. (Clébert, 1967.; 28) Romi su nepismen narod,s vrlo siroma{nim, primitivnim uvjetima ìvota. Kao narod namargini, oni obna{aju i zanimanja na margini. Oni svoj stil ì-vota vole takav kakav je, daju}i prednost na~elu sre}e i zaba-ve u odnosu na materijalna dobra.

LEGENDARNO ISHODI[TE PODRIJETLA ROMAU legendama Romi svoju lutala~ku sudbinu, te prokletstvosvog lutanja izvode iz nekog inicijalnog grijeha (bio to incest,huljenje oca ili pak izdaja Isusa Krista, kovanje ~avala za nje-govo raspe}e...)

Vjerojatno je da "grijeh izdaje Krista" nije izvorno roms-ki arhetip, ve} im je nametnut od kr{}anske percepcije. Izvor-no romsko je povezivanje prokletstva uz incest (u legendi oprogonu iz Indije) koje djeluje na Rome kao incestuozna zab-rana. Uobi~ajeni su "svadbeni kvaterniji" koji uklju~uju po-èljne i nepoèljne parove mu{karac-èna; nepoèljni su brat-sestra, sin-majka, otac-k}er. (Jung, 1996.)3

Legenda o indijskom podrijetlu RomaLegenda o progonu Roma iz Indije kao grijeh koji je bio uz-rokom njihovog prokletstva te progonstva navodi incestu-oznu ènidbu (izme|u brata i sestre).

Veliki mag je upozorio indijskog kralja da }e neprijateljnapasti njegovu kraljevinu i uni{titi mu obitelj, s tim da }enapada~ biti nemo}an napadne li Rome. Kralj zato u tajnostipovjerava romskom poglavaru svoju jedinicu k}er Gan. Ganodrasta u istom {atoru s ênom, poglavarevim sinom. Kadpoglavar umre, Romi saletje{e novog poglavara êna da seoèni. ên ne prihva}a djevojke koje mu nude, ve} èli samo"sestru" Gan u koju je zaljubljen. Majka mu pripo}ava da Gannije njegova sestra, ali da mora ~uvati tajnu, jer bi ina~e osva-ja~ ubio Gan. On ne odaje tu tajnu, ali ipak èni Gan. Plemese dijeli u dva klana – jedan koji podràva êna i drugi kojiga osu|uje zbog braka sa sestrom. Drugi tabor protjeruje ê-na, Gan i njihove sljedbenike iz Indije. Otad oni lutaju ze-mljom, jer ih je veliki mag prokleo da nikad ne prespavaju ujednom mjestu, ne piju dva puta vodu iz istog bunara te nepregaze dva puta istu rijeku u istoj godini. (\uri}, 1987)

Iako u romskoj legendi nije rije~ o pravom, ve} o privid-nom incestu, jasno je da je ~ak i prividna incestuozna vezabila dostatan motiv za njihov progon i osu|enost na lutanje.U srì legende tako|er je utkana poruka da su Romi nepra-vedno prognani, jer, da se otkrilo kako ên i Gan nisu brat isestra, Indijka Gan bi nastradala – dakle oni su prognani {ti-



320

te}i Indijku. Time se tako|er poru~uje da Rome drugi naroduvla~i u mreù prikrivanja, a potom ih osu|uje zbog prikri-vanja.

Za usporedbu navodim gnosti~ki svadbeni kvaternio kojije svojevrsna varijacija biblijske teme s autohtonim elementi-ma, te koji problematizira incestuoznu vezu i njezine poslje-dice.

Rodu bez kralja, ro|enom odozgo, pripadaju Miriam,traèna, i Jethro, veliki mudrac, Sephora Mavarka (Ciganka) iMojsije ~ije potomstvo nije u Egiptu. Mojsije odgovaramu{karcu (suprugu), Sephora supruzi i sestri, Miriam Mojsi-jevoj majci ili starijoj sestri, a Jethro arhetipu starog mudraca.Brak Mojsija i Sephore izaziva osudu od Miriam te ona od bi-jesa pobijeli i postane leprozna. Njezin bijes je uvjetovan pos-esivno{}u prema Mojsiju te ~injenicama da su Mojsije i Sep-hora brat i sestra te da je Sephora Mavarka-Ciganka (Jung, 1996.).4Jung ne obrazlaè kako to da su Mojsije i Sephora brat i ses-tra, iako je ona za razliku od njega Mavarka. Mo`da se tako-|er radi o posvojenoj sestri.

O~ita je sli~nost izme|u romske legende i ovog gnosti-~kog kvaternija. Unato~ eteri~nosti i zamr{enosti gnosti~kepredaje, moèmo izvesti komparativne zaklju~ke. Iako su sveosobe rodbinski vezane, postoji odre|ena prihvatljiva veza(Mojsije-Sephora) te neprihvatljiva (Mojsije-Miriam). Ali i ta "po-èljna veza", ako se ostvari, polu~uje nepoèljne posljedice –bijes i bolest Miriaminu. U slu~aju romske legende nepoèlj-na posljedica incestuozne veze je prokletstvo Roma od veli-kog maga te njihov progon iz Indije.

Incestuozna potka romske legende uzeta je kao povodromskog prokletstva te osu|enosti na lutanje. Arhetip prok-letstva i prisilnog lutala{tva je jedan od osnovnih romskih ar-hetipova koji se kroz mno{tvo romskih legendi nastoji izvestiiz nekog inicijalnog grijeha. Tako da je incestuozna zabrana,koliko god sama imala teìnu, unutar ove legende u slu`bi ra-cionaliziranja arhetipa lutanja.

Legenda o kaldejskom podrijetlu RomaPrema drugoj va`noj legendi, Romi sebe drè vrlo starim nar-odom, potomcima Noinog sina Kaama. Tu legendu je ispri~aokako Chaudy (romski starje{ina) Robertu Henryu, belgijskomsociologu.

“Mi smo potomci Noinog sina Kaama. Kaamo se narugaoocu koji se napio te ga je otac prokleo i rekao da }e biti rob.Jednog dana smo se pobunili i vratili slobodu – osvojili smozemlju koja se zva{e Kaldeja. Kad je ta zemlja postala premalaza nas, starje{ine i vra~evi nam zapovjedi{e da se razdvojimo.Najhrabrija skupina ode prema Indiji, nose}i arku i zbirkusvetih knjiga. Prije toga, na stotine je plemena pou~eno u321



patrinu (umije}u prepoznavanja cestovnih znakova). Vra~evisu prorekli da }e se djeca plemena ponovno susresti u budu}-nosti. Jedna na{a skupina tad ode prema Egiptu. Preostali diou Kaldeji sklapa savez s Asircima te zajedno s njima gradiBabilon koji postade na{a prijestolnica. Pred osvajanjem Ci-rusha (Kira), perzijskog vladara, bili smo prisiljeni napustiti Kal-deju. Jedan dio naroda ide prema istoku, a drugi prema za-padu. Na zapadu se dio naroda zaustavlja u Pelazgiji (starojGr~koj). Pelazgi nas lijepo primaju te sa njima putujemo, uda-ramo temelje Marseilleu, te plovimo du` Rhone.” (Clébert, 1967)

Ova je legenda vrlo sli~na biblijskoj predaji o sudbini No-inih sinova, kao i ìdovskoj legendi o obe}anoj zemlji Judeji.Ona za ishodi{nu zemlju Roma drì Kaldeju te Asiriju i Ba-bilon – dakle bliskoisto~ni prostor s kojeg su se Romi, nakonKirovog osvajanja, pro{irili na poznate ~etiri strane. Navodnogra|enje Babilona te pouka u patrinu (univerzalnom jeziku)tako|er veoma podsje}a na biblijsku pri~u o narodu koji jegradio babilonsku kulu te kojem je Bog "pomije{ao jezike".

"Sva je zemlja imala jedan jezik i rije~i iste... Jedan dru-gome re~e: "Hajdemo praviti opeke, pa ih pe}i da otvrdnu!"..."Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba!Pribavimo sebi ime, da se ne raspr{imo po svoj zemlji!" Jahvese tad spusti da vidi grad i toranj {to su ga gradili sinovi~ovje~ji. Jahve re~e: "Zbilja su jedan narod s jednim jezikomza sve. Ovo je tek po~etak njihovih nastojanja. Sad im ni{tane}e biti neostvarivo {to god naume izvesti. Hajde da si|emoi jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumije.Tako ih Jahve rasu odande po svoj zemlji te ne sazida{e grada.Stoga mu je ime Bebel, jer je ondje Jahve pobrkao govor svi-ma u onom kraju i odande ih je Jahve raspr{io po svoj zemlji.”(Biblija, 1974; Post 11, 1- 26)

Biblijska Knjiga postanka govori o prokletstvu Kainovihpotomaka, opisuju}i ih kao "narod raspr{en na vjetru poputlo{eg sjemena".5 Clébert primjenjuje spomenutu biblijsku pri-povijest na Rome osobito zbog poslova koje Biblija pripisujenarodu Kainovih potomaka. Po svemu se vidi da izme|u bib-lijske predaje o zbivanjima i genezi naroda na podru~ju Blis-kog istoka te o usudu ìdovskog naroda, i romskih legendi ovlastitom podrijetlu i narodima s kojima su se tijekom povi-jesti susretali postoji velika sli~nost.

TEORIJE O PODRIJETLU ROMAPostoje teorije po kojima su Romi donijeli broncu u Europu, ito tijekom II. tisu}lje}a prije Krista (Clébert, 1967.). Izme|u os-talog, to se potkrepljuje arheolo{kim nalazima iskopina na po-dru~ju oko Baltika – prona|eno je mnogo bron~anog oru`jate nakita iz tog razdoblja sa znakom svastike. Svastika je je-dan od prvotnih simbola ~ovje~anstva, ~ije se podrijetlo veè



322

uz Indiju. Romi su je, kao nomadski narod, mogli donijeti uEuropu – ~injenica je da su norve{ki Romi jo{ davno prije na-cizma nosili na ramenu istetoviranu svastiku.6

Koliko god zanimljivo zvu~ale, ove teorije zbog vremen-ske udaljenosti te nedostatka dokaznog materijala nisu prov-jerljive ({to ne zna~i da nisu istinite). Mo`da je "stari svijet"jednostavno bio puno mobilniji nego {to zami{ljamo. Uz pret-postavku odre|enog broja nomadskih plemena te razvijenosttrgovine koja je u vrijeme babilonskog carstva neosporna – nebi nas trebala ~uditi geografska rasprostranjenost nekih sim-bola ili mitova.

Podrijetlo Roma veè se i uz Egipat. Neosporna je ~inje-nica da su oni tijekom povijesti obitavali na podru~ju Egiptate imali dodir s egipatskom kulturom. Ali malo je vjerojatnoda je njihovo izvorno podrijetlo egipatsko. Unato~ tome je za-nimljiv podatak da su se navodno Romi u velikom valu dolas-ka u Europu, predstavljali kao grofovi ili vojvode Egipta (ili pakMalog Egipta). Pitanje je jesu li se oni tako predstavljali – ilisu ih Europljani tako doìvljavali. Naime, puno prije romskogdolaska u Europu, u Europi je bio ukorijenjen izraz za drum-ske lakrdija{e i skitnice – Egip}ani. To ukazuje na vjerojatneranije dolaske skupina "drumskih nomada " iz ju`nih prosto-ra ("Klein Egypt" na njema~kom je zna~ilo Bliski istok).

Zbog obna{anja matrijarhalnih obrazaca prisutnih u {to-vanju Velike boìce neki Rome drè nastavlja~ima Izidinog kul-ta (putuju}im Izidinim sve}enicima) – i to na temelju velikesli~nosti rituala i obrednih plesova Izidina kulta, s romskim ri-tualima i plesovima. Ta nas ~injenica ne bi trebala ~uditi, jer sim-bolika i obi~aji matrijarhalnih kultova pokazuju univerzalnurasprostranjenost.

MITOVI, VJEROVANJA I ARHETIPOVIU romskoj mitologiji i vjerovanjima prisutan je utjecaj velikihreligija – i to hinduizma, zoroastrizma i judeo-kr{}anstva. Na-ilazimo i na univerzalne arhetipove, kao i simboli~ke sheme.Arhetipovi su slike ili motivi koji u sebi sadràvaju dinami~kepsihi~ke i interpersonalne procese. Simboli~ke sheme su dina-mi~ke skupine arhetipova koje sluè odre|enoj vremenski icivilizacijski uvjetovanoj svrsi.

U arhetipologiji G. Duranda postoje tri simboli~ke shemekoje su u biti napreduju}i stupnjevi ovladavanja ìvotom i vre-menom.

Na prvom stupnju pojedinac i dru{tvo osje}aju iskonskistrah od razornosti prirode koja je u biti razornost vremenakoje uni{tava ~ovjeka. Simboli~ke slike tog straha, kako ih Du-rand naziva – "lica vremena" – vezane su uz no}, vodu, ènu,323



animalnost, pad te Mjesec kao prvotni simbol mjene. Na toj ra-zini prevladavamo izvor straha time {to ga predo~avamo. Tajstupanj simbolike Durand veè uz hranidbeni refleks koddjeteta.

Drugi je stupanj grubo suo~avanje s izvorom straha: bor-ba u kojem junak, bore}i se s ~udovi{tem, donosi pobjedu (vr-lo ~est motiv vite{kih i sveta~kih legendi). Pobjeda likova vre-mena izaziva se slikama njihovih suprotnosti.To su slike sun-~eve svjetlosti, pro~i{}avanja, odjeljivanja, uspona; te ma~a ièzla kao oru`ja i simbola pobjede. Na tim se slikama bazira"dnevni sustav vrijednosti" te solarni kult. Uz njega je vezanpatrijarhalni monoteizam koji {tuje jednog Boga Oca. "Dnev-ni sustav" veè se uz posturalnu dominantu, refleks usprav-ljanja kod djeteta.

Tre}i stupanj predstavlja svojevrsnu sintezu prva dva –on asimilira u sebe slike straha, pretvaraju}i ih u slike ljubavi,uìtka i spolnosti. On vi{e ne razvezuje nego veè naoko nes-pojive suprotnosti. On prigrljuje vrijeme, stapa se s njim, po-~inje mjeriti cikli~ke procese, daju}i im smisao, utemeljuje kalen-dare, cikli~ke svetkovine, rituale i velike astrolo{ke sustave. Ve-zan je uz oboàvanje ènskog boànstva te uz kult plodnosti.Na jo{ vi{em stupnju on postaje sinteza mu{kog i ènskogna~ela ({to je karakteristi~no za kr{}anstvo, i za pretkr{}anskekultove velike majke i sina bogo~ovjeka). Svugdje je vezan uzplesove, obrede te godi{nje svetkovine. To je "no}ni sustavvrijednosti", koji se izraàva ritmi~no-seksualnom dominan-tom.

Romi imaju razvijenu magiju – ona ide od hiromantije,tarota predvi|anja budu}nosti te raznih metoda uroka i pre-vencije od uroka ({to se moè tuma~iti utjecajem Egipta). Ta-ko|er imaju i zanimljivu predod`bu o ìvotu poslije smrti teneobi~ne pogrebne obi~aje. Najkarakteristi~nije je vjerovanjeu romskog vampira – Mula.7

Legenda o kovanju ~avalaRomi su prepoznatljivi po kova~kom zanatu. Zanimljivo je daje u percepciji naroda, i europskih i indijskih prema tom za-natu prisutan prezir i gnu{anje. Taj se zanat doìvljava |avol-skim radom, infernalnim i prljavim. Uz taj zanat vezana jezanimljiva legenda o Romima.

“Kad je Jo{ua ben Miriam (Isus) predan tamni~arima daga pribiju na kri`, dva su rimska vojnika dobila du`nost dakupe ~etiri ~avla te u tu svrhu dobi{e 80 krajcara. Polovicunovca vojnici zapiju u kr~mi. Kasnije s 40 krajcara odu do ko-va~a @idova te ga zatraè da iskuje ~etiri ~avla za raspe}e Jo-{ue ben Miriama. Kova~ se tome usprotivio te mu Rimljanizapali{e bradu i probodo{e ga kopljima. Tad odu do drugogìdovskog kova~a te mu dado{e isti zadatak. Kad mu reko{ekoja je svrha ~avala, ~ovjek stane. Tad se za~u glas ubijenog



324

kova~a koji je molio drugog kova~a da ne iskuje ~avle. Ovajga poslu{a. Rimljani za~u{e glas i upla{i{e se, ali ih to pijane,kakvi su bili, ne sprije~i da ubiju i drugog kova~a.

Zatim oni odlaze izvan zidina Jeruzalema te tamo sre}uRoma koji je upravo pred {atorom namje{tao nakovanj. Po-nudi{e mu 40 krajcara te mu reko{e da iskuje ~etiri ~avla. Romje novac strpao u dèp te krenuo s poslom. Kad je iskovao tre-}i te po~eo kovati ~etvrti ~avao, Rimljani reko{e: ’S tim }emo~avlima pribiti Jo{uu ben Miriama.’ Tad se za~u{e drhtaviglasovi upozorenja Romu da ne kuje ~etvrti ~avao. Vojnici seprestra{i{e i pobjego{e. Zadovoljan {to je dobio novce, Romnastavi kovati ~avao. Zatim po~eka da se ~avao ohladi. Nalina njega vode, ali ~avao ostade usijan, kao ìvo i krvavo tije-lo. Koliko je god nalijevao vode na nj, ~avao je i dalje ostajaousijan.

U crnoj no}i ~avao svojim svijetlom obasjava{e velikupovr{inu pustinje. Rom uàsnut natovari svoj {ator na maga-rca te pobjeè. Kud god Rom otputovao, usijani ~avao ga jeuvijek pratio. Taj se ~avao uvijek pojavljuje pred {atorimapotomaka ~ovjeka koji je iskovao ~avle za Isusa. Kad se po-javi, tad Romi bjeè. Zbog toga Romi stalno bjeè. I zbog togaje Isus pribijen s tri ~avla. êtvrti ~avao luta s jednog kraja svi-jeta na drugi.” (Clébert, 1967.)

Ta se legenda odnosi na Rome kao kova~e i izdajice IsusaKrista. Motiv izdaje Krista nametnut od strane drugih naro-da. Taj grijeh izdaje Krista nametnut je kako Romima tako i@idovima – @idovi su ga dali razapeti, a Romi za raspe}e ~avleskovali. Unato~ tome ta je legenda ukorijenjena u romsku pre-daju, a spomen ~etvrtog ~avla kod Roma izaziva strah.

Motiv ~etvrtog ~avla moè se tuma~iti kao podsvjesnousa|ena krivnja od koje oni bjeè. êtvrti element kod Jungapredstavlja sjenu, moralno neprihvatljive sadràje. êtvrtafigura je uvijek tamna i numinozna – uz tri Marije ide crnaSara, uz kr{}ansko trojstvo Antikrist, uz tri dobre vile iz "Pe-peljuge" ide ~etvrta, zla. êtvrta funkcija je uvijek nadopunaprvim trima koje tvore cjelinu iz koje su neki sadràji izba-~eni. Naj~e{}e su tri funkcije "svijetle", a ~etvrta "tamna". Ov-dje je uz tri crna ~avla ~etvrti – svjetle}i, mo`da zato {to Romipo zapadnja~koj percepciji pripadaju svijetu izvrnutih vrijed-nosti, "svijetu tamnih stranaca".

Tako|er je prisutan i motiv vje~nog lutala{tva koji Du-rand naziva motivom infernalnog tr~anja kao imaginacijomnezaustavljivog tijeka vremena. On se moè na vrlo sli~an na-~in, prona}i i u drugim njihovim legendama. Jedna nam ka-zuje da su Romi kao trgovci konjima lijepo primljeni u jednojzemlji, pa su se u njoj naselili i po~eli mirno ìvjeti – ali osva-ja~ ih je otjerao iz nje. Nakon toga se oni vi{e nigdje ne zaus-tavljaju, ve} neprestano tr~e. (\uri}, 1987.)325



Mitovi o stvaranju svijetaZoroastristi~ki te gnosti~ki utjecaj na romsku mitologiju vi-dljiv je naro~ito u romskom mitu o stvaranju svijeta. Taj mitglasi ovako:

“Na nestvorenoj Zemlji (Phu) pojavio se jednog danaBog (o Del), on ne bija{e sam, pokraj njega stajao je njegov vje-~ni pratilac \avao (o Bengh). O Del je izvor Dobra, o Benghje izvor Zla. Obojica su jednako mo}ni i bez prestanka se borejedan protiv drugoga. Bog i \avao su zajedni~ki sudjelovali ustvaranju ~ovjeka – pri stvaranju dviju zemljanih statuica.\avo im je odredio spol, a Bog im je nadahnuo Rije~.” (Cle-bert, 1967.)

U zoroastri~koj genezi kao i u romskoj sudjeluju i Bog i\avao, koji su jednako mo}ni te se neprestano bore jedanprotiv drugog.8 Utjecaj gnostika tako|er je vidljiv u romskommitu o stvaranju. Kod njih kao i kod Roma Zemlja nije stvore-na od Boga ili \avla (Sotone), ve} postoji oduvijek. Po gnos-ti~koj predaji Sotona je prije svog pada bio veli~anstven ivladao silama neba. Htio je biti sli~an Bogu te je u tu svrhu si-{ao kroz elemente zraka i vode na nestvorenu Zemlju. Tad ot-kriva da je Zemlja pokrivena vodom. Kad si|e, na|e oblakekoji su visili nad morskim prostranstvima. Na|e dvije ribe up-regnute u volovsku zapregu kako oru svijet od izlaska do za-laska sunca. Za{av{i u dubinu vode, na|e svoj "osop" (na sta-robugarskom svoju osobu) koja je vrsta ognja. Nakon toga sevra}a na nebesa, gdje èli zauzeti prijestolje. Njega i njegovean|ele tad Gospod izbaci s nebesa. Ali kako se Gospod saàlionad njim, dopusti njemu i njegovim an|elima da sedam danaàre i palepoZemlji.U tih sedamdanaoni stvaraju ~ovjeka. (Jung,1996.)

U domeni geneze tako|er dolazi do izraàja priroda rom-skog svjetonazora kao sinteze mu{kog i ènskog na~ela. OsimDela (Boga Oca) koji u sebe ujedinjuje sve karakteristike ne-ba, oduvijek postoji nestvorena Zemlja ili Boànska Majka (deDevaleski). Tu klasi~ni patrijarhalni monoteizam s dualiz-mom na~ela Dobra i Zla pronalazi nadopunu u "nestvorenomènskom na~elu prirode".

Kult ènskog boànstva i plodnostiSredi{nji dio romskih religioznih obrazaca i prakse je {tova-nje ènskog boànstva s pripadaju}im obi~ajima kulta plod-nosti. Kult Crne Sare datira iz predaje o tri Marije te ~etvrtojnuminoznoj figuri Romkinje (Sare la Kali) – i predstavljasamo nastavak serije ènskih boìca koje su Romi {tovali (Ka-li, I{tar, Sarai...). Predaja o tri Marije i Sari, ili pak o ~etiri Ma-rije (~etvrta je Crna Gospa), koja je zapisana 1448.godine, mo-è se tuma~iti ishodi{tem kr{}anskog kulta Crne Gospe.326

Sara la Kali je bila Romkinja ro|ena u plemenitoj obitelji.Upravljala je svojim plemenom na obali Rhone (to se plemebavilo metalom i trgovinom). Romi bijahu u to vrijeme mno-gobo{ci i {tovali su boginju Ishtar. Sari se jednog dana ukaza-lo da }e do}i tri svetice koje su prisustvovale Isusovoj smrti teda im ona mora pomo}i. Rije~ je o tri Marije – Marija Salom-ska, Marija Jakovljeva i Marija Magdalena. Jednog dana ih jeprimijetila kako stiù na la|i. More je bilo olujno te je Sara nanj bacila svoje haljine i na njima otplovila prema sveticama teim pomogla da se domognu kopna. Svetice su pokrstile Sarute su sve ~etiri po~ele propovijedati kr{}anstvo me|u gadì-ma (neromima) i Romima. (Clébert, 1967.)

Iz te predaje te iz kulta Crne Sare proizlazi i obi~aj rom-skog hodo~a{}a u francusko mjesto Sainte Marie de la Barque(de la Mer) 24. i 25. svibnja svake godine. On je vrlo zanimljivi zbog ambijenta u kojem se zbiva i zbog prastarih obi~ajakulta plodnosti (izraènog izomorfizmom ène i drveta).

Kripta u koju Romi hodo~aste je dijelom potopljena odpodzemne vode te sadrì tri elementa: s lijeve strane stari,mitraisti~ki, tauroboli~an oltar, u sredini kr{}anski oltar iz III.stolje}a i s desne strane kip Sare iz XVII. stolje}a (koji je na-vodno zamijenio jedan puno stariji kip). Romi provode no} utoj kripti. Postave straàre te drijemaju ili spavaju naslonjenina zidove kripte. Prido{lice obavljaju na Sari dva obredna~ina – dodiruju je (vi{e trljaju) te po njoj vje{aju svoju no{enuodje}u (rupce, rup~i}e, ga}ice, grudnjake). O~ito je rije~ oSarinoj mo}i iscjeljivanja bilo neposrednim dodirom s kipom,bilo posredovanjem no{ene odje}e. Nakon no}nog bdijenjaslijedi procesija do mora te simboli~ko umakanje koje je karak-teristi~no za sve kultove plodnosti. (Clébert, 1967.)9

Tako|er je zanimljiv romski Jurjevdan (Jurjevo).10 Ta svet-kovina te svetkovine Bibije i obrednog vjen~avanja drve}akod Roma predstavljaju izravni nastavak oboàvanja èns-kog boànstva otjelovljenog u drvetu (osobito rasprostranje-nog u Indiji).

Po mi{ljenju Frazera, takvi su obi~aji izraz kultova plod-nosti koji kroz {tovanje drve}a {tuju ènsko boànstvo. Nape~atima Mohendò Dara nalazi se slika raspolovljenog drve-ta u ~ijoj se sredini nalazi ènsko boànstvo. U indijskim baj-kama se opetuje motiv braka ène s drvetom. Kult ènskogboànstva otjelovljenog u drvetu sa~uvali su Romi i u obreduBibije. Oni boìcu Bibiju poistovje}uju s drvetom te se obra-}aju drvetu kao Bibiji, nude}i mu ribu, posna jela i pi}e. Ta-ko|er je me|u makedonskim Romima o~uvan i obred vjen~a-vanja drve}a. Svi ti obredi pokazuju da su Romi ostali vjerniprastarom matrijarhalnom obrascu koji se o~ituje u {tovanjuènskog boànstva te svetkovinama plodnosti.327



Analiza simbola na "srebrnom {tapu starje{ine"Za arhetipsku analizu vrlo je zanimljiv romski "srebrni {tapstarje{ine" s jabukom na vrhu te s autenti~nim romskim zna-kom – Semnom, koji ~ini skupina simbola upisanih vertikalnoispod jabuke. Simboli ispod jabuke, redom odozgora premadolje, su: NIAKO – pola sjekira, pola ~eki}, KHAM – sunce,SHION – mjesec u prvoj ~etvrti, TCHALAI – zvijezda te TRU-SHUL – kri`.

Niako predstavlja svojevrsno romsko èzlo koje simbo-lizira, s jedne strane, vrhovnu vlast, a s druge strane, kova~kizanat kao odrednicu Roma. Po tome vidimo koliko je kova~kizanat, kao tradicionalna djelatnost, visoko rangiran u Roma.

Po sljede}a dva simbola, Suncu i Mjesecu vidljivo je da jeromski svjetonazor sinteza solarno patrijarhalnog i lunarnomatrijarhalnog obrasca. Matrijarhalni obrasci u romskoj mi-tologiji daju nam pravo pretpostaviti da je u dubokoj povi-jesti barem dio romskih plemena bio sjedila~ki. Patrijarhalno-solarni mitolo{ki elementi kod Roma mogu se tuma~iti njiho-vom dugom tradicijom nomadskog ìvota (za koji su karak-teristi~ni takvi obrasci) kao i iz utjecajem religijskih vjerovan-ja sa vi{e ili manje izraènim monoteisti~ko-patrijarhalnim ob-rascima (judaizam, kr{}anstvo, hinduizam, zoroastrizam, gno-sticizam).

Dok Sunce ima karakter vrhovne spoznaje, Mjesec, kao"zvijezda koja mijenja oblik" ima magijski karakter te sluìkao osnova mjerenja vremena. Tako|er je, kao "zvijezda kojanestaje", odnosno kao "prvi pokojnik", povezan s podzemnimsvijetom. Sredi{nje mjesto Shiona na Semnu govori o Romi-ma kao poklonicima lunarne epifanije s njenim svetkovinamaène i plodnosti. Od Shiona prema gore nalaze se simboli je-dinstva vlasti, a prema dolje simboli ro|enja sina-bogo~ovje-ka koji `rtvuje svoj ìvot radi spasenja svijeta. (Durand, 1991.)

Zvijezda na Semnu najvjerojatnije simbolizira Kristovoro|enje pod Betlehemskom zvijezdom kojemu po romskoj le-gendi odaju po~ast tri kralja, od kojih je jedan romski kralj.Ro|enje Krista je ujedno i ro|enje arhetipskog sina-bogo-~ovjeka.

Ro|enje iskupitelja grijeha (spasioca) te njegova `rtva iuskrsnu}e u svrhu omogu}avanja daljnjeg tijeka vremena pred-stavljaju prastari arhetip ratarskih epifanija s obi~ajima `rtvo-vanja, rasprostranjen po Mediteranu i Bliskom istoku (Oziris,Tamus, Orfej, Dionis, Sandan, Hipolit). Ratarske epifanije sinatvore vi{i stupanj matrijarhalnih kultova plodnosti. Figurasina tu je eufemizacija junaka – junak kao sin je nu`no uvje-tovan i povezan s majkom, Velikom boìcom. (Mandi}, 1954.)U tom se smislu Romi dobro uklapaju u kr{}ansku predaju,koja sadrì u sebi elemente matrijarhalne epifanije sina.328

U skladu s tim ~ini se da Troshul (kri`) na Semnu sim-bolizira `rtvenu smrt Sina Bo`jeg. Njegova `rtva moè se tu-ma~iti kao eufemizacija godi{njih `rtvovanja kod starih ratar-skih civilizacija (`rtvuje se neki ~ovjek ili ìvotinja radi umi-lostivljenja bogova). Takva su `rtvovanja bila karakteristi~naza prastanovni{tvo Italije, stare Germane, Perzijce, @idove,kao i za Astece i Maye na ameri~kom kontinentu. (Durand,1991.) Svake godine kr{}ani obnavljaju sje}anje na Kristovoraspinjanje, svake godine se on ponovno raspinje, ne bi li is-kupio grijehe svijeta, umilostivio budu}nost te osigurao ljudi-ma mjesto u vje~nosti. Prisutnost Troshula u romskom Semnujo{ jednom pokazuje njihovu privrènost starom ratarskomarhetipu koji je preìvio kroz kr{}anstvo.

Jabuka na vrhu {tapa starje{ine moè simbolizirati jedin-stvo, slogu, plodnost, ljubav. Ali moè simbolizirati i grijeh.Grijeh ima visoko zna~enje u svjetonazoru Roma, on je ukorijenu njihove geneze. On je uzrok njihova prokletstva tesudbine koju im je to prokletstvo donijelo.

ZAKLJUÂKPonajprije se moè zaklju~iti da su Romi nastavlja~i matrijar-halno lunarne epifanije koja se izraàva {tovanjem ènskogboànstva i svetkovinama plodnosti, i kao takvi su ba{tinici"no}nog sustava vrijednosti". Na temelju toga se moè pret-postaviti da je bar dio romskih plemena jednom u povijestibio sjedila~ki. Matrijarhalni obrazac najvi{e dolazi do izraàjau kultu Sare la Kali, kao i u romskoj svetkovini Jurjevdana,Bibije i vjen~avanja drve}a koje pokazuju tipi~no vjerovanjeu otjelovljenost ènskog boànstva u drvetu.

Romska okultna ba{tina moè se objasniti utjecajem Egip-ta, a i dodirima sa ìdovskim narodom. Nadalje, prema Elia-deu je za prvobitne {amanske zajednice karakteristi~na sinte-za kova{tva, glazbe i plesa te magije. îni se da taj Eliadeovuvid o karakteru {amanskih zajednica najbolje definira rom-sku kulturu koja se pokazuje upravo kao sinteza navedenihdjelatnosti.

U podru~ju interpretacije stvaranja svijeta Romi su patri-jarhalni monoteisti. Tu karakteristiku oni ba{tine iz tradicio-nalnog nomadskog stila ìvota kao i iz utjecaja judaizma, zo-roastrizma te gnosticizma. Tako|er, sudjelovanje \avla pri stva-ranju ljudi te izjedna~avanje mo}i na~ela Dobra i na~ela Zla unjihovom mitu o stvaranju svijeta neupitno ih povezuje sazoroastri~kom i gnosti~kom predajom.

Romski religijski svjetonazor predstavlja sintezu mu{kihi ènskih elemenata, karakteristi~nu za pretkr{}anske ratar-ske epifanije velike majke i sina-bogo~ovjeka, kao i za samokr{}anstvo (naro~ito Marijin kult). Ta sinteza je naro~ito pri-329



sutna u mitolo{koj postavci o nestvorenoj Zemlji (Boànskojmajci) kao ravnopravnim na~elom s nebeskim Bogom-Ocem.Zbog tih ~injenica Romi se lako identificiraju sa kr{}anskimsvjetonazorom.

Prona|ena je velika sli~nost izme|u romskih legendi i sta-rozavjetne predaje, ali ne toliko na razini religijskih arhetipo-va koliko na razini opisa povijesnih zbivanja starog svijeta.Sli~nost izme|u ìdovskih i romskih arhetipova osobito jeprisutna na razini zajedni~ke im sudbine "lutaju}ih naroda" te"nepoèljnih stranaca". Kod oba naroda prisutni su arhetipoviizvornog grijeha te osu|enosti na vje~no lutanje, kao i "mit oobe}anoj zemlji".

Grijeh izdaje Krista, zabrana incesta, romsko prokletstvoi osu|enost na lutanje, povezanost sa svijetom Bliskog istokai starozavjetnim predanjem, okultne vje{tine, {tovanjeènskog boànstva, svetkovine drve}a i plodnosti, dualizamDobra i Zla u podru~ju stvaranja te sintetizam mu{kog i èn-skog na~ela – sve su to op}ecivilizacijski arhetipski motivi kojise mogu izvesti dijelom iz romske lutala~ke sudbine te dije-lom iz njihova dodira sa mnogim religijama i kulturama. Ro-mi su "narod posrednika", ìva knjiga iz koje bi euroazijski na-rodi mogli u~iti o vlastitoj povijesti te o mitologijama i religi-jama koje su u osnovi te povijesti.

Unato~ tim ~injenicama romski narod je pro{ao sudbinumarginaliziranja, siroma{tva, progona i ubijanja koje je kul-miniralo u II. svjetskom ratu. Danas su oni u procesu bu|enjanacionalne svijesti, prihva}anja svojeg nacionalnog bi}a i kul-turne ba{tine. Postoje mnoga nastojanja da se Romi opisme-ne, izobraze, te da se romskim obiteljima i djeci pruì mo-gu}nost za human ìvot. Ipak, tih nastojanja bi trebalo bitipuno vi{e.

BILJE[KE1 Okultno znanje se prenosi usmeno, to je bilo na~elo egipatskogsve}enstva – zato o njihovim znanjima nema dokumenata.2 înjenica je da su romska plemena dugo ìvjela u Alepu (samo jepitanje je li tek nakon seobe iz Indije, ili se pak iz Alepa jedan dioromskih plemena zaputio u Indiju). Ime Luri je sli~no imenu Nuri -Nawari (nomadi Sirije, Egipta i Izraela).3 Po nekim izvorima Romi kroz povijest imaju naro~itu sklonost pre-ma incestuoznoj vezi, naro~ito prema brakovima brati}-sestri~na. Tasklonost je obja{njiva time {to su oni po svojim ènidbenim pravili-ma endogamni narod (ène se unutar romske zajednice).4 Neobi~na je ~injenica da je u gnosti~kom kvaterniju iz prvih stol-je}a nove ere prisutan lik Mavarke-Ciganke, ako su Romi u Europudo{li tek u XIV. stolje}u.5 "Bit }e{ potuka~ i bjegunac na zemlji. ... I Ada (prva èna Lameha –Kainovog potomka) rodi Jabela; od njega se narodi{e koji ìve pod{atorima i stoku pasu... A bratu njegovu bje{e ime Jubal; od njega se



330

narodi{e guda~i i svira~i. A i Sela rodi Tubalkaina koji bje{e vje{tkovati sva{ta od mjedi i od gvo`|a (Clébert, 1967.; 14).”6 Nalazi tih iskopina mogli bi se i druk~ije tuma~iti. Postoji teorija daje arijsko stanovni{tvo prvotno ìvjelo na prostoru Skandinavije(vedske himne govore o suncu koje izlazi na jugu, zvijezdama kojekruè nebeskim svodom, danu i no}i koji traju po {est mjeseci...). Uuvjetima hla|enja klime u Skandinaviji, a otopljavanja u drugimkrajevima Zemlje oni su se po~eli spu{tati prema Bliskom istoku iIndiji kamo su i donijeli svoje mitove i religiju – hinduizam. (Tilak,1987.)7 Duh umrlog Roma u stanju je proizvesti "dvojnika pokojnika". Tose moè dogoditi u slu~aju naprasno umrle osobe, ili pak grije{nog Ro-ma. Taj dvojnik ima mogu}nost ustati iz groba, naj~e{}e radi osvete.8 Ahura Mazda ìvi na nebesima te tamo stvara nebeska bi}a, prauzor-nog ~ovjeka te prvobitnog bika. Ahriman ìvi na Zemlji te tamo stvarademone i ìvotinje. Ahrimanovi demoni stalno napadaju prauzornog~ovjeka èle}i mu patnju i smrt. Ahura Mazda i Ahriman oduvijek pos-toje neovisno jedan o drugome. Oni predstavljaju suprotstavljena na-~ela Dobra i Zla, svjetla i tame, ìvota i smrti. Ta su na~ela u vje~noj borbi.9 Obredi vje{anja odje}e poznati su kod indijskih Dravida koji vjeru-ju da se bolest moè izlije~iti vje{anjem odje}e bolesnika na sveto dr-vo koje je otjelovljenje ènskog boànstva. Stabla oki}ena dronjcima~est su prizor u Indiji; Indijci takva stabla zovu chitraiva Bhavani, na{aGospa od krpa.10 Jurjevdan je glavna proljetna svetkovina Roma. Tad oni posijekumladu vrbu, okite je cvije}em i vijencima i zabiju u zemlju. Ujutro sesvi okupljaju oko drveta. Glavni lik obreda je "zeleni Juraj". To je mla-di} pokriven li{}em i cvije}em. On baca rukovet trave stoci (protiv os-kudice), zabije tri ~avla u vrbu, izvadi ih i baca u vodu. Frazer mislida se to radi da bi se umilostivili vodeni duhovi. \uri} misli da je ri-je~ o obrednom ubijanju duhova koji ìve u drvetu. Na kraju Jurja po-ku{aju baciti u vodu, ali bace samo li{}e i cvije}e. (\uri}, 1987.)

LITERATURABiblija (1974), Kr{}anska sada{njost, Zagreb.Cavendish, R., Ling, T. O. (1990), Mitologija, Mladinska knjiga – Lju-bljana, Zagreb.Clébert, J. P. (1967), Cigani, Naprijed, Zagreb.Durand, G. (1991), Antropolo{ke strukture imaginarnog, August Cesa-rec, Zagreb.\uri}, R. (1987), Seobe Roma, BIGZ, Beograd.Jung, C. G. (1996), Aion, ATOS, Beograd.Keller, W. (1997), Povijest @idova, Naprijed, Zagreb.Mandi}, O. (1954), Od kulta lubanja do kr{}anstva, Matica Hrvatska, Zagreb.Tilak, B. G. (1997), Arkti~ka pradomovina Veda, NIRO Knjièvne novine,Beograd.Vekerdi, J. (1994), Ideja Boga kod Roma, ~lanak iz Lettre Internationa-le, tromjese~na europska revija, gl. urednik S. Prosperov Novak, 4(13/14), str. 84-86.331



The Origins, Mythologyand Beliefs of GypsiesMaja DRAGUNInstitute of Social Sciences Ivo Pilar, Zagreb

This text deals with issues of Gypsy origin, and analysis oftheir well-known myths and religious beliefs. The problems ofthis study are manifold: the Gypsy culture is based mostly onlegends spread by word of mouth, meaning that theirhistorical events are difficult to define, both in terms of timeand content. Furthermore, Gypsies have in their thousands ofyears of travel come into contact with practically all Indo-European cultures, mythologies and religions. It is thereforehard to determine to what extent some of the phenomena oftheir culture are original or inherited. There is also thequestion of their influence on other cultures. The legends oftheir origins have been analysed as well as theories ofexperts on the same problem, including the influence ofHinduism, Zoroastrism, Judeo-Christianity, Egyptian andGnostic traditions on Gypsy myths and religious beliefs. Adeep incorporation of the cult of female deity and fertilityinto the philosophy of life and customs of Gypsies was alsoidentified. This indicates they were the inheritors of thematriarchal world leading to the conclusion that once longago at least part of the Gypsy tribes were sedentary. In theinterpretation of archetypes from Gypsy myths and legendsthe classification of symbolic schemes and archetypes of G.Durand was used first and foremost, and to a lesser degreeJung’s archetypology.

Ursprung, Mythologieund Glaubensinhalte der ZigeunerMaja DRAGUNIvo-Pilar-Institut für Gesellschaftswissenschaften, Zagreb

Vorliegender Text widmet sich der Frage des Ursprungs derZigeuner und beschäftigt sich mit der Analyse bekannterMythen und religiöser Glaubensinhalte. Bei derUntersuchung begegnet die Verfasserin mehrfachenProblemen: die Kultur der Roma gründet sich hauptsächlichauf mündlich überlieferten Legenden, und das heißt, dassdie Ereignisse aus der Geschichte der Zigeuner sowohlzeitlich als auch inhaltlich schwer zu bestimmen sind. Aufihrer tausendjährigen historischen Reise kommt dieseVolksgruppe außerdem mit praktisch allen indoeuropäischenKulturen, Mythologien und Religionen in Berührung. Daherist schwer zu entscheiden, welche Erscheinungen ihrer Kulturautochthon und welche übernommen sind. Es stellt sichüberdies die Frage, in welchem Maße wiederum die



332

Zigeuner andere Kulturen beeinflussten. Die Verfasserinbeschäftigte sich mit den Ursprungslegenden der Zigeunersowie mit romanologischen Theorien zu diesem Problem.Besprochen werden folgende Einflüsse: Hinduismus,Zoroastrismus, Judentum, Christentum sowie ägyptische undgnostische Traditionen, die die Mythen und den religiösenGlauben der Zigeuner durch die Jahrhunderte geprägthaben. Es wurde festgestellt, dass Weltanschauung undBrauchtum der Roma aufs engste mit dem Kult derweiblichen Gottheit und der Fruchtbarkeit verwoben sind. DieZigeuner erweisen sich so als Erben der matriarchalenWeltanschauung, woraus man schließen kann, dass in derVergangenheit zumindest ein Teil der Zigeunerstämmesesshaft war. Die Interpretation der in den Mythen undLegenden erscheinenden Archetypen bediente sichvornehmlich der Klassifizierung symbolischer Schemata undArchetypen nach G. Durand, in geringerem Maße auch derJung’schen Archetypologie.

333



maja dragun - podrijetlo, mitologija i vjerovanja roma

Documents